vrijednost i vrijednosne orijentacije muslimanske omladine u bih - aid smajić

8/16/2019 VRIJEDNOST I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE MUSLIMANSKE OMLADINE U BiH - Aid Smaji
http://slidepdf.com/reader/full/vrijednost-i-vrijednosne-orijentacije-muslimanske-omladine-u-bih-aid-smajic 1/118
www.cdv.ba
Lektor: Emina Kamenarevi
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
316.752-053.6:28(497.6)
SMAJI, Aid Vrijednosti i vrijednosne orijentacije
muslimanske omladine u BiH : istraivaki projekt / Aid Smaji. - Sarajevo : Centar za dijalog - Vesatijja, 2016. - str. 116 : graf. prikazi ; 20 cm
Bibliografija: str. 95-100.
AID SMAJI
Knjiga je autorov znanstveno-istraivaki rad realiziran u periodu od 20. novembra
2014. do 31. maja 2015. godine, uz finansijsku podršku Centra za dijalog - Vesatijja. Mišljenja iznesena u tekstu odraavaju stavove autora i nisu nuno stavovi izdavaa.
UVOD .............................................................................. 7 Vrijednosti i vrijednosne orijentacije ........................ 10 Osnovne psiho-socijalne znaajke mladalake dobi ........................................................... 15 Društveni kontekst mladih u BiH ............................. 23
MEODOLOGIJA ISRAIVANJA ......................... 31 Predmet, ciljevi i hipoteze istraivanja ..................... 31 Ispitanici ....................................................................... 32 Instrumentarij .............................................................. 36 Prikupljanje i obrada podataka .................................. 36
REZULAI I ANALIZA ............................................ 39Vrijednosne hijerahije i strukture .............................. 39 Religija i moral .............................................................45 Brak i porodica ............................................................. 58 Slobodno vrijeme i rad ................................................66 Društvo i politika ......................................................... 74
ZAKLJUNA RAZMARANJA ................................ 87 LIERAURA ............................................................. 95
PRILOG – UPINIK S POSOCIMA ..................... 101
7
UVOD
U posljednjih nekoliko decenija svjedoci smo sve izra- enijeg društvenog i naunog interesiranja za vrijednosti i vrijednosne orijentacije mladih, što je trend povezan s nekoliko komplementarnih razloga. Vri-
jednosti, prije svega, imaju svoje etiko, identitetsko i eksplanatorno znaenje i znaaj za ovjekovu egzi- stenciju i ponašanje. Kao ciljne odnosno “treba da” i- njenice, vrijednosti su najviši, neoborivi ideali morala kojima i pojedinac i kolektiv mogu teiti, dok kao em- pirijsko-aktike ili “jeste” injenice one predstavljaju aktuelna individualna i kolektivna uvjerenja o poelj- nom, odnosno relativno stabilne i multiunkcionalne
društveno-psihološke datosti iznimno vane za razu-mijevanje kako linosti pojedinca tako i stanja i stre- mljenja u široj društvenoj zajednici. Na diskrepancu izmeu etikih ideala i društvene stvarnosti obino se gleda(lo) s osudom, smatrajui to urušavanjem tra- dicionalnih normi, prijetnjom za temeljne društvene
vrijednosti i (pred)znacima mogueg etikog sunova-
rata s obzirom na, izmeu ostalog, svojevrsni “preo- braajni” potencijal u društvu raširenih vrijednosnih “jeste” injenica i njihovu sposobnost da se u kona- nici nametnu kao normativne, krajnje, “treba da” vri-
jednosti.
cifinosti, doba mladosti se smatra ivotnom azom izrazito vanom za pravilan razvoj zrele linosti. Uz karakteristine i nenadomjestive društvene, psiho- socijalne i biološke resurse mladih, konstantna tendencija vremenskog produivanja mladalake dobi do mjere da je ono danas gotovo dvostruko due od
djetinjstva, uslonjavanje razvojnih zadataka koji se vezuju za ovu ivotnu azu, te sve sloenijih i ubrza- nijih društveno-kulturnih promjena na globalnom i lokalnom nivou, primorale su teoretiare i istraivae društva da posebnu panju posvete adolescentima. U kontekstu ovog i slinih istraivanja, posebno je va- na injenici da su, za razliku od odraslih, mladi, iako
na “pragu zrelosti”, i dalje znaajno prijemivi za so-cijalizacijski utjecaj, zbog ega predstavljaju izrazito senzibiliran segment društva pomou kojeg se moe ostvariti vjerodostojan uvid u aktuelne procese i stanja u datom društvenom okruenju, ali i u trendove koji anticipiraju vjerovatna budua kretanja.
Upravo u spomenutim višestrukim znaenjima vrijednosnih stavova i mladalake dobi skriveni su razlozi istovremene i zabrinutosti i nade današnjeg ovjeka, onog muslimanskog u Bosni i Hercegovini (BiH) napose, u pogledu sadašnjosti i budunosti mladih naraštaja, imajui u vidu izazove s kojima se suoavaju i oekivanja koja pred njih postavlja društveno
okruenje. A ona se, istini za volju, nekad mogu initikontradiktornim. S jedne strane, od mladih se oekuje da usvoje tradicionalne društvene norme i tako sau-
vaju u društvu ukorijenjene etike vrijednosti i nasta- ve zacrtani društveni razvoj, ali i da, s druge strane, prihvate promjene neophodne za prilagoavanje sve
dinaminijem svijetu, onom tranzicijskom posebno.
U odgovornim društvima, koliko se uspješno mladi nose s proturjenostima svojih razvojnih zadataka predmet je kontinuiranih i pomnih analiza. Na tom tragu su u svijetu (Ester i sar., ur., 1994), regionu (Ba- loban, ur., 2005) i kod nas (UNDP, 2009; iga i sar., 2015) nasta(ja)le mnogobrojne studije o vrijednosnim
stavovima mladih. I predmetno istraivanje o vrijed-nostima i vrijednosnim orijentacijama muslimanske omladine u BiH provedeno je u uvjerenju da je “omla- dinska zadaa stvarati povijest, sadašnjost i budu- nost” (Younnis i sar., 2001, prema Ilišin, 2006, str. 15), a da je odgovornost društva pruiti im, prije svega, “saosjeajno razumijevanje” (engl. symphatetic under-
standing Elkind, 1994) njihovih potencijala, potreba,aspiracija i izazova s kojima se suoavaju u okolnostima ubrzanih dobnih i društveno-idejnih tranzici-
ja na svom putu odrastanja, a onda, u skladu s tim, osigurati im dovoljne resurse i odgovarajue temelje neophodne za izvršenje te zadae.
Sukladno tome, osnovni cilj našeg istraivanja bio je utvrditi i analizirati vrijednosne stavove muslimanske omladine u BiH u etiri temeljna podruja ivota – religija i moral, brak i porodica, slobodno vrijeme i rad, društvo i politika – pri emu smo se zbog ogranienosti raspoloivih tehnikih resursa morali ograniiti na najvanije indikatore i parametre ovdje
razmatranih vrijednosnih tendencija. akoer napo-minjemo da iako pojedini autori izraz “mladost” koriste za kasnu adolescenciju, odnosno ranu odraslu dob (Lackovi-Grgin, 2006), mi emo pojmove mladost, omladina, mladi, mladenaštvo, mladalaka dob i adolescencija ovdje koristiti kao sinonime koji oznaavaju
razvojno razdoblje od 11. do 20. godine (Berk, 2006),
naglašavajui pritom da je svaka podjela ipak arbitrar- na i da naš uzorak u ovom istraivanju ine ispitanici starosne dobi od 17 do 20 godina. Uvaavajui spo- menuta ogranienja ove studije, te komplementarno s relevantnim spoznajama ranije provedenih slinih istraivanja, dobijene rezultate i provedene analize bi
trebalo uvaiti kod planiranja odgojnog i socijalizacij-skog djelovanja meu mladim naraštajima. S tim ciljem, saznanja do kojih smo došli u provedenom istraivanju inimo dostupnim naunoj i široj društvenoj
javnosti.
Na kraju, elimo izrazitu našu svesrdnu zahval- nost Centru za dijalog - Vesatijja u Sarajevu što je obe-
zbjedio finansijska sredstva neophodna za realizaciju ovog istraivakog projekta.
Vrijednosti i vrijednosne orijentacije
Svako društvo temelji se na odreenim shvatanjima i
nepisanim pravilima “poeljnog”, kao što i svaki pojedinac u jezgri svoje linosti ima društveno i iskustveno posredovan odgovarajui sistem vjerovanja o poeljnim ciljevima i vodeim naelima u ivotu (Mladenovi i Knebl, 2000) koji energiziraju i usmjeravaju njegovo ponašanje, a njegovoj egzistenciji daju smisao. Zbog toga e danas mnogi kazati da je ovjekovu društvenost u totalitetu njenih maniestacija, društvenu odreenost i individualnost nemogue ra- zumjeti i njegovo ponašanje objasniti bez uvida u njegove reerentne vrijednosti i vrijednosni sistem (Vuj- i, 1987). Uz savremene promjene izazvane razliitim
vrstama inovacija, pojavom pluralizma, individualiz-
ma, relativizma, gubitkom smisla ivota te jaanjem undamentalizma, to je ujedno i osnovni razlog zbog kojeg posljednjih decenija biljeimo ogroman porast u istraivanjima vrijednosnih pojava do te mjere da pojedini autori poetak treeg milenija nazivaju “sto- ljeem otkria vrednota” (Hoblaj i rpi, 2000:360).
Vrijednosti su pojam koji u svakodnevnom go- voru nosi razliita znaenja te društveno-psihološka injenica oko ijeg se odreenja istraivai razliitih naunih usmjerenja u principu razilaze i raspravljaju, što je obino izraz razliitosti njihovih polaznih aksi- oma i okusa teorijskog interesiranja ali i vanosti ove pojave za adekvatno unkcioniranje kako pojedinca
tako i kolektiviteta. S obzirom na njeno interesiranje za vrijednosti kao normativne, ciljne, “treba da” injenice, za teologiju, naprimjer, one su “neoborive, po- sljednje, najvee veliine ciljeva i odnosa udorednog- moralnog djelovanja” (Baloban, 2005:11). Društvene i humanistike nauke su, pak, za vrijednosne pojave za- interesirane prije svega kao aktike, operativne, “jest”
injenice (Vuji, 1987) odnosno opaene empirijske konstrukte koji izraavaju temeljna i relativno vrsta ljudska uvjerenja o tome šta je poeljno ili nepoeljno, dobro ili loše, vano ili nevano (Ilišin i Radin, 2002) te ih takva usmjeravaju prema višim ili niim, vani-
jim ili manje vanim, poeljnim ili nepoeljnim ciljevima u ivotu. U tom smislu sociolozi ih prvenstveno smatraju društvenim propisima, idealima i moralnim normama koje su karakteristine za odreene druš- tvene grupe i sisteme (ekrlija, urjaanin i Puhalo, 2004). Za psihologe one predstavljaju temeljna, relativno stabilna vjerovanja ovjeka o preerabilnom,
dividualnog iskustva te društvenih i kulturnih aktora, koja, na individualnoj razini, znaajno utjeu na stavo-
ve i ponašanja” (Franc, Šaki i Ivii, 2002:216) u razliitim segmentima ivota. Vrijednosni stavovi su, prema tome, kolektivne i individualne datosti u kojima se najjasnije i najintimnije prepliu socijalno i psihološko, s obzirom na to da su znaajno povezane i s linim i s društvenim unkcijama, iskustvom i identitetom.
Bez obzira na to radi li se o pojedincu, nekoj druš- tvenoj grupi ili cijeloj zajednici, vrijednosne kategorije u stvarnom ivotu nikad ne dolaze samostalno, nego u vrijednosnim sistemima kao “odreenom skupu vri-
jednosti ljudi koje su organizirane na višedimenzio-
nalnom kontinuumu od relativne vanosti i koje meusobno tvore odreen tip iskustvenih, logikih i emo- cionalnih veza i odnosa” (Vuji, 1987:45). Vrijednosti su odatle organizirane na nain vrijednosnih dimen- zija ureenih nadalje po principu relativnih prioriteta koji su, sukladno specifinim povijesnim, društvenim i aktuelnim okolnostima i personološkim dispozicija-
ma pojedinca inkorporirani u totalitet vrijednosnih sistema. U dodiru s egzistencijalnim, aktinim, “onim što jeste” i “što je oito”, jednom rijeju, stvarnim ivo- tom, vrijednosne dimenzije kao normativni elementi i propozicije unutar neijeg sistema vrijednosti popri- maju ormu vrijednosnih orijentacija kao cjelovite slike iskustva, ukupnog pogleda i generalizirane koncepcije ljudi o poeljnim oblicima odnosa prema sebi, svijetu i svojim stavovima u razliitim segmentima ivota, koje, u skladu s tim, nazivamo, primjerice, konzervatizam, patrijarhalizam, autoritarizam, etnocentrizam ili ekonomski liberalizam (Labus, 2005).
dinca te vanost njihovog sistematskog izuavanja proizlazi iz naravi i društveno-psiholoških unkcija
vrijednosnih kategorija. U tom su smislu vrijednosti dugotrajni i stabilni ali i promjenjivi društveni eno- meni i individualne dispozicije koje društvu i ljudskoj linosti daju kontinuitet. Vrijednosne kategorije, meutim, takoer pruaju mogunost line i kolektivne promjene i napretka s obzirom na to da su podlone
varijacijama tokom vremena bilo kao posljedica intrapsihike rekonstrukcije pojedinca ili povijesnih dogaaja u širem okruenju. Vrijednosti nadalje ukazuju na poeljan nain ponašanja i ciljno stanje egzistencije, zbog ega u principu posjeduju motivacijski
potencijal i izraenu sposobnost da aktiviraju djelovanje pojedinca i kolektiva u skladu s vrijednosnim sadrajima (ekrlija, urjaanin i Puhalo, 2004; La- bus, 2005) i poslue kao kriterij i orijentir u kontekstu donošenja odluka i snalaenja u okruenju (Vuji, 1987). Na kraju, na nivou zajednice one imaju integra- tivnu unkciju (Labus, 2005) jer uspostavljaju društve-
no poeljne i zajednike ciljeve za svoje lanove, a na nivou pojedinca one mu daju priliku da njihovim pre- uzimanjem izgradi ne samo vlastiti socijalni identitet i osjeaj pripadnosti širem okruenju nego i da izrazi svoj odnos spram egzistencije u njenim razliitim aspektima a njegovom ivotu daju znaenje i smisao.
Usvajanje vrijednosti i izgradnja stabilnog i ko- herentnog vrijednosnog sistema osnovni su razvojni zadaci mladalake dobi na ijim e se temeljima u ko- nanici ormirati i svojevrsna ivotna filozofija mlade
jedinke (Berk, 2006; Lackovi-Grgin, 2006). Istovre- meno nošen tenjom da samostalno donosi odluke,
VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE14
ukljuujui i one u vezi s vizijom svog ivota, i novo-
steenim sposobnostima apstraktnog i hipotetikog razmišljanja o ivotnim i pitanjima morala, adolescent
je spreman da se aktivno ukljui u razvoj line ideolo- gije, što ne bi trebalo da bude jednosmjeran proces u kojem osoba pasivno preuzima vrijednosne preerencije socijalnog okruenja (ekrlija, urjaanin i Puha-
lo, 2004). Štaviše, traganje za smislenim idejama i ide-alima “vrijednih ivota” osnovna je pokretaka snaga mladalakog vezivanja za proesiju, vjeru, zajednicu, politike i druge ideale, koja e heteronomnu, socija- liziranu izvana ponuenu moralnost transormirati u autonomni, poosobljeni, lino odabrani vrijednosnu i moralnu orijentaciju. Upravo u skladu s tim mjerilom
mladi e pojedinac detektirati i procjenjivati sve druš-tvene sadraje, ukljuujui i one religijske prirode, tako da e mu oni u principu biti zanimljivi i privlani onoliko koliko mu mogu pomoi da odgovori na pitanje egzistencijalnog smisla (Mandari, 2000).
Koliko e se uspješno, meutim, ovaj proces inter- nalizacije ivotnih vrijednosti okruenja odvijati, na koje prepreke njeni akteri i nosioci ideološke socijalizacije mlade osobe mogu naii, šta su to okolnosti koje mogu olakšati ili oteati slijeenje pozitivnih društve- nih ideala, pitanja su snano povezana s razvojnim specifinostima mladalake dobi i psiho-fizikim promjenama karakteristinim za ovaj period ivota.
mladalake dobi
Po mnogima, ormiranje identiteta i integracija u društvo te s njima povezane promjene u fizikim, ko- gnitivnim i socio-emocionalnim unkcijama mlade
jedinke predstavljaju osnovne psiho-socijalne znaajke mladalake dobi. Kad se radi o tjelesnim i psiho- loškim promjenama koje se dešavaju u adolescenciji, istraivai i autori, u tom smislu, obino poinju s onim najoitijim, a to su novonastale varijacije u bio- loškim unkcijama i fizikom izgledu, koje imaju itekako vane intelektualne, psihološke i društvene posljedice za mladu osobu ije razmatranje obino trai
viši nivo socio-psihološke imaginacije i sistematskuanalizu. Drugim rijeima, tjelesni rast adolescenta ne odvija se u društveno-psihološkom vakuumu nego – naprotiv – suptilno, ali znaajno, povezan je s njego-
vim intrapsihikim svijetom i dešavanjima na druš- tveno-kulturnom planu s obzirom na to da su razli- iti aspekti linosti po definiciji meusobno povezani
(Hwang i Nilsson, 2000) i da ih teoretiari konceptu- alno dierenciraju da bi pojednostavili sagledavanje i analizu ovog enomena.
ako je zamah u tjelesnom rastu, primjerice, jedan od prvih znakova ulaska u pubertet ili ranu ado- lesenciju, pri emu se tijelo pubescenta obino poinje razvijati u skladu sa, za tu dob karakteristinim, ka- udalno-cealnim i distalno-proksimalnim obrascem rasta na nain da njegovi ekstremiteti bre rastu u odnosu na ostale dijelove tijela, usljed ega mladi popri- maju nesrazmjeran, neproporcionalan, a neki e kazati ak i nezgrapan izgled (Berk, 2008). Vanije od toga
je svakako to što su ovih anatomskih promjena svjesni
kako oni u njihovom okruenju tako i oni sami, što moe imati ozbiljne implikacije za njihove društvene odnose, samopoimanje i emocionalno stanje.
Za mnoge odrasle u njihovom okruenju to je znak da donedavni djeak ili djevojica postaje odrasla osoba, zbog ega se tako prema njima treba i odnositi
(Mandari 2000), tj. sputavati djetinjasto ponašanje itraiti da se ponu prilagoavati svojim novim obave- zma i ulogama odrasle osobe. Psiholozi posebno istiu društveno-psihološki znaaj “uvremenjosti” anatomsko-fiziološkog sazrijevanja i tjelesnog rasta (Vranje- ševi i sar., 2003; Lackovi-Grgin, 2006).
Za emocionalni i socijalno-moralni rast mladog pojedinca i njegove kasnije ponašajne tendencije, vri-
jeme i nain ovog ubrzanog fizikog odrastanja mogu biti od presudne vanosti. S tim u vezi, kao primjer, strunjaci napominju da rano sazrele djevojice zbog svog “drukijeg” izgleda veoma esto bivaju stigma- tizirane i odbaene od svojih vršnjakinja, tako da su
primorane prijateljstva uspostavljati s odraslijim gru-pama koje ih dovode u situacije s kojima se intelektu- alno i psihiki ne mogu nositi jer su jednostavno još mlade te takve nedorasle za “prijevremena iskušenja”. Drugim rijeima, biološka dob odnosno nivo tjelesne i spolne zrelosti pojedinca u ovakvim sluajevima ne mora se neminovno podudarati s nivoom njegovog
intelektualnog unkcioniranja (kognitivna dob), koli- inom ivotnog iskustva (hronološka dob) i stepenom školovanja, tj. onoga što je adolescent uspio tokom školovanja nauiti (Lackovi-Grgin, 2006) zbog ega se mlada osoba moe nai u ozbiljnim problemima,
ukljuujui razliite oblike rizinog ponašanja (Berk,
2008). U slinim iskušenjima mogu se nai i rano sazreli djeaci usljed asinhronog razvoja u spomenutim dobnim kategorijama, ali i njihovi kasno sazreli vrš- njaci s obzirom na to da i oni svojim izgledom ne za- dovoljavaju vršnjake standarde.
Osim toga, tjelesni razvoj je usko povezan i sa
specifinim emocionalnim stanjem adolescenata. Utom smislu, današnji mladi odrastaju pod utjecajem globalne kulture koja veliku panju pridaje vanjskom, fizikom izgledu osobe i u tom pogledu predstavlja im konvencionalne ideale i kriterije ljepote u svjetlu u ko-
jem bi mlai naraštaji trebali sagledavati i vrednovati svoje tjelesno “ja”. U takvom jednom kulturološkom
okruenju, i u momentu oitih anatomskih promjena, kod mladih se takoer dogaa znaajan i po svom obli- ku za tu dob karakteristian napredak u sposobnosti metakognicije i samopoimanja na nain da – izmeu ostalog – snano vjeruju da se nalaze u okusu panje i interesiranja svih ostalih u njihovoj blizini – enomen
u reerentnoj naunoj literaturi poznat kao “izmišljenapublika” (Berk, 2008; Vranješevi i sar., 2003). Krajnji ishod ovakvog fiziko-kognitivnog razvoja adolescenta u okolnostima u kojima njegovo okruenje snano naglašava vanjsku ljepotu – oekivano, logino i ti- pino – jeste mlada osoba koja je anksiozno i pomalo depresivno zaokupljena svojim tjelesnim izgledom do
mjere da, kako e mnogi roditelji današnjih adolescenata posvjedoiti, sate provodi pred ogledalom kako bi procijenila koliko njeno “realno” ili, bolje reeno, “percipirano tjelesno ja” odgovara konvencionalnim idealima skladnog i lijepo razvijenog tijela.
riodu adolescencije takoer se dešavaju i druge znaajne kvalitativne promjene koje imaju vane implikacije za intrapersonalni, interpersonalni i moralni rast mlade osobe. Mišljenje mlade jedinke postaje apstraktnije, fleksibilnije, sistematinije, refleksivni-
je i djelotvornije, te ukljuuje dimenzije budunosti
i mogueg, tako da mladi mogu “razmišljati o alter-nativama i pojavama koje nisu prisutne” i koje nisu iskustveno doivjeli, “postaviti hipoteze i sistematski ih provjeravati, razmišljati o vlastitom razmišljanju i izlaziti izvan vaeih i konvencionalnih okvira i gra- nica” (Hwang i Nilsson, 2000). Ve smo vidjeli kakve posljedice razvoj u samopoimanju, naprimjer, moe
imati za emocionalno stanje adolescenta u kontekstufizikih promjena. Iz spomenutog se takoer moe nedvojbeno naslutiti u kakvoj situaciji se mogu nai unutarobiteljski odnosi kad adolescent nošen svojim mladalakim idealizmom, sposobnošu da zamisli drukije i bolje stanje stvari te eljom za promjenom s mnogo više loginosti, sistematinosti i kritinosti,
ali još nedovoljne realistinosti, pone propitivati i- votne vrijednosti, uvjerenja, stavove i svakodnevna ponašanja svojih roditelja. U svakom sluaju, hoe li ovu sklonost mladih da nespretno, kako e neki autori kazati (Berk, 2008), koriste svoje novosteene intelektualne kapacitete starije generacije shvatiti kao bunt društveno nepodobnog i nepoeljnog antagoniz- ma koji treba ugušiti (Vranješevi i sar., 2003) ili kao izvor dinamizma, kreativne snage i poleta koji treba strpljivo i mudro usmjeravati i za ope dobro iskori- stiti (Mandari, 2000; Shaffer i Kipp, 2007) pitanje je o ijem odgovoru ovisi (ne)uspjeh današnjeg globalnog
takozvanog “meugeneracijskog jaza” i nesporazu- ma koji sputava sveukupni razvoj socijalnog kapitala u kontekstu transgeneracijske razmjene vrijednosti, znanja, iskustava i potencijala.
S obzirom na njihovu meusobnu povezanost i uvjetovanost, reerentna nauna literatura o socio-
emocionalnim promjenama u mladalakoj dobi obi-no govori kao o dva aspekta istovjetnog procesa. U tom pogledu, iako se tenja za ostvarenjem istovremeno takozvane “psihološke” samostalnosti i bliskosti u odnosu na svoje blie ili šire okruenje provlai kroz sve razvojne aze, ovaj motiv u doba adolescencije postaje posebno vaan te poprima specifian oblik i ma-
niestacije. Mladi, dakle, svjesni svoje anatomsko-fizi- ološke zrelosti, intelektualnih sposobnosti ali i ogranienja u znanju i slabosti svojih roditelja koje više ne smatraju sveznajuim i savršenim modelima, u svemu
vide priliku, od veernjih izlazaka do naina odije- vanja, da realiziraju svoju autonomiju u svim njenim segmentima u odnosu prvenstveno na svoje najblie. Ono što, meutim, moe izmai njihovoj društveno- psihološkoj imaginaciji, barem privremeno i na mo- mente, jeste injenica da su jednu ovisnost zamijenili drugom, onom o vršnjacima i agensima sekundarne socijalizacije koji suptilno i za njih nekad neprimjetno oblikuju njihovo mišljenje i ponašanje, odnosno dik-
tiraju njihovo raspoloenje (Hwang i Nilsson, 2000)te da im blizina i pomo roditelja u procesu adapta- bilnog i racionalnog osvajanja društveno-psihološke samostalnosti i zrelosti moe biti itekako potrebna i dragocjena. Za adolescenciju je nadalje karakteristi- no stanje svojevrsne tenzije nastalo na tragu svijesti
o tjelesnim promjenama na jednoj, i kulturološkim
idealima ljepote na drugoj strani, odnosno tenje za ostvarenjem autonomije i elje roditelja, a nekad i ši- reg okruenja, za njenim odgaanjem, ili na osnovu etikih ideala i realnog stanja u društvu, te vlastitih elja i nesigurne budunosti. Zbog toga emocionalno iskustvo rane, pubertetske mladalake dobi moe
imati elemente razdraljivosti, zabrinutosti, nezado- voljstva, opeg negativizma i nesigurnosti, odnosno openito emocionalne labilnosti i slabe emocionalne samokontrole, pogotovo u okolnostima nepovoljnih ivotnih dogaaja i u strukturiranim situacijama u kojima mladi ne mogu biti akteri psihološke samostalnosti (Berk, 2008; Furlan, 1988). Nakon ovog po-
etnog perioda “bure i stresa” kod adolescenta obi-no dolazi do primjetnog zatišja u pogledu osjeanja usljed upotpunjavanja fizikog rasta, ostvarenja relativne autonomije u ambijentu toplih i podravajuih porodinih ali i konstruktivnih vršnjakih odnosa, te ormiranja jasne i stabilne slike o sebi.
Iako na prvi pogled sve ove promjene predstavljaju
samo izvor napetosti i problema za mlade i njihovo okruenje, one su u suštini neophodne za savlada-
vanje razvojnih zadataka mladalake dobi, odnosno internaliziranje “vještina, znanja, unkcija i stavova koje osoba mora usvojiti da bi mogla efikasno unkci- onirati na nain koji se smatra zrelim” (Lackin-Grgin,
2006) u odreenoj kulturi za ovaj period ivota. Kadse radi o mladima, relevantna i reerentna nauna literatura (Mandari, 2000; Shaffer i Kipp, 2007) govori o izgradnji identiteta i integraciji u društvo kao openito temeljnim, ali i uzajamno snano povezanim zadacima adolescencije.
ipino, svaka zdrava jedinka još u ranom djetinj-
stvu postaje svjesna sebe, a u odrasloj dobi moe pro- mijeniti svoje, naprimjer, vrijednosne preerencije, što ormiranje identiteta ini cjeloivotnim procesom. Pa ipak, upravo u mladalakoj dobi pojedinac obino postaje zaokupljen ovom temom. U razvojno-psihološ- koj literaturi pod “ormiranjem identiteta” primarno
se misli na individualni proces izgradnje jasne, stabil-ne i koherentne slike ili “eksplicitne teorije” o sebi na nain samosvjesne i dinamine unutarnje jezgre i organizacije sveukupnih vlastitih spoznaja, sposobnosti, potreba, društvenih uloga, uvjerenja, vrijednosti, ciljeva, proesionalnih izbora, poimanja sebe u prošlosti, sadašnjosti i budunosti (Berk, 2008). Ovo refleksivno
“sebstvo” saeto je obino u odgovoru na pitanje “ko sam ja”, “ko i šta elim biti”, i takvo predstavlja fizi- ke, psihološke i socio-demograske karakteristike koje imaju ne samo lino nego, veoma esto, i vano druš- tveno znaenje i znaaj (Vignoles, Schwartz i Luyckx, 2011) te izraava ivotni san i viziju svakog pojedinca. U tom smislu, u ovoj oblasti meritorni autori ormi-
ranje identiteta vide kao cjeloivotni, a u mladosti posebno izraen, proces usvajanja i usaglašavanja njego-
vih osnovnih elemenata. Potpomognuta ostvarenim rastom na isto mentalnom planu, na putu traganja za sobom mlada je osoba nošena potrebom za izgrad- njom sveukupne egzistencijalne vizije koja njenom
ivotu daje vrijednost i smisao na nain da se s posto- jeim i ponuenim mogunostima, idejama, ulogama i vrijednostima moe poistovjetiti, prihvatiti ih kao
vlastite izbore i podrediti im ostatak ivota. Koliko je neka osoba aktivno ukljuena u sagledavanje i istrai-
vanje moguih i ponuenih identitetskih alternativa,
te mjera u kojoj se s njima poistovjetila i na njih obave-
zala odredit e status njenog identiteta (Lackovi-Gr- gin, 2006). Pritom se u naunoj literaturi “postignuti identitet” obino smatra optimalnim statusnim rješe- njem (Berk, 2008) u smislu da su proistekla pozitivna i stabilna poistovjeenja adolescenta rezultat njegove kritike analize identitetskih sadraja do kojih je do-
šao uz kooperativnu i toplu podršku porodice i pod, pomogunosti, sinhroniziranim mentorstvom svih agensa socijalizacije. Psihosocijalna vanost pravilnog obli- kovanje ove intrapsihike strukture za ivot osobe ne moe se prenaglasiti. Njena signifikantnost ogleda se, uz ostalo, u njenim organizacijskim, emocionalnim i izvršnim unkcijama (Aronson, Wilson i Akert, 2005)
jer upravo iz jasne, stabilne i koherentne slike o sebi mikao pojedinci crpimo doivljaj kontinuiteta, cjelovi- tosti, sigurnosti, zadovoljstva, samopoštovanja i jasne ivotne orijentiranosti u kontekstu svakodnevnih situ- acija i iskušenja ali i sveukupnog ivota i egzistencije.
Formiranje jasne predstave o sebi i svojim ivotnim ciljevima vaan je ali obino tek poetni korak u
pravilnom razvoju mlade individue, koji treba kulmi- nirati ostvarenjem krajnjeg razvojnog zadatka mladalake dobi, odnosno potpunom integracijom u društvo na nain preuzimanja društvenih uloga jedne odrasle osobe, za šta se pojedinac obino priprema u procesu socijalizacije. U tom je smislu ormacija ili izgradnja
identiteta samo jedan znak da je individua uspješnoprešla “prag zrelosti”, a zauzimanje mjesta u društve- noj raspodjeli rada, napuštanje roditeljske kue, osni-
vanje porodice i preuzimanje roditeljske odgovornosti konana potvrda da je i “socijalno zrela” (Vranješe-
vi i sar., 2003) i da je za nju razdoblje samotraenja i
kazano, završeno. Za optimalno ispunjenje razvojnih zadataka koje pred mlade obino postavlja njihovo okruenje potrebno je, meutim, osim odreenog mi- nimuma personoloških dispozicija imati i adekvatnu socijalizacijsku podršku ueg i šireg društveno-kulturnog okruenja. Moe li se za sredinu u kojoj ivi
današnja omladina openito, a naša u Bosni i Herce-govini posebno, (us)tvrditi da nudi optimalne uvjete za svestrani razvoj mlade linosti i njenu društvenu (samo)realizaciju, pitanje je na koje je teško dati po- tvrdan odgovor. Izvjesno je, meutim, da u okolnostima konstantnog preobraaja idejnog i privrednog okruenja i iz toga proisteklih novih zahtjeva za sa-
modefiniranjem, prilagoavanjem i produenim ško- lovanjem, u uvjetima nesigurne poslovne budunosti i zakašnjelog zasnivanja radnog odnosa, te sve ešeg odgaanja obiteljskog osamostaljenja i roditeljstva, mladalaka dob za mnoge moe postati “prazni pro- stor” izmeu steenih psiho-fizikih i socijalnih sposobnosti i njihove društvene i institucionalne realiza-
cije (Mandari, 2000).
Društveni kontekst mladih u BiH
U relevantnoj naunoj literaturi spominju se najmanje tri razloga zbog kojih mladalako doba predstavlja ne samo anatomsko-fiziološki i psihološki ve i druš- tveno-povijesni i kulturološki enomen. Kao prvo, o mladosti kao ivotnom razdoblju svakog pojedinca raspravljalo se još od antikih vremena, ali su kao zasebna, dobno odreena društvena grupa koja dijeli
specifine socijalne znaajke, odgovarajue društvene
uloge i obrasce ponašanja mladi direktan rezultat mo- dernizacije, s obzirom na to da se konstituiraju tek u industrijskom dobu (Ilišin i Radin, 2002). U tradicio- nalnom društvu mladi kao takvi nisu bili prepoznati i priznati jer je ukljuivanje u svijet rada, a time i prelazak u svijet odraslih, poinjalo još u ranom djetinjstvu
(upanov, 2002) kad se od djece oekivalo da obavljajuposlove odraslih, a prava odraslih bila su istovremeno i prava djece (Hwang i Nilsson, 2000). S industrijaliza- cijom ovaj princip naglog preobraaja ovisnog djeteta u radno sposobnu odraslu osobu prestaje vaiti jer je tad ostvareni tehnološki napredak nametnuo drukije i zahtjevnije uvjete za ulazak mladih naraštaja u svijet
rada i odraslih, ije ispunjenje namee potrebu za nji-hovim dodatnim i sve duim školovanjem i usavrša- vanjem. Na taj nain doi e do odvajanja mladalake dobi od razvojnog perioda djetinjstva ali i svijeta rada i odraslih, što e mlade u znaajnoj mjeri izdvojiti u zasebnu subkulturnu grupu.
Osim toga, s obzirom na uobiajena oekivanja da mladi putem usvajanja dominantnih vrijednosti i obrazaca ponašanja u datom društvu budu garant njegove stabilnosti, a putem korištenja svojih inovativnih i kreativnih potencijala nositelji nunih društvenih promjena (Ilišin i sar., 2013), nemogue je zamisliti prosperitet, napredak i razvoj šire zajednice bez no-
vih naraštaja. Drugim rijeima, mladi predstavljajudragocjen društveni, politiki i ekonomski kapital ije ignoriranje, zanemarivanje i (ne)aktiviranje ima direktne i nesagledive posljedice za sadašnjost i budu- nost društvene zajednice.
govim segmentima – fizikom, intelektualnom, emo- cionalnom i socijalnom – neminovno se odvija pod utjecajem njihovog društvenog okruenja putem me- hanizama socijalizacije. Upravo je društvo to koje posreduje i potvruje njihove individualne sposobnosti, ivotne izbore, uvjerenja, vrijednosti, jednom
rijeju identitet kao njihovu refleksivnu svijest o sebi,podravajai ih na taj nain u ostvarenju i konanog razvojnog zadatka adolescencije, tj. preuzimanju od- govarajuih društvenih uloga i uspješnoj integraciji u šire društvene tokove. Odatle je ostvarenje ova dva temeljna razvojna zadatka adolescencije ne samo psi- hološki ve i relacijski, odnosno sociološki proces (Vi-
gnoles, Schwartz i Luyckx, 2011). Iznimno je vano istai da socijalizacija predstavlja
sveukupnu interakciju izmeu individue i ambijenta u njegovoj, za svakog pojedinca osebujnoj, raznolikosti,
višedimenzionalnosti i višeslojnosti, a s ciljem pri- mopredaje ostvarenih spoznaja društva i opeprihva- enih vrijednosti, normi, stavova i ponašanja. Zbog toga je ona jedinstveno i neponovljivo individualno i kolektivno iskustvo proisteklo iz jedinstvenosti ukupnog društveno-kulturnog ambijenta u datom histo- rijskom momentu. Odatle se s pravom moe govoriti i o “razliitim iskustvima” mladalake dobi, “pluraliz- mu adolescencija” unutar razliitih socio-ekonomskih
uvjeta ili adolescenciji kao jednom velikom “arhipe-lagu” (Mandari, 2000) i postavljati pitanje o specifinim društveno-kulturnim aktorima koji znaajno i na jedinstven nain oblikuju iskustvo mladalaštva, odrastanja i usvajanja vrijednosti kod muslimanske omladine u Bosni i Hercegovini.
sta u kulturnom ambijentu nastalom pod višedecenij- skim utjecajem (post)modernih procesa i uvjeta ivljenja (iga i Osmi, 2015), ali i tranzicije te svojevrsne retradicionalizacije (Ilišin, 2006), koji prate postkon- fliktna društva u Jugoistonoj i Istonoj Evropi. U skladu sa modernizacijskim trendovima sekularizaci-
ja je u savremenom društvu uspjela uspostaviti primatrazuma i ovjeka nad drugim, prije svega vjerskim i tradicionalnim, autoritetima u seri nauke, politike te etike i morala (Neimarlija, 2005), “oslobaajui” tako mišljenje, vjerovanje i udoree umnog bia od stega naslijeenih kulturoloških obrazaca. Ako tome do- damo proces indivudalizacije koji se odvija(o) u svim
segmentima modernog društva (Arai i Nikodem,2000), subjektivizam autonomnog i samodostatnog mladog pojedinca namee se kao jedna od temeljnih znaajki današnjeg društveno-kulturnog ambijenta, na ijem tragu adolescent sebi uzima za pravo da u skladu s vlastitim eljama i potrebama vrednuje poruke i vrednote koje mu se nude i odabire svoju ivotnu
filozofiju. Doivljaj odrastanja i preuzimanja vrednota od
okruenja nadalje je kod naših mladih danas znaajno odreen injenicom da je savremeno društvo, pa i ono bosanskohercegovako, prije svega “komplek- sna” i ragmentirana cjelina na nain njegove izdi-
erenciranosti i raslojenosti po razliitim osnovama,ukljuujui ideološki i vrijednosni kriterij. Za razliku od tradicionalnog, strukturalnim elementima i agensima socijalizacije mlade jedinke unutar savremenog društva obino nedostaje ujedinjujui idejni imenitelj i vrijednosna osnova na kojoj e mladi razvijati svoju
ivotnu ideologiju. Metaora “sela” u kojem postoji za-
jedniki sistem vrijednosti, obiaja i normi s kojim se sve generacije mogu poistovjetiti ne vai za savremeno društvo, koje bolje opisuje metaora “grada” s njego-
vim podsistemima vrijednosti i raznolikošu društve- ne poruke nastalih na tragu višestoljetnih modernizacijskih trendova. Ovakvo stanje dovodi do multipli-
ciranja vrijednosnih i identitetskih alternativa za mla-de, što proces ormiranja identiteta ini zahtjevnijim a mladost kao razvojni period turbulentnijom (Hwang i Nilsson, 2000).
Osim toga, pod utjecajem globalizacije koja, izme- u ostalog, podrazumijeva i ubrzan razvoj inormacij- sko-komunikacijske tehnologije, savremeno kulturno
okruenje u njegovoj višeslojnosti u stalnom je procesu ubrzane transormacije i mijene. Ako tome do- damo iskustvo ivljenja u tranzicijskom društvu koje prelazi iz jednog društvenog poretka u drugi i inje- nicu da je adolescencija po definiciji prijelazno razdoblje iz djetinjstva u svijet odraslih (Vranješevi i sar., 2003), onda stoji teza da se omladina u BiH suoava ne samo sa “dvostrukom tranzicijom”, kako pojedini autori ele ustvrditi (Ilišin, 2006; Ilišin i sar., 2013), nego i s “mnogostrukom prijelaznošu” sa svim njenim prateim izazovima i rizicima. Socijalizacija takvih mladih odvija se pod poveanim pritiskom za moder- nizacijom, umnoavanjem aktora rizika, u nestabil-
nim uvjetima odsustva, slabljenja ili ambivalentnostidruštvenih institucija, normi i procesa odgovornih za uspješan prelazak mladih naraštaja u svijet odraslih, kreirajui u društvu i meu mladima ambijent svo-
jevrsne “vrijednosne konuzije” (Ilišin i Radin, 2002). Isto vai i za religijsku socijalizaciju mladih gdje je na
globalnom i lokalnom nivou primjetna intenzivna
diverzifikacija u tumaenju i izraavanju religije openito, a islama napose (Alibaši, 2005), ali i djelovanje misionarskih udruenja i organizacija (Gobelji, 2015).
akvo jedno pluriormno i dinamino idejno i kulturno okruenje mladoj, u “prošlom vremenu” ne-
dovoljno ukorijenjenoj mladoj osobi ne nudi idealnopolazište i optimalnu osnovu za izgradnju koheren- tnog i stabilnog identiteta i integraciju u društvo. Šta-
više, mnoštvo i raznolikost konstantno transormi- rajuih identitetskih alternativa ini njegovo traganje za samim sobom i adekvatno “urastanje” u sredinu dodatno turbulentnijim i psihološki zahtjevnijim po-
duhvatom, zbog ega je Mandari upravu kad sukusi- rajui trenutno stanje u tom pogledu tvrdi da:
...moderno društvo ne osigurava dovoljne uvjete i temelje za izgradnju stabilnog identiteta. Zato sve eše susreemo mlade iji se identitet temelji na individualizmu, identitet koji je u sebi
ragmentaran, identitet u trajnom razvoju, am-bivalentan i kontradiktoran, nikad dovršen i ap- sorbiran u jednoj vrstoj pripadnosti. Današnje društvo kontinuirano promovira nove potrebe i raa nove elje koje mladi nisu u stanju zadovo- ljiti. Zato raste dezorijentacija i razni oblici ru- stracije (2000:94).
Upravo na tragu spomenutih (post)modernizacijskih i tranzicijskih procesa u društvu na planetarnom i lokalnom nivou nazire se znaajno drukija socijalizacija mladih u kojoj su uloge svih njenih agensa – porodica, škola, vršnjaci, mediji, religijske organizacije
meugeneracijske transmisije vrijednosti i ponašajnih obrazaca uvrijeene u patrijarhalnim zajednicama te mladima oteati traganje za identitetom i strategijama uspješne društvene integracije.
Dezintegrativno i negativno djelovanje spomenutih aktora na društveno okruenje bosanskohecego-
vake mladei openito a muslimanske posebno do-datno je intenzivirano ali i zakomplicirano posljednjim ratnim dešavanjima i agresijom na Bosnu i Hercego-
vinu, ije su direktne posljedice etnika podijeljenost bh. društva, njegova ubrzana deagrarizacija odnosno urbanizacija, razorena ekonomija i, po mnogima, ne- uspjela privredna reorma, te urušavanje društvenih
institucija odgovornih za socijalizaciju mladih. U ko- nanici, simultani i kumulativni utjecaj svih naprijed spomenutih (post)modernizacijskih i tranzicijskih, a u bosanskohecegovakom postkonfliktnom društvu na jedinstven nain uprisutnjenih procesa uveliko je doprinio kreiranju specifinog društveno-kulturnog ambijenta u kojem se odvija sveukupni psihosocijalni rast i odrastanje mlade osobe. Novonastalo društve- no-idejno okruenje, prema mnogima (iga i Osmi, 2015), naalost pogoduje razvoju retrogradnih men- taliteta, neprihvatljivih sistema vrijednosti i neadap- tabilnih obrazaca ponašanja meu omladinom, odnosno dovodi u pitanje uspješno ostvarenje temeljnih
razvojnih zadataka mladalake dobi.
Predmet, ciljevi i hipoteze istraivanja
Predmet provedenog istraivanja jesu vrijednosti i vrijednosne orijentacije te neki oblici ponašanja mladih islamske vjere u Bosni i Hercegovini u kontekstu društvenih promjena koje prate tranzicijske procese u
ovoj zemlji. U skladu sa izloenim u teorijskom dijelu ove studije, vrijednosti se posmatraju kao uvjerenja o tome što je vano, “poeljno ili nepoeljno” odnosno kao “relevantni elementi naše realnosti koji diktiraju ponašanje” (Ilišin i Radin, 2002:19).
Sukladno tome, postavljena su dva specifina cilja
istraivanja: 1. utvrditi, opisati i interpretirati vrijednosti i
vrijednosne orijentacije muslimanske omladine u BiH u etiri segmenta ivota – religija i moral, brak i porodica, slobodno vrijeme i rad, društvo i politika;
2. provjeriti povezanost vrijednosti i vrijednosnih orijentacija muslimanske omladine u pogledu religije i morala, braka i porodice, slo- bodnog vremena i rada, društva i politike sa socio-demograskim obiljejima.
U skladu s predmetom i osnovnim ciljevima istra-
ivanja, a na osnovu saznanja ranije provedenih istraivanja o mladima u BiH (Duilovi i sar., 2008; ipa i Fazli, 2012; Halimi i sar., 2013; UNDP, 2009) i regionu (Ilišin i Radin, ur., 2002) postavljene su dvije ope hipoteze:
1. nedavne i još aktuelne promjene u bh. društvu
djeluju na promjene u vrijednostima, vrijedno-snim orijentacijama i ponašanju muslimanske omladine, pri emu izraenost promjena nije ista za sve ispitivane vrijednosne dimenzije i oblike ponašanja;
2. razliita socio-demograska obiljeja znaajno su povezana su ispitivanim vrijednostima i ob-
licima ponašanja, odnosno na razliite naine dierenciraju mlade u pogledu njihovih vrijednosnih stavova i ponašanja.
Ispitanici
Kako bismo što lakše pratili dobijene rezultate i njihovu interpretaciju u poglavljima koja slijede, struktura uzorka praena i analizirana u ovom istraivanju zahtijeva nekoliko napomena. Kao prvo, ispitanike u našem istraivanju ini uzorak 1.151 uenika srednjih škola i studenata univerziteta na podruju pet kantona
(Sarajevski, uzlanski, Zeniko-dobojski, Unsko-san-ski i Hercegovako-neretvanski), koji su se u pogledu vjerske pripadnosti izjasnili kao muslimani.
Sociodemografska obiljeja %
Vjerska pripadnost roditelja
Iste vjere 97.1
Razliite vjere 2.9
Osnovna škola 19.5
METODOLOGIJA ISTRAIVANJA 35
rom na to da su rezultati ranijih a i ovog istraivanja
potvrdili njihovu pozitivnu povezanost s drugim socio-demograskim obiljejima ovdje korištenim kod obrade prikupljenih podataka. Obrazovanost majke ispitanika, naprimjer, u velikoj mjeri odgovara ste- penu školske spreme oca i djeluje u istom smjeru (r
s =
.48, p=.000) pa je izostavljena iz analize kao nezavisna
varijabla. Izmeu dobne kohorte i obrazovnog statusaispitanika takoer postoji gotovo stopostotna podu- darnost pa smo ovo drugo socio-demograsko obilje-
je kao nezavisnu varijablu izostavili u analizi vrijednosti i vrijednosnih orijentacija mladih u našem uzorku. akoer, meu pojedincima iji oevi nemaju završe- nu osnovnu školu je samo 12 naših ispitanika (2%), što
je broj nedovoljan za valjanu statistiku obradu pri-kupljenih podataka i izvoenje validnih zakljuaka o ovom poduzorku, zbog ega kod provjere meusobnih razlika s obzirom na ovo socio-demograsko obiljeje ovi ispitanici nisu bili ukljueni u analizu.
Na kraju, zbog ekonominosti pristupili smo sa- imanju pojedinih socio-demograskih varijabli pa je dob ispitanika saeta u dvije dobne podskupine, 17-18 i 19-20 godina, što korespondira s obrazovnim statu- som uenika odnosno studenta. Religijsku samoidenti- fikaciju kao doivljaj sveukupnog odnosa prema vjeri, sa poetne etiri, sveli smo na tri kategorije (religiozni, neodluni i nereligiozni) tako što su pojedinci koji se
deklariraju uvjerenim ateistima svrstani pod nereligio-zne. Podatke o vjerskoj pripadnosti oca i majke reduci- rali smo u jednu varijablu vjerske pripadnosti roditelja kako bismo utvrdili da li iskustvo odrastanja u religijski homogenom, odnosno mješovitom braku znaajno utjee na vrijednosni sistem muslimanske omladine.
Instrumentarij
Instrument, odnosno upitnik zatvorenog tipa korišten u ovom istraivanju, ciljano je konstruiran za potrebe ove studije, pri emu smo znaajan dio njegovih pitanja preuzeli iz ranijih istraivanja vrijednosnih sta-
vova u svijetu, regionu i kod nas (Baloban, ur., 2005; Ilišin i Radin, ur., 2002; Ilišin i sar., 2013; iga i sar., 2015). Upitnik, koji u cijelosti navodimo u prilogu na kraju studije, sadri nekoliko grupa varijabli koje su mogu razvrstati u tri osnovne kategorije:
1. socio-demograske varijable (spol, dob, kone- sionalna pripadnost roditelja, regionalna pripadnost, mjesto odrastanja, stepen obrazova-
nja oca, visina mjesenih primanja domain-stva i religijska samoidentifikacija); 2. varijable za ispitivanje vrijednosti (indvidu-
alne, religijske, moralne, porodine, radne, društvene, politike);
3. varijable za ispitivanje nekih oblika ponašanja (religijska praksa, aktivnosti u slobodnom vremenu, politika participacija).
Prikupljanje i obrada podataka
Istraivanje je obavljeno u dvije aze. U okviru prve
provedeno je pilot-istraivanje s ciljem provjere valja-nosti i razumljivosti instrumentarija, a ciljno istraivanje provedeno je u maju 2015. godine u svrhu priku- pljanja podataka koje donosimo i analiziramo u ovoj studiji. Primjena upitnika, odnosno prikupljanje podataka obavljeno je grupnom metodom i u prisustvu
naših saradnika u istraivanju u odreenom regionu.
Ispitanicima je u prosjeku trebalo 30 minuta za ispu- njavanje upitnika.
Statistika obrada podataka izvršena je uz pomo Statistikog programa SPSS or Windows 7, a obrae- ni su podaci za N=1151 ispitanika. Nakon unosa prikupljenih podataka, izvršene su sljedee deskriptivne
i inerencijske analize i postupci: • univarijatna analiza (odreivanje rekvencija i
postotaka); • bivarijatne analize (izraunavanje znaajnosti
razlika upotrebom chi-kvadrata, t-testa, analize varijanse, Man-Whitney i Kruskall-Walliss testova);
• multivarijatni postupci (hijerarhijske aktorske analize pod komponentnim modelom, u skladu s parametrima Kaisser-Gutmanovog kriterija i Scree testa, varimax rotacija).
U skladu s uobiajenom praksom istraivaa (Ra- din, 2002), analizirali smo i komentirali samo razlike uoene na nivou znaajnosti p=.010 i manje, dok smo kod varimax-rotacije, u skladu s preporukama stati- stiara (Stern, 2010), u izdvojene aktore uvrštavali pojedinane vrijednosti ija je zasienost aktora odnosno ajtem-aktor korelacija viša od r=.40. S obzirom na to da smo interpretirali iskljuivo razlike uoene
na nivou znaajnosti p=.010, zbog ekonominosti kodstatistikih postupaka bivarijatne analize, u tekstu navodimo samo statistiki znaajne vrijednosti provedenih testova.
Vrijednosni sistem podrazumijeva hijerarhijsku orga- nizaciju vrijednosti nastalu na tragu linog iskustva pojedinca u kontekstu specifinih društveno-kulturnih uvjeta, ija je dinamika nadalje znaajno povezana
s razliitim promjenama kroz koje intenzivno prolaze savremena društva openito, a tranzicijska posebno. Odatle smo, u skladu s postavljenim ciljevima, poku- šali utvrditi hijerarhiju ispitivanih vrijednosti u na- šem uzorku, njihovu strukturu i meusobne razlike u odnosu na istraivane sociodemograske varijable.
U tu svrhu od ispitanika se oekivalo da odgovorena tvrdnje o vanosti koju pridaju ponuenim vrijednostima, pri emu se raspon moguih odgovora kre- tao od 1) posve nevano do 7) veoma vano. Na osnovu rekvencijske analize odgovora došli smo do ljestvice
vrijednosti (grafikon 1) s tim da smo za njihovo rangi- ranje koristili najpozitivnije odgovore (veoma vano)
sukladno mišljenju pojedinih autora (Radin, 2002) da oni najbolje odraavaju definiciju vrijednosti s obzirom na to da pod njima mislimo na nešto to ega nam
je “jako stalo” (str. 51).
U samom vrhu vrijednosnih prioriteta kod velike
veine u našem istraivanju nalazi se zdravlje (84.9%) i porodica (84.6%), a zatim slijedi grupa ciljeva koju
veina naših ispitanika smatra veoma vanim, ukljuujui posao (64.8%), znanje (61.2%), a onda vrijednosti veoma vane za svakog drugog ispitanika, kakve su moral (55.9%), vjera (52.2%) i prijateljstvo (47.4%).
U donjem dijelu ljestvice nalazi se slobodno vrijeme,što je jedna treina (31.6%) u našem uzorku procijenila veoma vanim, te sport (21.1%), društveni status (17.8%), bogatstvo (15.4%) i društveni angaman (13%), koje izrazito znaajnim smatraju ispitanici u rasponu od jedne petine do jedne desetine. Uvjerljivo poslednje rangirani cilj je bavljenje politikom (5.5%),
što je ivotni cilj koji, prema prosjenoj vrijednostirezultata (M=3.37), veina naših ispitanika smatra nevanim. Ovi rezultati nas navode na zakljuak da su za mlade uglavnom najvaniji ciljevi koji konstituiraju privatnu seru ivota (zdravlje, porodica, posao, obrazovanje), a da najmanje interesiranje pokazuju spram vrijednosti koje se vezuju za primarno javnu
seru (društveni i politiki angaman). Ovakva saznanja ukazuju na tendenciju povlaenja omladine u odnosu na širu društvenu zajednicu, trend prisutan i u zemljama regiona i Evrope (Radin, 2002), ali, prema nekima, i na rašireno prisustvo osjeaja bespomono- sti, pasivizma (ekrlija, urjaanin i Puhalo, 2004) i pomanjkanja inicijative meu omladinom. U sladu s relevantnim teorijama motivacije (Miljkovi i Rijavec, 2008), uoena sklonost preusmjerevanja adolescenata na ostvarive ciljeve lahko je razumljiva s obzirom na to da je u okolnostima društveno-ekonomske nesigurnosti i krize karakteristine za tranzicijska društva
pojedinac sklon panju usmjeravati i podršku svake
vrste traiti u društvenim strukturama i vrijednostima koje nude vrša uporišta i do kojih je relativno lakše doi (Franc, Šaki i Ivii, 2002). Meutim, bez obzira na dobijenu hijerarhiju vrednovanja ovdje definiranih ciljeva, vrijednosti aritmetikih sredina (vidi prilog) potvruju da sve ponuene stavke, izu-
zev politike, mladi u našem istraivanju u prosjekusmatraju veoma vanim (M≥6.51, zdravlje, porodica i posao), vanim (M=5.51-6.49, znanje, moral, prijateljstvo, vjera i slobodno vrijeme) ili uglavnom vanim (M=4.5-5.49, sport, društveni status, bogatsvo i druš- tveni angaman), što sve skupa upuuje na pozitivan odnos mladih spram spomenutih ivotnih ciljeva, kao
moguem ishodištu pozitivnih aspiracija.
5,5
13
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90
84,8
84,6
64,8
61,2
55,9
52
47,4
31,6
21,1
Eksplorativna aktorska analiza, provedena u svr-
hu utvrivanja strukture istraivanih vrijednosnih ciljeva i njihovih latentnih odnosa, otkrila je dva aktora prvog reda koji pokrivaju 39% ukupne varijanse rezultata (tabela 2). Prvi aktor i latentnu vrijednosnu dimenziju ine ciljevi kakvi su porodica, zdravlje, moral , znanje, prijateljstvo, vjera i posao, odnosno konven-
cionalne vrijednosti karakteristine za tradicionalnadruštva pa ovu vrijednosnu orijentaciju moemo zvati tradicionalizam. Drugi aktor znaajno je zasien vri-
jednostima kakve su bogatstvo, društveni status, politika, sport , društveni angaman i slobodno vrijeme, odnosno ciljevima koji imaju elemente materijalisti- kih ciljeva i hedonizma s primjesom društvene anga-
iranosti i liberalizma, pa smo ga nazvali aktoromindividualizma. Indikativno je da se u okviru prvog aktora konvencionalne vrijednosti pojavljuju u vezi s porodicom, zbog ega se ona moe smatrati socijali- zacijskim ishodištem konvencionalnih vrijednosnih ciljeva, ali i društvenim lokusom poslovne, moralne i emocionalne podrške. No, interesantno je da se vri-
jednosti bogatstva i društvenog statusa vezuju za politiku i društveni angaman, što ukazuje na to da naši mladi put do bogaenja vide u politici, a ne, naprimjer, u posjedovanju znanja i moralnih kvaliteta. Sve u svemu, imajui u vidu vanost koju naši ispitanici pridaju ciljevima koji ine tradicionalistiku odnosnu individualistiku vrijednosnu orijentaciju, moemo zakljuiti da iako su adolescentima u našem uzorku najvaniji tradicionalni ili konvencionalni ivotni ciljevi, meu njima su zastupljeni i tradicionalizam i in- dividualizam. U tom se smislu naši mladi nalaze na pola puta izmeu patrijarhalizma i liberalizma, što je
Tabela 2. Faktorska struktura vrijednosti
Faktori
% varijanse 25.38 13.92
Svi do sada analizirani rezultati odnosili su se na istraivani uzorak omladine u cjelini. Mladi u našem istraivanju, meutim, razlikuju se na osnovu ana- liziranih socio-demograskih obiljeja, zbog ega se namee pitanje njihove meusobne dierenciranosti u ekstrahiranim vrijednosnim orijentacijama s obzirom na njihov socio-demograski profil. U tu svrhu
naknadno provedeni statistiki postupci pokazuju da
je zastupljenost tradicionalne vrijednosne orijentacije statistiki znaajno dierencirana u odnosu na spol (t=7.76, p=.000), starosnu dob (t=2.70, p=.007), isto-
vjetnost vjerske pripadnosti roditelja (t=3.82, p=.000), mjesto odrastanja (F=3.73, p=.010), stepen obrazo-
vanja oca (F=9.40, p=.000) i religijsku identifikaciju
(F=48.04, p=.000) ispitanika u našem uzorku. U tomsmislu, porodica, zdravlje, moral , znanje, prijateljstvo, vjera i posao predstavljaju vrijednosne ciljeve koji su posebno vani enskim ispitanicima, starijim u na- šem uzorku, pojedincima koji dolaze iz manje urbanih naselja, pojedincima iji oevi imaju manju školsku spremu i ija oba roditelja su muslimani, te pojedin-
cima koji sebe doivljavaju religioznim, što je prilinoustaljen obrazac utjecaja socio-demograskih obiljeja na rasprostranjenost tradicionalistikih preerencija. Individualistike vrijednosne preerencije, pak, pri- mjetno su manje izdierencirane s obzirom na to da su znaajno uvjetovane samo spolom (t=4.93, p=.000), regionalnom pripadnosti (F=6.14, p=.000) i veliinom
mjesta odrastanja (F=3.91, p=.009) ispitanika na nain da su za ovu orijentaciju vezani vrijednosni ciljevi znaajno vaniji muškim ispitanicima, pojedincima iz tuzlanske regije i veih gradskih sredina.
Religija i moral
Revitalizacija religije i religioznosti samo je jedno od obiljeja tranzicijske stvarnosti, pa i one bosansko- hercegovake, pri emu panju istraivaa obino posebno privlai stanje religijske svijesti na odreenom podruju i njen utjecaj na društvo i pojedinca u razliitim segmentima ivota. U tom smo smislu odnos ispitanika prema religijskim vrijednostima ili onome što se u islamu u njegovom uem znaenju kao religi-
ji smatra temeljima vjere i njenim osnovnim obredi- ma ispitivali putem varijabli konfesionalne i religijske identifikacije, identificiranja s vjerskom zajednicom, vjerovanja i religijske prakse.
Stavove mladih spram moralnih vrijednosti ana-lizirali smo na osnovu njihovih odgovora u pogledu (ne)prihvatljivosti odreenih oblika ponašanja u tzv. sekularnim podrujima ivota na koje se u islamu kao svjetonazoru i kulturi ivljenja uglavnom gleda s osudom a prihvatljiva su u modernim društvima, zbog ega pomou njih moemo (u)pratiti posljedi-
nu dimenziju religije i koliko religiozni ispitanici uva- avaju upute svoje religije u ivotnoj svakodnevnici. Pritom još jednom napominjemo da smo, s obzirom na cilj istraivanja, ovdje analizirali odgovore samo onih ispitanika (N=1151) koji su se na pitanje o vjerskoj pripadnosti ili konesionalnoj identifikaciji kao temeljnom indikatoru tradicionalne religioznosti izjasnili kao pripadnici islama, zbog ega emo podatak o konesionalnoj pripadnosti ovdje izostaviti.
Kad se radi o religijskoj samoidentifikaciji ispitanika u našem uzorku kao sljedeem pokazatelju njihove religioznosti na identifikacijskom nivou (tabela
3), 77% njih sebe smatraju religioznim, 5.6% nereligi-
oznim, 0.9% uvjerenim ateistima, a 12.7% neodluno je u pogledu svog ukupnog odnosa spram religi-
je. Oekivano velika veina (97.2%) u našem uzorku poistovjeuje se s Islamskom zajednicom u BiH, 1.1% ni s jednom, a njih 0.3% s nekom drugom vjerskom zajednicom. Na pitanje o religijskoj samoidentifikaciji nije odgovorilo 3.9%, a na drugo o poistovjeivanju s nekom vjerskom zajednicom 1.4% ispitanika.
Ovi rezultati upuuju na oiglednu rasprostranjenost i revitalizaciju religioznosti na identifikacijskom nivou ali, s obzirom na to da naš uzorak ine pojedinci koji su se izjasnili kao muslimani, i na primjetnu diskrepanciju izmeu izraenosti konesionalne i reli-
gijske identifikacije meu našom omladinom, iz toga se moe naslutiti prihvatanje islama kao obiljeja šire kulturne i etnike, a ne ue religijske tradicije.
Tabela 3. Religijska identifikacija i vjerska zajednica (%)
Religijska identifikacija
77.0 5.6 0.9 12.7
Identifikacija sa vjerskom zajednicom
odgovora
97.2 0.3 1.1 1.4
Sa izuzetkom postojanja duše (grafikon 2) kao ne- materijalne i nadnaravne sastavnice ovjekovog bia (37.0%), velika veina naših ispitanika prihvata temeljne istine vjere islama na nain da se uglavnom ili potpuno slae s ponuenim tvrdnjama o postojanju Boga
(92.6%), inu Boijeg stvaranja svijeta (90.2%), posto-
janju denneta i dehennema (84.7%), sveprisustvu Boga u ivotu pojedinca (83.1%), postojanju duhov- nih bia (77.2%) i proivljenju poslije smrti (73.4%). Pritom je primjetna hijerhija slaganja s ponuenim tvrdnjama na nain da je na njenom vrhu tvrdnja o postojanju Boga, a na zaelju tvrdnja o duhovnoj su-
štini ovjekovog bia, te injenica da procent onihkoji prihvataju etiri najviše pozicionirane tvrdnje znaajno prelazi procent mladih u uzorku (77%) koji se izjašnjavaju religioznim, iz ega se vidi da i meu neodlunim i nereligioznim u pogledu religijske samoprocjene vjerovatno ima pojedinaca koji prihvataju temeljna islamska vjerovanja.
Grafikon 2. Prihvatanje temelja islamske vjere (%)
37
73,4
77,2
83,1
84,7
90,2
92,6
Svi e ljudi biti proivljeni poslije smrti.
Ljudi imaju Bogom datu besmrtnu dušu.
Dennet i dehennem postoje.
Zbir odgovora nekad , esto i uvijek na pitanjima religijske prakse (grafikon 3) pokazuje da velika veina u našem uzorku prakticira islamske obrede indivi- dualnog namaza u kui (83.6%), zajednikog namaza
u damiji (88.4%) i posta (89.3%), s tim da je meu
njima – s izuzetkom posta – najviše prigodnih i po- vremenih praktikanata, tj. onih koji ove obrede obavljaju nekad odnosno esto. Redovnih praktikanata je najviše meu postaima (39.3%), dok svaki šesti ispi- tanik (16.5%) redovno klanja kod kue, a nešto manje od jedne desetine (7.8%) ide u damiju. Oko jedne de-
setine naših ispitanika uope ne prakticira islamske vjerske obrede, odnosno ne klanja (14.2%), ne ide u damiju (10.3%) i ne posti (9.4%), što priblino odgo-
vara ukupnom procentu u našem uzorku (10.4%) koji se izjasnio nereligioznim (5.6%), uvjerenim ateistima (0.9%) ili nije odgovorio (3.9%) na pitanje religijske identifikacije, što upuuje na sklonost ponašajno za-
snovane religijske samoprocjene meu mladima, odnosno mogunost da mladi svoju religioznost uglavnom procjenjuju na osnovu prakticiranja religijskih obreda a ne vjerovanja. Osim toga, oigledna je dis- krepancija izmeu procenta religioznih (77%) i onih koji redovno prakticiraju vjerske obrede, ali ovaj put na nain da je redovnih praktikanata u sve tri obredne
obaveze znaajno manje. vrdnje u ispitivanim aspektima religioznosti smo
organizirali u kompozitne skale religijskog vjerovanja (α= .68) i religijske prakse (α= .83) pri emu njihovi alpha koeficijenti unutarnje konzistencije posjeduju zadovoljavajuu vrijednost.
S ciljem provjere homogenosti rezultata dobijenih na ovim religijskim varijablama, provedeni su t-testo-
vi i analize varijansi, koji potvruju da je vjerovanje u osnovne temelje islamske vjere znaajno izraenije kod enskih ispitanika (t= -5.04, p=.000), djece iz religijski
14,2
10,3
9,4
39,8
52,9
26,5
27,3
27,7
23,5
16,5
7,8
39,3
ue
miju
post
14,2
Uvijek
16,5
27,3
39,8
10,3
52,9
27,7
7,8
9,4
26,5
23,5
39,3
homogenih brakova (t=3.50, p=.000), ispitanika iz zenike, sarajevske i bihake regije (F=12.55, p=.000), te seoskih i manjih gradskih naselja (F=8.38, p=.000), djece oeva s manjim stepenom obrazovanja (F=3.86) i ispitanika koji sebe smatraju religioznim pojedincima (F=77.03, p=.000), što je prilino postojan obrazac utjecaja socio-demograskog profila na izraenost religijskog vjerovanja. Pritom, primjetan je znaajniji utje-
caj socijalizacijskih aktora u odnosu na ambijentalneokolnosti odrastanja.
Identian obrazac uvjetovanosti nalazimo i u pogledu religijske prakse, s tim da enski ispitanici znaajno više poste (t=2.83, p=.005) i obavljaju namaz u kui (t=2.74, p=.006) ali oekivano manje posjeuju damiju (t=-3.66, p=.000), te je prakticiranje vjerskih
dunosti znaajno izraenije kod ispitanika iz do- mainstava s niim mjesenim primanjima (F=9.38, p=.000). Ranije smo ustvrdili da 77% naših ispitanika sebe smatraju religioznim pojedincima, 7% nereligioznim, dok njih 12.7% je neodluno u pogledu procjene
vlastite religioznosti (vidi tabelu 1). Iako s religijskom
identifikacijom linearno raste i stepen vjerovanja i prakse, indikativno je, meutim, da ukrštanje rezultata na religijskom vjerovanju i praksi s religijskom identifikacijom (tabele 4 i 5 kao ilustracija) pokazu-
je da meu spomenutih 77% religioznih ima pojedinaca koji ne vjeruju u temelje islamske vjere i nikad
ne prakticiraju obrede, isto kao što meu utvrenih12.7% nereligioznih ima onih koji vjeruju te prigodno i povremeno prakticiraju kolektivni i individualni namaz odnosno post.
Tabela 4. Religijska samoidentifikacija i slaganje s temeljnim islamskim vjerovanjima (%)
Vjerovanja Religijska samoidentifikacija
Dennet i dehennem postoje.
Bog ima i postoji.
S=slaem se, NE=nesiguran, NS=ne slaem se
Do slinih saznanja dovodila su i ranija istraivanja religioznosti (Jerolimov, 2002) koja ovakve tendencije objašnjavaju disolucijom dogmatskog sistema i
REZULTATI I ANALIZA 51
privatizacijom religije kad se radi o selektivnom vjerovanju i obredoslovlju religioznih, odnosno potrebom za višom silom i prakticiranjem vjere kao obiljeja obiteljske i šire kulturne tradicije u sluaju vjerovanja i prakticiranja obreda kod nereligioznih pojedinaca.
Meu istraivaima je takoer prisutna nedoumica o tome koliko mladi uope poznaju uenje svoje vjere, a spram koje se deklariraju kao (ne)religiozni pojedinci (Marinovi-Bobinac, 2000, prema Jerolimov, 2002).
Modaliteti religijskog prisustva u dravi, društvu i ivotu pojedinca predmet su razliitih analiza, a veo-
ma esto i unih rasprava. Kad se radi o odnosu našihispitanika spram prisustva vjere u privatnom i druš- tvenom ivotu (grafikon 4), velika veina meu njima prihvata znaajnu ulogu vjere kao utjehe u privatnom ivotu (78.8%), ali manje od pola njih podrava mogunost da medicinski radnik iz vjerskih razloga odbije
Tabela 5. Religijska samoidentifikacija
i prakticiranje islamskih obreda (%)
NE 39.0 54.3 32.4 40.5 NI 7.6 29.3 59.5 13.9
Postim propisani post.
U=uvijek, =esto, NE=nekada, NI=nikada
asistirati u izvršenju zakonom dozvoljenog abortusa
(44.1%), tvrdnju da je boljitak za bosanskohercego- vaku administraciju u angamanu politiara vrsto uvjerenih vjernika (39.6%) i da pojedinci koji ne vjeruju u Boga nisu prikladni za javnu slubu (42.5%). Mladi u našem istraivanju najmanje podravaju direktno miješanje vjerskih velikodostojnika u politiku
(15.0%) i izborni proces (10.2%). Iz ovih rezultata ra-zumljivo je da naši mladi na društvenu ulogu religije i reerentne religijske zajednice ne gledaju jednostra- no nego ovisno o kojem se segmentu ivota radi, pri emu znaajno otvorenije govore o prisustvu religije i njenoj kompenzacijskoj unkciji u njihovim privatnim ivotima, s izraenom zadrškom u pogledu miješanja
religije u javni sektor, pogotovo na nain eksplicitne“religizacije politike” putem direktnog miješanja vjerskih velikodostojnika u politika dešavanja.
Grafikon 4. Društveno prisustvo religije (%)
10,2
15
39,6
42,5
44,1
78,8
69,4
53,8
24,7
18,8
22,5
7,6
e
ke
ni
a
u
je
Ne
slae
U vjeri nalazim utjehu i ohrabrenje.
Iz religijskih razloga smije se odbiti asistiranje u izvršenju abortusa.
Politiari koji ne vjeruju u Boga neprikladni su za javne slube.
Vjerske voe bi trebale utjecati na odluke vlasti.
Vjerske voe bi trebale utjecati na to kako e ljudi glasati na izborima.
Pojedinci s vrstim vjerskim uvjerenjima trebaju obavljati javne poslove.
Faktorska analiza stavova naših ispitanika gle-
de društvene uloge religije dala je dva latentna aktora prvog reda, koji objašnjavaju 68.38% varijanse ukupnih rezultata (tabela 6), a koja smo, sukladno- njihovim pripadajuim varijablama, nazvali dimen- zijama društvene uloge vjere odnosno politike uloge vjerskih velikodostojnika. Ovi rezultati potvruju da
naši ispitanici prave jasnu distinkciju izmeu prisu-stva religije u javnoj seri na nain implicitne religioznosti vjernika, s jedne strane, i uplitanja vjerskih
velikodostojnika u politika dešavanja, s druge, pri emu prvu mogunost znaajno odobravaju, a dru- gu dvotreinskom odnosno natpolovinom veinom odbacuju.
Tabela 6. Faktorska analiza društvene uloge religije
Faktori
vjerskim uvjerenjima obavljaju javne poslove.
.814
Politiari koji ne vjeruju u Boga neprikladni su za javne slube.
.761
Medicinska sestra smije iz religijskih razloga odbiti asistiranje u izvršenju zakonski dopuštenog pobaaja.
.602
kako e ljudi glasati na izborima.
.851
Zajedniki korijen 2.05 1.45
Naknadne statistike analize dobijenih rezultata
na ekstrahiranim aktorima pokazuju da u odnosu na druge regije znaajnije manji društveni angaman religije prieljkuju ispitanici iz tuzlanskog podru-
ja (F=3.76, p=.005), manjih i veih gradskih naselja (F=4.54, p=.004), djeca roditelja koji imaju viši stepen strune spreme (F=3.71, p=.010) te pojedinci
koji se izjašnjavaju kao nereligiozne osobe (F=35.07,p=.000).
U pogledu mjesta vjerskih velikodostojnika u politici naši su ispitanici znaajno homogeniji pa uplitanje vjerskih velikodostojnika u politiku gotovo
jednako osuuju svi bez obzira na njihov sociode- mograski profil, s tim da su prema toj mogunosti
znaajno više kritini stariji (t=2.88, p=.004) te ispitanici iz sarajevske, zenike i mostarske regije (F=4.64, p=.001).
Na skali od 1 ( potpuno neprihvatljivo) do 5 ( potpuno prihvatljivo) ispitanici u našem istraivanju su se izjašnjavali o prihvatljivosti razliitih oblika (ne)mo-
ralnog ponašanja. Velika veina mladih u našem uzorku (grafikon
5) neprihvatljivim smatraju prostituciju (82.2%), stu- panje u intimni odnos s sobom koja je ve u braku (73.3%), abortus (72.6%), homoseksualnu orijentaciju (70.9%), raanje djece izvan braka (69.6%), smješta- nje roditelja u staraki dom (68.7%), a za dvije treine
njih neprihvatljivo je ivjeti u izvanbranoj zajednici (60.3%). Nešto manje od polovine mladih u uzorku to misli za predbrane seksualne odnose (43.2%), a njih 29.6% za razvod braka.
(ne)moralnog ponašanja (%)
latentna aktora koji zajedno objašnjavaju 57.72% va-rijanse, a koja smo, sukladno njihovim aktorskim za- sienjima, nazvali brano-porodinom moralnom ori- jentacijom odnosno seksualnom moralnom orijentaci- jom. Provedeni t-testovi i analize varijanse potvruju identian obrazac uvjetovanosti obje latentne dimenzije s obzirom na religijsku pripadnost roditelja naših

od
aka
nici
om
aka
cija
rtus
cija
Homoseksualna orijentacija
Abortus
sno, spram ponuenih ponašajnih obrazaca posebno
su kritini pojedinci koji sebe smatraju religioznim osobama, djeca manje obrazovanih oeva ija oba roditelji su muslimani te ispitanici iz slabije situiranih porodica. Za enske (t=10.09, p=.000) i starije ispitanike (t=3.00, p=.003), nadalje, posebno su neprihvat- ljiva ispitivana ponašanja u pogledu seksualnosti, dok
ispitanici iz tuzlanske regije (F=4.76, p=.001; F=4.85,p=.001) i veih gradskih naselja (F=12.87, p=.000; F=13.41, p=.000) sa znaajno manje izraenim neo- dobravanjem gledaju na ovdje istraivana ponašanja u pogledu seksualnosti te branih i porodinih odnosa.
Tabela 7. Faktorska analiza prihvatljivosti razliitih oblika ponašanja
Faktori
Ljubavni odnos s osobom koja je ve u braku .865
Prostitucija .783
Razvod .697
Homoseksualna orijentacija .673
Pobaaj .644
Uoeni obrazac utjecaja socio-demograskih obi-
ljeja na rasprostranjenost ispitivanih moralnih vrijednosti je uglavnom oekivan i upuuje na znaajnu dierenciranost naših ispitanika u tom pogledu i to prema onim socio-kulturalnim karakteristikama za koje se tradicionalno vezuje društveno raslojavanje u kontekstu odnosa spram konzervativnih odnosno li-
beralnih vrijednosnih stavova.Odnos religioznih pojedinaca u tom pogledu identian je onom spram vjerovanja i religijske prakse: iako
Tabela 8. Religijska samoidentifikacija i prihvatljivost (ne)moralnih ponašajnih obrazaca (%)
Ponueno (ne)moralno ponašanje
Religijska samoidentifikacija Ukupno
Religiozan Neodluan Nereligiozan
Raanje djece izvan braka
P 13.7 18.7 33.8 15.6 NS 12.4 26.7 12.2 14.3
NP 73.9 54.8 54.1 70.0
Ljubavni odnos s osobom koja je ve u braku
P 14.5 17.3 29.7 15.9
NS 8.9 17.9 12.2 10.3
NP 76.6 64.8 58.1 73.8
Seksualni odnosi prije braka
P=prihvatljivo, NS=nisam siguran, NP=neprihvatljivo
s religijskom identifikacijom linearno raste i stepen
odbijanja ponuenih ponašanja, ukrštanje varijabli ek- strahiranih aktora s religijskom identifikacijom (tabela 8 kao ilustracija) pokazuje da je meu religioznima znaajan procent onih koji prihvataju ponuene pona- šajne obrasce, jednako kao što je meu nereligioznima znaajan broj onih koji ih smatraju neprihvatljivim.
Ova saznanja upuuju na zakljuak da usljedutjecaja sekularnih ideja i postojee društvene prakse deklarirani vjernici znaajno u svojim stavovima od- stupaju od islamske koncepcije seksualnog, branog i porodinog morala, ali i da nereligiozni pojedinci raz- matrane ponašajne obrasce odbacuju ne iz vjerskog uvjerenja koliko u ime, vjerovatno, patrijarhalnih vri-
jednosti koje su još prisutne u bh. društvu.
Brak i porodica
radicionalno shvatanje braka i porodice kao osnovne elije društva danas je suoeno s izazovima (post)mo-
derne dinamike i kulture ivljenja do te mjere da se sve eše govori o krizi porodice (Arai i Nikodem, 2000) ali i braka kao intimnog i ekonomskog zajedništva muškarca i ene, što direktno ugroava njihovu repro- duktivnu, socijalizacijsku, ekonomsku, politiku i druge unkcije u društvu. Propitivanje njihove patrijarhal- ne koncepcije karakteristine za Bosnu i Hercegovinu nije zaobišlo ni mlade u ovoj zemlji, ije smo brane i porodine vrijednosne stavove ispitivali pomou pitanja o njihovom odnosu naspram braka, percepcji budueg branog statusa, predstavama o najboljim go- dinama za ulazak u brak muškarca i ene te eljenom
njihovo mišljenje o preduvjetima uspješnog braka. U dijelu o hijerarhiji vrijednosti kod mladih u na-
šem uzorku (vidi str. 21-22 ove studije) vidjeli smo da je za 98.6% naših ispitanika porodica vaan ivotni cilj i da je takva visoko pozicionirana u njihovom vrijedno- snom sistemu s obzirom na to da toliku vanost jedino
još pridaju zdravlju. U skladu s tim (vidi prilog), velika veina naših ispitanika slae se s tvrdnjama da brak još nije zastarjela institucija (79.8%) i da djeca trebaju oba roditelja da bi sret

vrijednost i vrijednosne orijentacije muslimanske omladine u bih - aid smajić

Documents