vrboska - ruđer bošković institute · predmeti u ogromnoj su većini nabavljani u brojnim...
TRANSCRIPT
VRBOSKA I NJEZINE ZNAMENITOSTI
VRBOSKA I NJEZINE ZNAMENITOSTI
Nakladnik: Župa sv. Lovre – Vrboska
Za nakladnika: Emil Pavišić, župnik
Urednik: Radoslav Tomić, akademik
Lektura: Danijela Markovićautori tekstova
Prijevodi i transkripcija: Josip FranulićDiana SorićTeuta Serreqi JurićNikola Vuletić
Suradnici: Arsen DuplančićBranko JozićMilenko LončarSlavko Kovačić Pero Gabelić
Grafičko oblikovanje:Viktor Popović
Fotografije:Filip Beusan
Dodatne fotografije:Zoran Alajbeg (zračni snimci)Državni arhiv Split (katastarski snimci)Župni arhiv Vrboska (stare fotografije i razglednice)
Suradnici na prikupljanju foto dokumentacije:Gabro Keršićdipl. arh. Niko Gamulin
Tisak:Kerschoffset, Zagreb
Naklada: 500
Tiskano u svibnju 2016.
Copyright © Župa sv. Lovre – Vrboska
Monografija je tiskana doprinosom Hvarske biskupije, Splitsko-dalmatinske županije, Općine Jelsa, Župe sv. Lovre u Vrboskoj, Turističke zajednice Vrboska i župljana Vrboske.
–
CIP – Katalogizacija u publikacijiSVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU
UDK 930.85(497.5 Vrboska)
VRBOSKA i njezine znamenitosti / <urednik Radoslav Tomić ; prijevodi i transkripcija Josip Franulić … et al.>. – Vrboska : Župa sv. Lovre, 2016.
Bibliografija.
ISBN 978-953-59044-0-3
1. Tomić, RadoslavI. Vrboska -- Kulturna baština
160513072
VRBOSKA I NJEZINE ZNAMENITOSTI
Vrboska, 2016.
Emil Pavišić
Uvodna riječ
Radoslav Tomić
Riječ urednika
Ambroz Tudor
Osnutak i prostorni razvoj Vrboske do konca 18. stoljeća
Nevenka Bezić-Božanić
Stanovništvo Vrboske do kraja 18. stoljeća
Joško Bracanović
Pregled povijesti mjesta i župe Vrboske
Ivica Huljev
Sv. Križ: kronologija jednog štovanja
Uz 400. obljetnicu štovanja Čudotvornog sv. Križa (1614.-2014.)
Darka Bilić
O povijesti izgradnje crkava u Vrboskoj i njihovim stilskim karakteristikama
Igor Fisković
Životna priča jednog renesansnog kipa
Grgo Gamulin
Poliptih Paola Veronesa u Vrboskoj
Vladimir Marković
Svetohranište Veroneseova poliptiha u Vrboskoj
Kruno Prijatelj
Uz crtež sv. Lovre Paola Veronesea za poliptih u Vrboskoj
Radoslav Tomić
Vrboska i njezine umjetnine
Zoraida Demori Staničić
Ikona Gospe od Milosrđa iz Vrboske
Bojan Goja
Liturgijski predmeti i crkvena oprema od srebra u župnoj crkvi sv. Lovre u Vrboskoj
Silvija Banić
Tekstil i čipka
Sanja Žaja Vrbica
Djela Mata Celestina Medovića i Marka Rašice u vrbovačkoj zbirci
Apostolske vizitacije crkava u Vrboskoj
Joško Bracanović, Radoslav Tomić
Bibliografija Vrboske
—
1
—
3
—
5
—
21
—
47
—
85
—
121
—
143
—
161
—
175
—
183
—
187
—
221
—
227
—
265
—
279
293
—
311
226
227
Bojan Goja
Liturgijski predmeti i crkvena oprema od srebra u
župnoj crkvi sv. Lovre u Vrboskoj
Umjetnine od metala sačuvane u riznici uređenoj u sakristiji i u župnoj crkvi sv. Lovre u Vrboskoj nastale u dugom razdoblju
od 15. do početka 20. stoljeća u različitim umjetničkim središtima obuhvaćaju predmete korištene u liturgiji i opremi
crkve: oltarne svijećnjake, viseće svijećnjake, raspela, kaleže, moćnike, paxeve, krune, kanonske tablice, ciborij, lađicu,
škropionicu i pokaznicu i zorno su svjedočanstvo stoljetne brige i nastojanja mještana da svoj sakralni prostor opreme
vrijednim umjetninama. Kao i u drugim istočnojadranskim prostorima pod vlašću Venecijanske Republike sačuvani
predmeti u ogromnoj su većini nabavljani u brojnim mletačkim zlatarskim radionicama. Ponajviše su izrađeni od srebra,
često i pozlaćenog, a označeni su raznovrsnim žigovima u skladu s tadašnjom uhodanom zlatarskom praksom. Državni
propisi koji su nadzirali ovu proizvodnju u Veneciji zahtijevali su da predmeti izrađeni od zlata i srebra budu označeni žigom
radionice i žigom majstora, državnim žigom s likom lava sv. Marka u okviru (tzv. leone in moleca), te po dva kontrolna žiga
(tzv. sazo i tocca) koji su garantirali čistoću metalne slitine.1 No, uza svu kontrolu ovaj se postupak nije uvijek poštivao pa se
u samostanskim i crkvenim riznicama i privatnim zbirkama rijetko pronalaze oni predmeti označeni sa svih pet propisanih
žigova, a slična se praksa uočava i na predmetima u Vrboskoj. Na pojedinim predmetima svrstanim u katalogu uočene
su punce kontrolora čistoće srebra Gaspara Balbija, zlatara u radionici „al Cappello“, aktivnog između 1636. i 1695. godine,
Silvestra Tessarotta aktivnog od 1625. do smrti 1641. godine, Gaspara Silvestrinija koji je zabilježen 1625. godine i Zuanne Piera
Grappiglie (1727. – oko 1802.). Nekoliko predmeta označeno je i žigovima poznatih venecijanskih radionica: „Orso“ koja djeluje
od 1561. do 1622. godine, radionice „del Bò“ („Bue“) aktivne u 16. i 17. stoljeću, žigom „LA/DONZEL/LA“ koji pripada radionici čija
je aktivnost dokumentirana između 1540. i 1680. godine, te različitim majstorskim puncama poznatim u literaturi, ali koje se za
sada ne mogu pripisati točno određenim zlatarima.
Posebnu vrijednost za daljnja istraživanja mletačkog baroknog zlatarstva ne samo na teritoriju Dalmacije predstavljaju žigovi
koji nisu zastupljeni u Pazzijevom katalogu venecijanskih zlatarskih žigova. To je žig sastavljen od spojenih slova „CP“, žig
sastavljen od slova „BS“ u kvadratu i žig „F točka T“, a u svim navedenim primjerima u usporedbi s drugim srodnim žigovima
vjerojatno je riječ o autorskim oznakama.
Iako se radi o manjem broju predmeta na njima se uočavaju osobine i razvoj ukrasnih motiva karakterističnih za venecijansku
zlatarsku produkciju 16., 17. i 18. stoljeća, a uporedbom s nebrojenim istovrsnim primjercima sačuvanima u crkvama i
1 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e oreficeria veneta e alcune
notizie al loro riguardo … , Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992.
228
samostanima u Dalmaciji, često izrađivanim i u istim radionicama, pokazuju podudarnosti u oblicima i dekoraciji.2 U ranijem
razdoblju to su motivi prepletenih voluta i vitica uglavnom plošne izrade, često izrađeni tehnikom graviranja. Nodusi na
kaležima i svijećnjacima su u obliku jabuke dok kasnije postaju kruškoliki i bogatije ukrašeni glavicama anđela i različitim
biljnim i drugim dekorativnim motivima karakterističnim za umjetnost baroka. Jednaka težnja za dekorativnošću uočava se i
u oblikovanju i ukrašavanju podnožja izvijenih obrisa kao i na čaškama kaleža. Čaše na baroknim kaležima postaju izduženije,
trbušastog profila i izvijenog ruba. U 18. stoljeću kao česti motivi javljaju se anđeli sa simbolima Muke (čekić, čavli, kliješta,
kocke, bič, Veronikin rubac, trnova kruna) i Euharistije (klasje, pšenica, kalež) a česti su motiv i različite lisnate vitice, akantusovi
listovi, volute, plodovi i festoni. Od figuralnih prikaza nerijedak je lik Bogorodice s Djetetom, zatim prizori iz Kristova života,
ali i svetački likovi koji su najčešće u vezi s naslovnikom crkve ili zaštitnikom lokalne bratovštine koje su često bile i naručitelji
ili darovatelji umjetnina. Krajem 18. i u prvim desetljećima 19. stoljeća na liturgijskim predmetima od srebra pojavljuju
se klasicistički elementi da bi prema početku 20. stoljeća oni najčešće bili oblikovani u skladu sa tada prevladavajućim
neostilskim umjetničkim strujanjima.
Posuđe izrađeno od metala, uglavnom srebra, ponekad i pozlaćenog, namijenjeno liturgiji i opremi crkve zabilježeno je i
u apostolskim vizitacijama župne crkve u Vrboskoj.3 U nešto kasnijoj vizitaciji apostolskoga vikara Morarija iz 1627. godine
od predmeta načinjenih od metala zabilježeni su: „Una Croce di Arzento con suo (?), Una Croce di Arzento indorato, Una (?) di
Santissimo Sacramento d’ Arzento, Una Custodia per portar alli infermi Santissimo Sacramento d’ Arzento indorata, Tre Calici
d’ Arzento indorati, Un Calice d’ Arzento indorato con pedata di otone, Doi Turibuli con una navicella di Arzento, Doi Pax tecum
d’ Arzento, …“.4 U vizitaciji biskupa Stratica iz 1793. godine navode se: „ … L’ Inventario d’ argento e robbe di questa Chiesa
Parocchiale di Verbosca. Una Croce di argento, Candelieri di argento numero 6, Lampade di argento numero 5, Turiboli di argento
numero 2, ed una navicella, ed un Secchietto col suo Aspersorio, Chiavette di argento dè Tabernacoli numero 3, Pace di argento
numero due, Calici di argento con le sue Patene numero 6, Una Teca di argento per il viatico numero 1, Ciborii di argento numero 2,
Un ostensorio di argento, …“.5 Vizitacija biskupa Skakoca iz 1827. godine također bilježi predmete od metala: „Pisside d’ argento
dorata internamente – Numero una, Un ostensorio d’ argento con raggi, Calici tre d’ argento, Idem di metallo due, Una Croce
di legno argentata con lastre, Candellieri d’ argento quattro, Candellieri di ottone dodeci, Candellieri di legno venti, Lampade d’
argento cinque, Idem di ottone lastrato tutte, Teriboli d’ argento uno, Navicella d’ argento una, Croce d’ argento una, Chiavetta d’
argento una, Paci di argento due, Palme nuove e vecchie ventiquattro, tutte ordinarie, Secchiello d’ argento uno con suo aspersorio,
Idem di ottone uno idem, … “.6 Iako svi pojedinačni primjerci iz navedenih popisa nisu sačuvani, a brojni sadašnji datiraju iz
kasnijeg vremena usporedbom s trenutačnim stanjem može se zaključiti da je količina predmeta i kroz protekla stoljeća bila
otprilike jednaka i u skladu s liturgijskim zahtjevima te upotrebnim i dekorativnim potrebama nekog razdoblja. Stariji zlatni
i srebrni predmeti često su nestajali propadanjem, prodajom ili pretapanjem, a mijenjali su ih novi, usklađeni s modernim
likovnim strujanjima pa su ponajviše iz tih razloga, crkveni inventari do nas stigli okrnjeni i ne odgovaraju nekadašnjem
stanju.
2 Nikola Jakšić – Radoslav Tomić, Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Zlatarstvo, Zadar 2004; Radoslav Tomić, Umjetnost od XVI.
do XX. stoljeća, Zagovori svetom Tripunu – Blago Kotorske biskupije, Katalog izložbe (ur. R. Tomić), Zagreb, 2009., 166-285; Zoraida Demori
Staničić, Srebrni liturgijski predmeti iz crkve Gospe od Pojišana, Kapucinski samostan i svetište Gospe od Pojišana u Splitu, Split., 2009., 211-
233; Radoslav Tomić, Zlatarstvo od 16. do 19. stoljeća, Milost susreta, Umjetnička baština Franjevačke provincije Sv. Jeronima, (ur.) Igor Fisković,
Zagreb, 2010., 291-307; Vesna Staničić, Srebrni liturgijski predmeti iz samostana benediktinki sv. Nikole u Trogiru, Benediktinski samostan sv.
Nikole u Trogiru, Trogir, 2014., 223-246.
3 Objavljeni su spisi apostolskih vizitacija Hvarske biskupije iz 1579., 1602./1603. i 1624./1625. godine koji se odnose i na Vrbosku pa oni ovdje
neće biti posebno navođeni. Vidjeti: Spisi apostolskih vizitacija dalmatinskih biskupija, svezak 1, Spisi apostolskih vizitacija Hvarske biskupije
iz godina iz 1579., 1602./1603. i 1624./1625., priredili Andrija Vojko Mardešić i Slavko Kovačić, Hrvatski povijesni institut u Rimu, Vrela – br. 1,
Rim, 2005.
4 Biskupski arhiv u Hvaru. Na podacima iz arhiva zahvaljujem don Ivici Huljevu.
5 Biskupski arhiv u Hvaru.
6 Biskupski arhiv u Hvaru.
229
Pojedini su predmeti vrijedna povijesna svjedočanstva zbog natpisa što su ih dali ugravirati darovatelji i naručitelji da bi se
istaknuli i sačuvali spomen o svojem dobročinstvu ili nekom važnom događaju. Prema natpisu u skraćenicama moglo bi
se odgonetnuti kako je jedan viseći svijećnjak naručen 1783. godine u Veneciji od strane nepoznatog donatora (bratovštine
?) u čast Blažene Djevice Marije i sv. Lovre. Od dva jednaka viseća svijećnjaka, datirana u 1882. godinu, jedan ima i natpis
koji govori da su ga darovale žene iz Vrboske. Svijećnjaci su označeni žigom poznatim kao glava Dijane u desnom profilu u
peterokutu a korišten je na teritoriju Austro-Ugarske od 1872. do 1918. godine. Kalež neobaroknih stilskih odlika na podnožju
ukrašen glavama Bogorodice, sv. Josipa i Krista darovali su 19. siječnja 1896. godine u znak poštovanja svome zaslužnom
župniku don Luki Lučiću mještani Vrboske čestitajući mu i slaveći 50. obljetnicu njegove svećeničke službe.7
Tijekom 16., 17. i 18. stoljeća i u zlatarstvu kao i u drugim granama likovne umjetnosti prevladava uvoz iz Venecije te osim
gotičkog podnožja jedne pokaznice, u Vrboskoj riznici nisu uočeni predmeti koji bi se mogli smatrati radom domaćih zlatara.
Od venecijanske produkcije najvrijedniji predmet u župnoj zbirci zasigurno je velebno Raspelo s figurama sv. Lovre i sv.
Ivana Krstitelja živih kretnji i izražajnih gesta. Iako monumentalnih razmjera Raspelo nije označeno žigovima. No, na temelju
izrazitih stilskih odlika primjerak iz Vrboske ubraja se u skupinu umjetnički iznimno kvalitetnih te, u domaćoj i inozemnoj
literaturi, pozorno analiziranih raspela zamišljenih i nastalih u venecijanskim kiparskim i zlatarskim radionicama na kraju 16. i
7 Don Luka Lučić, rođen 30. siječnja 1822. u Vrboskoj, bio je 1896. godine župnik u rodnom mjestu. Za svećenika je zaređen 30. prosinca 1845. godine.
Catalogus cleri saecularis et regularis dioecesis Pharensis, Brachiensis et Issensis, Split, 1896., 15, 37. Natpis na kaležu datiran je po rimskom kalendaru.
–
Liturgijski pribor u crkvi sv. Lovre
230
početkom 17. stoljeća. Svim ovim raspelima zajednička je visoka umjetnička kvaliteta, vještina izrade i stilska uklopljenost u
kasnomaniristička kretanja u venecijanskom slikarstvu i kiparstvu toga vremena.
Slična naručiteljska praksa prisutna je i nakon propasti Venecijanske Republike i uspostavljanjem novih državnih tvorevina
kada se kroz 19. stoljeće predmeti nabavljaju u radionicama u ostalim važnim umjetničkim centrima, ali i na nešto širem
europskom području (Beč, Trst, Milano, Genova, Rim). Relikvijar sv. Lovre izradio je krajem 19. ili početkom 20. stoljeća rimski
zlatar De Angelis s radionicom u ulici San Agostino.
No, u isto vrijeme, nastavljajući praksu zlatarskih radionica iz ranijih stoljeća, djeluju i domaći majstori koji kvalitetom svojih
radova mogu konkurirati stranim radionicama. Stoga se dalmatinski naručitelji u mnogim prigodama obraćaju i lokalnim
zlatarima čije djelovanje još uvijek nije detaljno istraženo. U skupinu majstora iz ovog poglavlja domaćeg zlatarstva mogu
se ubrojiti i Hvaranin Antonio Cristofoli te splitski zlatar Josip Botta aktivan početkom 20. stoljeća, a obojica su sa svojim
radovima zastupljeni u vrbovačkoj župnoj crkvi.
Antonio Cristofoli potpisao se na poleđini paxa sa prikazom Bogorodice od Bezgrešnog Začeća: Antonio Cristofoli / Fece 1861.
Istome majstoru može se pripisati i pax sa stojećim likom naslovnika mjesne crkve sv. Lovre u odjeći đakona. Tipologija sa
središnjom polukružno zasvođenom edikulom okruženom bogato ukrašenim vanjskim okvirom s dekorativnim motivima
sastavljenim od rogova obilja, rascvjetanih vitica i plodova kao i način oblikovanja rustičnih, pomalo naivnih likova
Bogorodice i sv. Lovre pokazuju utjecaje barokne umjetnosti. Zlatar Antun Cristofoli spominje se u drugoj polovici 19. stoljeća
u Hvaru, a 1872. godine zabilježen je u Visu.8 Nije poznato je li i u kakvom rodbinskom odnosu s njim bio zlatar Giovanni
Cristofoli rođen u Hvaru, a nastanjen u Veneciji, gdje je bio iznimno cijenjen zbog svog zlatarskog umijeća a 1859. godine radi
mjedeni poklopac s Kristovim monogramom za oltar sv. Prospera u hvarskoj katedrali.9
Uz liturgijsko posuđe i predmete namijenjene opremi crkve venecijanskog postanka i one iz kasnijih povijesnih razdoblja
posebno dojmljivu cjelinu i u širim razmjerima čini raskošni komplet od šest oltarnih svijećnjaka, poprsja četvorice evanđelista
i tri kanonske tablice koje je izradio splitski zlatar Josip Botta. On je bio sin zlatara Ante Botte (Trogir, 1824. – Split, 1899.) čija je
žena bila Lucija Bazzarini iz Hvara. Iz hvarskih dokumenata saznaje se da je Antun (Dominika) Botta neko vrijeme bio i zlatar u
Hvaru gdje mu se rađaju djeca: 1863. godine Marija, 1866. godine Josip i 1872. godine Katarina. Uz njih imali su i kćer Marijanu
te sinove Dominika i Miloša. Ante i sin mu Dominik prvo su djelovali u Trogiru, a kasnije se sele u Split gdje se nastavljaju
baviti zlatarskim obrtom. Antun Botta dopisivao se sa Franjom Račkim u čijoj se ostavštini čuva jedno njegovo pismo iz 1891.
godine. Antini sinovi Josip i Miloš (Split, 1877.-1941.) nastavili su obiteljsku obrtničku tradiciju i također su bili zlatari u Splitu.10
Ante Botta izradio je 1885. godine srebrnu pozlaćenu krunu i druge insignije za kip Gospe od Ružarija za bratovštinu Gospe
od Ružarija u Podstrani, a početkom 1891. godine i krunu i žezlo od pozlaćenog srebra u tehnici filigrana za crkvu u Vrisniku na
Hvaru. Liturgijske i uporabne predmete izrađene u tehnici filigrana izlagao je 1891. i 1893. godine u izlozima knjižara Woditzka i
Schönfeld u Zadru.11 Može se ustvrditi da je umijeće ovog splitskog zlatara izazvalo odobravanje i skrenulo pozornost mogućih
naručitelja u glavnom gradu austrijske pokrajine Dalmacije na njegov rad pa je 1899. godine izradio i dvije manje kanonske
8 Nevenka Bezić Božanić, Zanatlije XVIII i XIX stoljeća u Hvaru, Građa i prilozi za povijesti Dalmacije, 10, Split, 1980., 113-134, 134; Nevenka Bezić
Božanić, Povijest stanovništva u Visu, Split, 1988., 196, 213.
9 Cvito Fisković, Hvarska katedrala, Split, 1976., 69; Radoslav Tomić, Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Zagreb, 1995., 108, 207; Vinicije B. Lupis,
Iznova o zlatarskoj obitelji Caenazzo, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 19, Zagreb, 1995., 123-131, 129.
10 Nevenka Bezić Božanić, Zanatlije XVIII i XIX stoljeća u Hvaru, Građa i prilozi za povijesti Dalmacije 10, Split, 1980., 113-134, 134; Nevenka Bezić
Božanić, Stanovništvo Splita u vrijeme borbe za Narodni preporod, Hrvatski narodni preporod u Splitu (1870-1882), Logos, Split, 1984., 133-173,
139; Nevenka Bezić Božanić, Stanovništvo Splita u vrijeme Preporoda, Mogućnosti 9-10, Split, 1987., 820-851, 830; Vladimir Košćak, Arhivska
građa u Arhivu JAZU o srednjodalmatinskom području, Građa i prilozi za povijesti Dalmacije 11, Split, 1990., 25-33, 31; Stanko Piplović, Zlatari iz
obitelji Botta, Kulturna baština 26/27., Split, 1995., 53-60.
11 Danko Vlašić, Prošlost Podstrane, Split, 1988., 226; Stanko Piplović, Zlatari iz obitelji Botta, Kulturna baština 26/27., Split, 1995., 53-60, 55.
231
tablice koje se čuvaju u zadarskoj crkvi sv. Šime. Na njima je ugravirano ‘’ANTONIO BOTTA FECIT’’ i ‘’ SPALATO MDCCCXCIX’’.12
Antin sin Josip Botta bio je oženjen za Rakelu Mučin, a od djece imali su samo sina Nikolu. Bio je na glasu kao vrstan majstor.
Interes tadašnje javnosti, naveliko razglašen i u lokalnom tisku, izazivao je raskošnom pokaznicom od zlata i srebra izrađenom
u tehnici filigrana koju je 21. siječnja 1914. godine izložio u izlogu Hrvatske knjižare Göszla u Zadru. Pokaznica je izlagana i u
glavnom gradu Austrougarske carevine gdje je izazvala pohvale u najvišim političkim, crkvenim i kulturnom krugovima, a
otkupljena je za novu crkvu koja se planirala graditi u Beču na uspomenu Euharistijskog kongresa.13
U župnom uredu sačuvana je opsežna i detaljna korespondencija između zlatara Josipa Botte, don Frane Bulića kao
konzervatora, župnika don Frane Lučića, mjesnog Crkovinarstva i Znidarčića iz splitskog konzervatorskog ureda o izradi
svijećnjaka, poprsja četvorice evanđelista i kanonskih tablica namijenjenih župnoj crkvi sv. Lovre u Vrboskoj.14 Detaljan ugovor
o izradi predmeta sastavljen je 30. rujna 1912. godine u Vrboskoj. Njime se Josip Botta, zlatar u Splitu, obvezuje izraditi šest
svijećnjaka, svaki od 80 centimetara visine i 2 kilograma težine čistog srebra finoće 900/1000, koji imaju biti izrađeni prema
onima u splitskoj katedrali i prema priloženoj fotografiji za cijenu od 320 kruna po kilogramu. Zatim, poprsja četvorice
evanđelista u visini od 60 centimetra i težini 2,5 kilograma svaki, težine čistog srebra finoće 900/1000 po cijeni od 320
kilograma svaki te tri kanonske tablice prema priloženom uzorku, težine čistog srebra finoće 900/1000 svih triju tablica oko
2,5 kilograma za cijenu od 320 kruna po kilogramu. Botta se obvezao izraditi predmete prema označenoj težini čistog srebra
i opremiti ih žigovima. U slučaju da pojedini predmeti budu težili više od naznačene težine, Crkovinarstvo se obvezalo platiti
razliku samo u vrijednosti srebra (100 kruna po kilogramu), a budu li predmeti težili manje odbit će se težina prema cijeni
označenoj za pojedine predmete. Radove se Botta obvezao dovršiti kroz četiri mjeseca od konačne narudžbe, ali najkasnije
do Božića 1913. godine. Odgovornost za izvedene radove kao i za novčane iznose koje će primiti tijekom rada na predmetima
jamčio je Botta osobno, a i njegov zet Jozo Modrić, posjednik u Zadru, prema njegovoj izjavi koju je poslao don Frani Buliću
u Split. Crkovinarstvo se obvezalo platiti Botti 4000 kruna u obrocima koje je predalo don Frani Buliću, a ovaj ih je imao
isplaćivati zlataru prema izvršenim radovima. „Što se tiče umjetničke izradbe svih predmeta“ to su Crkovinarstvo i Botta prepustili
carskom i kraljevskom konzervatoru don Frani Buliću koji je imao slobodu izabrati modele za poprsja četvorice evanđelista,
nadzirati izradu i izvršiti eventualne promjene u tijeku radova. Na kraju su potpisani don Frane Lučić, Anton Sažunić kao
predsjednik Crkovinarstva, Juraj Lučić, Josip Botta i don Frane Bulić koji je potvrdio pogodbu.
Sklopljenom ugovoru s pomno utanačenim detaljnim odredbama prethodili su pisani dogovori. Don Frane Bulić
Crkovinarstvu je iz Splita uputio dopis Br. 39/K. od 10. lipnja 1912. godine u kojem dostavlja račun zlatara Josipa Botte za
popravak srebrnog križa iz župne crkve. U vezi s izradom svijećnjaka, poprsja i tablica obavještava ih da će u najkraćem roku
predati narudžbu zlataru Botti te je njima, zajedno s nacrtima, poslati na potpis. Također nalaže Crkovinarstvu da obavijesti
zlatara Kaluđerovića15 u Kotoru da, budući će predmeti u Splitu biti izrađeni za manju cijenu i pod nadzorom konzervatora,
radovi neće biti povjereni njemu.
Uz pismo od 17. prosinca 1912. godine upućeno župniku u Vrbosku Botta šalje sliku svijećnjaka („kandelira“) i navodi njihovu
visinu i težinu – 80 centimetara i 10 kilograma. Raspravlja o cijeni koja se računa po kilogramu srebra. Smatra da su svijećnjaci
12 Mogu mu se na istom mjestu pripisati i dvije veće kanonske tablice također iz 1899. godine. Prva na postoljima ima ugravirane natpise:
„EXPENSIS ANTONIO CRNOSIJA DI UGLJAN“ i godinu „MDCCCXCIX“. Druga ima natpise: „EXPENSIS ALOYSIAE TRÖSTER DAL’ORO DE JADRA“ i
godinu „MDCCCXCIX“. Ante Botta za samostan sv. Dominika u Šibeniku nešto iza 1897. godine popravio je križ te uredio jedan kalež a drugi
posrebrio. Don Krsto Stošić, Samostan i crkva sv. Dominika, rukopis, 28.
13 Stanko Piplović, Zlatari iz obitelji Botta, Kulturna baština 26/27., Split, 1995., 53-60, 56, s fotografijom pokaznice.
14 Na dokumentaciji se zahvaljujem don Emilu Pavišiću i akademiku Radoslavu Tomiću.
15 Vjerojatno zlatar Bogdan Kaluđerović (? – 1944.) koji je djelovao je u Kotoru krajem 19. – početkom 20. stoljeća. Njegova djela većinom
neostilskih osobina čuvaju se u brojnim crkvama Boke kotorske, u Dubrovniku i njegovoj okolici te u crkvi sv. Ilije u Zadru. Bavio se i
restauracijom starijih umjetnina od plemenitih metala. Usp. Dušan Berić, Crkva sv. Ilije u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 11,
1959., 136-163, 147; Radoslav Tomić, Umjetnost od XVI. do XX. stoljeća, Zagovori svetom Tripunu – Blago Kotorske biskupije, Katalog izložbe (ur.
R. Tomić), Zagreb, 2009., 166-285, kataloška jedinica 147. Bogdan Kaluđerović, Ophodno raspelo, 282.
232
odviše teški te da je za ovu visinu dovoljna težina od 7 kilograma, a za one visine 70 centimetara 6 kilograma. Te su težine
ekonomične (riječ je o težini i visini bez bokina nad kojim stoji nataknuta svijeća) i mogu držati i najveću svijeću. Odluku o
veličini nadalje prepušta župniku.
Svijećnjaci su bili dovršeni u ožujku 1913. godine pa Znidarčić u pismu od 12. ožujka najavljuje župniku da će Botta prigodom
dolaska u Svirče gdje ima predati neke predmete i njih osobno donijeti u Vrbosku. Naglašava da su lijepo izrađeni te da je
srebro izvrsne kakvoće. Težina čistoga srebra iznosi 11,805 kilograma, što je samo 19,5 dekagrama manje od dogovora koji je
iznosio 2 kilograma čistoga srebra na svaki svijećnjak. Račun iznosi 3777,60 kruna, a pošto je Botta primio već 2000 kruna moli
da mu se isplati ostatak kada svijećnjake donese jer mu treba novca. Radovi na evanđelistima i kanonskim tablicama također
će biti na vrijeme i kvalitetno izrađeni.
Zajedno s ovim pismom primit ćete i poprsja četvorice evanđelista, izvještava Znidarčić župnika Vrboske u pismu od 27.
ožujka 1914. godine. Punciranjem je utvrđeno da je srebro čistoće 900/1000 kako je i dogovoreno u ugovoru te da svako
poprsje teži nešto više od 3 kilograma, ukupno sva četiri 12 kilograma i 743 grama što je (kod cijene od 340 K/kg) zbirno
4332,62 kruna od kojih je Botta primio već 3000 kruna. Budući da je don Frane Bulić htio da se za kalup izaberu glave od
Michelangela, a ne neki obični kalupi, morao se za svaku glavu učiniti novi kalup što je radnju poskupilo. Botta je zahtijevao
povećanje od 6 %, a msgr. Bulić mu je priznao 3 %. Također se za graviranje natpisa na svakom poprsju trebalo dodatno platiti
još po 20 kruna što dogovoreni iznos prekoračuje za 200 kruna te msgr. Bulić moli župnika da Botti nadoplati ovu svotu.
Znidarčić izvještava da je msgr. Bulić zadovoljan izvedbom te da se nada da će se poprsja svidjeti i župniku, Crkovinarstvu i
pučanstvu. U prilogu je i Bottin pisani račun za poprsja od 27. ožujka 1914. godine odobren od don Frane Bulića.
U pismu od 8. travnja 1916. godine Botta piše župniku Vrboske, opravdavajući se na njegovo izgleda ranije iskazano
nezadovoljstvo, kako je u radove uloženo godinu dana te da „ove radnje nisu na stampu ili na kalup presirane ove su radnje koje
se radi osobito sve na ruke“. Botta objašnjava da su se radovi odužili i zbog izmjena u veličini svijećnjaka i izrade novih modela.
Svakako će nastojati da poslove svrši čim prije na zadovoljstvo župnika.
Sačuvana je i narudžba iz (dan 30., mjesec nečitak) 1916. godine namijenjena župniku Vrboske za dodatnih šest srebrnih
svijećnjaka, jedan srebrni križ i četiri poprsja evanđelista ukupne težine 15 kilograma i za cijenu od 400 kruna po kilogramu
srebra, a imaju biti izrađeni i ukrašeni u istom stilu kao i onih šest svijećnjaka i četiri poprsja evanđelista što ih je Botta izradio
u istoj crkvi. U prilogu je i pismo don Frane Bulića koji razliku cijene od 60 kruna po kilogramu u odnosu na ranije radove
obrazlaže povišenjem cijene srebra.
U pismu od 17 listopada 1916. godine Josip Botta opravdava se župniku don Frani Lučiću zbog kašnjenja radova te ga
uvjerava da će mu poslati predmete čim budu zgotovljeni. Moli ga za jamstvo da će mu radovi biti plaćeni i da ugovor
još uvijek vrijedi. Nastojat će čim prije mu poslati barem šest svijećnjaka. Vjerojatno je riječ o onim naknadno naručenim
svijećnjacima.
Izvjesni problemi oko dogovorenih poslova pojavili su se krajem 1916. godine. U pismu od 20. prosinca zlatareva supruga
Rakela (Rachele) Botta izvještava don Franu Lučića da ga je njezin suprug obavijestio o svojem skorom odlasku u vojsku, ali
izgleda da on to pismo nije dobio. Zato mu ona poručuje da se ne treba bojati jer da je predujam za radove na sigurnom i u
svakom trenutku mu može biti isplaćen, ali da toga neće doći jer će njezin suprug uskoro moći izvršiti dogovorene radove.
Nada se da joj župnik neće zamjeriti što mu odmah nije odgovorila jer se tek vratila iz Zadra.
Prepiska u vezi sa Bottinim radovima za Vrbosku odvijala se i u narednim godinama. U pismu od 12. ožujka 1917. godine, koje
u ime don Frane Bulića piše Znidarčić iz Carskog i kraljevskog pokrajinskog konzervatorskog ureda za Dalmaciju u Splitu,
doznaje se da je Botta povratio svotu od 3000 kruna te don Frane Bulić moli od župnika u Vrboskoj način na koji će mu ovu
svotu dostaviti. Znidarčić izvještava župnika da je Bulić vrlo zadovoljan što su se poslovi s Križnim putem i sa Bottom svršili i
233
da se u tom pogledu riješio jedne brige. Također govori i o nekim poslovima sa Vlahom Bukovcem. U dodatku je don Frane
Bulić dopisao da se Botta seli u Benkovac na imanje pokojnog Modrića (vjerojatno je riječ o njegovom prije spomenutom
zetu Jozi Modriću) gdje ima namjeru nastaviti sa svojim zlatarskim zanatom te hvali Bottinu ideju o otvaranju besplatne škole
za siromašne Bukovčane.
Bottini radovi predmet su i pisma don Frane Bulića od 5. veljače 1918. godine, a riječ je o izradi nekog kaleža za Vrbosku s
izgledom kojega don Frane nije bio zadovoljan. Kritizira Bottinu neozbiljnost u radu jer ne radi prema modelima koje mu je
dao te ističe da zbog toga od njega neće dobiti preporuke. Kalež je Botta čini se naposljetku prodao u Vrisnik.
Uza sve probleme i nepovoljne okolnosti uzrokovane ratom vrijednim radom zlatara Botte, zalaganjem Crkovinarstva i
župnika don Frane Lučića te posredovanjem i nadzorom don Frane Bulića župnu crkvu u Vrboskoj i danas krasi šest oltarnih
svijećnjaka, poprsja četvorice evanđelista i komplet kanonskih tablica. U izradi svijećnjaka i kanonskih tablica Botta se
oslanjao na tipologiju i dekorativne motive karakteristične za mletačko barokno zlatarstvo, no nije poznato da li je to bio
njegov izbor i koliko je odlučujuća uloga u tome bila don Frane Bulića koji je revnosno odobravao poslove, pronalazio
modele i nadzirao radove. Prema natpisu urezanom na velikoj kanonskoj tablici ti su srebrni predmeti nabavljeni za glavni
oltar o trošku vjernika župe Vrboska i brigom tadašnjeg župnika don Frane Lučića za navršenu 300. obljetnicu čašćenja
Čudotvornog Sv. Križa (1614.-1914.).
Uza navedene predmete u crkvi se čuva i Bottina monumentalna pokaznica izrađena od srebra te iskucane i filigranske
srebrne i zlatne žice, a osim ponekih detalja gotovo je identična prije spomenutoj pokaznici koju je Josip Botta izradio 1914.
godine i izložio u Zadru, a završila je u Beču. Produkcija zlatara iz splitske obitelji Botta na prijelazu dvaju stoljeća očito je bila
znatna, a narudžbe česte pa se može očekivati proširenje kataloga njihovih djela i drugim predmetima, a time i potpunija
valorizacija njihovog zlatarskog umijeća. Radovi zlatara Josipa Botte tematskom raznolikošću, brojnošću i umjetničkom
kvalitetom primjeraka izrađenih zalaganjem župnika i mještana u različitim materijalima i tehnikama na najljepši način
zaokružuju cjelinu o liturgijskim predmetima i crkvenoj opremi izrađenim od plemenitih metala i sačuvanima kroz duga
stoljeća u riznici i župnoj crkvi sv. Lovre u Vrboskoj.
234
235
KATALOG
1. Pokaznica
Nepoznati mletački i domaći (?) majstor, 15. i 18.
stoljeće, srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje,
pozlaćeno, staklo, visina 47 cm, promjer tijela
29,5 cm, promjer podnožja 14,3 cm, visina kaštilca
4,7 cm, visina Uskrslog Krista 6,5 cm
Barokna spremnica umetnuta je u stup s podnožjem
gotičkih oblika. Šesterostrano dvodijelno podnožje s
naglašenim šiljcima izdiže se u niski stožasti držak. Obrub
donjeg dijela podnožja ukrašen je oblim gredama, a gornji
je ažuriran. Površina je ukrašena povijenom lisnatom
viticom u čijim su kružnim zavijutcima pozlaćene rozete.
Na držak se nastavlja šesterostrani stup omeđen s dva
međučlana u obliku kugle i nizom stiliziranih listova. Po
sredini stupa je gotički šesterostrani kaštilac sastavljen od
monofora nadvišenih zabatom nad tordiranim stupićima
odvojenih istaknutim kontraforima. Unutar svake od šest
monofora je jedan svetački lik (Bogorodica ?). Na gornji
međučlan u obliku kugle oslanja se okrugla dvostrana
staklena spremnica (teca) bez lunule. Okružena je
unutarnjim, na aversu i pozlaćenim okvirom, ukrašenim
povijenim trolistima na vanjskom i trokutima sa ugraviranim
rozetama na unutarnjem rubu. Jednako oblikovani
unutarnji okvir na stražnjem dijelu pokaznice služi i kao
vratašca. Vanjski okvir ukrašen je motivom ribljeg mjehura
i četirima sljubljenim krilatim glavicama anđela koje su
pričvršćene u pravilnom rasporedu. Iz njega se radijalno šire
srebrne i pozlaćene šiljate, valovite i ravne zrake postavljene
u dva reda. U vrhu je kugla i na njoj figura Uskrslog Krista sa
zastavom u ruci.
2. Ciborij
Nepoznati mletački majstor, kraj 16. stoljeća, srebro,
lijevanje, iskucavanje, graviranje, visina 27,5 cm,
promjer podnožja 11,4 cm, promjer otvora 9,9 cm,
visina kutije zajedno sa križem 13 cm
Stožasto uzdignuto kružno svedeno podnožje po
uzdignutom rubu ukrašeno je bisernim nizom. Oplošje
je prekriveno ornamentom u obliku sučeljenih S voluta
ispunjenih simetričnim spiralno povijenim lisnatim
viticama dok su u slobodnim površinama lisnate grančice
koje se izvijaju iz njihovih spojeva. Na rubu je uska lisnato
ornamentirana traka. Podnožje je zaključeno s dva prstena,
donjim užim ukrašenim vijencem od lišća i gornjim, nešto
širim ukrašenim lisnatim motivima. Nodus u obliku jabuke
prekriven je istim ukrasnim motivom kao i podnožje, a na
njega se nastavlja konkavni prstenasti međučlan ukrašen
motivom ribljih mjehura. Na kutiji u obliku polukugle
ponavlja se sličan ukras sačinjen od spojenih prelomljenih
voluta koje su ispunjene simetričnim spiralno povijenim
lisnatim viticama i listovima akantusa. Na kutiju je priklopljen
poklopac konkavno oblikovanog oplošja ukrašenog
spojenim „C“ volutama ispunjenih simetričnim spiralno
povijenim lisnatim viticama. Na ispupčenom vrhu poklopca
je dvostruki križ.
Na unutarnjoj strani poklopca i podnožja ciborij je označen
puncama: državni žig Venecije – krilati lav sv. Marka (leone
in moleca u krugu), kontrolnim žigom za koji se smatra
da pripada kontroloru čistoće srebra („Ufficiale Sazador
della Zecca“) a sastoji se od preklopljenih slova SAR (P.
236
Pazzi, 1992., br. 394, str. 133) i javlja se od 1586. do 1595.
godine,16 kontrolnim žigom kovnice sastavljenim od slova
S položenog preko slova T unutar ovalnog okvira, koji je
zabilježen od 1586. do 1597. godine (P. Pazzi, 1992., br. 418,
str. 138)17 i žigom radionice „Bò“, govedo prikazano u profilu
unutar četvrtastog okvira, koji se javlja kroz 16. i 17. stoljeće (P.
Pazzi, 1992., br. 526, str. 160).18
16 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 394, str. 133.
17 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 418, str. 138.
18 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 526, str. 160.
3. Raspelo
Venecija, kraj 16. – početak 17. stoljeća, srebro, lijevanje,
iskucavanje, graviranje, visina 75,5 cm, širina 34 cm, Krist
– visina 15 cm, raspon ruku 13,5 cm, sv. Lovre – visina
12,5 cm, sv. Ivan Krstitelj – visina 13 cm, Bogorodica –
visina 16,5 cm, likovi u medaljonima – 7,5 x 6,5 – 7,5 cm
Na cilindrični držak umetnut je zvonoliki nodus ukrašen
reljefnim glavicama anđela, volutama i plodovima voća te
motivom ribljeg mjehura koji se proteže u donjem dijelu.
Nodus je zaključen konkavnim nastavkom s kupolom u
koju je usađen podanak križa iz kojega se granaju dvije
vegetabilne volute na koje su, okrenute prema aversu,
postavljene dojmljive skulpture sv. Lovre i sv. Ivana Krstitelja
živih kretnji i izražajnih gesta. Sveci su prikazani u odjeći s
atributima na uobičajen ikonografski način. Sv. Lovre u odjeći
đakona oslonjen o gradele, a sv. Ivan Krstitelj odjeven u krzno
i zaogrnut tkaninom. Krakovi križa završavaju trilobama. Na
aversu je u središtu Raspeti Krist na križu a na krakovima
poprsja četvorice evanđelista, svaki sa svojim simbolima.
Gore je lik Sv. Ivana, lijevo i desno su sv. Luka i sv. Matej, a
dolje sv. Marko. Sva četvorica u rukama imaju knjige, ali poze
i fizionomije su im vješto diferencirane. Sv. Ivan zapisuje u
knjigu, sv. Luka pobožno drži desnu ruku na prsima, sv. Matej
pokazuje prstom, a sv. Marko čita. Na reversu je u sredini lik
Bogorodice s Djetetom u naručju. U vrhu je lik Boga Oca s
kuglom s usađenim križem (Globus Cruciger), lijevo i desno
su likovi Bogorodice žalosne i sv. Ivana Evanđelista, a dolje
lik Marije Magdalene. Ispod likova na aversu i reversu (osim
pod likom raspetog Krista) je po jedna krilata glava anđela.
Svi likovi (osim sv. Ivana Evanđelista na reversu) nad glavama
imaju aureole. Površina križa na aversu i reversu ukrašena
je ugraviranim vegetabilnim motivima. Na trilobe i po tijelu
križa pričvršćene su ukrasne igle vitičastih završetaka. One u
križištu dodatno su ukrašene i krilatim glavama anđela.
Vrbovačko je Raspelo, zajedno sa sličnim Raspelom iz Perasta
koje na postrance postavljenim volutama nosi kipove
Bogorodice i sv. Ivana Evanđelista, prvi detaljno obradio Grgo
Gamulin. Istaknuo je njihovu stilsku pripadnost ambijentu
venecijanskog manirizma koji je u skulpturi i metalnoj plastici
malih dimenzija vrhunce izričaja dostigao u djelima Nicole
Roccatagliate i Alessandra Vittorije. Kao autora oba Raspela
predložio je Tiziana Aspettija ml. (Padova 1557./1559. – Pisa,
1606.) usporedivši likove sa Raspela sa njegovim brončanom
plastikom nalazeći među njima brojne stilske i morfološke
sličnosti napomenuvši ipak i da njegovi zlatarski radovi
237
238
239
nisu poznati.19 Njegovu je atribuciju prihvatio Paolo Goi
pišući o raspelima u župnim crkvama u Fratta di Caneva
i Morteglianu, ubrojivši u tu skupinu i neka druga djela
sa područja Veneta i Furlanije. Ustvrdio je kako sva djela
odlikuje ista struktura, visoka kvaliteta izrade i oblikovanje
izražajnih i pokrenutih likova.20 Raspelo iz Fratta di Caneva
označeno je venecijanskim puncama koje ga datiraju u kraj
16. i početak 17. stoljeća: kontrolnim žigom za koji se smatra
da pripada kontroloru čistoće srebra (Ufficiale Sazador della
Zecca), a sastoji se od preklopljenih slova „SAR“ i javlja se od
1586. do 1595. godine21, kontrolnim žigom sastavljenim od
slova S položenog preko slova T unutar ovalnog okvira, koji
je zabilježen u drugoj polovici 16. stoljeća (od 1586. do 1597.
godine)22 i žigom radionice „Orso“ (medvjed koji sjedi u profilu
u ovalnom okviru obrubljenom točkicama), koji se u Veneciji
javlja od 1561. do 1622. godine.23 Istoj skupini monumentalnih
raspela pridružio je Vinicije B. Lupis i Raspelo iz franjevačkog
samostana male braće u Dubrovniku također ga pripisavši
Tizianu Aspettiju. Istaknuo je da su reljefni likovi na ovome
Raspelu visoko kvalitetno modelirani i psihološki definirani.
Za razliku od vrbovačkoga, koje nije označeno puncama,
dubrovačko je označeno mletačkim državnim žigom i žigom
19 Grgo Gamulin, Tiziano Aspetti sconosciuto, Arte Veneta
XXII, Venecija 1968., 90-97. Raspelo još ranije spominje
Petar Kuničić navodeći da se nosi na koplju pri običnim
procesijama ističući neutemeljenu lokalnu predaju i sud
vještaka da je riječ o radu Benvenuta Cellinija (1500.-1571.).
Usp. Petar Kuničić, Vrboska i njezine rijetkosti, Nada 10 (15.
maj), Sarajevo, 1902., str. 145, 153.
20 Paolo Goi, kataloške jedinice VII.2 i VII.4, str. 186-187, 190, Ori
e tesori d’Europa (ur. G. Bergamini), Milano, 1992.
21 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 394, str. 133.
22 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 394, str. 138.
23 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 519, str. 159;
piero pazzi, Dizionario biografico degli orefici, argentieri,
gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori d’avorio e
scultori in nobili materiali … dal Medio Evo alla fine della
Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija, 1998., 210. P.
Goi u navedenom djelu (1992.) lik životinje definira kao
majmuna.
radionice u obliku štita („scudo“).24 Prema istraživanju P. Pazzija
djelovanje ove radionice dokumentirano je u 16. i 17. stoljeću,
a u njoj je između 1582. i 1602. godine djelovao izvjesni
zlatar Francesco.25 Raspela iz Vrboske i Perasta, u opširnoj
analizi i drugih istovrsnih primjerka, prvenstveno onih iz
Fratta di Caneva i Raspela iz Muzeja crkvene umjetnosti
(„Museo Diocesano d’Arte Sacra“) u Pordenoneu, temeljito je
analizirala i L. Crusvar. Nije prihvatila predloženu atribuciju,
istaknuvši kako ne postoje dokumentirani zlatarski radovi T.
Aspettija Mlađeg. Zaključila je da su figurativni i dekorativni
elementi upotrijebljeni u oblikovanju Raspela nastali kao
odraz tadašnjih posvemašnjih kasnomanirističkih strujanja
u venecijanskoj umjetnosti druge polovice 16. i početka 17.
stoljeća najdosljednije predstavljenih u djelima A. Vittorije, D.
Cattanea, G. Dal Moro, N. Roccatagliate, Tintoretta i drugih od
kojih su zlatari preuzimali modele za svoja djela.26 Radoslav
Tomić također je ostavio otvorenim pitanje autorstva
vrbovačkoga i peraškog Raspela upozoravajući, na temelju
pisanja prethodnih istraživača, na gustu i složenu strukturu
mletačke skulpture i zlatarstva kasnoga 16. i 17. stoljeća.
Upozorio je da postojanje većeg broja istovrsnih raspela
izrađenih u različitim radionicama koja na sebi imaju vrlo
bliske figurativne dodatke upućuje na korištenje istih matrica
koje su mogle nastati i u kiparskim radionicama, a potom se
kopirati, umnažati i postavljati na različite umjetnine izrađene
od plemenitih metala. Naveo je kao primjer Kaptolski križ
u riznici splitske katedrale naručen 1694. godine na kojemu
figure Krista, Bogorodice i reljefni likovi evanđelista slijede
starije modele poput onih na ranije opisanim Raspelima
dodavši da je po istim obrascima nastala i srebrna skulptura
Bogorodice u riznici trogirske katedrale.27 Potvrdu da su
u venecijanskim zlatarskim radionicama slične matrice
i u kasnijim vremenskim razdobljima upotrebljavane u
izradi umjetnički izrađenih ophodnih raspela nalazimo i u
primjercima koji se čuvaju na Silbi, u Pagu i u samostanu sv.
24 Vinicije B. Lupis, Likovni prilog za Tiziana Aspettija ml. u
Dubrovniku, Peristil 47, Zagreb, 2004., 25-32.
25 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 555, str. 166.
26 Luisa Crusvar, kataloške jedinice II. 37 i II. 38, str. 452-454, In
hoc signo. Il tesoro delle croci (ur. P. Goi), Milano, 2006.
27 Radoslav Tomić, Umjetnost od XVI. do XX. stoljeća,
Zagovori svetom Tripunu – Blago Kotorske biskupije, Katalog
izložbe (ur. R. Tomić), Zagreb, 2009., 166-285, kataloška
jedinica 64. Mletački zlatar i kipar, Raspelo, 229-230.
240
Duje u Kraju na otoku Pašmanu. U župnoj crkvi Rođenja Bl.
Dj. Marije na Silbi čuva se ophodno Raspelo (70 x 32 cm) koje
na središtu aversa ima lik Raspetog Krista, a na krakovima
poprsja četvorice evanđelista. Gore je lik sv. Luke, desno je sv.
Marko, dolje sv. Matej, dok poprsje sv. Ivana u lijevom kraku
nedostaje. U središtu reversa je lik Bogorodice sa Djetetom, u
vrhu je lik Boga Oca koji drži kuglu s usađenim križem (Globus
Cruciger), lijevo i desno su likovi Marije Magdalene i sv. Ivana
Evanđelista, a dolje lik Bogorodice Žalosne. Prema sadašnjem
rasporedu očito je da su u nekom trenutku likovi na aversu
u reversu ispremještani sa svojih izvornih pozicija. Svi likovi,
posebno je upečatljiv i karakterističan lik Boga Oca s gustom
bradom oblikovanom u dugim valovitim pramenovima
i visokim golim čelom, nastali su u duhu opisanih
kasnomanirističkih rješenja, ali nešto kasnije. Raspelo je na
oplošju i reljefnim figuralnim prikazima označeno puncama:
venecijanskim državnim žigom – krilatim lavom sv. Marka
(leone in moleca u krugu), kontrolnim žigom sastavljenim
od slova GB okruženih zvjezdicama koji pripada kontroloru
čistoće srebra („pubblico sazador“) Gasparu Balbiju, zlataru u
radionici „al Cappello“, aktivnom između 1636. i 1695. godine28
i puncom „B točka G“, a vjerojatno je riječ o autorskom žigu.29
Od reljefnih likova na Raspelu iz Paga, označenih tek državnim
žigom Venecije (leone in moleca u krugu), posebno treba
upozoriti na karakterističan lik Boga Oca koji je podudaran
s opisanima. Raspelo (ukupne dimenzije – 80,5 x 39 cm) iz
samostana u Kraju, na kojem se ističe kvalitetno modelirani lik
sv. Franje Asiškog, nije označeno puncama.
28 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 196-200, str.
96; piero pazzi, Dizionario biografico degli orefici, argentieri,
gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori d’avorio e
scultori in nobili materiali … dal Medio Evo alla fine della
Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija, 1998., 314.
29 Punca nije zabilježena u Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria
e oreficeria veneta ovvero breve compendio di bolli e marche
dell’argenteria e oreficeria veneta e alcune notizie al loro
riguardo … , Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992.
241
4. Lađica
Nepoznati mletački majstor, 16./17. stoljeće, srebro,
lijevanje, iskucavanje, graviranje, visina 16,7 cm,
promjer tijela 17,7 cm, promjer podnožja 8 cm
Kružno svedeno uzdignuto podnožje širokog oboda
ukrašeno je ugraviranim sučeljenim volutama, lisnatim
motivima i plodovima. Na podnožje se nastavlja stup
u obliku balustera ukrašen ugraviranim povijenim
akantusovim listovima. Na stupu je lađica uzdignutih
rubova na čijim su šiljatim završecima lijevane lisnate
ušice. Oplošje lađice ukrašeno je prelomljenim volutama
i lisnatim viticama u simetričnom rasporedu. Poklopac
lađice ušiljenih završetaka preklapa se na sredini, a na
obje je polovice jednak ukras – ovalni medaljon u središtu
okružen prepletom lisnatih voluta, vitica i cvjetova
tulipana.
Na unutarnjoj strani podnožja lađica je označena puncama:
državni žig Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in moleca
u krugu) i žigom radionice „Orso“ (medvjed u ovalnom
okviru obrubljenom točkicama), koji se u Veneciji javlja
od 1561. do 1622. godine. Radi se o jednoj od najvažnijih
venecijanskih zlatarskih radionica čija se brojna djela nalaze
diljem prostora pod vlašću Venecije. U njoj su djelovali
brojni zlatari među kojima kao prvi majstor (capo maestro) i
Costantin Piazzalonga koji se spominje između 1639. i 1657.
godine.30
5. Kadionica
Nepoznati mletački majstor, 16./17. stoljeće, srebro,
lijevanje, iskucavanje, graviranje, ažuriranje, visina
s lancima 87,5 cm, visina tijela 31,5 cm, promjer
podnožja 7,2 cm, promjer otvora 11 cm, promjer tijela
14 cm, promjer prihvata za lance 7,3 cm
Trbušasto tijelo kadionice postavljeno je na kružno
svedeno podnožje ukrašeno motivom ribljeg mjehura i
koncentričnim kružnicama. Motiv ribljeg mjehura ponavlja
se i u dnu tijela koje se pri vrhu sužava i izvija u istaknuti
rub. Tijelo je ukrašeno ugraviranim ovalnim kartušama
unutar kojih su tri različite scene koje se odvijaju ispred
zastora. Prva prikazuje mladu ženu u polegnutom stavu
kako se moli. Odjevena je u haljinu i ima dugu raspuštenu
kosu. Uz noge joj je sidro. Na drugoj je žena sa djetetom
u naručju, nasuprot njih je stablo, a treća prikazuje ženu
odjevenu u haljinu koja u lijevoj ruci drži kalež. Prikazane
su dakle tri teološke vrline, Ufanje, Ljubav i Vjera. Scene su
smještena u u krajolik s kamenitim tlom i drvećem. Između
kartuša aplicirane su po tri lijevane anđeoske glavice koje
služe kao nosači lanaca, a spajaju se s pripadajućim krilatim
tijelima prekriženih ruku ugraviranim na oplošju. Kupolasti
poklopac s konkavno uvučenim središnjim dijelom
ukrašenim sa trakama, viticama i girlandama, oivičenim
dvama lisnatim vijencima s plodovima, ima trodijelni
30 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria
e oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … ,
Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 519,
str. 159; Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici,
argentieri, gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori
d’avorio e scultori in nobili materiali … dal Medio Evo alla
fine della Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija,
1998., 210.
242
ažurirani završetak na čijem je vrhu alka za prihvat lanca.
Donji dio poklopca ima široki obod s tri alke kroz koje
prolaze lijevani lanci koji nose tijelo kadionice. Zvonoliki
prihvat za lance ukrašen je ugraviranim akantusovim
listovima i koncentričnim kružnicama. Prihvat na svom
oplošju ima otvor kroz koji prolazi lanac s alkom. U vrhu
je veća alka za nošenje. Kadionica je na unutarnjoj strani
prihvat za lance i unutarnjoj strani podnožja označena
puncama: po dva puta otisnutim državnim žigom Venecije
– krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu) i jednim
žigom radionice „Orso“ (medvjed koji sjedi u profilu u
ovalnom okviru obrubljenom točkicama), koji se u Veneciji
javlja od 1561. do 1622. godine.31
6. Kadionica
Nepoznati mletački majstor, 16./17. stoljeće, srebro,
lijevanje, iskucavanje, graviranje, ažuriranje, visina
30 cm, visina s lancima 86,5 cm, promjer trbušastog
tijela 14,5 cm, promjer prihvata za lance 8 cm, promjer
otvora tijela 11,5 cm
Trbušasto tijelo kadionice koje se pri vrhu sužava i izvija
u istaknuti rub, ukrašeno je ugraviranim ovalnim lisnatim
kartušama unutar kojih su tri različite scene od kojih
dvije prikazuju mladu ženu razgolićenih ramena i glave
prikazane u profilu koja se moli i ženu koja sjedi usred
šumovitog proplanka držeći križ u naručju. Treća scena
znatno je oštećena, no raspoznaje se bunar pod stablom
i lik žene. Vjerojatno je riječ o prikazima teoloških vrlina,
Vjeri, Ufanju i Ljubavi. Između kartuša aplicirane su po tri
lijevane anđeoske glavice koje služe kao nosači lanaca, a
spajaju se s pripadajućim krilatim tijelima prekriženih ruku
ugraviranim na oplošju. Višedijelni kupolasti poklopac
nad konkavno uvučenim ažuriranim središnjim dijelom
ukrašenim s trakama, viticama i girlandama, oivičenim
dvama lisnatim vijencima sa plodovima, ima nastavak
u obliku polukugle sa ažuriranim viticama i krilatim
anđeoskim glavicama te u vrhu dvodijelni ažurirani
završetak na čijem je vrhu alka za prihvat lanca. Donji
dio poklopca ima široki obod s tri alke kroz koje prolaze
lijevani lanci koji nose tijelo kadionice. Zvonoliki prihvat
31 Vidi prethodnu bilješku.
za lance ukrašen je s ugraviranim akantusovim listovima
i koncentričnim kružnicama. Prihvat na oplošju ima
otvor kroz koji prolazi lanac s alkom. U vrhu je veća alka
za nošenje. Na kadionici nisu uočene punce, no iste je
tipologije i ukrasa kao i prethodna kadionica.
7. Kalež
Nepoznati mletački majstor, kraj 16. – prva polovina 17.
stoljeća, srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, čaša
iznutra pozlaćena, visina 24 cm, promjer podnožja
12,2 cm, visina čaše 9,5 cm, promjer čaše 9,8 cm
Kalež kružno uzdignutog podnožja i blago skošenog oboda
ukrašenog frizom stiliziranog lišća. Isti se motiv ponavlja i
na ispupčenom koljenu. Oplošje stožasto uzdignutog drška
ukrašeno je s trima naizmjenično poredanima reljefnim
krilatim anđeoskim glavicama i festonima te punciranim
lisnatim viticama. Između dva višedijelna prstenasta
243
međučlana umetnut je jabukoliki nodus ukrašen poput
podnožja krilatim anđeoskim glavicama i festonima te
graviranim lisnatim viticama. Široka čaša izvijena ruba
umetnuta je u ažuriranu košaricu na kojoj se unutar prepleta
lisnatih vitica izmjenjuju krilate anđeoske glavice i festoni. U
dnu čaške izrađen je motiv ribljeg mjehura, a u vrhu vijenac
s trolistima. S donje strane oboda podnožja ugraviran je
natpis:
+
FRATRVM III ORDINIS DIVI P(AULI ?) FBM
Kalež je na unutarnjoj strani podnožja označen puncama: po
dva puta otisnutim državnim žigom Venecije – krilati lav sv.
Marka (leone in moleca u krugu) i s tri nečitka žiga.
8. Ciborij
Nepoznati mletački majstor, 17. stoljeće, srebro,
lijevanje, iskucavanje, pozlaćeno, visina s poklopcem
23,5 cm, promjer podnožja 7,3 cm, promjer otvora
8,7 cm, promjer tijela 10 cm
Stožasto uzdignuto i kružno svedeno plitko podnožje
ukrašeno je koncentričnim kružnicama. Glatki nodus u
obliku jabuke omeđen je s dva prstenasta međučlana. Kutija
u obliku polukugle, iznutra pozlaćena, u vrhu se sužava kako
bi prihvatila spljošteni profilirani poklopac. Na ispupčenom
vrhu poklopca je križ trolisno završenih krakova. Ciborij je na
unutarnjoj strani podnožja i poklopca označen puncama: po
dva puta otisnutim državnim žigom Venecije – krilati lav sv.
Marka (leone in moleca u krugu).
244
9. Relikvijar
Nepoznati mletački majstor, druga polovina 17.
stoljeća, srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje,
staklo, visina 36,5 cm, promjer podnožja 10,7 cm,
promjer cilindra 5 cm
Kružno svedeno uzdignuto podnožje širokog oboda
ukrašeno je nizom koncentričnih kružnica unutar kojih se
nižu ovali dok je središnji uzdignuti dio ukrašen motivom
ribljeg mjehura. Nodus u obliku jabuke omeđuju dva
prstenasta međučlana te pri dnu i na vrhu ukrašen
sučeljenim motivima ribljeg mjehura. Stakleni cilindar s
moćima počiva na ležištu u obliku polukugle ukrašene istim
motivom kao i nodus i podnožje, a završava profiliranim
rubom. Sa strana su pričvršćene tanke trake ukrašene
ispupčenim ovalima koje povezuju ležište s poklopcem
u obliku spljoštenog stošca sa širokim obodom na kojem
se još jednom ponavlja ukrasni motiv ribljeg mjehura. Na
vrhu poklopca je križ na koji je privezan voštani pečat –
“autentika“. Unutar cilindra su relikvije sa pripadajućim
natpisima: Valentini Mar.; De Capite Py. Mar.; S. Verecundus M.
Na unutarnjoj strani oboda podnožja relikvijar je označen
puncama: tri puta otisnutim državnim žigom Venecije –
krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu) i tek djelomično
čitkim žigom koji se može prepoznati kao slova GB okružena
zvjezdicama, a podudara se s različitim varijantama
kontrolnog žiga koji pripada Gasparu Balbiju, zlataru u
radionici “al Cappello“ i kontroloru čistoće srebra („pubblico
sazador“) aktivnom između 1636. i 1695. godine.32
10. Škropionica
Nepoznati mletački majstor, 18. stoljeće, srebro,
lijevanje, iskucavanje, visina tijela 11,5 cm
(sa glavicama anđela 14,5 cm), promjer otvora 14 cm,
promjer tijela 13,5 cm; škropilo 27 cm
Škropionica trbušastog tijela i širokog izvijenog glatkog
ruba na koji su aplicirane po dvije priljubljene krilate
glavice anđela koje služe kao nosač za ručku. Na
škropionici nisu uočene punce. Uz škropionicu se čuvaju i
tri škropila.
11. Kalež
Nepoznati mletački majstor, 17. stoljeće, srebro,
lijevanje, iskucavanje, graviranje, čaša iznutra i uz
vanjski rub pozlaćena, visina 23,4 cm, visina čaše 9
cm, promjer čaše 9,8 cm, promjer podnožja 11,8 cm.
Kalež kružnog uzdignutog podnožja i blago skošenog oboda
ukrašenog frizom stiliziranog lišća. Isti se motiv, zajedno
s motivom ribljeg mjehura, ponavlja i na ispupčenom
koljenu. Oplošje stožasto uzdignutog drška ukrašeno je trima
32 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria
e oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … ,
Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 196-
200, str. 96; Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici,
argentieri, gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori
d’avorio e scultori in nobili materiali … dal Medio Evo alla
fine della Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija,
1998., 314.
245
naizmjenično poredanima reljefnim krilatim anđeoskim
glavicama i festonima te punciranim lisnatim viticama.
Između dva višedijelna prstenasta međučlana umetnut je
jabukoliki nodus ukrašen poput podnožja krilatim anđeoskim
glavicama i festonima te graviranim lisnatim viticama. Široka
čaša izvijena ruba umetnuta je u ažuriranu košaricu na kojoj
se unutar prepleta lisnatih vitica izmjenjuju krilate anđeoske
glavice i festoni. U dnu čaške izrađen je motiv ribljeg
mjehura, a u vrhu vijenac s volutama.
Kalež je na unutarnjoj strani oboda podnožja označen
puncama: po dva puta otisnutim državnim žigom Venecije –
krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu) i jednim žigom
koji se sastoji od slova BG unutar kvadrata.33
33 Žig sličan autorskom žigu ilustriranom Piero Pazzi, I
punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta ovvero breve
compendio di bolli e marche dell’argenteria e oreficeria
veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia e
Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 87, str. 74.
12. Viseći svijećnjak
Nepoznati mletački majstor, 1640. godina, srebro,
lijevanje, iskucavanje, graviranje, visina s lancima
93 cm, visina tijela 26 cm, promjer tijela 22 cm,
promjer poklopca za lance 10,5 cm
Oplošje trbušastog tijela izrađenog na proboj ukrašeno
je isprepletenim i povijenim debljim i tanjim lisnatim
viticama i volutama, a u dnu lisnatim grančicama. U te su
ukrasne motive uklopljena i tijela triju harpija čije lijevane
glave pridržavaju lance poklopca širokog oboda s alkom za
vješanje. Unutar dva ovalna medaljona upisano je: MDC/
XXXX i Z.A.L.B., a u trećem je ugraviran lik Bogorodice sa
Djetetom u naručju. U dnu je višedijelni zašiljeni ukrasni
završetak.
Svijećnjak je označen puncama: državnim žigom Venecije –
krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu) i žigom S točka
T u pravokutniku koji pripada kontroloru čistoće srebra
Silvestru Tessarottu koji je od 1625. do smrti 1641. godine
246
zabilježen kao „sazador ordinario“. U nekim dokumentima
njegovo se prezime navodi i u inačici Tessarollo.34
13. Viseći svijećnjak
Nepoznati mletački majstor, 17. stoljeće, srebro, lijevanje,
iskucavanje, graviranje, visina s lancima 91 cm, visina tijela
45 cm, promjer tijela 28 cm, promjer poklopca 12 cm
Oplošje trbušastog tijela ukrašeno je ugraviranim grozdovima
sastavljenim od različitih plodova i lišća. Ti se ukrasni motivi
izmjenjuju s tijelima triju harpija i kartušama. Harpije imaju
široko raširena krila, a njihove lijevane glave pridržavaju lance
zvonolikog poklopca s alkom za vješanje. Unutar pojedinih
kartuša su prikazi sv. Ante Padovanskog i sv. Dominika, oba
sveca odjevena su u dugačke habite, a u rukama drže knjige
i rascvjetane grančice ljiljana; Bogorodice koje nosi Dijete
u naručju, a oboje u rukama drže krunice i Raspetog Krista.
Donji dio svijećnjaka u obliku izokrenutog zvona ukrašen je
ovolusima, lisnatim volutama i vrpcama, a vrat dvostrukim
lisnatim nizom. U dnu je višedijelni zašiljeni ukrasni završetak.
Svijećnjak je na poklopcu označen puncama: dva puta
državnim žigom Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in
moleca u krugu); žigom koji se sastoji od slova SM iznad
kojih je znak sličan grčom slovu Ω i žigom koji je sastavljen
od spojenih slova CP35; žigom LA/DONZEL/LA pripadajuće
radionice čija je aktivnost dokumentirana između 1540. i
1680. godine i u kojoj se spominju majstori Francesco (1521.-
1541.), Fantin (1540.-1546.) i Dionisio (1585.-1605.)36 i nečitkim
žigom koji se sastoji od ovalnog okvira od dvostrukog niza
točkica unutar kojega su nečitka slova.
34 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 410-411, str. 136-
137; Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici, argentieri,
gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori d’avorio e
scultori in nobili materiali … dal Medio Evo alla fine della
Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija, 1998., 547.
35 Ovi žigovi nisu zabilježeni Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria
e oreficeria veneta ovvero breve compendio di bolli e marche
dell’argenteria e oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo
… , Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992.
36 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 261, str. 109.
Svijećnjak je na tijelu označen puncama: dva puta državnim
žigom Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu);
žigom s prikazom goveda u ovalu koji se može prepoznati
kao žig radionice del „Bò“ („Bue“) u kojoj se spominju zlatari
Zuan Antonio (1525.-1545.), Zuanne (1526.-1546.), Piero
(1557.-1577.), Marco (1581.-1608.), Felippo (1583.-1603.) i Marco
Gambararo (1630.-1668.);37 žigom koji je sastavljen od spojenih
slova CP (kao žig na poklopcu) i nečitkim žigom u kojem se
ipak prepoznaju spojena slova CAS te se može povezati sa u
literaturi zabilježenom autorskom puncom dokumentiranom
u razdoblju od 1640. do 1695. godine.38
37 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta ovvero
breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e oreficeria
veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia e Dogado,
Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 529, 530, str. 161.
38 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 106, str. 78.
247
14. Viseći svijećnjak
Nepoznati mletački majstor, 17. stoljeće, srebro, lijevanje,
iskucavanje, graviranje, visina s lancima 105 cm, visina
tijela 43 cm, promjer tijela 27 cm, promjer poklopca 13 cm
Oplošje trbušastog tijela ukrašeno je ugraviranim
grozdovima sastavljenim od različitih plodova i lišća. Ti se
ukrasni motivi izmjenjuju s tijelima triju harpija i kartušama.
Harpije imaju široko raširenih krila, a njihove lijevane
glave pridržavaju lance zvonolikog poklopca s alkom za
vješanje. Unutar kartuša su prikazi sv. Ante Padovanskog
i sv. Dominika, oba sveca odjevena su u dugačke habite,
u rukama drže knjige i rascvjetane grančice ljiljana;
Bogorodice koja nosi Dijete u naručju, a oboje u rukama
drže krunice i sv. Lovre s gradelama i palminom granom.
Donji dio svijećnjaka u obliku izokrenutog zvona ukrašen je
ovolusima, lisnatim volutama i vrpcama, a vrat dvostrukim
lisnatim nizom. U dnu je višedijelni zašiljeni ukrasni
završetak.
Svijećnjak je na tijelu označen puncama: dva puta
državnim žigom Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in
moleca u krugu); žigom koji je sastavljen od spojenih
slova CP;39 žigom radionice LA/DONZEL/LA čija je aktivnost
dokumentirana između 1540. i 1680. godine i u kojoj se
spominju majstori Francesco (1521.-1541.), Fantin (1540.-
1546.) i Dionisio (1585.-1605.)40 i žigom koji se sastoji
od ovalnog okvira od niza točkica unutar kojega su
slova GS koji pripada kontroloru čistoće srebra Gasparu
Silvestriniju koji je zabilježen kao „Sazador di Rispetto“
1625. godine, no nije poznato do kada je ostao na toj
dužnosti.41
15. Viseći svijećnjak
Nepoznati mletački majstor, 17. stoljeće, srebro, lijevanje,
iskucavanje, graviranje, visina s lancima 142 cm, visina
tijela 53 cm, promjer tijela 31 cm, promjer poklopca 13 cm
Oplošje trbušastog tijela ukrašeno je ugraviranim
grozdovima sastavljenim od različitih plodova i lišća.
Ti se ukrasni motivi izmjenjuju sa sučeljenim volutama
s ovješenim girlandama i kartušama. Unutar pojedinih
kartuša prikazani su sv. Ante Padovanski i sv. Dominik,
odjeveni u dugačke habite s knjigom i rascvjetanim
grančicama ljiljana u rukama, Bogorodica na oblacima
s Dijetetom u naručju, a oboje u rukama drže krunice
i sv. Lovre s gradelama i knjigom. Tri lijevane krilate
39 Nije zabilježen u: Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e
oreficeria veneta ovvero breve compendio di bolli e marche
dell’argenteria e oreficeria veneta e alcune notizie al loro
riguardo … , Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso,
1992.
40 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria
e oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … ,
Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 261,
str. 109.
41 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria
e oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … ,
Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 235,
str. 103; Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici,
argentieri, gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori
d’avorio e scultori in nobili materiali … dal Medio Evo alla
fine della Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija,
1998., 318.
248
glavice anđela drže lance za zvonoliki poklopac. Donji
dio svijećnjaka u obliku izokrenutog zvona višestruko je
profiliran i ukrašen lisnatim vijencima i sučeljenim volutama
s ovješenim girlandama, a isti se motiv ponavlja i na
gornjem dijelu svijećnjaka i poklopcu. U dnu je višedijelni
zašiljeni ukrasni završetak.
Svijećnjak je na poklopcu označen puncama: dva puta
državnim žigom Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in
moleca u krugu); žigom koji je sastavljen od slova BS u
kvadratu.42
Svijećnjak je na tijelu označen puncama: dva puta državnim
žigom Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in moleca u
krugu); žigom koji je sastavljen od spojenih slova CP;43
žigom koji se sastavljenim od slova BS u kvadratu (kao i
punca na poklopcu) i žigom u kojem se prepoznaju spojena
slova CAS unutar ovalnog okvira od točkica koji se može
povezati sa sličnom u literaturi zabilježenom venecijanskom
autorskom puncom dokumentiranom od 1640. do 1695.
godine.44
16. Kruna za Bogorodicu
Nepoznati mletački majstor, druga polovina 17.
stoljeća, srebro, iskucavanje, graviranje, punciranje,
visina 13 cm, promjer 18 x 15,5 cm
Kruna ovalnoga presjeka sa osam šiljaka u donjem je dijelu
obrubljena s dvije ispupčene trake ukrašene ovalima između
kojih je traka ukrašena cvjetovima i listovima. Na šiljcima se
izmjenjuju reljefno istaknute lisnate grančice ukrašene s po
jednim i tri cvijeta.
42 Nije zabilježen u: Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e
oreficeria veneta ovvero breve compendio di bolli e marche
dell’argenteria e oreficeria veneta e alcune notizie al loro
riguardo … , Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso,
1992. Vjerojatno se radi o autorskom žigu.
43 Nije zabilježen u: Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e
oreficeria veneta ovvero breve compendio di bolli e marche
dell’argenteria e oreficeria veneta e alcune notizie al loro
riguardo … , Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso,
1992. Vjerojatno se radi o autorskom žigu.
44 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria
e oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … ,
Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 106,
str. 78.
Kruna je označena puncama: kontrolnim žigom koji pripada
kontroloru čistoće srebra („pubblico sazador“) Gasparu
Balbiju, zlataru u radionici „al Cappello“, aktivnom između
1636. i 1695. godine45 i puncom „F točka T“, a vjerojatno je riječ
o znaku autora.46
45 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria
e oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … ,
Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 196-
200, str. 96; Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici,
argentieri, gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori
d’avorio e scultori in nobili materiali … dal Medio Evo alla
fine della Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija,
1998., 314.
46 Nije zabilježena u: Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e
oreficeria veneta ovvero breve compendio di bolli e marche
dell’argenteria e oreficeria veneta e alcune notizie al loro
riguardo … , Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso,
1992.
249
17. Kruna za Krista
Nepoznati mletački majstor, druga polovina
17. stoljeća, srebro, iskucavanje, graviranje, punciranje,
visina 7 cm, promjer 12 x 11 cm
Kruna ovalnog presjeka s osam šiljaka u donjem je dijelu
obrubljena s dvije ispupčene trake između kojih je traka
ukrašena rombovima, krugovima, ovalima i cvjetovima. Na
šiljcima se izmjenjuju reljefno istaknute lisnate grančice ukrašene
s pet cvjetova i šiljci ukrašeni krugovima, cvjetovima i rombom.
Kruna je označena puncom: žigom sastavljenim od
krilatog lava i inicijala R točka P za koji se smatra da pripada
službeniku kovnice.47
47 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 590, str. 173;
18. Kalež
Nepoznati mletački majstor, druga polovica
18. stoljeća, srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje,
pozlata, visina 20,3 cm, visina čaše 8 cm, promjer čaše
8,2 cm, promjer podnožja 11,5 cm
Kružno svedeno uzdignuto podnožje širokog oboda
ukrašeno je trima naizmjenično poredanima krilatim
anđeoskim glavicama i festonima. Po rubu povišenog dijela
podnožja i obodu teče traka ispunjena stiliziranim lišćem.
Podnožje završava tankim prstenom oivičenim lisnatom
trakom. Nodus u obliku jabuke omeđuju dva prstenasta
međučlana a ukrašen je ugraviranim anđeoskim glavicama.
Čaša izvijena oboda pozlaćena je s unutrašnje i vanjske
strane. Kalež je na vanjskoj strani čaše označen puncama:
državnim žigom Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in
moleca u krugu) i kontrolnim žigom koji se sastoji od slova i
simbola „ZP ljiljan G“ a koristio ga je kontrolor čistoće srebra
(„sazador de respecto“) Zuann Piero Grappiglia (1727.-oko
250
1802.) koji u državnoj kovnici od 1758. godine djeluje kao
„sazador ordinario“.48
19. Viseći svijećnjak
Nepoznati mletački majstor, 1783. godina, srebro,
lijevanje, iskucavanje, graviranje, visina s lancima
92 cm, visina tijela 27 cm, promjer tijela 18 cm,
promjer poklopca za lance 9 cm
48 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria
e oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … ,
Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 481,
str. 150; Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici,
argentieri, gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori
d’avorio e scultori in nobili materiali … dal Medio Evo alla
fine della Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija,
1998., 635.
Oplošje trbušastog tijela izrađenog na proboj ukrašeno je
isprepletenim i povijenim debljim i tanjim lisnatim viticama
i volutama, a u dnu lisnatim grančicama. Unutar tri ovalna
medaljona upisano je: MDCCL/XXXIII; N.N./F.D.I.Z.; DI.B.V./E./S.L.
Prema natpisu u skraćenicama moglo bi se odgonetnuti
kako je svijećnjak učinjen i darovan (F/ECE/ D/ONO/) 1783.
godine od strane nepoznatog donatora (bratovštine ?) u
čast Blažene Djevice Marije („DI B/EATA/ V/ERGINE/“) i sv.
Lovre („S/AN/ L/ORENZO/“). Tri aplicirane lijevane krilate
glavice anđela pridržavaju lance za zvonoliki poklopac
širokog oboda s alkom za vješanje. U dnu je višedijelni
zašiljeni ukrasni završetak. Svijećnjak je označen državnim
žigom Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in moleca u
krugu).
20. Dva oltarna svijećnjaka
Nepoznati mletački majstor, druga polovina 18.
stoljeća, srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, visina
41 cm, visina sa šiljkom 54 cm, raspon nožica 17 cm
Na tri nožice u obliku životinjskih šapa oslanja se trostrano
nabubreno podnožje. Bridovi podnožja urešeni su reljefno
istaknutim listovima akantusa a površina podnožja volutama
i listovima akantusa sa središnjim srcolikim medaljonom.
Podnožje je zaključeno trostranim profiliranim elementom
i prstenastim međučlanom. Kruškoliki nodus ukrašen je
listovima akantusa. Prstenasti međučlan nosi stup u obliku
balustera ukrašen lisnatim vijencem. Stup se pri vrhu širi u
trbušastu čašu izvijena oboda u kojoj je šiljak za svijeću.
Svijećnjaci su označeni puncama: državnim žigom Venecije
– krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu) i kontrolnim
žigom koji se sastoji od slova i simbola „ZP ljiljan G“, a koristio
ga je kontrolor čistoće srebra („sazador de respecto“) Zuann
Piero Grappiglia (1727. – oko 1802.) koji u državnoj kovnici od
1758. godine djeluje kao „sazador ordinario“.49
49 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria
e oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … ,
Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 481,
str. 150; Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici,
argentieri, gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori
d’avorio e scultori in nobili materiali … dal Medio Evo alla
fine della Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija,
1998., 635.
251
21. Dva oltarna svijećnjaka
Nepoznati mletački majstor, druga polovina 18. stoljeća,
srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, visina 50 cm,
visina sa šiljkom 62 cm, raspon nožica 19 cm
Na tri nožice u obliku životinjskih šapa oslanja se trostrano
nabubreno podnožje kojemu su bridovi urešeni reljefno
istaknutim listovima akantusa a površina volutama i
listovima akantusa sa središnjim srcolikim medaljonom.
Podnožje je zaključeno trostranim profiliranim elementom
i prstenastim međučlanom. Kruškoliki nodus ukrašen je
listovima akantusa. Prstenasti međučlan nosi stup u obliku
balustera ukrašenog lisnatim vijencem. Stup se pri vrhu širi u
trbušastu čašu izvijena oboda u kojoj je šiljak za svijeću.
Svijećnjaci su označeni puncama: državnim žigom Venecije
– krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu) i kontrolnim
žigom koji se sastoji od slova i simbola „ZP ljiljan G“, a koristio
ga je kontrolor čistoće srebra („sazador de respecto“) Zuann
Piero Grappiglia (1727. – oko 1802.) koji u državnoj kovnici od
1758. godine djeluje kao „sazador ordinario“.50
50 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta
ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e
oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia
e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 481, str. 150;
Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici, argentieri,
gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori d’avorio e
scultori in nobili materiali … dal Medio Evo alla fine della
Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija, 1998., 635.
252
22. Raspelo
Nepoznati majstor, 18. stoljeće, srebro, mjed, lijevanje,
iskucavanje, visina 63 cm, širina 37 cm, Bogorodica
na kugli – visina 13,5 cm, Raspeti Krist – visina 11 cm,
širina (raspon ruku) 9,2 cm.
Na cilindrični držak umetnut je nodus u obliku spljoštene
kugle ukrašen cvjetovima u ovalnim okvirima i središnjim
pojasom omeđenim s dva tordirana užeta. U središtu aversa
aplicirana je figura Raspetog Krista, a na krakovima zrnato
obrađene površine ističu se reljefno istaknuti cvjetovi.
U trolisnim završecima aversa su likovi evanđelista na
oblacima s pripadajućim atributima. U vrhu je lik evanđelista
Ivana s orlom, lijevo je evanđelist Luka s krilatim bikom,
desno Marko s krilatim lavom, a dolje Matej s anđelom. U
središtu reversa prikazana je Bogorodica u ikonografskoj
shemi Bezgrešnog Začeća kako stoji na zemaljskoj kugli
na oblacima i gazi zmiju. U trolisnim završecima reljefno
su istaknute krilate glavice anđela, a na krakovima zrnato
obrađene površine ističu se reljefno oblikovani cvjetovi. Križ
je dodatno ukrašen ukrasnim vitičastim iglama – ukrasnim
cvjetovima (fioroni, stileti) na trolistima (nedostaje po jedna
donja na vodoravnoj gredi).
253
23. Relikvijar
Nepoznati zlatar, 18. stoljeće, Mjed, lijevanje,
ažuriranje, posrebreno, visina 31,5 cm, promjer tijela
13,5 cm, promjer podnožja 12,4 cm
Relikvijar u obliku pokaznice ima razvedeno podnožje
profiliranog ruba ukrašeno mjehurima, akantusovim
listovima, rozetama, školjkama i volutama. Četverostrani
nodus prema vrhu se širi, a ukrašen je krilatim glavicama
anđela pod kojima su ovješene girlande s vrpcama,
medaljonima i volutama. Ovalni spremnik s moćima
oblikovan je poput lisnate kartuše i oslonjen na krilatu
glavicu anđela. Uokolo je ažurirani okvir sačinjen od
lisnatih vitica, voluta, cvjetova i ptica. U vrhu je križ okružen
vijencem od cvijeća. Unutar spremnika u ležište od pamuka
umetnut je ovalni okvir sa moćima i natpisom S. Antonii /
Fatar. Con.
24. Kalež
Austrija/Austro-Ugarska ili Italija, 19. stoljeće, srebro,
lijevanje, iskucavanje, pozlaćeno, visina 30,3 cm, visina
čaše 10 cm, promjer čaše 9,3 cm, promjer podnožja 16 cm
Uzdignuto podnožje razvedenog oboda ukrašeno je
s tri anđeoske glavice u visokom reljefu i kartušama
oblikovanima volutama i lišćem unutar kojih su reljefni
prizori Oplakivanja, Krštenja i Uskrsnuća. Kruškoliki nodus
254
ukrašen je bogatom dekoracijom sastavljenom od voluta
i lišća. Na čaški izvijenih rubova izmjenjuju se kartuše sa
scenama Navještenja, Rođenja i Bijega u Egipat i krilate
glavice anđela sve ukrašeno lišćem i volutama. Kalež nije
označen puncama. Prema kronici don Frane Lučića kalež je
kupljen 1918. u Splitu kod zlatara Radića.
25. Pax
Antonio Cristofoli, 1861. godina, srebro, lijevanje,
iskucavanje, graviranje, mjedena poleđina,
visina 21,6 cm, širina 15,1 cm
Pax se sastoji od središnje polukružno zasvođene edikule
i bogato ukrašenog vanjskog okvira. U edikuli je prikazana
Bogorodica od Bezgrešnog Začeća kako gazi zmiju koja
se uvija oko zemaljske kugle postavljene na oblacima.
Bogorodica u blago raširenim rukama drži rupce kao oznake
svoje čednosti i čistoće. Odjevena je u plašt i dugu haljinu
stisnutu o pojasu, ispod koje proviruje lijevo stopalo. Desna
joj je noga savinuta u laganom kontrapostu. Nad glavom
ima aureolu. Ovalno lice blažena izraza, ali pomalo naivno
izrađene fizionomije orubljeno je raspuštenom kosom. Donji
dio okvira oblikuju dva sučeljena roga obilja između kojih je
simetrični lisnati ukras. Iz rogova obilja izlazi lisnata povijena
vitica u čijim su suprotno okrenutim zavijutcima cvjetovi.
U vrhu je Srce Marijino s monogramom A(VE) M(ARIA)
ukrašeno plamenom, lisnatim grančicama s okruglim
plodovima i grozdom. Srebrna pločica paxa aplicirana je
na mjedenu poleđinu s ručkom. U dnu poleđine iskucan je
natpis s imenom zlatara i godinom izrade paxa: Ant(oni)o
Cristofoli / Fece 1861.
255
26. Pax
Antonio Cristofoli, oko 1861. godine, srebro, lijevanje,
iskucavanje, graviranje, mjedena poleđina, visina
20,1 cm, širina 15,5 cm
Pax se sastoji od središnje polukružno zasvođene
edikule i bogato ukrašenog vanjskog okvira. U edikuli je
frontalno prikazan stojeći lik sv. Lovre u odjeći đakona.
Nad tunikom koja mu seže do gležnjeva nosi bogato
ukrašenu dalmatiku. Donji rub tunike koja se pregiba u
usporedbenim okomitim naborima također je ukrašen. U
desnoj uzdignutoj ruci drži palmu mučeništva, a lijevom
pridržava gradele oslonjene na perspektivno prikazano
tlo. Pod lijevom mu je nadlakticom knjiga. Svečevo ovalno
mladoliko i ozbiljno lice izduljene brade orubljeno je
podužom valovitom kosom. Okvir edikule ukrašen je
lisnatim i cvjetnim motivima. Donji dio okvira oblikuju
dva sučeljena roga obilja između kojih je simetrični lisnati
ukras. Iz rogova obilja izlazi lisnata povijena vitica u čijim su
suprotno okrenutim zavijutcima cvjetovi. U vrhu je srcoliko
polje sa zašiljenim donjim dijelom i dvije volute u vrhu
između kojih je kruna a u vrhu križ. Sa strana križa su dvije
krilate anđeoske glavice ukrašene lisnatom dekoracijom
i grančicom s okruglim plodovima. Srebrna pločica paxa
aplicirana je na mjedenu poleđinu s ručkom.
27. Dva viseća svijećnjaka
Nepoznati majstor, Austro-Ugarska, 1882. godina,
srebro, lijevanje, iskucavanje, visina s lancima 131 cm,
visina tijela 51 cm, promjer tijela 27 cm, promjer
prihvata za lance 15 cm
Svijećnjaci imaju tijela klasicističke tipologije sa središnjim
cilindričnim i blago konkavnim dijelom koje se pri dnu
trbušasto širi. Središnji dio podijeljen je trakama i ukrašen
povijenim lisnatim viticama, trima kartušama i lisnatom
trakom. Jedan od svijećnjaka u jednoj kartuši ima natpis:
MDCCCLXXXII. Drugi ima jednaki natpis s godinom, a u
drugoj je kartuši još i natpis koji govori da je svijećnjak
dar žena iz Vrboske: EX DONO SEXUS FÆMINEI / VERBOSCÆ.
Na oplošju su pričvršćene tri povijene volute ukrašene
akantusovim listovima koje nose lance na koje je
pričvršćen poklopac ukrašen lisnatim vijencem i frizom.
Gornji dio svijećnjaka višestruko je profiliran i ukrašen
lisnatim frizom i ovulusima. U dnu je višedijelni zašiljeni
ukrasni završetak.
Svijećnjaci su na tijelu i poklopcu višekratno označeni
puncama: žigom poznatim kao glava Dijane u desnom
profilu u peterokutu, a korišten je na teritoriju Austro-
Ugarske od 1872. do 1918. godine,51 te žigom sastavljenim od
slova P i R u kružnici između kojih je umetnuta šesterokraka
zvjezdica (radionička ili autorska punca ?).
51 Ugo Donati, I marchi dell’argenteria italiana: oltre 1000
marchi territoriali e di garanzia dal XIII secolo a oggi, Novara,
De Agostini, 1999., br. 33, str. 16; Za usporedbu vidjeti i: Jan
Diviš, I marchi negli oggetti d’oro, Fratelli Melita Editori, La
Spezia, 1989., str. 114-115.
256
28. Kalež
Italija, 1896. godina ili nešto ranije, srebro, lijevanje,
iskucavanje, pozlaćeno, visina 24,8 cm, visina čaše
9 cm, promjer čaše 9 cm, promjer podnožja 14,3 cm
Uzdignuto razvedeno i profilirano šesterostrano podnožje
ukrašeno je u visokom reljefu izrađenim volutama i
medaljonima unutar kojih su glave Bogorodice, sv. Josipa
i Krista. Kruškoliki nodus ukrašen volutama, školjkama,
cvijećem i biserima umetnut je između dva prstenasta
međučlana. Ažurirana čaška ukrašena je lisnatim
medaljonima unutar kojih su klasje pšenice, grožđe i buket
cvijeća, a između njih triput se ponavlja školjka. Čaška je
zaključena valovitim lisnatim vijencem. Visoka čaša ima
izvijen rub. Na dnu podnožja je natpis: SACERD. D. D. L.
LUCICH PAROCHO OPT. MERIT. XIV KAL. FEB. MDCCCXCVI /
JUBILEUM CELEBR. INCOLAE VERBOSCHAE GRATULAB. O.
Kalež je na vanjskoj strani čaše označen oznakom za čistoću
srebra: 800 u pravokutniku.
29. Relikvijar sv. Lovre
G. De Angelis, Rim, 19./20. stoljeće, mjed, iskucavanje,
lijevanje, pozlata, visina 50,5 cm, promjer tijela 18,5 cm
Podnožje relikvijara u obliku pokaznice sastoji se od
stožastog podnožja ukrašenog buketom cvijeća koju
pridržavaju dva sjedeća lava međusobno okrenuta leđima.
Na podnožju stoje dva razigrana anđela zaogrnuta u kratke
haljine vezane u čvor i u rukama nose splet palminih grana
iz kojih se šire lisnate rascvjetane grančice u čijem je središtu
ovalni spremnik za moći. U vrhu je križ okružen zrakama.
Unutar spremnice u ležište od pamuka umetnut je ovalni
okvir s moćima i natpisom S. Lau: S. Leu:. Na ručki sa stražnje
strane je pločica sa natpisom: G. DE ANGELIS / ARGENTIERE /
ROMA / VIA S. AGOSTINO 1.
257
30. Komplet kanonskih tablica
Josip Botta, Split, 1914. godina, srebro, lijevanje,
graviranje, iskucavanje, cizeliranje, visina 47,5 cm, širina
44 cm (velika), visina 37,5 cm, širina 28 cm (male)
Tablice se odlikuju oblikom i izborom dekoracije preuzetim
iz umjetnosti zlatarstva baroknog stila. Sve tri tablice jednako
su oblikovane i počivaju na dvije nožice u obliku životinjskih
šapa. Po vanjskim rubovima simetrično se nižu volute,
cvjetovi, lisnate vitice, anđeoske glavice, a ti su ukrasni
motivi u vrhu zaključeni lisnatom pužastom volutom.
Središnji otvor izlomljenih linija prati formu vanjskog ruba, a
oblikovan je lisnatim volutama. Oplošje je ukrašeno lisnatim
viticama i cvjetnim vijencima, a u vrhu je kartuša.
Sve tri tablice višekratno su označene autorskom puncom: J.
BOTTA i nečitkim žigom u obliku šesterokuta koja vjerojatno
predstavlja žig za čistoću srebra korišten u vrijeme Austro-
Ugarske.
Na kartuši u velikoj tabli je urezan natpis: SVPELLEX
ARGENTEA / ALTARIS MAIORYS / EX STIPE CONLATA FIDELIVM /
PAROECIAE VRBOSKAE / VERTENTE IIIO SAECVLO EX QUO / DIE XI
APRILIS MDCXIV / CRUX MIRACVLOSA LAGRIMAVIS / CVRANTE
FR. LVČIC PARROCO.
258
31. Poprsja četvorice evanđelista
Josip Botta, Split, 1914. godina, srebro, lijevanje,
graviranje, iskucavanje, cizeliranje, poprsje
evanđelista Luke – visina 64 cm, širina 34 cm; poprsje
evanđelista Ivana – visina 62,5 cm, širina 33 cm;
poprsje evanđelista Marka – visina 62,5 cm, širina
34 cm; poprsje evanđelista Mateja – visina 63 cm,
širina 33 cm (visina mjerena sa aureolama).
Poprsja četvorice evanđelista umetnuta su u čašku od
akantusovih listova i postavljena na trapezoidna postolja
zaobljenih stranica koja su na prednjoj strani ukrašena
prepletenim listovima akantusa i središnjim medaljonom s
odgovarajućim simbolima: krilati bik, krilati čovjek, krilati lav
i orao. Likovi su diferencirani u kretnjama i fizionomijama.
Evanđelist Luka je proćelav, ima dugu bradu, a pogled je
usmjerio prema dolje. Duga raspuštena kosa uokviruje
mladoliko lice evanđelista Ivana koji znatiželjno gleda
uvis kao i evanđelist Marko koji ima podužu kosu i bradu
oblikovanu u dva pramena. Evanđelist Matej pogled je
usmjerio u daljinu, a nešto kraća brada i kosa oblikovane su
kratkim uvojcima. Odjeveni su u haljine oko vrata različito
krojene i plašteve prebačene preko desnog (Marko, Matej)
ili lijevog (Luka, Ivan) ramena. Evanđelisti na glavama imaju
aureole s upisanim križem.
Na plitkim bazama postolja ugravirani su pripadajući natpisi:
BENEDICTVS DOMINVS DEVS ISRAEL QVIA VISITAVIT ET FECIT
REDEMPTIONEM PLEBIS SVAE. LUCAS I. 68.
ECCE AGNVS DEI, QVI TOLLIT PECCATVM MVNDI. JOANN. I. 29.
VOX CLAMANTIS IN DESERTO: PARATE VIAM DOMINI. MARCUS I. 3.
NON IN SOLO PANE VIVIT HOMO, SED IN OMNI VERBO QVOD
PROCEDIT DE ORE DEI. MATTH. IV.4.
Poprsja su na postoljima, tijelima i aureolama označena
autorskim žigom – slovima J. BOTTA u pravokutniku i
nečitkim (dvjema ?) puncama od kojih jedna (u obliku
šesterokuta ?) vjerojatno predstavlja žig za čistoću srebra
korišten u vrijeme Austro-Ugarske.
260
32. Šest oltarnih svijećnjaka
Josip Botta, Split, 1912.-1916. godina, srebro, lijevano,
visina sa šiljkom – 85 cm, raspon nožica – 27 cm.
Svijećnjaci preuzimaju tipologiju i dekorativne
motive iz umjetnosti zlatarstva baroknog stila. Na tri
nožice u obliku životinjskih šapa oslanja se trostrano
nabubreno podnožje. Bridovi podnožja urešeni su
reljefno istaknutim listovima akantusa a njegova
površina volutama, različitim vegetabilnim motivima,
buketima i središnjim srcolikim medaljonom.
Podnožje je zaključeno trostranim profiliranim
elementom ukrašenim motivima ribljeg mjehura,
rozetom, tordiranim užetom i nadvišeno prstenastim
međučlanom. Kruškoliki nodus ukrašen je listovima
akantusa, cvjetnim buketima i trima krilatim anđeoskim
glavicama s vrpcama. Višestruki prstenasti međučlan
nosi jednako ukrašen stup u obliku balustera. Stup se
pri vrhu širi u trbušastu čašu izvijena oboda ukrašenu
ovalima i listovima u kojoj je šiljak za svijeću.
Svijećnjaci su označeni autorskim žigom – slovima J. BOTTA
u pravokutniku i nečitkim (dvjema ?) puncama od kojih
jedna (u obliku šesterokuta ?) vjerojatno predstavlja žig za
čistoću srebra korišten u vrijeme Austro-Ugarske.
33. Pokaznica
Josip Botta, Split, početak 20. stoljeća, srebro, zlato,
lijevanje, iskucavanje, lemljeno, filigran, pozlaćeno,
poludrago kamenje, staklo, visina 74 cm, promjer
tijela 34 cm, promjer podnožja 19,5 cm,
Tijelo pokaznice izrađeno je od filigranske i iskucane
zlatne i srebrne žice i kuglica koje prepletane i lemljene
tvore raznolike cvjetne, zavojite, zvjezdolike, ovalne,
kružne, volutaste i druge motive. Osmerostrano stubasto
uzdignuto podnožje podijeljeno je tordiranom žicom u
režnjeve. Po oplošju je ukrašeno poludragim kamenjem
i motivom bisera, a po obodu volutama. Izduženi držak
s nodusom i međučlanovima zaključen je lisnatom
čaškom iz koje izlazi klasje pšenice i vinova loza s
grozdovima i lik Jaganjca Božjeg. Okrugla dvostrana teca
sa zlatnom lunulom postavljenom na nosač ukrašen
krilatom glavicom anđela umetnuta je u okvir od gusto
prepletenog filigrana, bisernih motiva i poludragog
kamenja nanizanih u koncentričnim kružnicama. Iz njih
se radijalno šire valovite filigranske zrake. Iznad okvira
je trokut s Božjim okom, a u vrhu dva srebrna lebdeća
anđela u filigranskim haljinicama pridržavaju raskošni
baldahin s labrekenima i kuglom na koju je postavljen
križ.
Pokaznica je označena puncama: autorskom puncom J.
BOTTA u pravokutniku na zatvaraču, na likovima anđela
oznakom čistoće srebra broj 900 u pravokutniku i na križu
utisnutim dvjema nečitkim puncama (u obliku šesterokuta ?)
vjerojatno oznakama za čistoću srebra.
261
262
34. Kalež
Nepoznati majstor, Italija, 1931. godina, srebro,
lijevano, pozlaćeno, visina 23,8 cm, promjer podnožja
12,2 cm, visina čaše 8,5 cm, promjer čaše 8 cm
Kružno svedeno stožasto uzdignuto podnožje profiliranog
oboda ukrašeno je bisernim nizom i kartušama s prizorima
Jaganjca Božjeg, križa i sidra kao znamena vjere i nade
te pelikana koji hrani svoje ptiće koji simbolizira Kristovu
žrtvu na križu. Jajoliki nodus i čaška ukrašeni su volutama
i buketima ruža. Po sredini čaše teče traka s motivom
tordiranog užeta. S unutarnje strane oboda podnožja
ugraviran je natpis: DON STIPE BOJANIĆU SJETI SE MENE /
1906-1931. Kalež je pripadao preč. don Stjepanu Bojaniću
(Vrisnik, 1882. – Vrboska, 1951.), a poslije njegove smrti i
pokopa u Vrisniku darovao ga je župnoj crkvi njegov nećak
Ivan Gabelić pok. Ante.52
Kalež je označen puncama: na čaši je žig u obliku konjske
glave u profilu, a na obodu podnožja je žig u obliku ženske
glave u profilu iznad broja tri (testa d’ Italia turrita) oznaka za
čistoću za male predmete od srebra u upotrebi u Kraljevini
Italiji od 1. lipnja 1873. do 24. travnja 1935. godine.53
52 Usp. ŽAVrb, Kronika župe sv. Lovre Muč. – Vrboska, 41-42.
Podatak don Ivice Huljeva.
53 Ugo Donati, I marchi dell’argenteria italiana: oltre 1000
marchi territoriali e di garanzia dal XIII secolo a oggi, Novara,
De Agostini, 1999., br. 1, str. 11.