vuČedolska kultura u bih (ispravka) 2003
TRANSCRIPT
Katedra za arheologiju, akademska 2011/2012.
Odsjek za historiju,
Filozofski fakultet u Sarajevu
SEMINARSKI RADTema: Vučedolska kultura u Bosni i Hercegovini
STUDENT: MENTOR:
Samra Terzić Prof. dr. Tihomila Težak- Gregl
Sarajevo, maj - 2012.
1
Uvod........................................................................................................................ 3
Historijat istraživanja vučedolske kulture u BiH..................................................... 9
Zapadnobosanski ili hrustovački tip vučedolske kulture......................................... 11
Južnobosanski ili Debelo brdo tip vučedolske kulture............................................. 15
Vučedolska kultura u Hercegovini........................................................................... 17
Metalurška djelatnost vučedolske kulture u BiH..................................................... 19
Način sahranjivanja nosilaca vučedolske kulture u Bosni i Hercegovini................ 22
Kulturno-hronološki odnosi vučedolske kulture sa ostalim eneolitičkim
kulturama u Bosni i Hercegovini.............................................................................. 22
Zaključna razmatranja.............................................................................................. 24
Literatura.................................................................................................................. 25
Popis slika................................................................................................................. 26
SADRŽAJ
UVOD
2
Kulturna manifestacija koja je obilježila kasni eneolitik sjeverozapadnog Balkana, ali i
mnogo šireg područja jeste vučedolska kultura, koja je u svojoj završnoj fazi zauzimala dosta
velik prostor u Evropi, a bila je rasprostranjena i na području Bosne i Hercegovine. Stoga će u
ovom radu biti naglasak upravo na tom navedenom području, odnosno na njena dva
regionalna tipa- hrustovačkom i južnobosanskom. Pri obradi vučedolske kulture u Bosni i
Hercegovini bit će obrađena keramička proizvodnja njenih nosilaca, način stanovanja,
kulturno-hronološki odnosi sa drugim eneolitičkim kulturama u BiH, metalurška djelatnost
itd. Prije same obrade vučedolske kulture u BiH, u ovom uvodnom dijelu bit će nešto više
riječi općenito o ovoj eneolitičkoj pojavi.
Prvi lokalitet ove kulture, Ljubljansko Barje, je istraživao Karl Dežman još krajem
XIX stoljeća.1 Pri tome treba spomenuti i Franju Fialu koji je 1893. vršio iskopavanja na
Debelom Brdu2 kao i Moritza Hoernesa koji je objavio nalaze iz slavonsko-srijemskog
područja, tj. sa veoma značajnih lokaliteta: Vučedola, Sarvaša i Erduta.3
Mada je ova kultura dobila naziv po eponimnom lokalitetu Vučedolu, njen prvobitni
naziv bio je slavonska kultura. Taj naziv, kojeg je 1929. predložio Gordon Childe, se zadržao
sve do kapitalne publikacije R.R. Schmidta Die Burg Vučedol, 4 mada postoji i naziv Zok
kultura kojim se služe prethistoričari u Mađarskoj.5
Obzirom na veliki značaj ove kulture, znatan broj arheologa se bavio njenim
proučavanjem, a među najznačajnijim su: R.R.Schmidt, F.v. Tompa, R. Pittioni, M.
Garašanin, A. Benac, S. Dimitrijević6, N. Kalicz7, a pri tome je istražen dosta veliki broj
lokaliteta, od kojih je nabitnije spomenuti: Vučedol - lokaliteti Gradac, Vinograd Streim,
1 Dimitrijević, 1979, 267.2 Fiala, 1894.3 Dimitrijević, 1979, 267.4 Težak-Gregl, 1998, 135.5 Dimitrijević, 1979, 269.6Ibidem, 269.7 Ibidem, 270.
3
Kukuruzište Streim, Vlastelinski brijeg u Sarvašu, Gomolava u Hrtkovcima8, Ljubljansko
Barje9, Zecovi kod Prijedora10, Hrustovača11 itd.
Jezgra nastanka vučedolske kulture jeste
slavonsko-srijemsko područje gdje je ona nastala
miješanjem sopotskih sa novopridošlim kostolačkim
elementima.12 Tek u njenim kasnijim fazama, doći će
do velike ekspanzije, kada će se razviti i mnogi njeni
regionalni tipovi. U vrijeme rane i klasične vučedolske
kulture, njeni nositelji nastanjuju lesne terase uz rijeke
ili obronke i izdanke bregovitih sklopova, a većina tih
naselja je bila utvrđena palisadama ili vodenim
opkopima, dok su u kasnoj fazi njeni nositelji birali
istaknute visoke topografske položaje, te u tom periodu
dominira gradinski tip naselja,13međutim, pored
ovakvog tipa naselja, nositelji vučedolske kulture
živjeli su i u sojenicama kao što je to bio slučaj na Ljubljanskom Barju. 14 Pri tome, gradili su
uglavnom nadzemne četvrtaste kuće s podom od nabijene ilovače.15 Naročito zanimljiv jeste
plato Gradac na kojem je kroz dvije faze stajao jedan jedini objekat pravokutne osnove s
dvije prostorije i bočnim trijemom- megaron; taj nadzemni objekat Schmidt je nazvao
Megaron ljevača bakra obzirom da je pronađeno pet talioničkih peći, dvije pred kućom, a tri
u kući.16 Po svoj prilici, Gradac je predstavljao neku vrstu akropole.
Obzirom na veliki broj istraženih naselja vučedolske kulture, nije se naišlo na veliki
broj ukopa, stoga je način sahranjivanja nosilaca vučedolske kulture ostao donekle nejasan.
Izuzetak čini samo Grobnica bračnog para, kako je Schmidt nazvao dvojni ukop u jednom L-
podrumu ispred pročelja Megarona II, koji su, uzevši u obzir mali broj poznatih ukopa i veliki
broj priloga koji su priloženi uz njih, imali nedvojbeno veliki značaj u svojoj zajednici. Žena
je položena na lijevi bok, a muškarac na desni. Naknadnim ukopom, u ovu istu grobnu
8 Dimitrijević, 1979, 270.9 Ibidem, 271.10 Benac, 1956. 11 Benac, 1948.12 Težak-Gregl, 1998, 135.13 Ibidem14 Ibidem, 136.15 Ibidem16 Dimitrijević, 1979, 282.
4
Slika 1: Rasprostiranje vučedolske kulture (po Težak – Gregl 1998)
komoru je položeno i tijelo mladića.17 Na osnovu toga, moguće je uočiti društveno
raslojavanje u zajednicama nositelja vučedolske kulture.
Ono što je već pri prvim objavama vučedolske kulture privuklo veliku pažnju
arheološke javnosti, bila je nedvojbeno keramika, za koju ne bi bilo pretjerano da se kaže da
je bila dovedena do savršenstva. Riječ je o keramici koja je rađena od dobro pročišćene
zemlje i koja je pečena znatno unapređenijom tehnologijom, nego što je to slučaj kod nekih
drugih eneolitičkih kultura. Prisutno je tu i grubo posuđe, ali je postotak finog posuđa, u
odnosu na druge eneolitičke kulture, znatno veći u vučedolskoj kulturi. Stoga je to dovodilo
do velike zabune prilikom periodizacije vučedolske kulture, jer se nisu mogle utvrditi njene
rane faze. Veliki broj arheologa je davao određene periodizacije za vučedolsku kulturu, ali je
općeprihvaćena periodizacija koju je izvršio Stojan Dimitrijević, dijeleći je na četiri stupnja:
1. Rana ili preklasična faza – stupanj A (Karakterizira ga jak kostolački utjecaj. U
tom periodu, vučedolska kultura se rasprostire u međuriječju Sava-Dunav-Drava)
2. Ranoklasična ili zrela faza- stupanj B1 (Vrijeme kulminacije vučedolskog stila i
megaronskih kuća)
3. Kasnoklasična faza- stupanj B2 (U ovom stupnju, vučedolska kultura je prisutna,
osim u slavonsko-srijemskom području, i u mađarskoj Baranji i rumunskom
Banatu. Pri kraju ove faze, dolazi do velike penetracije prema zapadu, jugu i
jugoistoku, odnosno prema Sloveniji, Bosni i Srbiji)
4. Kasna faza ili faza regionalnih podvojenosti vučedolske kulture- stupanj C u
slavonsko-srijemskom području (U ovom stupnju dolazi do maksimalne ekspanzije
vučedolske kulture, ali i raspada jedinstvene kulturne fizionomije na niz
regionalnih tipova).18
17 Dimitrijević, 1979, 284-285.18 Ibidem, 278.
5
U stupnju A na keramici se uočavaju elementi koje je
vučedolska kultura baštinila iz sopotske, kasne
vinčanske i kostolačke kulture. To nije samo uočljivo u
keramičkim oblicima nego i u načinu ukrašavanja, a to
je: urezivanje, brazdasto urezivanje, duborez,
rovašenje19 i inkrustiranje. U ovom stupnju, dominiraju
bikonične zdjele, lonci, plitke zdjele razgrnutog oboda i
zdjele sa zaobljenim ramenom20, a od načina
ukrašavanja prisutni su brazdasto urezivanje-
Furchenstich, obično urezivanje i rovašenje.21 Motivi su
smješteni samo na jednom segmentu posude, onom gornjem ili najširem dijelu posude, a od
motiva prisutni su strogo geometrijski motivi, trokutovi, rombovi.22
U stupnju B1 dolazi do punog
razvoja vučedolskog stila. Od grube
keramike javljaju se oblici kao što su
trbušasti lonci S profila s vratom koji nije
ili jeste izdvojen, trbušaste amfore s vrlo
stegnutim vratom i parom tunelastih drški
na trbušnom pregibu.23 Gruba keramika je
načinjena od slabije pročišćene gline,
debelih je stijenki i u pravilu je
redukciono pečena, mada se javljaju i
smeđesivi i okersivi proizvodi. Mada je
znatan broj grubih posuda neukrašen, ipak
se javljaju određeni ukrasi kao što su plastične rebraste trake s otiscima vrha prsta , obično
postavljene u dva reda, jednim uz rub usta, a drugim na granici vrata i trbuha. 24 Za razliku od
grubog posuđa, fino posuđe je odlične fakture, redukciono je pečeno i u znaku je bikoniteta.
Javlja se veliki dijapazon oblika košto su: bikonične zdjele, bikonične terine, bikonične
šoljice, amfore, bikonične zdjele na niskoj prstenastoj nozi, bikonične zdjele na četiri čepaste
19 Težak-Gregl, 1998, 140.20 Ibidem21 Dimitrijević, 1979, 287.22 Težak-Gregl, 1998, 140.23 Dimitrijević, 1979, 290.24 Ibidem
6
Slika 2: Terina s tunelastom drškom; pretklasična faza, stupanj A
(po Dimitrijević 1979)
Slika 3: Terina iz „grobnice bračnog para“; ranoklasična faza, stupanj B1
(po Dimitrijević 1979)
nožice. Mada je ovaj stupanj obilježen bikonitetom posuda, javljaju se mekše profilirane
posude, a najkarakterističnije su niski trbušasti vrčevi S profila, trbušasti lonci bez vrata ili sa
vratom, dok su od koničnih oblika zastupljene jednostavne kupe (tanjiri).25 Ovaj stupanj se
može okarakterisati kao čisti vučedolski dekorativni stil, to je vrijeme kada je dekoracija na
posudama dovedena do savršenstva i kada je postignut tzv. arhitektonski stil. Javlja se veliki
broj motiva, izvedenih rovašenjem i duborezom, kao što su cik-cak crte, šahovnice, rombovi,
trokutovi, elipse i kružnice, križevi i klepsidre.26 Izrezane površine su popunjene
inkrustacijom bijele, a ponekad i žute i crvene boje27 što u odnosu na crnopečenu keramiku
daje poseban efekat. U ovom stupnju se također javljaju i keramički oblici koji su imali
određeno kultno značenje.
Stupanj B2 odlikuje pojava nekih novih oblika posuđa, uz zadržavanje starijih oblika.
Sada se pojavljuju trodijelne flaše, trbušaste amfore sa cilindričnim vratom, izduženi vrčevi
mehke profilacije sa trakastom drškom, kupe na niskoj i krstastoj nozi, kupe na cilindričnoj
nozi, kao i veliki broj kultnog posuđa.28 Znatan dio posuđa ovog stupnja je zadržao
dekorativne elemente prethodnog stupnja, ali se sada rovašenje radi još intenzivnije te se
izbacuje veliki dio površine posude i ispunjava se
inkrustacijom, što i jeste odlika ovog stupnja. Mada
su i motivi zadržani iz prethodne faze, javljaju se i
dva nova, koji su u prethodnoj fazi bili takoreći
sporedni motivi, a to su klasični i svetoandrejski krst,
a javlja se na tačno jednom obliku posude, a to je
kupa na običnoj ili krstastoj nozi.29
Vučedolskoj keramičkoj proizvodnji pripadaju i
antropomorfne i zoomorfne figurice. Bez sumnje,
najznačanija je vučedolska golubica, koja je
najvjerovatnije predstavljala neki kultni objekat. Na
njoj su urezana i tri motiva labrisa što bi moglo upućivati na kontakte nosilaca vučedolske
kulture sa egejskim svijetom. Pored zoomorfnih, zastupljene su i antropomorfne figure.
Imamo dvije kategorije tih figurica; jednu čine neukrašene plosnate figure sa elipsasto
25 Dimitrijević, 1979, 290.26 Težak-Gregl, 1998, 144.27 Ibidem, 145.28 Dimitrijević, 1979, 292.29 Ibidem, 293.
7
Slika 4: Posuda sa trakastom drškom; kasnoklasična faza, stupanj B2
(po Dimitrijević 1979)
proširenom stajaćom bazom i obično su bez ikakvih naznaka spola
ili imaju samo blago reljefno istaknute grudi; drugu kategoriju čine
fino oblikovane i bogato ukrašene ženske statuete u obliku violine i
voluminozno oblikovane figure u, vjerovatno, sjedećem položaju.30
Pored toga, javljaju se i zavjetni modeli pojedinih dijelova tijela,
kao što je slučaj sa prikazom nogu iz Vučedola.31
Pri kraju ovog uvodnog dijela o vučedolskoj kulturi, bitno
je naglasiti da su nosioci vučedolske kulture poznavali i
upotrebljavali bakar te izrađivali razne bakarne alatke. Obzirom da
je i na području Bosne i Hercegovine pronađeno dosta kalupa za
izlijevanje bakrenih predmeta, metalurška djelatnost vučedolske
kulture u Bosni i Hercegovini će biti obrađena u posebnom dijelu.
Primijetno je da je pri izlaganju o periodizaciji vučedolske kulture i njenoj keramičkoj
djelatnosti izuzet stupanj C. Naime stupanj C je horizont u kojem se javlja niz regionalnih
tipova vučedolske kulture i kada vučedolski kulturni kompleks zauzima jedan uistinu
ogroman prostor: od praškog regiona u Češkoj i južnih obronaka Karpata u Slovačkoj do
Šumadije i južne Bosne; od Praga, Beča i Ljubljane do rumunskog Banata, gotovo do
Đerdapa, uključujući čitavu veliku mađarsku ravnicu-Alfold.32 Na tom velikom prostoru,
javlja se niz regionalnih tipova vučedolske kulture, a to su:
1. Slavonsko-sremski tip (jedino je ovaj tip stupanj C vučedolske kulture)33
2. Slovenski tip (zauzima prostor od Beča i Ljubljane do okoline Križevaca)34
3. Šumadijski ili Đurđevački tip (zauzima prostor Šumadije u Srbiji)35
4. Mako tip (zauzima najveći prostor od svih regionalnih tipova, a obuhvata potiski i
podunavski prostor Mađarske i Slovačke, a preko Moravske prodro je i u Češku do
okolice Praga)36
5. Nyiriseg tip (zastupljen na prostoru sjeveroistočne Mađarske i jugoistočne
Slovačke)37
30 Težak-Gregl, 1998, 147.31 Ibidem32 Dimitrijević, 1979, 274.33 Ibidem, 306.34 Ibidem, 307.35 Ibidem, 311.36 Ibidem37 Dimitrijević, 1979, 313.
8
Slika 5: Antropomorfna
figurica klasična faza (po Dimitrijević 1979)
6. Zapadnobosanski ili hrustovački tip (zauzima prostor zapadne Bosne, odnosno
poriječje Sane)38
7. Južnobosanski ili Debelo brdo tip (zauzima prostor južnog regiona srednje Bosne,
napose u Sarajevu i njegovoj okolini).39
U daljnjem izlaganju, bit će obrađena posljednja dva spomenuta tipa vučedolske kulture što je
i tema ovog seminarskog rada.
HISTORIJAT ISTRAŽIVANJA VUČEDOLSKE KULTURE U BiH
Historijat istraživanja vučedolske kulture u Bosni i Hercegovini možemo pratiti već od
XIX stoljeća, a vezana su za naučni rad pionira arheologije u Bosni i Hercegovini. Tako je
već 1893. Franjo Fiala preduzeo istraživanja na Debelom brdu nadomak Sarajeva, a rezultate
tih istraživanja objavio 1894. u GZM-u sa člankom pod nazivom Jedna preistorička
naseobina na Debelom brdu kod Sarajeva.40
Prije II svjetskog rata, M.Mandić je 1939. istraživao pećinu Hrustovaču-prvi špiljski
lokalitet vučedolske kulture- ujedno i prvi lokalitet vučedolske kulture u Bosni i Hercegovini-
a rezultati tih istraživanja su iscrpno objavljeni 1943.41 Pojedinačni nalazi ove kulture su
skupljeni i na Debelom brdu, Fortici, Gracu kod Toplice, Gracu kod Homolja, Gracu kod
Kotorca, međutim, tek je Josip Korošec obratio veću pažnju na te nalaze te ustanovio
postojanje jedne nove grupe na području Bosne i Hercegovine.42
Nakon II svjetskog rata, 1947. je dovršeno iskopavanje u Hrustovači, a rezultate tih
istraživanja objavljuje A. Benac u GZM-u 1948.43 Već se 1948. vrše iskopavanja na gradini
Alihodže čime je utvrđeno da su Alihodže bile pravo naselje vučedolske kulture za izvijesnim
dužim životom.44 Godine 1954. počela su istraživanja na gradini Zecovi kod Prijedora, a već
1956. su izvršena veća sistematska istraživanja, čime se pokazalo da Zecovi imaju izuzetno
veliku vrijednost, obzirom da je ta gradina imala kulturne slojeve od eneolitika do srednjeg
vijeka.45 Prilikom iskopavanja neolitskog naselja u Zelenoj pećini 1955. ustanovljeno je da su
38 Benac, 1964, 136.39 Ibidem, 139.40 Fiala, 1894.41 Benac, 1984, 76.42 Ibidem43 Benac, 1948.44 Benac, 1984, 76.45 Benac, 1959.
9
ovdje jedno kraće vrijeme boravili i nosioci vučedolske kulture, a isti takav slučaj je utvrđen
na Visu kod Dervente prilikom iskopavanja 1958. i 1959, a 1964. je utvrđeno da su nosioci
vučedolske kulture duže vrijeme naseljavali ovaj lokalitet.46
Na lokalitetu Velika gradina u Varvari izvršena su istraživanja u nekoliko navrata,
tačnije 1960., 1963., 1967.47 Posljednje istraživanje je vršio Borivoj Čović 1978., a iste te
godine i objavio rad pod naslovom Velika gradina u Varvari - I dio (slojevi eneolita, ranog i
srednjeg bronzanog doba).48 Pored navedenog, bitno je spomenuti da je istraživanjem u
Ravlića pećini, vršenom od 1978. do 1980., utvrđena genetska povezanost vučedolske i
cetinske kuture.49
ZAPADNOBOSANSKI ILI HRUSTOVAČKI TIP VUČEDOLSKE KULTURE
46 Benac, 1984, 76.47 Ibidem, 77.48 Čović, 1978.49 Benac, 1984, 77.
10
Slika 6: Eneolitička nalazišta u Bosni i Hercegovini (po Benac 1964)
Zapadnobosanski ili hrustovački tip vučedolske kulture su definirali A. Benac i M.
Mandić50, koji su i sami vršili iskopavanja na lokalitetima koji pripadaju ovom tipu. Međutim,
i prije nego što su navedeni stručnjaci definirali ovaj tip, neki arheolozi su vršili određena
istraživanja na tim lokalitetima. Među njima je potrebno istaći J. Korošeca koji je, kao što je
već istaknuto, prvi obratio pažnju na nalaze vučedolske kulture te ustanovio njeno postojanje
u BiH. 51
Područje koje je
zauzimao hrustovački tip
vučedolske kulture
podrazumijeva prostor zapadne
Bosne, tačnije poriječje Sane.52
Na tom prostoru, poznato je pet
lokaliteta na kojima je
konstatovana keramika
hrustovačkog tipa: Hrustovača,
Dabar pećina, Zecovi kod
Prijedora, Topića glavica, Pejića
gradina u Svodni. Samo su na
dvama lokalitetima vršena
sistematska istraživanja, a to su Hrustovača i Zecovi53- gradina koja je naročito značajna,
obzirom da su na njoj utvrđeni kulturni slojevi od prahistorije do srednjeg vijeka54, dok je na
lokalitetima: Dabar pećina, Topića glavica i Pejića gradina utvrđena keramika hrustovačkog
tipa na osnovu brojnih rekognosciranja koje je vršio Zemaljski muzej od 1958. godine.55
Način stanovanja nosilaca ovog tipa vučedolske kulture nam je mnogo poznatiji u
odnosu na južnobosanski tip. Ovdje je, naime, stanovništvo imalo dva tipa naselja: pećinskog
tipa (Dabar pećina i Hrustovača) i gradinskog tipa (gradina Zecovi kod Prijedora, Topića
glavica i Pejića gradina)56. Obzirom da su na Zecovima i u Hrustovači vršena sistematska
50 Dimitrijević, 1979, 308.51 Benac, 1984, 76.52 Benac, 1964, 136.53 Ibidem, 137.54 Benac, 1956, 147.55 Benac, 1984, 77.56 Benac, 1964, 138.
11
Slika 7: Gradina Zecovi kod Prijedora (po Benac 1984)
iskopavanja, moguće je nešto više reći o ustrojstvu ta dva naselja. Već prilikom otvaranja
kvadrata I, II i III na Zecovima (1954) utvrđeni su ostaci jama i ognjišta, kao i to da su
stanovnici stanovali u zemuničnim nastambama, ograđenim pleterom i oblijepljenim lijepom. 57 Međutim, prilikom otvaranja još devet kvadrata (IV- XII) 1956. godine utvrđene su dvije
različite građevne faze u stratumu V (stratum vučedolske kulture): faza sa zemuničnim
jamama (V/1) i faza sa četvrtastim kućama i dobro uglačanim podovima (V/2)58. Prema Bencu
u fazi V/1 se radi o uobičajenoj neolitskoj tradiciji nastanjivanja u kojoj su zastupljene prave
zemuničke nastambe, u prvom redu jame H, P i U.59Međutim, obzirom na činjenicu koju već
Benac ističe: Možemo gotovo sa punom sigurnošću tvrditi da je dolina Sane prvi put
nastanjena u postneolitskom periodu od nosilaca vučedolske kulture60, dolazi u pitanje
Benčeva tvrdnja da se u fazi V/1 gradine Zecovi radi o neolitskoj tradiciji nastanjivanja, jer su
nosioci vučedolske kulture već u fazama A i B gradili nadzemne kuće, bez sumnje i u fazi C,
pa nema razloga da ih ne grade i u novoosvojenom prostoru. Benčeva konstatacija još više
može doći u pitanje ako se uzme u obzir činjenica da su u čitavom sklopu jama utvrđena samo
dva građevinska detalja: ostatak pletera i lijepa uz unutarnji rub jame i jamice od stupova oko
jame M.61 I to je sve što imamo od raspoloživih podataka iz ove građevne faze.
Za fazu V/2 Benac konstatuje da su kuće, koje su se sastojale iz samo jedne prostorije,
izgrađene na površini zemlje: one imaju lahku konstrukciju od poredanih kolaca ili pletera i
tanak oblijep ilovače, dok su im podnice izrađivane od naboja žute ilovače ili crveno pečenog
lijepa.62 Prema Bencu, kvadrat X je bio građevinski centar ove faze, tu je pronađena kuća sa
podnicom i četvrtastim ognjištem te je vjerovatno imala centralni položaj u naselju. Iznad
toga, tu je pronađen i sistem od pet ognjišta te on predstavlja najgušći skup ognjišta na malom
prostoru. Na ovim dubinama kvadrata X je pronađeno i najviše alata od kamena kao i bogati
keramički nalazi vučedolske kulture. Prema tome, Benac je konstatovao da je na tom mjestu
bilo sjedište nekog starješine u naselju, koje se tokom vremena više puta obnavljalo, a samim
tim moglo je na istom mjestu biti i kultno središte naselja.63
U pećini Hrustovači pronađen je veći broj ognjišta od kojih je najljepše ono iz
srednjeg sloja (sloj koji pripada vučedolskoj kulturi), ognjište ima dimenzije 2,1x1,4 m,
57 Benac, 1956, 150.58 Benac, 1959, 1559 Ibidem, 16.60 Benac, 1964, 136.61 Benac, 1959, 16.62 Ibidem, 20.63 Ibidem, 22.
12
oblijepljeno je ilovačom sa uglačanom površinom.64 Pored ovog ognjišta, pronađena su još
dva iz srednjeg sloja. Ovo bi moglo ukazivati da je Hrustovača bila stalnije naselje nosilaca
hrustovačkog tipa vučedolske kulture, posebno ako se ima u vidu činjenica da je oko ognjišta
pronađenog na dubini od 1,3 m pronađeno mnoštvo garotine i pepela, što je znak da je na
njemu duže vremena ložena vatra.65
Kada govorimo o keramici
zapadnobosanskog tipa vučedolske kulture,
potrebno je istaći da je ova keramika, za razliku od
keramike južnobosanskog tipa, daleko bolje
poznata i istražena. Od oblika ukrašene keramike
zastupljene su razne varijacije bikoničnih zdjela sa
izvijenim obodom i naglašenim ramenom, amfore
sa širokim cilindričnim vratom i dvije tunelaste
drške na ramenu, terine, pehari sa trakastom drškom koja spaja obod sa ramenom, konične
zdjele, šolje sa zaravnjenim obodom, konične vaze na nozi u obliku šape, cilindrični sudovi s
proširenim gornjim i donjim dijelom te
trougaoni privjesci.66
Pored ove fine keramike,
zastupljena je i gruba keramika čiji oblici
oponašaju oblike finih posuda, ali ipak
postoje i određene forme karakteristične
samo za grubu keramiku; to su: trbušasti
sudovi sa uskim cilindričnim vratom,
pehari sa višim i nižim cilindričnim
vratom, razne šolje, minijaturne posude,
posude na zvonolikoj nozi sa ovalnim
otvorima (zastupljene samo u
Hrustovači).67 Tehnike ukrašavanja na keramici su standardne tehnike zastupljene općenito u
vučedolskoj kulturi. Motivi su izvođeni tehnikama duboreza, žigosanja, brazdastog
urezivanja, udubljivanja i običnog urezivanja uz primjenu inkrustacije kojom se popunjavao
64 Benac, 1948, 9.65 Ibidem66 Benac, 1964, 137.67 Benac, 1964, 137.
13
Slika 8: Zdjela hrustovačkog tipa (po Benac 1984)
Slika 9: Posude hrustovačkog tipa (po Benac 1984)
prostor nastao nekom od prethodno navedenih tehnika. Najizrazitiji su motivi izvedeni
tehnikom duboreza pri čemu se izvode kombinacije trouglova, rombova, kvadrata, krstova i
sl. dok se tehnikom žigosanja izvode redovi trouglova i malih kružića.68
Što se tiče nalaza od kamena, u
Hrustovači su pronađene sjekire sa
rupom za nasad držala, kao i jedna
sjekira čije je sječivo duže i vitkije a
prema donjem kraju se širi; za ovu
sjekiru Benac smatra da je imala
metaloidnu formu, tj. da su prema njoj
nastali prvi metalni oblici.69 Pored toga,
na ovom lokalitetu su pronađeni jedan
primjerak kamene strugalice,
fragmentovani kameni predmet koji je
najvjerovatnije služio kao amulet, zatim
brusilice od kamena i kamena tucala,
kao i kameni žrvnjevi.70 Na Zecovima su pronađeni kremeni nožići, kameni brus, brus od
pješćara te piramidalni privjesak.71
Da bi se razumio način života i ekonomija nosilaca hrustovačkog tipa poslužio je i
čitav sloj ugljenisanog ječma u Hrustovači, koji je pronađen i prilikom iskopavanja 1939.
godine. To implicira na zaključak da su se stanovnici ovog kraja, ili bar ovog lokaliteta, bavili
zemljoradnjom vjerovatno u onolikoj mjeri koliko im je bilo potrebno da se prehrani njihova
zajednica.
Još je u svom radu iz 1980. Eneolitsko doba u Bosni i Hercegovini (Neka nova
razmatranja) A. Benac naveo još par lokaliteta na kojima je utvrđeno postojanje vučedolske
keramike, a to su Bosanska Kostajnica i Vis kod Modrana, mada je ostalo nejasno kako su u
Vis dospjele dvije vučedolske terine.72 Brunislav Marijanović pri tome dodaje još nekoliko
68Ibidem
69 Benac, 1948, 10.70 Ibidem71 Benac, 1959, 30.72 Benac, 1980, 18.
14
Slika 10: Keramički proizvodi hrustovačkog tipa (po Dimitrijević 1979)
novih lokaliteta vučedolske kulture u Bosni, to su Zemunica u Radosavskoj73 te Kastel u
Banjoj Luci74.
JUŽNOBOSANSKI ILI DEBELO BRDO TIP VUČEDOLSKE KULTURE
Južnobosanski ili Debelo brdo tip vučedolske kulture, kao što i samo ime govori, bio
je zastupljen na područjima južne Bosne, tačnije u južnim regionima srednje Bosne, napose u
Sarajevu i njegovoj okolini - u porječju gornjeg toka rijeke Bosne i njenih najjužnijih
pritoka.75 U početku je vrlo bitno naglasiti kako su lokaliteti ovog tipa vučedolske kulture u
BiH znatno manje istraživani u odnosu na lokalitete zapadnobosanskog tipa vučedolske
kulture. Jedino su na Gradini kod Alihodža, Crkvini kod Turbeta i Debelom brdu vršena
izvijesna istraživanja, dok su na ostalim lokalitetima pronađeni nalazi rezultat rekognosciranja
i slučajnih pronalazaka.76
Na osnovu rezultata istraživanja, konstatovano je sedam nalazišta ovog tipa: Debelo
brdo kod Sarajeva, Fortica na Bakijama u Sarajevu, Gradac kod Homolja, Gradac u Lepenici
(kod Fojnice), Gradina kod Alihodža u dolini Bile, Gradac kod Toplice (nedaleko od Kreševa)
i Gradac u Kotorcu.77 Pri tome treba dodati i lokalitet Biograd na kome je, na osnovu
keramike, utvrđen južnobosanski tip vučedolske kulture.78 Već prema nazivima lokaliteta,
može se zaključiti kako su sva navedena naselja gradinskog tipa, što i odgovara geografskim
prilikama ovog regiona ali i načinu stanovanja eneolitskih populacija.
O načinu stanovanja nosilaca ovog tipa vučedolske kulture je teško govoriti obzirom
na neadekvatnu istraženost i na činjenicu da se ni na jednom od ovih lokaliteta nije vršilo
73 Marijanović, 2003, 193.74 Ibidem, 195.75 Dimitrijević, 1979, 309.76 Benac, 1964, 139.77Ibidem78 Marijanović, 2003, 73.
15
Slika 11: Fragmenti keramike južnobosanskog tipa (po Dimitrijević 1979)
sistematsko iskopavanje. Jedino pravo naselje, sa izvijesnim dužim životom, bila je Gradina
kod Alihodža gdje su na iskopanom prostoru od 13x8m ustanovljeni ostaci od šest kućišta
koje predstavljaju okrugle ili ovalne jame ukopane svega 20 cm u zemlju i koje su uz rubove
sadržavale mnoštvo lijepa i izgoretine.79 Međutim, konstataciju da se radi o nastambama
nositelja vučedolske kulture bi ipak trebalo uzeti sa rezervom, obzirom da su u tih šest kućišta
pronađeni ostaci butmirske i badenske keramike, ali ne i vučedolske.80 Vučedolska keramika,
zajedno sa badenskom, se javlja tek u sloju iznad kućišta.81
Za razliku od načina stanovanja, keramički materijal
južnobosanskog tipa nam je poznatiji. Već na početku,
potrebno je istaći da se keramički oblici znatno razlikuju od
onih u ostalim varijantama vučedolske kulture te da najveći
dio prepoznatljivih formi pokazuje izrazitu sklonost ka
trbušastoj profilaciji.82 Od oblika pojavljuju se manje amfore
sa cilindričnim, napolje izvijenim vratom, trbušasti lonci s
niskim cilindričnim vratom, piriformne vaze, terine i vrčevi
na kojima je izvedena ornamentika također jednostavnija za
razliku od keramike hrustovačkog tipa, među ornamentima
dominiraju koncentrični rombovi i kvadrati izvedeni Furchenstich tehnikom i tehnikom
udubljivanja, zatim redovi žigosanih trouglova na vratu i ramenu amforica.83 Na Debelom
brdu je pronađen i čitav niz keramičkih kalupa za izlijevanje bakarnih predmeta, međutim to
će biti posebno obrađeno u dijelu o metalurškoj djelatnosti vučedolske kulture u BiH. Kao što
79 Benac, 1964, 139.80 Marijanović, 2003, 180.81 Ibidem82 Dimitrijević, 1979, 309.83 Benac, 1964, 140.
16
Slika 12: Fragmenti keramike južnobosanskog tipa (po Dimitrijević 1979)
Slika 13: Figurica s Debelog brda (po Dimitrijević 1979)
je već konstatovano, nosioci hrustovačkog tipa vučedolske kulture se nisu eksponirali kao
kreatori plastike; do sada nije okrivena nijedna plastična figurica. Za razliku od hrustovačkog
tipa, u južnobosanskom tipu to nije slučaj. Naime, na Debelom brdu je pronađena jedna
statueta koja dosta podsjeća na lasinjsku statuetu iz Ašikovaca.84
Obzirom na nedovoljnu istraženost navedenih lokaliteta, očekuje se da će se u
budućnosti vršiti sistematska istraživanja koja će nam dovoljno rasvijetliti određene segmente
života nositelja ovog tipa vučedolske kulture.
VUČEDOLSKA KULTURA U HERCEGOVINI
Na području
Hercegovine otkriveno je do
sada četrnaest eneolitičkih
lokaliteta, a naročito važni
jesu Varvara na vrelu Rame,
koju je istraživao B. Čović, te
Ravlića pećina- na osnovu
arheoloških nalaza sa ovog
lokaliteta utvrđena je genetska
povezanost vučedolske i
cetinske kulture, mada
Marijanović navodi da se u
slojevima eneolitika, tačnije
slojevima II i IIIA radi o tzv. jadranskom tipu ljubljanske kulture, koja jeste genetski
povezana sa vučedolskom kulturom. Pored ova dva lokaliteta, Marijanović navodi još njih
dvanaest: Zelena pećina, Guvnine, Badanj, Džakulina glavica, Lazaruša, Gornje Banje,
Jejinovača, Hateljska pećina, Leskova glavica, Orah, Manastirska pećina, Pećina Greben.85 U
lokalitete srednjojadranskog tipa ljubljanske kulture, kako ga je definirao Govedarica86,
84Dimitrijević, 1979, 310.85 Marijanović, 2003, 249.86 Govedarica, 1989, 94.
17
Slika 14: Eneolitički lokaliteti u Hercegovini (po Marijanović 2003)
spadaju Ravlića pećina (sloj IIIa), Zelena pećina, pećina Gudnja, Hateljska pećina, gradina
Guvnine i gradina Džakulina glavica87 te najmlađi nalazi iz sloja A1 gradine u Varvari88.
Na osnovu istraživanja
prethodno navedenih lokaliteta,
Marijanović zaključuje kako
neolitički supstrat u Hercegovini
predstavlja hvarsko-lisičićka
kultura, što je već konstatovao i B.
Čović na lokalitetu Varvara na vrelu
Rame (Varvara A1) činjenicom da
keramika vrste 1 i vrste 2 pripada
neolitu, tj. lisičićkoj kulturi.89
Međutim, ono što je bitno
napomenuti jeste činjenica da se na
ovom lokalitetu u sloju A1 miješaju
tri komponente - elementi
retardiranog lisičićkog tipa,
elementi autohtonog jadranskog
eneolita i elementi podunavsko
unutarbalkanskog tipa.90 Ovu
činjenicu navodi i Marijanović kada
spominje lokalitete kao što su
Ravlića pećina91, Hateljska pećina92
itd. U svom izlaganju o eneolitu u
Bosni i Hercegovini, Alojz Benac
smatra da se u kasnom eneolitu pojavljuju nosioci vučedolskog stila - tačnije jadranska
varijanta vučedolske kulture ili ljubljanska kultura, dok je dolina Rame bila prelazni region
gdje su se susretali i jedni i drugi uticaji što je vidljivo i na samom lokalitetu Varvara. 93 Mada
87 Ibidem, 96.88 Ibidem, 97.89 Čović, 1978, 16-17.90 Ibidem, 27.91 Marijanović, 2003, 31.92 Ibidem, 33.93 Benac, 1980, 25.
18
Slika 15: Fragmenti keramike sa Varvare - sloj A1 (po Čović 1978)
je ljubljanska kultura genetski vezana za vučedolsku, to je ipak jasno definisana kulturna
manifestacija čije bi razmatranje izašlo iz okvira teme ovoga rada.
METALURŠKA DJELATNOST VUČEDOLSKE KULTURE U BiH
Mada nosioci vučedolske kulture nisu bili ti koji su prvi poznavali i upotrebljavali
bakar, ipak bitno je posebno istaći da su njeni nositelji bili oni koji su u dobroj mjeri razvili
metaluršku djelatnost. To je osobito vidljivo u kasnoj fazi vučedolske kulture, odnosno fazi
njene podvojenosti. Naime, velika ekspanzija ove kulture se desila upravo na prelazu i u
posljednjoj njenoj fazi. Međutim, ono što je još bitnije naglasiti, jeste da se njeni nositelji
pomjeraju upravo u one oblasti u kojima postoje ležišta bakarne rudače, kao npr. prema
području srednjoevropskog rudogorja gdje se formiraju Mako i Nyriseg tip ili pak prema
Bosni i Hercegovini - i to upravo u one dijelove gdje su se nalazila ležišta metalne rude.
Već je konstatovano da Bosna i Hercegovina obiluje bakrenom rudom, pogotovo
halkopiritom i sinjavcem, a ta njena rudna područja se mogu podijeliti u tri zone:
1. Zapadna Bosna - između Vrbasa i Une, područje Sane i Japre kod Blagaja i Ljubije
i na Kozari kod Kozarca;
2. Srednjobosansko rudogorje - između Vrbasa, Lašve i Krivaje, gornjeg toka
Neretve i njihovih pritoka;
3. Podrinje - na jugoistočnoj granici Bosne sinjavaca se nalazi kod Foče, Čajnića,
Ustiprače i Rogatice (Jabuka i Odžak) te Uvca, Vardišta i Srebrenice.94
Prvi autor koji zaokružuje pregled metalurške djelatnosti vučedolske kulture na
području Bosne i Hercegovine bio je Borivoj Čović. Naime u svom članku Metalurška
djelatnost vučedolske grupe u Bosni on obrađuje sve nalaze vezane za metalurgiju ove kulture
na području Bosne. Međutim, prije nego što se spomenu nalazi koji konkretno govore o
metalurškoj djelatnosti, valja spomenuti da su se i prije metalnih formi pojedinih sjekira,
pojavljivale i takve forme rađene u kamenu. Takav primjer nam pruža pećina Hrustovača u
kojoj su pronađena dva kamena čekića koji imaju neku metaloidnu formu a koja bi
odgovarala bakarnim sjekirama sa cilindričnom rupom za nasađivanje.95
94 Durman, 1983, 9-10.95 Benac, 1964, 139.
19
Na području Bosne i Hercegovine pronađen je i veliki broj kalupa za izlivanje
različitih metalnih predmeta na četiri lokaliteta od ukupno pet istraživanih i to: Zecovi,
Debelo brdo, Alihodže, Velika gradina u Varvari.96 Na gradini Zecovi pronađeni su: dio
kalupa za izlivanje jednostavnih trapezastih bakrenih sjekira, zatim veći dio kalupa za
i
zlivanje dlijeta ili klinova te keramički završetak (sopalj)
mijeha (ili lijevak za ulivanje rastaljenog metala u
kalup).97 S Debelog brda su neki nalazi bili objavljeni već
u izvještajima Fiale, dok je kasnijim istraživanjima
spoznaja o metalurgiji na Debelom brdu upotpunjena još
većom količinom, ali i vrstom nalaza. Ovdje je najbitnije
da se izdvoje polovica kalupa za livanje bakrenih sjekira s
dugom cilindričnom ušicom, kalup za izlivanje bodeža,
dio kalupa za izlivanje igala te keramički sopalj mijeha ili
lijevak za ulivanje rastaljenog metala u kalup.98 Kalupi za
livanje bakrenih sjekira s dugom cilindričnom ušicom su
pronađeni i na gradini iznad Alihodža, kao i kalupi za
izlivanje trapezastih sjekira.99 Gradina Varvara je također
jedan od lokaliteta na kojem je pronađen metalurški pribor. Naime, nađena su tri kalupa
izrađenih od gline, ali veoma oštećeni; za samo za jedan je moguće pretpostaviti da je služio
za izlivanje tankih bakrenih šipki,100uz to pronađen je i jedan čitav šuplji keramički predmet,
96 Durman, 1983, 32.97 Čović, 1976, 106.98 Ibidem, 109.99 Čović, 1976, 111.100 Čović, 1978, 26.
20
Slika 16: Keramički završeci mijeha sa Zecova (po Čović 1976)
Slika 17: Kalup za izlijevanje sjekira s cilindričnom rupom za
nasad držala s Debelog brda (po Čović 1976)
vjerovatno sopalj ljevačkog mijeha.101 Pored navedenih kalupa, pronađeno je i nekoliko
ulomaka bruseva od sitnozrnog pješćara, od toga je jedan sa žlijebom.102
Pored keramičkih nalaza koji su
pronađeni u naseljima nosilaca vučedolske
kulture, potrebno je istaknuti činjenicu da su
na području Bosne i Hercegovine pronađene
ostave bakrenih predmeta koji se sigurno
mogu pripisati vučedolskoj kulturi. Takvih
ostava je pronađeno četiri. Najveća je ostava
Griča u kojoj je pronađeno 35 bakrenih
predmeta i to je ujedno najveća ostava
vučedolske kulture na području Bosne i
Hercegovine. U ostavi, koja je otkrivena
1905., pronađeno je jedanaest sjekira s
cilindričnim produžetkom za nasad drške i 24
plosnate sjekire bez rupe za nasad držala.103
Godinu dana kasnije, 1906. godine, pronađena je još jedna ostava sa devet sjekira sa
cilindričnim produžetkom za nasad drške u neposrednoj blizini sela Kozarac uz put koji vodi
prema planini Kozari; ostava se nalazila u posudi koja je prilikom otkrića razbijena.104 Na
osnovu samo ove dvije ostave, može se primijetiti da se u ostave prilažu samo sjekire, kao što
je to slučaj i sa ostavom u Lohinji iz koje nije poznat tačan broj nalaza. Sačuvala su se samo
dva predmeta, i to dvije sjekire, jedna sjekira sa cilindričnom rupom za nasad držala i jedna
plosnata lepezasta sjekira kojoj nedostaje dio drške a i krajevi sječiva su joj oštećeni. 105 Iz još
jedne ostave, otkrivene nedaleko od Gračanice u selu Vranovići, uspjelo se sačuvati ukupno
16 predmeta: 12 plosnatih lepezastih sjekira te 4 sjekire sa cilindričnom rupom za nasad
držala.106 I ova ostava potvrđuje činjenicu da se u ostave prilaže tačno određena vrsta metalnih
predmeta što bi moglo upućivati nesumnjivo na votivni karakter tih ostava.
101 Ibidem102 Ibidem103 Durman, 1983, 40.104 Ibidem, 41.105 Ibidem106 Durman, 1983, 41
21
Slika 18: Kalup za izlijevanje trapezastih sjekira sa Zecova (po Čović 1976)
NAČIN SAHRANJIVANJA NOSILACA VUČEDOLSKE KULTURE U BOSNI I
HERCEGOVINI
Kao što je već u uvodnom dijelu o vučedolskoj kulturi rečeno, u dosadašnjim
istraživanjima je otkriven veoma mali broj grobova nosilaca vučedolske kulture. Izuzetak čine
grobnice, koje bi,po načinu pokopa i po količini priloga, već mogle predstavljati određeni vid
kneževskih grobnica. Međutim, običnih grobova-da ih se tako nazove, nema. Da li je manjak
podataka o načinu sahranjivanja nosilaca ove kulture možda rezultat incineracije, još uvijek
ostaje da se istraži. U Bosni i Hercegovini nije do sada pronađen niti jedan grob nosilaca
vučedolske kulture.
KULTURNO-HRONOLOŠKI ODNOSI VUČEDOLSKE KULTURE SA OSTALIM
ENEOLITIČKIM KULTURAMA U BOSNI I HERCEGOVINI
Kao što Brunislav Marijanović navodi, neosporna je činjenica da cjelinu eneolitika u
Bosni najpotpunije određuju lasinjska, badenska, kostolačka i vučedolska kultura, za koje se,
na osnovu dosadašnjih istraživanja, može sa sigurnošću reći da se ne mogu primarno vezati za
bosanski prostor.107 Takvo mišljenje iznosi i Benac kada govori o zapadnobosanskoj varijanti
vučedolske kulture: Očito je da vučedolska kultura u dolini Sane nije nastala na licu mjesta,
jer u ovoj dolini (kao i u susjednim dijelovima zapadne Bosne) nije ustanovljena nikakva
kasnoneolitska grupa. Zato će biti sasvim vjerovatno da je ovdje izvršen jedan pokret nosilaca
vučedolske kulture iz Slavonije i da su oni zaposjeli ovu privlačnu riječnu dolinu. U tom
slučaju geneza vučedolske kulture u dolini Sane je djelimično identična sa genezom te kulture
u Slavoniji.108 Prema rasporedu nalazišta vučedolske kulture, moguće je zaključiti da su njeni
nosioci prodrli u Bosnu dolinom Vrbasa prodrijevši i u južne dijelove centralne Bosne, a iz tih
južnih dijelova su vjerovatno dospjeli i do Varvare. Nalazi vučedolske kulture u Zelenoj
pećini su vjerovatno rezultat prodora sa juga.109
107 Marijanović, 2003, 213.108 Benac, 1964, 144.109 Benac, 1980, 19.
22
Kada je riječ o južnobosanskoj varijanti vučedolske kulture, na lokalitetima Alihodže i
Crkvine kod Turbeta su ustanovljena dva horizonta: mlađi pripada vučedolskoj kulturi, i to
kao konzistentnoj pojavi, a koji nadslojava stariji horizont u kojem je utvrđeno supostojanje
butmirskih i badenskih elemenata.110
Obzirom da u Bosni i Hercegovini ne postoji lokalitet na kojem su u vertikalnom
slijedu zastupljene sve četiri eneolitičke pojave111, teže je odrediti hronološki slijed tih kultura.
Na osnovu podataka s nalazišta Vis-Modran u kojem su u sloju kostolačke kulture pronađene
i dvije zdjele vučedolske kulture, slijedi da su one djelomično paralelne.112 A kada se uzme u
obzir činjenica da je na lokalitetu Kastel kod Banje Luke potvrđen horizont vučedolske
kulture koji nadslojava badenski113, slijedi zaključak da je vučedolska kultura mlađa od
badenske, a da je badenska djelomično paralelna sa butmirskom, uzimajući u obzir podatke sa
Alihodža i Crkvina kod Turbeta. Ako se uzme u obzir činjenica da je iznad lasinjskog sloja u
Zemunici postojao i sloj vučedolske kulture, onda proizlazi da su kostolačka i vučedolska
kultura djelomice paralelne, a obje su mlađe od lasinjske.114
Što se tiče Hercegovine, tamo je situacija u eneolitsko doba bila nešto drugačija.
Nema tragova lasinjske, badenske i kostolačke kulture. Mjesto toga, u ovoj oblasti se može
pratiti jedan kulturni stratum sa kaneliranom keramikom, koji – vjerovatno - zaprema period
života ove tri eneolitske kulture. Tek iza toga pojavljuju se nosioci vučedolskog stila
(jadranska varijanta vučedolske kulture ili ljubljanska kultura) i vrlo pokretni nosioci
vrpčaste (Schnur) keramike.115
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Na osnovu svega iznesenog, može se zaključiti da su nosioci vučedolske kulture
prodrli u Bosnu u stupnju B2 dolinom Vrbasa te da su tom rutom vjerovatno stigli i do
110 Marijanović, 2003, 215.111 Ibidem, 213-214.112 Ibidem, 215.113 Ibidem, 216.114 Ibidem, 215.115 Benac, 1980, 25.
23
Varvare u dolini Rame. Pri tome, naročito su zaposjeli prostore zapadne Bosne i južne
dijelove centralne Bosne, formirajući tako dva regionalna tipa vučedolske kulture -
zapadnobosanski i južnobosanski. Za razliku od Bosne, na području Hercegovine, dolazi do
prodora sa juga od strane nosilaca ljubljanske kulture. Naročito je važno istaći činjenicu da je
Bosna i Hercegovina iznimno bogata rudama te je vjerovatno zbog toga i došlo do prodora u
ovaj prostor. Broj kalupa za izlivanje bakarnih predmeta te ostave ukazuju na taj zaključak.
Kada je riječ o genezi zapadnobosankog tipa, treba se imati na umu da zapadna Bosna
nije prethodno bila nastanjena neolitičkim populacijama, te da je geneza zapadnobosanskog
tipa usko povezana sa genezom vučedolske kulture u njenom jezgru, tj. u slavonsko -
sremskom području. Za razliku od zapadnobosanskog tipa, moguće je da su u formiranju
južnobosanskog tipa imale ulogu i kasnoneolitičke i druge eneolitičke manifestacije koje su
zapremale ovaj prostor.
Imajući u vidu rezultate istraživanja i odnose ova dva regionalna tipa sa ostalim
eneolitičkim kulturama u Bosni i Hercegovini, dolazi se do zaključka da je vučedolska kultura
kulturna manifestacija koja je obilježila kasni eneolitik ovog prostora.
LITERATURA
1. Benac, Alojz 1948: Završna istraživanja u pećini Hrustovači, GZM - sveska III,
Sarajevo
24
2. Benac, Alojz 1956: Prahistorijska gradina Zecovi kod Prijedora, GZM - sveska XI,
Sarajevo
3. Benac, Alojz 1959: Slavonska i ilirska kultura na prehistorijskoj gradini Zecovi kod
Prijedora, GZM - sveska XIV, Sarajevo
4. Benac, Alojz 1964: Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu,
Sarajevo
5. Benac, Alojz 1980: Eneolitsko doba u BiH (Neka nova razmatranja), GZM - sveska
XXXIV, Sarajevo
6. Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opća razmatranja. U: Popadić M. (Ur.).
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do pada ovih zemalja
pod osmansku vlast), Sarajevo, 72 - 87.
7. Čović, Borivoj 1976: Metalurška djelatnost vučedolske grupe u Bosni, Godišnjak
ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 11, Sarajevo
8. Čović, Borivoj 1978: Velika gradina u Varvari- I dio (slojevi eneolita, ranog i
srednjeg bronzanog doba), GZM - sveska XXXII, Sarajevo
9. Durman, Aleksandar 1983: Metalurgija vučedolskog kulturnog kompleksa, Zagreb
10. Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni kompleks. U: Benac
A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH CBI, 267-343.
11. Fiala, Franjo 1894: Jedna preistorička naseobina na Debelom brdu kod Sarajeva,
GZM - sveska I, Sarajevo
12. Govedarica, Blagoje 1989: Rano bronzano doba na području istočnog Jadrana,
ANUBIH knj. 48, Centar za balkanološka ispitivanja knj.7, Sarajevo
13. Marijanović, Brunislav 2003: Eneolitik i eneolitičke kulture u BiH, Mostar
14. Težak-Gregl, Tihomila 1998, Vučedolska kultura. U: Dimitrijević, Težak-Gregl,
Majnarić-Pandžić; Prapovijest - Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, knj. I. Zagreb, 131-
150.
POPIS SLIKA
25
1. Slika 1 preuzeta od Težak-Gregl, Tihomila 1998, Vučedolska kultura. U: Dimitrijević,
Težak-Gregl, Majnarić-Pandžić; Prapovijest - Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, knj. I.
Zagreb, str. 134.
2. Slika 2 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni
kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH
CBI, T. XXVII, 1
3. Slika 3 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni
kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH
CBI, T. XXIX, 1
4. Slika 4 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni
kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH
CBI, T. XXXI, 8
5. Slika 5 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni
kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH
CBI, T. XXXIV, 5
6. Slika 6 preuzeta od Benac, Alojz 1964: Studije o kamenom i bakarnom dobu u
sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo, str. 145
7. Slika 7 preuzeta od Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opća razmatranja.
U: Popadić M. (Ur.). Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do
pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, str. 78.
8. Slika 8 preuzeta od Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opća razmatranja.
U: Popadić M. (Ur.). Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do
pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, str. 83.
9. Slika 9 preuzeta od Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opća razmatranja.
U: Popadić M. (Ur.). Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do
pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, str. 84.
10. Slika 10 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski
kulturni kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo:
ANUBiH CBI, T. XXXVI, 5, 6, 7, 8, 9
11. Slika 11 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski
kulturni kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo:
ANUBiH CBI, T. XXXVII, 7, 8, 9
26
12. Slika 12 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski
kulturni kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo:
ANUBiH CBI, T. XXXVII, 10, 11
13. Slika 13 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski
kulturni kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo:
ANUBiH CBI, T. XXXVII, 12
14. Slika 14 preuzeta od Marijanović, Brunislav 2003: Eneolitik i eneolitičke kulture u
BiH, Mostar, str. 249
15. Slika 15 preuzeta od Čović, Borivoj 1978: Velika gradina u Varvari- I dio (slojevi
eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba), GZM - sveska XXXII, Sarajevo, T. XII,
1, 2, 3, 4, 5
16. Slika 16 preuzeta od Čović, Borivoj 1976: Metalurška djelatnost vučedolske grupe u
Bosni, Godišnjak ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 11,
Sarajevo, T. I, 3
17. Slika 17 preuzeta od Čović, Borivoj 1976: Metalurška djelatnost vučedolske grupe u
Bosni, Godišnjak ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 11,
Sarajevo, T. II, 1
18. Slika 18 preuzeta od Čović, Borivoj 1976: Metalurška djelatnost vučedolske grupe u
Bosni, Godišnjak ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 11,
Sarajevo, T. I, 1
27