vuk karadzic - srpske narodne pjesme

Srpske narodne pjesme

Sku pio ih i na svijet izdao V u k S tef. K arad ţić. K njiga druga, u kojoj su pjesm e ju načke najstarije. u B eču, u štam pariji jerm enskoga m anastira 1845.

Sadrţaj

1. Sveci blago dijele. 2. Opet to, ali drukĉije. (iz C rne gore). 3. Đ akon S tefan i dva anĊela. 4. Ognjena Marija u paklu. (iz Crne gore) 5. B og nikom duţan ne ostaje 6. K um ovanje G rĉića M anojla. (iz C rne gore). 7. Z aruĉnica L aza R adanovića. 8. Jovan i divski starješina. (iz C rne gore). 9. B raća i sestra. 10. Milan-beg i Dragutin-beg. 11. Mujo i Alija. (iz Crne gore). 12. Z m ija m ladoţenja. 13. O pet to, ali drukĉije. (iz Crne gore). 14. Nahod Simeun. 15. Opet Nahod Simeun. 16. Predrag i Nenad. 17. Car Duklijan i Krstitelj Jovan. (iz Crne Gore). 18. Ĉ asni krsti. 19. Car Kostantin i Ċaĉe sam ouĉe 20. K ako se krsno im e sluţi. 21. K o krsno im e slavi, onom i pom aţe. 22. Sveti Nikola. 23. Sveti Savo. 24. Opet sveti Savo. 25. Ţ enidba kralja V ukašina 26. Zidanje Skadra. 27. D ušan hoće sestru da uzm e. 28. U daja sestre D ušanove.

29. Ţ enidba D ušanova. 30. Nahod Momir. 31. Ban Milutin i Duka Hercegovac. 32. Ţ enidba kneza L azara. 33. S m rt D ušanova. (kom adi od pjesm e). 34. U roš i M rnjavĉevići. 35. Zidanje Ravanice. 36. Opet zidanje Ravanice. 37. M iloš u L atinim a. 38. M arko K raljević i vila. 39. M arko K raljević i L jutica B ogdan. 40. Sestra Leke kapetana 41. Djevojka nadmudrila Marka. 42. M arko K raljević. i V uĉa dţeneral. 43. Carica Milica i zmaj od Jastrepca. 44. B anović S trahinja. 45. Car Lazar i carica Milica. (o boju Kosovskom). 46. Propast carstva Srpskoga. 47. M usić S tefan. 48. S m rt m ajke Jugovića. (iz H rvatske). 49. Carica Milica i Vladeta vojvoda. 50. K om adi od razliĉnijeh K osovskijeh pjesam a. 51. Kosovka djevojka. 52. Jurišić Janko. 53. Obretenije glave kneza Lazara. 54. M arko K raljević i soko. 55. O pet to, m alo drukĉije. 56. Ţ enidba M arka K raljevića. 57. M arko K raljević poznaje oĉinu sablju. 58. O pet to, m alo drukĉije. 59. M arko K raljević i F ilip M adţarin. 60. M arko K raljević i beg K ostadin. 61. M arko K raljević i A lil-aga. 62. M arko K raljević i M ina od K ostura. 63. M arko K raljević i 12 A rapa. 64. M arko K raljević i kći kralja A rapskoga. 65. M arko K raljević u A zaĉkoj tam nici. (komad od pjesme).

66. M arko K raljević i A rapin. 67. M arko K raljević i M usa kesedţija. 68. M arko K raljević i Đ em o B rĊanin. 69. M arko K raljević ukida svadbarinu. 70. Lov Markov s Turcima. 71. Marko pije uz ramazan vino. 72. Turci u Marka na slavi. 73. O ranje M arka K raljevića. 74. S m rt M arka K raljevića. 75. Radul-beg i B ugarski kralj Š išm an. 76. Ljutica Bogdan i vojvoda Dragija. 77. O pet to, ali drukĉije. 78. B olani D ojĉin. 79. Ţ enidba Đ urĊa. 80. Đ urĊeva Jerina. 81. Smrt vojvode Kaice. 82. Ţ enidba T odora od S talaća. 83. Oblak Radosav. 84. Smrt vojvode Prijezde. 85. Sekula se u zmiju pretvorio. 86. O pet to, ali drukĉije. (kom adi od pjesm e). 87. Ţ enidba P opovića S tojana. 88. Ţ enidba V lašića R adula. 89. Ţ enidba M aksim a C rnojevića. 90. Ţ enidba Đ urĊa Ĉ arnojevića. 91. Sm rt Jova D espotovića 92. Ţ enidba Z m aj-Despota Vuka. 93. P orĉa od A vale i Z m ajognjeni V uk. 94. Ţ enidba T odora Jakšića. 95. R opstvo i ţenidba Jakšića Š ćepana (iz B jelopavlića) 96. Ţ enidba Jakšića M itra. (iz S inja). 97. Jakšićim a dvori poharani. 98. D ijoba Jakšića. 99. O pet dijoba Jakšića. (iz C rne gore) 100. Jakšići kušaju ljube 101. Ţ enidba Jova B udim lije.

Najstarije pjesm e junačke

1. Sveci blago dijele.

M ili B oţe! ĉuda velikoga! Ili grmi, il' se zemlja trese! Il' udara more u bregove? Niti grmi, nit' se zemlja trese, Nit' udara more u bregove, V eć dijele blago svetitelji: Sveti Petar i sveti Nikola, Sveti Jovan i sveti Ilija, I sa njima sveti Pantelija; N jim ' dolazi B laţena M arija, Roni suze niz bijelo lice. Nju mi pita Gromovnik Ilija: "S estro naša, B laţena M arija! "Kakva ti je golema nevolja, "T e ti roniš suze od obraza?" A l' govori B laţena M arija: "A moj brate, Gromovnik Ilija! "K ako ne ću suze proljevati, "K ad ja idem iz zem lje InĊije, "Iz InĊije iz zem lje proklete? "U InĊiji teško bezakonje: "N e poštuje m laĊi starijega, "N e slušaju Ċeca roditelja; "Roditelji porod pogazili, "Crn im bio obraz na divanu "Pred samijem Bogom istinijem! "K um svog kum a na sudove ćera, "I dovede laţljive svjedoke "I bez vjere i bez ĉiste duše, "I oglobi kum a vjenĉanoga, "V jenĉanoga ili krštenoga; "A brat brata na mejdan zaziva; "Đ ever snasi o sram oti radi,

"A brat sestru sestrom ne doziva." Njoj govori Gromovnik Ilija: "S ejo naša, B laţena M arija! "Utri suze od bijela lica, "D ok m i ovĊe blago pod'jelim o, "O tić' ćem o B ogu na divane, "M olićem o B oga istinoga, "N ek nam dade kljuĉe od nebesa, "Da zatvorim' sedmera nebesa, "D a udarim ' peĉat na oblake, "D a ne padne daţda iz oblaka, "P laha daţda, niti rosa tiha, "N iti noću sjajna m jeseĉina, "Da ne padne za tri godinice; "D a ne rodi vino ni šenica, "N i za crkvu ĉasna leturĊija." K ad to ĉula B laţena M arija, Utr suze od bijela lica. Kada sveci blago pod'jeliše: P etar uze vince i šenicu, I kljuĉeve od nebeskog carstva; A Ilija munje i gromove; P antelija velike vrućine; Sveti Jovan kumstvo i bratimstvo. I krstove od ĉasnoga dreva; A Nikola vode i brodove; P a odoše B ogu na divane, M oliše se tri bijela dana I tri tavne noći bez prestanka, M oliše se, i um oliše se: B og im dade od nebesa kljuĉe, Z atvoriše sedm era nebesa, U dariše peĉat na oblake, T e ne pade daţda iz oblaka, P laha daţda, niti rosa tiha, N it' obasja sjajna m jeseĉina: I ne rodi vino ni šenica, Ni za crkvu ĉasna leturĊija.

Puno vreme za tri godinice: C rna zem lja ispuca od suše, U nju ţivi propadoše ljudi; A B og pusti tešku bolezanju, B olezanju strašnu srdobolju, Te pomori i staro i mlado, I rastavi i milo i drago. Cio ostalo, to se pokajalo, Gospodina Boga vjerovalo. I ostaše B oţji blagosovi, Da ne padne leda ni snijega Do jedan put u godini dana; Kako onda, tako i danaske. B oţe m ili, na svem tebe vala! Š to je bilo, više da ne bude!

2. O pet to, ali dru kčije. (iz Crne gore).

Z bor zboriše B oţi apostoli Boga moli Ognjana Marija: Z bor zboriše na nebeska vrata, O tud doĊe G rom ovnik Ilija, A pita ga Ognjana Marija: "Đ e si bio, m oj brate Ilija?" - "K azaću ti, O gnjana M arija: "Ja sam bio u zemlju prokletu, "Đ eno jeste B oţe nezakonstvo: "Đ e ne m ole B oga, da pom ogne, "I ne sluša porod roditelja, "A ne sluša m laĊi starijega; "Đ e kum kum a ne drţi za kum a, "Đ ever snasi o sram oti radi; "Đ e brat brata po sudovim ' ćera "I m uĉi ga m ukah pred T urcim a; "Ne svetkuju sveca nikakvoga, "N iti ţegu u crkvu svijeće, "N iti sluţe B oţu leturĊiju."

O no reĉe, na noge ustade, I G ospodske dare dijeliše, Š to je njim a G ospod poklonio: Sveti Petar i apostol Pavle E v' uzeše punje i šenicu [1], Svet' Ilija groma nebeskoga. A Marija munju i strijelu, S veti T om a peĉat od oblakah, A ranĊeo jesenje brijeme, A Nikola na vodu brodove, S veti S pase ţitnjega cvijeta, Sveti Savo leda i snijega, S veti Jovan sabor anĊelim a, A Đ orĊije proljetnje cvijeće. K ad anĊeli[2] dare dijeliše, O ni sv'jetu m uke udariše: Ilija ih grom ovim a gaĊa, A Marija munjom i strijelom, Ne mogli ih Bogu obrnuti. A ranĊeo navali brijem e, Nikola im zatisnu brodove, Sveti Petar i apostol Pavle U zeše im punje i šenicu I od zem lje svakoji berićet; P a ih B oţe sunce izgorelo, Gorelo ih tri godine danah, Dok uzavre mozak u junaka, D okle puĉe kami u lugove, A osanu gora kroz planine; Dokle crna zemlja ispucala, P uĉe crna zem lja po tri lakta, Te se lome konji i junaci; S veti S avo puštio snijega, Tri godine snijeg ne opade, D ok u svijet ništa ne ostade, I ovĉari ovce izgubiše, Iz svijeta ĉele pobjegoše, Sa svijem se svijet dotamani,

D o u S r'jem u, u to m jesto ţupno; E se kupe Srijemski glavari Na sakupu pred bijelom crkvom, T u doĊoše m logi sveštenici, P osjedaše, Ċe je M jesto kom e; O tud doĊe sam ouĉe Ċaĉe, P a im Ċaĉe rijeĉ progovara: ,S vi se, braćo, na noge dignite, "I pruţite m ene desne ruke, "Vjeru dajte, da me ne varate!" S vi jedanak od zem lje skoĉili, I svi Ċaku desnu ruku dadu; T ada Ċaĉe njim a progovara: "Ho'te, Bogu da se obrnemo! "D a sluţim o B oţu leturĊiju, "Da molimo Boga po zakonu." Svi se bjehu k Bogu obrnuli, Po tri puta ljube zemlju crnu; I posluša porod roditelja, I posluša m laĊi starijega, I brat brata ne vodi na sudu, N i ga m uĉi m ukah pred T urĉinom , I svetkuju sveca svakojega, I svi mole Boga milosnoga B ez prestanka i dnevi i noći Po pravilu, ka' je Bogu milo; I B og im je usliša' m olitve, Smilova se Bog na sirotinju, Te se opet svijet naslijedi.

1) U Crnoj se gori punje zove ono vino, s kojijem se ustaje u slavu; a šenica se ovdje spom inje radi koljiva, poskura i krsnoga kolaĉa.

2) U više pjesam a slušao sam , da se sveci zovu anđeli

3. Đ akon S tefan i dva anĎela.

R ano rani Ċakone S tevane U nedelju preĊe jarka sunca, P reĊe sunca i pre leturgije, On ne ide u bijelu crkvu, V eć on ide u to polje ravno, T e on seje belicu pšenicu, Al' eto ti dva putnika stara, boţju su m u pom oć nazivali: "B oţja pom oć, Ċakone S tevane!" A on njim a lepše odgovara: "D'o Bog dobro, dva putnika stara!" Al' besede dva putnika stara: "B oga tebi, Ċakone S tevane! "Koja tebi velika nevolja, "Te si tako rano uranio "U nedelju preĊe jarkog sunca, "P reĊe sunca i pre leturgije, "P a ti seješ belicu pšenicu? "Ili si se junak pomamio; "Ili si se danas poturĉio, "Ĉ asnog krsta pod noge zgazio, "Ĉ asnog krsta i krasnog zakona, "I svoju si veru izgubio; "Te si tako rano uranio "U nedelju preĊe jarkog sunca, "P reĊe sunca i pre leturgije, "P a ti seješ belicu pšenicu?" A l' besedi Ċakone S tevane: ,O Boga vam dva putnika stara! "K ad pitate, da vam pravo kaţem : "Ta nisam se junak pomamio, "N iti sam se danas poturĉio, "Nit' sam svoju veru izgubio, "Nit' sam krsta pod noge zgazio, "Ĉ asnog krsta i krasnog zakona; "V eć je m eni velika nevolja; "Z ašt' ja ranim u m ojem u dvoru "Devet nemo, drugo devet slepo,

,To ja ranim s mojom vernom ljubom; "I B og će m i greha oprostiti." Al' besede dva putnika stara: ,Ajdem ote Ċakonovom dvoru, D a vidim o Ċakonovu ljubu, Š to nam radi ljuba Ċakonova." O dšetaše Ċakonovom dvoru, Al' je ljuba rano uranila U nedelju preĊe jarkog sunca, P reĊe sunca i pre leturgije, O na ĉini belicu pšenicu; B oţju su joj pom oć nazivali: "B oţja pom oć, Ċakonova ljubo!" O na njim a lepše odgovara: "D'o Bog dobro, dva stara putnika!" Al' besede dva putnika stara: "B oga tebi Ċakonova ljubo! "Koja tebi velika nevolja, "Te si tako rano uranila, ,Uranila u svetu nedelju "P reĊe sunca i pre leturgije, "T e ti ĉiniš belicu pšenicu? ,Ili si se mlada pomamila? "Ili si se danas poturĉila ,I svoju si veru izgubila, "Ĉ asnog krsta pod noge zgazila, ,Ĉ asnog krsta i krasnog zakona; "Te si tako rano uranila "U nedelju preĊe jarkog sunca, "P reĊe sunca i pre leturgije, "Te ti ĉiniš belicu pšenicu?" A l' besedi Ċakonova ljuba: "O Boga vam, dva putnika stara! "K ad pitate, pravo da vam kaţem : "Ta nisam se mlada pomamila, "N iti sam se danas poturĉila, "Nit' sam svoju veru izgubila, "Nit' sam krsta pod noge zgazila,

"Ĉ asnog krsta i krasnog zakona; "V eć je m eni velika nevolja; "Z ašt' ja ranim u m ojem u dvoru "Devet nemo, drugo devet slepo; "To ja ranim s mojim gospodarom; "I B og će m i greha oprostiti." Al' besede dva putnika stara: "O B oga ti, Ċakonova ljubo! "D aj ti nam a tvoje m uško ĉedo, "M uško ĉedo iz kolevke zlatne, "D a zakoljem ' tvoje m uško ĉedo, "I od ĉeda krvi da ugrabim ', "D a poškropim ' tvoje bele dvore: "Š to je nem o, progovoriće ti, "Š to je slepo, sve će progledati." A li m isli Ċakonova ljuba, Ona misli misli svakojake, Dok je mlada na jedno smislila, P a im dade ĉedo iz kolevke, I zaklaše ĉedo prenejako, I od ĉeda krvi ugrabiše, P oškropiše po belom e dvoru: Š to je nem o, progovorilo je, Š to je slepo, sve je progledalo. D igoše se dva stara putnika I odoše s B ogom putovati, O svrće se Ċakonova ljuba, Pa pogleda na zlatnu kolevku, A l' joj ĉedo sedi u kolevki, Pa se igra jabukom od zlata, P a besedi Ċakonova ljuba: "M ili B oţe, na svem tebi fala! "G di doĊoše dva putnika stara, "Z aklaše m i ĉedo u kolevki, "I od ĉeda krvi ugrabiše, "P oškropiše m oje bele dvore, "Š to je nem o, progovorilo je, "Š to je slepo, sve je progledalo,

"E vo ĉedo sedi u kolevki "I sigra se jabukom od zlata!" P rogovara ĉedo iz kolevke: "Slatka majko, moja slatka rano! "Ono nisu dva putnika stara, "V eć su ono dva B oţja anĊela."

4. Ognjena Marija u paklu. (iz Crne gore)

"D aj m i, B oţe, od rajevah kljuĉe, "Da od raja otvorimo vrata, "D a ja doĊem proz raj u pakao, "D a ja viĊu ostaralu m ajku, "N e bih li joj dušu izbavila!" Boga moli, i umolila ga, O d raja joj kljuĉe poklonio, I šnjom posla Petra apostola, T e od raja otvoriše vrata, I proĊoše proz raj u pakao; A l' tri druga po paklu šetaju Jednom drugu noga gorijaše, A drugome ruka do ramena, A trećem u glava gorijaše. No Marija apostola pita: "Š to su, P etre, B ogu zgriješili, "Te se muĉe m ukah ţestokijeh?" - "K azaću ti, O gnjana M arija! "Š to ovom e rusa gori glava, "Ovaj nije darovao kumu: "Kuma njemu svetoga Jovana, "A on njojzi pare ni dinara; "Š to ovom e gori desna ruka, "Njom je klao ovce prehodnice; "Š to ovom e trećem noga gori, "Njom je bio i oca i majku." N jih m inuše, naprijed proĊoše, Ali sjede do dva stara starca,

Njima gore i brade i glave. No Marija apostola pita: "K aţuj, P etre, što su zgriješili?"- "K azaću ti, m oja m ila seko! "Ovo bjehu od zemlje sudije, "Mirili su mrtve i ranjene[3]

"I u kmestvo sijedali krivo, "I prokleto uzimali mito; ,A nijesu jošte doĉekali, "Š to ĉinjahu, kad oni m ogahu, "Kamatnika, seko, i mitnika "D o dva tezi B oţe prokletnika." P a m inuše m alo ponaprijed, T u naĊoše jednu nevjesticu, Đ e joj gore i noge i ruke, A propa' joj jezik proz vilice, A vise joj zmije o dojakah; K ad je viĊe O gnjana M arija, On' ijetko apostola pita: "Š to je, kuĉka, B ogu zgriješila, "T e se m uĉi m ukah ţestokijeh?"- "K azaću ti, m oja m ila seko! "G riješnica j' krĉm arica bila, "U vino je vodu prisipala "I za vodu pare uzimala; "Im ala je obreĉena m uţa, "H odila je šnjega na drugoga; "K ad se m lada vjenĉavala šnjim e, "B aĉila je na sebe m aĊije, "D a šnjim nem a od srca poroda, "A Bog joj je pisa' sedam sinah, "Eto joj ih, seko, o dojakah, "S a njim a će pred G ospodom poći." I poĊoše m alo ponaprijed, A naĊoše babu ostaralu, To je majka Ognjane Marije, Njojzi gore i noge i ruke, I gori joj kosa navrh glave;

A Marija stade pored majke, Pa upita ostaralu majku: "K aţi, m ajko, što si zgriješila? "Ne bih li ti dušu izbavila." No Mariji majka govorila: "Ja nem am što, do kam ena kazat': "Kad ja bijah na bijes[4] Ċevojka, "Jedno jutro uskrsenje doĊe, "M oja m ajka do pred crkvu poĊe, "M en' ostavi da siguram ruĉak, "K ad m i m ajka ispred crkve doĊe, "Mene golu u haljine naĊe, "Udari me rukom i prstenom, "Ja šnjom ud'rih o duvar od kule, "Tade me je proklinjala majka ""Zaludu se udavala, sinko!" " "U davah se tri ĉetiri puta, "I tu ja bih u B oga zloĉesta, "N e odrţah m uţa ni jednoga. "K ad se, sinko, udadoh ĉetvrtom , "Tu ja naĊoh dvoje pastorĉadi, "Jedno ludo od dvije godine, "D rugo, sinko, od pune ĉetiri, "U zeše m e Ċeca B ogom m ajku: "K ad m i Ċeca iz igre doĊoše, "K od m ene se oba zaplakaše, "P laĉući m i starij' govoraše: ""S kroj m i, m ajko, bijelu košulju." "Mjerih mu je o kamenu stancu[5]". "M laĊi reĉe: ""D aj m i ljeba, m ajko"" "Ja mu dadoh komat zemlje crne " Još se baba jaditi hoćaše, No joj ne da Petre apostole. No je Petar za ruku dofati, I baĉi je m eĊu Ċavolim a: "Ĉ ekaj vraţe, drţi je Ċavole!" T o je bilo, a B oţe pom ozi!

3) T.-j. raspre zbog pobijenijeh i ranjenijeh, kao što se u C rnoj gori i onuda po okolini ĉinilo do sad.

4) T.-j. odrasla i stala na snagu.

5) D a ne raste više, nego da ostane onako, kao kamen.

5. B og nikom du ţan ne ostaje

Dva su bora naporedo rasla, M eĊu njim a tankovrha jela; To ne bila dva bora zelena, N i m eĊ' njim a tankovrha jela, V eć to bila dva brata roĊena: Jedno Pavle, a drugo Radule, M eĊu njim a sestrica Jelica B raća seju vrlo m ilovala, Svaku su joj milost donosila, N ajposlije noţe okovane, Okovane srebrom , pozlaćene Kad to vid'la mlada Pavlovica, Zavidila svojoj zaovici, Pa doziva ljubu Radulovu: "Jetrvice, po Bogu sestrice! "N e znaš kaka bilja od om raze? "Da omrazim brata i sestricu." Al' govori ljuba Radulova. "oj Boga mi, moja jetrvice! "Ja ne znadem bilja od omraze, "A i da znam, ne bih ti kazala: "I m ene su braća m ilovala, "I milost mi svaku donosila." K ad to zaĉu m lada P avlovica, Ona ode konjma na livadu, Te ubode vranca na livadi, Pa govori svome gospodaru: "Na zlo, Pavle, seju milovao, "Na gore joj milost donosio!

"Ubola ti vranca na livadi." Pavle pita sestricu Jelicu: "Z ašto, sejo? da od B oga naĊeš!" S estrica se bratu kunijaše: "N isam , brate, ţivota m i m oga! "Ţ ivota m i i m oga i tvoga!" To je bratac seji vjerovao K ad to viĊe m lada P avlovica, O na ode noću u gradinu, T zaklala sivoga sokola, Pa govori svome gospodaru: "Na zlo, Pavle, seju milovao, "Na gore joj milost donosio! "Zaklala ti sivoga sokola." Pavle pita sestricu Jelicu: "Z ašto, sejo? da od B oga naĊeš!" S estrica se bratu kunijaše: "N isam , brate, ţivota m i m oga! "Ţ ivota m i i m oga i tvoga!" I to bratac seji vjerovao. K ad to viĊe m lada P avlovica, O na ode veĉe po veĉeri, T e ukrade noţe zaovine, N jim a zakla ĉedo u kolevci. Kad u jutru jutro osvanulo, O na trĉi svom e gospodaru K ukajući i lice grdeći: "Na zlo, Pavle, seju milovao, "Na gore joj milost donosio! "Z aklala ti ĉedo u kolevci; "A ko li se m ene ne vjeruješ, "Izvadi joj noţe od pojasa." S koĉi P avle, kan' da se pom am i, P a on trĉi na gornje ĉardake, A l' još sestra u dušeku spava, Pod glavom joj zlaćeni noţevi; P avle uze zlaćene noţeve, Pa ih vadi iz srebrnih kora,

A li noţi u krvi ogrezli; K ad to viĊe P avle gospodaru, T rţe sestru za bijelu ruku: "Sejo moja, da te Bog ubije! "Bud mi zakla konja na livadi "I sokola u zelenoj bašĉi, "Z ašt' m i zakla ĉedo u kolevci?" S estrica se bratu kunijaše: "N isam , brate, ţivota m i m oga! "Ţ ivota m i i m oga i tvoga! "A ko li m i ne vjeruješ kletvi, "Izvedi m e u polje široko, "P a m e sveţi konjm a za repove, "R astrgni m e na ĉetiri strane." Al' to bratac seji ne vjerova, V eć je uze za bijelu ruku, Izvede je u polje široko, Priveza je konjma za repove, P a ih odbi niz polje široko. Đ e je od nje kaplja krvi pala, O nĊe raste sm ilje i bosilje; Đ e je ona sam a sobom pala, O nĊe se je crkva sagradila. Malo vreme za tim postajalo, Razbolje se mlada Pavlovica, Bolovala devet godin' dana, Kroz kosti joj trava pronicala, U travi se ljute zmije legu, O ĉi piju, u travu se kriju. L juto tuţi m lada P avlovica, Pa govori svome gospodaru: "O j ĉuješ li, P avle gospodaru! "Vodi mene zaovinoj crkvi, "Ne bi li me crkva oprostila." K ad to ĉuo P avle gospodaru, Povede je zaovinoj crkvi; Kad su bili blizu b'jele crkve, A l' iz crkve nešto progovara:

"Ne id' amo, mlada Pavlovice: "C rkva tebe oprostiti ne će." K ad to zaĉu m lada P avlovica, Ona moli svoga gospodara: "Oj Boga ti, Pavle gospodaru! "Ne vodi me dvoru bijelome, "V eć m e sveţi konjm a za repove, "P a m e odbi niz polje široko, "N ek m e ţivu konji rastrgaju." T o je P avle ljubu poslušao: Priveza je konjma za repove, P a je odbi niz polje široko. Đ e je od nje kaplja krvi pala, O nĊe raste trnje i koprive; Đ e je ona sam a sobom pala, Jezero se onĊe provalilo, Po jezeru vranac konjic pliva, A za njim e zlaćena kolevka, Na kolevci soko tica siva, U kolevci ono m uško ĉedo, Pod grlom mu ruka materina, A u ruci tetkini noţevi.

6. K u m ovanje G rčića M anojla. (iz Crne gore).

Dvije su se kume podignule, Dvije kume, u jednoga kuma, U onoga G rĉića M anojla; Jedno jeste tanana Grkinja, A drugo je bijela Vlahinja. U V lahinje ĉedo m uško bilo, U G rkinje nije, no Ċevojka, I doĊoše kum u na dvorove, T e krstiše dvoje Ċece ludo. A kad sjutra zora dolazila, N o da reĉe tanana G rkinja: "M io kum e, G rĉiću M anojle!

"P rom ijeni ovu Ċecu ludu: "D aj ti m ene ĉedo V lahinjino, "A V lahinji da dam o Ċevojku, "I dajem ti B oţu vjeru tvrdu, "D vaš ću ti ga izmjerit' sa zlatom." Prevari se, Bog da ga ubije! P a razm 'jeni dvoje Ċece ludo. Ondolen se kume podignule, Kad Vlahinja planinama bila, N ešto joj se ĉedo usciktalo; M ajka m u se bješe prepanula, P a poĉinu nasred drum a puta, T e razvila ono ĉedo ludo; Ali nije m uško, no Ċevojka! Š njom udari o kam enu stancu, Sta ju cika, kako zmije ljute, P a otide natrag kukajući. K ada kum u na dvorove doĊe, K um u svom e rijeĉ govorila: "A za Boga, moj kume Manojle! "Š to prodade kum a za cekine? "Platio ga svetome Jovanu!" A on joj se krivo kunijaše: "A nijesam, moja mila kumo, (A dijete drţi na koljenu) "Ta ne ijo od ovoga meso!" T ada m lada na dvorove poĊe I bešiku praznu ponijela. A Manojlo konja uzjahao, I G rkinji na dvorove poĊe, T e m u m lada ĉedo naplatila. Pa ondolen otide Manojlo; Kad je bio drumu u planinu, Na put srete jedno jagnje crno, P a upali ţestoku strijelu, Te pogodi ono jagnje crno, P a g' ispeĉe drum u u planinu, Ispeĉe ga, pa objedovao,

Jedno pleće u zobnicu baĉa, Pa otide na svoje dvorove. Al' ga srete vjerenica ljuba, O na bješe suzna i krvava, N o ju pita G rĉiću M anojlo: "Š to je tebe, m oja vjerna ljubo?" S ve m u, što je, po istini kaza: "Iskoĉi m i iz ruku dijete, P rovrţe se crnijem jagnjetom , "I uteĉe m ene uz planinu." M anojlo se tade sjetovaše: "Ja sam, ljubo, jagnje doĉekao, "Ubio ga, pa ga ispekao, "I od njega, ljubo, objedova', "I pleće sam m esa ostavio; "Vrzi ruku u zobnicu vrancu!" O na baĉi u zobnicu ruku, O no pleće m esa dofatila, A l' je ono od Ċeteta ruka! Tader mu je ljuba govorila: "A Manojle, trag ti poginuo! "Ti ne bio prodavati kuma." Bogu fala, jer j' ovako bilo!

7. Z aručnica L aza R adanovića.

K ad se ţeni R adanović L azo, On isprosi lepotu devojku, I sakupi iljadu svatova, O de pravo dvoru devojaĉkom ; Daleko i majka ugledala, Ugledala, pa je besedila: "S ad ću stati na dvor na kapiju, "D a ja gledam kićene svatove." Kad su svati blizu dvora bili, B esedila devojaĉka m ajka: "Idu, ćerko, kićeni svatovi, U ĉije će dvore ulaziti?

"Ĉ ija će i m ajka doĉekati? "Ĉ ija l' braća konje privatiti? "Ĉ ij' li baba vinom posluţiti? "Ĉ ija l' seja darom darivati?" K ad devojka reĉi razabrala, Besedila svojoj staroj majki; "Oj starice, mila majko moja! "T o je, m ajko, R adanović L azo, "I to su m u kićeni svatovi, "I pravo će našem belom dvoru; "V eće slaţi m oje bele dare: "T i ćeš, m ajko, svate doĉekati, "M oja braća konje privatiti, "Moja seja darom darivati, "Mili babo vinom napojiti." Dok su svati u dvor ulazili, Zavadi se majka i devojka, Ne o grade, ni o vinograde, V eć o jednu tananu košulju; M ajka oće da ostavi sinu, A devojka svom e Ċuvegiji; Tad' se majka na nju naljutila, Pa je stala dvoru na kapiju, Na studen se kamen naslonila, Na kamenu grozne suze lije, N ju m i pita R adanović L azo: "Oj Boga ti, mila majko moja! "Koja ti je golema nevolja, "T e ti nisi svate doĉekala, "V eć si stala dvoru na kapiju, "Na studen se kamen naslonila, "I na njega grozne suze roniš?" Majka Lazi tijo odgovara: "A o L azo, zete nesuĊeni! "K ako ću ti ja vesela biti, "K ako l' svate jadna doĉekati, "Kad je tvoja umrla devojka, "Juĉe sm o je m ladu saranili?"

Onda Lazo majki govorio: "Kazuj groblje, gdi je ukopana. "Da ja vidim i mrtvu devojku." K ad je m ajka reĉi razabrala, B esedila R adanović-Lazi: "Ja ti groblja ne smem kazivati, "Jer je kod nas ĉudan adet post'o: "Kad umire pod prsten devojka, "Ne kopa se u to novo groblje, "V eć se baca u to sinje m ore." K ad to ĉuo R adanović L azo, B esedio kićenim svatovm a: "O j svatovi, m oja braćo draga! "Ĉ ekajte m e u belom e dvoru, "Dok otidem na nove pazare, "Da ja kupim svile svakojake, "D a ja pletem m reţu šarovitu, "D a ja traţim po moru devojku, "Il' ć' u m eni ţivo srce pući." Kad je Lazo ovo besedio, S lušala ga tanana robinja, Pa je njemu tijo besedila: "G ospodaru, R adanović-Lazo! "Nije tvoja umrla devojka, "V eć se ona s m ajkom zavadila, "Ni o grade, ni o vinograde; "V eć o jednu tananu košulju: "M ajka oće da ostavi sinu, "A devojka tebi da ponese." K ad je L azo reĉi razabrao, On besedi kumu i deveru: "Oj Boga vam, kume i devere! "V i idite gore na ĉardake, "Dovedite lepotu devojku, "U njene joj dare ne dirajte, "Jer u mene dosta dara ima." K ad to ĉuo kum e i devere, P oslušali R adanović-Lazu:

O tidoše na gornje ĉardake, D ovedoše lepotu devojku, U dare joj ni dirnuli nisu. K ad su B oţji zakon savršili, D evojka se sa rodom oprašta: Ljubi oca, ljubi staru majku, L jubi braću i m ilu sestricu, Pa je majki onda besedila: "Oprosti mi, mila majko moja! "Š to sam tebi, m ajko, sagrešila." Ali majka kune bez prestanka: "M ila kćeri, i tebe ne bilo! "Ni doprla tamo, ni ovamo! "V eć ostala sredi gore ĉarne." K ad devojka reĉi razabrala, U d'riše joj suze od oĉiju. D igoše se kićeni svatovi, O dvedoše lepotu devojku. K ad su bili sredi gore ĉarne, Al' devojku zabolela glava, B esedila svom ruĉnom deveru: "O j devere, m oj zlaćen prstene! "T i m i zovni R adanović-Lazu. "K ad je dever reĉi razabrao, B rţe ode R adanović-Lazi, Pa je Lazi tijo besedio: "A jde, L azo, brţe u natrage, "D evojka se naša razbolela, "Na kuma se glavom naslonila." K ad je L azo reĉi razabrao, On otide lepoti devojki, P a je pita R adanović L azo: "Š to je tebi, lepota devojko? "Š to je tebe zabolela glava?" Devojka je njemu besedila: "G ospodaru, R adanović-Lazo! "D e m i skupi kićene svatove." S kupi L azo kićene svatove,

Devojka im lepo zafalila Na ljubavi i na prijateljstvu; Svakom dala po kitu bosiljka, L azi dala tananu košulju, Za koju se s majkom zavadila, Pa je njemu tijo besedila: "N a košulju, R adanović-Lazo! "Pod grlom joj puce jadikovo, "Jadikovo i ĉem erikovo: "K udgod odiš, neka jadikuješ; "A gdi staneš, da ĉem erikuješ; "A mene je zabolela glava, "A od srca preboleti ne ću." T o izusti, pa dušicu pusti. Tad' je Lazo svatom besedio: "S ad na noge, kićeni svatovi! "S nadţaci joj raku iskopajte, "A sabljam a sanduk satešite, "V iše glave ruţu usadite, "Oko groba klupe napravite, "N iţe nogu bunar iskopajte: "R ad' m irisa nek se ruţom kite, "Od umora na klupe sedaju, "A od ţeĊi ladne vode piju." Ĉ esto L azo na grob izlazio, P a je pit'o svoju zaruĉnicu: "Jel' ti, dušo, zem lja dotešĉala?" Devojka mu mrtva odgovara: "N ije m eni zem lja dotešĉala, "V eć je teška m aterina kletva."

8. Jovan i divski starješina. (iz Crne gore).

Car hoćaše izgubiti ljubu, C ar hoćaše, i nevolja m u je, E mu ljuba mlogo zakrivila, I za to je care pomrzio;

Ma je sluge izgubit' ne dadu, N o se m ole caru ĉestitom e, T e gospoĊu svoju izm oliše: C ar je svoje sluge poslušao, P okloni joj ţivot za godinu. Ona sina im aše Jovana, P a Ċetetu svom e govorila: "O kamo te, moj Jovane sine! "H oćeš li se odricat' od m ajke?" Dijete su suze propanule, Pa dijete majci govorilo: "Ĉ uješ li m e, m oja m ila m ajko! "Ja ću s tobom po sv'jetu bjeţati." A njemu je majka govorila: "Hajd' uljezi caru u saraje, "Te izvedi gojena Labuda, "D a bjeţim o, sinko, po svijetu." S koĉi Jovan od zem lje na noge, T e je m ajku svoju poslušao (A nema mu do petnaest ljetah), I Labuda svoga izvodio, B aĉiše se njem u o ram ena; No je Jovan majci govorio: "A za Boga, moja mila majko! "Kad m' odvoji od oca mojega, "Koji nema do mene jednoga, "K ud ćem o se, m ajko, dijevati?" A majka je sinu govorila: "D a bjeţim o, sinko, po svijetu, "A od cara i moga i tvoga, "A daleko trideset konakah, "Đ e ne care ni ĉuti ne m oţe, "A nekm oli oĉim a viĊeti." O ni bjeţe zem ljom i svijetom , D ok doĊoše u divsku planinu, T u naĊoše studenu pećinu, Ali u nju sedamdeset divah, M eĊu njim a divski starješina.

K ad Jovana divi ugledaše, K renuše se, da m u uzm u glavu; Ţ estok li je ludani Jovane! Od bedrice sablju izvadio, Slobodno je njima udario, I pos'jeĉe sedam deset divah, A skri m u se divski starješina. On je s majkom nojcu boravio; A kad sjutra dan i zora doĊe, No se Jovan strpljeti ne moga', V eć on u lov u planinu poĊe Na njegova gojena Labuda, Te on lovi srne i košute; Kad po podne sunce navalilo, O n otide u pećinu k m ajci I donese srnu i košutu, Da zarani odagnatu majku. No mu majka tader besjedila: "O Jovane, hajde pred pećinu, "T e poĉini trudan i um oran." O n posluša roditelja svoga. Hitro Jovan pred pećinu poĊe, A majka mu diva ugledala U pećinu, divsku starješinu, P a joj divski starješina vika: "Hajd' ovamo, Jovanova majko! "H odi k m ene, da ašikujem o." A ona mu tader besjedila: "H odi k m ene, divski starješina! "H odi k m ene, da m i lice ljubiš." A on joj je tader govorio: "Ja ne smijem od Jovana tvoga, "Koji zgubi sedamdeset divah, "N o kad doĊe Jovan u pećinu, "A ti tvoje dijete upitaj, "Boji li se do Boga i koga, "Pa najprije igru zametnite, "Prokletoga u ruke prstena,

"Oko njega te se kune krivo, "D ijete je ludo i nevješto, "T i ćeš njega lasno nadigrati, "P ak m u sveţi ruke naopako, "A ja ću ga onda pogubiti, "P ak ćem ' onda m i ašikovati." A kad Jovan u pećinu doĊe, V eĉeraše gospodsku veĉeru, Pa mu tader majka govorila: "O Jovane, moj jedini sine! "Ti izgubi sedamdeset divah, "A ti ideš, sinko, planinam a, "B ojiš li se do B oga i koga?" N o joj Jovan rijeĉ govorio: "Ja se bojim Boga velikoga, "Ne bojim se nikakva junaka, "Doklen mi je gojeni Labude." Tad' Jovanu besjedila majka: "O Jovane, moj jedini sine! "Mi smo jadni, sinko, obojica, "Hod', da malu igru zametnemo." Jovan svoju poslušao m ajku, P a je šnjom e igru zam etnuo, Ponajprijed u ruke prstena; O n m ogaše nadigrati m ajku, O n m ogaše, nego ne hoćaše, No je njega majka nadigrala: "Ja sam tebe, dijete, dobila." Pa mu obje savezala ruke Od lakatah te do vrh nokatah; Ludi Jovan rastegnu rukama, Na sedmoro konop raskinuo. K ada sjutra dan i zora doĊe, Jovan poĊe u lov u planinu. K ad na drum u carevom e doĊe, Iz svijeta srete ćiridţije I pred njim a ćiridţiju R ada, Đ e ćeraju šezdeset tovarah

S ve na golo vina i šenice; Jovan im se na put uĉinio, I pred njima kapicu skinuo: "M olim vi se, braćo iz svijeta, "P rodajte m i šezdeset tovarah "S ve na golo vina i šenice, "Da ja ranim odagnatu majku, "D a vi platim ţutijem dukatom." Ć iridţije robu m u prodale; N o ga pita ćiridţija R ade: "A tako ti, dijete Jovane! "Đ e je tvoja ostarala m ajka?" Jovan m ajku u pećinu kaţe; P a s' ondolen šnjim a podignuo, K ad daleko od pećine bili, M a pećinu bjehu ugledali, I Jovana ugledala majka, Pa se ona vrnu u pećinu, P a je divu rijeĉ govorila: "Nu hod', dive, da mi promislimo, "Evo ide dijete Jovane, "Kako bismo njega izgubili, "P a m i tader da ašikujem o." A div joj je rijeĉ govorio: "U ĉini se bez nevolje bona; "A kad doĊe dijete Jovane, "On se hoće m ajci prepanuti, "P a će m ajku za ponude pitat': ""Bi li, majko, kakvijeh ponudah?" " "T i ćeš njem u ovako kazati: ""Ja bih, sinko, sa bukve jabuku ""Iz velike vode K aladţijnske;" " "U vodu je nesita aţdaha, "Š to proţdire konje i junake, "I kod nje su dva ljuta arslana, "Š to iziju ţivoga junaka; "N e bi li ga proţdrla aţdaha, "Il' izjeli dva ljuti arslana."

P a kad Jovan u pećinu doĊe, Ali bonu nahodio majku; S jede Jovan m ajci više glave, Ţ alosne ga suze propanule: "Kuku mene, moja mila majko! "Bi li, majko, kakvijeh ponudah?" O na m u je rijeĉ govorila. "Ja bih, sinko, sa bukve jabuku "Iz velike vode K aladţijnske, "Ĉ ini m i se, bi m i bolje bilo." S koĉi Jovan od zem lje na noge, I Labuda svoga uzjahao, P a otide noći bez m jeseca, Hitro Jovan k vodi dolazio, I u vodu ugoni Labuda, Te dofati sa bukve jabuku, A kad bio ukraj vode ladne, O pazi ga nesita aţdaha, N a Jovana uriš uĉinjela, N a sablju je Jovan doĉekuje, I aţdahi glavu okinuo; A l' skoĉiše dva silni arslana, I veliku vodu zam utiše, A Jovanu skaĉu na L abuda, Dijete je srca ţestokoga, O ba ih je ţiva ufatio, Labudu ih za rep savezao, Povede ih zelenom planinom, U pećinu m ajci dolazio, I dade joj sa bukve jabuku. K ad to viĊe Jovanova m ajka, Jovanu je rijeĉ govorila: "O Jovane, da te, sinko, pitam: "B ud sam ideš zelenom planinom, "Da t' ufate od gore hajduci, "Da ti spute obadvije ruke, "B i l' ti i što zadrţalo ruke?" A Jovan joj tader govorio:

"Ja bih svašto, m ajko, raskinuo, "Do prokleto drndarsko tetivo." K ad to ĉula Jovanova m ajka, O na skoĉi od zem lje na noge, I tetivo hitro nalazila, Pa je njemu ruke savezala Od lakatah te do vrh nokatah, Od nokatah lije krvca crna, Pa je Jovan majci govorio: "A za Boga, ostarala majko! "O driješi m oje b'jele ruke, "Jer m i, m ajko, obje otpadoše." Ona trnu od zemlje na noge, Hitro diva iz pećine vika. B rzo divski doĊe starješina; O d Jovana m uku napraviše: O badva m u oka izvadiše, B aĉiše ga ukraj od pećine. P a su onĊe nojcu boravili. K ada sjutra dan i zora doĊe, N o se kuĉka s divom dogovara: "Ĉ uješ li m e, divski starješina! "Ti dofati ludoga Jovana, "S lijepa ga na L abuda baĉi, "Povedi ga zelenom planinom, "T e ga baĉi u jam u studenu." S koĉi dive, dofati Jovana, K ad ga dive bješe dofatio, Stade cika ludoga Jovana, Pa ih kumi Bogom velikijem: "N em ojte m e u jam u baĉivat', N o m e baĉ'te na drum u planinu." No mu majka ni habera ne ma, V eć je ona divu govorila: "B aĉi, dive, vraga i Ċavola." Povede ga zelenom planinom, S ilnu jam u ukraj drum a naĊe, P a ga jam i u dubljinu baĉi.

K ud će diva nesreća taknuti! Ali je to Gospod naredio, Te mu sveza nad jamu Labuda, P a otolen u pećinu poĊe. M alo bilo, ništa ne stanulo, D a je kom e ţalost poslušati: Stoji cika gojena Labuda, Labud bije jamu kopitima (O d kopitah cjepanice skaĉu), Da dofati zubom gospodara; Ali stade tutanj uz planinu: E vo ide tridest ćiridţija I pred njim a ćiridţija R ade, Kad pogleda ukraj druma puta, V išti L abud viš' luda Jovana, N o govori ćiridţija R ade: "N u viĊite, m oja braćo draga! "Eno Labud ludoga Jovana, "Đ e m u pusti u planinu višti, "Bog zna, mu je Jovan poginuo; "H aj'te, braćo, da vidim o onĊe." K ad doĊoše na jam u studenu, V išti L abud, kopitam a kaţe; T adar skoĉi ćiridţija R ade, I sastavi tridest konopaca, I zasuka po dva u jednoga, Te napravi petnaest komata, Pa se Rade preko pasa sveza, S pustiše ga tridest ćiridţija; T u Jovana u ţivotu naĊe, I izvadi ludoga Jovana, P a m u b'jele odriješi ruke, Krenu da ga vodi po svijetu; Kumi Rada dijete Jovane: "B ogom brate, ćiridţija R ade! "Ne vodite mene po svijetu, "N o m e baĉ'te na pusta L abuda, "Z ajm ite m e vodi K aladţijnskoj,

"E um rijeh od ţeĊi junaĉke; "A poĊite dva tri u K osovo, "A u moje Bogom posestrime, "P osestrim e krĉm arice Jane, "N eka doĊe vodi K aladţijnskoj, "Da me zajmi u polje Kosovo, "Razumna je uma i pameti, "Guslara joj u svijetu nema, "N e bi li m e guĊet' nauĉila." To je Rade za Boga primio, T e ga baĉi na konja L abuda, A zajm i ga vodi K aladţijnskoj, T u Jovana bješe ostavio, A sahiju posla u Kosovo. Kad je Janu haber dopanuo, Hitro dvije dozivala sluge, T e joj sluge konje dovedoše, P a otide šnjim a niz K osovo. S am na vodi Jovan K aladţijnskoj, P išti m om ĉe, kako zm ija ljuta, N o ga ĉula od planine vila, K Jovanu je brzo dolećela, Kad pogleda ludoga Jovana, E su njem u oĉi izvaĊene, U m i njega vodom K aladţijnskom , Pa je vila Boga zamolila, I Jovanu oĉi satvorila. K ad se Jovan oĉih dofatio, I svojega uzjaha Labuda, Pa ga igra pokraj vode ladne, Poje Jovan iz grla bijela: "M ili B oţe, na svem u ti fala, "K oji si m i bio na pom oći! "No ne fala mojoj staroj majci, "Koja svoje iskobi dijete!" A li ide krĉm arica Jana Na silnoga hata debeloga, A kad viĊe ludoga Jovana,

Prije su je suze propanule, Pa se potljen grohotljivo smije "Blago mene, mio pobratime! "B og zna, su ti oĉi proboljele?" R uke šire, u lica se ljube, Za velje ga jade upitala, Š to j' od m ajke ĉedo doĉekalo, Š to uĉini! prokleta joj duša! Pa se ladna napojiše vina O ndolen se oni razdvojiše: Jana minu u polje Kosovo, Jovan poĊe da traţi krvnike. A kad Jovan pred pećinu doĊe, A l' m u sjedi pred pećinu m ajka, S trašna diva u perĉinu bište, Pa pogleda, ugleda Jovana, P a je divu rijeĉ govorila: "Kuku, dive, evo Jovan ludi!" P a skoĉiše od zem lje na noge: S tan' da vidiš Jovanove m ajke, K ako pram a kuĉka u planinu! D iv uljeţe u lednu pećinu. Brzo Jovan majku ufatio, Pa joj sputi obadvije ruke, F rk je baĉi na silna L abuda, A divu je glavu okinuo, Pa se Jovan baĉi na L abuda, On otide zemljom i svijetom, D a on traţi svoju postojbinu. K ad se bješe prim aknuo blizu, N ogo caru m uštuluci gredu: K oji prvi na m uštuluk doĊe, Njima hate nesedlane daje; K oji drugi na m uštuluk doĊe, Njima spenzu nebrojenu daje; K oji treći na m uštuluk doĊe, N jim a ĉohu nekrojenu daje Kad ispade Jovan na Labudu,

Ţ eljna li ga sluge ugledale, A caru su rijeĉ govorili: "A evo ga, dragi gospodaru!" S koĉi care iz svoje stolice, Te car svoje susrete dijete, Ţ alosno je sina prigrlio, P a Jovanu rijeĉ govorio: "A Jovane, sve ti prosto, sinko! "Š to uĉini od oca svojega? Ja sam reka', nikad doći ne ćeš " P a m u silni šem luk udariše; N o se caru dijete poţali, Š to je njem u uĉinjela m ajka; P a skoĉiše, te je ufatiše, O bukli joj tananu košulju, N am azaše prahom i katranom, P a zaţdiše su ĉetiri strane; Ali vika Jovanova majka: "Ne daj majku, dijete Jovane! "Izgorje ti m ajku oganj ţivi." N o joj Jovan rijeĉ govorio: "A neka te, prokleta ti duša!" S va izgorje o njegovoj duši.

9. B raća i sestra.

Rani majka devet mili sina I desetu šćercu m ljezinicu; Ranila ih dok ih odranila, D okle bili sini na ţenidbu, A Ċevojka bila na udaju, Nju mi prose mlogi prosioci Jedno bane, drugo dţenerale, T reće prosi iz sela kom šija M ajka daje u selo kom šiji, B raća daju s preko m ora[6] banu, Još su braća sestri besjedila: "Ja ti poĊi, naša m ila sejo,

"Ja ti poĊi s preko m ora banu, "M i ćem o te ĉesto pohoditi: "U godini svakoga mjeseca, "U m jesecu svake neĊeljice." T o je sestra braću poslušala, O na poĊe s preko m ora banu. A l' da vidiš ĉuda velikoga! Ja B og pušća od sebe m oriju, Te pomori devet milih brata, Sama osta samorana majka. Tako stade tri godine dana. L juto pišti sestrica Jelica: "M ili B oţe, ĉuda velikoga! "Š to sam vrlo braći zgriješila, "T e m e braća pohoditi ne će?" Nju mi kore mloge jetrvice: "K uĉko jedna, naša jetrvice! "T i si vrlo braći om rznula, "T e te braća pohoditi ne će." L juto pišti sestrica Jelica, L juto pišti jutrom i veĉerom . A l' se m ilu B ogu raţalilo, P a on posla dva svoja anĊela: "Id'te dolje, dva m oja anĊela, "Do bijela groba Jovanova, "Jovanova, brata najm laĊega, "V ašijem ga duhom zadanite, "O d groba m u konja naĉinite, "O d zem ljice m ijes'te kolaĉe, "O d pokrova reţite darove; "Spremite ga sestri u pohode." H itro idu dva B oţja anĊela Do bijela groba Jovanova, Od groba mu konja naĉiniše, N jinijem ga duhom zadanuše, O d zem ljice m ijese kolaĉe, O d pokrova rezaše darove; S prem iše ga sestri u pohode.

H itro ide nejaĉak Jovane; Kad je bio dvoru na pomolu, Daleko ga seja ugledala, M alo bliţe pred njeg' išetala, O d ţalosti vrlo zaplakala, R uke šire, u lice se ljube; Pa je seja bratu besjedila: "Jeste l' mi se, brate, zatjecali, "Kad ste mene mladu udavali, "D a ćete m e ĉesto pohoditi: "U godini svakoga mjeseca, "U m jesecu svake neĊeljice? "Evo danas tri godine dana "N ijeste m e jošte pohodili!" Još je njem u seja besjedila: "Š to si tako, brate, potavnjeo "B aš kan' da si pod zem ljicom bio?" B esjedi joj nejaĉak Jovane: "Š uti, sejo, ako B oga znadeš! "Mene jeste golema nevolja: "D ok sam osam brata oţenio, "I dvorio osam milih snaha; "A kako se braća iţeniše, "D evet b'jelih kuća naĉinism o; "Za to sam ti pocrnjeo, sejo." I on bio tri bijela dana. Oprema se sestrica Jelica, I oprema gospodske darove, D a daruje braću i snašice: B raći reţe svilene košulje, A snahama burme i prstenje. Al' je Jovo vrlo ustavljaše: "Ti ne idi, moja mila sejo, "D ok još braće u pohode doĊe." A l' Jelica ostanuti ne će; Ona spremi gospodske darove; Otale se Jovo podigao I sa šnjim e sestrica Jelica.

A kad blizu dvora dolaziše, Kod dvora je prebijela crkva. P a besjedi nejaĉak Jovane: "T i poĉekaj, m oja m ila sejo, "Dok ja odem za bijelu crkvu: "K ad sm o srednjeg brata oţenili, "Ja sam zlatan prsten izgubio, "D a potraţim , m oja m ila sejo." O de u grob nejaĉak Jovane, A ostade sestrica Jelica Ĉ ekajući nejaĉka Jovana. Ĉ ekala ga, pa ga potraţila, Al' kod crkve mlogo novo groblje: Tu se odmah jadu osjetila, Đ e j' um r'o nejaĉak Jovane. Hitro ide dvoru bijelome; Kad je blizu dvora dolazila, Al' u dvoru kuka kukavica; To ne bila sinja kukavica, V eće njina ostarila m ajka. A Jelica na vrata dolazi, O na viĉe iz grla bijela: "Jadna majko, otvori mi vrata." Stara majka iz dvora besjedi: "Id' odatle, od Boga morijo, "Devet si mi sina umorila, "I m en' hoćeš ostarilu m ajku?" A Jelica bila besjedila: "Jadna majko, otvori mi vrata, "Ovo nije od Boga morija, "V eć Jelica tvoja m ila šćerca." Pa joj majka otvorila vrata, Z akukaše, kano kukavice, R ukam a se b'jelim zagrliše, O bje m rtve na zem lju padoše.

6) "s preko mora" mjesto: iz preko mora.

10. Milan-beg i Dragutin-beg.

Dva se brata vrlo milovala: Beg Milane i beg Dragutine. K oliko se braća m ilovala, Pod njima se dobri konji ljube. Beg Milan-beg bratu govorio: "A m oj brate, beţe D ragutine! "H odi, brate, da se iţenim o." Beg Dragutin bratu govorio: "L asno bi se, brate, iţenili; "A l' kad tuĊe seje sastavim o, "T uĊe će nas seje zavaditi, "B aška će nam dvore pograditi, "Izm eĊu njih trnje posaditi, "I kroz trnje vodu navratiti, "Neka trnje u visinu raste, "Da se nikad sastat' ne moremo." Beg Milan-beg brate ne slušaše, V eć isprosi lijepu Ċevojku I iskupi kićene svatove, T e dovede lijepu Ċevojku, N aĉinio šenluk i veselje. K ad je bilo noći po jaciji, M ladijence u Ċerdek svedoše; K ada beţe u odaju uĊe, A Ċevojka stoji pod duvakom , On za sobom zatvorio vrata, D iţe curi puli duvak s lica, S inu lice, kano ţarko sunce, Beg zagrli lijepu Ċevojku, H otijaše, da je i poljubi; A l' m u veli lijepa Ċevojka: "Gospodaru, bego Milan-bego! "Ne dam tebi lica obljubiti, "Dok ne vidim tvoga brata glave, "Đ e se m rtva po avliji valja." Ondar joj je bego govorio:

"N e budali, lijepa Ċevojko! "Volim brata od oĉinjeg vida; "Ko bi mog'o bratu kidisati?" V eli njem u lijepa Ċevojka: "A ko ti je ţao kidisati, "T i ćeš sjutra rano uraniti, "Pa ti hajde u lov u planinu, "I povedi brata Dragutina, "Ponesite sive sokolove, "Povedite hrte i zagare, "P a krećite tice jarebice, "N apušćajte sive sokolove, "Nek fataju tice jarebice; "A krećite srne i košute, "N apušćajte hrte i zagare, "N eka taru srne i košute; "P a najpošlje, bego M ilan -bego, "Ti zametni hajku u planini, "Pa ti kreni zvijera arslana, "Svoga brata metni na busiju, "O tkuda će arslan udariti, "P a će njega arslan pogubiti." To je bego odmah kail bio, O n joj reĉe, da će uĉiniti; T ada m u je lice dopuštila. Kad u jutru zora zab'jelila, P oranio beţe M ilan -beţe, Ide bratu u drugu odaju, Da on budi brata Dragutina; Al' mu bratac prije uranio, N a dem ir se pendţer naslonio, P a prem išlja m isli svakojake. N jem u M ilan B oţju pom oć daje, D ragutin m u ljevše prifatio; Milan mu je onda govorio: "A m oj brate, beţe D ragutine! "Jesam , brate, lova poţelio, "Da idemo u lov u planinu."

Dragutin je bratu govorio: "M oj roĊeni brate, M ilan -beţe! "Ja sam noćas zao san usnio: "Đ e nam m unja od zapada sinu, "A grom puĉe iz vedroga neba, "P a u naše udario dvore, "Ja umrijeh, ti prebolje, brate." Milan-beg je bratu govorio: "A moj brate, beţe D ragutine! "San je klapa, a Bog je istina; "Nikad sanku vjerovati nije; "Da idemo u lov u planinu." D ragutin je brata poslušao: "H ajde, brate, zovi naše sluge, "Da povedu hrte i zagare, "Da ponesu sive sokolove, "Dok ja idem snahi u odaju." Pa od zemlje na noge skoĉio, Te on ide snahi u odaju. K ad uniĊe snahi u odaju, A li snaha kod pendţera sjedi, N joj D ragutin dobro jutro viĉe, S pram njeg' snaha na noge skoĉila, Dragutinu Boga prifatila, Bijelu mu poljubila ruku P odm aĉe m u zlaćenu stolicu, Š ećerli m u kavu iznijela I pred kavu ţeţenu rakiju. N jojzi veli beţe D ragutine: "Snaho moja, Milan-begovice! "Jesi l' m i se juĉer um orila "A jašući konja velikoga? "Jesi li m i noćas poĉinula "U ĉardaku na m eku dušeku "Mom Milanu na desnici ruci?" Na to njemu snaha odgovara: "A Ċevere, m oj zlaćen prstene! "Jesam ti se juĉe um orila,

"A li sam ti noćas poĉinula "U ĉardaku na m eku dušeku "Tvom Milanu na desnici ruci." A l' da vidiš bega D ragutina! O n se m aši rukom u dţepove, Pa izvadi devet prstenova S ve od ĉista saliveni zlata I u njima dragi kamenovi, I uza njih stotinu dukata, Te dariva svoju snahu dragu. Snaha mu je poljubila ruku, Izvadila od zlata maramu, Ts dariva bega Dragutina. I odoše u lov u planinu; O ni diţu tice jarebice, N apušćaju sive sokolove, Te fataju tice jarebice; O ni kreću srne i košute, N apušćaju hrte i zagare, T e fataju srne i košute. P a najpošlje hajku zam etnuše, A Milan-beg pometa busije, Dragutina metnu na busiju, O tkuda će arslan udariti. Z avikaše po gori hajkaĉi, I krenuše zvijera arslana, Na bega je arslan udario; Kad sagleda zvijere arslane, Kad sagleda bega Dragutina, N a bega je juriš uĉinio. Beg se brani drvljem i kamenjem, I najpotlje zlaćenom m aram om , Š to je njega snaha darivala; Ufati ga zvijere arslane, A l' zavika beţe D ragutine: "Đ e si, brate, beţe M ilan -beţe? "Pogubi me zvijere arslane!" K ad to ĉuo beţe M ilan -beţe,

T ada m u je ţao brata bilo, P a poteĉe bratu po avazu; Kad dopade bratu u busiju, Al' na bratu ruse glave nejma. Ţ ao bilo begu M ilan -begu, B rţe jaše konja velikoga, Pa on ode dvoru bijelome; P a on ode na gornje ĉardake, Pa uzima svoju vjernu ljubu, T e je baca s gornjega ĉardaka On je baca na mermer-avliju, M rtva tuţna na avliju pade. On nakupi bisage dukata, Pa posjede konja velikoga, On ostavi dvore i timare, Pa otide glavom po svijetu.

11. Mujo i Alija[7]. (iz Crne gore).

D va su brata divno ţivovali: Jedno Mujo, a drugo Alija; K oliko su divno ţivovali, Ispod sebe konje mijenjali I sa sebe svijetlo oruţe; Pa se digli na jezero mutno, U jezero utvu ugledaše, O ba su ju pozlaćena krila. M ujo pušti sivoga sokola, A A lija pitom u ţuricu, U loviše utvu u jezero. M ujo reĉe: "S oko je ufati." A A lija: "N ije, no ţurica" T o je M uju ţa' na sv'jetu bilo, P a sjedoše pod jelu zelenu, I pod jelu piju vino ladno, U vino ih sanak prevario. To gledale tri bijele vile,

Najstarija vila besjedila: "Ĉ udne onjen dva dobra junaka! "Koja bi ih vila zavadila, "D ati ću ju stotinu cekinah." N o najm laĊa polećela vila, P olećela na bijela krila, O na pade M uju više glave, Pa mi tople suze prolijeva, Dok Mujovo progorelo lice; S koĉi M ujo, ka' da se pom am i, K ad pogleda, ugleda Ċevojku, P a aliju brata dozivaše: "Ustan', Ale, doma da idemo!" S koĉi T ure od zem lje na noge, Pa je Muju bratu govorio: "A ne, M ujo, rĊa te ubila! "Tebe dvije, a mene ni jedna!"[8]

T o je M uju ţa' na sv'jetu bilo, O d pojasa povadi handţara, I Aliju na srce ud'rio. Pade Ale na zelenu travu, A M ujo se Ċoga dofatio, Z a se baĉi lijepu Ċevojku, I okrenu dvoru niz planine. S tade cika A lijna vranĉića, A le ranjen brata dozivaše: "O ti M ujo, brate i krvniĉe! "Povrni se, Mujo, na tragove, "U zm i m oga m aloga vranĉića, "D a ne višti pusti proz planinu; "A biće ti po druţini fala, "K a' si svoje oĉi izvadio!" Tad' se Mujo natrag povratio, Te on uze Alijina vranca, N a njeg' baĉi lijepu Ċevojku, I uminu Mujo planinama. Kad je bio nasred druma puta. Srete vrana bez desnoga krila,

P a je tici rijeĉ govorio: "A tako ti, crna tice vrane! "Kako ti je bez desnoga krila?" No mu tica piskom odgovara: "Mene jeste bez krila mojega, "Kako bratu, koji brata nema, "Ka' i tebe bez Alije, Mujo!" Onda Ture sobom besjedilo: "Z lo ti, M ujo, današnje junaštvo! "D a bud li m e tice prekoriše, "D a kako te braća i druţina!" No mu tade vila govorila: "Povrni se, Mujo, na tragove! "Nekada sam vidarica bila, "Ja bih tvoga brata izvidala." Povrnu se Mujo na tragove, A kad tam o do jezera doĊe, Za sobom se Ture obrnulo, V iĊe vranca, a nem a Ċevojke! Brzo Mujo pripade Aliji, A li m u je duša ispanula. K ad to viĊe M ujo T ure m lado, O d pojasa handţar povadio, Njime svoje srce prekosio.

7) Jam aĉno je ova pjesm a u narodu našem u starija od T uraka u našijem zem ljam a, nego su ova im ena poslije uzeta, i ja ih nijesam htjeo mijenjati.

8) V alja da je M ujo bio oţenjen, ili se A liji prividjelo, da kod Muja stoje dvije djevojke?

12. Z m ija m ladoţenja.

S tan'te, braćo, da vi ĉudo kaţem : O ţeni se kralje od B udim a Eto danas devet godin' dana, N išta kralje od poroda nem a. P odiţe se kralje M ilutine,

Prav' otide u lov u planinu, Da on lovi lova po planini. T ako njem u B og i sreća dade, N it' ulovi srne ni košute; V rlo kralju ţeĊca odolela, P a se diţe na vodu studenu, Te se napi vode studenice, Zakloni se za jelu zelenu; Malo vreme za tim postajalo, Eto otud do tri gorske vile, N apiše se vode studenice, P a kod vode staše besediti; No besedi vila najstarija: "Ĉ ujete l' m e, do dve m ile ćerke! "Z nate l', ćerke, jeste l' zapazile, "K ad s' oţeni kralje od B udim a? "Eto danas devet godin' dana, "K ako je se jadan oţenio, "I ne ima od srca poroda." Još ovako vila besedila: "Zna li koja kakoga lijeka, "Ne bi l' ljuba trudna zahodila?" O be m laĊe ništa ne govore, Salt govori vila najstarija: "D a zna kralje, kako ja što znadem , "Da sakupi Budimske devojke, "Da donese mlogo suho zlato, "D a saplete onu sitnu m reţu, "S itnu m reţu od suhoga zlata, "Da je baci u tiho Dunavo, "Da uvati ribu zlatnokrilu, "Da joj uzme ono desno krilo, "Opet ribu u vodu da pusti, "K rilo da da gospoĊi kraljici, "Nek izede ono desno krilo, "Jednak će m u trudna zahoditi." A to kralju i sluša i gleda, O n se diţe u grada B udim a,

Pa sakupi Budimske devojke, I donese mlogo suho zlato, Te saplete onu sitnu m reţu, S itnu m reţu od suhoga zlata, M eće m reţu u tiho D unavo; T ako njem u B og i sreća dade, Te uvati ribu zlatnokrilu, Pa joj uze ono desno krilo, Opet ribu u vodu pustio, K rilo nosi gospoĊi kraljici, Te joj daje ono desno krilo; Kak' izede ono desno krilo, Jednak mu je trudna zahodila. Nosi breme za godinu dana, D oĊe vrem e, brem e da se im a, N em ade se jedno m uško ĉedo, No s' imade jedna zmija ljuta; Kako pade zmija na zemljicu, Jednak zmija u duvar odmile. T ad' otrĉa kraljica gospoĊa, Pa ovako kralju besedila: "K am en, kralje, da se obraduješ, "O braduješ od srca porodu! "N em ade se jedno m uško ĉedo, "No s' imade jedna zmija ljuta; "Kako pade zmija na zemljicu, "Jednak zmija u duvar odmile." Tade kralje 'vako besedio: "Vala Bogu na njegovu daru!" Tako stade za sedam godina, No besedi zmija iz duvara: "O moj babo, od Budima kralje! "Š to ti ĉekaš, te ne ţeniš m ene?" Mrda kralje tamo i ovamo, Još ovako kralje besedio: "Moja zmijo, moj hudni porode! "K o će dati za zm iju devojku?" No ovako zmija besedila:

"O moj babo, od Budima kralje! "Ti osedlaj konja Lastavicu, "Pa ti idi ka Prizrenu gradu "O d P rizrena caru ĉestitom e, "C ar će dati za m ene devojku." K ad to zaĉu od B udim a kralje, On osedla konja Lastavicu, P a se m eće junak na drugoga, Pravo ode ka Prizrenu gradu; K ada doĊe caru pod dvorove, Sam ga care s kule ugledao, Pa on sljeze niz kulu visoku, Te ga srete u svojoj avliji, R uke šire, u lice se ljube, Z a junaĉko pitaju se zdravlje, Pa ga uze za desnicu ruku, Odvede ga na visoku kulu, S lug' uzoše konja Lastavicu, O dvedoše u novoga ara. P iše vino tri bijela dana, D ok se rujna ponapiše vina, Doke vince uljeze u lice, A rakija stade govoriti; U zm uĉi se kralje od B udim a, Poznade ga dare od Prizrena, Pa je njemu bio besedio: "A Boga ti, kralje od Budima! "Š to je tebe, kaka je nevolja? "T e si m i se tako uzm uĉio?" Stade kralje njemu besediti: "Ĉ uješ m ene, care od P rizrena! "Z naš li, care, jesi l' zapazio "K ad sam ti se jadan oţenio? "Za punijeh do devet godina "Ja nemadoh od srca poroda; "Kad s' napuni devet godin' dana, "N em ade se jedno m uško ĉedo, "No s' imade jedna zmija ljuta;

"Kako pade zmija na zemljicu, "Jednak zmija u duvar odmile. "Et' od tade sedam godin' dana, "No besedi zmija iz duvara: ""O moj babo, kralje od Budima! ""Š to ti ĉekaš, te ne ţeniš m ene?" " "Ja sam 'vako zmiji besedio: ""Moja zmijo, moj hudni porode! ""K o će dati za zm iju devojku?" " "No je mene zmija besedila: ""O moj babo, od Budima kralje! ""Ti osedlaj konja Lastavicu, ""Pa ti idi u Prizrena bela ""K a onom e caru ĉestitom e, ""C ar će dati za mene devojku."" "I ja sam se jadan potrudio "I ka tebe care dohodio." No ovako care besedio: "Ĉ uješ m ene, kralje od B udim a! "Ti mi idi u Budima grada, "Te ti pitaj zmiju u duvaru. "M oţe li se zm ija podvatiti, "D a dovede kićene svatove "Od Budima do Prizrena bela, "Da ih nigde sunce ne ogreje "Još nikakva rosa ne okvasi; "A ko s' m oţe zm ija pouzdati, "Ja ću dati za zm iju devojku." K ad to zaĉu od B udim a kralje, Izvedoše konja L astavicu, O n se m eće konju na ram ena, Ode pravo preko polja ravna, Kano zvezda preko vedra neba. Kad je bio do blizu Budima, Još je kralje ovako m islio: "Avaj mene! do Boga jednoga! "G de ću naći zm iju u duvaru, "D a joj kaţem od cara pozdravlje?"

T am an doĊe na B udim ska vrata, Prije njega zmija progovara: "O moj babo, od Budima kralje! "Dade l' care za mene devojku?" No ovako kralje besedio: "Zmijo moja, moj hudni porode! "A ko s' m oţeš, zm ijo, pouzdati, "D a odvedeš kitu i svatove "Od Budima do Prizrena grada, "Da ih nigde sunce ne ogreje "Niti kakva rosa pa orosi, "Dade care za tebe devojku; "A ko l' ne m o'š odvesti svatova, "Ne da care za tebe devojku." No ovako zmija progovara: "Kupi svate, hajde za devojku; "Ja ću odvest' kićene svatove, "Da ih nigde sunce ne ogreje "Ni kaka ih rosa pa zarosi." S akupiše silu i svatove, S akupiše hiljadu svatova, Svi svatovi u kraljeva dvora, Izvedoše konja L astavicu, S am se konjic po avlije šeta; T u viknuše ti laki ĉauši: "H azur da ste, kićeni svatovi! "H azur da si, m ladi m ladoţenja!" K ad to zaĉu zm ija iz duvara, Tad' se smile zmija niz duvara, Pa se primi konju uz koleno, Pa se zavi sedlu na jabuku; O krenuše niz B udim a grada, Zadede se jedan modar oblak Od Budima do Prizrena grada, B aš ih nigde sunce ne ogreja Nit' ih kakva rosa zarosila. K ad otoše u P rizrena grada, U ljegoše u dvore careve,

Svi svatovi konje provaĊaju, S alt ne šeta zm ija L astavicu, S am a joj se po avlije šeta. Ĉ udno ih je care doĉekao, I ĉudno ih darom darivao: S vakom svatu od svile košulju, M ladoţenje konja i sokola, Još odviše P rizrenku devojku. B re viknuše ti laki ĉauši: "Hazur da ste, kićeni svatovi! "Hazur da si, kume i starojko! "Hazur da si, Prizrenka devojko! "V rem e doĊe, polazit' hoćem o." S vi svatovi konje pojahaše, Još uzjanu P rizrenka devojka, Kad to vide zmija iz duvara, Tad' se smile zmija niz duvara, Potprimi se konju uz koleno, Pa se zavi sedlu na jabuku; O krenuše niz P rizrena grada, P o više njih jedan m odar oblak. S vi svatovi konje razigraše, Stade igrat' zmija Lastavicu, K oliko je njega raţljutila, U Prizrenu istrla kaldrmu I Prizrena redom pokvarila, B aš se kurvić pograditi ne će Za punijeh dvanaest godina, Š to je caru kvara uĉinjeno. P a otoše zdravo i veselo, O tidoše u B udim a grada, S vadbu 'graše za nedelju dana, Igraše je, pa je proigraše, Svaki ode ka svojemu dvoru, Zmija osta u svome duvaru, Kralj ostade na svome divanu; D oĊe vrem e, da s' svedu m ladenci, D a se svede m om ĉe i devojka,

Izvedoše lijepu devojku, Izvedoše na kulu visoku, T uriše je podu najvišem u. K ad je bilo noći u ponoći, Stade graja kule na visinu, T ad se krade kraljica gospoĊa, Ona s' krade od poda do poda, D ok izljeze podu najvišem u, Na oda. tvorila vrata, Š ta da vidi? ĉuda golem oga! N a jastuku od zm ije košulja, U dušeku dobar junak spava, Zagrlio Prizrenku devojku!! Svaka ma rada je porodu, T e ukrade od zm ije košulju, P a je turi na tu vatru ţivu, P a potrĉa kralju gospodaru: "Blago tebe a i mene kralje! "Ja se digoh na visoku kulu, "Na odaji ja otvorih vrata, "N a jastuku od zm ije košulja, "U dušeku dobar junak spava, "Zagrlio Prizrenku devojku; "Ja ukradoh od zm ije košulju, "P a ju turih na tu vatru ţivu." "Š to je, ljubo, izela te zmija!" P otrĉaše kule na visinu, Š ta da vide? ĉuda golem oga! M rtav junak u dušeku leţi, Zagrlila g' Prizrenka devojka, I ovako ona besedila: "Jaoj mene, do Boga jednoga! "Š to ostadoh m lada udovica! "O svekrvo, da te Bog ubije! "A mene si m alo uĉinila, "A sebe si gore dopravila." Osta majka bez sina svojega, Od nas pesma, a od Boga zdravlje!

Nas lagali, mi polagujemo.[9]

U narodu našem u im a i pripovijetka, kako je ţena rodila zm iju, pa kad su je ovako oţenili i m lada vidjela, da u veĉe iz zm ijine košulje izlazi prekrasan m om ak te s njom e spava, a u jutru se opet zavlaĉi u zm ijinu košulju, ona se dogovori sa svekrvom , pa m u košulju spale na vatri. K ad se m om ak probudi, on otide od ţene u svijet, kazavši joj, da se s djetetom, s kojijem bila trudna, ne će rastati, dokle ga ne naĊe i on ruku na nju ne m etne, a prije da ga ne će naći, dok ne podere gvozdene opanke i ne satre gvozden štap traţeći. P o tom ona, traţeći ga svuda, doĊe k suncu, no ono joj kaţe, da ga danju nigdje vidjelo nije, i pošalje je k m jesecu, da pita njega, nije li ga on gdje noću vidjeo. N a pohodu odande pokloni joj sunĉeva m ajka zlatnu preslicu sa zlatnom kudjeljom i s vretenom . K ad doĊe k mjesecu, i on joj odgovori, da ga nigdje vidjeo nije "Nego", veli, "idi k vjetru, te njega zapitaj, nije li ga gdje vidjeo, jer se on zavlaĉi svuda." K ad odande poĊe, pokloni joj m jeseĉeva m ati zlatnu kvoĉku s pilićim a. K ad doĊe k vjetru i zapita ga, on joj kaţe, da ga je u toj i u toj zem lji vidjeo, gdje se oţenio

9) G djekoji pjevaĉi ĉesto dodaju na svršetku pjesm e: "O naj laţe, koji m eni kaţe, "O naj laţe, a ja polagujem ."

S tijem pjevaĉ pokazuje, da ni on sam ne drţi sve za samu istinu, što se pjeva i caruje. K ad ga onam o naĊe i opanci joj se poderu i štap prebije, ona s onijem darovima od sunĉeve i m jeseĉeve m ajke potkupi njegovu ţenu, te joj dopusti, tri noći s njim e da prenoći. P rvu i drugu noć kraljica svoga m uţa neĉim opoji, te je i ne vidi i ne ĉuje njezine rijeĉi: "Kralju, metni ruku na mene, da bih se rastala s tvojijem djetetom;" a treću doznavši on to od sluge

svoga, m etne u veĉe pod bradu sunĊer, te u njega saspe ono piće, koje m u kraljica donese, i tako ostane pri sebi i m etnuvši na nju ruku, ona se rastane s djetetom i rodi mu sina zlatne kose i zlatnijeh ruku; po tom on ostavi onu zemlju i kraljicu, a s prvom se ţenom i s djetetom vrati u svoje preĊašnje kraljevstvo.

13. O pet to, ali dru kčije. (iz Crne gore).

P rošetaše do dva kaluĊera P o prţini pokraj m ora slana, Š etaju se, razgovaraju se: "Fala Bogu, fala jedinome! "U jadnoga Mihaila bana "K ako nem a m uškoga Ċeteta, "D o im aju devet Ċevojakah! "D a li znade gospoĊa banica, "D a ponese m reţu od bisera, "Da je zapne moru na izvoru, "D a ufati ribu od šes krilah, "Da izije ribi desno krilo, "Imala bi zlatoruka sina." O no njena zaĉula jetrva, A jetrva Kojadinovica, S ve joj, što je i kako je, kaza. P onesoše m reţu od bisera, Z apeše je m oru na izvoru, U fatiše ribu od šes krilah. V iĊi kuĉke K ojadinovice! On' izjede ribi desno krilo, A banici dala je lijevo; Obje dvije trudne ostanule. Nogo viĊi K ojadinovicu! Ona ima zlatoruka sina, A banica zmiju kraosicu, Zmija joj se u krioce valja.

K ad to viĊe M ihaile bane, On doziva slugu Radosava: "A nu hodi, moja vjerna slugo! "Uzmi ovu zmiju kraosicu, "T e je baĉi m oru u puĉinu." S koĉi sluga, zm iju dofatila, I baĉi ju m oru u puĉinu. A kad sluga doma dohodila, Al' je zmija prva ugrabila, I došla je u krioce m ajci. K ad je nojca o veĉeri bila, Z atvoriše zm iju u odaju, I šnjom hojde V eruša Ċevojka, N ajprva kćer M ihaila bana, K oliko se brata uţeljela, Od zmije se odvojit' ne hoće. A kad nojca po veĉeri bila, B aĉi zm ija krila i okrilje, I oturi od sebe košulju. K ad to viĊe V eruša Ċevojka, Ona jasno od radosti visnu, Iz odaje izljeze Ċevojka, Svojoj staroj govorila majci: "Ha, nu hodi, moja mila majko! "Da ti vidiš ĉudo neglejano: "Nije ovo zmija kraosica, "No je ovo ognjaniti zmaju, "N a njega su do tri obiljeţa: "V uĉa šapa i orluja pandţa, "Iz zubah m u ţivi oganj skaĉe; "Divan li je, jad ga zadesio! "I m ene je noćas govorio, "D a će sutra lećet' pod oblake, "Za godinu dom a doći ne će." O no reĉe, suzam a prosula, A m ajka je veseliti poĊe: "N e boj m i se, m oja kćeri m ila! "N jega hoće ustaviti m ajka."

P a uljeţe u odaju brzo, Ukrade mu krila i okrilje, I ukrade od zm ije košulju, S ve u ţivi oganj zapretala, Na oganj je sina izgorela.[10]

Napomena

10) S vršetak ove pjesm e vidi se da je vrlo skraćen.

14. Nahod Simeun.

U ranio starac kaluĊere Na Dunavo na vodu studenu, Da zavati vode na Dunavu, Da s' umije i Bogu se moli; Namjera je starca nanijela, N aĊe starac sanduk od olova, Isturila voda pod obalu, M lidijaše u njem u je blago, Odnese ga u svog namastira; Kad otvori sanduk od olova, A l' u njem u blaga ne bijaše, V eć u njem u jedno m uško ĉedo, Ĉ edo m uško od sedam danaka; Iz sanduka ĉedo izvadio, Pokrsti[11] ga u svom namastiru, Lijepo m u im e naĊenuo, N aĊenuo: N ahod S im eune. N e šće davat' ĉedo na dojilje, V eć ga rani u svom nam astiru, R ani njega m edom i šećerom . K ad je bila ĉedu godinica, Kolik' drugo od tri godinice; Kad je bilo od tri godinice, Kolik' drugo od sedam godina; A kad bilo od sedam godina, Kolik' drugo od dvanaest ljeta; Kad je bilo od dvanaest ljeta,

Kolik' drugo od dvadest godina. Ĉ udno S im o knjigu izuĉio, N e boji se Ċaka nijednoga, Ni svojega starca igumana. Jedno jutro u svetu neĊelju Izišli su Ċaci nam astirski, Te s' igraju igre svakojake: S kaĉu skoka, m eću se kam ena, P reskaĉe im N ahod S im eune, P reskaĉe im , kam enom odm eće; M ani bjehu Ċaci nam astirski, Pa govore Nahod-Simeunu: "S im eune, jedan nahodniĉe! "T i ne im aš roda ni plem ena, "T i se ne znaš od roda kakva si, "Tebe j' naš'o starac igum ane "U sanduku vodi pod obalom." M uĉno bješe N ahod -Simeunu, O de S im o u svoju ćeliju, P a uzim a ĉasno jevanĊelje, Ĉ ati S im o, a suze prosipa. Dolazi mu otac igumane, Pa on pita Nahod:Simeuna: Š to je tebe, S im eune sine? "T e ti roniš suze od oĉiju? "Š ta je m alo u m om nam astiru?" Veli njemu Nahod Simeune: "G ospodine, oĉe igum ane! "K ore m ene Ċaci nam astirski, "Da se ne znam od roda kakva sam, "D a si naš'o m ene pod obalom : "V eć ĉuješ m e, oĉe igum ane "A ko znadeš B oga istinoga, "Daj ti mene tvojega Ċogata, "Da ja idem u svijet bijeli, "D a ja traţim , od kakva sam roda: "Al' sam kakva roda horjatskoga; "Da l' od kakva roda gospodskoga;

"Ja l' ću skoĉit' u tiho D unavo." Ţ ao bješe starcu igum anu, Pazi Sima, kako svoga sina; Poreza mu sv'jetlo odijelo, Dade njemu hiljadu dukata I Ċogata svoga iz podrum a. Ode Simo u svijet bijeli, Hoda Simo devet godinica, T raţi S im o roda i plem ena, A l' kako će njega nahoditi, Kad nikoga pitat' ne umije? Kada nasta godina deseta, Na um pade Nahod-Simeunu, Da on ide svome namastiru; O n povrati svojega Ċogata. Jedno jutro bješe uranio Ispod grada bijela Budima; Odrast'o je Nahod Simeune, A ljepši je od svake Ċevojke, D obro svoga odgajio Ċoga, Poigrava poljem Budimskijem, A zapjeva grlom bijelijem; Gleda njega Budimska kraljica, Kada zgleda Nahod-Simeuna, O na viĉe tananu robinju: "Ţ ivo idi, tanana robinjo, "P od junakom uvati Ċogata, "K aţi njem u: "K raljica te zove, "N ešto tebe im a govoriti." O de ţivo tanana robinja, Pod Simom je konja uvatila, Simeunu tiho govorila: "O junaĉe! zove te kraljica, "N ešto tebe im a govoriti." T ad' S im eun povrati Ċogata U avliju pod bijelu kulu, D ade Ċoga tananoj robinji, A on ode uz bijelu kulu.

K ad iziĊe gospoĊi kraljici, Kapu skida, do zemlje se svija I kraljici B oţju pom oć daje, Kraljica mu Boţju pom oć prim a, Sjede njega za sovru gotovu, D onesoše vino i rakiju I lijepu svaku Ċakoniju. Sjedi Simo, pije rujno vino, A l' ne m oţe gospoĊa kraljica, V eć sve gleda N ahod -Simeuna. K ad je noćca bila om rknula, T ad' kraljica reĉe S im eunu: "Skidaj ruho, neznana katano! "V alja tebe noćiti s kraljicom "I obljubit' Budimsku kraljicu." Simeuna vino prevarilo, R uho skide, leţe sa kraljicom , Te kraljici obljubio lice. Kad u jutru jutro osvanulo, Simeuna popustilo vino, T e on viĊe, što je uĉinio, S im eunu vrlo m uĉno bilo, S koĉi S im o na noge lagane, O prem i se, pa ode Ċoginu, U stavlja ga gospoĊa kraljica N a šećerli kavu i rakiju, S im eun se ne će ustaviti, V eć on svoga usjede Ċogata, Ode Simo niz polje Budimsko. Dockan Simu na um pripanulo, O stalo m u ĉasno jevanĊelje Kod kraljice na bijeloj kuli; V rati S im o pom am na Ċogata, U avliji konja ustavio, A on ide na bijelu kulu, A li sjedi gospoĊa kraljica, S jedi m lada kuli na pendţeru, O na ĉati ĉasno jevanĊelje,

Roni suze niz bijelo lice; R eĉe S im o gospoĊi kraljici: "Daj, kraljice, ĉasno jevanĊelje." O dgovori gospoĊa kraljica: "Simeune, dugo jadan bio! "U z'o ĉas ga roda potraţio! "A u gori doš'o u B udim a "I noćio s gospoĊom kraljicom "I kraljici obljubio lice! "Ti si svoju obljubio majku!"[12] K ad to zaĉu N ahod S im eune, Proli suze od bijela lica, P a uzim a ĉasno jevanĊelje I kraljicu poljubi u ruku, O de S im o do svoga Ċogata, Usjede ga, ode namastiru. Kad je bio sprema namastira, Ugleda ga otac igumane, P ozna svoga Ċoga iz podrum a I na njemu Nahod-Simeuna, M alo bliţe pred njeg' izlazio, S im eune spade od Ċogata, Pokloni se do zemljice crne, Ljubi oca u skut i u ruku. Govori mu otac igumane: "Đ e si m ene, N ahod -Simeune? "Đ e si m ene toliko vrijem e?" Veli njemu Nahod-Simeune: "N e pitaj m e, oĉe igum ane! "U z'o ĉas sam roda potraţio, "A u gori doš'o do B udim a." S ve se njem u ispoviĊe S im o. K ad to ĉuo otac igum ane, Uze Sima za bijelu ruku, Pa otvori tavnicu prokletu, Đ eno leţi voda do koljena, I po vodi guje i jakrepi, Simeuna baci u tavnicu,

Pa zatvora tavnicu prokletu, K ljuĉe baci u tiho D unavo, Pa je starac tiho govorio: "K ad izišli kljuĉi iz D unava, "Simeun se grija oprostio!" Tako stade za devet godina. Kada nasta godina deseta, A ribari ribe povataše I u ribi kljuĉeve naĊoše, D okazaše starcu igum anu; Igumanu na um pade Simo, Pa on uze kljuĉe od tavnice, Te otvori prokletu tavnicu, U tavnici vode ne imade, N iti gm iţu guje i jakrepi; U tavnici sunce ogrijalo, Simo sjedi za stolom zlatnijem, U rukam a drţi jevanĊelje.

11) U govoru bi se kazalo: krsti ga; a pokrstiti govori se za onoga, koji je kakve druge vjere, n. p. T urĉina ili Ĉ ifutina.

12) V alja da je u jevanĊeliju, sprijed ili na kraju, bilo zapisano, ĉije je ono, ko je on, i ĉega radi ide po svijetu.

15. Opet Nahod Simeun.

Rani care u Janju devojku Od malena do desnog kolena, Ne rani je, da je drugom daje, V eć je rani, da je za se uzm e; C are oće, a devojka ne će; Nju mi prose lale i veziri, Lale prose, al' je care ne da, V eć on uze pod silu devojku. Po tom malo vreme postajalo, Malo vreme, tri godine dana,

M ed njim a se m uško ĉedo naĊe, Al' ga m ajka negovat' ne m oţe, V eć m u savi knjige i košulje, P a ga zali u olovo teško, Pa ga baci u to more sinje: "Nosi, more, sa zemlje nepravdu; "Ranitelj je kako i roditelj." P odiţe se patrijaru S avo, P odiţe se itar lov loviti; Lov lovio letnji dan do podne, I od lova pišta ne ulovi, K ad se dvoru beše povratio, B og m u dade i sreća donese. T e on naĊe sanduk od olova, Isturila voda pod obalu, U sanduku ĉedo m uška glava, N it' se sm eje, nit' ruĉicu daje, N i kršteno, ni zlam enovano; U ze S avo ĉedo m ušku glavu, Odnese ga Vilendari crkvi, P a krstiše ĉedo m ušku glavu, Lepo su mu ime nadenuli, Lepo ime: Naod Simeune. Kad je dete do konja doraslo, D obra konja i svetla oruţja, L epo dete knjigu izuĉilo; Al' besedi patrijaru Savo: "Ĉ edo m oje, N aod -Simeune! "Ja sam tebe, ĉedo , odranio, "Ranio sam al' rodio nisam, "N aš'o sam te m oru pod obalom ; "U zm i, sine, knjige i košulje, "Pak ti idi od grada do grada, "T e ti traţi roditelja svoga." U ze S im a knjige i košulje, Pa on ode od grada do grada, A kad doĊe baš u Janja grada, U Janju se care prestavio,

Prestavio, i saranili ga, O sta sam a carica gospoĊa, Osta sama u bijelu dvoru, Nju mi prose lale i veziri, L ale prose, a carica ne će, V eć besedi carica gospoĊa: "O dber'te se šezdeset delija, "N a lepotu da nem a lepšega, "Na visinu da nema višega; "Ja ću stati na bela bedem a, "B aciću se zlaćenom jabukom , "K o ugrabi zlaćenu jabuku, "O noga ću verna ljuba biti." O dbraše se šezdeset delija, N a lepotu da lepšega nem a, N a visinu da višega nem a, I stadoše gradu pod bedem a, A carica gradu na bedema, P a se baci zlaćenom jabukom ; Tu se desi Naod-Simeune, T e ugrabi zlaćenu jabuku, P a se venĉa s caricom gospoĊom . Po tom malo vreme postojalo, Malo vreme tri nedelje dana, P odiţe se N aod -Simeune, P odiţe se itar lov loviti, O sta sam a carica gospoĊa, Osta sama u bijelu dvoru; Kad carica postelju pretresla, O na naĊe knjige i košulje: "M ili B oţe! na svem u ti fala! "D a vrlo sam B ogu sagrešila!" Kad je bilo sunce na zaodu, Ide Sima iz lova itroga, P red njeg' šeta gospoĊa carica, Roni suze niz gospodsko lice: "Ĉ edo moje, Naod-Simeune! "D a vrlo si B ogu sagrešio!

"Jer si svoju obljubio majku "U neznanju, m oje ĉedo drago!" K ad to zaĉu N aod -Simeune, Proli suze niz gospodsko lice, Pravo ode Vilendari crkvi, Pade Savi preko svilna krila, Stade grozne suze prolivati: "A moj babo, patrijaru Savo! "D a ti kaţem do dve do tri reĉi: "Ja sam B ogu vrlo sagrešio, "Jer sam svoju obljubio majku "U neznanju, roditelju Savo! "M oţeš li m i za to duovati?" Al' besedi patrijaru Savo: "Ĉ edo m oje, N aod -Simeune! "Ne mogu ti za to duovati; "N ije šala svoja stara m ajka! "Ovako ti mogu duovati: "Da sazidam kulu od kamena, "Da te bacim u kamenu kulu, "P ak da kljuĉe u m ore zabacim ; "K ada kljuĉi iz m ora izaĊu, "O nda ćeš se greka oprostiti." Pa sazida patrijaru Savo, On sazida kulu od kamena, Baci Simu u kamenu kulu, A kljuĉeve u to m ore sinje. P roĊe vrem e trideset godina, D igoše se po m oru alasi, I po m oru ribu povataše, U vatiše ribu zlatopernu, P okloniše patrijaru S avi, Kad je Sava ribu rasporio, U ribi je kljuĉeve našao, Za to Sava i zaboravio. Poĉem vide, po tom i poznade: "Jaoj m eni do B oga višnjega! "Ja sam Simu i zaboravio,

"O vo s' kljuĉi od m ojega S im e." Pa otvori na tavnici vrata, Al' se onde Sima prestavio, Prestavio, i posvetio se; G las dadoše na ĉetiri strane, S kupiše se m logi sveštenici, T e ĉatiše tri dni i tri noći, I drţaše velika denija I ĉatiše velike m olitve: M ole sveca, kud će svetac poći; O će svetac V ilendari crkvi; O nde nam je svetac poĉivao A u krasnoj Vilendari crkvi. B lago onom bratu rišćaninu! Koj' celiva i prilog pridaje, Prilog daje, i oĉim a gledi.

16. Predrag i Nenad.

Rani majka dva nejaka sina, U zlo doba u gladne godine, Na preslicu i desnicu ruku. Lepa im je imena nadela: Jednom Predrag, a drugom Nenade. Predrag majci do konja doraste, A do konja, i do bojna koplja, P ak odbeţe svoju staru majku I pribeţe gori u ajduke. O sta m ajka raneći N enada, Nenad braca ni zaznao nije. I Nenad je majci dorastao A do konja i do bojna koplja, P ak odbeţe svoju staru m ajku, I pribeţe gori u ajduke, Ajdukova tri godine dana. On je junak mudar i razuman, I srećan je svuda na m ejdanu; U ĉini ga druţba starešinom ,

S tarešova tri godine dana. A l' se m laĊan zaţelio m ajke, D ruţbini je braći besedio: "O j druţbino, m oja braćo draga! "Ja sam vam se zaţelio m ajke, "A jte, braćo, da delim o blago, "Da idemo svaki svojoj majci." D ruţbina ga rado poslušala. Kako koji izasipa blago, T aj se njem u i zaklinje teško: Koji bracem, a koji sestricom; A kad Nenad svoj' izasu blago, D ruţbini je braći besedio: "O j druţbino, m oja braćo draga! "Brata nemam, a sestrice nemam, "V eć: tako m i B oga jedinoga! "Desnica mi ne usala ruka "Dobru konju griva ne opala! "I britka m i sablja ne rĊala![13] "N i u m ene više nem a blaga." Kad su tako podelili blago, Nenad sede na dobra konjica, P ak se diţe svojoj staroj m ajci L epo ga je doĉekala majka, P red njeg' nosi slatku Ċakoniju. K ad su bili seli za veĉeru, Nenad majci tijo besedio: "Oj starice, moja mila majko! "Da mi nije od ljudi sramote, "Da mi nije od Boga greote, "Ne bi rek'o, da si moja majka: "Z ašt' m i nisi braca porodila, "Jali braca, jali milu seju? "K ad sam bio s društvom na deobi, "S vaki m i se zaklinjaše teško: "koji bracem, a koji sestricom, "A ja, m ajko, sobom i oruţjem , "I dobrijem konjem ispod sebe."

Stara mu se nasmejala majka: "N e budali, m laĊani N enade! "Ja sam tebi braca porodila, "P redragoga tvog brata roĊenog, "I juĉe sam za njeg' razabrala! "Da s' naodi i da ajdukuje "U zelenoj gori Garevici, "P red ĉetom je junak aram baša." B esedi joj m laĊani N enade: "Oj starice, moja mila majko! "Pokroj na me sve novo odelo, "Sve zeleno od ĉoe zelene, "A okratko s goricom Jednako, "D a je idem braca da potraţim , "D a m e ţiva m oja ţelja m ine." Besedi mu stara mila majka: "N e budali, m laĊani N enade! "Jer ćeš ludo izgubiti glavu." A li N enad m ajke ne slušaše, V eć on ĉini, što je njem u drago: On pokroji na sebe odelo, S ve zeleno od ĉoe zelene, A okratko s goricom jednako, Pak usede na dobra konjica, I diţe se braca da potraţi, D a ga ţiva ţelja m im oiĊe. N igdi svoga on ne pušta glasa, Niti pljunu, ni na konja viknu; A kad doĊe gori G arevici, K liĉe Nenad, kako soko sivi: "Garevice, zelena gorice! "N e raniš li u sebi junaka, "P redragoga m og brata roĊena? "N e raniš li u sebi junaka, "koji bi me s bracem sastavio?" Predrag sedi pod jelom zelenom, Predrag sedi, pije rujno vino; K ad sasluš'o N enadova glasa,

D ruţbini je braći besedio: "O j druţbino, m oja braćo draga! "Ispadnite na drum za busiju, "D oĉekajte neznana deliju, "Nit' ga bijte, niti ga globite, "V eć ga ţiva m eni dovedite: "Otkudgod je, on Je roda moga." Ustalo je trideset momaka, Na tri mesta sve po deset stalo. K ad na prvi deset naišao, N itko ne sm e pred njeg' da iziĊe, D a iziĊe, da konja privati, V eć ga staše strelom strijeljati. B esedi im m laĊani N enade: "N e streljajte, braćo iz gorice, "N e bila vas vašeg brata ţelja, "Kako mene i brata mojega! "Š to m e tuţan ovud poteralo!" O ni njega propustiše s m irom . K ad na drugi deset naišao, I oni ga strelom strijeljaše, I njima je Nenad besedio: "N e streljajte, braćo iz gorice, "N e bila vas vašeg brata ţelja, "Kano mene i brata mojega! "Š to m e tuţan ovud po teralo!" I oni ga propustiše s m irom . K ad na treći deset naišao, I oni ga strelom strijeljaše, R asrdi se m laĊani N enade, Pak udari na triest junaka: Prvi deset sabljom posekao, Drugi deset konjem pogazio, T rebi s' deset po gori razbeţe, Koje k gori, koje k vodi ladnoj Glas dopade Predragom junaku: "Z le ga seo, P redrag aram baša! "D oĊe tebi neznana delija,

"Iseĉe ti po gori druţbinu." P redrag skoĉi na noge lagane, Pak uzima luke i strijele, Pak izlazi na drum na busiju, Pak zaseda za jelu zelenu, Skida njega strelom sa konjica Na zlo ga je mesto udario, N a zlo m esto, u srce junaĉko. Vrisnu Nenad, kako soko sivi, V rišteći se po konju povija: "J'o junaĉe, iz gore zelene! "Ţ iva tebe, brate, B og ubio! "Desnica ti usanula ruka, "Iz koje si strele ispustio! "I desno ti oko iskoĉilo, "S kojim si me, more, namotrio! "Još te tvoga brata ţelja bila, "Kano mene i brata mojega! "Š to m e tuţan ovud poteralo, "Naopako a po moju glavu!" K ad je P redrag reĉi saslušao, Iza jele njega zapituje: "T ko si junak, i ĉijeg si roda?" Ranjen Nenad njemu odgovara: "Š to m e, m ore, ti za roda pitaš? "O d m ene se oţeniti ne ćeš; Ja sam junak m laĊani N enade, "Imam staru samoranu majku, "I jednoga brata roĊenoga, "P redragoga m og brata roĊena, "P ak se digo da njega potraţim , "D a m e ţiva m oja ţelja mine, "Naopako a po moju glavu!" K ad je P redrag reĉi razabrao, Od stra ljuta strele ispustio, P ak pritrĉa ranjenu junaku, Skida njega s konja na travicu: "Ta ti li si, moj brate Nenade!

"Ja sam P redrag tvoj bratac roĊeni "M oţeš li m i rane preboleti? "Da poderem tanane košulje, "Da te vidam i da te zavijam." Ranjen Nenad njemu odgovara: "T a ti li si, m oj brate roĊeni! "Vala Bogu, kad sam te video, "T e m e ţiva m oja ţelja m inu; "Ne mogu ti rane preboleti, "V eć ti prosta m oja krvca bila!" T o izusti, pa dušicu pusti. Nad njim Predrag jade jadikuje: "J'o Nenade, moje jarko sunce! "R ano ti m i ti beše izišlo, Pa mi tako rano ti zasede! "M oj bosiljĉe iz zelene bašĉe! "R ano ti m i beše procvatio, "Pa mi tako rano ti uvenu!" P a potrţe noţe od pojasa, Te udara sebe u srdašce, Mrtav pade pokraj braca svoga.

13) Z a ĉudo je, kako se u C rnoj gori ne kunu oruţjem , a pripovijedaju, da je u A rnauta, njihovijeh susjeda, najveća zakletva: "T ako m e puška ne prevarila u najvećoj nevolji!"

17. Car Duklijan i Krstitelj Jovan. (iz Crne Gore).

Vino piju do dva pobratima N a prţinu nakraj m ora slana, Jedno jeste care Duklijane, A drugo je Krstitelj Jovane. P ošto su se napojili vina, N o da reĉe K rstitelj Jovane: "Hodi, pobro, da se posigramo, "T i korunom , a ja ću jabukom ."

P a skoĉiše, te se posigraše: Sveti Jovan otisnu jabuku, Ona pade moru u dubine, Tople su ga suze propanule, N o m u care rijeĉ progovara: "A ne plaĉi, dragi pobratim e! "Ne moj mene ugrabit' korunu, "Ja ću tebe izvadit' jabuku." Jovan m u se B ogom kunijaše, A da mu je ugrabiti ne će. Tade care u more upliva, A poleće Jovan na nebesa, Pred Gospodom te je izlazio, P a je pred njim rijeĉ govorio: "B oţe vjeĉni i presveti oĉe! "H oću li se tobom zaklet' krivo "H oću l' caru ugrabit' korunu?" G ospod njem u rijeĉ govorio: "O Jovane, moja vjerna slugo! "Zakuni se mnome triput krivo, "Teke ne moj mojijem imenom." S veti Jovan sleće na prţinu. Tade care iz mora izide, I iznese u zube jabuku; Pa su opet igru zametnuli: Sveti Jovan otisnu jabuku, Opet pade moru u dubine, A Jovana suze propanule, No mu zbori care Duklijane: "A ne boj se, mio pobratime! "Ne moj mene ti ukrast' korunu, "Ja ću tebe izvadit' jabuku." Jovan m u se B ogom kunijaše, Kune mu se Bogom po tri puta, A da m u je ugrabiti ne će. C ar korunu vrţe pod kapicu, Kod nje stavi tacu zloglasnicu, Pa u sinje more uronio.

Sveti Jovan more zaledio, On zaledi dvanaes ledovah, Pa ugrabi od zlata korunu, I poleće k nebu u visine, A zakrkta tica zloglasnica, U dno mora care opazio, Pa se zagna moru iz dubine, Tri je leda glavom prolomio, Pa se natrag opet povratio, I na glavu kami dofatio, Mali kami od hiljade okah, I prolomi dvanaes ledovah, Pa je svoja rasklopio krila, Z a Jovanom u poćeru poĊe, D ostiţe ga na nebeska vrata, Za desnu ga nogu ufatio, Š to dofati, ono i okide. Suzan Jovan pred Gospodom doĊe, Sjajno sunce[14] na nebo donese, I B ogu se Jovan poţalio, Kako ga je care nagrdio. Gospod mu je tade govorio: "A ne boj se, moja vjerna slugo! "S vakom e ću tako uĉiniti." To je bilo, a Bogu za slavu.

Napomena

14) D o sad svuda bješe koruna (corona, kruna), a ondje sunce! Ja sam još u djetinjstvu slušao, gdje se ovaj dogaĊaj i pripovijeda u narodu ovako:

K ad su Ċavoli otpali od B oga i utekli na zem lju, onda su i sunce odnijeli sa sobom , pa ga Ċavolski car nabio na koplje i nosio na ram enu. K ad već zem lja protuţi B ogu, da hoće sva da izgori od sunca, onda B og pošlje svetog A ranĊela, da gleda kako da uzm e sunce od Ċavola K ad siĊe sveti A ranĊeo na zem lju,

on se udruţi s Ċavolskijem carem ; ali se Ċavolski car osjeti, šta on hoće, pa se dobro uzm e u pam et. Hodajući tako po zem lji njih dvojica zajedno, doĊu na m ore i stanu da se kupaju; a Ċavo udari koplje sa suncem u zem lju. P ošto se m alo prokupaju, onda reĉe sveti A ranĊeo: "D e da ronim o, da gledam o, koji m oţe dublje." A Ċavo m u odgovori: "H ajde de " Onda sveti A ranĊeo zaroni, i iznese u zubim a pijeska m orskoga. S ad :greba i Ċavo da zaroni, ali se boji, da m u sveti A ranĊeo ne odnese sunce U tom e mu padne na um, te pljune, i od njegove pljuvanke postane svraka da m u ĉuva sunce, dok on zaroni i iznese u zubima morskoga pijeska. K ako Ċavo zaroni, sveti A ranĊeo prekrsti rukom m ore, te na njem u postane led od devet aršina debeo, pa onda spopadne sunce i pobjegne k Bogu, a svrake stane kreka. K ad Ċavo ĉuje svraĉji glas, onda već vidi šta je, pa se brţe bolje vrati natrag. Kad gore, ali se m ore zaledilo, ne m oţe na polje! O nda se brţe bolje vrati opet pa dno mora, te uzme kamen i njim probije led, pa onda poteci za svetijem A ranĊelom ! O naj bjeţi, a ovaj za njim ! T am an kad sveti A ranĊeo koraĉi jednom nogom k B ogu na nebo, Ċavo ga stigne, te m u noktim a iz tabana u druge noge išĉupa veliki kom ad m esa K ad sveti A ranĊeo doĊe sa suncem onako ranjen pred B oga, onda zaplaĉe: "Š to ću, B oţe, ovako grdan?" A B og m u reĉe. "Ć uti, ne boj se; ja ću narediti, da svi ljudi im aju tako na tabanu kao malu dolinu." I tako Bog uredi, te u svijeh ljudi postane na tabanima u obadvije noge kao mala dolina. I tako ostane i do danas.

18. Č asni krsti.

Vino pije care Kostadine U lijepu mestu Carigradu U svojemu dvoru gospodskome, Š njim e piju B oţji apostoli:

Sveti Petar i apostol Pavle; Al' besedi care Kostadine: "O vrovni boţji apostoli! "G di su sade naši ĉasni krsti?" "U koga su cara ĉestitoga?" A besede B oţji apostoli: "O veliki care Kostadine! "N aši s' krsti u zem lji Jevrejskoj, "U prokleta cara Jevrejina; "D iţi, care, svu vojsku rišćansku, "Idi s vojskom na zemlju Jevrejsku, "Te poaraj svu zemlju Jevrejsku "Poaraj je i ognjem popali, "I uvati cara Jevrejina, "T e ga m uĉi m ukam ' svakojakim ; "A l' je tvrda vera u Ĉ ivuta, "N a m uka će care um rijeti, "Ĉ asni krsta ne će prokazati; "M akni, care, ţestoke ĉauše "Do bogata dvora carevoga, "O d carice ĉedo ugrabite, "T i naloţi do dva ognja ţiva, "M etni ĉedo m eĊ' dva ognja ţiva, "N eka pišti, kano zm ija ljuta, "A svaka je majka milostiva "I na svoje ĉedo ţalostiva. "Carica će krste prokazati." K ad je care razabrao reĉi, K njige piše na ĉetiri strane, T e pokupi svu vojsku rišćansku, Ode s vojskom na zemlju Jevrejsku, Svu Jevrejsku zemlju poarao, Poarao, ognjem popalio, Uvatio cara Jevrejskoga, M uĉio ga m ukam ' svakojakim : Prebio mu i noge i ruke, P ovadio i oĉi i zube, N a teški ga m uka um orio,

A l' je tvrda vera u Ĉ ivuta, Gdi na muka care poginuo, Ĉ asni krsta ne te da prokaţe! C ar nam aĉe ţestoke ĉauše Do bogata dvora carevoga, O d carice ĉedo ugrabiše, N aloţiše do dva ognja ţiva, M etnuš' ĉedo m eĊ' dva ognja ţiva. P isnu ĉedo, kako zm ija ljuta, A pristupa prokleta Jevrejka, A pristupa, a suze proliva, Ljubi cara u skut i u ruku, Ĉ arnu zem lju, gdi papuĉom stoji. "O veliki care Kostadine! "O ĉestiti care K ostadine! "O d ognja m i ĉedo odmaknite, "Ja ću vaše krste prokazati." Pa zausti prokleta Jevrejka, Z austila krste da prokaţe, Pa i opet ne te prokazati! P lanu care, kako vatra ţiva: "B liţe k ognju ĉedo prim aknite! "B liţe k ognju ĉedo prim akoše, P isnu ĉedo, kako zm ija ljuta, Suze roni prokleta Jevrejka, Vrlo moli cara Kostadina: "O veliki care Kostadine! "O za Boga, care Kostadine! "O d ognja m i ĉedo odm aknite "Ja ću vaše krste prokazati." O d ognja joj ĉedo odm akoše, A govori prokleta Jevrejka: "V idiš care O Ċubar[15] planinu? "D iţi vojsku, idi pod planinu, "T e raskopaj O Ċubar planinu, "N aći ćete kam en stanoviti, "Vi razbijte kamen stanoviti, "P rosuće se m logi krsti zlatni.

"Š to Jevreji krste sakovali "N a priliku kako vaši krsti, "D a se vaši krsti ne poznadu." D iţe vojsku care K ostadine, Te otide gore pod planinu, R askopaše O Ċubar planinu, I naĊoše kam en stanoviti, I razbiše kam en stanoviti, P rosuše se m logi krsti zlatni, Š to Jevreji krste sakovali N a priliku kako naši krsti, D a se naši krsti ne poznadu, Odnose i caru Kostadinu, Uzima i care Kostadine, Pa i care o kamen udara, Prebiju se na dvoje na troje; K ad doneše naše krste ĉasne, Car zamanu da ud'ri o kamen, Pred njime se kamen rasprskao Kad to vide care Kostadine, Onda care na noge ustade, T e se ĉasnom krstu poklonio I ĉasnoga krsta celivao, I celiva sva vojska rišćanska Kad je care krste izbavio, D iţe vojsku, ode dvoru svom e Dok je bio care Kostadine, Ĉ asni krsti na zem lji sijali, S jali krasnom narodu rišćanskom , Kad preminu care Kostadine I ĉestita carica Jelena, O nda ĉasni krsti vaskrsoše, V askrsoše gore na nebesa, Te sijaju na onome svetu, Kako sunce na ovome svetu.

15) Jedni pjevaju Obljuba mjesto O đubar.

19. C ar K ostantin i Ď ače sam ouče

Slavu slavi care Kostantine U proljeće ĉestit danak Đ urĊev, Tri je care sovre postavio: Jedna sovra od suvoga zlata, D ruga sovra od srebra ĉistoga, T reća sovra drva šim širova. Koja sovra od suvoga zlata, Za njom sjedi dvanaest vladika I ĉetiri stare patrijare; K oja sovra od srebra ĉistoga, Z a njom sjedi trista kaluĊera; K oja sovra drva šim širova, Za njom S jedi trista Ċece Ċaka, M eĊu njim a Ċaĉe sam ouĉe. A l' pošeta care K ostantine, O n se šeta od sovre do sovre, K ad došeta sovri suva zlata, Đ eno sjedi dvanaest vladika I ĉetiri stare patrijare, Smjerno im se care poklonio I ovako njima besjedio: "O za Boga! dvanaest vladika! "I ĉetiri stare patrijare! "Ne bi ste l' mi mogli duvovati: "Ja sam teţak grije uĉinio: "Jesam bio svoje roditelje "Kako bih se grija ostajao?" Veli njemu dvanaest vladika I ĉetiri stare patrijare, Ne govore Bogu po zakonu, V eć govore caru po hateru: "K runo naša, care K ostantine! "L ako ćem o tebi duvovati: "T i naĉini krune pozlaćene "Sve od srebra i suvoga zlata "A iskiti dragijem kamenjem,

"Te pokloni na dvan'est vladika "I ĉetiri stare patrijare, "T ako ćeš se grija ostajati." O pet šeta care Kostantine, D ok došeta sovri srebra ĉista, Đ eno sjedi trista kaluĊera, Smjerno im se care poklonio I ovako njima besjedio: "O ci sveti, trista kaluĊera! "Ne bi l' mogli meni duvovati: "Ja sam grije teţak uĉinio: "Jesam bio svoje roditelje, "Kako bih se gruja ostajao?" V eli njem u trista kaluĊera, Ne govore Bogu po zakonu, V eć govore caru po hateru: "K runo naša, care K ostantine! "L ako ćem o tebi duvovati; "T i nam piši trista parusija "B aš na ovo trista kaluĊera, "Još pogradi b'jele m anastire, "Đ e će ţivljet' m logi kaluĊeri, "Za te molit' Boga bez prestanka, "T ako ćeš se grija ostajati." O pet šeta care K ostantine, D ok došeta sovri najposljednjoj, N ajposljednjoj, drva šim širova, Đ eno sjedi trista Ċece Ċaka, M eĊu njim a Ċaĉe sam ouĉe, I njima se care poklonio, I ovako bio besjedio; "Đ eco m oja, tri stotine Ċaka! "Ne bi ste l' mi mogli duvovati: "Ja sam grije teţak uĉinio: "Jesam bio svoje roditelje, "Kako bih se grija ostajao?" Đ eca m uĉe, ništa ne govore, N o besjedi sam ouĉe Ċaĉe,

Ne govori caru po hateru, V eć govori Bogu po zakonu: "K runo naša, care K ostantine! "L ako ćem o tebi duvovati: "T i naĉini luĉevu ćeliju, "N am aţi je lojem i katranom , "Z atvori se, care, u ćeliju, Z apali je sa ĉetiri strane, "N eka gori s veĉer' do svijeta, "A k' ostaneš, care, u ćeliji, "Onda si se grija ostajao." K ad to ĉuo care K ostantine, T o je njem u vrlo m uĉno bilo, P a on gradi luĉevu ćeliju, Namaza je lojem i katranom, U nju baca Ċaĉe sam ouĉe, Z atvori ga care u ćeliju, Z apali je sa ĉetiri strane, O na gori s veĉer' do svijeta. Kad u jutru bijel dan osvanu, Rano rani care Kostantine, D a obiĊe Ċaĉe i ćeliju; Kad je care dolje dohodio, O d ćelije ništa do pepela, N asred njega sam ouĉe Ċaĉe; U ruku mu knjige saltijeri, Te se moli Bogu po zakonu. K ad to viĊe care K ostantine, O n se bješe vrlo zaĉudio, Kako osta Ċaĉe sam ouĉe, B rţe gradi luĉevu ćeliju, Namaza je lojem i katranom, Z atvori se care u ćeliju, Z apali je sa ĉetiri strane, O na gori s veĉer' do svijeta; Kad u jutru danak osvanuo, P oranilo sam ouĉe Ċaĉe, D a obiĊe cara i ćeliju;

K ad je Ċaĉe tam o dohodilo, O d ćelije ništa do pepela, O no traţi cara po pepelu, Desnu mu je nahodilo ruku, Ruka mu se desna posvetila. Š to se caru ruka posvetila, N jom je m loga dobra uĉinio: Mloge gladne jeste naranio, A ţedne je care napojio, G ole, bose jeste preoĊeo, Nadgledao ništa i uboga; Za to mu se posvetila ruka.

20. K ako se krsno im e slu ţi.

Sveca slavi Srpski car Stepane, S veca slavi, svetog A ranĊela, Svu gospodu na sveca sazvao, S azvao je trista sveštenika I dvanaest veliki vladika, I ĉetiri stara proigum na. Lepo i je care posadio: Sve koleno jedan do drugoga, A car S tepan ladno vino sluţi, G ospodarom redom ĉašu daje, Kako carski valja i trebuje P osluţiti krsno im e svoje. A l' besede gospoda rišćanska: "C ar ĉestiti, ogrejano sunce! "To je nama zazor i sramota, "Da ti nama ladno vino sluţiš, "Nego sedi s nama za trpezu, "S lugam ' podaj, neka vino sluţe." Prevari se srpski car Stepane, Te on sede s njima za trpezu, A još nije ni slave napio, A zaista ni metanisao, S lugam ' dade, da m u vino sluţe,

D a m u sluge krsno im e sluţe, Ne posluţi krsno im e svoje Jedan danak, kako jedan ĉasak. D ok car S tepan na nogu stajaše, S tajaše m u sveti A ranĊeo, S tajaše m u na desnom ram enu, Miluje ga krilom po obrazu; Kad car Stepan sede za trpezu, R asrdi se sveti A ranĊeo, Ud'ri cara krilom po obrazu, Pa otide iz careva dvora. To iz dvora niko ne video, R azm a jedan kaluĊere stari, Pa on proli suze niz obraze; Gledali ga carevi dvorani, Pak su njemu tijo besedili: Š to je tebe, stari kaluĊere? "Š ta t' je m alo u carevu dvoru? "Il' t' malo izest', il' popiti? "Ili si se, stari, prepanuo, "C ar ti ne će m ilostinje dati?" A l' besedi stari kaluĊere: "P roĊ'te m e se, carevi dvorani! "Ni mi j' malo izest' ni popiti, "Niti sam se starac prepanuo, "Š to m ' car ne će m ilostinje data; "N ego vide, što video nisam : "Dok car S tepan na nogu stajaše, "S tajaše m u sveti A ranĊeo, "S tajaše m u na desnom ram enu, "Milue ga krilom po obrazu; "Kad car Stepan sede za trpezu, "R asrdi se sveti A ranĊeo, "Ud'ri cara krilom po obrazu, "Pa otide iz careva dvora." T o dvorani caru dokazaše, Onda care na noge ustade, I podiţe trista sveštenika,

I dvanaest veliki vladika, I ĉetiri stara proigum na; T e uzeše knjige carostavne, T e ĉatiše velike m olitve I drţaše velika bdenija Z a tri dana i tri noći tavne; M ole s' B ogu i svet' A ranĊelu, Te se na to jedva smilovao, S m ilovao sveti A ranĊele, Te je caru greke oprostio, Š to je care seo za trpezu, A još nije ni slave napio, A zaista ni metanisao.

21. K o krsno im e slavi, onom i pom aţe.

Š to protuţi rano u nedelju, U nedelju prije jarkog sunca, U sokolu gradu bijelome U tam nici P etra M rkonjića? Oglasuje, da je soko sivi, Po istini vojvoda Todore. A ko tuţi, za nevolju m u je: Sutra mu je krsno ime sveto, K rsno im e, sveti Đ eorĊije, A nem a ga ĉim e proslaviti, P ak bratim i kapidţiju m lada: "B ogom brate, kapidţija m ladi! "Otvori mi na tamnici vrata, "D a ja idem P etru M rkonjiću, "Da se molim Peri gospodaru, "Da me pusti na Boga na jemca, "D a otidem na vašu ĉaršiju, "N a ĉaršiju tam o m eĊ' trgovce, "Da poprosim i leba i vina, "D a naranim suţnje po tam nici "Radi Boga i krsnog imena." K apidţija za B oga prim io,

Pa on pusti vojvodu Todora, P usti njega P etru M rkonjiću, Pusti g' Petar na Boga na jemca, O de T odor tam o na ĉaršiju, N a ĉaršiju tam o m eĊ' trgovce; U T odora nigdi ništa nem a, R azm a jedni noţi pozlaćeni, Srebrni su, pak su pozlaćeni; O n iznese noţe m eĊ' trgovce, T rgovci m u cijenili noţe: Ta jedan mu dva dukata daje, A drugi mu tri dukata daje, T reći sm isli i B oga i dušu, T e m u dade ĉetiri dukata. Dukat uze leba bijeloga, Drugi dukat vina i rakije, T reći dukat svake Ċakonije I ubave one jasne sveće, A ĉetvrti dukat ostavio, D a daruje suţnje po tam nici Radi Boga i krsnog imena. P a je T odor uţegao sveću, Pa otide dole u tamnicu, T e stavio suţnjem veĉerati, V eĉeraju, piju vino ladno, S etiše se lepe slave B oţje, Usta Todor, u slavu napija: "O ubava lepa slavo B oţja! "S veti Đ orĊe, krsno im e m oje! "Oprosti me tamnice proklete!" Teke Todor u slavu napija, U to doba junak pred tamnicu! Pak doziva vojvodu Todora: "Ĉ uješ brate, vojvoda T odore! "Odi k mene, brate, pred tamnicu, "D a ti kaţem do dve do tri reĉi A besedi vojvoda Todore: "Oprosti mi, neznana delijo,

"Ja bi kail pred tam nicu doći, "A l' je pusta sinoć zatvorena. "I kljuĉevi dvoru odnešeni." - "Odi k mene, vojvoda Todore! "Na tamnici otvorena vrata, "Otvorena vrata devetora "I deseto brava D ubrovniĉka." T ad' iziĊe vojvoda T odore, P red tam nicom ĉudan dobar junak Na vitezu konju zelenome, I na njem u ĉisti zelen skerlet, Na glavi mu krasan samur:kalpak, Z a kalpakom noja ptića krilo, T e sen ĉini konju i junaku, Da mu lice ne smagne od sunca; Pak Todoru junak progovara: "Ĉ uješ brate, vojvoda T odore! "T i se diţi noćas iz tam nice, "Pak ne idi pokraj mora sinja, "Jer su ĉeste u L atina straţe, "Pak se bojim, da te ne uvate, "V eć ti idi preko gore ĉarne, "D okle doĊeš dvoru gospodskom e Osvrte se vojvoda Todore, D a junaku dade ĉašu vina, Al' nestade konja i junaka! Ode Todor dole u tamnicu, T e kazuje m eĊu suţnjevim a. K ad videše trideset suţanja Na tamnici otvorena vrata, O staviše i lebac i vino, O tidoše svak' na svoju stranu O de T odor preko gore ĉarne. K ade doĊe dvoru gospodskom e, A li ljuba krsno im e sluţi, Sazvala je goste i zvanice, I kumove i sve prijatelje, P a gospoĊa krsno im e sluţi,

I gospoĊa u slavu napija: "P om oz' B oţe i sveti Đ orĊije, "Krsno ime gospodara moga! "Oprosti ga tamnice proklete! "Donesi ga dvoru gospodskome!" U to doba Todor u dvorove, O d gospoĊe ĉašu privatio, T e napio u slavu B oţiju, P osluţio krsno im e svoje, A u svome dvoru bijelome, P oĉastio goste i zvanice I kumove i sve prijatelje

22. Sveti Nikola.

B oţe m ili! ĉuda velikoga! Gledah ĉuda prije neviĊena. U Pavlovu svetom namastiru Postavljeni od zlata stolovi, Svi se sveci redom posadili; Navrh sofre Gromovnik Ilija, Nasred sofre Sava i Marija, P o dnu sofre P etka i N eĊelja; S lavu diţe svetitelj N ikola, I napija u slavu Ristovu; Al' se njemu malo zadrijema, U drijem u ĉašu ispustio, Ĉ aša pade na stolove zlatne, Nit' se razbi, nit' se proli vino Kara njega Gromovnik Ilija: "O moj brate, svetitelj Nikola! "I do sad smo pili ladno vino, "Al' nijesmo, brate, drijemali, "N i iz ruku ĉaša ispuštali; "Š to se tebe tako zadrijem a?" Al' govori svetitelj Nikola: "Ne karaj me, Gromovnik Ilija; "M alo trenuh, ĉudan sanak usnih.

"N aveze se trista kaluĊera, "Naveze se u to sinje more, "Prilog nose Svetoj gori slavnoj: "Ţ uta voska i b'jela tam njana: "Digoše se vjetri do oblaka, "U dariše po m oru talasi, "D a s' potopi trista kaluĊera, "U glas viknu trista kaluĊera: ""P om oz' B oţe i sveti N ikola! ""Đ e si goĊe, da si sada ovĊe!"" "A ja odoh, te ih potpomogoh; "Izveze se trista kaluĊera, "Izveze se zdravo i veselo, "O dnesoše prilog S vetoj gori: "Ţ uta voska i b'jela tam njana. "U tome se mene zadrijema, "T e ja ĉašu iz ruke ispustih."

23. Sveti Savo.

Z bor zborila gospoda rišćanska K od bijele crkve G raĉanice: "B oţe m ili, ĉuda velikoga! "K ud se Ċede car:N em anje blago, "S edam kula groša i dukata?" T u se desi N em anjiću S avo, P a govori gospodi rišćanskoj: "O j B oga vam , gospodo rišćanska! "Ne govor'te o mom roditelju, "N e govor'te, ne griješ'te duše: "Nije babo raskovao blago "N a nadţake ni na buzdovane, "Ni na sablje ni na bojna koplja, "Ni dobrijem konjma na ratove; "V eć je babo potrošio blago "Na tri slavna Srpska namastira: "Jednu babo sagradio crkvu: "B'jel Vilindar nasred gore Svete,

"K rasnu slavnu sebe zaduţbinu, "V jeĉnu kuću na onom e sv'jetu, "D a se njem u poje leturĊ ija "Onog sv'jeta, kao i ovoga; "Drugu babo sagradio crkvu: "Studenicu na Vlahu Starome, "K rasnu slavnu m ajci zaduţbinu, "Svojoj majci carici Jeleni, "V jeĉnu kuću na onom e sv'jetu, "D a s' i njojzi poje leturĊija "Onog sv'jeta, kao i ovoga; "T reću babo sagradio crkvu: "M ilješevku na H ercegovini, "K rasnu slavnu S avi zaduţbinu, "V jeĉnu kuću na onom e sv'jetu, "D a s' i njem u poje leturĊija "Onog sv'jeta, kao i ovoga." U glas viknu gospoda rišćanska: "P rosto da si, N em anjiću S avo! "P rosta duša tvojih roditelja! "P rosta duša. a ĉestito t'jelo! "Š to nosili, svijetlo vam bilo! "Š to rodili, sve vam sveto bilo!" I što reĉe gospoda rišćanska Na sastanku kod bijele crkve, Š togoĊ rekli, kod B oga se steklo.

24. Opet sveti Savo.

Z bor zborila gospoda rišćanska K od bijele crkve G raĉanice: "M ili B oţe, ĉuda golem oga! "K ud se Ċede car-Nemanje blago, "S edam kula groša i dukata? "Valja da je raskovao blago "N a nadţake i na buzdovane "I dobrijem konjma na ratove." T u se desi N em anjiću S avo,

P a govori gospodi rišćanskoj: "N e ludujte, gospodo rišćanska! "Nije babo raskovao blago "N a nadţake ni na buzdovane, "Ni dobrijem konjma na ratove, "V eć je babo poharĉio blago "S ve gradeći m loge zaduţbine: "Dok je Svetu gore podigao "I V ilindar crkvu naĉinio, "Tu je dao dvije kule blaga; "D ok naĉini visoke D eĉane "U primorju kod vode Bistrice, "I dva stuba svetitelja Đ urĊa, "O ba stuba viš' N ovog P azara, "Studenicu na Vlahu Starome, "Tu je dao jednu kulu blaga; "D ok naĉini crkvu kod T rebinja "M ilješevku na H ercegovini, "I Dovolju blizu gore Crne; "I T rojicu nadom ak T aslidţe "U kraj vode ukraj Ć iotine; "R aĉu crkvu ukraj vode D rine, "I P apraću blizu B orogova, "I V azuću kraj vode K rivaje, "Ozren crkvu nasred Bosne slavne, "I Gomelju na granici suvoj; "M oštanicu u K rajini ljutoj, "Tu je dao jednu kulu blaga. "O staloga što preteĉe blaga, "O stalo je blago poharĉio "Z idajući po kalu kaldrm e "I gradeći po vodam ' ćuprije, "D ijeleći kljastu i slijepu, "D ok je duši m jesto uvatio, "S edam kula blaga poharĉio: "E to babo kud poharĉi blago!" O nda reĉe gospoda rišćanska: "B e aferim , N em anjiću S avo!

"Kad imaste sedam kula blaga, "Te znadoste upraviti blagom. "Š to nosili, svijetlo vam bilo! "Š to rodili, sve vam sveto bilo!" I što reĉe gospoda rišćanska Na sastanku kod bijele crkve, Š togoĊ rekli, kod B oga se steklo

25. Ţ enid ba kralja V ukašina

K njigu piše Ţ ura V ukašine, U bijelu Skadru na Bojani, T e je šalje na H ercegovinu Bijelome gradu Pirlitoru,[15] Pirlitoru prema Durmitoru, V idosavi ljubi M om ĉilovoj; T ajno piše, a tajno joj šalje, U knjizi joj ovako besjedi: "V idosava, M om ĉilova ljubo! "Š ta ćeš u tom ledu i snijegu? "K ad pogledaš s grada iznad sebe, "N išta nem aš lijepo viĊeti, "V eć bijelo brdo D urm itora "O kićeno ledom i snijegom "Usred ljeta, kao usred zime; "K ad pogledaš strm o ispod grada, "M utna teĉe T ara valovita, "Ona valja drvlje i kamenje, "N a njoj nem a broda ni ćuprije, "A oko lje borje i mramorje; "V eć ti otruj vojvodu M om ĉila, "Il' ga otruj, ili mi ga izdaj, "Hodi k meni u primorje ravno "Bijelome Skadru na Bojanu, "U zeću te za vjernu ljubovcu, "P a ćeš biti gospoĊa kraljica, "Presti svilu na zlatno vreteno, "Svilu presti, na svili sjediti,

"A nositi Divu i kadivu "I još ono sve ţeţeno zlato; "A kakav je Skadar na Bojani! "K ad pogledaš brdu iznad grada, "Sve porasle smokve i masline "I još oni grozni vinogradi; "K ad pogledaš strm o ispod grada, "A l' uzrasla šenica bjelica, "A oko nje zelena livada, "K roz nju teĉe zelena B ojana, "Po njoj pliva riba svakojaka, "K ad goĊ hoćeš, da je taze jedeš." D oĊe knjiga ljubi M om ĉilovoj, K njigu gleda ljuba M om ĉilova, Onu gleda, drugu sitnu piše: "G ospodine, kralju V ukašine! "N ije lasno izdati M om ĉila, "Ni izdati, nita otrovati: "U M om ĉila sestra Jevrosim a, "Gotovi mu to gospodsko jelo, "Prije njega jelo ogleduje; "U M om ĉila devet m ile braće "I dvanaest prvo-bratuĉeda, "Oni njem u rujno vino sluţe, "P rije njega svaku ĉašu piju; "M om ĉil' im a konja Jabuĉila,[16] "Jabuĉila konja krilatoga; "K ud goĊ hoće, prelećeti m oţe; "U M om ĉila sablja sa oĉim a,[17] "Ne boji se nikoga do Boga. "V eć m e ĉu li, kralju V ukašine! "Ti podigni mlogu silnu vojsku, "Izvedi je na Jezera ravna, "Pak zasjedni u gori zelenoj; "U M om ĉila ĉudan nauk im a, "S vako jutro u svetu neĊelju "Rano rani u lov na Jezera "S ' sobom vodi devet m ile braće

"I dvanaest prvo:bratuĉeda "I ĉetr'est od grada levera; "Kada bude u oĉi neĊelje, "Ja ću spalit' krila Jabuĉilu, "B ritku ću m u sablju zatopiti, "Zatopiti onom slanom krvlju, "Da se ne da izvadit' iz kora; "T ako ćeš ti pogubit' M om ĉila." K ada kralju taka knjiga doĊe, T e on viĊe, što m u knjiga kaţe, To je njemu vrlo milo bilo, P a on diţe m logu silnu vojsku, Ode s vojskom na Hercegovinu, Izvede je na Jezera ravna, Pak zasjede u gori zelenoj. K ad je bilo u oĉi neĊelje, M om ĉil' ode u svoju loţnicu, P a on leţe u m eke dušeke, M alo proĊe, i ljuba m u doĊe; A li ne će u m eke dušeke, V eć m u roni suze više glave; A nju pita vojvoda M om ĉilo: "Vidosava, moja vjerna ljubo! "Kaka ti je golema nevolja, "T e m i roniš suze više glave?" Al' govori mlada Vidosava: "G ospodaru, M om ĉilo vojvoda "Meni nije nikake nevolje, "V eć sam ĉula jedno ĉudno ĉudo, "Ĉ ula jesam , al' nisam viĊela, "D a ti im aš konja Jabuĉila, "Jabuĉila, konja krilatoga, "Ja ne viĊeh tvom e konju krila, "Te ne mogu mlada vjerovati; "V eć se bojim , hoćeš poginuti." M udar bješe vojvoda M om ĉilo, M udar bješe, al' se prevario, Svojoj ljubi tako besjedio:

"Vidosava, vjerna moja ljubo! "Z a to ću te lasno utješiti, "T i ćeš lasno viĊet' ĉilu krila: "Kada prvi zapjevaju p'jevci, "Ti otidi u nove ahare, "T ad' će ĉile popuštiti krila,[18] "T ad' m u m oţeš krila sagledati." P ak on leţe sanak boraviti. Mom ĉil' spava, ljuba m u ne spava, V eće sluša m lada u dušeku, K ad će prvi p'jevci zapjevati; A kad prvi p'jevci zapjevaše, S koĉi m lada iz m eka dušeka, Z apalila fenjer i svijeću, Pa uzima loja i katrana, Ode pravo u nove ahare; A l' istina, što M om ĉilo kaţe, Jabuĉilo krila popuštio, P opuštio krila do kopita; Tade ona krila namazala, Namaza ih lojem i katranom, P a svijećom krila zapalila, T e sapali krila Jabuĉilu, Š to ne m ogla vatrom sagoreti, To pod kolan pritegnula tvrdo; Onda mlada ode u riznicu, Dovatila sablju M om ĉilovu, Te je slanom zatopila krvlju, P ak se vrnu u m eke dušeke. Kad u jutru zora zab'jelila, P oranio vojvoda M om ĉilo, Pa govori ljubi Vidosavi: "Vidosava, moja vjerna ljubo! "Ja sam noćas ĉudan san usnio, "Đ e se povi jedan pram en m agle "Od proklete zemlje Vasojeve, "Pak se savi oko Durmitora, "Ja udarih kroz taj pramen magle

"S a m ojijeh devet m ile braće "I s dvanaest prvo-bratuĉeda "I ĉetr'est od grada levera, "U magli se, ljubo, rastadosmo, "Rastadosmo, pak se ne sastasmo; "Neka Bog zna, dobra biti ne će." Veli njemu ljuba Vidosava: "Ne boj mi se, mili gospodaru! "Dobar junak dobar san usnio; "S an je laţa, a B og je istina." O prem i se vojvoda M om ĉilo, P a on siĊe niz bijelu kulu, D oĉeka ga devet m ile braće I dvanaest prvo-bratuĉeda I ĉetr'est od grada levera, A ljuba m u izvede ĉilaša, D obrijeh se konja dovatiše, O tidoše u lov na Jezera. Kad su bili nadomak Jezera, O pteĉe ih ona silna vojska. K ad M om ĉilo opazio vojsku, O n poteţe sablju od bedrice, Al' se pusta ne da izvaditi, Kao da je za kore prirasla. O nda reĉe vojvoda M om ĉilo: "Ĉ ujete li, m oja braćo draga! "Izdade me kuja Vidosava, "No dajte mi sablju ponajbolju." H itro su ga braća poslušala, D adoše m u sablju ponajbolju, P a je M om ĉil' braći besjedio: "Ĉ ujete li, m oja braćo draga! "Vi udrite vojsci po krajima, "Ja ć' udarit' vojsci po srijedi." M ili B oţe ĉuda velikoga! Da je kome pogledati bilo, K ako s'jeĉe vojvoda M om ĉilo, K ako krĉi drum a niz planinu;

V iše tlaĉi konjic Jabuĉilo, N eg' što M om ĉil' britkom sabljom s'jeĉe; A l' ga loša sreća susretnula: Kad iziĊe prem a P irlitoru, Susrete ga devet vranih konja, A na njima brata ni jednoga! T o kad viĊe vojvoda M om ĉilo, U junaku srce prepuknulo O d ţalosti za braćom roĊenom , B ijele m u m alaksaše ruke, T e ne m oţe više da sijeĉe, V eć udara konja Jabuĉila, U dara ga ĉizmom i mamuzom, Da poleti gradu Pirlitoru, A l' m u konjic polećet' ne m oţe; K une njega vojvoda M om ĉilo: "Jabuĉilo, izjeli te vuci! "Iz šale sm o odavde lećeli, "Bez nevolje, tek od obijesti, "A danas m i polećeti ne ćeš! Al' mu konjic njiskom odgovara: "Gospodaru, vojvoda M om ĉilo! "Nit' me kuni, niti me nagoni, "D anas tebi polećet' ne m ogu; "Bog ubio tvoju Vidosavu! "Ona mi je sapalila krila; "Š to ne m ogla vatrom sagoreti, "To pod kolan pritegnula tvrdo; "V eće bjeţi, kuda tebi drago." K ad to zaĉu vojvoda M om ĉilo, P roli suze niz junaĉko lice, P a odskoĉi od konja ĉilaša, T riput skoĉi, do grada doskoĉi, Ali gradu vrata zatvorena, Zatvorena i zamandaljena! K ad se M om ĉil' viĊe na nevolji, On dozivlje sestru Jevrosimu: "Jevrosima, moja mila sejo!

"P ušti m eni jednu k rpu platna, "Ne bih li ti u grad utekao." S eja bratu kroz plaĉ odgovara: A m oj brate, vojvoda M om ĉilo! "K ako ću ti puštit' krpu platna, "Kad je meni snaha Vidosava, "Moja snaha, tvoja nevjernica, "Savezala kose za direke?" A l' je sestra srca ţalostiva, Ţ ao joj je brata roĊenoga, Ona ciknu, kako ljuta guja, Manu glavom i ostalom snagom, Iz glave je kose išĉupala, Ostavila kose na direku, Pa dovati jednu krpu platna, Preturi je gradu niz bedene. M om ĉil' vati onu krpu platna, Pa se penje gradu uz bedene, Gotov' bješe u grad uskoĉiti: A l' doleće ljuba nevjernica, O štru sablju nosi u rukam a, P res'jeĉe m u platno više ruku, M om ĉil' pade gradu niz bedene, K raljeve ga doĉekaše sluge N a m aĉeve i na koplja bojna, N a nadţake i na buzdovane; A dopade kralju V ukašine, Udari ga onim bojnim kopljem, U dari ga posred srca ţiva, A l' govori vojvoda M om ĉilo: "A m anet ti, V ukašine kralju: "Ti ne uzmi moju Vidosavu, "Vidosavu, moju nevjernicu, "Jer ć' i tvoju izgubiti glavu, "Danas mene u tebe izdala, "A sjutra će tebe u drugoga; "Već ti uzm i m oju m ilu seju, "Seju moju milu, Jevrosimu,

"O na će ti svagda vjerna biti, "R odiće ti, k'o i ja, junaka." T o govori vojvoda M om ĉilo, T o govori, a s dušom se bori, T o izusti, laku dušu pusti. K ad pogibe M om ĉilo vojvoda, A gradu se otvoriše vrata, P ak iziĊe kuja V idosava, T e doĉeka kralja V ukašina, Odvede ga na bijelu kulu, Posadi ga u stolove zlatne, Ugosti ga vinom i rakijom I gospodskom svakom Ċakonijom , Pa otide u riznicu mlada, Iznese m u ruho M om ĉilovo, M om ĉilovo ruho i oruţje; A l' da vidiš ĉuda velikoga: Š to M om ĉilu bilo do koljena, V ukašinu po zem lji se vuĉe; Š to M om ĉilu tam an kalpak bio, V ukašinu na ram ena pada; Š to M om ĉilu tam an ĉizm a bila. T u V ukašin obje noge m eće; Š to M om ĉilu zlatan prsten bio, T u V ukašin tri prsta zavlaĉi; Š to M om ĉilu taman sablja bila, V ukašinu s' aršin zem ljom vuĉe; Š to M om ĉilu tam an dţeba bila, K ralj se pod njom ni dignut' ne m oţe. T ad' govori kralje V ukašine: "Avaj meni, do Boga miloga! "Nuto kurve mlade Vidosave! "Kad izdade ovakog junaka, "Koga danas u svijetu nema, "T o li m ene sjutra izdat' ne će!" Pa poviknu svoje vjerne sluge, U vatiše kuju V idosavu, S vezaše je konjm a za repove,

O dbiše ih ispod P irlitora, T e je konji ţivu rastrgoše. K ralj pohara dvore M om ĉilove, P a on uze sestru M om ĉilovu, Po imenu dilber-Jevrosimu, Odvede je Skadru na Bojanu, I vjenĉa je sebi za ljubovcu, Š njom lijepi porod izrodio, Porodio Marka i Andriju, A Marko se turi na ujaka, N a ujaka vojvodu M om ĉila.

15) Jedni pevaju Piritor mjesto Pirlitor, K aţu, da i sad stoje zidine od toga grada.

16) Pripovijeda se, da je onamo negdje u nekakom jezeru bio krilat konj, pa izlazio noću, te posao M om ĉilove kobile, koje su pasle po livadi oko jezera; no kako bi koju kobilu opasao, on bi je udario nogama u trbuh, te se izjalovi (da ne bi oţdrijebila krilata konja). K ad to dozna M om ĉilo, a on uzme bubnjeve i talambase, i ostale kojekake sprave, što lupaju, pa otide danju, te se sakrije kod jezera, a kobile natjera oko jezera. K ad noću iziĊe konj iz jezera i opase jednu kobilu, pa poĊe da siĊe s nje, onda on poĉne lupati u bubnjeve i u ostale sprave, te se konj poplaši i ne uzim a kad izjaloviti kobile, nego uteĉe u jezero, a kobila ostane suţdrebna i oţdrijebi krilata konja, kojega jedni u ovoj pjesmi nazivaju vrancem, jedni doratom, jedni đogatom , a ovdje se pjeva Jabučilo i, kratkosti radi, čilaš i čile.

17) Ja ne znam , šta znaĉi sablja sa očim a, a ni pjevaĉ m i nije znao kazati. D a nije na njoj gdje bila kakva šara, kao oĉi?

18) Po ovom se mora misliti, da se krila svagda

nijesu mogla vidjeti.

26. Zidanje Skadra.

G rad gradila tri brata roĊena, D o tri brata tri M rljavĉevića: Jedno bješe V ukašine kralje, D rugo bješe U glješa vojvoda, T reće bješe M rljavĉević G ojko, Grad gradili Skadar na Bojani, Grad gradili tri godine dana, Tri godine sa trista majstora, N e m ogoše tem elj podignuti, A kamo li sagraditi grada: Š to m ajstori za dan ga sagrade, T o sve vila za noć obaljuje. K ad nastala godina ĉetvrta, T ada viĉe sa planine vila: "N e m uĉi se, V ukašine kralje, "N e m uĉi se i ne harĉi blaga; "N e m o'š, kralje, tem elj podignuti, "A kamo li sagraditi grada, "D ok ne naĊeš dva sliĉna im ena, "D ok ne naĊeš S toju i S tojana, "A oboje brata i sestricu, "D a zaziĊeš kuli u tem elja, "T ako će se tem elj obdrţati, "I tako ćeš sagraditi grada." K ad to zaĉu V ukašine kralje, On doziva slugu Desimira: "D esim ire, m oje ĉedo drago! "Do sad si mi bio vjerna sluga, "A od sade m oje ĉedo drago, "Vataj, sine, konje u intove, "I ponesi šest tovara blaga, "Idi, sine, preko b'jela sv'jeta, "T e ti traţi dva sliĉna im ena, "T raţi, sine, S toju i S tojana,

"A oboje brata i sestricu; "Ja li otmi, ja l' za blago kupi, "Dovedi ih Skadru na Bojanu, "D a ziĊem o kuli u tem elja, "N e bi l' nam se tem elj obdrţao, "I ne bi li sagradili grada." K ad to zaĉu sluga D esim ire, On uvati konje u intove, I ponese šest tovara blaga, Ode sluga preko b'jela sv'jeta, O de traţit' dva sliĉna im ena; T raţi sluga S toju i S tojana, T raţi sluga tri godine dana, A l' ne naĊe dva sliĉna im ena, A l' ne naĊe S toje i S tojana, Pa se vrnu Skadru na Bojanu, Dade kralju konje i intove, I dade m u šest tovara blaga: "Eto, kralje, konji i intovi, "I eto ti šest tovara blaga, "Ja ne naĊoh dva sliĉna im ena, "Ja ne naĊoh S toje i S tojana." K ad to zaĉu V ukašine kralju, On podviknu Rada neimara, Rade viknu tri stotin' majstora, Gradi kralje Skadar na Bojani, Kralje gradi, vila obaljuje, Ne da vila temelj podignuti, A kamo li sagraditi grada; Pa dozivlje iz planine vila: "M ore, ĉu li? V ukašine kralju! "N e m uĉi se i ne harĉi blaga, "N e m o'š, kralje, tem elj podignuti, "A kamo li sagraditi grada; "N o eto ste tri brata roĊena, "U svakoga ima vjerna ljuba, "Ĉ ija sjutra na B ojanu doĊe "I donese m ajstorim a ruĉak,

"Z iĊite je kuli u tem elja, "T ako će se tem elj obdrţati, "T ako ćete sagraditi grada." K ad to zaĉu V ukašine kralju, O n doziva dva brata roĊena: "Ĉ ujete li, m oja braćo draga! "E to vila sa planine viĉe, "N ije vajde, što harĉim o blago, "Ne da vila temelj podignuti, "A kamo li sagraditi grada; "Još govori sa planine vila: "E v' m i jesm o tri brata roĊena, "U svakoga ima vjerna ljuba, "Ĉ ija sjutra na B ojanu doĊe "I donese majstorima ruĉak, "Da j' u temelj kuli uzidamo, "T ako će se tem elj obdrţati, "T ako ćem o sagraditi grada. "N o jel', braćo, B oţja vjera tvrda, "D a ni jedan ljubi ne dokaţe, "V eć na sreću da im ostavim o, "K oja sjutra na B ojanu doĊe?" I tu B oţju vjeru zadadoše, Da ni jedan ljubi ne dokaţe. U tom ih je noćca zastanula, O tidoše u bijele dvore, V eĉeraše gospodsku veĉeru, O de svaki s ljubom u loţnicu. A l' da vidiš ĉuda velikoga! K ralj V ukašin vjeru pogazio, Te on prvi svojoj ljubi kaza: "D a se ĉuvaš, m oja vjerna ljubo! "Nemoj sjutra na B ojanu doći "N i donijet' ruĉak m ajstorim a, "Jer ćeš svoju izgubiti glavu, "Z idaće te kuli u tem elja." I U glješa vjeru pogazio, I on kaza svojoj vjernoj ljubi:

"Ne prevar' se, vjerna moja ljubo! "N em oj sjutra na B ojanu doći "Ni donijet' majstorim a ruĉak, "Jera hoćeš m lada poginuti, "Z idaće te kuli u tem elja." Mladi Gojko vjeru ne pogazi, I on svojoj ljubi ne dokaza. Kad u jutru jutro osvanulo, P oraniše tri M rljavĉvevića, O tidoše na grad na B ojanu. Z em an doĊe da se nosi ruĉak [19], A redak je gospoĊi kraljici, Ona ode svojoj jetrvici, Jetrvici, ljubi U glješinoj: "Ĉ u li m ene, m oja jetrvice! "N ešto m e je zaboljela glava, "Tebe zdravlje! preboljet" ne mogu; "N o ponesi m ajstorim a ruĉak." G ovorila ljuba U glješina: "O jetrvo, gospoĊo kraljice! "N ešto m ene zaboljela ruka, "Tebe zdravlje! preboljet' ne mogu, "V eć ti zbori m laĊoj jetrvici." O na ode m laĊoj jetrvici: "Jetrvice, mlada Gojkovice! "N ešto m e je zaboljela glava, "Tebe zdravlje! preboljet' ne mogu; "N o ponesi m ajstorim a ruĉak." Al" govori Gojkovica mlada: "Ĉ u li, nano, gospoĊo kraljice! "Ja sam rada tebe poslušati, "N o m i ludo ĉedo nekupato, "A bijelo platno neisprato." V eli njojzi gospoĊa kraljica: "Idi", kaţe, "m oja jetrvice, "T e odnesi m ajstorim a ruĉak, "Ja ću tvoje izaprati platno, "A jetrva ĉedo okupati."

N em a šta će G ojkovica m lada, V eć ponese m ajstorim a ruĉak. Kad je bila na vodu Bojanu, U gleda je M rljavĉević G ojko, Junaku se srce raţalilo, Ţ ao m u je ljube vijernice, Ţ ao m u je ĉeda u kol'jevci, Đ e ostade od m jeseca dana, P a od lica suze prosipaše; Ugleda ga tanana nevjesta, K rotko hodi, dok do njega priĊe, K rotko hodi, tiho besjeĊaše: "Š to je tebe, dobri gospodaru! "T e ti roniš suze od obraza?" A l' govori M rljavĉević G ojko: "Zlo je, moja vijernice ljubo! "Imao sam od zlata jabuku, "Pa mi danas pade u Bojanu, "T e je ţalim , pregoret' ne m ogu.' N e sjeća se tanana nevjesta, No besjedi svome gospodaru: "Moli Boga ti za tvoje zdravlje, "A salićeš i bolju jabuku." T ad' junaku grĊe ţao bilo, Pa na stranu odvratio glavu, N e šće više ni gledati ljubu; A doĊoše dva M rljavĉevića, D va Ċevera G ojkovice m lade, U zeše je za bijele ruke, P ovedoše u grad da ugrade, P odviknuše R ada neim ara, Rade viknu do trista majstora; Al' se smije tanana nevjesta, O na m isli, da je šale radi. T uriše je u grad ugraĊivat', O boriše do trista majstora, O boriše drvlje i kam enje, U zidaše dori do koljena,

Još se sm ije tanana nevjesta, Još se nada, da je šale radi. O boriše do trista m ajstora, O boriše drvlje i kam enje, U zidaše dori do pojasa, T ad' oteţa drvlje i kam enje, O nda viĊe, šta je jadnu naĊe, Ljuto pisnu, kako ljuta guja, P a zam oli dva m ila Ċevera: "Ne dajte me, ako Boga znate! "Uzidati mladu i zelenu." T o se m oli, al' joj ne pom aţe; Jer Ċeveri u nju i ne glede. T ad se proĊe sram a i zazora, Pake moli svoga gospodara: "Ne daj mene, dobri gospodaru! "Da me mladu u grad uzidaju, "No ti prati mojoj staroj majci, "Moja majka ima dosta blaga, "Nek ti kupi roba il' robinju, "Te zidajte kuli u temelja." T o se m oli, no joj ne pom aţe. A kad viĊe tanana nevjesta, D a joj više m oba ne pom aţe, Tad' se moli Radu neimaru: "Bogom brate, Rade neimare! "Ostavi mi prozor na dojkama, "Isturi mi moje b'jele dojke, "K ade doĊe m oj nejaki Jovo, "K ade doĊe, da podoji dojke." To je Rade za bratstvo primko, Ostavi joj prozor na dojkama, Pa joj dojke u polje isturi, K ade doĊe nejaki Jovane, K ade doĊe, da podoji dojke. O pet kuţna R ada dozivala: "Bogom brate, Rade neimare! "O stavi m i prozor na oĉim a,

"Da ja gledam ka bijelu dvoru, "K ad će m ene Jova donositi "I ka dvoru opet odnositi." I to Rade za bratstvo primio, Ostavi joj prozor na oĉim a, Te da gleda ka bijelu dvoru, K ada će joj Jova donositi I ka dvoru opet odnositi. I tako je u grad ugradiše, P a donose ĉedo u kol'jevci, T e ga doji za neĊelju dana, P o neĊelji izgubila glasa; A l' Ċetetu onĊe ide rana, D ojiše ga za godinu dana. Kako tade, tako i ostade, D a i danas onĊe ide rana Z arad' ĉuda, i zarad' lijeka, K oja ţena ne im a m lijeka[20].

19) Od stiha 121-178 jedni i ovaku pjevaju:

A l' da vidiš dve gospoĊe m lade, D ve gospoĊe, obe postarije: Jedna uze ubeljeno platno, Pa ga nosi opet da bijeli, I odlazi tamo na belilo, T am o ode, više ne dolazi; D ruga uze lijepe rum endţe, Pa odlazi na vodu studenu, N a vodi je ţubor otvorila, P a ka dvoru više ne dolazi; A ne m oţe G ojkovica m lada, Jera im a ĉedo u kolevci Vrlo mlado od meseca dana. P roĊe vrem e gosposkoga ruĉka, Najzad usta njina stara majka, T e poziva m lade izm ećarke, D a odnese ruĉak na B ojanu;

Al' govori Gojkovica mlada: "S edi", veli, "naša stara m ajko, "T e ti njijaj ĉedo u kolevci, "D a ja nosim gospodskoga ruĉka; "Od Boga je velika greota, "A od ljudi zazor i sramota, "K od tri snae da ti nosiš ruĉak." Onda osta njina stara majka, T e da njija ĉedo u kolevci, A ustaje Gojkovica mlada I poziva m lade izm ećarke, T e odnese gosposkoga ruĉka; Kad je bila na vodu Bojanu, Ugleda je Mrljavĉević G ojko, O n potrĉa, te susrete ljubu, Pa je desnom rukom zagrlio, Celiva je u bijelo lice, P a on roni suze od oĉiju, Jošte ljubi tako govorio: "L juba m oja, velika ţalosti! "D a l' ne vidiš, gde si poginula? "N a koga si naruĉila Jova? "K o će tebe Jova okupati? K o li će ga dojkom odojiti?" Jošte ćaše G ojko govoriti, A l' ne dade V ukašine kralju, No je uze za desnicu ruku, Pa podviknu Rada neimara -

20) K ažu, da i sad iz onijeh prozora, gdje su sise bile izm oljene, teĉe nekaka m okrina, koja se niza zid hvata, kao kreĉ, i ţene, koje nem aju m lijeka, ili ih sise bole, nose ono, te piju u vodi. - U narodu se našem u i sad pripovijeda, da se nikakva velika graĊevina ne m oţe naĉiniti, dok se u nju kakvo ĉeljade ne uzida; za to se takovijeh m jesta klone svi, kojima je m oguće, jer kaţu, da se i sjen ĉeljadetu

m oţe uzidati, pa ono poslije um re.

27. D ušan hoće sestru da u zm e.

B oţe m ili, ĉuda velikoga! E v' ostade dvoje siroĉadi: Jedno jeste Srpski car Stefane, A druga je sirota Roksandra, Pa besjedi Srpski car Stefane: "Moja sestro, sirota Roksandro! "Hodi mene uzmi gospodara, "D a m i naše ne harĉim o blago." Ma mu veli sirota Roksandra; "O ĉu li m e, m oj brate S tefane! "P reĊe bi se nebo prolom ilo, "A na nebo sunce poginulo, "No uzela tebe gospodara: "Bogme nikad ja te uzet' ne ću "D ok ne naĊeš trista neim ara, "P ovedeš ih u Š aru planinu, "D a ti naĊu do trista izvora, "N a jednu ih ţicu ne sastave, "Ne odvedu Misir-zemlji ravnoj; "I napraviš do tri ĉaše zlatne, "Da ti vodu pije sirotinja." K ad to zaĉu S rpski car S tefane, O n ne ţali poharĉiti blaga, No dovati trista neimara, P ovede ih u Š aru planinu, T e naĊoše do trista izvora, N a jednu ih ţicu sastavili, Doveli ih Misir-zemlji ravnoj; P a napravi do tri ĉaše zlatne, Da mu vodu pije sirotinja. K ad to viĊe sirota R oksandra, Ovako je rijeĉ besjedila: "Ĉ uješ li m e, m oj brate S tefane! "Ja te bogm e nikad uzet' ne ću

"D ok ne naĊeš trista neim ara, "Da bijelu naprave ti crkvu "Od bijela mermera kamena, "P odlistaš je teškijem olovom , "A pokriješ tuĉem zelenijem , "P a napraviš do trista stolova, "P a dovedeš trista kaluĊera "I dvanaest svetijeh vladika "I ĉetiri S rpska patrijara, "I dovedeš Ċakona Jovana "I njegovo Ċece trista lude; "Pa kako ni, moj brate, rasude." K ad to zaĉu S rpski car S tefane, O n ne ţali poharĉiti blaga, No dovati trista neimara, T e bijelu napraviše crkvu Od bijela mermera kamena, P odlistaše j' teškijem olovom , A pokriše tuĉem zelenijem ; Pa napravi do trista stolova I dovede trista kaluĊera I dvanaest svetijeh vladika I ĉetiri S rpska patrijara, I dovede Ċakona Jovana I njegove Ċece trista lude: P a prokleto prosipaše m ito, Da mu dadu sestru za ljubovcu. K aluĊeri m ita privatiše, I privati dvanaest vladika I ĉetiri S rpske patrijare, N o ne hoće Ċakone Jovane I njegove Ċece trista lude: Roksandra je pred bijelu crkvu, Pa izlaze trista kaluĊera, Izidoše pred bijelu crkvu, E v' naĊoše R oksandru Ċevojku, O vako joj rijeĉ besjedili: "Dobro jutro, careva carice!

"T o vi, B oţe, u ĉas dobar bilo!" Ema veli sirota Roksandra: "H aj!' otole, B oţ'ji prokletnici! "Đ avoli vi ponijeli dušu, "A oganj ve izgorio ţivi! "P a ve voda m utna ćerdosala!" Kad eto ti dvanaest vladika, O vako su rijeĉ besjedili: "Dobro jutro, careva carice! "T o vi, B oţe, u dobar ĉas bilo!" Ama veli sirota Roksandra: "H ajt' otole, B oţ'ji bezdušnici! "Đ avoli vi ponijeli dušu! "A oganj ve izgorio ţivi! "I voda" vas ćerdosala m utna!" Kad eto ti Srpski patrijari, O vako su rijeĉ besjedili: "Dobro jutro, careva carice! "T o vi, B oţe, u dobar ĉas bilo!" Onako ih opravi Roksandra, K 'o vladike i k'o kaluĊere; K ad eto ti Ċakona Jovana I njegove Ċece trista lude, O vako su rijeĉ besjedili: "Dobro jutro, sirota Roksandro! "A da Bog da i Bogorodica, "Ak' uzela mila brata svoga, "B oţja od vas ne ostalo traga, "Do van zmije i kamena stanca!" K ad to zaĉu S rpski car S tefane, A on skoĉi na noge lagane, Te dovati drvene majstore, O d drveta on pravi ćeliju, O d lijepa luĉa pitom oga, Zamaza je prahom i katramom, P a dovati Ċakona Jovana I njegove Ċece trista lude, U ćeliju te ih zatvorio,

P a uţdio sa ĉetiri strane; On otide na bijelu kulu. Kad na jutro jutro osvanulo, Ev' porani Srpski car Stefane, A pogleda S tefan na ćeliju, Al' se sama ogradila crkva, A u crkvu trista svetitelja, T o su, braćo, m ladi m uĉenici. K ad to viĊe S rpski car S tefane, A on opet napravi ćeliju, P a dovati trista kaluĊera I dvanaest svetijeh vladika I ĉetiri S rpska patrijara, U ćeliju te ih zatvorio, Zatvorio, pa ih zapalio, On otide na bijelu kulu. K ad na jutro bješe osvanulo, A otide S tefan na ćeliju, A l' ćelija bješe izgorela, I zemlja je pod njom izgorela, Izgorela, pa se propanula, Pa je voda udarila mutna, T e je njine kosti ćerdosala. K ad to viĊe S rpski car S tefane, Ne smje uzet' sestru za ljubovcu! T o je bilo, kada se ĉinilo, A sada se tek pripovijeda.

28. U daja sestre D ušanove.

Pije vino Srpski car Stefane U Prizrenu mjestu pitomome, Do njega su starci patrijari: Ĉ etiri su stara patrijara, I do njih je do devet vladika, I dvanaest uĉtugli vezira, I po redu Srpski gospodari; V ino sluţi provizur M ijajlo,

A svijetli sestra Kandosija Sa njedara dragijem kamenjem. Kad se care napojio vina, Tade care rijeĉ govorio: "Ĉ ujete li, sva S rpska gospodo! "Š to ja hoću rijeĉ besjediti: "Mogu l' biti voljan na besjedi, "Da ja uzmem sestru Kandosiju, "Da je uzmem za ljubu vijernu, "Da se carsko ne razlazi lice, "Da se carsko ne rastura blago?" Sva gospoda ustade na noge, P a se caru ĉasno pokloniše, P okloniše, ne odgovoriše. K ad to zaĉu m lada K andosija, Svoje lice zaklonila bila B aš za slugu provizur-Mijajla, N o to viĊe S rpski car S tevane, Te govori Srpski car Stevane: "Kurvo jedna, provizur-Mijajlo! "Ti li nasta taj junak na zemlji, "D a zakloniš ĉisto carsko lice, "Carsko lice za tvoje skutove? "Vjera moja i tako mi Boga! "Kad u jutru bijel dan osvane, "P ogubiću provizur-Mijajla, "A uzeću sestru K andosiju, "U zeću je za vijernu ljubu'." K ad to zaĉu sestra K andosija, Ţ ao njojzi provizur-Mijajla; Zlatan ibrik iz ruku mu uze, S am a poĉe caru sluţit' vino. Dok se care vinom napojio, S luge njega iz stola digoše, U zeše ga za oba pazuha, O dniješe njega u loţnicu, P rostriješe tri m eka dušeka, U dušeke cara poloţiše;

Kad u jutru p'jevci zapjevali I pred crkvom zvona udarila, U stadoše m nogi sveštenici Na jutrenju u bijelu crkvu, U bijelu crkvu, svetu Petku; K ad na sluţbu zvona udariše, T ade sluge cara podigoše, D igoše ga iz m eka dušeka, D rţe njega za oba pazuha, O dniješe g' u bijelu crkvu, P osadiše u stola srebrna; D ok u crkvi sluţbu savršiše, Izljegoše iz bijele crkve, C ara drţe m loge vjerne sluge, D rţe njega za oba pazuha, Vode njega dvoru bijelome, P osadiše g' u stola srebrna, I tu doĊe sva S rpska gospoda, T u sjedoše da piju rakiju, Š ećer iju, a rakiju piju; Al' govori Srpski car Stevane: "Ĉ ujete li, sva S rpska gospodo! "Ja sam sinoć vrlo pijan bio, "D a što loše besjedio nisam ?" Sva ustade po redu gospoda, Ĉ asno caru divan uĉiniše, U ĉiniše, ne odgovoriše; Progovara provizur Mijajlo: "Budi care voljan na besjedi! "Jesi sinoć rijeĉ govorio, "D a pogubiš provizur-Mijajla, "A da uzm eš sestru K andosiju, "D a je uzm eš za ljubu vijernu." T ade care rijeĉ progovara: "Ĉ ujete li, sva S rpska gospodo! "Vino piti, a ne opiti se, "Nit' je bilo, niti m oţe biti; "Ĉ u li, slugo, provizur-Mijajlo!

"N a ĉast tebe tvoja rusa glava, "I na ĉast ti sestra K andosija "Ti je uzmi za ljubu vijernu."

29. Ţ enid ba D ušanova.

K ad se ţeni S rpski car S tjepane, N a daleko zaprosi Ċevojku, U L eĊanu gradu L atinskom e, U Latinskog kralja Mijaila, P o im enu R oksandu Ċevojku; Car je prosi, i kralj mu je daje. C ar isprosi po knjigam ' Ċevojku, Pak doziva Todora vezira: "Slugo moja, Todore vezire! "D a m i ideš bijelu L eĊanu "Mome tastu, kralju Mijailu, "Da mi s njime svadbu ugovoriš, "K ada ćem o poći po Ċevojku, "Koliko li povesti svatova; "D a m i vidiš R oksandu Ċevojku, "M oţe l' biti za cara carica, "M oţe l' biti svoj zem lji gospoĊa; "D a je vidiš, i da prstenuješ." Veli njemu Todore vezire: "H oću, care, dragi gospodine." Pak s' opremi, ode u Latine. K ada doĊe bijelu L eĊanu, L ijepo ga kralju doĉekao; V ino piše neĊeljicu dana; T ada reĉe T odore vezire: "Prijatelju, Mijailo kralju! "Nije mene care opravio, "D a ja pijem po L eĊanu vino, "V eć da s tobom svadbu ugovorim , "K ad će care doći po Ċevojku "U koje li doba od godine, "K oliko l' će povesti svatova;

"I da vidim R oksandu Ċevojku, "Da je vidim, i da prstenujem." T ada reĉe M ijailo kralju: "Prijatelju, Todore vezire! "Š to m e care za svatove pita, "Neka kupi, koliko mu drago; "P o Ċevojku, kada njemu drago; N ego ćeš m i cara pozdraviti, "N ek ne vodi svoja dva sestrića, "D va sestrića, dva V oinovića, "V ukašina i s njim P etrašina; "U piću su teške pijanice, "A u kavzi ljute kavgadţije; O piće se, zam etnuće kavgu, "P ak je teško dţevap dati kavzi "U našem u bijelu L eĊanu. "A Ċevojku sada ćeš viĊeti, "I prsten joj dati po zakonu." A kada je tavna noćca došla, N e donose voštane svijeće, V eć po m raku izvode Ċevojku; K ad to viĊe T odore vezire, On izvadi od zlata prstenje Sa biserom i dragim kamenjem, Razasja se soba od kamenja, T aka m u se uĉini Ċevojka, D a je ljepša od bijele vile; P rstenova R oksandu Ċevojku I dade joj hiljadu dukata, I Ċevojku braća odvedoše. Kad u jutru jutro osvanulo, Opremi se Todore vezire, Pak otide bijelu Prizrenu. K ada doĊe bijelu P rizrenu, Pita njega Srpski car Stjepane. "Slugo moja, Todore vezire! "V iĊe li m i R oksandu Ċevojku? "V iĊe li je, i prstenova li?

"Š to govori kralju M ijailo?" T odor njem u sve po redu kaţe: V iĊeh, care, i prstenovah je; "D a kakva je R oksanda Ċevojka! "Onakove u Srbina nema. "Dobro zbori kralju Mijailo: "P o Ċevojku, kada tebe drago, "Svata kupi, koliko ti drago, "Samo te je kralju pozdravio, "D a ne vodiš dva sestrića tvoja, "D va sestrića, dva V oinovića; "U piću su teške pijanice, "A u kavzi ljute kavgadţije, "Opiće se, zam etnuće kavgu, "P ak je teško dţevap dati kavzi "U L eĊanu gradu L atinskom e." K ad to zaĉu S rpski car S tjepane, Udari se rukom po koljenu; "Jao mene do Boga miloga! "Dotle li se zulum oglasio "O d sestrića od V oinovića! "A tako mi moje vjere tvrde! "D okle m ene to veselje proĊe, "O bojicu hoću objesiti "O vratim a grada V uĉitrna, "Po svijetu da me ne sramote." Stade care kupiti svatove, Skupi svata dvanaest hiljada, P ak podiţe niz K osovo ravno. K ad su bili ispod V uĉitrna, G ledala ih dva V oinovića, M eĊu sobom mladi govorili: "Š to l' se ujak na nas rasrdio, "T e nas ne šće zvati u svatove? "Netko nas je njemu opadnuo, "S njega ţiva m eso otpadalo! "Car otide u zemlju Latinsku, "A junaka sa sobom ne ima

"Ni jednoga od roda svojega, "Koji bi mu bio u nevolji, "Ako bi mu bilo za nevolju; "Latini su stare varalice, "U jaka će našeg pogubiti, "A nezvani ići ne sm ijem o." Veli njima ostarjela majka: "Đ eco m oja, dva V oinovića! "Vi imate brata u planini : "K od ovaca, M iloš-ĉobanina, "N ajm laĊi je, a najbolji junak, "A za njega care i ne znade; "P ošljite m u list knjige bijele, "N eka doĊe gradu V uĉitrnu, "N e piš'te m u, što je i kako je, "V eć pišite: ""M ajka je na sm rti, ""Pak te zove, da te blagosovi, ""Da na tebe kletva ne ostane; ""N ego brţe hodi b'jelu dvoru, ""Ne bi l' ţivu zastanuo m ajku."" T o su braća m ajku poslušala, B rţe pišu knjigu na koljenu, T e je šalju u Š aru planinu, S vom e bratu M iloš-ĉobaninu: "O j M ilošu, naš roĊeni brate! "B rţe da si gradu V uĉitrnu, "Stara nam je majka na umoru, "Pak me zove, da te blagosovi, "Da na tebe kletva ne ostane." K ada M iloš sitnu knjigu prim i, Knjigu gleda, a suze proljeva. P ita njega trideset ĉobana: "O M ilošu, naša poglavice! "I do sad su knjige dolazile, "A l' se nisu sa suzam ' uĉile; "O tkud knjiga? ako B oga znadeš!" S koĉi M iloš na noge lagane, P a govori svojim ĉobanim a:

"O j ĉobani, m oja braćo draga! "Ova knjiga jest od dvora moga: "Stara mi je na umoru majka, "Pak me zove, da me blagosovi, "Da na mene kletva ne ostane; "V i ĉuvajte po planini ovce, "Dok ja odem i natrag se vratim" Ode M iloš gradu V uĉitrnu, Kad je bio blizu b'jela dvora, D va su brata pred njeg' išetala, A za njima ostarjela majka; V eli njim a M iloš ĉobanine: "Z a što, braćo, ako B oga znate! "Bez nevolje jer gradit' nevolju?" Vele njemu do dva mila brata: "Hodi, brate, ima i nevolje." U b'jela se lica izljubiše, M iloš m ajku u bijelu ruku. S tadoše m u redom kazivati, K ako care ode po Ċevojku Na daleko u zemlju Latinsku, A ne zove svojijeh sestrića: "V eć, M ilošu, naš roĊeni brate! "H oćeš, brate, nezvan za ujakom "U svatove poći nazorice? "Ako njemu bude do nevolje, "D a se njem u u nevolji naĊeš; "Ako li mu ne bude nevolje, "M oţeš doći, da se ne kazuješ." T o je M iloš jedva doĉekao: "H oću, bogm e, m oja braćo draga! "K ad ujaku ne ću, da kom e ću?" T ad' ga braća oprem at' stadoše: Ode P etar oprem at' kulaša, A V ukašin oprem a M iloša: N a njeg' m eće tananu košulju, D o pojasa od ĉistoga zlata, Od pojasa od bijele svile;

P o košulji tri tanke Ċeĉerm e, Pak dolamu sa tridest putaca, Po dolami toke sakovane, Z latne toke od ĉetiri oke; A na noge kovĉe i ĉakšire; A svrh svega Bugar:kabanicu, I na glavu B ugarsku šubaru: N aĉini se crni B ugarine, N i braća ga poznati ne m ogu; D adoše m u koplje ubojito I m aĉ zelen staroga V oina; P etrašin m u izvede kulaša M eĊedinom svega opšivena, D a kulaša care ne poznade. L 'jepo su ga braća sjetovala: "K ad, M ilošu, dostigneš svatove, "P itaće te, tko si, i otkud si: "T i se kaţi zem lje K aravlaške: "S luţio sam bega R adul-bega, "N e šće m ene sluţbu da isplati, "P ak ja poĊoh u svijet bijeli, "D a ĊegoĊi bolje sluţbe traţim ; "Pak sam ĉuo za svate careve, "I prist'o sam nezvan za svatovi "Rad' komada ljeba bijeloga "I rad' ĉaše crvenoga vina."" "Ĉ uvaj dobro dizgen od kulaša, "Jer se kulaš jeste nauĉio "Putovati s konjma carevijem." T ada M iloš okrenu kulaša, Pak za carem ode u svatove, N a Z agorju sustiţe svatove. P itaju ga kićeni svatovi: "O tkud ideš, m laĊano B ugarĉe?" M iloš im se iz daleka kaţe, K 'o što su ga braća nauĉila. L ijepo ga svati doĉekaše: "D obro doš'o, m laĊano B ugarĉe!

"N ek je jedan više u druţini." Kad su bili putem putujući: Z lu nauku M iloš nauĉio K od ovaca u Š ari planini, Pospavati svagda oko podne; O n zadrem a na konju kulašu; K ako dizgen oslabi kulašu, D iţe glavu, ode kroz svatove, Obaljuje konje i junake, D okle doĊe konji m a carevijem , K ako doĊe, s njim a u red stade L ale šćahu biti B ugarina, Al' ne dade Srpski car Stjepane: "N e udrite m laĊano B ugarĉe, "B ugarĉe se spavat' nauĉilo "P o planini ovce ĉuvajući; "N e udrite, već ga probudite." Bude njega lale i vojvode: "U stan' m ore, m laĊano B ugarĉe! "Bog ti staru ne ubio majku, "Koja te je takoga rodila "I u svate caru opremila!" K ad se prenu M iloš V oinović, T e sagleda caru oĉi ĉarne, K ulaš ide s konjm a carevijem , O n pokupi dizgene kulašu, P a išćera njega iz svatova, U dara ga oštrom bakraĉlijom , P o tri koplja u prijeko skaĉe, P o ĉetiri nebu u visine, U napredak ni broja se ne zna; Iz usta m u ţivi oganj sipa, A iz nosa m odar plam en suĉe. Stade svata dvanaest hiljada, Te gledaju konja u Bugara; K onja glede, a sam i se ĉude: "B oţe m ili! ĉuda velikoga! "D obra konja, a loša junaka!

"Još takoga ni viĊeli nism o, "Jedan bješe u zeta careva "I sada je, u V oinovića." G ledale ga još tri šićardţije: Jedno jeste Đ akovica V uĉe, A drugo je N estopoljĉe Janko, A treće je m om ĉe P rijepoljĉe; Gledali ga, pak su govorili: "Dobra konja mladog Bugarina! "B aš ga ovĊe u svatov'm a nem a; "T a nem a ga ni u cara našeg; "Hajde malo da izostanemo, "Ne bi li ga kako izmamili." Kad su bili do Klisure blizu, Izostaše do tri šićardţije, P a govore M iloš-ĉobaninu: "Ĉ uješ m ore, m laĊano B ugarĉe! "H oćeš dati konja na razmjenu? "D aćem o ti konja još boljega, "I još prida stotinu dukata, "I suviše ralo i volove, "Pak ti ori, te se ljebom rani." V eli njim a M iloš V oinović: "P roĊ'te m e se, do tri šićardţije! "B oljeg konja od ovog ne traţim , "Ni ovoga umirit' ne mogu; "Š to će mene stotina dukata? "Na kantar ih mjeriti ne znadem, "A brojem ih brojiti ne umjem; "Š to će m ene ralo i volovi? "Mene nije ni otac orao, "Pak je mene ljebom odranio." T ad' govore do tri šićardţije: "Ĉ uješ m ore, m laĊano B ugarĉe, "A ko ne daš konja na razm jenu, "M i ćem o ga na silu oteti." A l' govori M iloš V oinović: "Sila otme zemlju i gradove,

"K am o l' m ene konja otet' ne će! "Volim dati konja na razmjenu, "Jer ne m ogu pješke putovati." P a ustavi svojega kulaša, P ruţi ruku ispod m eĊedine, O ni m isle, bakraĉliju skida, A l' on skida zlatna šestoperca, T e udara Đ akovicu V uka, Koliko ga lako udario, T ri puta se V uĉe prem etnuo; V eli njem u M iloš V oinović: "Toliki ti rodili grozdovi "U pitom oj tvojoj Đ akovici!" P objeţe m u N estopoljĉe Janko, S tiţe njega M iloš na kulašu , U dari ga m eĊu pleći ţive, Ĉ etiri se puta prem etnuo: "D rţ' se dobro, N estopoljĉe Janko! "Tolike ti jabuke rodile "U pitomu Nestopolju tvome!" B jeţi jadno m om ĉe P rijepoljĉe, D ostiţe ga M iloš na kulašu, T e i njega kucnu šestopercem , Sedam se je puta premetnulo: "D rţ' se dobro, m om ĉe P rijepoljĉe! "P a kad doĊeš P rijepolju tvom e, "P ovali se m eĊu Ċevojkam a, "Đ e s' oteo konja od B ugara." Pa okrenu konja za svatovi. K ad doĊoše bijelu L eĊanu, R azapeše po polju šatore. Z ob iziĊe konjm a carevijem , N em a ništa konju M iloševu. K ad to viĊe M iloš V oinović, Uze torbu na lijevu ruku Od zobnice jedne te do druge, Dok je svoju punu napunio. P a on ode traţit' m ehandţiju:

"M ehandţija! daj da pijem vina." M ehandţija njem u odgovara; "Id' odatle, crni Bugarine! "Da s' donio Bugarsku kopanju, "Ako bih ti i usuo vina; "Z a te nisu ĉaše pozlaćene." P ogleda ga M iloš poprijeko, Udari ga rukom uz obraze, Koliko ga lako udario, Tri mu zuba u grlo sasuo; M oli m u se m ladi m ehandţija: "N e udri m e više, B ugarine! "B iće tebe vina izobila, "Ako caru ne će ni dostati." M iloš više ne šće ni iskati, V eć sam uze, pak se napi vina. D ok se M iloš m alo ponaĉini, U tom svanu i ogranu sunce. A l' povika sa grada L atinĉe: "O j ĉuješ li, S rpski car-Stjepane! "E to dolje pod gradom L eĊanom "Iziš'o je kraljev zatoĉniĉe, "Z ove tebe na m ejdan junaĉki, "V alja ići m ejdan dijeliti, "Ili ne ćeš odavde izići, "Ni izvesti svata ni jednoga, "A kam o li R oksandu Ċevojku!" K ad to zaĉu S rpski car S tjepane, On telala pusti u svatove, T elal viĉe i tam o i am o: "Nije l' majka rodila junaka "I u svate caru opremila, "D a za cara na m ejdan iziĊe? "Ĉ estita bi njega uĉinio." A l' se nitko naći ne m ogaše; Car s' udari rukom po koljenu: "Jao mene do Boga miloga! "S ad da su m i dva sestrića m oja,

"D va sestrića, dva V oinovića, "Sad bi oni na mejdan izišli." Istom care u besjedi bješe, M iloš ide, a kulaša vodi D o pred šator S rpskog car:S tjepana: "Jel' slobodno, care gospodine, "Da je idem na mejdan u polje?" Veli njemu Srpski car Stjepane: "Jest slobodno, m laĊano B ugarĉe! "Jest slobodno, al' nije prilike; "A ko zgubiš m lada zatoĉnika, "Ĉ estita ću tebe uĉiniti." U zja M iloš pom am na kulaša, P a okrenu od b'jela šatora Z am etnuvši koplje naopako. Govori mu Srpski car Stjepane: "Ne nos', sinko, koplje naopako, "V eć okreni koplje u napredak; "Jer će ti se smijati Latini." V eli njem u M iloš V oinović: "Ĉ uvaj, care, ti gospodstva tvoga; "Ako mene do nevolje bude, "Ja ću lasno koplje okrenuti; "Ako li mi ne bude nevolje, "Doneti ga mogu i ovako." P a otide niz polje L eĊansko; G ledale ga L atinske Ċevojke, Gledale ga, pak su govorile: "B oţe m ili! ĉuda velikoga! "Kakva je to careva zamjena?! "Ta na njemu ni haljina nema. "V eseli se, kraljev zatoĉniĉe! "N em aš na što sablje izvaditi, "N it' je im aš o što krvaviti." U to doba doĊe do šatora, Đ e zatoĉnik sjedi pod šatorom, Za koplje je svezao dorata. V eli njem u M iloš V oinović:

"U stan' m ore, bijelo L atinĉe! "D a junaĉki m ejdan dijelim o" A l' govori bijelo L atinĉe: "Id' odatle, crni Bugarine! "N em am o što sablje poganiti, "Kad na tebe ni haljina nema." R aţljuti se M iloš V oinović: "U stan' m ore, bijelo L atinĉe! "Na tebe su pobolje haljine, "S tebe ću ih na sebe obući." T ad' L atinĉe na noge poskoĉi, Pak posjede pomamna dorata, Odmah ode poljem razigravat', M iloš njem u stade na biljezi. B aci koplje bijelo L atinĉe N a M iloša u prsi junaĉke; M iloš drţi zlatna šestoperca, N a njega je koplje doĉekao, Prebio ga na tri polovine. V eli njem u bijelo L atinĉe; "Ĉ ekaj m alo, crni B ugarine! "L oše su m i koplje podm etnuli, "Dok otidem, da koplje prom'jenim." P ak pobjeţe preko polja ravna. Al' povika M iloš V oinović: "S tani m alo, bijelo L atinĉe! "Milo bi ti bilo pobjegnuti." P ak poćera po polju L atinĉe, D oćera ga do L eĊanskih vrata, A l' L eĊanska vrata zatvorena; P usti koplje M iloš V oinović, T e prikova bijelo L atinĉe, P rikova ga za L eĊanska vrata, Pak m u rusu odsijeĉe glavu, K ulašu je baci u zobnicu; Pa uvati njegova dorata, O dvede ga caru ĉestitom e: "E to, care, zatoĉnika glave."

Car mu dade blago nebrojeno: "Idi, sinko, te se napij vina; "Ĉ estita ću tebe uĉiniti." T ek što M iloš sjede piti vina, Al' povika sa grada L atinĉe: "E to, care, pod L eĊanom gradom "Na livadi tri konja viteza, "Pod sedlima i pod ratovima, "I na njim a tri plam ena m aĉa, "Vrhovi im nebu okrenuti; "D a preskoĉiš tri konja viteza: "A ko li ih preskoĉiti ne ćeš, "N e ćeš izić', ni izvest' Ċevojke." Opet viknu telal po svatov'ma: "Nije l' majka rodila junaka "I u svate caru opremila, "D a preskoĉi tri konja viteza "I na njim a tri plam ena m aĉa?" T aj se junak naći ne m ogaše; Al' eto ti mlada Bugarina P red šatora S rpskog car-Stjepana: "Jel' slobodno, care gospodine! "D a preskoĉim tri konja viteza?"- "Jest slobodno, moje drago d'jete! "Nego skini Bugar-kabanicu, "Bog ubio onoga terziju, "Koji ti je toliku srezao!" G ovori m u M iloš V oinović: "Sjedi, care, pak pij rujno vino, "Ne brini se mojom kabanicom; "Ako bude srce u junaku, "K abanica ne će ništa sm esti: "Kojoj ovci svoje runo smeta, "O nĊe nije ni ovce ni runa." P a on ode u polje L eĊansko; K ada doĊe do dobrijih konja, O n provodi svojega kulaša, P a kulašu svom e progovara:

"Ĉ ekaj m ene u sedlo, kulašu." A on proĊe s one druge strane, Zaigra se preko polja ravna, I preskoĉi tri konja viteza I na njim a tri plam ena m aĉa, U stavi se na svojem kulašu; Pa on uze tri konja viteza, Odvede ih Srpskom car-Stjepanu. Malo vreme za tim postajalo, Al' povika sa grada L atinĉe: "Hajde sada, care Srbljanine! "P od najvišu kulu u L eĊanu, "Na kuli je koplje udareno, "Na koplju je od zlata jabuka; "Ti strijeljaj kroz prsten jabuku." M iloš više ne šće ni ĉekati, V eć on pita cara ĉestitoga: "Jel' slobodno, care gospodine! "Da strijeljam kroz prsten jabuku?": "Jest slobodno, m oj roĊeni sinko!" O de M iloš pod bijelu kulu, Zape strjelu za zlatnu tetivu, Ustrijeli kroz prsten jabuku, Pak je uze u bijele ruke, O dnese je caru ĉestitom e. Lijepo ga care obdario. Malo vreme za tim postajalo, A l' povika sa grada L atinĉe: "Eto, care, pod bijelom kulom "Izišla su dva kraljeva sina, "Izveli su tri l'jepe Ċevojke, "T ri Ċevojke, sve tri jednolike, "I na njima ruho jednoliko; "Idi poznaj, koje je Roksanda; "A ko li se koje druge m ašiš, "N e ćeš izić' ni iznijet' glave, "A kam o li izvesti Ċevojke!" K ad je care r'jeĉi razum ijo,

On doziva Todora vezira; "Idi, slugo, te poznaj Ċevojku." T odor m u se pravo kunijaše: "N ijesam je, care, ni viĊeo, "Jer su mi je po mraku izveli, "Kada sam je ja prstenovao." Car s' udari rukom po koljenu: "Jao mene do Boga miloga! "N adm udrism o i nadjunaĉism o, "Pak nam osta cura na sramotu!" K ad to zaĉu M iloš V oinović, O n otide caru ĉestitom e: "Jel' slobodno, care gospodine! "D a ja poznam R oksandu Ċevojku?": "Jest slobodno, moje drago d'jete! "Al' je jadno u te pouzdanje; "K ako ćeš ti poznati Ċevojku, "K ad je nigda ni viĊeo nisi?" A l' govori M iloš V oinović: "Ne brini se, care gospodine! "K ad ja bijah u Š ari planini "Kod ovaca dvanaest hiljada, "Z a noć bude po trista janjaca, "Ja sam svako po ovci poznav'o; "R oksandu ću po braći poznati." Veli njemu Srpski car Stjepane: "Idi, idi, moje drago d'jete! "A ko B og da, te poznaš R oksandu "D aću tebe zem lju S kenderiju "U drţavu za ţivota tvoga." O de M iloš niz polje široko, K ada doĊe, Ċe stoje Ċevojke, Z baci s glave B ugarsku šubaru, S kide s leĊa B ugar-kabanicu (Zasija se skerlet i kadifa, Z asjaše se toke na prsim a I zlaćene kovĉe na nogam a: S inu M iloš u polju zelenu,

Kao jarko iza gore sunce), Pak je prostre po zelenoj travi, Prosu po njoj burme i prstenje, Sitan biser i drago kamenje; T ad' izvadi m aĉa zelenoga, P a govori trim a Ċevojkam a: "K oja je tu R oksanda Ċevojka? "Nek savije skute i rukave, Neka kupi burme i prstenje, "Sitan biser i drago kamenje; "A ko li se koja druga m aši, "Vjera moja tako mi pomogla! "O sjeć' ću joj ruke do lakata." K ad to ĉuše tri l'jepe Ċevojke, O bje krajnje srednju pogledaše, A Roksanda u zelenu travu; Savi skute i svil'ne rukave, Pak pokupi burme i prstenje, Sitan biser i drago kamenje; A Ċevojke dvije pobjegoše, Ali M iloš uteć' im ne dade, V eće obje uvati za ruke, Sve tri vodi pred cara Stjepana, C aru dade R oksandu Ċevojku, I dade mu jednu uz Roksandu. A treću je sebe ustavio. C ar M iloša m eĊu oĉi ljubi, A l' još ne zna, tko je i otkud je. P ovikaše kićeni ĉauši: "Sprem ajte se, kićeni svatovi! "Vrijeme je dvoru putovati." S prem iše se kita i svatovi, P ovedoše R oksandu Ċevojku. Kad su bili malo iza grada, A l' govori M iloš V oinović: "Gospodine, Srpski car-Stjepane! "O vĊe im a u L eĊanu gradu, "Im a jedan B alaĉko vojvoda,

"Ja ga znadem, i on me poznaje; "Kralj ga rani sedam godin' dana, "D a rašćera kićene svatove "I da otm e R oksandu Ċevojku; "S ad će njega za nam a poslati. "N a B alaĉku jesu do tri glave: "Iz jedne mu modar plamen bije, "A iz druge ladan vjetar duva; "Kad dva vjetra iz glava iziĊu, "B alaĉka je lasno pogubiti; "V eć vi id'te, vodite Ċevojku, "Ja ću ovĊe ĉekati B alaĉka, "Ne bi li ga kako ustavio." O tidoše kićeni svatovi, O dvedoše lijepu Ċevojku, O sta M iloš u gori zelenoj I sa njime tri stotine druga. K ad odoše svati iz L eĊana, K ralj doziva B alaĉka vojvodu; "O B alaĉko, m oja vjerna slugo! "M oţeš li se u se pouzdati, "D a rašćeraš careve svatove "I da otm eš R oksandu Ċevojku?" P ita njega B alaĉko vojvoda: "G ospodine, od L eĊana kralju! "K akav bješe junak u svatov'm a, "Š to najveće otvori junaštvo?" V eli njem u L eĊanska kraljica: "S lugo naša, B alaĉko vojvoda! "Tu ne ima ni jednog junaka, "Osim jednog crna Bugarina, "I to m lado još golobradasto." A l" govori B alaĉko vojvoda: "Nije ono crni Bugarine, "V eć je ono M iloš V oinović, "Ni car Stjepan njega ne poznaje, "Al' ja njega odavna poznajem." V eli njem u L eĊanska kraljica.

"Idi slugo, B alaĉko vojvoda! "Te mi otmi curu od Srbalja, "A ja ću je tebe pokloniti." T ad' B alaĉko sprem i bedeviju, P a otrĉa drum om za svatovi S a šest stotin' L atinskih katana. Kad su bili u gori zelenoj, K ulaš stoji na drum u široku, A za njim e M iloš V oinović; V iknu njega B alaĉko vojvoda: "O M ilošu! zar se m ene nadaš?" Pa on pusti jedan plamen modar, O pali m u crnu m eĊedinu; A kad viĊe, da m u ne naudi, Onda pusti vjetra studenoga. T ri puta se kulaš prem etnuo, A l' M ilošu ništa ne dosadi; V iknu M iloš iz grla bijela: "E to tebe, od šta se ne nadaš." P a on pusti zlatna šestoperca, Koliko ga lako udario, Iz bojna ga sedla izbacio, P ak poteţe koplje ubojito, Pribode ga u zelenu travu, P ak m u sve tri odsijeĉe glave, K ulašu ih baci u zobnicu. T ad' uĉini juriš u katane Sa svojijeh tri stotine druga: O dsjekoše tri stotine glava, P a odoše drum om za svatovi. K ad stigoše cara i svatove, P red njeg' baci B alaĉkovu glavu, Car mu dade hiljadu dukata. P a odoše bijelu P rizrenu: Kad su bili kroz polje Kosovo, M iloš hoće gradu V uĉitrnu, Pa govori Srpskom car-Stjepanu: "Z bogom ostaj, m oj m ili ujaĉe!

"M oj ujaĉe, S rpski car-Stjepane!" Tada se je care osjetio, D a je ono M iloš V oinović, Pa govori svojem u nećaku: "T a ti li si, dijete M ilošu! "T a ti li si, m oj m ili nećaĉe! "Blago majci, koja te rodila, "I ujaku, koji te imade! "Z a što m i se od prije ne kaţeš? "N ego sam te putem nam uĉio "I konakom , i gladi i ţeĊu." T eško svuda svom e bez svojega!

30. Nahod Momir.

P odiţe se S rpski dar S tepane Iz Prizrena mesta ubavoga, P odiţe se itar lov loviti Do Veleza i vode Vardara; S' sobom vodi osam vezirova I Todora devetog vezira. Lov lovio za petnaest dana, T ako m u se sreća udesila, T e od lova ništa ne ulovi: Ni jelena ni košute m udre, Ni od kaka sitnoga zverinja, A kade se na trag povratio, N aĊe ĉedo u gori zelenoj U vinovo lišće zavijeno, A vinovom lozom povijeno, A po licu listom pokriveno, Da mu lice ne gori od sunca T om se ĉudi care gospodine, O tkud ĉedo u go ri zelenoj: Il' je ĉedo dosadilo m ajci, Te je njega ostavila majka; Il' je kum a kum ĉe iznjela, Da car krsti i da ga dariva;

Il' su vile ĉedo podm etnule. Staja care letnji dan do podne, N e bi l' gdi ko ĉedu izišao, A l' ni koga ĉuti ni videti; Car doziva Todora vezira: "O Todore, moj mudri vezire! "Odsednide od konja viteza, "T e pogledaj ono ĉedo m lado; "A ko ĉedo bude m uška glava, "Daj ga mene na konja viteza." Todor vezir od konja odsede, T e pogleda ono ĉedo m lado, Tako caru dade Bog jedini, Bog jedini i sreća careva, T e je ĉedo bilo m uška glava; Caru g' Todor na konja dodaje, C ar je lepo ĉedo privatio U skut desni kolaste azdije, Tri put ga je licem celivao, Pa ga zavi u maramu svil'nu, I metnu ga sebe u nedarca: "B lago m ene do B oga višnjega! "Bog mi dade sina iznenada, "M ojoj G rozdi braca roĊenoga, "M oja G rozda vrlo brata ţeljna, "Bog joj dade brata iznenada." Pa otide dvoru gospodskome. Ta u prvo vreme jeste bilo, K ad gospodar otkud dvoru doĊe, N e izlazi sluga ni sluškinja, Gospodaru konja da privati, V eć gospoĊa, koja je u dvoru; Išetala carica R oksanda, Pod carem je konja privatila: "C ar ĉestiti, dobro si došao! "Jesi l' lepa lova ulovio?" C ar carici m uško ĉedo dade, A carica ĉedo privatila

U svilenu ubavu kecelju; C arica se ĉedu obradova: "Blago mene do Boga višnjega! "L epšega ti lova i ne traţim ." Odnese ga u gospodske dvore, Prometnu ga kroz nedra svilena, Da bi se dete od srca nazvalo[21], Okupa ga i nanegova ga; O dneše ga A ranĊela crkvi, O kum iše T odora vezira, K rsti T odor ĉedo m ušku glavu, Od milja mu lepo ime dade, Lepo ime: Naode Momire. R ani ĉedo carica gospoĊa, R ani ĉedo i neguje lepo, K ako svaka m ajka ĉedo svoje; Raste dete Naode Momire: Š to deteta u veĉe om rkne, Još toliko u jutru osvane, Odrastao od petnaest ljeta, Kao drugo od triest godina; Sta se dobra konja privatati, D obra konja i svetla oruţja. Kudgod ide care gospodine, Pored sebe vodi i Momira, P ored sebe, kano kitu cveća; Š to on rekne, i car ne prekrati. M ani biše devet vezirova. Kad je bilo na cvetonosije Zbor zborilo osam vezirova: "Da falimo cara nebeskoga! "Mi dvorismo cara od malena, "Od malena pake do golema, "I sede nam brade do pojasa, "N e m ogosm o dobra izdvorši, "Kako dete Naode Momire, "Jedno m lado juĉeranje dete, "Kako s' lepa dobra dodvorilo!

"Kako bismo dete omrazili "I sa svetlim carem zavadili?" A besedi Todore vezire (Kum neverni, vera ga ubila!): "B raćo m oja, osam vezirova! "A ko ćem o izgubiti dušu, "L asno ćem o om razit' M om ira, "S a ĉestitim carem rastaviti: "K ade bude u oĉi vaskrsa, "O stojim o to sveto veĉernje, "IziĊem o iz b ijele crkve, "V i uzm ite svaki po ĉauša, "T e vodite dvoru na veĉeru, "Ja ću kum a N aoda M om ira, "O dvešću ga dvoru na veĉeru, "Iznosiću trogodišnje vino "I rakiju od sedam godina; "O pojiću N aoda M om ira, "O dneću ga u careve dvore "N a ĉardake gdi G rozdana spava, "M etnuću ga sestrici na ruke, "A sestra je svaka milostiva "I na svoga brata ţalostiva, "O na će ga lepše prigrliti; "A kad bude na vaskrsenije, "I budemo na jutrenji svetoj, "B ude vrem e celivat' 'vanĊelje, "C ar će gledat' i desno i levo, "Da s Momirom celiva 'vanĊelje, "Kad Momira ne bude u crkvi, "Ja ću s carem celivat' 'vanĊelje; "K ad jutrenju svetu savršim o, "IziĊem o iz bijele crkve, "C ar će onda m ene zapitati: ""O Todore, kamo mi Momire? ""Š to m i nije deteta u crkvi? ""K od tebe je na veĉeri bilo, ""Na njega si navalio vino,

""Od vina ga ljuto boli glava, ""T e ne m oţe u crkvu da doĊe." " "V as ĉetiri dušom podnesite, "A ĉetiri krivo svedoĉite: ""Momir ljubi sestru Grozdijanku."" "T ako ćem o om razit' M om ira, "S a ĉestitim carem rastaviti." K ad je bilo u oĉi uskrsa, V eĉernje su sveto ostajali I izišli iz bijele crkve, S vaki vezir uze po ĉauša, Todor uze Naoda Momira, O dvede ga dvoru na veĉeru, P red njeg' nosi tregodišnje vino I rakiju od sedam godina, A u vino m eša svako bilje, P onajviše benĊeluka teška, A na tvrdi sanak namenjuje, Neka spava Naode Momire, Dok ne svane II sunce ne grane I dok bude doba leturĊiji. O pi s' dete, ništ' o sebi ne zna, Naslonja se glavom na Todora, N a svojega krštenoga kum a; T odor uze dete u naruĉje; Odnese ga u dvore careve, N a ĉardake gdi devojka spava, I metnu ga Grozdani na ruku, A sestra je svaka milostiva I na svoga brata ţalostiva, O na ga je lepše prigrlila. Po tom malo vreme postajalo, P etli peše, klepala ud'riše, S veštenici staše na jutrenje, Sva gospoda podrani u crkvu I pred njima Srpski car Stepane. Jutrenju su svetu ostajali, D oĊe vrem e celivat' 'vanĊelje,

A car gledi i desno i levo, Ne bi l' gdigod vidio Momira, D a sa njim e celiva 'vanĊelje; O nda priĊe T odore vezire, T e sa carem celiva 'vanĊelje. K ad jutrenju svetu savršili, I izišli iz bijele crkve, Pa pred crkvom seli u stolove, O nda care poĉe besediti: "O Todore! kamo mi Momire? "Š to m i nije deteta u crkvi? "K od tebe je bilo na veĉeri, "Na njega si navalio vino, "Od vina ga ljuto boli glava, "T e ne m oţe u crkvu da doĊe?" O nda poĉe T odor besediti; "C ar ĉestiti, sunce ogrejano! "T i M om ira drţiš i G rozdanu, "R oĊenoga brata i sestricu; "Momir ljubi sestru Grozdijanku." Tad' govori Srpski car Stepane: M uĉ', T odore, m ukom se zam uk'o! "N ij' istina, što na dete kaţeš, "Tako mi se ne delilo meso "Z a ţivota od m oji kostiju "Ja ne delim Momir' i Grozdanu! "R oĊeni su bratac i sestrica." P ovikaše osam vezirova: Ĉ etvorica dušom podnesoše, A ĉetiri krivo svedoĉiše: "Jeste, care, B og i njina duša! "Jeste, care, današnjeg nam dana! "Jeste, care, um rlog nam ĉasa! "Momir ljubi sestru Grozdijanku, "I sad spava s njom e na ĉardaku!" Rasrdi se Srpski car Stepane, Od ljutine aljinu razdera, O d ţalosti grozne suze proli:

"E j M om ire, ej ţalosti m oja! "E j M om ire, lepa kito cveća! "T eško m ene, ja izgubi tebe!" P ak nam aĉe dva dţelata m lada: "B rzo id'te, dva dţelata m lada, "N a ĉardake, gdi G rozdana spava, "Uvatite Naoda Momira, "Vodite ga, te ga obesite "U gradini o suvoj davini, "Š tono se je drvo osušilo "Ima vreme tri godine dana, "Niti lista niti cvetom cvati." O tidoše dva dţelata m lada, A li M om ir na ĉardaku spava, Kod njeg' sedi sestra Grozdijanka, N ad njim m aše granom bosiljkovom , S vom e bratu ĉini lepa lada, Da joj bratac mamuran pospava. T u doĊoše dva dţelata m lada, N am koše m u gajtan oko vrata; Kad to vide gospoĊa devojka, Ona pisnu, kao zmija ljuta, U d'ri licem o zem ljicu ĉarnu, A M om ir se trţe iza sanka, O ĉi m etnu, pogleda nada se, T e ugleda dva dţelata m lada, Pa i stade Bogom bratimiti: "B ogom braćo, dva dţelata m lada! "Nemojte me odma obesiti, "Vodite me caru roditelju, "Da ja pitam roditelja moga, "Z a što m ene oće da obesi, "Š ta li sam m u sagrešio ljuto; "A sva m oja braća i druţina "Raduje se svetom vaskrsenju, "M ene baba oće da obesi "Na znan danak na vaskrsenije!" D ţelati su, al' su m ilostivi,

O ni staše suze prosipati N a M om ira m lada gledajući; Vode njega caru roditelju. K ad M om ira caru dovedoše, Pisnu dete, kao zmija ljuta, Pade caru preko svil'na krila, Ljubi cara po nedri svileni: "Svetli care a moj roditelju! "Š to sam tebe, babo, sagrešio, "T e m e danas oćeš da obesiš, "Na znan danak na vaskrsenije? "S va se m oja braća i druţina "Sad raduje svetom vaskrsenju, "A ti m ene oćeš da obesiš! "A što sam ti sagrešio babo?" A car ništa, veće suze proli: "E j M om ire, ej ţalosti m oja! "T eško m ene, ja izgubi tebe; "M ene kaţe devet vezirova, "D a ti ljubiš sestru G rozdijanku; "Tako mi se ne delilo meso "Z a ţivota od m oji kostiju, "Ja ne delim tebe i Grozdanu! "R oĊeni ste bratac i sestrica. "E j M om ire, ej ţalosti m oja!" A besedi Naode Momire: "Im a, babo, ĉitav mesec dana, "Kako nisam sestrice vidio "R azm a sinoć u zelenoj bašĉi, "K ad je brala s devojkam a cveće, "S njome, babo, tridest devojaka, "S retosm o se na bašĉeni vrati, "Ja njoj dado struk rum ene ruţe, "Ona mene struk bela bosiljka, "Te se, babo, menovasmo cvećem "Z a m iloštu bratac i sestrica, "Z a m iloštu, za sram otu nije." Tede care njemu da veruje,

Al' povika devet vezirova: "Ĉ uješ B oţe, vidiš li sabore! "Car veruje detetu jednome, "Ne veruje devet vezirima, "Bijelije brada do pojasa!" Nema kuda Srpski car Stepane, V eć nam aĉe dva dţelata m lada: "A jd', dţelati, te ga obesite "U gradini o suvoj davini." P ovedoše g' dva dţelata m lada; Al' se moli Naode Momire: "B ogom braćo, dva dţelata m lada! "Vodite me carici materi, "Da mi prosti i muku i ranu: "Ranu njenu, što m e je ranila; "M uku njenu, što je prom uĉila, "Dok je mene ona odranila." D ţelati ga ne kteli slušati, V eć ga vode u novu gradinu, U gradinu pod suvu davinu, Š tono se je drvo osušilo Im a veće tri godine dana, Niti lista niti cvetom cvati; O besiše N aoda Momira. To iz dvora niko ne vidio, V eć vidila sestra G rozdijanka, Ispred dvora s visoka ĉardaka, Pa utire suze od obraza, Ona ide svojoj staroj majci; "Odeni me, moja stara majko, "O buci m e, štogod lepše m oţeš, "Danas jeste svetlo vaskrsenje, "Devojke me u kolo zazivlju." T o carica jedva doĉekala, O buĉe je, štogod lepše m oţe, B aš kan' da je oće da udaje; N e će ići ţalosna G rozdana, N e će ići m lada m eĊ' devojke,

V eć ukrala svilene gajtane, Pa otide bracu u gradinu, U gradinu pod suvu davinu; Kad je vid'la braca obešena, U d'ri licem o zem ljicu ĉarnu, P a zapišta, kao zm ija ljuta, Pa s' i ona mlada obesila O davini o drugojzi grani, Z a ţivota jošte za svojega Desnom rukom braca zagrlila. Glas dopade carici Roksandi: "Z lo si sela, gospoĊo carice! "Oboje ti dece obešeno, "O bešen ti M om ir i G rozdana." A zapišta carica R oksanda, O na ide caru ĉestitom e, Pade caru preko svil'na krila, Pa ga ljubi po nedri svileni: "Z a što, care, ogrejano sunce "Z a št' obesi dvoje dece naše, "N am a, care, našu om ladinu, "Omladinu i obradovanje?" A car ţali N aoda M om ira, Z a G rozdanu ništa i ne znade, P a besedi gospoĊi carici: "N isam tebe decu izvešao, "Obesilo devet vezirova, "Obesilo Naoda Momira." A l' govori carica gospoĊa: "Ĉ uješ li m e, svetla kruno m oja! "Jal' izvešaj devet vezirova, "Jali ću se i ja obesiti "O davini o trećojzi grani "A kod ono dvoje dece moje; "Ja dušm ana gledati ne m ogu, "D a m i ode dušm ani po svetu." Nema kuda Srpski car Stepane, V eć nam aĉe do devet dţelata,

T e izveša devet vezirova P roću crkve o jeli zelenoj. Po tom malo vreme postajalo, P a se diţe care i carica A od njine velike ţalosti, T e odoše u novu gradinu, U gradinu pod suvu davinu; Š to da vide? ĉuda neviĊena! Davina se suva pomladila I zelenim ulistala listom I bijelim ucvatila cvetom, Oboje se dece psvetilo, Posveti se Momir i Grozdana; P a odoše pod jelu zelenu, Al' zelena usanula jela, Pocrnilo devet vezirova, A najviše T odore vezire, Kum neverni, vera ga ubila' Pod njima se zemlja provalila. C ar nam aĉe dva dţelata m lada, Otkida i jednog po jednoga, Te i baca dole u bezdanu: "Idi tamo sa zemlje nepravdo!" Stade care prosipati blago, Te sarani dvoje dece svoje. Na Momiru zelen bor nikao, Na Grozdani vinova lozica, Savila se loza oko bora, K o sestrina oko brata ruka.

21) Kao da ga je rodila. Pripovijeda se, da i sad tako ĉine oni, koji uzm u koga m jesto svoga djeteta

31. Ban Milutin i Duka Hercegovac.

Ĉ esto knjige zem lju prehoĊahu, Ni ko znade, kuda, ni otkud su. Knjige idu od Prizrena grada,

Od Srpskoga silna car:Stevana, N a P oţegu banu M ilutinu, 'Vako care banu govoraše: "Slugo moja, bane Milutine! "Opremi se u bijelu dvoru, "Povedi mi trideset delija "O d tvojega ravna D ragaĉeva, "H ajde šnjim a ka P rizrenu gradu, "Jer hoćem o, bane, vojevati "Na daleko u zemlju Bugarsku "Na Mijajla kralja Bugarskoga; "T am o ćem o, bane, zaĉam ati, "No se spremi za tri godinice." D oĊe knjiga u P oţegu ravnu Na koljeno banu Milutinu. K ada bane knjigu prouĉio, U d'riše m u suze od oĉiju, A gleda ga ljuba Ikonija, Pa mu tiho mlada govorila: "Gospodaru, bane Milutine! "Otkud knjiga, od koga li grada? "Š to l' je uĉiš, a suze proljevaš?" Veli njojzi bane Milutine: "Ĉ u l' m e dušo, ljubo Ikonija! "Ova j' knjiga od Prizrena grada, "O d našega silna car:S tevana; "Car me zove na njegovu vojsku "Na daleko u zemlju Bugarsku "Na Mijajla kralja Bugarskoga, "K aţe, ljubo, za tri godinice, "D a će biti boja s B ugarim a. "N o ĉu li m e, ljubo Ikonija! "Gledaj mene prebijele dvore, "Nemoj moje dvore opustiti; "Pazi mene dva nejaka sina, "Udomi mi sestricu Jelicu "U lijepu varoš Đ akovicu; "Kopaj mene devet vinograda

"U Banjici i u Atenici, "U L oznici i u P akovraću; "A ĉuvaj m i devet vodenica "Niz Bjelicu i niz Moravicu; "G ledaj našu slavnu zaduţbinu "P od B anicom crkvu Jeţevicu; "Ĉ ekaj m ene za tri godinice, "Dok se vratim iz zemlje Bugarske." A kad bane ljubi naruĉio, Opremi se na carevu vojsku, On povede trideset delija, Ode pravo uz vodu Moravu, Dokle s' primi lomna Vlaha Starog, A odatle u Sjenicu ravnu, Od Sjenice u polje Kosovo, O d K osova uz Š aru planinu, D okle doĊe u P rizrena grada. Ali care vojsku podigao I pošao niz vodu Bistricu, S ustiţe ga bane M ilutine N a onom e G olešu planini; Tu se bane s carem sastanuo I za lako zdravlje upitao I sretna m u puta ĉestitao. A veli mu silan car-Stevane: "Slugo moja, Milutine bane! "A ko m ene B og i sreća dade, "Te dobijem kralja Bugarina, "H oću tebe, slugo, pokloniti "U drţavu zem lju B osnu slavnu, "D a banuješ i da gospoduješ, "M ilutine, za ţivota tvoga." Pa s' otale vojska okrenula, Niz Srbiju ka zemlji Bugarskoj. K ad doĊoše u zem lju B ugarsku, D oĉeka ih kralju M ijailo Ukraj Laba ukraj vode ladne. Tu se kralje s carem udario,

Bili su se tri bijela dana. K ad ĉetvrto jutro osvanulo, L oša kralju sreća preskoĉila, Te se kralje s carem susretnuo, N o ga dobro S tevo doĉekao, N a dobru ga konju poćerao, S ustiţe ga u po polja ravna, Sabljom manu, ods'jeĉe m u glavu, Porobi mu silovitu vojsku, A on sjede u zemlju Bugarsku, I umiri zemlju Bugariju. N o za dugo care zaĉam ao, K aţu, brate, za tri godinice, Z aĉam ao u zem lji B ugarskoj, I sa šnjim e bane M ilutine. N o da vidiš m lade banovice! T u ne proĊe ni godina dana, O na bana s vojske ne ĉekaše: Batali mu prebijele dvore, Opusti mu devet vinograda. Rasprodade devet vodenica, P oruši m u crkvu Jeţevicu, Ne udade sestricu Jelicu, Ne pazi mu dva nejaka sina; N ego piše list knjige bijele, T e je šilje u H ercegov inu, Na koljeno Duki Hercegovcu: "Ĉ u li m ene, D uka H ercegovĉe! "T i pokupi kićene svatove, "Š njim a hajde u P oţegu ravnu "A mojemu dvoru bijelome, "Te me uzmi za vijernu ljubu, "Jer sam mlada danas ostanula, "Ta banica mlada, udovica, "A bane je mene poginuo "V ojujući u zem lji B ugarskoj; "No se nemoj, Duka, zatrajati, "Jer me prose mlogi prosioci."

Na brzo mu knjigu opravila. A kad D uki sitna knjiga doĊe, T e on viĊe, što m u knjiga kaţe. O n ne kupi kićenijeh svata, V eć se sprem i na bijeloj kuli, Ud'ri na se dibu i kadivu, Pa se skide niz bijelu kulu, Ode pravo u donje podrume, T e oprem i debela kulaša, Pa se njemu na ramena baci, Ode pravo preko Bosne slavne D okle stiţe D rini valovitoj, Zdravo Drinu vodu prebrodio, A m aši se lom na V laha S tarog D okle doĊe do U ţica grada, P a se spusti u P oţegu ravnu Ka banovu dvoru bijelome, P red dvorom m u odsjede kulaša, A srete ga gospoĊa banica, R uke šire, u lica se ljube, U zeše se za bijele ruke, O tidoše na tanke ĉardake, U gosti ga gospoĊa banica S a šećerli kavom i rakijom , Pa doziva svoje vjerne sluge, Ovako im mlada govorila: "Ĉ ujete l' m e, m oje vjerne sluge! "Pazite mi moga gospodara, "Gospodara, Duku Hercegovca, "Bolje nego starog Milutina." Tako stade za petnaest dana, Dok se spremi mlada banovica, Pa pokupi sve banovo blago, O dnese m u svijetlo oruţje, Odvede mu dva konja viteza, Zarobi mu dva nejaka sina I sa šnjim a sestricu Jelicu, Ode s Dukom u Hercegovinu.

Tako bilo, za dugo ne bilo, Glas otide od usta do usta, D okle zaĉu bane M ilutine, A on skoĉi na noge lagane, Ode pravo caru ĉestitom e, Na jutru mu nazva dobro jutro, A bolje mu care privatio: "D obro doĊe bane M ilutine! "Š to si, bane, tako uranio? "A što li si, sine, neveseo?" Poklanja se bane do zemljice, Ljubi caru ruku i koljeno, Pa mu ode smjerno govoriti: "Gospodaru, silan car:Stevane! "E vo im a ĉetiri godine, "Kako s tobom, care, vojujemo "Po Bugarskoj po zemlji prokletoj, "A moje sam dvore ostavio "I banicu ljubu Ikoniju, "P a sad ĉujem , da se preudala, "I b'jele mi dvore poharala "Sa nekakim Dukom Hercegovcem, "Dva mi mlada zarobili sina "I Jelicu moju milu seju, "Sve odveo u Hercegovinu, "Moje b'jele dvore batalio; "Ostalo mi devet vinograda "Nerezani i neokopani, "Ne melje mi devet vodenica, "No ih kuja svijeh rasprodala, "P orušila m oju zaduţbinu, "Ta lijepu crkvu Jeţevicu; "No ti s' molim, mili gospodaru! "Pusti mene do bijela dvora, "D a obiĊem prebijele dvore, "Da povratim moje mlogo blago "A i moja dva nejaka sina "I sestricu Jelicu Ċevojku;

"D a s' osvetim D uki zulum ćaru, "D a m u vratim ţalost za sram otu." Kad je care bana saslušao, Onda njemu 'vako govorio: "Priustav' se, bane Milutine, "D a ti dadem sićana verm ana, "Š to sam tebe, bane, poklonio "Z em lju B osnu u tvoju drţavu." K ad je bane cara saslušao, Prikloni se do zelene trave, Poljubi ga u skut i u ruku, Pa priĉeka tri bijela dana. K ad ĉetvrto jutro osvanulo, C ar m u dade sićana verm ana, Pa s' otale bane podigao, Ode pravo kroz zemlju Bugarsku, D okle doĊe do K ruševca grada, A otale uz vodu Moravu, D okle bane doĊe pod Jelicu, Pod Jelicu u selo Banjicu, Te ogleda svoje vinograde; P a se vati ravna D ragaĉeva, S tiţe bane pitom oj P oţezi A svojemu dvoru bijelome; Al mu b'jeli dvori potavnili, P olupani srĉali pendţeri, O baljeni visoki ĉardaci, Oburvati duboki podrumi, P orušena m erm erli avlija, Obaljena demirli kapija; U dvoru m u nigĊe nikog nem a, Osim bolan sluga Milovane; Pita njega bane Milutine: ,O Boga ti, moja vjerna slugo! "Ko pohara moje b'jele dvore? "Ko l' odvede dva nejaka sina "I Jelicu moju milu seju? "Ko l' pokupi iz riznice blago?

,Ko l' odvede konje iz arova? "K o l' odnese svijetlo oruţje "I odvede ljubu Ikoniju?" Veli njemu sluga Milovane: "Gospodaru, Milutine bane! "Sve ti, bane, ljuba poharala "S a kurvićem D ukom H ercegovcem ; "Sve odnese u Hercegovinu, "D a se slavi D uka zulum ćaru "Na sramotu tebe i tvojima." A kad bane slugu saslušao, O n se m aši rukom u dţepove, Dade njemu dvanaest dukata: "Naj to tebe, slugo Milovane, "Te se rani i oda zla brani, "Dok se vratim iz Hercegovine." P a okrenu pom am na Ċogina, Ode pravo preko Vlaha Starog D oke stiţe u H ercegovinu B'jeloj kuli Duke Hercegovca; A li D uke dom a ne bijaše, N o otiš'o ka T rojici crkvi I odveo ljubu Ikoniju; U dvoru m u nikog ne bijaše, Do banova dva nejaka sina. Goli, bosi stoje u avliji I m eću se kam ena s ram ena, P a govori m laĊi starijem u "Udri, brate, ako bolje m oţeš." A stariji m laĊem govorio: "K ako ću ti, brate, odbaciti, "K ad se nisam vinom priĉestio "Ni bijelim ljebom naranio, "Od kako sam baba izgubio?" K ad to ĉuo bane M ilutine, U d'riše m u suze od oĉiju, U gna Ċoga u m erm er-avliju, O pazi ga dvoje Ċece ludo,

P a pobjeţe u bijele dvore, Te kazuju svojoj miloj tetki: "T eto naša, Jelice Ċevojko! "N eko doĊe u m erm er avliju, "I on jaše Ċoga babovoga!" A kad ĉula Jelica Ċevojka, T e iziĊe pred bijele dvore, Odmah pozna svoga mila brata, Pa mu pade mlada oko vrata, Roni suze niz bijelo lice; A tješi je bane M ilutine: "N em oj, sestro, više tugovati! "Ta dosta si mlada tugovala "U rukam a D uke zulum ćara." T e s' Ċevojka m alo utješila, Dovede mu dva nejaka sina, O de bane Ċecu m ilovati, A Jelici tiho govoriti: "Otvori mi prebijelu kulu." Al' mu sestra tiho otgovara: "K uĉka jedna, a ne snaha m oja, "O d kule je kljuĉe odnijela, "I otišla s D ukom zulum ćarom "Ka Trojici prebijeloj crkvi." K ad je bane sestru saslušao, On podviknu trideset delija, T e na kuli obiše kapiju. Ban se penje na bijelu kulu, Te otvara popete sepete, N aĊe bane Ċeĉine haljine: Od kadive zelene dolame, I naĊe im tanke preobuke, O n obuĉe dva nejaka sina I Jelicu svoju milu seju, Pa on obi Dukine podrume, Napoji ih vinom crvenijem, A narani ljebom bijelijem, Pa ih posla u mermer-avliju,

Da s' igraju mladi po avliji, A on sakri konje u podrume, A delije na bijelu kulu; Ode gledat' sa bijele kule, Š ta m u Ċeca po avliji rade, I šta će im D uka uĉiniti, K ada s ljubom u avliju doĊe. Malo bilo, za Dugo ne bilo, Al' eto ti Duke Hercegovca Sa njegovom ljubom Ikonijom; K ako viĊe dva banova sina, O n potrţe pletenu kandţiju, O de ćerat' Ċecu po avliji. A li skoĉi bane sa ĉardaka, Viknu bane trideset delija, O pkoliše D uku zulum ćara, Š ćahu njega ţiva uvatiti; No se ne da Duka uvatiti, T rţe sablju u desnicu ruku, Dvije banu pogubio sluge. K ad to viĊe bane M ilutine, O n udari D uku zulum ćara Sa svojijem pernim buzdovanom, U dari ga u ĉelo junaĉko, Duka pade u zelenu travu, Duka pade, a bane dopade, K oliko m u krvi ţedan bješe, Sabljom m anu, ods'jeĉe m u glavu T o kad viĊe ljuba Ikonija, Stade bjegat' mlada niz avliju, N e dadoše dva banova sina, V eće odm ah kuju uvatiše, U ruke je banu dodadoše. Bane viknu na svoje delije, D onesoše b'jelu krpu platna, Z ališe je lojem i katranom , P a uviše kuju Ikoniju Savrh glave do zelene trave,

Pa on sjede piti rujno vino, A njoj rusu kosu zapališe. K ad dogore dolje do oĉiju, Ona s' moli banu Milutinu: "Gospodaru, bane Milutine! "N e daj, bane, tvoje oĉi ĉarne, "Dosta si ih puta poljubio." Ali veli bane Milutine: "Dok ljubio, dotle i branio, "S ad nek brani D uka zulum ćaru Kad dogore do bijelih dojki, Ona zove dva nejaka sina: "Đ eco m oja, ako B oga znate! "Vi ne dajte dvije b'jele dojke, "Dosta su vas ml'jekom zadojile "I ludijeh do sad odranile." Ali veli dvoje Ċece ludo: "Jesu, majko, al' je skupo stalo "T a dvoreći D uku zulum ćara "Goli, bosi za tri godinice." T ako zgore kuĉka Ikonija Savrh glave do zelene trave. B ane skoĉi od zem lje na noge, Te Dukinu poharao kulu, O dnese m u blago i oruţje, I odvede konje i sokole, Zapali mu prebijele dvore, Pa otide novoj banovini, Š tono m u je care poklonio V ojujući po zem lji B ugarskoj; Namjesti se bane Milutine U Maglaja bijeloga grada. T u m u doĊe zem lja B osna slavna, I od Bosne tridest kapetana, T e se m ladi banu pokloniše. Ban udade sestricu Jelicu U pitom u varoš Đ akovicu Z a sokola B rĊanina P avla,

A oţeni dva nejaka sina S preko mora otud od Latina: S teĉe bane m loge prijatelje. B og m u dao sa ţivotom zdravlje! N am a, braćo, na sretno veselje! To velimo, da se veselimo, Ne bi li nas i Bog veselio!

32. Ţ enid ba kneza L azara.

Vino pije silan car Stjepane U Prizrenu gradu bijelome, V ino sluţi vjeran sluga L azo, P a sve caru ĉašu presluţuje, A na cara krivo pogleduje[22] Care pita vjerna slugu Laza: "Oj Boga ti, vjeran slugo Lazo! "Š to te pitam , pravo da m i kaţeš: "Š to ti m ene ĉašu presluţuješ? "Š to l' na m ene krivo pogleduješ? "A li ti je konjic ološao? "Ali ti je ruho ostarilo? "Al" t' je malo golijemna blaga? "Š ta t' je m alo u dvoru m ojem u?" Njemu veli vjeran sluga Lazo: "Voljan budi, care, na besjedi! "K ad m e pitaš, pravo da ti kaţem : "N ije m ene konjic ološao, "Niti mi je ruho ostarilo, "Nit' je malo golijemna blaga; "Svega dosta u dvoru tvojemu; "Voljan budi, care, na besjedi! "K ad m e pitaš, pravo da ti kaţem . "K oje sluge poslije doĊoše, "S ve se tebe sluge udvoriše, "S ve si sluge, care, iţenio, "A ja ti se udvorit' ne mogoh, "M ene, care, ne kće oţeniti

"Za mladosti i ljepote moje." Besjedi mu silan car Stjepane: "Oj Boga mi, vjeran slugo Lazo! "Ja ne m ogu tebe oţeniti "Svinjaricom ni govedaricom, "Z a te traţim gospoĊu Ċevojku, "I za mene dobra prijatelja, "K oji će m i sjesti uz koljeno, "S a kojim ću ladno piti vino. "P o ĉu li m e, vjeran slugo L azo! "Ja sam za te našao Ċevojku, "I za mene dobra prijatelja, "U onoga stara Jug-Bogdana, "Milu seju devet Jugovića, "B aš M ilicu m ilu m ljezinicu: "No se Jugu pomenut' ne smije, "Nije lasno njemu pomenuti, "Jer je Bogdan roda gospodskoga, "N e će dati za slugu Ċevojku; "N o ĉu li m e, vjeran slugo L azo! "Danas petak, a sjutra subota, "Preko sjutra svijetla neĊelja, "P oći ćem o u lov u planinu, "P ozvaćem o stara Jug -Bogdana, "Š njim će poći devet Jugovića, "Ti ne idi u planinu, Lazo, "No ostani kod bijela dvora, "T e gotovi gospodsku veĉeru; "K ad doĊem o iz lova planine,[23] "Ja ću svraćat' Juga na veĉeru, "A ti svraćaj devet Jugovića. "Kad sjedemo za stolove zlatne, "T i navali šećer i rakiju, "Pa donesi crveniku vino. "Kad se ladna napijemo vina, "O svaĉem će Juţe besjediti, "Kako koji dobar junak jeste, "Iznijeće knjige staroslavne,

"D a kazuje pošljednje vrijeme; "T i kad ĉuješ, vjerna slugo L azo, "A ti trĉi na tananu kulu, "T e donesi onu ĉašu zlatnu, "Š tono sam je skoro kupovao "U bijelu Varadinu gradu "O d Ċevojke m lade kujundţinke, "Za nju dao tovar i po blaga; "N asluţi je crvenijem vinom , "Pokloni je staru Jug-Bogdanu, "T ade će se B ogdan zam isliti, "Ĉ im će tebe, L azo, darivati, "T e ću njem u onda pom enuti "Z a M ilicu ćercu m ljezinicu." P roĊe petak i proĊe subota; R ano doĊe svijetla neĊelja, C are poĊe u lov u planinu, I pozvaše stara Jug -Bogdana, S Jugom poĊe dev et Jugovića, O tidoše u lov u planinu. L ov loviše po gori zelenoj, N i dobiše, ni šta izgubiše, N o se svom e povratiše dvoru, P reda njih je išetao L azo; C are svraća Juga na veĉeru, L azo svraća devet Jugovića. K ad sjedoše za stolove zlatne: Uvrh sovre silan car Stjepane, A do njega stari Jug Bogdane, A do Juga devet Jugovića, N jim a sluţi vjeran sluga L azo; O n navali šećer i rakiju, Pa donese crveniku vino. K ad se ladna napojiše vina, O svaĉem u staše besjediti, Kako koji dobar junak jeste; Jug izvadi knjige staroslavne, T e kazuje pošljednje vrijem e:

"V idite li, m oja braćo krasna! "V idite li, kako knjiga kaţe: "N astanuće pošljednje vrijem e, "N estanuće ovce i pšenice "I u polju ĉele i cvijeta; "K um će kum a po sudu ćerati, "A brat brata zvati po megdanu." K ad to zaĉu vjeran sluga Lazo, O n otrĉa na tananu kulu, T e donese onu ĉašu zlatnu, N asluţi je crvenijem vinom , Pokloni je staru Jug-Bogdanu, Bogdan primi zlatnu kupu vina, K upu prim i a piti je ne će, M isli B ogdan, šta je i kako je, Ĉ im e li će darivati L aza. Jugu veli devet Jugovića: "O naš babo, stari Jug -Bogdane! "Š to ne piješ zlatnu kupu vina, "Š tono ti je poklonio L azo?" Veli njima stari Jug Bogdane: "Đ eco m oja, devet Jugovića! "Ja ću lasno piti kupu vina, "N ego m islim , m oja Ċeco draga, "Ĉ im e ću ja darivati L aza." Jugu veli devet Jugovića: "L asno ćeš ga darivati, babo: "U nas dosta konja i sokola, "U nas dosta pera i kalpaka." Tad' govori silan car Stjepane: "Ima Lazo konja i sokola, Lazo ima pera i kalpaka; "L azo toga ne će ni jednoga, "L azo hoće M ilicu Ċevojku, "B aš M ilicu m ilu m ljezinicu, "M ilu seju devet Jugovića." K ad zaĉuše devet Jugovića, P oskoĉiše na noge lagane,

P otegoše m aĉe kovrdine, Da pogube cara u stolici. Moli im se stari Jug Bogdane: "Nete, sinci, ako Boga znate! "Ako danas cara pogubite, "N a vam a će ostanuti kletva; "Dok izvadim knjige staroslavne, "Da ja gledam, sinci, u knjigama, ,Jel' M ilica L azu suĊenica." K njige uĉi stari Jug B ogdane, K njige uĉi, grozne suze roni: "Nete,[24] sinci, ako Boga znate! "M ilica je L azu suĊenica, "N a njem u će ostanuti carstvo, "S a njom e će carovati L azo "U K ruševcu kod vode M orave." K ad to zaĉu silan car S tjepane, O n se m aši rukom u dţepove, Te izvadi hiljadu dukata, I izvadi od zlata jabuku, U jabuci tri kamena draga, O biljeţje M ilici Ċevojci.

22) U govoru bi bilo priliĉnije (od. pogledati) kazati pogleda, nego pogleduje (od pogledati).

23) U govoru bi se kazalo: iz planine iz lova.

24) Nete mjesto nemojte.

33. S m rt D ušanova. (komadi od pjesme).

Pobolje se Srpski car Stjepane U Prizrenu mjestu pitomome, P obolje se, um rijeti hoće. K ad to viĊe carica R oksanda, P erom piše, kako m uška strana, O na piše tri, ĉetiri knjige,

P ošilje ih na ĉetiri strane Po svoj njinoj redom carevini, Svu gospodu po redu poziva: "Ĉ ujete li, sva naša gospodo! "T eško bolan S rpski car Stjepane, "B olan jeste, um rijeti hoće; "No hajdete u Prizrena grada, "N e bi l' cara u ţivotu našli, "D a ĉujete, šta će naruĉiti, "I na kom ' će carstvo ostaviti." K ad se take knjige rasturiše, Sva gospoda redom razumjela, H itro idu, kako koji m oţe, Svi odoše u P rizrena grada Kod silnoga Srpskog car:Stjepana, Z atekoše cara u ţivotu; Kod njega se sva gospoda sasta, I tu doĊe V ukašine kralje, D iţe cara sa svil'na dušeka, P risloni ga u naruĉje svil'no, Pa nad njime grozne suze roni. Pogleduje Srpski car Stjepane, Pogleduje svu redom gospodu, Pogleduje, pake progovara: "M ili kum e, V ukašine kralje! "Amanet ti moja carevina! "I amanet svi moji gradovi! "I amanet sve moje vojvode "Po svoj mojoj redom carevini! "I am anet m oj nejak U rošu "U kol'jevci od ĉetrdest dana! "Caruj, kume, za sedam godina, "O sm e podaj m ojem u U rošu." A l' govori V ukašine kralje: "Mili kume, Srpski car-Stjepane! "Nije za me tvoja carevina, "Ja ne mogu, kume, carovati; "Jer ja imam sina samovoljna,

"S ika m oga, K raljevića M arka, "K udgoĊ ide, nikoga ne pita, "Đ egoĊ sjedne, svuĊe pije vino, "A sve radi kavgu da ogradi." R eĉe njem u S rpski car S tjepane: "M ili kum e, V ukašine kralje! "Kad ja zaptih sve moje vojvode "Po svoj mojoj redom carevini, "A ti ne m o'š, koga si rodio? "No amanet moja carevina! "I amanet svi moji gradovi! "I amanet sve moje vojvode "Po svoj mojoj redom carevini! "A m anet ti nejaki U rošu "U kol'jevci od ĉetrest dana! "Caruj, kume, za sedam godina, "O sm e podaj m ojem u U rošu." To govori Srpski car Stjepane, T o govori, a s dušom se bori; T o izusti, laku dušu pusti. O n carova šesnaest godina; Koliko je zulum postavio, Š to nošaše raja sirotinja, Š to nošaše od svile haljine, T ad' obuĉe suknene haljine. M ladi U roš soja gospodskoga Dovati se snage i pameti, Pa doziva staru svoju majku: "Mati moja, carice Roksanda! "Daj mi, majko, komad ljeba babov. Stara njemu majka govorila: "Ĉ uješ li m e, m oj m ladi U rošu! "Ima ljeba, no je u drugoga, "B aš u kum a V ukašina kralja: "K ade ti je babo poĉinuo, "N a sam rti carstvo naruĉio "B aš na kum a V ukašina kralja, "Da caruje za sedam godina,

"Osme tebe da predade carstvo; "O n caruje šesnaest godina."

34. U roš i M rnjavčevići.

S astala se ĉetiri tabora Na ubavu na polju Kosovu K od bijele S am odreţe[25] crkve: Jedno tabor V ukašina kralja, D rugo tabor despota U glješe, T reće tabor vojevode Gojka, A ĉetvrto carević:U roša; Carevi se otimlju o carstvo, M eĊu se se hoće da pom ore, Z laćenim a da pobodu noţi, A ne znadu, na kome je carstvo. K ralj V ukašin veli: "N a m ene je;" D espot U glješ: "N ije, neg' na m ene;" Vojvod' Gojko: "Nije, neg' na mene;" Ć uti nejak carević U rošu, Ć uti d'jete, ništa ne besjedi, Jer ne smije od tri bratijenca, B ratijenca, tri M rnjavĉevića. P iše knjigu V ukašine kralju, P iše knjigu, i šilje ĉauša Do Prizrena grada bijeloga Do onoga protopop-Nedeljka, N eka doĊe na Kosovo ravno, D a on kaţe, na kom e je carstvo; O n je sv'jetla cara priĉestio, P riĉestio i ispovjedio, U njega su knjige starostavne. P iše knjigu despote U glješa, P iše knjigu, i šilje ĉauša Do Prizrena grada bijeloga, Do onoga protopop-Nedeljka; T reću piše vojevoda Gojko, I on šilje ognjena ĉauša;

A ĉetvrtu carević U rošu, P iše knjigu, i šilje ĉauša. S va ĉetiri sitne knjige pišu I pošilju ognjene ĉauše Sve potajno jedan od drugoga. S astaše se ĉetiri ĉauša U Prizrenu gradu bijelome Kod dvorova protopop-Nedeljka, A li prota dom a ne bijaše, N o u crkvi bješe na jutrenji, N a jutrenji i na leturĊiji. K ol'ko s' silni ognjeni ĉauši, Koliko su silni od silnijeh, T e ne kćeše konje odjahati, N o u crkvu konje nagoniše, P otegoše pletene kandţije, Udaraju protopop:Nedeljka: "B rţe hajde, protopop:N edeljko, "B rţe hajde na K osovo ravno, "D a ti kaţeš, na kom e je carstvo; "T i si sv'jetlog cara priĉestio, "P riĉestio i ispovjedio, "U tebe su knjige starostavne; "Ja l' ćeš sada izgubiti glavu." Suze roni protopop Nedeljko, Suze roni, pa njima govori: "Odbijte se, silni od silnijeh, "D ok u crkvi zakon savršim o, "Z nati će se, na kom e je carstvo." Tako su se oni uzmaknuli. A kad zakon B oţji savršiše, Izljegoše pred bijelu crkvu, Tad' govori protopop Nedeljko: "Đ eco m oja, ĉetiri ĉauša! "Ja sam sv'jetla cara priĉestio, "P riĉestio i ispovjedio, "Al' ga nisam pitao za carstvo, "V eć za grije, što je sagr'ješio;

"No idite u Prilipa grada "D o dvorova K raljevića M arka, "A do M arka, do m ojega Ċaka, "K od m ene je knjigu nauĉio, "Kod cara je Marko pisar bio, "U njega su knjige starostavne, "I on znade, na kome je carstvo; "Vi zovite na Kosovo Marka, "H oće M arko pravo kazivati, "Jer se Marko ne boji nikoga, "Razma jednog Boga istinoga." O tidoše ĉetiri ĉauša, O tidoše ka P rilipu gradu, B'jelu dvoru Kraljevića M arka. Kad su bili pred bijele dvore, U dariše zvekirom na vrata, T o zaĉula Jevrosim a m ajka, Pa doziva svoga sina Marka: "S ine M arko, m oje ĉedo drago! "Tko udara zvekirom na vrata? "B aš ka' da su babovi ĉauši." Usta Marks, te otvori vrata, Ĉ auši se pokloniše M arku: "B oţja t' pom oć, gospodaru M arko!" A Marko ih omilova rukom: "D obro došli, m oja Ċeco draga! "Jesu l' zdravo Srblji vitezovi, "I ĉestiti carevi i kralji?" Ĉ auši se sm jerno pokloniše: "G ospodaru, K raljeviću M arko! "Sve je zdravo, ali nije mirno: "G ospoda se teško zavadila "N a K osovu polju širokom e "K od bijele S am odreţe crkve, "I oni se otimlju o carstvo, "M eĊu se se hoće da pom ore, "Z laćenim a da pobodu noţi, "A ne znadu, na kome je carstvo;

"Tebe zovu na Kosovo ravno, "D a im kaţeš na kom e je carstvo." Ode Marko u gospodske dvore, Pak doziva Jevrosimu majku: "Jevrosima, moja mila majko! "Gospoda se jesu zavadila "N a K osovu polju širokom e "K od bijele S am odreţe crkve, "I oni se otimlju o carstvo, "M eĊu se se hoće da pom ore, "Z laćenim a da pobodu noţi, "A ne znadu, na kome je carstvo; "Mene zovu na polje Kosovo, "D a im kaţem , na kom e je carstvo." K ol'ko M arko teţio na pravdu, Tol'ko moli Jevrosima majka: "Marko sine jedini u majke! "Ne bila ti moja rana kleta, "Nemoj, sine, govoriti krivo "Ni po babu, ni po striĉevim a, "V eć po pravdi B oga istinoga; "N em oj, sine, izgubiti duše; "Bolje ti je izgubiti glavu, "N ego svoju ogr'ješiti dušu." Uze Marko knjige starostavne, P a oprem i sebe i Š arina, Š arinu se na ram ena baci O tidoše u K osovo ravno. Kad su bili kraljevu šatoru, R eĉe tade V ukašine kralje: "Blago mene do Boga miloga! "Eto mene moga sina Marka, "O n će kazat, na m ene je carstvo, "O d oca će ostanuti sinu." M arko sluša, ništa ne govori, N a šatora ne okreće glavu. K ad ga viĊe U glješa vojvoda, T ad' U glješa rijeĉ govorio:

"Blago mene! eto mi sinovca, "O n će kazat', na m ene je carstvo; "K aţi, M arko, na m ene je carstvo, "O ba ćem o bratski carovati." Š uti M arko, ništa ne besjedi, N a šatora ne okreće glavu. K ad ga viĊe vojevoda G ojko, T ade G ojko rijeĉ govorio: "Blago mene! eto mi sinovca, "O n će kazat', na m ene je carstvo; "K ad je M arko još nejaĉak bio, "Ja sam Marka vrlo milovao, "U svilena njedra uvijao, "Kano krasnu od zlata jabuku; "K ud sam goĊe na konju hodio, "Sve sam Marka sa sobom vodio; "K aţi, M arko, na m ene je carstvo, "T i ćeš, M arko, prvi carovati, "A ja ću ti biti do koljena." Š uti M arko, ništa ne govori, N a šatora ne okreće glavu, P ravo ode bijelu šatoru, K a šatoru nejaka U roša, D ogna Š arca caru do šatora, O nĊe M arko Š arca odsjednuo. K ad ga viĊe nejaki U rošu, L ako skoĉi sa svil'na dušeka, L ako skoĉi, pake progovori: "Blago mene! eto moga kuma, "E to kum a, K raljevića M arka, "O n će kazat' na kom e je carstvo." R uke šire, u grla se grle, U bijelo cjelivaju lice, Z a junaĉko pitaju se zdravlje, P a sjedoše na svil'na dušeka. Tako malo vreme postajalo, D anak proĊe, tavna noćca doĊe; Kad u jutru jutro osvanulo,

I pred crkvom zvona udariše, S va gospoda došla na jutrenje, U crkvi su sluţbu savršili, Izljegoše iz bijele crkve, U stolove pred crkvu sjednuli, Š ećer iju, a rakiju piju, Marko uze knjige starostavne, Knjige gleda, a govori Marko: "A m oj babo, V ukašine kralju! "Malo l' ti je tvoje kraljevine? "Malo l' ti je? Ostala ti pusta! "V eć s' o tuĊe otim ate carstvo. "A ti striĉe, despote U glješa! "Malo l' ti je despotstva tvojega? "Malo l' ti je? Ostalo ti pusto! "V eć s" o tuĊe otim ate carstvo. "A ti striĉe, vojevoda G ojko! "Malo l' ti je vojvodstva tvojega? "Malo l' ti je? Ostalo ti pusto! "V eć s' o tuĊe otim ate carstvo. "Vidite li, Bog vas ne vidio! "K njiga kaţe, na U rošu carstvo, "Od oca je ostanulo sinu, "Đ etetu je od koljena carstvo. "N jem u carstvo care naruĉio "N a sam rti, kad je poĉinuo." K ad to zaĉu V ukašine kralju, S koĉi kralju od zem lje na noge, P a potrţe zlaćena handţara, Da ubode svoga sina Marka, B jeţi M arko ispred roditelja, Jer se njemu, brate, ne pristoji Sa svojim se biti roditeljem, B jeţi M arko oko b'jele crkve, O ko b'jele crkve S am odreţe, B jeţi M arko, a ćera ga kralju, Dok su triput kolo sastavili O ko b'jele S am odreţe crkve,

G otovo ga bješe sustigao, Al' iz crkve nešto progovara: "B jeţ' u crkvu, K raljeviću M arko! "V idiš, Ċe ćeš danas poginuti, "Poginuti od svog roditelja, "A za pravdu Boga istinoga." C rkvena se otvoriše vrata, M arko bjeţi u bijelu crkvu, Za njime se vrata zatvorila. Kralj dopade na crkvena vrata, P o direku udari handţarom , Iz direka krvca pokapala, Tad' se kralje bio pokajao, T e je rijeĉ bio govorio: "Lele mene do Boga jednoga! "Đ e pogubih svoga sina M arka." A l' iz crkve nešto progovara: "A ĉuješ li? V ukašine kralje! "Ti nijesi posjekao Marka, "V eć pos'jeĉe B oţjega anĊela." N a M arka je vrlo ţao kralju, Te ga ljuto kune i proklinje: "Sine Marko, da te Bog ubije! "Ti nemao groba ni poroda! "I da bi ti duša ne ispala, "Dok Turskoga cara ne dvorio!" Kralj ga kune, car ga blagosilja: "Kume Marko, Bog ti pomogao! "Tvoje lice sv'jetlo na divanu! "Tvoja sablja sjekla na mejdanu! "N ada te se ne našlo junaka! "Ime ti se svuda spominjalo, "Dok je sunca i dok je mjeseca!" Š to su rekli, tako m u se steklo.

25) Jedni pjevaju kod G račanice

35. Zidanje Ravanice,

S luţbu sluţi slavni knez L azare U K ruševcu šancu šarenom e, S luţbu sluţi svetog A m osija; Svu gospodu zove na svetoga Sa knjigama i sa zdravicama. Skupi mu se sva Srpska gospoda, Pa je redom u sovri posadi P o gospostvu i po starješinstvu, Uvrh sovre slavni knez Lazare. T u sjedoše piti vino ladno. T am an biše vina najvišega, I o svakom dobru besjeĊahu, A l' pošeta gospoĊa M ilica, L ako šeta po carskom divanu, N a njojzi je do devet ćem era, Ispod grla do devet Ċerdana, A na glavi devet perišana, Povrh toga kruna pozlaćena A u njojzi tri kamena draga, S jaje noćom , kako daljom sunce; Pa besjedi slavnome Lazaru: "Gospodine, slavni knez-Lazare! "Zazor mene u te pogledati, "A kamo li s tobom govoriti, "B it' ne m oţe, govoriti hoću: "Š to bijahu N em anjići stari, "C arovaše, pa i prem inuše, "N e trpaše na gom ile blago, "N o gradiše s njim e zaduţbine, "S agradiše m loge nam astire: "S agradiše visoke D eĉane, "B aš D eĉane više Đ akovice; "P aćaršiju više P eći ravne; "U D renici bijela D eviĉa, "I Petrovu crkvu pod Pazarom; "M alo više Đ urĊeve Stupove,

"S opoćane navrh R aške ladne, "I Trojicu u Hercegovini, "Crkvu Janju u Starome Vlahu; "I Pavlicu ispod Jadovnika, "Studenicu ispod Brvenika; "C rkvu Ţ iĉu više K aranovca; "U Prizrenu crkvu svetu Petku; "G raĉanicu u K osovu ravnom ; "Sve to jesu njine zaduţbine; "Ti ostade u stolu njinome "I potrpa na gomile blago, "A ne gradi nigĊe zaduţbine; "E to nam a ne će pristat' blago "N i za zdravlje ni za našu dušu, "A ni nam a, ni kom e našem u." Tad' govori slavni knez Lazare: "Ĉ ujete li, sva S rpska gospodo! "Š ta govori gospoĊa M ilica, "Jer ne gradim nigĊe zaduţbine? "H oću gradit' crkvu R avanicu "U Resavi kraj vode Ravana; "Imam blaga, koliko mi drago, "U dariću tem elj od olova, "P a ću crkvi sagraditi platna, "S agradiću od srebra bijela, "P okriću je ţeţenijem zlatom, "Podnizati drobnijem biserom, "Popunjati dragijem kamenjem." Sva gospoda na noge ustala, I ĉasno se knezu poklonila: "G radi, kneţe, biće ti za dušu, "I za zdravlje Visokom Stevanu." N o tu sjedi O bilić M ilošu, S jedi M iloš dolje udno sovre, M iloš sjedi, ništa ne besjedi; A l' to viĊe slavni knez L azare Đ e m u M iloš ništa ne besjedi, Nazdravi mu zlatnu kupu vina:

"Z drav da si m i, vojvoda M ilošu! "P a m i i ti štogoĊ progovori, "Jera hoću zaduţbinu gradit'." S koĉi M iloš od zem lje na noge, Skide s glave samur i ĉelenke, P a je ĉasno kneza podvorio; D odaše m u zlatnu kupu vina, P rim i M iloš zlatnu kupu vina, N e pije je, poĉne besjediti: "V ala kneţe, na besjedi tvojoj! "Š to ti hoćeš zaduţbinu gradit', "V rem e nije, niti m oţe biti; "U zm i, kneţe, knjige carostavne, "Te ti gledaj, što nam knjige kaţu: "N astalo je pošljednje vrijem e, "H oće T urci carstvo preuzeti, "H oće T urci brzo carovati, "O boriće naše zaduţbine, "O boriće naše nam astire, "O boriće crkvu R avanicu, "Iskopaće tem elj od olova, "S lijevaće u tope Ċulove, "T e će naše razbijat' gradove; "I crkvi će rasturiti platna, "S lijevaće na ate ratove; "H oće crkvi pokrov rasturiti, "K adunam a kovati Ċerdane; "S a crkve će biser raznizati, "K adunam a podnizat' Ċerdane; "P ovadiće to drago kam enje, "U darat' ga sabljom ' u balĉake "I kadama u zlatno prstenje; "V eć m e ĉu li, slavni knez-Lazare! "Da kopamo mermera kamena, "Da gradimo crkvu od kamena, "I T urci će carstvo preuzeti "I naše će zaduţbine sluţit' "O d vijeka do suda B oţjega:

"Od kamena nikom ni kamena." K ad to zaĉu slavni knez Lazare, T ad' M ilošu bio govorio: "V ala tebe, vojvoda M ilošu! "Vala tebe, na tvojoj besjedi, "Istina je, kako što govoriš."

36. Opet zidanje Ravanice.

S obet ĉini care u K ruševcu, Sve vojvode na sobet dozvao, Stavlja redom jednog do drugoga: U zaĉelje slavni car Lazare, A do sebe od Konjica Ivka, A do Ivka od O m olja Ţ ivka, A do Ţ ivka slugu B oţidara, A do sluge B rankovića V uka, A do V uka K osanĉić Ivana, Do Ivana Toplicu Milana, D o M ilana gospoĊu M ilicu, D o M ilice M iloš:O bilića, D o M iloša braću M iliĉinu: Mladi Petar i mladi Nikola, A najm laĊi nejaki M om ire, T ri roĊena brata M iliĉina. S druge strane uz desno koljeno Posadio starog Jug-Bogdana, A do Juga B anović-Strahinju, D o S trahinje M usića S tevana, D o S tevana K uĉainca Jova, A do Jova P etra B raniĉevca, A do Petra ostala gospoda. V ino sluţi sluga B oţidare, S vaku ĉašu prije cara pije[26], Ĉ ašu pije, caru je nazdravlja. Care prima zlatnu kupu vina, K upu prim a, a piti je ne će, No je tura na desno koljeno,

P a vojvodam ' svojim govoraše: "Vidite li, moje vojevode! "Mi pijemo mlogo vino ladno, "Mi pijemo i gospodujemo, "Z aduţbine nigĊe ne gradim o, "Namastira ni bijele crkve, "N i na vodi kam ene ćuprije, "Ni na drumu kamene kaldrme; "Š togoĊ bilo i cara i kralja, "S vaki sebe zaduţbinu gradi, "N eki gradi, neki naĉinio: "Car Stjepane visoke D eĉane, "Bijele se nasred Metohije, "Gradio ih dvanaest godina; "A sluga mu crkvu u Prizrenu; "K ralj M ilutin visoka D eviĉa "U K osovu polju širokom e; "Đ uraĊ gradi Đ urĊeve stupove, "Sveti Petar bijelu Petrovu, "Kralj Simeun Studenicu crkvu, "A sluga mu crkvu Pridvoricu; "C rkvu grade dva M rljavĉevića "U Jelici u planini pustoj, "Pokrivaju jelovijem klisom; "A m i, m ore, niĊe ne gradim o! "Al' tako mi Boga velikoga! "Dok su mene dva majdana zlatna "Jedan majdan u Kopaoniku, "D rugi m ajdan R udniĉka planina, "O d svijeh ću bolje naĉiniti: "P ostaviću tem elj od olova, "U daraću ĉeliĉne direke, "P okriću je ţeţenijem zlatom , "P opunjaću dragijem kam enom , "P ostrešiću sitnijem biserom , "Nek se sjaje, nek se moje znaje" Ni ko veli: Jeste tako, care; Ni ko veli: Nije tako, care.

N isko sjedi M iloš O biliću, Nisko sjedi, al' dobro besjedi: "M oţeš, care, i u ruci ti je; "Al' tako mi Boga velikoga! "Tu ti nema prilike za crkvu, "N astanuće pošljednje vrijem e, "P a će zulum nastanuti teški, "R azvaliće s' tvoja zaduţbina "Oko zlata i dragog kamena; "C are, će ti raskivati T urci, "R askivati ĉeliĉne direke, "A od njih će graditi ćulum ke, "Ć ulum cim a biće sirotinju, "S irotinja kleti će ti dušu; "T u ti, care, zaduţbine nem a. "N o ĉu li m e, slavni care L azo! "V iĊeo sam dolje u R esavi, "U R esavi tvojoj drţavini "P od K uĉajom visokom planinom "Jedan lijep, care, zaravanjak, "G radi noĊe R avanicu crkvu, "G radi, care, štogoĊ ljepše m oţeš, "O d studena kreĉa i kam ena, "A pokrivaj ploĉom i kam enom : "Od kamena nikom ni kamena: "S tajaće ti hiljadu godina "Z aduţbina tvoja R avanica." K ad to zaĉu slavan care L azo, M ilošu je kupu nazdravio: "Z drav M ilošu, m oja vjerna slugo!" P a stadoše ladno piti vino. S aklet ĉini slavan knez L azare, S aklet ĉini na svoje vojvode, A vojvode na svoje kmetove, Na kmetove i oborknezove: S astaviše hiljadu m ajstora I hiljadu mladih saraora, A rada njih Rada neimara;

A ašĉije[27] devet Jugovića. Nastojnika starca Jug-Bogdana! Da se gradi dvanaest godina; A majstoru po dukat nadnice, Napojnica po tri oke vina; Da svetkuju petku i neĊelju. Z apoĉeše R avanicu crkvu. K urve jedne devet Jugovića S ve carevo prodadoše pivo, I carevu haznu zatom iše, I nadnicu laku ostaviše, A nadnicu po jednu aspricu, N apojnicu po jednu ĉašicu; N e svetkuju petku ni neĊelju, Ni Iliju, koji gromom bije, Ni Mariju, koja munjom pali. K ad to viĊe R ade neim are, Viknu Rade hiljadu majstora, S avršiše za godinu dana; Pake uzja pomamna dorina, O de pravo ka K ruševcu gradu, Pred gradom je osjedao dora, Pa dorinu usturi dizgine, Sam se doro oko grada voda, A on ode caru na divana. K ade caru na divan iziĊe, On se caru smjerno poklonio, Cjeliva ga u skut i u ruku I pred njim e zlaćenu sedţadu, B aš sedţadu, Ċe care sjeĊaše, Pa mu sjede uz desno koljeno; Stade njemu care besjediti[28]: "Jagnje moje, Rade neimare! "G radiš li mi Ravanicu crkvu? "Jesi li joj temelj postavio?" - "Voljan budi, care, na besjedi! "Ja ne gradim crkvu Ravanicu, "N ego našu prokletu tam nicu;

"T am nicu sm o savršili davno. "Ĉ udnu si m i, care, ostavio "A nadnicu, po jednu aspricu! "N apojnicu po jednu ĉašicu! "N e svetkujem petku ni neĊelju, "Ni Iliju, koji gromom bije, "Ni Mariju, koja munjom pali!" K ad to zaĉu slavan car L azare, O n doziva M iloš-O bilića: "O M ilošu, m oja vjerna slugo! "Idi jaši ţdrala visokoga, "Pa ti idi crkvi Ravanici, "Te objesi devet Jugovića, "I uvati stara Jug-Bogdana, "I na m uke udari ga teške; "Izvadi m u obje oĉi ĉarne, "P ovadi m u kliještim a zube, "Izvadi mu jezik na vilice, "R as'jeci ga na ĉetiri strane, "O bjesi ga o ĉetiri grane: "K o je ĉudan, nek se ĉudu ĉudi, "K o je strašiv, da ne sm ije proći." K ad to zaĉu M iloš O biliću, O n posjede ţdrala visokoga, Pravo ode Ravanici crkvi, T e uvati devet Jugovića, Bijele im savezao ruke, Savezao ruke naopako, A preda njih stara Jug-Bogdana, Pa nakiti Jednu sitnu knjigu, Opravi ih Relji Krilatome: "D a ih, R elja, u tam nicu baciš, "D a ih pojiš vinom i rakijom , "A da raniš m edom i šećerom ." P a on uzja ţdrala visokoga, U zja ţdrala, ode u K ruševac, Pravo ode caru na divana. K ade caru na divan iziĊe,

On se caru smjerno poklonio, Prije cara stade besjediti: "Svijeh sam ti, care, objesio, "O bjesio devet Jugovića, "Tvoga starca stara Jug-Bogdana "N a m uke sam udario teške, "O bje sam m u oĉi izvadio, "P ovadio kliještim a zube, "Izvadio jezik na vilice, "R asjekao na ĉetiri strane, "O bjesio o ĉetiri grane: K o je ĉudan, da se ĉudu ĉudi, "K o li strašiv, da ne sm ije proći." K ad to zaĉu gospoĊa M ilica, Procviljela, kao kukavica: "Z a što, care? ako B oga znadeš! "Od mojijeh devet milih brata "Š to ti m ene jednog ne ostavi, "N ajm laĊega, ja najstarijega, "Tebe diku, a mene zakletvu? "V eć m ' ostavi jadnu bez zakletve, "Da ti kukam, kao kukavica, "D a prevrćem kao lastavica." K ade zaĉu slavan car L azare, T o je njem u vrlo ţao bilo, Pake stade care besjediti: "O M ilošu, m oja vjerna slugo! "D a si znao, ka' što znao nisi, "Da ostaviš od devet jednoga, "N ajm laĊega, ja najstarijega, "D a te drţim pored svoje glave, "D a te ranim m edom i šećerom , "Da te pojim vinom i rakijom, "D a oblaĉim svilom i kadivom ; "Kad bi bilo po redu mrijeti, "Na tebe bi ostanulo carstvo." T ade M iloš stade besjediti: "Voljan budi, care, na besjedi:

"S vagda sam te posluţio vjerno, "A danas te posluţio nisam : "Ni jednoga pogubio nisam, "Pogubio, ni stara ni mlada; "No pratio ka starom Pazaru "Ka vojvodi Relji Krilatome, "Da ih Relja u tamnicu baci, "Da ih rani medom i šećerom , "A da poji vinom i rakijom, "D oke nam se, care, poodljutiš; "Sad im sudi, kako ti je drago. "N o ĉu li m e, slavan care L azo! "Z godno su nam naĉinili crkvu; "N o poloţi m ajstorim a blago, "M ajstorim a, što ste pogodili." T o je care njega poslušao, S ve poloţi m ajstorim a blago, P a sprem iše konje vitezove, N a dobre se konje dohitiše, Ode care crkvi Ravanici, Da on vidi, kaka mu je crkva. Kad je care bio prema crkvi, Sinu crkva, kao jarko sunce, K onju ţdraka u oĉi udari, P od carem je konjic poskoĉio, I sa sebe cara obalio Tu se zove Carevo Bupilo[29] Kako tadaj, tako i danaske.

26) Kao da ga ne otruje.

27) Ja sam ovu pjesm u, u m logom e kojeĉem u drukĉije, slušao još kao dijete u T ršiću. O pom injem se, da su Jugovići postavljeni kao nastojnici i upravitelji zidanja, i da je knez Lazar odredio.

Ko donese kamen na ramenu, D a se njem u po ţut dukat dade;

K o donese vode u Ċugum u, D a se njem u po bijel groš dade; no Jugovići B oţji nesretnići - carevo blago zatom iše I u crnu zem lju zakopaše i t. d.

28) U onoj malo prije spomenutoj pjesmi Rade je izišavši pred kneza L azara stao plakati, a knez L azar ga zapitao:

"Kakva ti je golema nevolja, "T e proljevaš suze od oĉiju? "Ili su ti ruke ispucale "O d studena kreĉa i kam ena? "Ili ti je malena nadnica? "Il' je malo vina i rakije, ,Il' beškota ljeba bijeloga ,I debela mesa ovnujskoga?" i t. d.

29) Nijesam mogao doznati, da li se onuda gdje kakovo mjesto tako zove.

37. M iloš u L atinim a.

B oţe m ili, ĉuda velikoga! Kada slavni Srpski knez Lazare P osla zeta M iloš-O bilića U Latine da kupi haraĉe: L atini ga divno doĉekaše, I gospodskom ĉasti ugostiše, Pa ga vode pred bijelu crkvu, Pred bijelu crkvu Dimitriju, Pak se vale Latinska gospoda: "G le, vidiš li, vojvoda M ilošu! "V idiš našu crkvu D im itriju, "Kakova je i kolika li je? "Vi nejmate takovijeh crkvi." V eli njim a vojvoda M ilošu: "Vi ste mudri, gospodo Latinska,

"Jeste mudri al' zborite ludo! "D a vi znate naše nam astire, "N aših slavnih cara zaduţbine, "Kakovi su i koliki li su! "D a vidite lavru S tudeniĉku "Ne daleko od Novog Pazara; "Da vidite Đ urĊeve S tupove "K od D eţeve starijeh dvorova, "Z aduţbine cara S im euna; "D a vidite ĉudo neviĊeno, "B'jel Vilindar usred gore Svete, "Z aduţbinu S ave svetitelja "I njegova oca Simeuna; "D a vidite Ţ iĉu kraj M orave "I kod Ibra više K aranovca; "S opoćane R aški na izvoru, "Z aduţbine svetoga S tevana, "S rpskog kralja prvovjenĉanoga; "D a vidite P apraću veliku "V iš' Z vornika S preĉi na izvoru "Pod visokom gorom Borogovom, "Z aduţbinu V ukana ţupana; "D a vidite visoke D eĉane "Kod Prizrena grada bijeloga, "Z aduţbinu kralja D eĉanskoga; "D a vidite R aĉu prebijelu "Kod Sokola ukraj vode Drine; "D a vidite lijepu T ronošu "K od L oznice na r'jeci T ronoši, "Z aduţbinu braće Jugovića; "Da vidite slavnu Ravanicu "U R esavi niţe P araćina "Na studenoj r'jeci Ravanici, "Z aduţbinu našeg gospodara, "Gospodara, slavnog knez-Lazara; "I ostale Srpske manastire, "Da vidite, pak da se divite, "Kakovi su i koliki li su!

"Š ta je vaša crkva D im itrija? "Ja ću vam je sada preturiti "A iz ruke teškim buzdovanom ." A l' L atini to ne vjerovaše, No s Milošem oni s' opkladiše U hiljadu ţutijeh dukata. U ze M iloš perna buzdovana I zasuka bijele rukave, Pak se moli Bogu istinome: "P rosti, B oţe i bijela crkvo! "Da se jednom bacim preko tebe: "N e ću na te, nego preko tebe." P ak poteţe pernim buzdovanom , Buzdovan se zam ĉe u oblake: Jedni vele: "Jeste preturio," Drugi vele: "Nije preturio," T reći vele: "Jeste, te visoko." Kad se vrati perni buzdovane Iznad b'jele crkve iz oblaka, On udari u banove dvore, T e polupa srĉali ĉardake, I tu ubi dva banova sina I ĉetiri m orska dţenerala I dvanaest velikih vlastela. K ad to viĊe gospoda L atinska, U vatiše vojvodu M iloša, B aciše ga na dno u tam nicu. Ĉ esto M iloš kroz prozor pogleda, Ne bi l' mog'o koga ugledati; Al' ugleda Kostu Ciganina, P a ga poĉe B ogom bratim iti: "Bogom brate, Kosta Ciganine! "E vo tebe tri dukata ţuta, "Donesi mi jedan list hartije, "List hartije knjige bez jazije." To je Kosta za Boga primio, Donese mu jedan list hartije, List hartije knjige bez jazije,

M iloš sjede sitnu knjigu pisat' Svome tastu Srpskom knez-Lazaru, N e piše je, ĉim se knjige pišu, V eć je piše krvi od obraza; S ve m u kaza što je i kako je. K ad L azaru sitna knjiga doĊe, I on viĊe, što m u knjiga kaţe, O nu gleda, drugu sitnu piše, T e je šalje gospodi L atinskoj, U knjizi im ovako besjedi: "Ĉ ujete li, gospodo Latinska! "P ustite m i m og zeta M iloša, "P odajte m u od zem lje haraĉe, "I opklade hiljadu dukata; "Ako li ga odmah ne pustite, "Vjera moja tako mi pomogla! "D ić' ću na vas S rblje i M adţare, "S vu ću vašu zem lju poharati, "Poharati, ognjem popaliti." K ad L atini knjigu prouĉiše, B rţe-bolje pustiše M iloša, D adoše m u od zem lje haraĉe, I opklade hiljadu dukata.[30]

30) U Kotoru se pripovijeda, da se to ondje dogodilo i još se pokazuje jedna kuća, za koju se govori, da je na onome mjestu, gdje su bili banovi dvori.

38. M arko K raljević i vila.

P ojezdiše do dva pobratim a P reko krasna M iroĉa planine, T a jedno je K raljeviću M arko, A drugo je vojvoda M ilošu, Naporedo jezde dobre konje, Naporedo nose koplja bojna, Jedan drugom belo lice ljubi,

O d m ilošte do dva pobratima; P ake M arko na Š arcu zadrem a, Pak besedi pobratimu svome: "A m oj brate, vojvoda M ilošu! "T eško m e je sanak obrvao, "Pevaj, brate, te me razgovaraj." A l' besedi vojvoda M ilošu: "A m oj brate, K raljeviću M arko! "Ja bi tebe, brate, popevao, "Al' sam sinoć m logo pio vino "U planini s vilom Ravijojlom, "Pak je mene zapretila vila, "A ko m ene ĉuje da popevam , "O će m ene ona ustreliti "I u grlo i u srce ţivo." A l' besedi K raljeviću M arko: "Peraj, brate, ti se ne boj vile "D ok je m ene K raljevića M arka "I mojega vidovita Š arca "I m ojega šestopera zlatna." O nda M iloš poĉe da popeva, A krasnu je pesm u zapoĉeo O d svi naši bolji i stariji, K ako j' koji drţ'o kraljevinu P o ĉestitoj po M aćedoniji, K ako sebe im a zaduţbinu; A Marku je pesma omilila, Nasloni se sedlu na obluĉje, M arko spava, M iloš popijeva; Z aĉula ga vila R avijojla, P a M ilošu poĉe da otpeva, M iloš peva, vila m u otpeva, L epše grlo u M iloša carsko, Jeste lepše nego je u vile.[31] Rasrdi se vila Ravijojla, P ak odskoĉi u M iroĉ planinu, Zape luka i dve bele strele, Jedna ud'ri u grlo M iloša,

D ruga ud'ri u srce junaĉko. R eĉe M iloš: "Jao m oja m ajko! "Jao Marko, Bogom pobratime! "Jao brate, vila me ustreli! "A nisam li tebe besedio, "D a ne pevam kroz M iroĉ planinu?" A M arko se trţe iza sanka, P a odskoĉi s konja šarenoga, D obro Š arcu kolane poteţe, Š arca konja i grli i ljubi: "Jao Š aro, m oje desno krilo! "Dostigni mi vilu Ravijojlu, "Ĉ istim ću te srebrom potkovati, "Ĉ istim srebrom i ţeţenim zlatom ; "P okriću te svilom do kolena, "Od kolena kite do kopita; "G rivu ću ti izm ešati zlatom , "A potkitit' sitnijem biserom; "A ko li m i ne dostigneš vile, "O ba ću ti oka izvaditi, "S ve ĉetiri noge podlom iti, "P a ću t' ovde tako ostaviti, "Te se tuci od jele do jele, "K'o ja Marko bez mog pobratima." D ovati se Š arcu na ram ena, Pak potrĉa kroz M iroĉ planinu. Vila leti po vr'u planine, Š arac jezdi po sredi planine, N i gde vile ĉuti ni videti. K ad je Š arac sagledao vilu. P o s tri koplja u visinu skaĉe, P o s ĉetiri dobre u napredak, B rzo Š arac dostigao vilu; Kad se vila vide na nevolji, Prnu jadna nebu pod oblake, P oteţe se buzdovanom M arko P ustim ice dobro neštedice, B elu vilu m eĊ' pleći udari,

O bori je na zem ljicu ĉarnu, Pak je stade biti buzdovanom: P revrće je s desne na lijevu, P ak je bije šestoperom zlatnim : "Z a što, vilo, da te B og ubije! "Z ašt' ustreli pobratim a m oga? "Daj ti bilje onome junaku, "Jer se ne ćeš nanositi glave." Sta ga vila Bogom bratimiti: "B ogom brate! K raljeviću M arko! "V išnjim B ogom i svetim Jovanom "D aj m e puštaj u planinu ţivu, "D a naberem po M iroĉu bilja, "Da zagasim rane na junaku." Al'je Marko milostiv na Boga, A ţalostiv na srcu junaĉkom , P usti vilu u planinu ţivu, B ilje bere po M iroĉu vila, B ilje bere, ĉesto se odziva: "S ad ću doći, B ogom pobratim e!" N abra vila po M iroĉu bilja, I zagasi rane na junaku, Lepše grlo u M iloša carsko, Jeste lepše nego što je bilo, A zdravije srce u junaku, B aš zdravije nego što je bilo. O de vila u M iroĉ planinu, Ode Marko s pobratimom svojim, O tidoše P oreĉkoj krajini, I Timok su vodu prebrodili Na Bregovu selu velikome, P a odoše krajini Vidinskoj; A li vila m eĊ' vilam a kaţe: "O ĉujete, vile drugarice? "Ne streljajte po gori junaka "D ok je glasa K raljevića M arka "I njegova vidovita Š arca "I njegova šestopera zlatna;

"Š to sam jadna od njeg' pretrpila! "I jedva sam i ţiva ostala."

31) Valja da su se i prije natpijevali, pa mu vila za to zabranila pjevati, što je u njega ljepše grlo nego u nje.

39. M arko K raljević i L jutica B ogdan.

Poranile tri Srpske vojvode O d K osova uz kršno prim orje: Jedno bješe od P rilipa M arko, D rugo bješe R elja od Pazara, T reće bješe M iloš od P ocerja; U dariše pokraj vinograda, Vinograda Ljutice Bogdana. Igra konja Relja od Pazara, Nagoni ga preko vinograda, Pa on lomi grozna vinograda; Veli njemu od Prilipa Marko: "P roĊ' se, R elja, grozna vinograda; "D a ti znadeš, ĉij su vinogradi, "Daleko bi konja obgonio: "Vinograd je Ljutice Bogdana. "Ja sam jednom ovuda prošao "I lomio grozna vinograda, "Pripazi me Ljutica Bogdane "Na kobili tankoj bedeviji; "Ja ne sm jedoh šĉekati B ogdana, "V eć pobjegoh uz kršno prim orje; "P oćera me Ljutica Bogdane "Na njegovoj tankoj bedeviji: "D a m i ne bi Š arca od m ejdana, "D oista m e uvatiti šćaše; "V eć m i Š arac stade odm icati, "A kobila poĉe ostajati; K ad to viĊe L jutica B ogdane, "O n poteţe tešku topuzinu,

"P ušća za m nom uz kršno prim orje, "Dovati me po svilenu pasu, "Pobratime, sapom od topuza, "Š ćera m ene za uši Š arinu, "Jedva mu se u sedlo povratih "I utekoh uz kršno prim orje. "Ima od tad' sedam godinica, "V eć ovuda nijesam prošao." Istom oni u besjedi bjehu, D ok se pram en zapoĊede tam e Vinogradu uz ravno primorje; P ogledaše tri S rpske vojvode, Al' eto ti Ljutice Bogdana I sa njime dvanaest vojvoda! K ad to viĊe K raljeviću M arko, O n besjedi R elji i M ilošu: "Ĉ ujete li, do dva pobratim a! "Eto nama Ljutice Bogdana, "S va tri ćem o izgubiti glave, "Već hodite, da m i pobjegnem o." A l' govori M iloš od P ocerja: "P obratim e, K raljeviću M arko! "Danas misle i govore ljudi, "Da tri bolja ne ima junaka "Od nas ove tri Srpske vojvode; "Bolje nam je sva tri poginuti, "Neg' sramotno danas pobjegnuti." K ad to zaĉu K raljeviću M arko, On im onda drugu progovara: "Ĉ ujete li, do dva pobratim a! "A vi hod'te, da ih dijelimo: "Il' volite na sama Bogdana, "Il' njegovih dvanaest vojvoda?" V eli njem u i M iloš i R elja: "Mi volimo na sama Bogdana." T o je M arko jedva doĉekao. U to doba i Bogdan dopade. T rţe M arko tešku topuzinu,

P ak poćera dvanaest vojvoda; Dok s' okrenu nekolika puta, Svih dvanaest od konja rastavi I bijele saveza im ruke, P oćera ih oko vinograda; Al' eto ti Ljutice Bogdana, Đ e on goni R elju i M iloša, Obojici savezao ruke. K ad to viĊe K raljeviću M arko, Prepade se, kako nikad nije, P ak sta gledat', kud će pobjegnuti, Ali njemu odmah na um pade, Đ e su s' jedan drugom zavjerili: Đ e se jedan u nevolji naĊe, D a m u drugi u pom oći bude; P ak poteţe dizgene Š arinu, Samur:kalpak na ĉelo nam aĉe, Te sastavi samur i obrve, A poteţe sablju okovanu, Na Bogdana pogleda popreko. Stade Bogdan ukraj vinograda, K ad sagleda crne oĉi M arku, I kakav je na oĉim a M arko, P od B ogdanom noge obum reše. Gleda Marko Ljuticu Bogdana, Bogdan gleda Kraljevića M arka, A ne smije jedan na drugoga; D ockan reĉe L jutica B ogdane: "Hodi, Marko, da se pomirimo: "Pusti mene dvanaest vojvoda, "D a ti pustim R elju i M iloša." T o je M arko jedva doĉekao, Pusti njemu dvanaest vojvoda, B ogdan pusti R elju i M iloša. Skide M arko m ješinu sa Š arca, P ak sjedoše piti rujno vino, Mezete ga groznim vinogradom; A kada se vina nakitiše,

U stadoše tri vojvode S rpske, D obrijeh se konja dovatiše; R eĉe M arko L jutici B ogdanu: "S Bogom ostaj, Ljutica Bogdane! "Da s' u zdravlju opet sastanemo "I crvena vina napijemo!" Veli njemu Ljutica Bogdane: "S B ogom poš'o, K raljeviću M arko! "V eć te m oje oĉi ne viĊele! "Kako si me danas prepanuo, "N ikada te poţeljeti ne ću." O de M arko uz kršno prim orje, Osta Bogdan ukraj vinograda.

40. Sestra Leke kapetana

Od kako je svijet postanuo, N ije veće ĉudo nastanulo, N i nastalo, ni se ĊegoĊ ĉulo, Š to kazuje ĉudo u P rizrenu, U nekakva Leke kapetana: K aţu ĉudo R osandu Ċevojku. Ja kakva je, jada ne dopala! Š to je zem lje na ĉetiri strane, Butun zemlje Turske i kaurske, Da joj druge u svu zemlju nije Ni bijele bule ni vlahinje, Niti ima tanane Latinke; Ko j' vidio vilu na planini, Ni vila joj, brate, druga nije. Đ evojka je u kavezu rasla. K aţu, rasla petnaest godina, N i viĊela sunca ni m jeseca, D anas ĉudo ode po svijetu. Ode haber od usta do usta, D ok se zaĉu u P rilipa grada, Z aĉu junak K raljeviću M arko. To je Marku vrlo milo bilo,

Nju mi fale, a njega ne kude, Misli Marko, bila bi mu ljuba, A Leka je krasan prijatelju, Imao bi s kime piti vino I gospodsku rijeĉ progovorit'. Zove Marko sestru i prizivlje: "N u pohitaj, sestro, na ĉardake, "T e otvori sanduk na ĉardaku, "Izvadi m i gospodsko oĊelo, "Š to sam , sestro, bio priprem io, "K ad s' oţenim , ja da se obuĉem ; "Mislim, sestro, danas polaziti "U P rizrena pod Š aru planinu, "Da isprosim u L eke Ċevojku; "Kad isprosim, sestro, i dovedem, "I tebe ću onda udom iti." B rţe sestra trĉi na ĉardake, O tvori m u sanduk na ĉardaku, R azloţi m u gospodske haljine. K ad s' obuĉe K raljeviću M arko, U d'ri ĉohu i ud'ri kadifu, I na glavu kalpak i ĉelenku, I na noge kovĉe i ĉakšire, S vaki ĉifti od dukata ţuta, I opasa sablju dimiskiju, Zlatne kite biju po zemljici, U zlato je sablja oblivena, U ostricu ostra i ugodna; A sluge m u konja izvedoše, Osedlali sedlom od pozlate, P okrili ga ĉohom do kopita, Povrh svega puli risovina, Z auzdali Ċem om od ĉelika. N a pohodu M arko ištetio: V iknu slute, trĉi podrum dţija, M eĊu sobom vino doniješe, D o dva ĉabra crvenoga vina: Jedan daše konju od m egdana,

K rvav konjic do ušiju doĊe, Drugi popi na pohodu Marko, Krvav Marko do oĉiju doĊe; A kad ala alu pojahala, Fatio se polja Prilipskoga. P roĊe polje i proĊe planine, S tiţe M arko blizu do K osova, N e šće M arko ravnoj D m itrovici, No okrenu prvoj raskrsnici, Ode pravo pobratimu svome, P obratim u vojvodi M ilošu. A kad bio poljem ispod grada, V iĊe njega vojvoda M ilošu, V iĊe njega sa bijele kule, Te prizivlje svoje mloge sluge: "Sluge moje! otvor'te kapiju, "Izidite polju širokom e, "U fatite drum a širokoga, "K ape, Ċeco, tur'te pod pazuhe, "Poklon'te se do zemljice crne, "Eto k mene pobratima Marka; "Nemojte mu skutu obiskivat', "Nemojte mu sablju privatati, "Ni vi k Marku blizu prilaziti; "M oţe biti, da je ljutit M arko, "M oţe biti, da je pijan M arko, "P a vas m oţe s konjem pregaziti "I grdnijeh, Ċeco, ostaviti; "D ok uiĊe M arko u kapiju "I sa mnom se u lice poljubi, "Ondaj Marku konja prifatite, "A ja ću ga vodit' na ĉardake." B rţe sluge otvoriš' kapiju, I u polju susretoše M arka, A li M arko sluge ne gledaše, N o m im o njih konja progonjaše, U kapiju konja prigonjaše, U kapiji konja odjanuo

A išeta vojvoda M ilošu, Srete Marka pobratima svoga, R uke šire, te s' u lica ljube. P ozivlje ga M iloš na ĉardake, Z ape M arko, ne će na ĉardake: "N e ću tebe, pobro, na ĉardake, "Nemam kade, pobro, gostovati; "N o al' ĉuješ, ali i ne ĉuješ "U Prizrenu u bijelu gradu "Poglavicu Leka kapetana, "I u L eke ĉudno ĉudo kaţu, "Ĉ udno ĉudo, R osandu Ċevojku, "Š to je zem lje na ĉetiri strane, "Butun zemlje Turske i kaurske, "Da joj druge u svu zemlju nema "Ni bijele bule ni vlahinje, "Niti ima tanane Latinke; "Ko j' vidio vilu na planini, "Ni vila joj, brate druga nije; "A nju fale, a ni nas ne kude, "A danas smo oba pobratimi, "D esili se oba neţenjeni; "G ori nam se, brate, posm ijaše, "I gori se od nas iţeniše, "Iţeniše i porod im aše, "Mi ostasmo, brate, za ukora; "Mi imam o trećeg pobratim a, "Krilatoga Relju u Pazaru "V iše R aške, više vode ladne, "M i sm o braća vjerna od postanja; "N o s' obuci, što se m oţeš ljepše, "I ponesi blaga nekoliko, "P ones' zlatan prsten na Ċevojku, "P ozvaćem o R elju K rilatoga, "Kad odemo zdravo u Prizrena, "N ek nas vidi L eka i Ċevojka, "N eka poĊe, za koga joj drago: "Jedan da je hitar Ċuveglija,

"A dvojica da su dva Ċevera, "S Lekom da smo glavni prijatelji." Z aĉu M iloš, i m ilo m u bilo, Ostavio u avliji Marka, M iloš ode na tanke ĉardake, T e oblaĉi divno odijelo: S am ur:kalpak i ĉekrk:ĉelenku, A na sebe tri kata haljina, I prigrnu kolastu azdiju, Koje danas ni u kralja nema, O tišlo je tridest ćesa blaga Dok iznutra ud'rio postavu, A s lica joj ni hesapa nema, T u je m logo blago satrošeno; A sluge m u ţdrala izvedoše, D ok s' obuĉe vojvoda M ilošu, Al' se Marko vina napojio, P opio je ravan ĉabar vina, D rugim ĉabrom konja napojio. Ja da ti je okom pogledati, P ogledati vojvodu M iloša! V eseo ti M arko Ċuveglija K od ovoga vojvode M iloša[32] U visinu da većega nem a, U plećim a poširega nem a, Kako li je lice u junaka! K ake li su oĉi obadvije! Kakvi li su oni mrki brci! Tanki brci pali na ramena; B lago onoj, koja će ga uzet'! D obrijih se konja dofatiše, O tidoše ravnoj D m itrovici, S puštiše se ka Jenji P azaru P okraj R aške pod Reljine dvore. V iĊe R elja, srete pobratim e, R uke šire, u lica se ljube, U kapiji konje razjahaše, H itre sluge konje prifatiše;

P ozivlje ih R elja na ĉardake, N e šće M arko, no R elji besjedi: "M i N e ćem o, pobro, na ĉardake, "N i na ĉardak, ni na tanku ku lu," Sve mu kaza, kud su pohodili: "Hajde Relja, hajde pobratime, "M i ćem o te m alo poĉekati, "O Ċeni se, što se m oţeš ljepše, "Nek ti sluge konja osedlaju." R elja bio jedva doĉekao. Ja da ti je okom pogledati, K ad s' obuĉe jedan krilat junak! N o da vidiš divna Ċuveglije, Đ uveglije, R elje K rilatoga! N ije šala jedan krilat junak! N ije šala krila i okrilje! A jadan ti prema njemu Marko! I jadan ti M iloš vojevoda! Vilovita konja pojahao; U dariše poljem širokijem P okraj R aške, pokraj vode ladne, Na brodove vodi udariše, P rijeĊoše vodu Jošanicu, Sedamdeset i sedam brodova, F atiše se sela K olašina, S puštiše se ravnoj M etohiji, N a S enovca sela udariše, Na Senovca i pak Orahovca, M etohiju ravnu prijeĊoše, F atiše se polja P rizrenskoga Ispod Š are visoke planine. Podaleko u polju bijahu, A viĊe ih L eka kapetane, Pak dovati durbin od biljura, Da pogledne, ko je i otkud je, Eli vidi Leka kapetane Valjaane33 konje i junake; Kako durbin na oko turio,

Pozna Leka tri Srpske vojvode, P ozna L eka, za ĉudo m u bilo, I malo se Leka prepanuo Viknu Leka iz bijela grla, Viknu Leka i prizivlje sluge: "Sluge moje! otvor'te kapiju, "Sluge moje! polju pohitajte, "Idu k mene tri Srpske vojvode, "N išta ne znam , šta je i kako je, "N išta ne znam , jel' nam zem lja m irna." B rţe sluge otvoriš' kapiju, P odaleko polju izlaziše, P okloniše s' do zem ljice crne, Al' vojvode sluge ne gledaju, U kapiju konje ugoniše, T ada sluge njim a dopadoše, V itezove konje prifatiše; A išeta L eka kapetane, U avliji tri vojvode srete, R uke šire, te s' u lica ljube, Z a junaĉko pitaju se zdravlje, Z a bile se ruke uvatiše, Idu, brate, na tanke ĉardake. K ad doĊoše vrhu na ĉardake, K udgoĊ M arko zem lju prohodio, N i ĉem u se nije zaĉudio, N i se M arko od šta zastidio, T u s' zaĉudi M arko i zastiĊe, K ad u L eke sagleda ĉardake I Lekinu viĊe gospoštinu. O d šta bješe na ĉardak' prostirka? B ješe ĉoha ĉardaku do vrata, A po ĉosi lijepa kadifa. N o kaki su u L eke dušeci! Kaki li su pod glavu jastuci' Sve od suha zlata ispleteni. P o ĉardaku m logi ĉiviluci, Đ e se vješa gospodsko oruţje,

Ĉ iviluci od bijela srebra; Š to bijahu na ĉardak' stolovi, Stolovi su od bijela srebra, A jabuke od suhoga zlata. N a ĉardaku na lijevu stranu T u bijaše sovra postavljena, N iza sovru vino natoĉeno, U zlaćane kupe napunjeno, Uvrh sovre jedna kupa sjedi, Kupa bere devet litar' vina, Al' je kupa od suhoga zlata, To je kupa Leke kapetana; T om e se je M arko zaĉudio. Pozivlje ih Leka kapetane, U vrh sovre m jesto naĉinio, V ojvode je jedva doĉekao. O nda hitre dopadoše sluge, T e sa sovre kupe podigoše, U ruke ih daše vojvodam a, A najprvom gospodaru svome, Gospodaru Leki kapetanu. D osta bješe vina izdobila I u sovru svake gospoštine I od m logo ruku Ċakonije. P iše vino pa i zaĉam aše O d neĊelje opet do neĊelje. M arko ĉesto okom pogleduje, Pogleduje oba pobratima, A koji će L eki pom enuti, P rogovorit' rijeĉ za Ċevojku; Kako Marko u njih pogleduje, On' preda se u zemljicu crnu: Nije lasno Leki pomenuti, Onakome glavnome junaku! K ad se M arko viĊe na nevolji, Z a nevolju rijeĉ progovori: "Poglavice, Leko kapetane! "M i siĊesm o i m i pism o v ino,

"O svaĉem u, L eko, besjedism o, "S ve te gledam , sve te osluškujem , "A kad ćeš m e L eko, priupitat', "Š to sm o daljnu zem lju pohodili "I m i naše konje um orili, "A ti, L eko, ne šće da upitaš." Udari se junak na junaka, Udari se pamet na pamecu, T e m u L eka ĉudno odgovara: "O vojvodo, K raljeviću M arko! "Kako bi te, brate, upitao, "K ad si, M arko, davno ištetio, "Š to poĉešće k m eni ne idete, "Da s' za lako zdravlje upitamo "I mi rujna vina napojimo, "I vidimo, jel' nam zemlja mirna? "V i ste k m ene, ja ću sjutra k vama." S rijeĉim a doĉekao M arka, Z a dugo m u M arko ne m uĉao, No mu drugu Marko progovara: "Sve je tako, Leko kapetane! "A l' ti drugu hoću besjediti, "Besjediti, a dosta je stidno: "N am a teški glasi dosadiše "A u tebe ĉudo kazujući, "Ĉ udno ĉudo, ponositu R osu, "Š to je zem lje na ĉetiri strane, "Butun Bosne i Urumenlije, "Š to je Š am a i što je M isira, "A ćolije i A nadolije, "I vlaškijeh sedam kraljevina, "Da joj druge u svu zemlju nije; "A nju fale, a i nas ne kude; "M i sm o došli, L eko kapetane, "Da u tebe prosim o Ċevojku. "Sva trojica jesmo pobratimi, "S va trojica jutros neţenjeni; "Podaj sestru za koga ti drago,

"Biraj zeta, koga tebe drago: "Jeda da ' e hitar Ċuveglija, "A dvojica do su dva Ċevera, "S tobom da smo glavni prijatelji." Planu Leka, pa se namrdio: "P roĊi m e se, vojevoda M arko! "N em oj prsten vadit' na Ċevojku, "N i vaditi prosaĉku bukliju: "Š to sam junak u B oga ţelio, "T o sam danas jedva doĉekao, "D a ja steĉem take prijatelje; "A l' da tebe jednu m uku kaţem : "Š to si ĉuo, ti vojvoda M arko, "Da. ljepote ne im a Ċevojci, "Istina je baš što ljudi kaţu; "Al' je sestra moja samovoljna, "Ne boji se ni koga do Boga, "A za brata ni habera nema: "S edam deset i ĉetiri prosca "Š to su sestri doslen dohodila, "Svakom sestra nahodi mahanu, "Kod prosaca brata zastidila; "Ne smijem ti prsten privatiti "N i popiti prosaĉku bukliju, "A ko sestra sjutra ne šće poći, "K ako ću ti onda odgovorit'?" Grohotom se Marko nasmijao, P a ti L eki rijeĉ progovara: "Avaj Leka! vesela ti majka[34]! "A kakav bi bio starješina "Te suditi jednom zemljom ravnom, "Pa se tebe sestra ne bojati! "Kunem ti se i Bogom i vjerom, "Da je moja u Prilipu mome, "P a kad ona ne bi poslušala, "Ja bih njene ruke osjekao, "Il' njezine oĉi izvadio. "A ĉuješ li, L eko kapetane!

"A ko s' bojiš m ile seke tvoje, "Molim ti se, kao starijemu, "Nu otidi na bijelu kulu, "Idi, L eka, Ċe ti sjedi seka, "Te se moli, dovedi je amo, "Neka ona sagleda vojvode, "B elći dosle nije ni viĊela; "Tvoju sestru, Leka, oslobodi, "N eka poĊe, za koga joj drago, "A m i braća kavge ne im am o: "Jedan da je Ċuveglija njezin, "A dvojica da su dva Ċevera, "S tobom da smo krasni prijatelji." S koĉi L eka, rijeĉ ne poreĉe, Ode Leka na visoku kulu, T e R osandi sestri kazivaše: "Hajde, sele, ponosita Roso! "H ajde, sele, na tanke ĉardake, "Zapalo ti u vijeku tvome, "D a obiraš tri S rpske vojvode, "Š to ih danas u svijetu nem a, "D a ti bratac steĉe prijatelje, "A ti, sele, da s' udom iš divno." S estra bratu rijeĉ progovara: "H ajde, brale, na tanke ĉardake, "T e pij šnjim a vino i nazdravljaj, "E to sestre na tanke ĉardake." Ode Leka odmah k vojvodama, T e sjeĊahu braća na ĉardaku, S tade zveka visoka ĉardaka, Z azveĉaše sitni basam aci, P otkovice sitne na papuĉam ', A l' eto ti buljuk Ċevojaka, M eĊu njim a R osanda Ċevojka; A kad R osa doĊe na ĉardake, S inu ĉardak na ĉetiri strane Od njezina divna odijela, Od njezina stasa i obraza.

P oglednuše tri S rpske vojvode, P oglednuše, pa se zastidiše, Z aisto se R osi zaĉudiše. M logo M arko ĉuda sagledao, I viĊeo vile na planini, I imao vile posestrime, N i od šta se nije prepanuo, N i s' oda šta Marko zastidio; B aš se R osi bješe zaĉudio, I od L eke s' m alo zastidiše, P oglednuše u zem ljicu crnu. A to gleda Leka kapetane, Gleda sestru, pogleda vojvode, N e će l' koji junak progovorit' Jali šnjim e, jal' s tankom Ċevojkom ; A kad viĊe, Ċe vojvode m uĉe, On ti sestru razumljuje svoju: "Biraj, sele, koga tebe drago "A od ove tri vojvode mlade: "Ti ako si, sestro, naumila "Uzet', seko, dobroga junaka, "K oji će nam obraz osvjetlati, "Osvjetlati na svakom megdanu, "Na megdana svakog izlaziti, "Uzmi, sele, Kraljevića M arka, "H ajde šnjim e u P rilipa grada, "T am o tebe loše biti ne će; "Ako li si, sele, naumila "Uzet', sele, dilbera junaka, "Kome snage i ljepote nema, "Niti ima stasa i obraza "U svoj zem lji na ĉetiri strane, "U zm i, sele, vojvodu M iloša, "H ajde šnjime ka polju Kosovu, "N i tam o ti loše biti ne će; "Ako li si, sestro, naumila, "D a ti uzm eš krilata junaka, "D a ga grliš, a da se ponosiš,

"Uzmi, sele, Relju Krilatoga, "H ajde šnjim e ka Jenji P azaru, "N i tam o ti loše biti ne će." Ja kad zaĉu R osanda Ċevojka, P o dlanu se dlanom ošinula, Z veknu ĉardak na ĉetiri strane, G rdnu R osa rijeĉ zapoĉela: "Fala bogu, fala istinome! "S vakom e se m ogu doĉuditi "I svakome jadu dosjetiti, "A ne mogu svoj Prizrenskoj zemlji, "Ja na kom e drţi kapetanstvo, "Na manitom Leki kapetanu! "Kamo pamet? ti je ne imao! "A u što si, brate, preum io? "N a što si se danas prevario? "Voljela bih s'jedu kosu plesti "U P rizrenu, našoj carevini, "N o ja poći u P rilipa grada, "Markova se nazivati ljuba; "Jel je Marko Turska pridvorica, "Sa Turcima bije i sijeĉe, "N i će im at' groba ni ukopa, "N i će s' M arku groba opojati. "Š to će m ene kod ljepote m oje, "Bidem ljuba Turske pridvorice[35]? "N i tu ti se ne bih raţljutila, "Đ e se varaš M arku rad' junaštva, "N o se na te jesam raţljutila, "Š ta s' vidio, šta si smilovao "A na tom e vojvodi M ilošu, "Đ e je viĊen, Ċe je snaţan junak; "Jesi l' ĉuo, Ċe priĉaju ljudi, "Đ e j' M iloša kobila rodila, "A nekaka sura bedevija, "B edevija, što ţdrijebi ţdrale, "N ašli su ga jutru u erĊeli, "Kobila ga sisom odojila,

"S toga snaţan, s toga visok jeste? "N i tu ti se ne bih raţljutila, "N o se jesam , brate, raţljutila, "Š to m i kaţeš R elju K rilatoga. "Kamo pamet? ti je izgubio! "Kamo jezik? njim ne govorio! "Š to ti, brate, R elju ne upita, "O d koga je Ċela i koljena, "Ko li otac, ko l' njegova majka? "Ja sam ĉula, Ċe priĉaju ljudi, "Da je Relja Pazarsko kopile, "N ašli su ga jutru na sokaku, "JeĊupkinja njega odojila, "S toga ima krila i okrilje. "N e ću tom e poći ni jednom e." T o izreĉe, ode niz ĉardake. Zapali se obraz od obraza, A zastide junak od junaka. P lanu M arko, kao oganj ţivi, P a poskoĉi na lagane noge, F ati britku sablju s ĉiviluka, Š ćaše L eki glavu da ukine; M iloš skoĉi, te ufati M arka, U ruke mu sablju ufatio: "K sebe ruke, K raljeviću M arko! "Ostav' sablju, da je Bog ubije! "B i l' ovakog brata ištetio, "K oji nas je krasno doĉekao, "A sa jedne grdne kopilice, "I svu Leki zemlju rasplakao?" N e da M iloš L eki kidisati. V iĊe M arko, pa se dosjetio, N e šće njem u sablju otim ati, No poglednu pinjal za pojasom, P a potrĉa niz tanke ĉardake; Kad se Marko zemlje dovatio I na zemlji kamene kaldrme, Ali Rosa blizu kule bila,

O pkolile R osandu Ċevojke, D rţe skute i drţe rukave, V iĊe M arko, pa iz grla viknu: "O Ċevojko, ponosita R oso! "A tako ti te mladosti tvoje! "N u odbaci od sebe Ċevojke, "A obrni k mene tvoje lice, "E se, Roso, jesam zastidio "N a ĉardaku od brata tvojega, "Te te, Roso, dobro ne sagledah, "A kad doĊem u P rilipa grada, "H oće m ene sestra dosaditi "P itajući: ""K akva bješe R osa?"" "O brni se, da ti viĊu lice." A Ċevojka odćušnu Ċevojke, Povrati se i obrnu lice: "V iĊi, M arko, i sagledaj R osu." Ljutit Marko, pa se pridrnuo, Jednom kroĉi i daleko skoĉi, I za ruku dofati Ċevojku, Ostar pinjal vadi od pojasa, T e joj desnu osijeĉe ruku, O s'jeĉe joj ruku do ram ena, Desnu ruku dade u lijevu, A ,pinjalom oĉi izvadio, Pa ih zavi u svileni jagluk, Pa joj turi u desno njedarce, P a joj M arko rijeĉ progovara: "B iraj sade, R osanda Ċevojko! "Biraj sade, koga tebe drago: "Ja ti drago Tursku pridvoricu, "Ja ti drago K obilić-M iloša, "Ja ti drago Relju kopilana." P išti R osa, daleko se ĉuje, S voga brata L eku pom injaše: "A moj brate, Leka kapetane! "T a l' ne vidiš, Ċe pogiboh ludo "O d silnoga K raljevića M arka?"

Ĉ uje L eka na tanke ĉardake, M uĉi L eka, kako kam en studen, N e sm ijaše ništa progovorit', Jel i L eka m oţe poginuti. V iknu M arko, N e šće na ĉardake, Viknu Marko oba pobratima: "H ajte, braćo, k zem lji niz ĉardake, "Pones'te mi sablju u rukama, "Z em an doĊe, da m i putujem o." P obratim i M arka poslušaše, D opadoše k zem lji i kaldrm i, P od ĉardakom M arko sablju paše, N a dobre se konje dovatiše, O tidoše poljem širokijem ; Osta Leka, kao kamen studen, O sta R osa grdna kukajući.

32)"V eseo ti M arko Ċuveglija!" "K od ovoga vojvode M iloša!"

znaĉi: N išta je M arko prem a M ilošu. O va rijeĉ veseo m oţe se i u govoru ĉuti u ovom e sm islu.

33) U valjane (mjesto valjane) jedno je a umetnuto da se ispuni stih kao u knjizi I. u pjesmi 699 na strani 513 u dvaa.

34) I ovdje vesela znaĉi gotovo žalosna.

35) U ovome je stihu iz poĉetka izostavljeno da, da ne bi jedan slog bio više.

41. Djevojka nadmudrila Marka.

Sirotuje sirota devojka: K ade ruĉa, ona ne veĉera, K ad sastavi ruĉak i veĉeru, Onda joj je rua nedostalo; A l' je za to dobre sreće bila:

Isprosi je K raljeviću M arko, A preprosi vojevoda Janko, P rsten dao U stupĉiću P avle. D igoše se sva tri m ladoţenje, Svaki vodi iljadu svatova, P ravo idu dvoru devojaĉkom : Napred Marko, a za Markom Janko, A za Jankom U stupĉiću P avle. O svrte se K raljeviću M arko, Pa besedi vojevodi Janku: "Kud si mi se podigao, Janko? "Š to s' tolike svate potrudio "I tolike konje pomorio, "Kad to nije za tebe devojka, "V eć za m ene K raljevića M arka?" Janko ćuti, ništa ne govori, V eć s' okrenu k U stupĉiću P avlu, Pa je njemu tijo besedio: "Kud si mi se podigao, Pavle? "Š to s' toliko svate potrudio "I tolike konje pomorio? "Nit' je tvoja, ni moja devojka, "V eć sokola K raljevića M arka." P avle ćuti, ništa ne govori, V eće jezdi napred pred svatovi. Kad su bili blizu bela dvora, Daleko i ugledala majka, Vesela je pred nji išetala I gospodsko kolo izvodila, Po trojicu u dvor uvodila: Sadi kuma jednog do drugoga, Starog svata jednog do drugoga, M ladoţenju jednog do drugoga; Pa se onda svatom okrenula: "V i ostali kićeni svatovi! "Izvolite, dobri prijatelji!" Kad se svati m alo odm oriše, P odiţe se K raljeviću M arko,

P a izvadi sablju dim išćiju, Pa je metnu sebi na kolena, I Janku se onda okrenuo, Pa je njemu tijo govorio: "Ĉ uješ li m e, vojevodo Janko! "I ti šnjim e U stupĉiću P avle! "Izvadimo tri zlatne jabuke, "P oloţim o tri zlatna prstena, "Nek izvedu lepotu devojku, "N eka bira, ĉiju će jabuku, "Il' jabuku, ili prsten zlatan: "M ašila se za koju joj drago, "Onoga je lepota devojka." T u su M arka om a poslušali: Izvadiše tri zlatne jabuke, P oloţiše tri zlatna prstena, Izvedoše lepotu devojku, P a govori K raljeviću M arko: "Ĉ uješ li m e, lepoto devojko, "S ade biraj, ĉiju ćeš jabuku, "Il' jabuku, ili prsten zlatan." K ad devojka reĉi razabrala, Sirota je, al' je mudra bila, B esedila K raljeviću M arku: "B ogom kum e, K raljeviću M arko! "Stari svate vojevodo Janko! "I ostali kićeni svatovi! "B ogom braćo, dobri prijatelji! Jabuka je deĉina zabava, "A prsten je junaĉka belega; "Ja ću poći za U stupĉić-Pavla " K ad je M arko reĉi razabrao, Ciknu Marko, kao gorsko zvere, Udari se rukom po kolenu, Pa besedi siroti devojki: "K uĉko jedna, siroto devojko! "M or'o te je kogod nauĉiti, "V eće kazuj, ko te nauĉio"

Odgovara sirota devojka: "M ili kum e, K raljeviću M arko! "T voja m e je sablja nauĉila." Tad' se Marko na nju nasmejao, Pa je njojzi tijo besedio: "S reća tvoja, lepoto devojko! "Š to se nisi jabuke m ašila, Il' jabuke, il' prstena zlatna, "Vera moja tako mi pomogla! "Obe bi ti odsekao ruke; "Niti bi se nanosila glave, "Ni na glavi zelenoga venca "

42. M arko K raljević i V uča d ţeneral.

Ili grmi, il se zemlja trese? Niti grmi, nit' se zemlja trese, V eć pucaju na gradu topovi, Na tvrdome gradu Varadinu: Š enluk ĉini V uĉa dţenerale, Jer Je V uĉa šićar zadobio, Tri vojvode Srpske uvatio: Jedno jeste M iloš od P ocerja, Drugo jeste Toplica Milane, A treće je K osanĉić Ivane, Bacio ih na dno u tavnicu, Đ eno leţi voda do koljena, A junaĉke kosti do ram ena C vili junak M iloš od P ocerja, C vili M iloš, kako ljuta guja; Jer se M iloš nije nauĉio Podnositi muku i nevolju; C vili M iloš kao ljuta guja, P rivlaĉi se na pendţer tavnici, Te on gleda junak po sokaci, Ne bi l' koga znana opazio, A l' pripazi poštu knjigonošu,[36] P a dozivlje M iloš od P ocerja:

"B ogom brate, pošta knjigonoša, "Donesi mi jedan list hartije, "Da ti gradim jednu sitnu knjigu " T o je pošta za Boga primio, Donese mu jedan list hartije, S jede M iloš sitnu knjigu pisat' U Prilipa u bijela grada, S vom e pobru K raljeviću M arku: "B ogom brate, K raljeviću M arko! "Il' ne ĉuješ, il' ne haješ za m e? "T eške sam ti m uke dopanuo, "P obratim e, u M adţarske ruke. "U vati m e V uĉa dţenerale, "I još m oja oba pobratim a; "Bacio nas na dno u tavnicu, "Đ eno leţi voda do koljena, "A junaĉke kosti do ram ena, "L eţim , brate, tri bijela dana, "A ko budem , brate, još tri dana, "N ikada m e više viĊet' ne ćeš, "Izbavljaj me, pobratime Marko, "Jal' za blago, jali na junaštvo." Pa u lice perom udario, O d obraza krvi natoĉio, S krvi njem u knjigu zapeĉati, P a je dade pošti knjigonoši, I dade mu dvanaest dukata; P a je pošti M iloš govorio: "Nosi knjigu bijelu Prilipu "Na koljeno Kraljeviću M arku." O de pošta bijelu P rilipu, U njeg' stiţe u svetu neĊelju, Kada Srblji u crkvi bijahu; S tade pošta pred bijelom crkvom , D okle M arko iziĊe iz crkve; K ad iziĊe K raljeviću M arko, P ošta kapu pod m išicu baci, Poklanja se do zemljice Marku,

Pa mu dade list knjige tanane. Kada Marko sitnu knjigu primi, S tojeći je knjigu prouĉio; K ada viĊe, što m u knjiga kaţe, U d'riše m u suze od oĉiju, Pa je onda Marko besjedio: "Avaj mene, dragi pobratime! "Tu li si mi, bolan, dopadnuo! "Al' tako mi moje vjere tvrde! "H oće tebe pobro izbaviti "Jal' za blago, jali na junaštvo." Pa on ode svojoj tankoj kuli, Sjede malo, te se napi vina, Pa pripasa sablju okovanu, I prigrnu ćurak od kurjaka, A na glavu kapu od kurjaka, Priveza je mrkom jemenijom; Pa uzimlje koplje ubojito, Pa se spušta u podrum e Š arcu; T e oprem i Š arca od m ejdana: P riteţe m u sedm ore kolane, Z auzda ga uzdom pozlaćenom ; P a natoĉi tulum inu vina, O bjesi je o unkaš Š arinu, S desne strane tešku topuzinu, Da ne kriva ni tamo ni amo; P a se Š arcu na ram ena baci, Okrenu ga od Prilipa grada, Ode pravo stojnu Bijogradu. Kad je bio pokraj Bijograda, Uvrati se,te se napi vina; P a odatle poklopi Š arina, Za Dunavom skela dogodi se; D vaput M arko skeledţiju viknu, P a ga više ni ĉekati ne šće, V eć naćera Š arca na D unavo, Ode pravo gradu Varadinu, Pod Varadin u polje zeleno.

T u ustavi Š arca od m ejdana, Pa udari koplje u ledinu, Z a koplje je privez'o Š arina, T ulum inu skide sa unkaša I vrţe je u zelenu travu, Pa on sjede piti mrko vino; N e pije ga ĉim se vino pije, V eć leĊenom od dvanaest oka, P ola pije, pola Š arcu daje. Kad u jutru jutro osvanulo, P ošetala V elim irovica, M ila snaha V uĉe dţenerala, Po bedenu grada Varadina, Ona gleda niz polje zeleno, U polju je opazila Marka; K ad ugleda K raljevića M arka, Troljetna je uvati groznica, Pa pobjeţe u bijele dvore. N ju m i pita V uĉa dţenerale: "Š to je tebe, m oja snaho draga?" Kazuje mu Velimirovica: "O m oj svekre, V uĉa dţenerale! "S jedi junak u polju široku, "U ledinu koplje udario, "Za koplje je konja privezao, "A pred njime stoji tulum vina; "N e pije ga ĉim se pije vino, "V eć leĊenom od dvanaest oka, "Pola pije pola konju daje; "Konj mu nije kakvino su konji, "V eće šaren, kako i goveĉe; "Junak nije kakvi su junaci: "N a plećim a ćurak od kurjaka, "Na glavi mu kapa od kurjaka, "Privez'o je mrkom jemenijom; "N ešto crno drţi u zubim a "Kolik' jagnje od pola godine." V eli njojzi V uĉa dţenerale:

"N e plaši se, m oja snaho draga! "Ja onakih imam u tavnici, "I njega ću sada dobaviti." Pa doziva sina Velimira: "V elim ire, m oje ĉedo drago! "Uzmi, sine, za trista katana, "Idi dolje u polje široko, "Dovedi mi onoga junaka." V elim ir je na noge skoĉio, Pa uzima trista katanije, On usjede vranca pomamnoga, I iziĊe gradu na kapiju, S koli M arka sa ĉetiri strane, Marko sjedi, pije mrko vino, A l' katane Š arac opazio, P oĉe nogam ' o zem ljicu tući, P rim iĉe se svom e gospodaru. K ad pogleda K raljeviću M arko, Al' katane njega opkolile; P opi M arko leĊeninu vina, B aci leĊen u zelenu travu, P a se turi na ram ena Š arcu, A katane na njeg' udariše. Da je kome pogledati bilo, Kad udari u katane Marko, K ako soko m eĊu golubove: Š to pogubi sabljom okovanom , Š to pogazi Š arcem od m ejdana, Š to podavi u tihom D unavu; P objeţe m u V elim ir dijete, Ć era njega na šarinu M arko, D ostiţe ga u polju široku, Dovati ga malo topuzinom, Pade dite[37}u zelenu travu; O dja M arko od konja Š arina, Saveza mu i noge i ruke, P a g' objesi Š arcu o unkašu; Pa on ode svojoj tulumini,

Baci dite u zelenu travu, A on opet sjede piti vino. To gledala Velimirovica, P a otide V uĉi dţeneralu: "Z lo ti vino, V uĉa dţenerale! "Zlo ti vino, a gore ti bilo! "S ve katane tebe izgiboše, "Velimiru junak sveza ruke, "Saveza mu i noge i ruke, "Pa eno ga pije rujno vino, A V elim ir u travici leţi." P rogovara V uĉa dţenerale: "Ne boj mi se, moja snaho draga! "S ad ćeš viĊet', dok se starac kr Pa on drmnu na gradu topove, Tri hiljade sastavi katana, Pa posjede svoju bedeviju, I iziĊe gradu na kapiju; On naredi niz polje katane, O pkoliše sa ĉetiri strane, A to ništa i ne vidi M arko, A l' pripazi Š arac od m ejdana, P a nogam a o zem ljicu tuĉe, P rim iĉe se svome gospodaru; K ad pogleda K raljeviću M arko, Al' katane njega opkolile, O n poskoĉi na noge lagane, P a se m aši Š arcu na ram ena; D a je kom e sjesti, te viĊeti! K ad poćera po polju katane! Sablja mu je u desnici ruci, U lijevoj koplje ubojito, U zubima dizgen od Š arina; K oga M arko sabljom udaraše, P o dvojicu od jednog graĊaše; K oga M arko kopljem udaraše, P reko sebe njega preturaše; Dok s' okrenu nekoliko puta,

Ode k vragu mlada katanija; P objeţe m u V uĉa dţenerale Na njegovoj tankoj bedeviji, P oćera ga na Š arinu M arko; Brza mu je pusta bedevija, Š ćaše uteć' gradu V aradinu; L juljnu M arko teškom topuzinom , P a je pušta za njim preko polja, Udari ga sapom od topuza, P ade V uĉa u zelenu travu, Tad' dopade od Prilipa Marko, S veza V uĉi ruke naopako, Saveza mu i noge i ruke, O bjesi ga šarcu o unkašu, I uvati tanku bedeviju, Pa on ode sinu Velimiru, Priveza ih jednog za drugoga, Pa prebaci preko bedevije, B edeviju sveza za Š arina, Ode pravo bijelu Prilipu; Obojicu baci u tavnicu. K njigu piše dţeneralovica, T e je šalje bijelu Prilipu: "B ogom brate, K raljeviću M arko! "N e gubi m i V uĉe dţenerala "I mojega sina Velimira; "Išti, M arko, što je tebe drago." D oĊe knjiga K raljeviću M arku, K ada viĊe, što m u knjiga kaţe, O nda M arko drugu knjigu piše: "V jerna ljubo V uĉe dţenerala! "Pusti mene do tri pobratima, "I podaj im tri tovara blaga; "I pusti mi staroga Toplicu,[38] "I podaj mu tri tovara blaga, "Jer je junak mlogo dangubio; "I daj mene tri tovara blaga?, "Š to sam m oga m uĉio Š arina;

"Iza toga, dţeneralovice, "E to tam o M iloš' od Pocerja, "P a vi s njim e kako naĉinite." Ode knjiga gradu Varadinu; K ada doĊe dţeneralovici, K njigu gleda dţeneralovica, Š alje blago od P rilipa M arku, P a uzim a od tavnice kljuĉe, Te otvori prokletu tavnicu, I izvadi tri vojvode mlade I sa njima staroga Toplicu; Pa ih vodi na bijelu kulu; Pa berbere hitre dobavila: Jedni: miju, drugi kosu briju, A treći im nokte sarezuju; Donese im vina i rakije I lijepe svake Ċakonije, P okaza im , što uĉini M arko; P a govori M ilošu vojvodi: "B ogom brate, vojvoda M ilošu! "Pustite mi moga gospodara "I mojega sina Velimira." N joj govori M iloš od P ocerja; "N e boj m i se, dţeneralovice; "D aj m i vranca V uĉe dţenerala, "Š to ga jaše jednom u godini, "Kada ide u Tekiju[39] crkvi, "O prem i ga, kako g' V uĉa sprem a, "Da poigram preko Njemadije; "I daj mene od zlata karuce, "I u njima dvanaest vranaca, "Š to ih preţe V uĉa dţenerale, "K ada ide od B eĉa ćesaru, "Da m' odnesu staroga Toplicu. "D aj m i ruho V uĉe dţenerala, "Š to ga nosi o vaskrseniju, "D a obuĉem m ojega T oplicu." S ve m u dade dţeneralovica,

I svakome hiljadu dukata, Š to će piti vino do P rilipa, P a odoše bijelu P rilipu. L ijepo ih doĉekao M arko. P usti M arko V uĉe dţenerala, I njegova sina Velimira, I dade mu mloge pratioce Do njegova grada Varadina. A vojvode dijeliše blago, Pa se rujna nakitiše vina, I u b'jelo izljubiše lice, Svaki Marka u bijelu ruku, P a odoše svaki svom e dvoru.

36)Jedni pjevaju: Pera Latinina.

37) Koji Srbi govore dijete, oni u ovakvijem dogaĊajim a vole kazati dite nego dete! Tako se u pjesm am a m oţe ĉuti i lipo mjesto lijepo, bilo mjesto bijelo i t. d.

38) U drugoj pjesm i, koja je upravo kao poĉetak ovoj, pjeva se, da je otac Toplice Milana bio od prije zatvoren u V aradinu, pa su ova trojica bili otišli, da ga otm u, te i njih (pošto su razbili kapiju i ušli u grad) nekako uvatio V uĉa dţeneral.

39) Tekija je crkvica izm eĊu V aradina i K arlovaca, a ja sam ovu pjesmu pisao u Karlovcima od P odrugovića: da li je on pak prije znao za T ekiju, ili ju je tek onda ovdje umetnuo, to ja upravo ne znam.

43. Carica Milica i zmaj od Jastrepca.

Vala Bogu, vala jedinome! C ar L azare sjede za veĉeru, Pokraj njega carica Milica; Milica je sjeta nevesela, U obrazu bl'jeda i potmula;

A pita je slavan car Lazare. "O Milice, o moja carice! "Š to te pitam , pravo da m i kaţeš: "Š to si tako sjetna nevesela, "U obrazu bl'jeda i potmula? "Š ta t' je m alo u dvoru našem u?" Veli njemu carica Milica: "Car-Lazare, Srpska kruno zlatna! "K ad m e pitaš, pravo ću ti kazat': "S vašta dosta u dvoru našem u, "Nego ima godinica dana "Kako je se zmaje navadio, "Navadio zmaje od Jastrepca, "Te dolazi na bijelu kulu, "Te me ljubi na bijeloj kuli." K ad to ĉuo slavan car L azare, On govori carici Milici. "Ĉ u li m ene, carice M ilice! "K ada bude veĉe po veĉeri, "T e otideš na bijelu kulu, "A doĊe ti zm aje od Jastrepca, "Upitajde zmaja od Jastrepca, "B oji li se još koga do B oga, "I na zemlji kakoga junaka." Malo vreme za tim postojalo, O de care na tanke ĉardake, A carica na visoku kulu. Malo bilo, za Dugo ne bilo, Zasija se Jastrebac planina A poleće zm aje od Jastrepca Od Zmajevca od vode studene, T e se prim i uz K ruševo ravno A doleće na bijele kule, T e on pade na m eke dušeke, Zbaci zmaje ruho ognjevito, P a s caricom leţe na jastuke. Onda veli carica Milica: "O Boga ti, zmaje od Jastrepca!

"K ad dolaziš na bijelu kulu, "T e ti sa m nom leţiš u dušeku, "B ojiš li se još koga do B oga, "Ja na zemlji kakoga junaka?" Ali veli zmaje od Jastrepca: "M uĉ' M ilice, m ukom zam uknula! "T om e te je L azo nauĉio." M ilica se zm aju kunijaše: "N ije, zm aje, ţivota m i m oga! "V eć te vidim da si dobar junak." A kad ĉuo zmaje od Jastrepca, Prevari se, ujede ga guja, Pa carici ode govoriti: "O Milice, o moja carice! "K ad m e pitaš, da ti pravo kaţem "Š to je zem lje na ĉetiri strane, "Ne bojim se nikoga do Boga "Ni na zemlji kakoga junaka, "D o što kaţu S rijem zem lju ravnu "I u njemu selo Kupinovo, "A u selu Zmaj-Despota Vuka, "Njega s' bojim na zemlji junaka, "Jer ja Vuka odavno poznajem: "K ad sm o bili Ċeca u ludosti, "U Jastrepcu visokoj planini, "Te kad bi se igre poigrali, "S vagda bi m e nadigrao V uĉe; "Njega s' bojim na zemlji junaka." T o ti zm aje u rijeĉi bješe, A iziĊe danica zvijezda, Te se krenu zmaje od Jastrepca I odleće Jastrepcu planini, A carica caru na ĉardake, T e kazuje, šta j' od zm aja ĉula A kad care sasluša M ilicu, On otide sitnu knjigu pisat', T e je šalje S rijem-zemlji ravnoj Na koljeno Zmaj-Despotu Vuku:

"Ĉ uješ m ene, Z m aj-D espote V uĉe! "D oĊi m ene ka K ruševcu gradu, "Te pogubi zmaja od Jastrepca, "Da mi zmaje caricu ne ljubi, "A daću ti tri tovara blaga, "I daću ti S rem sku banovinu "U drţavu za ţivota tvoga." Ode knjiga Srijem-zemlji ravnoj, A kad doĊe Z m aj-Despotu Vuku, T e je V uĉe knjigu prouĉio, Ţ ao m u je zm aja pogubiti, P a se V uĉe vrlo zam islio: A l' će ići, ali ići ne će; Sve mislio, na jedno smislio, T e s' oprem i na tanku ĉardaku, A side se u podrume vrancu, Vilovita vranca posjednuo, N oćom ode ka K ruševcu gradu, P a ne šćede L azarevoj kuli, V eće pade u polje K ruševo U pšenicu slavnoga L azara. T una V uĉe vranca pripinjaše, A prebijel šator raspinjaše. U tom svanu i ogranu sunce, Uranio slavan car Lazare, Te se šeta po tananoj kuli, M etnu oĉi niz polje K ruševo, T e ugleda šator u pšenici I pod njime Zmaj-Despota Vuka, Pa kazuje carici Milici: "O Milice, o moja carice! "Ĉ udan junak u polju našem u "U pšenici šator razapeo, "I on sjedi, pije rujno vino." A kad ĉula carica Milica, M etnu oĉi polju u pšenicu, Te poznade Zmaj-Despota Vuka, Pa je tiho caru govorila,

"Ono jeste Zmaj-D espote V uĉe: "Onaki je zmaje od Jastrepca." K ad zaĉuo slavan car L azare, O pravi m u gospodsku uţinu I spremi mu vina rujevnoga, A zove ga sebe na veĉeru; A li V uĉe na veĉeru ne će, V eće osta u polju K ruševu, I caru je 'vako poruĉio: "N eka kaţe carici M ilici, "Nek na kuli ne zatvori vrata, "I nek ĉeka zm aja na dušeku, "A neka mu za me ne kazuje, "A ja znadem , kad ću udariti "I kako ću zm aja pogub iti." S luga kaza caru ĉestitom e, A car gospi carici Milici. Tako bilo, za dugo ne bilo: D anak proĊe, tavna noćca doĊe, T e car ode na tanke ĉardake, A carica na bijelu kulu, Pa na kuli ne zatvori vrata, N ego ĉeka zm aja od Jastrepca. Malo bilo vreme postajalo, Zasija se Jastrebac planina I poleće zm aje od Jastrepca, Pravo pade na bijelu kulu, T e carici sjede u dušeke, Al' povika Zmaj-D espote V uĉe: "Ko se ljubi na bijeloj kuli, "Nek izlazi iz bijele kule "Z ar ne vidi, Ċe je poginuo?" K ad to ĉuo zm aje od Jastrepca, A on reĉe carici M ilici: "Hej Milice, da te Bog ubije! "Ti si mene izdala Lazaru." T o izreĉe, iz kule uteĉe, P a ne bjeţi Jastrepcu planini,

V eć pobjeţe nebu pod oblake, A ćera ga Z m aj-D espote V uĉe, Na visoko njega sustigao, U dari ga teškom topuzinom , Te mu prebi u ramenu krila, Zmaje pade u zelenu travu, P a zapišta, kao zm ija ljuta: "'Vako bilo svakome junaku, "K oji svašta ljubi svojoj kaţe!" A doleće Z m aj-D espote V uĉe, T e on Z m aju odsijeĉe glavu, O dnese je caru na ĉardake, B aci m u je na svil'nu sedţadu. A kad Lazo sagledao glavu, Od stra' njega uvati groznica, Pa on spremi Zmaj-Despotu Vuku, Spremi njemu tri tovara blaga, I sprem i m u sićana verm ana A za onu Sremsku banovinu U drţavu Z m aj-Despotu Vuku D okle teĉe sunca i m jeseca I njegova Ċela i koljena; Pa je Lazo govorio Vuku: "Eto sine, Zmaj-D espote V uĉe, "Eto tebe nekoliko blaga; "Ako tebe ponestane blaga, "A ti doĊi pooĉim u tvom e, "B iće blaga koliko ti drago." I po tom su vrem e ţivovali I svoj svome bio na nevolji, T e s' pom inje junak po junaštvu, Kao dobar danak u godini.

44. B anović Strahinja.

N etko bješe S trahiniću bane, B ješe bane u m alenoj B anjskoj, U malenoj Banjskoj kraj Kosova,

Da takoga ne ima sokola. Jedno jutro bane podranio, Zove sluge i k sebe prizivlje: "Sluge moje! hitro pohitajte, "Sedlajte m i od m egdana Ċoga, "O kitite, što ljepše m oţete, "O pašite, što tvrĊe m oţete; "Jel ja, Ċeco, m islim putovati: "H oću B anjsku ostaviti grada, "M islim Ċoga konja um oriti "I u gosti, Ċeco, odlaziti, "U tazbinu u bila K ruševca, "K milu tastu starcu Jug-Bogdanu, "K a šureva devet Jugovića; "T azbina m e ta ţeljkuje m oja." G ospodara sluge poslušaše, T e sokola Ċoga osedlaše, O prem i se S trahiniću bane, Ud'ri na se dibu i kalifu, P onositu ĉohu sajaliju, Š to od vode ĉoha crvenija, A od sunca ĉoha rum enija; Okiti se jedan Srpski soko, P a posjede Ċoga od m egdana, O dm ah poĊe, u tazbinu doĊe, U tazbinu u bila K ruševca, Đ e od skoro carstvo postanulo, A viĊe ga starac Jug B ogdane, I viĊe ga devet m ilih šura, S okolova devet Jugovića, M ila zeta jedva doĉekaše, U naruĉe zeta zagrliše, V jerne sluge konja prifatiše, Z eta vode na frenĊiju kulu, K od gotove sovre zasjedoše, T e gospodsku rijeĉ besjeĊaju; N avališe sluge i sluškinje, N eko dvori, neko vino sluţi.

Š to bijaše rišćanske gospode, P osjedaše, te pijahu vino: Uvrh sovre stari Jug Bogdane, S desne strane uza ramo svoje S jede zeta S trahinića bana, I tu sjede devet Jugovića, Niza sovru ostala gospoda; K o l' je m laĊi, dvori gospodare. N o biješe to devet šurnjaja, N o šurnjaje dvore uporedo, Dvore svekra silna Jug-Bogdana, I dvorahu svoje gospodare, A najviše zeta ponosita; A sluga im jedna vino sluţi, S luţi vino jednom kupom zlatnom . Zlatna kupa devet bere litar; Ja da vidiš druge Ċakonije, Đ akonije, m loge gospoštine! K ako, brate, Ċe je carevina. Pozadugo bane gostovao, Pozadugo bane zaĉam ao, Ponosi se bane u tazbini. G ospoštine što je u K ruševcu, D osadiše jutrom i veĉerom M oleći se silnu Jug -Bogdanu: "Gospodaru, silan Jug-Bogdane! "Ljubimo ti svilenoga skuta "I desnicu tvoju bilu ruku, "N u potrudi ĉudo i gospostvo, "I povedi mila zeta tvoga, "N u dovedi S trahinića bana "U dvorove i u kuće naše, "D a m i neku poštu uĉinim o." S vakom Juţe hatar navršuje. Doke tako izredili bili, D ugo bilo i vrijem e proĊe, I zadugo bane zaĉam ao; N o da vidiš jada iznenada!

Jedno jutro, kad ogrija sunce, Mezil stiţe i bijela knjiga B aš od B anjske od m alena grada, Od njegove ostarjele majke, Banu knjiga na koljeno pade, K ad razgleda i prouĉi knjigu, A l' m u knjiga dosta grdno kaţe, K njiga kaţe, Ċe ga kune m ajka: "Đ e si, sine, S trahiniću bane? "Z lo ti bilo u K ruševcu vino! "Zlo ti vino, nesretna tazbina! "V iĊi knjigu, neĉuvenih jada! "Iz ubaha jedna pade sila, "Turski, sine, od Jedrene care, "A car pade u polje Kosovo, "A car pade, dovede vezire, "A vezire, nesretne većile. "Š to je zem lje te oblada care, "Svu je Tursku silu podigao, "U Kosovo polje iskupio, "Pritiskao sve polje Kosovo, "Uvatio vode obadvije: "Pokraj Laba i vode Sitnice "Sve Kosovo sila pritisnula. "K aţu, sine, i priĉaju ljudi: "Od mramora do suva javora, "Od javora, sine, do Sazlije, "D o S azlije na ćem er ćuprije, "O d ćuprije, sine, do Z veĉana, "O d Z veĉana kaţu od Ĉ eĉana, "O d Ĉ eĉana vrhu do planine "Turska sila pritisla Kosovo. "P od broj, sine, na teftere kaţu "No u cara sto hiljada vojske "Nekakvoga careva spahije, "Š to im aju po zem lji tim are "I što jedu ljeba carevoga "I što jašu konje od m egdana,

"Š to ne nose po m logo oruţa, "Do po jednu o pojasu sablju; "U T urĉina, u T urskoga cara, "K aţu, sine, drugu vojsku silnu "O gnjevite janjiĉare T urke, "Š to Jedrene drţe kuću bilu, "Janjiĉara kaţu sto hiljada; "Kaţu, sine, i govore ljudi "U T urĉina treću vojsku silnu "N ekakoga T uku i M andţuku, "A što huĉe, a što grdno tuĉe. "U T urĉina vojske svakojake, "U T urĉina jednu kaţu silu, "S am ovoljna T urĉin -Vlah-Aliju, "T e ne sluša cara ĉestitoga, "Za vezire nikad i ne misli, "Za carevu svu ostalu vojsku "A koliko mrave po zemljici; "T akvu silu u T urĉina kaţu; "O n beza zla, sine, proći ne šće, "N e šće s carem , sine, na K osovo, "Okrenuo drumom lijevijem, "T e na našu B anjsku udario, "Te ti Banjsku, sine, ojadio "I ţivijem ognjem popalio, "I najdonji kamen rasturio, "Vjerne tvoje sluge razagnao, "Staru majku tvoju ojadio, "Sa konjem joj kosti izlomio, "Vjernu tvoju ljubu zarobio, "Odveo je u polje Kosovo, "L jubi tvoju ljubu pod ĉadorom , "A ja, sine, kukam na garištu, "A ti vino piješ u K ruševcu! "Zlo ti vino napokonje bilo!" Ja kad bane knjigu prouĉio, M uka m u je i ţao je bilo, U obraz je sjetno neveselo,

Mrke brke nisko objesio, Mrki brci pali na ramena, U obraz se ljuto namrdio, Gotove mu suze udariti. A viĊe ga starac Jug B ogdane, V iĊe zeta jutru na uranku, P lanu Juţe, kako oganj ţivi, S trahiniću zetu progovara; "O moj zete, Bog mi s tobom bio! "Š to si, zete, jutros podranio? "D u obraz sjetno neveselo? "O d šta si se, zete, razdertio? "N a koga si s', zete, raţljutio? "A l' se šure tebe nasm ijaše, "U jegleni ruţno govoriše? "A l' šurnjaje tebe ne dvoriše? "A l' m ahanu toj tazbini naĊe? "K aţi, zete, šta je i kako je?" Planu bane pa mu progovara: "P roĊ' se taste, stari Jug -Bogdane! "Ja sam s šuram ' bio u lijepo, "A šurnjaje gospodske gospoĊe "Divno zbore, a divno me dvore, "Toj tazbini mojoj mane nema, "N o da vidiš, što sam neveseo: "S tiţe knjiga od m alene B anjske, "B aš od m oje ostarjele m ajke;" K aţe jade tastu na uranku, Kako su mu dvori poharani, Kako su mu sluge razagnate, Kako li je m ajka pregaţena, Kako li je ljuba zarobljena: "No moj taste, stari Jug-Bogdane! "I ako je moja danas ljuba, "L juba m oja, al' je šćera tvoja: "Sramota je i mene i tebe; "No moj taste, starac Jug-Bogdane! "M isliš li m e m rtva poţaliti,

"P oţali m e dok sam u ţivotu. "Molim ti se i ljubim ti ruku, "D a daš m ene Ċece devetoro, "Đ ecu tvoju, a šureve m oje, "D a ja, taste, u K osovo poĊem , "D a potraţim dušm anina m oga, "A careva grdna hainina, "Koji mi je roblje zarobio; "A nemoj se, taste, prepanuti, "N i za tvoju Ċecu ubrinuti; "Ja ću Ċeci, m ojim šurevim a, "H oću njim a ruho prom 'jeniti, "A u T ursko ruho oblaĉiti: "Oko glave bijele kauke, "A na pleći zelene dolam e, "A na noge m eneviš ĉakšire, "O pojasu sablje plamenite; "P rizvat' sluge i kazaću junak, "Neka sluge konje osedlaju, "Osedlaju, tvrdo opasuju, "N ek prigrću m rkim m eĊedinam ': "U ĉiniću Ċecu janjiĉare; "Ja ću Ċecu šure sjetovati, "Kade sa mnom bidu kroz Kosovo, "A kroz vojsku cara ka Kosovu, "P red njim a ću biti delibaša, "Nek se stide i nek se prepanu, "Nek se svoga boje starješine; "K ogoĊ stane u carevoj vojsci, "K ogoĊ stane s nam a govoriti, "Stane Turski, okrene Manovski, "Ja s Turcima mogu progovorit', "Mogu Turski, i mogu Manovski, "I Arapski jezik razumijem, "I na krpat sitno Arnautski; "P rovodiću Ċecu kroz K osovo, "S vu ću vojsku T ursku uvoditi, "D ok ja naĊem dušm anina m oga,

"A T urĉina silna V lah -Aliju, "Koji mi je roblje porobio; "N ek šurevi bidu u nevolji, "El sam, taste, mogu poginuti, "K od šureva ne ću poginuti "Jali rane lasno dopanuti." K ad to zaĉu stari Jug Bogdane, P lanu Juţe, kako oganj ţivi, Strahinj-banu zetu progovara: "Strahinj-bane, ti moj zete mili! "V iĊeh jutros, da pam eti nem aš. "Š to m i Ċece išteš devetoro, "D a m i Ċecu vodiš u K osovo, "U Kosovo, da ih kolju Turci, "N em oj, zete, više progovarat', "N e dam Ċece vodit' u K osovo, "M akar šćeri nigda ne vidio. "Mio zete, deli Strahinj-bane! "R ašta si se tako razdertio? "Z naš li, zete? ne zna li te ljudi! "A l' ako je jednu noć noćila, "Jednu noćcu šnjim e pod ĉadorom , "N e m oţe ti više m ila biti, "Bog j' ubio, pa je to prokleto, "Voli njemu, nego tebe, sine; "Neka ide, vrag je odnesao! "B oljom ću te oţeniti ljubom , "S tobom hoću ladno piti vino, "Prijatelji biti do vijeka; "A ne dam ti Ċecu u K osovo." P lanu bane, kako oganj ţivi, U ijedu i toj muci ljutoj Ne šće viknut' ni prizvati slugu, Za seiza ni habera nema, N o sam ode k Ċogu u ahare, Ja kako ga bane osedlao! Kako li ga tvrdo opasao! P a zauzda Ċem om od ĉelika,

Pred dvore ga vodi u avliju K binjektašu bijelu kam enu, P a se Ċogu fati na ram ena Pogleduje devet svojih šura, A šurevi u zem ljicu crnu. B an poglednu pašenoga svoga, N ekakoga m lada N em anjića, A N em anjić gleda u zem ljicu. Kad pijahu vino i rakiju, Svi se fale za dobre junake, Fale s' zetu i Bogom se kunu: "V olim o te, S trahiniću bane! "No svu zemlju našu carevinu;" A l' da vidiš jada na nevolji! Banu jutros nema prijatelja: N ije lasno u K osovo poći. V iĊe bane, Ċe m u druga nem a, S am otide poljem K ruševaĉkim Ja kad bio niz široko polje, O bzire se ka K ruševcu b'jelu, N e će li se šure prisjetiti, N e će li se njim a raţaliti; A kad viĊe jutros na nevolji Đ e m u nem a glavna prijatelja, Pade na um, pa se dosjetio Za njegova hrta Karamana, K oga voli nego dobra Ċoga, Te priviknu iz bijela grla, O stalo je hrĉe u aharu; Z aĉu glasa, hitro potrĉalo D ok u polju pristiţe Ċogina, P okraj Ċoga hrĉe poskakuje, A zlatan mu litar pozvekuje, Milo bilo, razgovori s' bane O de B ane na konju Ċoginu, T e prijeĊe polja i planine, Ja kad doĊe u polje K osovo, Kad sagleda po Kosovu silu,

Al' se bane malo prepanuo, Pa pomenu Boga istinoga, U ordiju pursku ugazio. Ide bane po polju Kosovu, Ide bane na ĉetiri strane, T raţi bane silna V lah -Aliju, A l' ne m oţe bane da ga naĊe; S pušti s' bane ka vodi S itnici, N a jedno je ĉudo nagazio: Na obali do vode Sitnice Jedan zelen tu bijaše ĉador, Š irok ĉador polje pritisnuo, N a ĉadoru od zlata jabuka, Ona sija, kako jarko sunce, P red ĉadorom pobijeno koplje, A za koplje vranac konjic svezan; Na glavi mu maha Stambolija[40] Bije nogom desnom i lijevom. K ad go viĊe S trahiniću bane, Prohesapi i umom premisli, B aš je ĉador silna V lah -Alije, T e Ċogina konja prigonjaše, Koplje junak skide sa ramena, T e ĉadoru vrata otvorio, A da vidi, ko je pod ĉadorom , N e bijaše silan V lah -Alija, N o bijaše jedan stari derviš, B ijela m u prošla pojas brada, Š njim e nem a nitko pod ĉadorom, B ekrija je taj nesrećan derviš, P ije T urĉin vino kondijerom , N o sam lije, no sam ĉašu pije, K rvav derviš bješe do oĉiju; K ad ga viĊe S trahiniću bane, T e m u selam T urski nazivaše, P ijan derviš okom razgledaše, P a m u m uĉnu rijeĉ progovara: "Da si zdravo! deli Strahin-bane

"Od malene Banjske kraj Kosova." Planu bane, prepade se ljuto, T e dervišu T urski odgovara: "B re! dervišu, nesretna ti m ajka! "R ašta piješ? rašta se opijaš "T e u piću grdno progovaraš "I T urĉina zoveš kaurinom . "Š ta pom inješ nekakoga bana? "O vo nije S trahiniću bane, "No ja jesam carevi delija, "Jedeci se carski pokidaše, "U ordiju T ursku pobjegoše, "S ve delije hitro potrĉaše, "Da jedeke caru pofatamo; "A ko kaţem caru, ja veziru, "K oju si m i rijeĉ besjedio, "H oćeš, stari, jada dopanuti." G rohotom se derviš osm jenuo: "T i delijo, S trahiniću bane! "Z naš li, bane, N e znali te jadi! "D a sam sade na G oleĉ-planini, "Da te vidim u carevoj vojsci, "P oznao bih tebe i Ċogina, "I tvojega hrta Karamana, "K oga voliš, nego dobra Ċoga. "Z naš li, bane od malene Banjske "P oznajem ti ĉelo kako ti je, "I pod ĉelom oĉi obadvije, "I poznajem oba mrka brka. "Z naš li bane? ne znalo te ĉudo! "Kad zapadoh ropstva u vijeku, "P anduri m e tvoji uhitiše "U Suhari vrhu na planini, "U ruke m e tvoje dodadoše, "Ti me baci na dno od tamnice, "Te robovah i tamnicu trpljeh "I zaĉam ah za devet godina, "D evet proĊe, a stiţe deseta,

"A tebe se, bane, raţalilo, "T e ti zovnu R ada tam niĉara, "T voj tam niĉar na tam niĉka vrata, "Izvede me k tebe u avliju. "Z naš li, bane? znaš li S trahiniću? "Kad zapita i mene upita: ""R opĉe m oje, zm ijo od T uraka! ""Đ e propade u tam nici m ojoj! ""M oţ' li s', robe, junak otkupiti."" "T i m e pitaš, ja pravo kazujem : ""M ogao bih ţivot otkupiti! ""Tek da mi se dvora dovatiti, ""O ĉevine i pak postojbine; ""Imao sam nešto m alo blaga, ""Mloge lave i mloge timare, ""Mogao bih otkup sastaviti; ""A l' m i, bane, vjerovati ne ćeš, ""D a m e pustiš dvoru bijelom e: ""T vrda ću ti jam ca ostaviti, ""Tvrda jamca, Boga istinoga, ""D rugog jam ca B oţu vjeru tvrdu, ""K ako ću ti otkup donijeti."" "I ti, bane, povjerova mene, "I pušta m e dvoru bijelom e, "O ĉevini i toj postojbini; "A kad doĊoh grdnoj postojbini, "T am o su m e jadi zabušili: "U dvorove, postojbinu moju, "U dvorove kuga udarila, "P om orila i m uško i ţensko, "N a odţaku niko ne ostao, "No ti moji dvori propanuli, "Propanuli, pa su opanuli, "Iz duvara zovke proniknule; "Š to su bili lavi i tim ari, "Pojagmili Turci na miraze; "K ad ja viĊeh dvore zatvorene: "Nesta blaga, nesta prijatelja;

"N ešto m islih, pa na jedno sm islih: "Mezilskih se ja dofatih konja, "Te otidoh gradu Jedrenetu, "Odoh k caru i odoh k veziru, "V iĊe vezir, pa dokaza caru, "Ja kakav sam junak za megdana; "O Ċede m e carevi vezire, "O Ċede m e i ĉador m i dade; "Car mi dade od megdana vranca, "I dade m i svijetlo oruţe; "Potpisa me carevi vezire, "Da sam vojnik caru do vijeka. "A ti, bane, danas k m ene doĊe, "D a ti uzm eš tvoje dugovanje, "A ja, bane, ni dinara nemam. "S trahiniću, jada dopanuo! "Đ e ti doĊe, da pogineš ludo "U Kosovu u vojsci carevoj!" V iĊe bane, poznade derviša, O d Ċogata konja odsjedaše, P ak zagrli stariša derviša: "B ogom brate! starišu dervišu! "Na poklon ti moje dugovanje! "Ja ne traţim , brate, ni dinara, "N i ja traţim tvoje dugovanje, "N o ja traţim silna V lah -Aliju, "Koji mi je dvore rasturio, "Koji mi je ljubu zarobio; "K aţi m ene, starišu dervišu, "K aţi m ene m oga dušm anina? "B ratim im te i jošte jedan put, "Nemoj mene vojsci prokazati, "Da me vojska Turska ne opkoli." N o se derviš B ogom proklinjaše: "T i sokole, S trahiniću bane! "T vrĊa m i je vjera od kam ena, "D a ćeš sade sablju povaditi, "D a ćeš pola vojske pogubiti,

"N evjereti uĉiniti ne ću, "Ni tvojega ljeba pogaziti "I ako sam bio u tamnici, "Dosta si me vinom napojio, "Bijelijem ljebom naranio, "A ĉesto se sunca ogrijao, "P uštio si m ene veresijom ; "Ne izdadoh ni dodadoh tebe, "Ne svjerovah, eli nemah otkud; "Od mene se nemoj pobojati. "A što pitaš i razbiraš, bane, "Z a T urĉina silna V lah -Aliju, "O n je bijel ĉador razapeo "N a G oleĉu visokoj planini; "T ek ti hoću, bane, progovorit': "Jaši Ċoga, bjeţi iz K osova, "E l ćeš, bane, poginuti ludo: "U sebe se pouzdati nemoj, "Ni u ruku, ni u britku sablju, "Ni u tvoje koplje otrovano, "T urĉinu ćeš na planinu doći, "H oćeš doći, al' ćeš grdno proći "K od oruţa i kod konja tvoga "Ţ iva će te u ruke fatiti, "H oće tvoje salomiti ruke, "Ţ ivu će ti oĉi izvaditi " N asm ija se S trahiniću bane: "B ogom brate, starišu dervišu! "N e ţali m e, brate, od jednoga, "T ek m e vojsci T urskoj ne prokaţi." A T urĉin m u rijeĉ progovara: "Ĉ uješ li m e, deli S trahin -bane! "T vrĊa m i je V jera od kam ena, "D a ćeš sade Ċoga naljutiti, "D a ćeš sade sablju povaditi, "D a ćeš satrt' pola caru vojske, "N evjere ti uĉiniti ne ću, "Ni Turcima prokazati tebe."

Zbori bane, ne podrani otlen, O braća se sa konja Ċogina: "O m oj brate, starišu dervišu! "pojiš konja jutrom i veĉerom , "pojiš konja na vodi S itnici, "N u uvjedţbaj, i pravo m i kaţi, "Đ e su brodi na toj vodi ladnoj, Da ja moga konja ne uglibim?" A derviš m u pravo progovara: "Strahin-bane, ti sokole Srpski! "T vom e Ċogu i tvom e junaštvu "S vud su brodi, ĊegoĊ doĊeš vodi." Ban udari, vodu prebrodio, I prim i se na konju Ċoginu, P rim i s' bane uz G oleĉ planinu, O n je ozdo, a sunašce ozgo, Te ogrija sve polje Kosovo, I obasja svu carevu vojsku. A l' da vidiš silna V lah -Alije! S vu noć ljubi S trahinjovu ljubu Na planini Turĉin pod ĉadorom ; U T urĉina grdan adet bješe. Kanal svaki zaspat' na uranku, Na uranku, kad ogr'jeva sunce; O ĉi sklopi, te boravi sanak; Koliko je njemu mila bila Ta robinja ljuba Strahinova, Panuo joj glavom na krioce, O na drţi silna V lah -Aliju, P a ĉadoru otvorila vrata, Ona gleda u polje Kosovo, Te ti Tursku silu razgleduje. P regleduje kaki su ĉadori, Pregleduje konje i junake; Z a jad joj se oĉi otkinuše, T e poglednu niz G oleĉ planinu, V iĊe okom konja i junaka. K ako viĊe i okom razgleda,

T urĉina je dlanom ošinula, O šinu ga po desnom obrazu, O šinu ga, pa m u progovara: "Gospodare, silan Vlah-Alija! "Nu se digni, glavu ne digao! "Nu opasuj mukadem-pojasa, "I pripasuj svijetlo oruţe, "E to k nam a S trahinića bana, "S ad će tvoju glavu ukinuti, "S a će m ene oĉi izvaditi." P lanu T urĉin, kako oganj ţivi, P lanu T urĉin i okom poglednu, P a se T urĉin grotom nasm ijao: "D ušo m oja, S trahinjova ljubo! "Ĉ udno li te vlašĉe prepanulo! "O d njega si dţasa zadobila, "Kad t' odvedem gradu Jedrenetu, "B an će ti se i onĊe prizirat'; "O no nije S trahiniću bane, "V eć je ono carev delibaša, "K mene ga je care opravio, "Jal' je care, jal' Memed vezire, "Da me care zove na predaju, "Da ja vojsku caru ne rasturam: "Prepali se carevi veziri, "D a im poĉem sablju ne udarim ; "N o da m oţeš okom pogledati, "T i se, dušo, nem oj prepanuti, "Kad potegnem moju britku sablju, "T e ošinem car'va delibašu, "N eka drugog već ne šilje k m ene." Strahinova progovara ljuba: "Gospodare, silan Vlah-Alija! "T a l' ne vidiš? ispale ti oĉi! "Ovo nije carevi delija, "Moj gospodar S trahiniću bane, "Ja poznajem ĉelo kako m u je "I pod ĉelom oĉi obadvije,

"I njegova oba mrka brka, "I pod njim e puljata Ċogata, "I ţutoga hrta K aram ana; "N e šali se glavom , gospodaru!" Ja kad zaĉu T ure V lah -Alija, Kako li se Ture pridrnulo, Te poskoĉi na lagane noge, Opasuje mukadem-pojasa, A pinjale ostre za pojasa, I tu britku sablju pripasuje, A sve vrana konja pogleduje. U to doba bane pristasao, M udar bane, pak je ištetio: Na jutru mu ne zva dobro jutro, N iti T urski salem nazivaše, No mu grdnu rijeĉ progovara: "A tu li si? jadan kopilane! "Kopilane, carev hainine! "Ĉ ije li si dvore poharao? "Ĉ ije li si roblje porobio? "Ĉ iju l' ljubiš pod ĉadorom ljubu? "Izlazi m i na m egdan junaĉki!" S koĉi T urĉin ka' da se pridrnu, Jednom kroĉi, do konja dokroĉi, D rugom kroĉi, konja pojahao, P ritegnu m u obadva dizĊena. A l' ne ĉeka S trahiniću bane, N o na njega Ċoga nagonjaše, P a na njega bojno koplje pušti; Udari se junak na junaka, P ruţi ruke silan V lah -Alija, U ruku mu koplje ufatio, P a ti banu rijeĉ progovara: "K opilane, S trahiniću bane! "A šta li si, vlašĉe, prom islilo? "N ije s' ove babe Š um adijnske, "D a razgoniš i da nabrekuješ, "No je ovo silan Vlah-Alija,

"Š to s' ne boji cara ni vezira, "Š to j' u cara vojske drţavine, "Ĉ ini m i se sva careva vojska, "Kao mravi po zelenoj travi; "A ti, m ore! m egdan da dijeliš!" T o m u reĉe, bojno koplje pušti, O d prve ga obraniti šćaše, B og pom oţe S trahiniću banu, Im a Ċoga konja od m egdana, Kako koplje na planini zviznu, S oko Ċogo pade na koljena, Iznad njega koplje preletalo, Udarilo o kamen studeni, Na groje se koplje salomilo: Do jabuke i do desne ruke. D ok satrše ona koplja bojna, P otegoše perne buzdohane: Kad udara silan Vlah-Alija, K ad udara S trahinića bana, Iz sedla ga konju izgonjaše, A na uši Ċogu nagonjaše, B og pom oţe S trahiniću banu, Im a Ċoga konja od m egdana, Š to ga danas u S rbina nem a, U S rbina, niti u T urĉina, Uzmahuje i glavom i snagom, Te u sedlo baca gospodara; K ad udara S trahiniću bane M uĉnu alu silna V lah -Aliju, Iz sedla ga m aći ne m ogaše, Tonu vrancu konju do koljena U zem ljicu noge sve ĉetiri. B uzdohane perne polom iše, P olom iše, i pera prosuše, Pa su britke sablje povadili, D a junaĉki m egdan podijele. N o da vidiš S trahinića bana! K aţu im a sablju o pojasu:

K ovala su sablju dva kovaĉa, D va kovaĉa i tri pom agaĉa, O d neĊelje opet do neĊelje, O d ĉelika sablju pretopili, U ostricu sablju ugodili; T urĉin m anu, a doĉeka bane, N a sablju m u sablju doĉekao, Po poli mu sablju presjekao: V iĊe bane, pa se razradova, Ljuto savi i otud i otud, Eda bi mu glavu osjekao, Jal' Turĉinu ruke obranio; Udari se Junak na Junaka, N e da T urĉin glavu ukinuti, N e da svoje ruke ištetati, No se brani s onom polovinom: P olovinu na vrat naturaše, I svojega vrata zaklonjaše, I banovu sablju oštrpkuje, Sve otkida po komat i komat Obadvije sablje isjekoše, D o balĉaka sablja dogoniše, P obaciše njine odlom ĉine, O d hitrijeh konja odskoĉiše, Z a bila se grla dovatiše, T e se dvije ale poniješe N a G oleĉu na ravnoj planini; N osiše se ljetni dan do podne, D ok T urĉina pjene popanuše, Bijele su kako gorski snijeg, Strahin:bana b'jele, pa krvave, Iskrvavi niz prsi haljine, Iskrvavi ĉizm e obadvije. A kad banu muka dosadila, T ada bane rijeĉ progovara "Ljubo moja, tebe bog ubio! "K oje jade gledaš na planini? "No ti podbi jedan komat sablje,

"Udri, ljubo, mene, ja T urĉina: "Misli, ljubo, koga tebe drago." A li T urĉin ljuto progovara: "D ušo m oja, S trahinjina ljubo! Nemoj mene, no udri Strahina, "N igda njem u m ila biti ne ćeš, "Prijekorna biti do vijeka: "K oriće te jutrom i veĉerom , "Đ e si bila sa m nom pod ĉadorom ; "Mene biti mila do vijeka, "O dvešću te Jedrenetu gradu, "N arediću tridest sluškinjica, "N ek ti drţe skute i rukave, "R aniću te m edom i šećerom , "Okititi tebe dukatima "Savrh glave do zelene trave; "U dri sade S trahinića bana!" Ţ ensku stranu lasno prevariti: Lako skoĉi, ka' da se pom am i, O na naĊe jedan kom at sablje, Zavi komat u vezeni jagluk, Da joj bilu ruku ne obrani, P a obleće i otud i otud, Ĉ uva glavu T urĉin -Vlah-Alije, A ošinu gospodara svoga, G ospodara S trahinića bana, P ovrh glave po ĉekrk -ĉelenci I po njeg'vu bijelu kauku, P res'jeĉe m u zlatali ĉelenku, I pres'jeĉe bijela kauka, Malo rani glavu na junaku, P oli krvca niz junaĉko lice, Š ćaše zalit' oĉi obadvije. P repade se S trahiniću bane, Đ e pogibe ludo i bezum no, A nešto se bane dom islio, Viknu bane iz bijela grla Nekakoga hrta Karamana,

Š to je hrĉe na lov nauĉio, Viknu bane i opet priviknu, S koĉi hrĉe i odm ah dotrĉa, Te banovu ljubu dovatilo; A l' je ţenska strana strašivica, S trašivica svaka od pašĉadi, Baci kamat u zelenu travu, L juto vrisnu, daleko se ĉuje, Ţ uta hrta za uši podbila, T e se šnjim e kolje niz planinu, A T urĉinu oĉi ispadoše, K oliko m u nešto ţao bješe, T e on gleda, što se ĉini šnjom e; A li banu druga snaga doĊe, D ruga snaga n srce junaĉko, Te omanu tamo i ovamo, D ok T urĉina s nogu ukinuo. Koliko se bane uostrio, O n ne traţi ništa od oruţa N o m u grlom bane zapinjaše, A pod grlo zubom dovataše, Z akla njega kako vuĉe jagnje; S koĉi bane, pa iz grla viknu, T e nabreknu onog hrta ţuta, Doke svoju kurtalisa ljubu. Z ape ljuba bjeţat' niz planinu, O na šćaše bjeţat' u T uraka, N e dade joj S trahiniću bane, Za desnu je ruku uhitio, P rivede je k puljatu Ċogatu, P a se Ċogu fati na ram ena, T uri ljubu za se na Ċogina, P a pobjeţe bane uprijeko, Uprijeko, ali poprijeko, Otkloni se od te sile Turske, Te dolazi u ravna K ruševca, U K ruševac, u tazbinu svoju. V iĊe njega starac Jug B ogdane,

A srete ga devet m ilih šura, R uke šire, u lice se ljube, Z a lako se upitaše zdravlje. A kad viĊe stari Jug B ogdane O branjena zeta u ĉelenku. Prosu suze niz gospodsko lice: "Vesela ti naša carevina! "M eĊer im a u cara T uraka, "M eĊer im a silnijeh junaka, "K oji zeta obraniše m oga, "Koga danas u daleko nema." Š urevi se njem u prepadoše. P rogovara S trahiniću bane: "Nemoj mi se, taste, raskariti, "N i vi, m oje šure, prepanuti; "U cara se ne naĊe junaka, "Da dohaka mene i obrani; "D a vi kaţem , ko m e obranio, "Od koga sam rane dopanuo: "K ad dijelih m egdan sa T urĉinom , "O moj taste, stari Jug-Bogdane! "Onda mene ljuba obranila, "L juba m oja, m ila šćera tvoja, "N e šće m ene, pom oţe T urĉinu." P lanu Juţe, kako oganj ţivi, V iknu Juţe Ċece devetoro: "P ovadite noţe devetore, "Na komate kuju iskidajte." S ilna Ċeca baba poslušaše, T e na svoju sestru kidisaše, A l' je ne da S trahiniću bane, Š urevim a rijeĉ govoraše: "Š ure m oje, devet Jugovića! "Š to se, braćo, danas obrukaste? "N a koga ste noţe potrgnuli? "K ad ste, braćo, vi taki junaci, "K am o noţi, kam o vaše sablje, "Te ne biste sa mnom na Kosovu.

"D a ĉinite s T urcim a junaštvo, "Desite se mene u nevolji? "N e dam vašu sestru poharĉiti, "Bez vas bih je mogao stopiti, "A l' ću stopit' svu tazbinu m oju, "Nemam s kime ladno piti vino; "No sam ljubi mojoj poklonio." Pomalo je takijeh junaka, K a' što bješe S trahiniću bane.

40) t. j. Stambolska (velika) zobnica.

45. Car Lazar i carica Milica. (o boju Kosovskom).

Car Lazare sjede za veĉeru, Pokraj njega carica Milica; Veli njemu carica Milica: "Car-Lazare, Srpska kruno zlatna! "T i polaziš sjutra u K osovo, "S ' sobom vodiš sluge ,i vojvode, "A kod dvora ni kog' ne ostavljaš, "C are L azo, od m uškijeh glava,[41] "D a ti m oţe knjigu odn ijeti "U Kosovo i natrag vratiti; "O dvodiš m i devet m ile braće, "D evet braće, devet Jugovića: "Ostavi mi brata bar jednoga, "Jednog brata sestri od zakletve." Njoj govori Srpski knez Lazare: "Gospo moja, carice Milice! "Koga bi ti brata najvoljela "Da t' ostavim u bijelu dvoru?" - "O stavi m i B oška Jugovića." T ada reĉe S rpski knez L azare: "Gospo moja, carice Milice! "Kada sjutra bijel dan osvane, "Dan osvane i ograne sunce,

"I vrata se otvore na gradu, "T i išetaj gradu na kapiju, "T ud' će poći vojska na alaje: "Sve konjici pod bojnim kopljima, "P red njim a je B oško Jugoviću, "I on nosi krstaša barjaka; "K aţi njem u od m ene blagosov, "Nek da barjak, kome njemu drago, "Pa nek s tobom kod dvora ostane." Kad u jutru jutro osvanulo I gradska se otvoriše vrata, Tad' išeta carica M ilica, Ona stade gradu kod kapije, Al' eto ti vojske na alaje: Sve konjici pod bojnim kopljima, P red njim a je B oško Jugoviću N a alatu vas u ĉistom zlatu, K rstaš ga je barjak poklopio, Pobratime! do konja alata; Na barjaku od zlata jabuka, Iz jabuke od zlata krstovi, Od krstova zlatne kite vise, T e kuckaju B oška po plećim a; P rim aĉe se carica M ilica, Pa uvati za uzdu alata, Ruke sklopi bratu oko vrata, P ak m u poĉe tiho govoriti: "O m oj brate, B oško Jugoviću! "Car je tebe mene poklonio, "Da ne ideš na boj na K osovo, "I tebe je blagosov kazao, "D a daš barjak, kom e tebe drago, "D a ostaneš sa m nom u K ruševcu, "Da imadem brata od zakletve." A l' govori B oško Jugoviću: "Idi, sestro, na bijelu kulu; "A ja ti se ne bih povratio, "N i iz ruke krstaš barjak dao,

"D a m i care pokloni K ruševac; "D a m i reĉe druţina ostala: "G le strašivca, B oška Jugovića! "O n ne sm jede poći u K osovo "Z a krst ĉasni krvcu proljevati "I za svoju vjeru umrijeti." P ak proćera konja na kapiju. Al' eto ti starog Jug-Bogdana I za njime sedam Jugovića, Sve je sedam ustavljala redom, A l' nijedan ni gledati ne će. Malo vreme za tim postajalo, A l' eto ti Jugović-Voina, I on vodi careve jedeke Pokrivene sa suvijem zlatom, O na pod njim uvati kulaša, I sklopi mu ruke oko vrata, Pa i njemu stade govoriti: "O m oj brate, Jugović-Voine! "Car je tebe mene poklonio, "I tebe je blagosov kazao, "D a daš jedek', kom e tebe drago, "D a ostaneš sa m nom u K ruševcu, "Da imadem brata od zakletve." V eli njojzi Jugović V oine: "Idi, sestro, na bijelu kulu; "Ne bi ti se junak povratio, "Ni careve jedeke pustio, "Da bih znao, da bih poginuo; "Idem, sejo, u Kosovo ravno "Z a krst ĉasni krvcu proljevati "I za vjeru s braćom um rijeti." P ak proćera konja na kapiju. K ad to viĊe carica M ilica, Ona pade na kamen studeni, Ona pade, pak se obeznani; Al' eto ti slavnoga Lazara, K ada viĊe gospoĊu M ilicu,

U d'riše m u suze niz obraze; On s' obzire s desna na lijevo, Te dozivlje slugu Golubana: "Golubane, moja vjerna slugo! "T i odjaši od konja labuda, "Uzmi gospu na bijele ruke, "Pak je nosi na tananu kulu; "Od mene ti Bogom prosto bilo! "N em oj ići na boj na K osovo, "V eć ostani u bijelu dvoru." K ad to zaĉu sluga G olubane, Proli suze niz bijelo lice, Pa odsjede od konja labuda, Uze gospu na bijele ruke, Odnese je na tananu kulu; Al' svom srcu odoljet' ne m oţe, Da ne ide na boj na Kosovo, V eć se vrati do konja labuda, Posjede ga, ode u Kosovo. Kad je sjutra jutro osvanulo, D olećeše dva vrana gavrana O d K osova polja širokoga, I padoše na bijelu kulu, B aš na kulu slavnoga L azara, Jedan grakće, drugi progovara: "Da l' je kula slavnog knez-Lazara? "Il' u kuli nigĊe nikog nem a?" T o iz kule nitko ne ĉujaše, V eć to ĉula carica M ilica, Pa izlazi pred bijelu kulu, Ona pita dva vrana gavrana: "Oj Boga vam, dva vrana gavrana! "O tkuda ste jutros polećeli? "Nijeste li od polja Kosova? "V iĊeste li dvije silne vojske? "Jesu li se vojske udarile? "Ĉ ija li je vojska zadobila?" Al' govore dva vrana gavrana:

"Oj Boga nam, carice Milice! "Mi smo jutros od Kosova ravna, "V iĊeli sm o dvije silne vojske; "Vojske su se juĉe udarile, "Obadva su cara poginula; "O d T uraka nešto i ostalo, "A od S rba i što je ostalo, "Sve ranjeno i iskrvavljeno." Istom oni tako besjeĊahu, Al' eto ti sluge Milutina, Nosi desnu u lijevoj ruku, Na njemu je rana sedamnaest, Vas mu konjic u krv ogreznuo; V eli njem u gospoĊa M ilica: "Š to je, bolan, slugo M ilutine? "Zar izdade cara na Kosovu?" Al' govori sluga Milutine: "Skin' me, gospo, sa konja viteza, "Umij mene studenom vodicom, "I zalij me crvenijem vinom; "T eške su m e rane osvojile." Skide njega gospoĊa M ilica, I umi ga studenom vodicom, I zali ga crvenijem vinom. Kad se sluga malo povratio, P ita njega gospoĊa M ilica: "Š to bi, slugo, u polju K osovu? "Đ e pogibe slavni kneţe L azo? "Đ e pogibe stari Jug B ogdane? "Đ e pogibe devet Jugovića? "Đ e pogibe M iloš vojevoda? "Đ e pogibe V uĉe B rankoviću? "Đ e pogibe B anović S trahinja?" T ada sluga poĉe kazivati: "S vi ostaše, gospo, u K osovu. "Đ e pogibe slavni knez L azare, "Tu su mnoga koplja izlomljena, "Izlomljena i Turska i Srpska,

"A li više S rpska, nego T urska, "B raneć', gospo, svoga gospodara, "Gospodara, slavnog knez:Lazara. "A Jug ti je, gospo, poginuo "U poĉetku, u boju prvom e. "P ogibe ti osam Jugovića, "Đ e brat brata izdati ne šćede, "D okle goĊe jedan tecijaše; "Još ostade B oško Jugoviću, "K rstaš m u se po Kosovu vija; "Još razgoni T urke na buljuke, "Kao soko tice golubove. "Đ e ogreznu krvca do koljena, "T u pogibe B anović S trahinja. "M iloš ti je, gospo, poginuo "Kod Sitnice kod vode studene, "Đ eno m logo T urci izginuli; "M iloš zgubi T urskog car:M urata "I Turaka dvanaest hiljada; "Bog da prosti, ko ga je rodio! "On ostavi spomen rodu Srpskom, "D a se priĉa i pripovijeda "Dok je ljudi i dok je Kosova. "A što pitaš za prokletog V uka, "Proklet bio i ko ga rodio! "Prokleto mu pleme i koljeno! "On izdade cara na Kosovu "I odvede dvanaest hiljada, "Gospo moja! ljutog oklopnika."

41) Ja se ne m ogu naĉuditi, kako je G . M . Svetić (u L jetopisu za 1830 godinu Ĉ . druga strana 59) ovdje mogao razumjeti, da je Lazar car (ili knez) od m uškijeh glava! O vo znaĉi: od m uškijeh glava ni: koga ne ostavljaš kod dvora (a za ženskinje nije, da knjige nosi u Kosovo).

46. Propast carstva Srpskoga.

Poletio soko tica siva Od Svetinje od Jerusalima, I on nosi ticu lastavicu. To ne bio soko tica siva, V eće bio svetitelj Ilija; On ne nosi tice lastavice, V eće knjigu od B ogorodice, Odnese je caru na Kosovo, S pušta knjigu caru na koleno, Sama knjiga caru besedila: "C are L azo, ĉestito koleno! "K om e ćeš se privoleti carstvu? "Ili voliš carstvu nebeskom e, "Ili voliš carstvu zem aljskom e? "A ko voliš carstvu zemaljskome, "S edlaj konje, priteţi kolane, "Vitezovi sablje pripasujte, "P a u T urke juriš uĉinite, "S va će T urska izginuti vojska; "A ko l' voliš carstvu nebeskom e, "A ti sakroj na Kosovu crkvu, "Ne vodi joj temelj od mermera, "V eć od ĉiste svile i skerleta, "P a priĉesti i naredi vojsku; "S va će tvoja izginuti vojska, "T i ćeš, kneţe, šnjom e poginuti. A kad care saslušao reĉi, Misli care misli svakojake: "M ili B oţe, što ću i kako ću? "K om e ću se privoleti carstvu? "D a ili ću carstvu nebeskom e? "D a ili ću carstvu zemaljskome? "A ko ću se privoleti carstvu, "Privoleti carstvu zemaljskome, "Zemaljsko je za maleno carstvo, "A nebesko u vek i do veka."

Car volede carstvu nebeskome, A nego li carstvu zemaljskome, Pa sakroji na Kosovu crkvu, Ne vodi joj temelj od mermera, V eć od ĉiste svile i skerleta, Pa doziva Srpskog patrijara I dvanaest veliki vladika, T e priĉesti i naredi vojsku. Istom kneţe naredio vojsku, N a K osovo udariše T urci. M aĉe vojsku B ogdan Juţe stari S devet sina devet Jugovića, Kako devet sivi sokolova, U svakog je devet iljad' vojske, A u Juga dvanaest iljada, P a se biše i sekoše s T urci: S edam paša biše i ubiše, K ad osm oga biti zapoĉeše, A l' pogibe B ogdan Juţe stari, I izgibe devet Jugovića, Kako devet sivi sokolova, I njiova sva izgibe vojska. Makoš' vojsku tri M rnjavĉevića: B an U glješa i vojvoda G ojko I sa njim a V ukašine kralje, U svakoga triest iljad' vojske, P a se biše i sekoše s T urci: O sam paša biše i ubiše, D evetoga biti zapoĉeše, P ogiboše dva M rnjavĉevića, B an U glješa i vojvoda G ojko, V ukašin je grdni rana dop'o, N jega T urci s konjm a pregaziše; I njiova sva izgibe vojska. M aĉe vojsku E rceţe S tepane, U Ercega mloga silna vojska, M loga vojska, šezdeset iljada, T e se biše i sekoše s T urci:

D evet paša biše i ubiše, D esetoga biti zapoĉeše, Al' pogibe E rceţe S tepane, I njegova sva izgibe vojska. M aĉe vojsku S rpski knez L azare, U Laze je silni Srbalj bio, Sedamdeset i sedam iljada, Pa razgone po Kosovu Turke, Ne dadu se ni gledati Turkom, Da kamo li bojak biti s Turci; Tad' bi Laza nadvladao Turke, B og ubio V uka B rankovića! On izdade tasta na Kosovu; T ada L azu nadvladaše T urci, I pogibe Srpski knez Lazare, I njegova sva izgibe vojska, Sedamdeset i sedam iljada; S ve je sveto i ĉestito bilo I m ilom e B ogu pristupaĉno.

47. M usić Stefan.

V ino pije M usiću S tevane U M ajdanu ĉisto srebrnom e[42] U svom krasnom dvoru gospodskome; V ino sluţi V aistina sluga. K ad se ladna podnapiše vina, A l' besedi M usiću S tevane: "V aistino, m oje ĉedo drago! "Ja ću leći sanak boraviti, "T i veĉeraj, pa se napij vina, "P a pošetaj pred gospodskog dvora, "P a pogledaj ĉistom vedrom nebu; "Jeli jasan mesec na zaodu, "Jel' danica na istoku zvezda; "Jeli nama putovati vreme "Na Kosovo lepo polje ravno "N a roĉište ĉestitom e knezu;

"Jer znadeš li, m oje ĉedo drago, "Kadono smo na zakletvi bili "K ako nas je zaklinjao kneţe, "Zaklinjao, proklinjao ljuto: ""Ko je Srbin i Srpskoga roda, ""I od Srpske krvi i kolena, ""A ne doš'o na boj na K osovo, ""Ne imao od srca poroda! ""N i m uškoga ni devojaĉkoga; ""O d ruke m u ništa ne rodilo! ""R ujno vino ni šenica bela; ""R Ċom kap'o, dok m u je kolena!"" L eţe S teva u m eke dušeke, P oveĉera V aistina sluga, P oveĉera i napi se vina, P a išeta pred gospodskog dvora I pogleda ĉistom vedrom nebu, Jeste jasan mesec na zaodu, Jest danica na istoku zvezda; Jeste njima putovati vreme Na Kosovo lepo polje ravno N a roĉište ĉestitom e knezu; P a se šeće konjm a u ahare, Pa izvede dva konja viteza, Osedla i opravi lepo, Jednog sebi, drugog gospodaru; P a se šeće u gospodske dvore, I iznese krstat svilen barjak, Pa kome je dvanaest krstova, S vi dvanaest od ĉistoga zlata, I ikona svetoga Jovana, K rsno im e M usića S tevana, Prisloni ga uz gospodskog dvora, P a se šeće gore na ĉardake, Da probudi gospodara svoga. K ad je bio ĉardaku na vrati, Kob ga kobi Stevanova ljuba, Zagrli ga, pa ga i poljubi:

"Bogom brate, Vaistino slugo! "V išnjim B ogom i svetim Jovanom ! "Do sad si mi verna sluga bio, "Od jako si Bogom pobratime, "Nemoj budit gospodara moga; "Jer sam jadna zao sanak vid'la, "Gdi poleti jato golubova, "I pred njima dva sokola siva, "Ispred našeg dvora gospodskoga, "O dletiše na K osovo ravno "I padoše m eĊ' M uratov tabor, "G di padoše, već se ne digoše; "T o je, braćo, vaše zlam enije, "Bojati se da ne izginete." Al' besedi Vaistina sluga: "Draga seko, Stevanova ljubo! "N e ću, seko, nevere ĉiniti "Gospodaru i mome i tvome; "Jer ti nisi na zakletvi bila, "K ako nas je zaklinjao kneţe, "Zaklinjao, proklinjao ljuto: ""Ko je Srbin i Srpskoga roda, ""I od Srpske krvi i kolena, ""A ne doš'o na boj na K osovo, ""O d ruke m u ništa ne rodilo! ""Rujno vino, ni šenica bela; ""N e im ao poljskog berićeta! ""Ni u domu od srca poroda! ""R Ċom kap'o dok m u je kolena!"" "P a ja ne sm em nevere ĉiniti "Gospodaru i mome i tvome." V eć ušeta u ĉardake gornje, Pa probudi gospodara svoga: "Ustanite, dragi gospodaru! "Jeste nama putovati vreme." U sta S teva na noge junaĉke, I umiva svoje lice belo, I oblaĉi gospodsko odelo,

Pa pripasa sablju okovanu, Pa uzima kondir vina rujna, T e napija krasnu slavu B oţju S retna puta i krsta ĉasnoga U svom dvoru za stolom svojijem, Vojvodi je to i pre i posle[43] P a išeta pred gospodske dvore, U sedoše dva konja viteza, R azaviše krstate barjake, U dariše bubnji i svirale, D igoše se B ogom putovati. Bela i je zora zabelila Na Kosovu krasnom polju ravnom, Susrete i Kosovka devojka, U ruku joj dva kondira zlatna, Oba zlatna, al' obadva prazna, Pod pazuom klobuk svile bele, Za klobukom bela kita perja, U dnu perje srebrom zaliveno, A po sredi zlatom prepleteno, I po vrtu biserom kićeno; A l' besedi M usiću S tevane: "B oţja pom oć, m oja seko draga! "G di si, dušo, na ograšju bila? "Otkuda ti klobuk svile bele? "Daj mi, seko klobuk svile bele, "Da ga poznam, koga je vojvode; "A tako m i srećna puta m oga "N evere ti uĉiniti ne ću!" Al' besedi Kosovka devojka: "Z dravo da si, kneţeva vojvodo! "N isam nigdi na ograšju bila, "Rano me je probudila majka, "Mi ranimo te vodu grabimo; "K ad ja doĊo na vodu S itnicu, "Al' Sitnica mutna i povodna, "Nosi, brate, konje i junake, "T urske kape i bijele ĉalm e,

"Krasne Srpske bijele klobuke "O vaj klobuk blizu kraja beše, "Ja zagazi u vodu Sitnicu, "I uvati klobuk svile bele, "B rata im am od m ene m laĊega, "N osim klobuk bratu roĊenom e, "Ja sam mlada milo mi je perje." K lobuk dade kneţevoj vojvodi, Ĉ im ga vide M usiću S tevane, Ĉ im ga vide, tim ga i poznade, Prosu suze niz gospodsko lice, Udari se po kolenu rukom, Ĉ isti skerlet na kolenu puĉe, Z latna kopĉa na desnom rukavu: "T eško m eni i do B oga m oga! "Na meni je ostanula kletva "O d m ojega ĉestitoga kneza." Klobuk dade Kosovki devojki, P a se m aši u dţepove rukom , T e joj dade tri dukata ţuta: "Naj ti, seko, Kosovka devojko! "A ja idem na boj na Kosovo "U presveto ime Isusovo[44], "Ako Bog da, te se natrag vratim, "L epšim ću te darivati darom ; "Ako l', seko, ja pogibo amo, "P om eni m e po peškešu m om e." U dariše konje m am uzam a, Pa Sitnicu vodu prebrodiše, U dariše u carevi tabor. K ako doĊe M usiću S tevane, T ri je paše bio i ubio, K ad zapoĉe biti ĉetvrtoga, T u pogibe M usiću S tevane I sa njime Vaistina sluga I vojske mu dvanaest iljada; I tu nam je i knez poginuo. Tu su Srblji izgubili carstvo

Ĉ estitoga cara zemaljskoga.

42) P ripovijeda se, da je M usić S tefan bio iz M ajdana u nahiji P oţarevaĉkoj.

43) t. j. I prvo i pošljednje (nigda više u svom dvoru ne će ) slavu napijati).

44) Ja m islim , da je ovaj stih dodat u naše vrijem e.

48. S m rt m ajke Jugovića. (iz Hrvatske).

M ili boţe, ĉuda velikoga! K ad se sleţe na K osovo vojska, U toj vojsci devet Jugovića I deseti star Juţe B ogdane; B oga m oli Jugovića m ajka, D a joj B og da oĉi sokolove I bijela krila labudova, Da odleti nad Kosovo ravno, I da vidi devet Jugovića I desetog star-Juga Bogdana. Š to m olila B oga dom olila: B og joj dao oĉi sokolove I bijela krila labudova, Ona leti nad Kosovo ravno, M rtvi naĊe devet Jugovića I desetog star-Juga Bogdana, I više nji devet bojni koplja, Na kopljima devet sokolova, Oko koplja devet dobri konja, A pored nji devet ljuti lava. T ad' zavrišta devet dobri konja, I zalaja devet ljuti lava, A zaklikta devet sokolova; I tu majka tvrda srca bila, Da od srca suze ne pustila, V eć uzim a devet dobri konja,

I uzima devet ljuti lava, I uzima devet sokolova, Pak se vrati dvoru bijelome. Daleko je snae ugledale, M alo bliţe pred nju išetale, Zakukalo devet udovica, Zaplakalo devet sirotica, Z avrištalo devet dobri konja, Zalajalo devet ljuti lava, Zakliktalo devet sokolova; I tu majka tvrda srca bila, Da od srca suze ne pustila. K ad je bilo noći u po noći, A l' zavrišta D am janov zelenko; Pita majka Damjanove ljube: "Snao moja, ljubo Damjanova! "Š to nam vrišti D am janov zelenko? "A l' je gladan šenice bjelice, "A li ţedan vode sa Z veĉana?" Progovara ljuba Damjanova: "Svekrvice, majko Damjanova! "N it' je gladan šenice bjelice, "N iti ţedan vode sa Z veĉana, "V eć je njega D am jan nauĉio "D o po noći sitnu zob zobati, "O d po noći na drum putovati; "P ak on ţali svoga gospodara "Š to ga nije na sebi donijo." I tu majka tvrda srca bila, Da od srca suze ne pustila. Kad u jutru danak osvanuo, Ali lete dva vrana gavrana, Krvava im krila do ramena, Na kljunove b'jela pjena trgla; Oni nose ruku od junaka I na ruci burm a pozlaćena, Bacaju je u krioce majci; Uze ruku Jugovića m ajka,

Okretala, prevrtala s njome, Pa dozivlje ljubu Damjanovu: "Snao moja, ljubo Damjanova! "B i l' poznala, ĉija j' ovo ruka?" Progovara ljuba Damjanova: "Svekrvice, majko Damjanova! "O vo j' ruka našega D am jana, "Jera burmu ja poznajem, majko, "Burm a sa m nom na vjenĉanju bila." Uze majka ruku Damjanovu, Okretala, prevrtala s njome, Pak je ruci tijo besjedila: "Moja ruko, zelena jabuko! "Gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta! A rasla si na kriocu mome, "Ustrgnuta na Kosovu ravnom!" N adula se Jugovića majka, Nadula se, pa se i raspade Z a svojije devet Jugovića I desetim star-Jugom Bogdanom.

49. Carica Milica i Vladeta vojvoda.

P ošetala carica M ilica Ispod grada bijela K ruševca S njom e šeću dvije m ile kćeri: Vukosava i lijepa Mara; K njima jezdi Vladeta vojvoda Na doratu na konju dobrome; Vladeta je konja oznojio I u b'jelu pjenu obukao. Pita njega carica Milica: "O j B oga ti, kneţeva vojvodo! "Š to si tako konja oznojio? "N e ideš li sa polja K osova? "N e viĊe li ĉestitoga kneza, "Gospodara i moga i tvoga?" Al' besjedi Vladeta vojvoda:

"Oj Boga mi, carice Milice! "Ta ja idem sa polja Kosova, "A l' ne viĊeh ĉestitoga kneza, "V eć ja viĊeh kneţeva zelenka, "Ć eraju ga po K osovu T urci, "A knez mislim da je poginuo." K ad to zaĉu carica M ilica, Proli suze niz bijelo lice, P ak još pita V ladetu vojvodu: "Još m i kaţi, kneţeva vojvodo! "Kad si bio na Kosovu ravnu, "N e viĊe li devet Jugovića "I desetog starog Jug-Bogdana" Al' besjedi Vladeta vojvoda: "T a ja proĊoh kroz K osovo ravno, "I ja viĊeh devet Jugovića "I desetog starog Jug-Bogdana. "Oni bjehu u pola Kosova, "Krvave im ruke do ramena "I zeleni m aĉi do balĉaka; "Ali su im malaksale ruke "S ijekući po K osovu T urke." Još m u reĉe carica M ilica: "S tan' poĉekaj, kneţeva vojvodo! "N e viĊe li još dva zeta m oja: "B rankovića, M iloš-O bilića?" Al' besjedi Vladeta vojvoda: "T a ja proĊoh kroz K osovo ravno, "I ja viĊeh M iloš-O bilića: "O n stajaše u polju K osovu, "Na bojno se koplje naslonio. "Bojno mu se koplje prelomilo, "P ak na njega T urci navališe, "Do sad mislim da je poginuo; "Al' ne viĊeh V uka B rankovića, "N e viĊeh ga, ne vid'lo ga sunce! "O n izdade ĉestitoga kneza,

"Gospodara i moga i tvoga."

50. K om adi od različnijeh K osovskijeh pjesama.

I.

Car Murate u Kosovo pade, K ako pade, sitnu knjigu piše, T e je šalje ka K ruševcu gradu, Na koljeno Srpskom knez-Lazaru: "Oj Lazare, od Srbije glavo! "N it' je bilo, niti m oţe biti: "Jedna zemlja, a dva gospodara; "Jedna raja, dva haraĉa daje; "C arovati oba ne m oţem o, "V eć m i pošlji kljuĉe i haraĉe, "Z latne kljuĉe od svijeh gradova, "I haraĉe od sedam godina; "A ko li m i to poslati ne ćeš, "A ti hajde u polje Kosovo, "Da sabljama zemlju dijelimo." K ad L azaru sitna knjiga doĊe, Knjigu gleda, grozne suze roni.

II.

D a je kom e poslušati bilo, K ako ljuto kneţe proklinjaše: "K o ne doĊe na boj na K osovo, "Od ruke m u ništa ne rodilo: "N i u polju bjelica pšenica, "Ni u brdu vinova lozica!"

III.

Slavu slavi Srpski knez Lazare U K ruševcu M jestu skrovitom e, Svu gospodu za sofru sjedao,

S vu gospodu i gospodiĉiće: S desne strane starog Jug-Bogdana, I do njega devet Jugovića; A s lijeve V uka B rankovića. I ostalu svu gospodu redom, U zastavu vojvodu M iloša, I do njega dv'je Srpske vojvode: Jedno m i }e K osanĉić Ivane. A drugo je Toplica Milane. Car uzima zlatan pehar vina, Pa govori svoj gospodi Srpskoj: "K om e ć' ovu ĉašu nazdraviti? "A ko ću je napit' po starještvu, "N apiću je starom Jug -Bogdanu; "A ko ću je napit' po gospodstvu, "N apiću je V uku B rankoviću; "A ko ću je napit' po m ilosti, "N apiću je m ojim devet šura, "D evet šura, devet Jugovića; "A ko ću je napit' po ljepoti, "N apiću je K osanĉić-Ivanu; "A ko ću je napit' po visini, "N apiću je T oplici M ilanu; "A ko ću je napit' po junaštvu, "N apiću je vojvodi M ilošu. "T a nikom ' je drugom napit' ne ću, "V eć u zdravlje M iloš-O bilića: "Z drav M ilošu, vjero i nevjero! "Prva vjero, potonja nevjero! "S jutra ćeš m e izdat' na K osovu, "I odbjeći T urskom car-Muratu; "Zdrav mi budi! i zdravicu popij: "V ino popij, a na ĉast ti pehar!" S koĉi M iloš na noge lagane, Pak se klanja do zemljice crne: "Vala tebe, slavni knez-Lazare! "Vala tebe na tvojoj zdravici, "Na zdravici i na daru tvome;

"Al' ne vala na takoj besjedi, "Jer, tako me vjera ne ubila! "Ja nevjera nikad bio nisam, "N it' sam bio, niti ću kad biti, "Nego sjutra mislim u Kosovu "Z a rišćansku vjeru poginuti, "Nevjera ti sjedi uz koljeno, "Ispod skuta pije ladno vino: "A prokleti V uĉe B rankoviću. "Sjutra jeste lijep Vidov danak, "V iĊećem o u polju K osovu, "Ko je vjera, ko li je nevjera "A tako mi Boga velikoga! "Ja ću otić' sjutra u K osovo, "I zaklaću T urskog car-Murata, "I staću m u nogom pod groce; "A ko li m i B og i sreća dade, "T e se zdravo u K ruševac vratim , "U vatiću V uka B rankovića, "V ezaću ga uz to bojno koplje, "K ao ţena kuĊelj' uz preslicu, "N osiću ga u polje K osovo."

IV.

"P obratim e, K osanĉić-Ivane! "Jesi l' Tursku uvodio vojsku? "Jeli mlogo vojske u Turaka? "M oţem o li s T urci bojak biti? "M oţem o li T urke pridobiti?" V eli njem u K osanĉić Ivane: "O m oj brate, M iloš-O biliću! "Ja sam Tursku vojsku uvodio, "Jeste silna vojska u Turaka; "Svi mi da se u so prometnemo, "N e bi T urkom ruĉka oso lili: "Evo puno petnaest danaka "Ja sve hodah po Turskoj ordiji,

"I ne naĊoh kraja ni hesapa: "Od mramora do suva javora, "Od javora, pobro, do Sazlije, "D o S azlije na ćem er ćuprije, "O d ćuprije do grada Z veĉana, "O d Z veĉana, pobro, do Ĉ eĉana, "O d Ĉ eĉana v rhu do planine, "Sve je Turska vojska pritisnula: "Konj do konja, junak do junaka, "B ojna koplja kao ĉarna gora, "Sve barjaci kao i oblaci, "A ĉadori kao i snegovi; "D a iz neba plaha kiša padne, "N iĊe ne bi na zem ljicu pala, "V eć na dobre konje i junake. Murat pao na Mazgit na polje, "Uvatio i Lab i Sitnicu." Još ga pita M iloš-O biliću. "Ja Ivane, mio pobratime! "Đ e je ĉador silnog car-Murata? "Ja sam ti se knezu zatekao, "Da zakoljem Turskog car-Murata, "Da mu stanem nogom pod groce." A l' govori K osanĉić Ivane: "Da lud ti si, mio pobratime! "Đ e je ĉador silnog car-Murata, "Usred Turskog silna taobora, "D a ti im aš krila sokolova, "P ak da padneš iz neba vedroga, "Perje mesa ne bi iznijelo." T ada M iloš zaklinje Ivana: "O Ivane, da moj mili brate, "N eroĊeni, kao i roĊeni! "Nemoj tako knezu kazivati, "Jer će nam se kneţe zabrinuti, "I sva će se vojska poplašiti, "V eć ovako našem knezu kaţi: "Ima dosta vojske u Turaka,

"A l' s' m oţem o s njim a udariti, "I lasno ih pridobit' m oţem o; "Jera nije vojska od mejdana, "V eć sve stare hodţe i hadţije, "Z anatlije i m lade ćardţije, "K oji boja ni viĊeli nisu, "Istom pošli, da se ljebom rane; "A i što je vojske u T uraka, "Vojska im se jeste poboljela "O d bolesti teške srdobolje, "A dobri se konji poboljeli "Od bolesti konjske sakagije.

V.

"K oji ono dobar junak bješe, "Š to jedan put britkom sabljom m ane, "Britkom sabljom i desnicom rukom, "P ak dvadeset odsijeĉe glava?" - "O no jeste B anović S trahinja?" - "K oji ono dobar junak bješe, "Š to dva i dva na koplje nabija, "Preko sebe u Sitnicu tura?" "O no jeste S rĊa Z lopogleĊa." - "K oji ono dobar junak bješe "Na alatu konju velikome "S a krstašem u ruci barjakom , "Š to sagoni T urke u buljuke "I nagoni na vodu Sitnicu?" - "O no jeste B oško Jugoviću."

51. Kosovka djevojka.

Uranila Kosovka devojka, Uranila rano u nedelju, U nedelju prije jarka sunca, Zasukala bijele rukave, Zasukala do beli lakata, N a plećim a nosi leba bela,

U rukama dva kondira zlatna, U jednom e laĊane vodice, U drugome rumenoga vina; Ona ide na Kosovo ravno, P a se šeće po razboju mlada, P o razboju ĉestitoga kneza, T e prevrće po krvi junake; K og junaka u ţivotu naĊe, U m iva ga laĊanom vodicom , P riĉešćuje vinom crvenijem I zalaţe lebom bijelijem . Namera je namerila bila N a junaka O rlovića P avla, N a kneţeva m lada barjaktara, I njega je našla u ţivotu, D esna m u je ruka oseĉena I lijeva noga do kolena, Vita su mu rebra izlomljena, V ide m u se dţigerice bele; Izm iĉe ga iz te m loge krvce, U m iva ga laĊanom vodicom , P riĉešćuje vinom crvenijem I zalaţe lebom bijelijem ; Kad junaku srce zaigralo, P rogovara O rloviću P avle: "Sestro draga, Kosovko devojko! "Koja ti je golema nevolja, "T e prevrćeš po krvi junake? "K oga traţiš po razboju m lada? "Ili brata, ili bratuĉeda? "Al' po greku stara roditelja"[45] Progovara Kosovka devojka: "Dragi brato, delijo neznana! "Ja od roda nikoga ne traţim : "N iti brata niti bratuĉeda, "Ni po greku stara roditelja; "M oţ' li znati, delijo neznana, "K ad knez L aza priĉešćiva vojsku

"K od prekrasne S am odreţe crkve "T ri nedelje tridest kaluĊera? "S va se S rpska priĉestila vojska, "Najposlije tri vojvode bojne' "Jedno jeste M ilošu vojvoda, "A drugo je K osanĉić Ivane, "A treće je T oplica M ilane; "Ja se onde desi na vratima, "K ad se šeta vojvoda M ilošu, "Krasan junak pa ovome svetu, "S ablja m u se po kaldrm i vuĉe, "Svilen kalpak, okovano perje, "Na junaku kolasta azdija, "Oko vrata svilena marama, "Obazre se i pogleda na me, "S' sebe skide kolastu azdiju, "S' sebe skide, pa je meni dade ""Na, Devojko, kolastu azdiju, ""P o ĉem u ćeš m ene spom enuti, ""Po azdiji po imenu mome: ""Evo t' idem poginuti, dušo, ""U taboru ĉestitoga kneza; ""M oli B oga, draga dušo m oja, ""Da ti s' zdravo iz tabora vratim ""A i tebe dobra sreća naĊe, ""U zeću te za M ilana m oga, ""Za Milana Bogom pobratima, ""koj' je mene Bogom pobratio, ""V išnjim B ogom i svetim Jovanom; ""Ja ću tebi kum venĉani biti."" "Z a njim ide K osanĉić Ivane, "Krasan junak na ovome svetu, "S ablja m u se po kaldrm i vuĉe, "Svilen kalpak, okovano perje, "Na junaku kolasta azdija, "Oko vrata svilena marama, "N a ruci m u burm a pozlaćena, "Obazre se i pogleda na me,

"S ruke skide burm u pozlaćenu, "S ruke skide, pa je meni dade: ""N a, devojko, burm u pozlaćenu, ""P o ĉem u ćeš m ene spom enuti, ""A po burmi po imenu mome: ""E vo t' idem poginuti, dušo, ""U taboru ĉestitoga kneza; ""M oli B oga, m oja dušo draga, ""Da ti s' zdravo iz tabora vratim, ""A i tebe dobra sreća naĊe, ""U zeću te za M ilana m oga, ""Za Milana Bogom pobratima, ""koj' je mene Bogom pobratio, ""V išnjim B ogom i svetim Jovanom , ""Ja ću tebi ruĉni dever biti." " "Za njim ide Toplica Milane, "Krasan junak na ovome svetu, "S ablja m u se po kaldrm i vuĉe, "Svilen kalpak, okovano perje, "Na junaku kolasta azdija, "Oko vrata svilena marama, "Na ruci mu koprena od zlata, "Obazre se i pogleda na me, "S ruke skide koprenu od zlata, "S ruke skide, pa je meni dade. ""Na, devojko, koprenu od zlata, ""P o ĉem u ćeš m ene spom enuti, ""Po kopreni po imenu mome: ""E vo t' idem poginuti, dušo, "U taboru ĉestitoga tasta; ""M oli B oga, m oja dušo draga, ""Da ti s' zdravo iz tabora vratim, ""T ebe, dušo, dobra sreća naĊe, ""Uzeću te za vernu ljubovcu."" "I odoše tri vojvode bojne. "N ji ja danas po razboju traţim ." A l' besedi O rloviću P avle: "Sestro draga, Kosovko devojko!

"V idiš, dušo, ona koplja bojna "P onajviša a i ponajgušća, "Onde j' pala krvca od Junaka "Ta dobrome konju do stremena, "D o strem ena i do uzenĊije, "A junaku do svilena pasa, "Onde su ti sva tri poginula, "V eć ti idi dvoru bijelom e, "Ne krvavi skuta ni rukava." K ad devojka saslušala reĉi, Proli suze niz bijelo lice, Ona ode svom bijelu dvoru K ukajući iz bijela g rla: "Jao jadna! ude ti sam sreće! "Da se, jadna, za zelen bor vatim, "I on bi se zelen osušio."

45) Po greku (po grijehu) roditelj znaĉi pravi otac. O vdje se pokazuje znak narodnoga m išljenja, da je grijeh i ženiti se. Ja sam slušao od oca jednoga velikog gospodara gde govori za svoga sina : "On je moj po grijehu sin, ali ga m eni sad valja slušati."

52. Jurišić Janko.

N ešto cvili u S tam bolu gradu; Da l' je guja, da l' je vila b'jela? Nit' je guja, ni bijela vila, N o je junak Jurišiću Janko; Ako cvili, i nevolja mu je: Evo ima tri godine dana, Ka' je Janko tame dopadnuo, Bre tavnice cara tirjanina, Tirjanskoga cara Sulejmana; Jeste njemu tama dodijala, T e on cvili jutrom i veĉerom , Dosadio studenu kamenu, A nekmo li caru Sulejmanu.

Tad' dolazi care Sulejmane, On dolazi tavnici na vrata, T e dozivlje Jurišića Janka: "K opilane, Jurišiću Janko! "Koja ti je golema nevolja, "T e ti cviliš u m ojoj tavnici? "A l' si gladan, al' si oţednio? "A li si se silan uţelio, "U ţelio m lade kaurkinje?" T ad' govori Jurišiću Janko: "Volja ti je, care, besjediti; "N it' sam gladan, nit' sam oţednio; "A m ene su ţelje prolazile, "Još kako sam pao u tavnicu; "No je mene tama dosadila. "S ultan:care, ako B oga znadeš! "Išti blaga, koliko ti drago, "P ušti, care, kosti iz tavnice." Al' govori care Sulejmane: "B re, kurviću, Jurišiću Janko! "N e ću tebe pare ni dinara, "N o ti hoću, pravo da m i kaţeš, "Koje ono bjehu tri vojvode, "Š tono m oju krdisaše vojsku, "K ad ja iĊah kroz K osovo ravno?" T ad' govori Jurišiću Janko: "Voljan budi, care, govoriti, "Kad m e pitaš, pravo ću ti kazat': "Š tono bješe najprva vojvoda, "Š to veom a razgonjaše T urke, "N agonjaše u L ab i S itnicu, "O no bješe K raljeviću M arko; "Š tono bješe za njim e vojvoda, "Š to veom a s'jecijaše T urke, "O no bješe nejaĉak O gnjane, "M io sestrić K raljevića Marka; "A što bješe treća vojevoda, "Š tono sablju britku salom io,

"P a na koplje nabijaše T urke, "P reko sebe u L ab potezaše, "P otezaše u L ab i S itnicu, "O no bješe Jurišiću Janko, "Eto ti ga, care, u tavnici, "Ĉ ini od njeg šta je tebi drago." Tad' govori care Sulejmane: "B re, kurviću, Jurišiću Janko! "K oju m uku najvoliš m uĉiti, "O nom ću ti dušu izvaditi: "A li voliš po m oru plivati, "A li voliš na vatri goreti, "A li voliš, da te rastrgnem o, "Rastrgnemo konjma na repove?" T ad' govori Jurišiću Janko: "Voljan jesi, care, na besjedi; "N ikom m uke m ile m uĉit' nisu, "A li veće kad biti ne m ore: "Nisam riba, da po moru plivam; "Nisam drvo, da na vatri gorim; "K urva nisam , da m e rastrţete, "R astrţete konjm a na repove; "No ja jesam junak od junaka: "Daj mi, care, konja razlomljena, "Nejahana trideset godina, "N ejahana, na boj nećerana; "I daj mene sablju postalicu, "N evaĊenu trideset godina, "N evaĊenu, na boj isnošenu, "K oja se je rĊom proturila, "Te s' iz kora izvadit' ne more; "P a m e pusti u polje široko, "A napusti dvjesta janjiĉara, "Neka mene na sabljam' raznesu, "N ek poginem junak na junaštvu. T o je njega care poslušao, Dade njemu konja razlomljena, Nejahana trideset godina,

N ejahana, na boj nećerana; I Dade mu sablju postalicu, N evaĊenu trideset godina, N evaĊenu, na boj nenošenu, K oja se je rĊom proturila, Te s' iz kora izvadit' ne more; P a ga pusti u polje široko, A za njim e dvjesta janjiĉara. Kad se Janko konja dovatio, L juto Janko konja udaraše, A ljuće m u konjic pobjegao, P objegao poljem širokijem , Z a njim trĉi dvjesta janjiĉara. Jedno Ture izmaknulo bilo, Ne bi l' Janku ugrabilo glavu, D a u cara uzim a bakšiša: S ustignulo Jurišića Janka, K ad se Janko viĊe na nevolji, On pomenu Boga istinoga, O pojasa sablju potegao, Izvadi se; ka' nova s kovaĉa, P a doĉeka ono T ure mlado A na sablju i na desnu ruku, Udari ga po svil'nu pojasu. D vije pole sa konja padoše. Ture pade, a Janko dopade, Pa sustala konja odjahao, N a T urskoga Ċoga uzjahao. I uze mu sablju od pojasa, P a na T urke juriš uĉinio Pola ih je sabljom isjekao. A pola ih caru opremio; P a otide poljem širokijem Dvoru svome zdravo i veselo.

53. Obretenije glave kneza Lazara.

K ad L azaru odsekoše glavu

Na ubavu na polju Kosovu, Od Srblja se niko ne desio, V eć se desi jedno T ure m lado, Jeste Ture, al' je od robinje, Rodila ga Srpkinja robinja, P a besedi T ursko m om ĉe m lado: "A o T urci, m oja braćo draga! "Ovo j' glava jednog gospodara, "Greota je od Boga jednoga, "Da je kljuju orli i gavrani, "Da je gaze konji i junaci." Uze glavu svetoga Lazara, Zavi u skut kolaste azdije, Pa je nosi do vode kladenca, S pušta glavu u vodu kladenac. Stajala je glava u kladencu L epo vrem e ĉetrdeset leta, A ubavo na Kosovo telo, Ni ga jedu orli ni gavrani, Ni ga gaze konji ni junaci. M ili B oţe na svem ' tebi vala! P odigle se kiridţije m lade Od ubava Skoplja bela grada, Ovi voze Grke i Bugare, O ni idu N išu i V idinu, N a K osovu konak uĉinili. V eĉerale kirihgije m lade, V eĉerale, pak su oţednile; Izm eĊ' sebe venjer uţegoše, U ţegoše venjer jasnu sveću. O ni traţe vode po K osovu, Namera i namerila bila, Namerila na vodu kladenca, Jedan veli kirvdija mladi: "E v' u vodi m eseĉine sjajne " D rugi veli kiridţija m ladi: "N ije, braćo, m eseĉina sjajna." T reći m uĉi, ništa ne besedi,

Okrenu se pravo ka Istoku, Pa pomenu Boga istinoga, Ist'nog Boga i svetog Nikolu: "Pomoz' B oţe, i oĉe N ikola!" Pa zagazi u vodu kladenca, Te izvadi iz kladenca glavu Svetitelja Srpskoga Lazara, P a je m eće na zelenu travu, I zaiti vode u kondiru. D ok se ţedni vodom obrediše, Kad su crnoj zemlji pogledali, Nesta glave sa zelene trave, Ode glava preko polja sama, Sveta glava do svetoga tela, P ripoji se kako što j' i bila. Kad u jutru beo dan osvanu, G las dadoše kiridţije m lade, G las dadoše starim sveštenikom , I tu doĊe m logo sveštenika, T ri stotine stari sveštenika, I dvanaest veliki vladika, I ĉetiri stara patrijara: P rvo P ećki, drugo C arigradski, Vasiljenski i Jerusalimski; O blaĉiše velike odeţde, I na glave kape kamilavke, I u ruke knjige starostavne, P a ĉatiše velike m olitve, I drţaše velika denija Z a tri dana i tri noći tavne N i sedoše, ni se odm oriše, N i legoše, ni sanka im aše, M ole sveca, kud će svetac poći, D a kojoj će L aza zaduţbini: Il' O povu, ili K rušedolu, Il' će Jasku, ili B ešenovoj, Il' R akovcu, ili Š išatovcu, Il' će Đ ivši ili K uveţdinu,

D a ili će u M aćedoniju; N e će svetac zaduţbini tuĊoj, V eć on oće svojoj zaduţbini, A u svoju krasnu Ravanicu P od visokom pod K uĉaj-planinom, Š to je L aza sagradio crkvu Z a ţivota jošte za svojega, S agradio sebi zaduţbinu O svom lebu i o svome blagu A bez suza bez sirotinjskije.

54. M arko K raljević i soko.

Razbolje se K raljeviću M arko P okraj puta drum a junaĉkoga, V iše glave koplje udario, A za koplje Š arca privezao, Još govori K raljeviću M arko: "Ko bi mene vode napojio, "K o li bi m i ladak naĉinio, "T aj bi duši m jesto ufatio." Tu dopade soko tica siva, U kljunu mu vode donosio, Pa je Marka vode napojio; Nad Markom je krila raskrilio, P a je M arku ladak naĉinio; Još govori K raljeviću M arko: "O sokole, siva tico moja! "K akvo sam ti dobro uĉinio, "Kad si mene vode napojio "I kad si m i ladak naĉinio?" Soko tica odgovara Marku: "N e budali, K raljeviću M arko! "Kadno bjesmo na Kosovu bojnom, "T eški bojak m i s T urci trpljesm o, "O nda T urci m ene ufatiše, "O ba m oja krila odsjekoše; "Ti si mene ufatio, Marko,

"Metnuo me na jelu zelenu, "Da me Turski konji ne sataru, "I junaĉka mesa naranio "I prvene krvi napojio; "T u si m eni dobro uĉinio."

55. O pet to, m alo dru kčije.

L eţi M arko kraj drum a careva, Pokrio se zelenom dolamom, Po obrazu srmajli maramom, Ĉ elo glave koplje udario, Z a koplje je Š arac konjic svezan, Na koplju je sura tica orle, Š iri krila, M arku ĉini lada, A u kljunu nosi vode ladne, Te zapaja ranjena junaka. Al' besedi iz gorice vila: "O Boga ti, sura tico orle! "Š to je tebi dobra uĉinio, "U ĉinio K raljeviću M arko, "Š iriš krila, te m u ĉiniš lada, "I u kljunu nosiš vode ladne, "T e zapajaš ranjena junaka?" Al' besedi sura tica orle: "M uĉi, vilo, m ukom se zam ukla! "K ako m " nije dobra uĉinio, "U ĉinio K raljeviću M arko? "M oţeš znati i pam etovati, "Kad izgibe vojska na Kosovu "I obadva cara poginuše, "C ar M urate i kneţe L azare, "Pade krvca konju do strm ašca "I junaku do svil'na pojasa, "Po njoj plove kolji i junaci, "Konj do konja, junak do junaka? "A mi tice doletismo gladne, "D oletism o i gladne i ţedne,

"Ljuckoga se naranismo mesa "I krvi se ljucke napojismo, "A moja se krila zakvasiše, "Planu sunce iz neba vedroga, "T e se m oja krila okoreše, "Ja ne mogo s krilma poletiti, "A m oje je društvo odletilo, "Ja ostado nasred polja ravna, "Te me gaze konji i junaci; "B og donese K raljevića M arka, "U ze m ene iz krvi junaĉke, "Pa me metnu za sebe na Š arca, "Odnese me u goru zelenu, "Pa me metnu na jelovu granu, "Iz nebesa sitan daţd udari, "T e se m oja krila poopraše, "I ja mogo s krilma poletiti, "Poletiti po gori zelenoj, "S astado se s m ojom druţbinicom . "D rugo m i je dobro uĉinio, "U ĉinio K raljeviću M arko: "M oţeš znati i pam etovati, "K ad izgore varoš na K osovu "I izgore kula A dţagina? "O nde bili m oji orlušići, "P a i skupi K raljeviću M arko, "On i skupi u svil'na nedarca, "Odnese i dvoru bijelome, "P a i rani ĉitav m esec dana, "Ĉ itav m esec i nedelju više, "Pa i pusti u goru zelenu, "S astado se s m oji orlušići; "T o je m eni uĉinio M arko." S pom inje se K raljeviću M arko, Kao dobar danak u godini.

56. Ţ enid ba M arka K raljevića.

S jede M arko za veĉeru s m ajkom , Stade mati Marku besjediti: "O m oj sinko, K raljeviću M arko! "V eć je tvoja ostarjela m ajka, "N e m oţe ti pripravljat' veĉere, "A ne m oţe sluţit' m rka vina, "A ne m oţe luĉem svijetliti: "O ţeni se, m oj prem ili sine, "D a zam jenu steĉem za ţivota." Veli Marko ostariloj majci: "Oj Boga mi, moja stara majko! "P rošao sam devet kraljevina, "I desetu Tursku carevinu; "Đ e ja naĊoh za m ene Ċevojku, "O nĊe nem a za te prijatelja: "Đ e ja naĊoh za te prijatelja, "O nĊe nem a za m ene Ċevojke, "Osim jednu, moja stara majko, "A pod dvorom kralja Š išm anina, "Mati moja, u zemlji Bugarskoj, "Ja je naĊoh na vodi ĉatrnji, "K ad je viĊeh, m oja stara m ajko! "Oko mene trava okrenu se. "E no, m ati, za m ene Ċevojke, "Eno za te dobra prijatelja; "S prem i m ene tanke brašnjenice, "D a ja idem prositi Ċevojku." Stara mati jedva doĉekala, T a ne ĉeka dok jutro osvane, V eć m u gradi šećerli kolaĉe Kad u jutru jutro osvanulo, S prem i M arko sebe i Š arina, P a natoĉi tulum inu vina, O bjesi je o sedlu Š arinu, S drugu stranu topuzinu tešku, P a posjede pom am na Š arina, Ode pravo u zemlju Bugarsku, B 'jelu dvoru kralja Š išm anina.

Daleko ga kralju ugledao, M alo bliţe pred njeg' išetao: R uke šire, u lice se ljube, Z a junaĉko pitaju se zdravlje; S luge vjerne konje privatiše, O dvedoše u podrum e donje, Kralju Marka na bijelu kulu, Za gotovu sofru zasjedoše, P a stadoše m rko piti vino A kada se ponapiše vina, M arko skoĉi na noge lagane, Kapu skida. do zemlje se svija, O n u kralja zaprosi Ċevojku, K ralj je dade, ne reĉe rijeĉi. Dok postavi prsten i jabuku, I poreza ruho na Ċevojku. I dariva svasti i punice, Dade Marko tri tovara blaga. Odgodio do mjeseca dana, Dok otide bijelu Prilipu I pokupi kićene svatove. B esjedi m u Ċevojaĉka m ajka: "O moj zete, od Prilipa Marko! "N em oj vodit' tuĊina Ċevera, "V eć jal' brata, jali bratuĉeda: "Đ evojka je odviše lijepa, "Bojimo se goleme sramote." T u je noćcu prenoćio M arko, P a u jutru oprem i Š arina, Ode pravo bijelu Prilipu. Kad je bio do Prilipa grada, Daleko ga mati opazila, M alo bliţe pred njeg' išetala, R uke širi, u lice ga ljubi, Marko majku u bijelu ruku. Pita majka K raljevića M arka: "O m oj sine, K raljeviću M arko! "Jesi l' mene mirno putovao?

"Jesi l' mene snahu isprosio? "Mene snahu, sebe vjernu ljubu " R eĉe M arko ostariloj m ajci: "Jesam, mati, mirno putovao, "I Ċevojku sebe isprosio, "P otrošio tri tovara blaga, "I kad poĊoh dvoru bijelom e, "R eĉe m eni Ċevojaĉka m ajka: ""O m oj zete, K raljeviću M arko! ""N em oj vodit' tuĊina Ċevera, ""V eć jal' brata, jali bratuĉeda: ""Đ evojka je odviše lijepa, ""Bojimo se goleme sramote."" "A ja, mati, brata ne imadem, "Brata nemam, bratuĉeda nem am ." Veli njemu ostarila majka: "O moj sine, od Prilipa Marko! "Za to nemaj brige nikoliko, "V eć naĉini jednu sitnu knjigu, "T e je pošlji duţdu od M letaka, "N ek ti poĊe na kum stvo vjenĉano, "Nek povede pet stotina svata, "D rugu šalji Z em ljiću S tjepanu, "D a ti bude Ċever kod Ċevojke, "Nek povede svata pet stotina, "Pa se ne boj nikakve sramote. K ada M arko razum ijo r'jeĉi, O nda svoju poslušao m ajku, O n naĉini knjige na koljenu, Jednu šalje duţdu M letaĉkom e, D rugu pobru Z em ljiću S tjepanu Malo vreme za tim postojalo, A l' eto ti duţda od M letaka, Sa njim ide pet stotina svata; D uţde ode na tananu kulu, A svatovi u polje široko; Malo za tim, eto i Stjepana, I on vodi pet stotina svata

S astaše se na kuli tananoj, T e se m rka ponapiše vina. Odatle se svati podigoše, O tidoše u zem lju B ugarsku, P ravo dvoru kralja Š išm anina L ijepo ih kralju doĉekao Vode konje u podrume donje, A junake na bijele kule; P ridrţa ih tri bijela dana, P oĉinuše konji i junaci K ad ĉetvrto jutro osvanulo, P ovikaše kićeni ĉauši. "Azurala, kita i svatovi! "Kratki danci, a dugi konaci, "H oće nam se dom a zastarati." Kralj iznese gospodske darove: K om jagluka, kom e bošĉaluka, Kumu dade od zlata siniju, A Ċeveru od zlata košulju I dade m u konja i Ċevojku; Još Ċeveru kralje govoraše "Eto tebe konja i Ċevojke "Do Markova dvora bijeloga, "P odaj M arku lijepu Ċevojku, "N a ĉast tebe konjic od m ejdana" D igoše se kićeni svatovi Putovati uz polje Bugarsko Đ e je sreća, im a i nesreće D unu vjetar u polju široku, T e podiţe duvak na Ċevojci, Ukaza se lice u Ċevojke, V iĊe lice duţde od M letaka, Od muke ga glava zaboljela, Jedva ĉeka, kad će noćca doći K ad svatovi na konak padoše, T ad' pošeta duţde od M letaka D o ĉadora Z em ljića S tjepana, P a S tjepanu tiho govoraše:

"O Ċevere, Z em ljiću S tjepane! "Daj ti mene tvoju milu snahu "Jednu noćcu za vjernu ljubovcu, "E vo tebe jedna ĉizm a blaga, "M oj S tjepane, ţutijeh dukata " V eli njem u Z em ljiću S tjepane "Š uti, duţde, okam enio se! "Palo ti je na um poginuti?" P ovrati se duţde od M letaka. Kad su bili na drugom konaku, Š eta duţde bijelu ĉadoru, P a govori Z em ljiću S tjepanu: "Daj, Stjepane, tvoju milu snahu "Jednu noćcu za vjernu ljubovcu, "E vo tebe dvije ĉizm e blaga, "M oj S tjepane, ţutijeh dukata " Stjepan njemu gorko odgovori: "Idi, duţde, izgubio glavu! "K ako će se obljubiti kuma!" P ovrati se duţde pod ĉadora. K ad su bili na trećem konaku, Ide duţde Ċeveru S tjepanu: "D aj, Ċevere, tvoju m ilu snahu "Jednu noćcu za vjernu ljubovcu, "E vo tebe tri ĉizm e dukata." P revari se Z em ljiću S tjepane N a tri ĉizm e ţutijeh dukata, D ade duţdu svoju snahu milu. U ze njem u tri ĉizm e dukata, A duţd kum u za bijelu ruku, O dvede je pod ĉadore svoje, Pa je kumi tiho besjedio" "Sjedi dolje, moja mila kumo! "Da s' grlimo i da s' milujemo." V eli njem u B ugarka Ċevojka "B olan kum e, duţde od M letaka! "Pod nam ' će se zem lja provaliti, "A više nas nebo prolom iti,

"K ako će se kum a m ilovati?" R eĉe rijeĉ duţde od M letaka "Oj ne luduj, moja mila kumo! "Ja sam do sad devet obljubio, "K um o m oja! kum a krštenijeh, "A vjenĉane dvadest i ĉetiri; "Ni jednom se zemlja ne provali, "N it' se nebo više nas prolom i; "V eć ti sjedi, da se m ilujem o." A Ċevojka kum u govoraše: "A m oj kum e, duţde od M letaka! "Mene stara proklinjala majka, "Da ne ljubim bradata junak, "V eć junaka m lada golobrada, "K ao što je K raljeviću M arko." Kad to ĉuo duţde od M letaka, On berbere hitre dobavio, Jedan mije, drugi bradu brije; P oklanja se lijepa Ċevojka, Kupi bradu, u jagluk zavija. P a berbere duţde izgonio, Svojoj kumi tiho besjedio: "Sjedi dolje, moja mila kumo." A B ugarka njem u besjeĊaše: "A moj kum e, duţde od M letaka! "A ko ĉuje K raljeviću M arko, "O boje ćem ' izgubiti glave." V eli duţde lijepoj Ċevojci: "Sjedi dolje, nemoj ludovati! "Eno Marka na sredi svatova, "Đ e je bijel ĉador razapeo, "N a ĉadoru jabuka od zlata, "U jabuci dva kamena draga, "Te se vidi do polu svatova; "V eć ti sjedi, da se m ilujem o." R eĉe njem u lijepa Ċevojka: "Stani malo, moj predragi kume! "D ok iziĊem pred ĉadore b'jele,

"Da pogledam nebu pod oblake, "Il' je vedro, ili je oblaĉno." K ad iziĊe m lada pred ĉadore, V iĊe ĉador K raljevića M arka, Zaigra se mlada niz svatove, Kano jelen od godine dana, D o ĉadora K raljevića M arka. Marko leg'o sanak boraviti, A Ċevojka stade više njega, Roni suze od bijela lica, K ad se prenu M arko K raljeviću, O nda reĉe B ugarci Ċevojci: "Horjatkinjo, Bugarka Ċevojko! "Z ar ne m oţe m ene priĉekati "D ok doĊem o do bijela dvora "I rišćanski zakon savršim o?" Privati se sablje okovane. P okloni se lijepa Ċevojka, P a govori K raljeviću M arku: "G ospodaru, K raljeviću M arko! "Ja nijesam roda horjatskoga, "V eć jednoga roda gospodskoga, "T i sa sobom vodiš horjatine: "H orjatina kum a i Ċevera; "P rodade m e Z em ljiću S tjepane "D uţdu kum u za tri ĉizm e blaga; "A ko m i se, M arko, ne vjeruješ, "E vo brade duţda od M letaka." Pa prosipa bradu iz jagluka. K ada viĊe K raljeviću M arko, O n Ċevojci bješe govorio: "S jedi dolje, lijepa Ċevojko, "U jutru će potraţiti M arko." P a on leţe sanak boraviti. Kada svanu i ogranu sunce, Usta Marko na noge lagane, I prigrnu ćurak naopako, A u ruku topuzinu tešku,

O de pravo kum u i Ċeveru, Te on njima dobro jutro daje: "D obro jutro, kum e i Ċevere! "O j Ċevere! kam o tvoja snaša? "A ti kume! kamo tvoja kuma?" Š uti Ċever, ništa ne govori, P rogovori duţde od M letaka: "O m oj kum e, K raljeviću M arko! "S ad su ljudi svakojake ćudi, "S ad se nije ni našalit' s m irom ."' Veli njem u K raljeviću M arko: "Z la ti šala, duţde od M letaka! "N ije šala obrijana brada! "K am o tebe brada juĉeranja?" Još m u ćaše duţde govoriti, A l' ne dade K raljeviću M arko. Manu sabljom, otkide mu glavu. P objeţe m u Z em ljiću S tjepane, S tiţe njega K raljeviću M arko, I njega je sabljom udario, Od jednoga dvojicu ogradi. P a se vrati natrag do ĉadora, T e oprem i sebe i Š arina. P odiţe se kita i svatovi, Z drav' odoše bijelu P rilipu.

57. M arko K raljević poznaje očinu sab lju.

R ano rani T urkinja Ċevojka, Prije zore i bijela dana, Na Maricu bijeliti platno. Do sunca joj bistra voda bila, Od sunca se voda zamutila, Udarila mutna i krvava, Pa pronosi konje i kalpake, Ispred podne ranjene junake; Pa nanese jednoga junaka, Uzela ga voda na maticu,

O kreće se niz vodu M aricu. V iĊe junak kod vode Ċevojku, P a je poĉe B ogom sestrim iti: "B ogom sestro, lijepa Ċevojko! "Baci mene jednu krpu platna, "Izvadi me iz vode Marice, "Ĉ estitu ću tebe ostaviti." Đ evojka je za B oga prim ila. Baci njemu jedan kraj od platna, Izvadi ga vodi na obalu. Na junaku rana sedamnaest; N a junaku ĉudno odijelo; O bedri mu sablja okovana, N a sablji su tri balĉaka zlatna, U balĉacim ' tri kam ena draga: Valja sablja tri careva grada. V eli junak T urkinji Ċevojci: "S estro m oja, T urkinja Ċevojko! "K oga im aš kod bijela dvora?" R eĉe njem u T urkinja Ċevojka: "Imam jednu ostarjelu majku, "I imadem brata Mustaf-agu." Progovara dobar ranjen junak: "S estro m oja, T urkinja Ċevojko! "Idi kaţi bratu M ustaf-agi, "Da me nosi dvoru bijelome; "K od m ene su tri ćem era blaga, "U svakome po trista dukata: "Ja ću jedan tebe pokloniti, "Drugi tvome bratu Mustaf-agi, "A treći ću sebe ostaviti, "Da ja vidam moje grdne rane; "Ako Bog da, te rane izvidam, "Ĉ estitu ću tebe ostaviti "I tvojega brata Mustaf-agu." Ode cura dvoru bijelome, Te kazuje bratu Mustaf-agi: "O moj brate, aga Mustaf-aga!

"Dobila sam ranjena junaka "Na Marici na vodi studenoj; "K od njega su tri ćem era blaga, "U svakome po trista dukata: "Jedan hoće m ene pokloniti, "A drugi će tebe, M ustaf-aga, "A treći će sebe ostaviti, "Da on vida svoje grdne rane; "Nemoj mi se, brate, prevariti. "D a pogubiš ranjena junaka, "Donesi ga dvoru bijelome." Ode Ture na vodu Maricu, A kad viĊe ranjena junaka, Uze gledat' sablju okovanu: M anu njom e, ods'jeĉe m u glavu, Skide s njega divno odijelo, Pa on ode dvoru bijelome. Pred njega je sestra izlazila, A kad viĊe, šta je uĉinio, O na reĉe bratu M ustaf-agi: "Z a što, brate, da od B oga naĊeš! "3a što zgubi m oga pobratim a? "N a što si se, bolan, prevario "A na jednu sablju okovanu! "Eda Bog da, odsjekla ti glavu!" T o m u reĉe, uz kulu uteĉe. Malo vreme za tim postajalo, D oĊe ferm an od cara T urskog Mustaf-agi, da ide na vojsku. Ode mujo na carevu vojsku, Pripasao sablju okovanu; A kad doĊe u carevu vojsku, Gleda sablju malo i veliko; Nikome se izvaditi ne da: Ode sablja od ruke do ruke, D oĊ' u ruke K raljeviću M arku, Sama mu se sablja izvadila. Kad je Marko sablju zagledao,

A l' na sablji tri slova rišćanska: Jedno slovo N ovaka kovaĉa, D rugo slovo V ukašina kralja, T reće slovo K raljevića M arka. Pita Marko Ture Mustaf-agu: "O j B oga ti, T ursko m om ĉe m lado! "Otkud tebe ova britka sablja? "Ili si je za blago kupio? "Ili si je u boju dobio? "Ili ti je od baba ostala? "Ili ti je ljuba donijela, "Donijela ljuba od miraza?" Veli njemu Ture Mustaf-aga: "Oj Boga mi, kaurine Marko! "K ad m e pitaš, pravo ću ti kazat':" Sve mu kaza, kakono je bilo. V eli njem u K raljeviću M arko: "Z a što, T ure, da od B oga naĊeš! "Nijesi mu rane izvidao? "Danas bih ti dao agaluke "K od našega cara ĉestitoga." Veli njemu Ture Mustaf-aga: "Be ne luduj, kaurine Marko! "D a ti m oţeš dobit' agaluke, "Najprije bi sebe izvadio; "V eć daj am o sablju okovanu." Manu sabljom od Prilipa Marko, S kide glavu T urĉin -Mustaf-agi. O tidoše caru kazivati, Car po Marka opravio sluge; K ako koji M arku dolazaše, Marka zove, Marko ne govori, V eć on sjedi, pije m rko vino; K ad se M arku veće dosadilo, O n prigrnu ćurak naopako, A uzim a tešku topuzinu, P a otide caru pod ĉadora; K oliko se raţljutio M arko,

U ĉizm am a sjede na serdţadu, Pa pogleda cara poprijeko, K rvave m u suze iz oĉiju. Kad je care sagledao Marka I pred njim e tešku topuzinu, C ar s' odm iĉe, a M arko prim iĉe, D ok doćera cara do duvara; C ar se m aši u dţepove rukom , Te izvadi stotinu dukata, P a ih daje K raljeviću M arku: "Idi, Marko, napij mi se vina; "Š to su m i te tako raţljutili?" : "N e pitaj m e, care pooĉim e! "Poznao sam sablju baba moga; "Da sam Bog d'o u tvojim rukama, "I ti bi m e 'vako raţljutio." P a on usta i ode ĉadoru.

58. O pet to, m alo dru kčije.

S ultan care u K osovo siĊe Sa svojijeh sto hiljada vojske, I on pade kraj vode Sitnice, Carev telal po ordiji hoda, I prodaje sablju dim išćiju: Gola sablja tri stotin' dukata, Kore su joj tri stotin' dukata, A gajtani tri stotin' dukata. T u se niko naći ne m ogaše, tko bi sablju za blago kupio. Namjera je namjerila Marka N a T urĉina careva telala, P a govori K raljeviću M arko: "O T urĉine, carevi telale! "D aj da vidim sablju dim išćiju D ade T urĉin rijeĉi ne reĉe. G leda M arko sablju dim išćiju, Pa govori carevu telalu:

"D aću tebe devet stotinica "S ve ţutijeh u zlatu dukata; "N o ĉu li m e, parevi telale! "Da gledamo Mjesto zaklonito, "Da s' odavde malo uklonimo, "D a ti brojim sve ţute dukate; "M rzi m e se ovĊe raspasivat', "D a odpanem tri ćem era zlata, "Jer sam ovĊe T urkom m logo duţan, "N e će m i dat' sablje isplatiti." T o je T urĉin jedva doĉekao, Otidoše uz vodu S itnicu P od bijelu kam enu ćupriju. R aspasa se K raljeviću M arko, T e otpasa tri ćem era zlata, Pa on stere zelenu mavlutu, I istrese tri ćem era zlata; T urĉin broji sve ţute dukate, M arko gleda sablju dim išćiju, A l' na sablji tri slova rišćanska: Jedno slovo sveti Dimitrije, D rugo slovo sveti A ranĊele, T reće slovo kralju V ukašine. K ad to viĊe K raljeviću M arko, On mi pita careva telala: "O T urĉine, carevi telale! "A tako ti Boga jedinoga! "O tkud tebe sablja dim išćija? "Ili ti je od baba ostala? "Ili ti je ljuba donijela? "Ili si je ĊegoĊ zadobio?" S tade T urĉin M arku besjediti: "Oj Boga mi, neznana delijo! "H oću tebe pravo kazivaĉi. "Nije sablja od baba ostala, "Niti mi je ljuba donijela, "V eć ĉuješ li, neznana delijo "Na mejdanu sablju sam dobio:

"Kad je Srpsko carstvo poginulo "I dva cara pala u Kosovu: "Sultan Murat i care Lazare, "Ja sam onĊe sablju zadobio: "Ja poranih rano na Sitnicu, "Da napojim dora debeloga, "Namjera me bila namjerila "N a zelena svilena ĉadora, "P od ĉadorom leţi ranjen junak, "T a strašan je, da ga B og ubije "Brci su mu po prsima pali, "Pokrio se zelenom mavlutom, "P ored njega sablja dim išćija. "Kad ugleda mene ranjen junak, "On je mene Bogom bratimio: ""Bogom brate, neznana delijo! ""Ne s'jeci mi moje ruse glave, ""Grdnijeh sam rana dopadnuo, ""S koro će m i duša izlaziti, ""P riĉekaj m e sam o do po sata, ""Sarani me kraj vode Sitnice, ""E v' kod m ene tri ćem era zlata, ""I evo ti sablja dim išćija, ""Koja valja hiljadu dukata, ""I evo ti svilena ĉadora." " "Ja m u ne šćeh za B oga prim iti, "V eć izvukoh ranjena junaka, "Trgoh sablju, odsjekoh mu glavu, "Uzeh njega za bijelu ruku "I baš onu za nogu desnicu, "Bacih njega u vodu Sitnicu. "T u sam ĉudan šićar zadobio, "I tu sam ti sablju zadobio." K ad to zaĉu K raljeviću M arko, On govori carevu telalu: "O T urĉine, da od B oga naĊeš! "Ono j' bio moj mio babajko, "M oj babajko, kralju V ukašine!

"D a si njem u dušu priĉekao, "D a si njega onĊe saranio, "Ja bih tebe ljepše saranio," P a poteţe sablju dim iskiju, T e T urĉinu odsijeĉe glavu, Uze njega za bijelu ruku, A za ruku i za desnu nogu, Baci njega u vodu Sitnicu: "Id', T urĉine, traţi baba m oga " Ode Marko u vojsku carevu I odnese i sablju i blago; P itaju ga T urci janiĉari: "O j B oga ti, K raljeviću M arko! "Kamo tebe carevi telale?" A Turcima Marko odgovara. "P roĊite se, T urci janiĉari! "U ze T ure groše i dukate, "Pak otide morem trgovati." S am i T urci M eĊu sobom zbore: "T eško T urkom trgujući s M arkom !"

59. M arko K raljević i F ilip M ad ţarin .

Vino pije tridest kapetana U Karlovcu[46] bijelome gradu, M eĊu njim a V ilip M adţarine, A do njega Zmaj-D espote V uĉe, Dokle su se vina napojili I od vina ćeiv zadobili, Pa se vali tridest kapetana, Š to je koji roblja narobio, Koliko li glava osjekao; A li veli V ilip M adţarine; "B raćo m oja, tridest kapetana! "Vidite li bijela Karlovca "I u njemu tridest i tri kule? "Ja sam svaku glavom nakitio, "D o nijesam kulu na ćupriji,

"A i nju ću skoro okititi "R usom glavom K raljevića M arka." T o govori V ilip M adţarine, A m išljaše, niko ga ne ĉuje Od Markovih vjernih prijatelja; A l' ga ĉuje Z m aj-D espote V uĉe, P obratim je K raljeviću M arku, P a se skoĉi od zem lje na noge, Dovatio divit i hartiju, Te je sitnu knjigu napisao Ka Prilipu gradu bijelome P obratim u K raljeviću M arku, 'V ako V uĉe M arku govoraše: "Ĉ uješ li m e, B ogom pobratim e! "E vo im aš grdna dušm anina "U Karlovcu Vilip-Macarina, "On se jeste, brate, zarekao, "D a će tvoju ukinuti glavu, "Njom bijelu nakititi kulu; "N o se ĉuvaj, B ogom pobratim e, "Od Vilipa kake prijevare." P a m u V uĉe knjigu opravio. A kad M arku sitna knjiga doĊe, T e viĊeo, što m u pobro piše, O n se skoĉi na noge lagane, Opremi se na bijeloj kuli, I pripasa sablju okovanu, I prigrnu ćurak od kurjaka, Pa se skide u arove donje, T e oprem i Š arca debeloga: P okri njega surom m eĊedinom , A zauzda Ċem om od ĉelika, O bjesi m u tešku topuzinu, I gadare s obadvije strane; P a se šarcu na ram ena baci, A uprti koplje ubojito, Ode pravo niz Kosovo ravno, Od Pazara lomnim Vlahom Starim,

Pa se spusti Valjevskoj nahiji, O de pravo preko M aĉve ravne D okle doĊe šeru D m itrovici, Tuna Marko Savu prebrodio, Ode pravo preko Srema ravna, A kad doĊe ka K arlovcu gradu, O de M arko niz novu ĉaršiju D okle doĊe dvoru V ilipovu, U gna Š arca u m erm er-avliju, Pa ga dogna pred bijele dvore, A l' V ilipa dom a ne bijaše, V eć otiš'o u lov u planinu, N o m u stoji ljuba A nĊelija, A oko nje ĉetiri dvorkinje, T e joj drţe skute i rukave. K ada doĊe K raljeviću M arko, O n joj B oţju pom oć nazivao: "B oţja pom oć, m oja snaho m ila! "Jel' kod dvora Vilip pobratime? A veli mu ljuba Vilipova: "Id' otale, gola dervišino! "S takijem se Vilip ne bratimi." K ad to ĉuo K raljeviću M arko, Udari je dlanom po obrazu, N a ruci m u burm a pozlaćena, N aĉini joj ranu na obrazu I tri zdrava pomjeri joj zuba, Pa joj skide tri niza dukata, T e ih baci u svil'ne dţepove, Pa govori ljubi Vilipovoj: "Pozdravi mi Vilip-M adţarina "K ada doĊe ozgo iz planine, "N eka doĊe u novu m ehanu, "Da se rujna nakitimo vina, "Ni za moje ni njegovo blago, "V eć za tvoga zlaćena Ċerdana," P a okrenu pom am na Š arina, Ode pravo u novu mehanu;

O dja Š arca, sveza pred m ehanu, A on sjede pita rujno vino Malo bilo, za dugo ne bilo, D oĊe V ilip dvoru bijelom e, A srete ga ljuba A nĊelija, Roni suze niz bijelo lice, D rţi krvav jagluk u rukam a, A pita je V ilip M adţarine: "Š to je tebe, m oja vjerna ljubo? "T e proljevaš suze od oĉiju, "D rţiš krvav jagluk u rukam a?" Ode njemu ljuba govoriti: "Gospodaru, Vilip-M adţarine! "Ti kad ode u lov u planinu, "A ja stajah pred bijelom kulom, "V rag donese jednu dervišinu, "N a njem u je ćurak od kurjaka, "P a po ćurku sablju pripasao, "Uprtio koplje na ramena, "P a on jaše konja šarenoga, "Pa ga dogna pred bijelu kulu, "M ene boţju pom oć nazivao: ""B oţja pom oć, m oja snaho m ila! ""Jeli doma Vilip pobratime?"" "A ja njemu Boga ne privatih, "No ovako njemu progovorih: ""Id' otale, gola dervišino! ""S takijem se Vilip ne bratimi." "A on dogna konja šarenoga, "Udari me dlanom po obrazu, "N a ruci m u burm a pozlaćena, "Nagrdi mi prebijelo lice "A pomjeri do tri zdrava zuba; "Skide s mene tri niza dukata, "Pa otide u novu mehanu, "A tebe je 'vako pozdravio: "D a otideš u novu m ehanu, "Da se rujna napojite vina,

"Ni za tvoje, ni njegovo blago, "V eć za m oga zlaćena Ċerdana." K ad to zaĉu V ilip M adţarine, A on reĉe ljubi A nĊeliji: "M uĉ', ne plaĉi, m oja vjerna ljubo! "S ad će njega V ilip uvatiti, "D ovešću ga dvoru bijelom e, "N ek ti nija u bešici sina." Pa okrenu suru bedeviju, O de pravo niz novu ĉaršiju D oke doĊe pred novu m ehanu, A li Š arac vezan pred vratim a, Vilip nagna suru bedeviju, D a uiĊe u novu m ehanu, A li ne da Š arac od m ejdana, V eć kobilu bije po rebrim a; N aljuti se V ilip M adţarine, P a potrţe perna buzdovana, O de biti pred m ehanom Š arca; A l' propišta Š arac pred m ehanom : "Avaj mene do Boga miloga! "Đ e pogiboh jutros pred m ehanom "O d silnoga V ilip:M adţarina "A kod moga slavna gospodara!" N o m u reĉe iz m ehane M arko: "P ropušti ga u m ehanu, Š arĉe!" K ad je Š arac saslušao M arka, Propusti ga u novu mehanu. A kad V ilip uĊe u m ehanu, A on Marku Boga ne naziva, V eće trţe tešku topuzinu, P a udari K raljevića M arka, U dari ga u pleći junaĉke, Ali Marko ni habera nema, V eće veli V ilip:M adţarinu: "Sjedi s mirom , M adţarsko kopile! "N e budi m i po koţuhu buha, "V eć odjaši, da pijem o vino,

"P a još im a dana za m ejdana." A l' to V ilip ne slušaše M arka, V eć ga ud'ri u desnicu ruku, T e m u razbi ĉašu pozlaćenu A prosu mu crveniku vino. K ad go viĊe K raljeviću M arko, A on skoĉi od zem lje na noge, N a M adţara juriš uĉinio, Njegovu mu sablju ugrabio, Te ga njome Marko udario, Udari ga po desnu ramenu, Razdvoji ga na sedlu bojnome, Pa kroz njega Marko dovatio Na vratima mermera kamena, I njega je pola presjekao, P a je oštru sab lju zagledao, P a govori K raljeviću M arko: "M ili B oţe, ĉuda velikoga! "D obra gvoţĊa u loša junaka!" N jom e m anu, ods'jeĉe m u glavu, P a je Š arcu baci u zobnicu, Ode pravo dvoru Vilipovu, Te mu obi bijelu riznicu, Iz nje Marko povadio blago, Pa otide drumom pjevajući, O sta V ilip nogom kopajući, A ljuba m u m lada kukajući.

46) Jedni pjevaju u Budimu mjesto u Karlovcu, i onda M arko ide preko B ijograda. M arko K raljević i kći kralja A rapskoga.

60. M arko K raljević i beg K ostadin .

K onje jašu do dva pobratim a, B eg K ostadin i K raljević M arko, Beg Kostadin besedio Marku: "P obratim e, K raljeviću M arko!

"D a ti m eni o jeseni doĊeš, "O jeseni, o Dmitrovu danku, "A o mome krsnome imenu, "P a da vidiš ĉasti i poštenja, "A i lepa, brate, doĉekanja, "I gospodske Ċakonije redom." A l' besedi K raljeviću M arko: "N e vali se, beţe, s doĉekanjem ! "K ad ja traţi brata A ndrijaša, "Ja se desi u dvoru tvojemu "O jeseni o Dmitrovu danku "A o tvome krsnome imenu, "V idio sam tvoje doĉekanje, "I vidi ti do tri neĉoveštva." A l' besedi beţe K ostadine: "P obratim e, K raljeviću M arko! "T a kakva m i neĉoveštva kaţeš?" V eli njem u K raljeviću M arko: "P rvo ti je, brate, neĉoveštvo: "D oĊoše ti do dve sirotice, "D a j' naraniš leba bijeloga "I napojiš vina crvenoga; "A ti veliš dvem a sirotam a: ""Id't' odatle, jedan ljucki gade! ""Ne gad'te mi pred gospodom vina."" "A m eni je ţao, beţe, bilo, "Ţ ao bilo dveju sirotica, "Pa ja uze do dve sirotice, "O dvedo i dole na ĉaršiju, "Narani i leba bijeloga "I napoji vina crvenoga, "P a pokroji na nji ĉisti skerlet, "Ĉ isti skerlet i zelenu svilu, "Pa i onda posla dvoru tvome, "A ja, beţe, gledim iz prikrajka, "K ako ćeš i onda doĉekati; "A ti uze jedno siroĉadi, "Uze njega na lijevu ruku,

"Drugo uze na desnicu ruku, "Odnese i u dvore za stole: ""Jed'te, pijte, gospodski sinovi."" "D rugo ta je, beţe, neĉoveštvo: "Š to su bili stari gospodari. "Pa su svoju aznu izgubili, "I na njim a stari skerlet beše, "O ne m ećeš u donju trpezu; "A koji su novi gospodari "I od skora aznu zametnuli "I na njim a novi skerlet beše, "O ne m ećeš u go rnju trpezu, "P red nji nosiš vino i rakiju "I gospodsku Ċakoniju redom . "T reće ti je, beţe, neĉoveštvo: "T i im adeš i oca i m ajku, "Ni jednoga u astalu nema, "D a ti pije prvu ĉašu vina."

61. M arko K raljević i A lil-aga.

P ojezdiše do dva pobratim a Preko krasna mesta Carigrada: Jedno jeste K raljeviću M arko, A drugo je beţe K ostadine! T a i poĉe besediti M arko: "P obratim e, beţe K ostadine! "Sad ja idem preko Carigrada, "Teva m' koja sukobiti beda, "Te me teva na mejdan zazvati; "Ja ću s' teško bolan uĉiniti "Od zla bola teške srdobolje." P ak se M arko bolan uĉinio B ez bolesti, od m udrosti teške, P o dobru se Š arcu poloţio, Na sedlo se srcem naslonio, Tako ide preko Carigrada. Dobra kopca sukobila Marka,

Sukobi ga carev Alil-aga, I za agom tridest janjiĉara; Alil-aga besedio Marku: "O junaĉe, K raljeviću M arko! "Ajd' na mejdan, da s' nadstreljujemo, "P a ako ti B og i sreća dade, "T e ti m ene danaske nadstreliš, "N a ĉast tebe m oji beli dvori "I u dvori moje dostojanje "I kaduna moja verna ljuba; "Ako li te danaske nadstrelim, "N e traţim ti ni dvora ni ljube, "T eke što ću tebe obesiti, "V iteza ti osvojiti Š arca." A besedi K raljeviću M arko: "O stan' m e se, T urĉine prokleti! "Mene nije do streljanja tvoga, "V eć evo m e teška bolest našla, "T eška bolest, srdobolja ljuta, "Ni konja se drţati ne m ogu, "A kamo li da se nadstreljujem!" A l' se T urĉin ostanuti ne će, Vati Marku desni skut dolame, T rţe M arko noţa od pojasa, T e odseĉe desni skut dolam e: "Idi bedo, aratos te bilo!" A l' se T urĉin ostanuti ne će, V eć uvati levi skut dolam e, Marko trţe noţa od pojasa, T e i leva odsijeĉe skuta: "Idi bedo, da te Bog ubije!" A l' se T urĉin ostanuti ne će, V eć uvati Š arca za voĊice, D esnom rukom za voĊice Š arca, Levom rukom Marka za nedarca. P lanu M arko, kako vatra ţiva, Ispravi se na Š arcu vitezu, Dobro Š arcu dizgen potegao,

Igra Š arac, kako i pom am an, I preskaĉe konje i junake; Pak doziva bega Kostadina: "P obratim e, beţe K ostadine! "Idi, brate, bezistenu mome, "Donesi mi strelu Tataranku, "U kojoj je streli Tataranki "Devet beli sokolovi pera; "A ja idem s agom na kadiju, "N a m ešćem i da nam sinpilati; "D a m eĊ' nam a posle nije kavge." T ad' se beţe bezistenu vrati, Ode Marko s agom na kadiju. Kako ide carev Alil-aga, P apuĉ' skide, sede kod kadije, Pa izvadi dvanaest dukata, T e kadiji m eće pod koleno: "Efendija, eto ti dukata, "N e daj M arku pravog sindţilata." Ali Marko Turski razabrao, A u Marka ne ima dukata, V eć buzdovan m eće preko krila: "Ĉ uješ li m e, efendi:kadija! "D aj ti m ene pravog sindţilata, "Jer vidiš li šestoper pozlaćen, "Ako t' odem udarati njime, "N e će tebe m elem trebovati, "M ešćem u ćeš i zaboraviti "A dukate ni videti ne ćeš." Efendiju popade groznica G ledajući šestoper pozlaćen, S indţilati, a drkću m u ruke. K ad poĊoše na m ejdan junaĉki, Z a agom je tridest janjiĉara, A za Markom ne ima nikoga, Do nekol'ko Grka i Bugara. K ad doĊoše na m ejdan junaĉki, A besedi carev Alil-aga:

"D elibaša, ajde m eći strele; "T i se vališ, da si dobar junak, "I vališ se caru na divanu, "D a zastreliš orla krstatoga, "K rstaš' orla, što vodi oblake." Besedi mu Kraljeviću M arko: "Ja, T urĉine, ja sam dobar junak, "Ali ti si od mene stariji, "Jer je vaše gospodstvo i carstvo "Tvoj je mejdan stariji od moga, "Jer si mene na mejdan zazvao; "V eć, T urĉine, ajde m eći strele." M etnu T urĉin prvu belu strelu, Strelu metnu, pak meri aršinom , P restrijeli sto dvadest aršina; Metnu Marko prvu belu strelu, P restrijeli dve stotan' aršina. M etnu T urĉin drugu belu strelu; P restrijeli tri stotin' aršina; Metnu Marko drugu belu strelu, P restrijeli pet stotin' aršina; M etnu T urĉin treću belu strelu, P restrijeli šest stotin' aršina; U tom M arku i K ostadin doĊe I donese strelu Tataranku, U kojoj je streli Tataranki Devet beli sokolovi pera; Metnu Marko strelu Tataranku, Ode strela u pra i u maglu, O ĉim a se ne da pregledati, A kamo li premerit' aršinom ! S tade T urĉin suze prosipati, Stade Marka Bogom bratimiga: "B ogom brate, K raljeviću M arko! "V išnjim B ogom i svetim Jovanom "P o ubavu zakonu vašem u! "N a ĉast tebe m oji beli dvori, "I kaduna moja verna ljuba,

"Tek me nemoj, brate. obesiti!" A besedi K raljeviću M arko: "O T urĉine, ţiv' te B og ubio! "B ud m e bratiš, što m i ţenu daješ? "M ene tvoja ţena ne trebuje, "U nas nije, kano u Turaka, "S našica je, kano i sestrica; "Ja na domu imam ljubu vernu, "P lem enitu Jelicu gospoĊu; "A sve bi ti, brate, oprostio, "Ali si mi izdrgo dolamu, "V eć daj m ene tri tovara blaga, "Da iskrpim na dolami skute." S koĉi T urĉin rado i veselo, G rli, ljubi K raljevića M arka, Odvede ga dvoru gospodskome, T e ga ĉasti za tri bela dana, Dade njemu tri tovara blaga, S naa kada košulju sa zlatom, U z košulju srm ajli m aram u; Još m u dade trista pratilaca, Otprati ga dvoru gospodskome. I posle su vrem e ţivovali, S vetlu caru ĉuvali krajinu: Gdi se gode krajina uzbija, Uzbija je Alil-aga s Markom; Gdi se gode gradovi uzimlju, Uzimlje i Alil-aga s Markom.

62. M arko K raljević i M ina od K ostu ra.

S jede M arko s m ajkom veĉerati Suva ljeba i crvena vina; A li M arku tri knjige doĊoše: Jedna knjiga od Stambola grada, Od onoga cara Pojazeta; Druga knjiga od Budima grada, Od onoga kralja Budimskoga:

T reća knjiga od Sibinja grada, Od vojvode Sibinjanin-Janka. Koja knjiga od Stambola grada, Car ga u njoj na vojsku poziva, Na Arapsku ljutu pokrajinu; Koja knjiga od Budima grada, Kralj ga u njoj u svatove zove, U svatove na kum stvo vjenĉano, D a ga vjenĉa s gospoĊom k raljicom; Koja knjiga od Sibinja grada, Janko u njoj na kumstvo naziva, Da mu krsti dva nejaka sina. Mar:ko nita svoju staru majku: "Sjetuj mene, moja stara majko, "K uda m i je sad ići najpreĉe: "Il' ću ići na carevu vojsku, "Il' ću ići kralju u svatove, "Da ga vjenĉam s gospoĊom kraljicom ; "Il' ću ići S ibinjanin -Janku, "Da mu krstim dva nejaka sina?" V eli m ajka K raljeviću M arku: "O m oj sinko, K raljeviću M arko! "U svate se ide na veselje, "Na kumstvo se ide po zakonu, "Na vojsku se ide od nevolje: "Idi, sinko, na carevu vojsku; "I B og će nam , sinko, oprostiti, "A T urci nam ne će razum jeti." T o je M arko poslušao m ajku, Pa se spremi na carevu vojsku, S' sobom vodi slugu Golubana; N a pohodu m ajci naruĉuje: "Ĉ u li m ene, m oja staro m ajko! "Gradu vrata rano zatvorajte, "A u jutru dockan otvorajte; "Jera sam ti, majko, u zavadi "S prokletijem Minom od Kostura, "Pa se bojim, moja stara majko,

"Da mi b'jele ne pohara dvore." Ode Marko na carevu vojsku Sa svojijem slugom Golubanom. K ad su bili na trećem konaku, Sjede Marko veĉer' veĉerati, G oluban m u rujno vino sluţi: U ze ĉašu K raljeviću M arko, Ĉ ašu uze, u san se zanese, I ispusti ĉašu na trpezu, Ĉ aša pade, vino se ne prosu; Budi njega sluga Golubane: "G ospodaru, K raljeviću M arko! "I dosad si na vojsku išao, "Al' nijesi tako drijemao, "N i iz ruke ĉašu izpuštao!" A M arko se trţe iza sanka, Pa govori slugi Golubanu: "Golubane, moja vjerna slugo! "M alo trenuh, ĉudan sanak usnih, "Ĉ udan sanak a u ĉudan ĉasak, "Đ e se pram en m agle zapoĊede "Od Kostura grada bijeloga, "Pak se savi okolo Prilipa, "U toj magli Mina od Kostura, "On pohara moje b'jele dvore, "Sve pohara i ognjem popali, "Staru majku s konjma pregazio, "Zarobi mi moju vjernu ljubu, "Odvede mi konje iz arova, "I odnese iz riznice blago." Veli njemu sluga Golubane: "A ne boj se, K raljeviću M arko! "Dobar junak dobar san usnio: "S an je laţa, a B og je istina." K ad doĊoše gradu C arigradu, D iţe care silovitu vojsku, O tidoše preko m ora sinjeg Na Arapsku ljutu pokrajinu,

Te uzimlju po moru gradove, Ĉ etrdeset i ĉetiri grada; Kad doĊoše pod K ara-Okana, O kan biše tri godine dana, O kan biše, uzet' ne m ogoše; M arko s'jeĉe A rapske junake, Pa sve glave pred cara iznosi, A car M arku bakšiše poklanja. T o T urcim a vrlo m uĉno bilo, P a govore caru ĉestitom e: "Gospodine, care Pojazete! "Marko nije junak nikoliko, "V eće m rtve odsijeca glave "I pred tebe na bakšiš donosi " T o zaĉuo K raljeviću M arko, P a se m oli caru ĉestitom e: "G ospodine, care pooĉim e! "Mene jeste sutra krsno ime, "K rsno im e lijep danak Đ urĊev; "V eć m e pusti, care pooĉim e, "Da proslavim moje krsno ime "P o zakonu i po obiĉaju; "I daj mene pobra Alil-agu, "Da se s mirom ponapijem vina." O d ina se caru ne m ogaše, V eće posla K raljevića M arka, Da on slavi svoje krsno ime, I dade mu pobra Alil-agu. Ode Marko u goru zelenu Po daleko od vojske careve. P a razape bijela šatora, Pod njim sjede piti mrko vino Sa svojijem pobrom Alil-agom. Kad u jutru jutro osvanulo, O dm ah pozna straţa od A rapa, Da u vojsci ne imade Marka, P a povika straţa od A rapa: "Sad navali, ljuta Arapijo!

"N em a onog strašnoga junaka "N a šarenu konju velikom e." Tad' navali ljuta Arapija, Ode caru triest hiljad' vojske. O nda care M arku knjigu piše: "B rţe hodi, m oj posinko M arko! "Propade mi triest hiljad' vojske." Ali Marko caru odgovara: "K ada brţe, care pooĉim e! "Još se nisam vina napojio, "A kamo li u slavu ustao!" Kad je drugo jutro osvanulo O pet viĉe straţa od A rapa: "Navalite, ljuta Arapijo! "N em a onog strašnoga junaka "N a šarenu konju velikom e." A A rapi juriš uĉiniše, O de caru šeset hiljad' vojske. Opet care Marku knjigu piše: "H odi brţe, m oj posinko M arko! "P ropade m i šeset hiljad' vojske." Ili Marko caru odgovara: "Ĉ ekaj m alo, care pooĉim e, "Još se nisam dobro poĉastio "S kumovima i s prijateljima." K ad je treće jutro osvanulo, O pet viĉe straţa od A rapa: "Navalite, ljuta Arapijo! "Nema onog dobroga junaka "N a šarenu konju velikom e." A A rapi juriš uĉiniše, Ode caru sto hiljada vojske. O nda care M arku knjigu piše: "B rţe da si, m oj posinko M arko! "B rţe da si, m oj po B ogu sinko! "A rapi m i šator oboriše." Onda Marko usjede na Š arca, Pak on ode u carevu vojsku;

Kad u jutru bijel dan osvanu I dvije se udariše vojske, O pazi ta straţa od A rapa, Pak povika iz grla bijela: "Sad ustupi, ljuta Arapijo! "E no onog strašnoga junaka "N a šarenu konju velikom e." O nda M arko ud'ri m eĊ' A rape, N a tri strane vojsku rašćerao: Jednu vojsku sabljom isjekao, D rugu vojsku Š arcem pogazio, T reću vojsku pred cara dognao; Al' se Marko ljuto izranio: Sedamdeset rana dopanuo, Sedamdeset rana od Arapa; Pak on caru pade preko krila, Pita njega care gospodine: "M oj posinko, K raljeviću M arko! "Jesu li ti rane od samrti? "M oţeš li m i, sinko, preboljeti, "D a ti traţim m elem i ećim e?" V eli njem u K raljeviću M arko: "G ospodine, care pooĉim e! "Nijesu mi rane od samrti, "Ĉ ini m i se, m ogu preboljeti." C ar se m aši rukom u dţepove, Te mu daje hiljadu dukata, Da on ide grdne rane vidat', Za njim posla dvije vjerne sluge, Da gledaju, da ne umre Marko; A li M arko ne traţi ećim a, V eć on ide iz krĉm e u krĉm u, T e on traţi, Ċe je bolje vino. Tek se Marko vina ponapio, I grdne mu rane zarastoše; A li njem u sitna knjiga doĊe, Da su njemu dvori poharani: Poharani, ognjem popaljeni,

S tara m ajka s konjm a pregaţena I vjerna mu ljuba zarobljena; T ad' protuţi K raljeviću M arko U z koljeno caru pooĉim u: "G ospodine, care pooĉim e! "B'jeli su mi dvori poharani, "V'jerna mi je ljuba zarobljena, "S tara m ajka s konjm a pregaţena, "Iz riznice odnešeno blago, "Odnijo ga Mina od Kostura." N jega tješi care gospodine: "Ne boj mi se, moj posinko Marko! "Ako su ti dvori izgoreli, "L jepše ću ti dvore naĉiniti "P ored m ojih, ko i m oji što su; "A ko ti je blago odnešeno, "D a t' uĉinim agom haraĉlijnskim , "P ak ćeš više blaga sakupiti; "Ako ti je ljuba odvedena, "B oljom ću te ljubom oţeniti." A l' govori K raljeviću M arko: "F ala tebe, care pooĉim e! "K ad ti staneš m ene dvore gradit', "M ene hoće sirotinja kleti: ""G le kurvića K raljevića M arka! ""Oni su mu dvori izgoreli, ""A ovi mu pusti ostanuli!"" "D a m ' uĉiniš agom haraĉlijnskim , "Ja haraĉa pokupit' ne m ogu "D ok ne sveţem ništa i uboga, "P a će m ene sirotinja kleti: ""G le kurvića K raljevića M arka! ""O no m u je blago odnešeno, ""A ovo mu ostanulo pusto!"" "A što ćeš m e ţenit' drugom ljubom , "K ad je m oja ljuba u ţivotu? "V eć daj m eni trista janiĉara, "Pokuj njima krive kosijere,

"I daj njima lagane motike, "Ja ću ići bijelu Kosturu "Ne bi l' svoju povratio ljubu." C ar m u dade trista janiĉara, Pokova im krive kosijere, I dade im lagane motike. Janiĉare sjetovao M arko: "B raćo m oja, trista janiĉara! "Vi idite bijelu Kosturu, "K ad doĊete ka K osturu gradu, "V am a će se G rci radovati: ""Blago nama, evo nam argata! ""Jeftino će radit' vinograde."" "V i nem ojte, braćo m oja draga, "V eć padnite pod K osturom gradom , "Pijte vino i bistru rakiju, "D okle i ja u K ostur ne doĊem ." O tidoše trista janiĉara, O tidoše bijelu K osturu, Marko ode Svetoj gori slavnoj, P riĉesti se i ispovjedi se, Jer je m nogu krvcu uĉinio; P a obuĉe ruho kaluĊersko, Pusti crnu bradu do pojasa, A na glavu kapu kamilavku; P a se baci Š arcu na ram ena, Ode pravo bijelu Kosturu. K ada doĊe M ini od K ostura, Al' on sjedi, rujno pije vino, A M arkova sluţi m u ga ljuba; Pita njega Mina od Kostura: "O j B oga ti, crni kaluĊere! "O tkud tebe taj šareni konjic?" V eli njem u K raljeviću M arko: "Oj Boga mi, Mina gospodaru! "Ja sam bio u carevoj vojsci "Na Arapskoj ljutoj pokrajini, "Tamo bješe jedna budalina

"P o im enu K raljeviću M arko, "I on tamo jeste poginuo: "I ja njega jesam saranio "P o zakonu i po obiĉaju, "D adoše m i konja od podušja." K ad to zaĉu M ina od K ostura, O d radosti na noge skoĉio, P a govori K raljeviću M arku: "Be aferim, crni kaluĊere! "Evo ima devet godin' dana "K ako ĉekam ja takove glase: "Markove sam poharao dvore, "Poharao, ognjem popalio, "Vjernu sam mu ljubu zarobio, "Još je za se nijesam vjenĉao; "S ve sam ĉek'o, dok pogine M arko, "A sad ćeš m e ti vjenĉati s njom e." Uze knjigu K raljeviću M arko, K njigu uze, te M inu vjenĉava, D a sa kim e, već sa svojom ljubom ! P a sjedoše rujno piti vino, Vino piti i veseliti se, Al' govori Mina od Kostura: "Ĉ uješ Jelo, i srce i dušo! "Do sad si se Markovica zvala, "A od sad si M inina gospoĊa; "Idi, dušo, u riznice donje, "Te donesi tri kupe dukata, "D a darujem crna kaluĊera." Ode Jela u riznice donje, Te donese tri kupe dukata, Ne nosi ih od Minina blaga, V eć ih nosi od M arkova blaga; I donese sablju zarĊalu, P a je daje crnom kaluĊeru: "Na ti i to, crni kaluĊere, "O d podušja K raljeviću M arku." U ze sablju K raljeviću M arko,

Sablju uze, pa je zagleduje, Pa govori Mini od Kostura: "Gospodaru, Mina od Kostura! "Jel' slobodno na veselju tvome "P oigrati sitno kaluĊerski?" Veli njemu Mina od Kostura: "Jest slobodno, crni kaluĊere, "Jest slobodno, za što ne bi bilo S koĉi M arko na noge lagane O brnu se i dva i tri puĉa, S av se ĉardak iz tem elja trese; P a potrţe sablju zarĊalu, Manu sabljom s desna na lijevo, T e on M ini odsijeĉe glavu, Pa povika iz grla bijela: "Sad naval'te, moja argatijo! "Nema vama Mine od Kostura." N avališe trista janiĉara U dvorove Mine od Kostura, B ijele m u dvore poharaše, P oharaše, ognjem popališe; Marko uze svoju vjernu ljubu I Minino on pokupi blago, Pa otide bijelu Prilipu P jevajući i pop'jevajući.

63. M arko K raljević i 12 A rapa.

Š ator penje K raljeviću M arko Na Arapskoj pokrajini ljutoj, P od šatorom sede popi vino. Jošte M arko ĉaše ne popio, Al' dopade robinja devojka P od šatora K raljevića M arka, Stade Marka Bogom bratimiti: "Bogom brate K raljeviću M arko! "V išnjim B ogom i svetim Jovanom ! "Oprosti me danas od Arapa,

"U troje sam dopadala ruke, "E vo danas, brate, u ĉetvrte, "M eĊ' dvanaest braće A rapĉadi; "N e drţe m e, k'o se drţi roblje, "V eć m e biju trostrukom kandţijom , "Nagone me, da im lice ljubim; "Ne mogu i jadna ni gledati, "A kamo li, da im lice ljubim." A Marko je privati za ruku, Posadi je do desna kolena, Ogrte je kolastom azdijom, A u ruke dade ĉašu vina: "Na, devojko, te se napij vina, "Danas te je ogrejalo sunce, "K ad si došla k m ene pod šatora." T ek devojka ĉašu privatila, I priniĉe, da s' napije vina, Al' dopade dvanaest Arapa Na dvanaest ata Arapskije, S taše M arka nazivati kurvom : "K urvo jedna, K raljeviću M arko! "Ti li posta drugi car na zemlji, "D a otim lješ roblje od A rapa?" A sm eje se K raljeviću M arko: "Id't' odatle, deco A rapĉadi! "D a ja o vas ne ogrešim duše." Al' srditi dvanaest Arapa, S vi dvanaest sablje potrgoše, T e nad M arkom šator oboriše, N a šatoru isekli konopce, P ade šator na sokola M arka I na njegov krstaš alaj-barjak I na Š arca konja velikoga. K ade vide K raljeviću M arko O borena svilena šatora, P lanu M arko kao vatra ţiva, P ak on skoĉi na noge lagane, D ovati se Š arca velikoga,

Za se baci Bogom posestrimu, Tri puta je opasa pojasom, A ĉetvrtom od sablje kajasom , Pak potrţe sablju okovanu, Te potera dvanaest Arapa; N e seĉe i po grlu bijelu, V eć i seĉe po svilenu pasu; Od jednoga dvojica padaju, O d dvanaest M arko naĉinio, O d dvanaest dvadest i ĉetiri. Pak se manu preko polja ravna, Kano zvezda preko vedra neba. Ode pravo ka Prilipu gradu, Ka svojemu dvoru bijelome. Pak dozivlje Jevrosimu majku: "Jevrosima, moja stara majko! "Moja majko, moja slatka rano! "Evo, mati, Bogom posestrime, "Ran' je, majko, mene kakono si, "U dom i je, kano ĉelo svoje, "Da bi, majko, stekli prijatelje." Ranila je Jevrosima stara, Ranila je, i udomila je U Rudnika grada bijeloga U veliku kuću D izdarića M eĊu njim a devet bratenaca. O tud M arko steĉe prijatelje; O dlazio ĉesto posestrim i; K ao svojoj sestrici roĊenoj, I ĉesto se vina napijao.

64. Marko Kraljević i kći kralja A rapskoga.

P ita m ajka K raljevića M arka: "Ja m oj sinko, K raljeviću M arko! "Š to ti gradiš m loge zaduţbine? "Il' si teško B ogu zgriješio, "Il' si ludo[47]blago zadobio?"

Veli njojzi od Prilipa Marko: "Oj Boga mi, moja stara majko! "Jednom bijah u zemlji Arapskoj, "P a uranih na vodu ĉatrnju, "D a napojim m ojega Š arina; "K ad ja doĊoh na vodu ĉatrnju, "Al' na vodi dvanaest Arapa; "Ja šćadijah, m ati, preko reda "D a napojim m ojega Š arina, "Ne dade mi dvanaest Arapa; "Mati moja, izvadismo kavgu: "Ja potegoh tešku topuzinu. "Te udarih crna Arapina, "Ja jednoga, mene jedanaest, "Ja dvojicu, mene desetina, "Ja trojicu, mene devetina, "Ja ĉetiri, a m ene osm ina, "Ja petinu, a mene sedmina, "Ja šestinu, a m ene šestina; "Š estina je m ene nadvladala, "S vezaše m i ruke naopako, "O dvedoše kralju A rapskom e, "Kralj me baci na dno u tavnicu, "Ja tavnovah za sedam godina, "N it' ja znadoh, kad m i ljeto doĊe, "N it ja znadoh, kad m i zim a doĊe, "Osim jedno, moja stara majko: "Z im i bi se grudale Ċevojke, "Probace mi po grudu snijega, "P o tom znadem , da je došla zim a; "L jeti bace struĉak bosioka, "Po tom znadem, da je ljeto, majko. "A kad nasta osma godinica, "Tavnica mi nije dodijala, "D odija m i A rapka Ċevojka, "M ila ćerca K ralja A rapskoga, "D olazeći jutrom i veĉerom ; "V iĉe m ene na tavniĉki pendţer:

""Ne trun', jadan, u tavnici, Marko! ""V eć daj m ene tvoju vjeru tvrdu, ""D a ćeš m ene uzet' za ljubovcu, ""Da izbavim tebe iz tavnice, ""D obra tvoga iz podrum a Š arca, ""P okupiću ţutijeh dukata, ""Bolan Marko, koliko ti drago."" "Kad se, m ati, viĊeh na nevolji, "Skinuh kapu, metnuh na koljeno, "Pa se kunem kapi na koljenu: ""T vrda vjera! ostavit' te ne ću, ""T vrda vjera! prevarit' te ne ću; ""I sunce je vjerom prevrnulo, ""Te ne grije zimi k'o i ljeti, ""A ja vjerom prevrnuti ne ću."" "T o prom isli A rapka Ċevojka, "Promislila, da se kunem njojzi: "Jedno veĉe bješe om rknulo, "Otvori mi od tavnice vrata, "Izvede me iz tavnice, majko, "D ovede m i pom am na Š arina, "I još sebe boljeg od Š arina, "Na obadva bisage dukata, "Donese mi sablju okovanu; "Otale se dovatismo konja "I odosmo kroz zemlju Arapsku. "K ade jutro bješe osvanulo, "I ja sjedoh, m ati, otpoĉivat "A uza m e A ralka Ċevojka, "Zagrli me crnijem rukama, "Kad pogledah, moja stara majko, "Ona crna, a bijeli zubi, "T o se m ene m uĉno uĉinilo, "Ja potegoh sablju okovanu, "Udarih je po svilenu pasu, "K roz nju sablja, m ati, prolećela; "P rivatih se m ojega Š arina, "Još A rapci glava progovara:

""B ogom brate, K raljeviću M arko! ""Nemoj, bolan, mene ostaviti!"" "T u sam , m ati, B ogu zgriješio, "A veliko blago zadobio, "T e ja gradim m loge zaduţbine."

47) "Ludo blago zadobio" znaĉi bez m uke i bez pameti, sam o srećom , a m logo blaga.

65. M arko K raljević u A začkoj tam nici. (komad od pjesme)

B oţe m ili! na svem ' tebe vala! K akav bješe delibaša M arko! Kakav li je danas u tamnici, U tam nici A zaĉkoj prokletoj! T am nica je kuća neobiĉna: U tamnici voda do koljena, Od junaka kosti do pojasa; Tude idu zmije i jakrepi, H oće zm ije oĉi da popiju, A jakrepi lice da nagrde, Da otpadnu noge do koljena I junaku ruke do ramena. P išti jadan po tam nici M arko, P išti M arko, do B oga se ĉuje, G leda M arko A zaĉkoj ĉaršiji, N e će l' koga ugledati svoga; Ni kog svoga, do Boga jednoga, N o ugleda lijepu Ċevojku, M ilu šćercu kralja od A zaka, Đ evojku je B ogom sestrim io: "Bogom sestro, kraljeva Ċevojko! "D oĊi m ene tam nici na pendţer." Đ evojka je za B oga prim ila, I za Boga i za brata svoga, O na doĊe tam nici na pendţer, Marko njojzi tiho progovara:

"B ogom sestro, kraljeva Ċevojko! "Idi babu od Azaka kralju, "Od mene mu poklon i pozdravlje: "Kumim njega Bogom istinijem, "Nek me pusti iz tamnice klete "A na vjeru i na veresiju "I na jemca Boga istinoga, "Da ja idem do Prilipa grada, "Da donesem za otkupa blago, "Vjera moja, dvadeset tovara; "A ko li m i vjerovati ne će, "Nek me pusti iz tamnice klete, "P a neka m e u gvoţĊe okuje, "Ja ću sitnu knjigu opraviti "Majci mojoj u Prilipa grada, "Z a otkup će donijeti blago: "U tam nici ţiviti ne m ogu." K ad Ċevojka r'jeĉi razum jela, Ona ode kralju na divana, K ada babu na divan iziĊe, Pitao je od Azaka kralju: "Oj boga ti, m ila ćeri m oja! "Š ta je tebe tam o nestanulo? "Il' ti malo svile i kadive, "Ili zlata, il' bijela platna? "A l' lijepe ĉohe P araguna "I rezane, pa i nerezane?" B esjedi m u lijepa Ċevojka: "O moj babo, od Azaka kralju! "S vašta dosta u dvoru tvojem u, "N išta m ene nije nestanulo; "No evo ti poklon i pozdravlje "A od suţnja K raljevića M arka, "D a ga pustiš iz tam nice, babo, "A na vjeru i na veresiju "I na jemca Boga istinoga, "Dok otide do Prilipa grada, "Z a otkup će donijeti blago,

"Donjeti dvadeset tovara, "A ko li m u vjerovati ne ćeš, "Pusti njega t tamnice, babo, "U ţeljez ga gvoţĊe okuj teško, "O n će sitnu knjigu opraviti "Majci svojoj u Prilipa grada, "Z a otkup će donijeti blago." K ad to zaĉu od A zaka kralju, on Ċevojci pr'jeke r'jeĉi kaţe: "K uĉko jedna, a ne ćeri m oja! "Š njim e si se, kuĉko, sjaranila! "A tako mi Boga velikoga! "N e ću pustit' iz tam nice M arka, "D rţaću ga za devet godina, "D ok m u zm ije oĉi ne popiju, "A jakrepi ne nagrde lice; "Dok m' otpadnu noge do koljena "I junaku ruke do ramena; "Kad dopadne take muke Marko, "Ja ću pustit' suţnja bez dinara, "Izaijeću tuc'ka na sokake, "Neka prosi, nek se ljebom rani." K ad Ċevojka r'jeĉi razum jela, Ona ode na tamnicu Marku, S ve m u kaza, kako kralju kaţe. K ada zaĉu K raljeviću M arko, P išti M arko, do B oga se ĉuje, P a Ċevojci bio govorio: "B ogom sestro, kraljeva Ċevojko! "Donesi mi divit i hartije, "Da ja kitim jednu sitnu knjigu, "Da je pratim u Prilipa k majci, "Nek prodaje zemlje i gradove, "N ek prodaje, nek za dušu daje, "Nek se rani i oda zla brani; "Vjernoj ljubi, nek se preudaje; "Miloj seji, da s' ne kune mnome; "M ane voĊe kosti istrunuše

"U tam nici A zaĉkoj prokletoj." Donese mu divit i hartiju, Te je sitnu knjigu nakitio, N e kiti je, kud je njojzi kaţe, No je kiti preko mora sinjeg, Preko mora do grada Soluna, D o D ojĉila B ogom pobratim a: "O D ojĉilo, B ogom pobratim e! "T eške sam ti m uke dopadnuo, "T eške m uke, u A rapske ruke, "Dopadnuo rogolva i tamnice, "A proklete A zaĉke tam nice; "U tam nici ţiviti ne m ogu, "T am nica je kuća neobiĉna; "Izbavi me, ako Boga znadeš!" Pa dozivlje sivoga sokola: "O sokole, pust mi ne ostao! "Nosi knjigu ka gradu Solunu, "K a D ojĉilu B ogom pobratim u, "Nek izbavi mene iz tamnice." Uze soko onu sitnu knjigu. Pa se izvi nebu pod oblake, Pravo ode ka Solunu gradu B aš u jutru u svetu neĊelju, A l' bijaše gospoda S olunska, A l' bijaše u bijeloj crkvi N a jutarnji i na leturĊiji, Pade soko na bijelu crkvu, P išti soko, do B oga se ĉuje, P oznade ga D ojĉilo vojvoda, P a išeta iz bijele crkve, Te on sjede u srebrna stola, K njem u doĊe siv -zelen sokole, Ispod krila sitnu knjigu pušti. U ze D ojĉil onu sitnu knjigu, K ad on viĊe, što m u knjiga kaţe, Udari se po koljenu rukom, N ova ĉoha pršte na koljenu

I od zlata burma na rukama, Suze roni niz bijelo lice: "A la! brate, K raljeviću M arko! "T eške ti si muke dopanuo! "B ez jada se izbaviti ne ćeš." P a on m isli, što će i kako će, O će m islio, na jedno sm islio, Pa uzimlje boju karaboju, Bijelo je obojio lice, N aĉini se crni A rapine, Pa izvede dobra konja dora, Na dobra se dora dohitio, Pravo ode ka Azaku gradu. K ad je bio niz polje A zaĉko, T eško bio naljutio dora, D obar doro na kolaĉe skaĉe, U prijeko dvanaest aršina, U duţinu dvadest i ĉetiri, U visinu tri koplja junaĉka,

48) U B udim u su prije osam godina preštam pane iz druge i četvrte knjige preĊašnjega izdanija sve pjesme o M arku K raljeviću pod imenom: „ P esm e K raljevića M arka sopokuplene iz, razliĉiti junaĉki pesnarica. Izdaniem Konstantina Kaulicie, Knigoprodavca Novo-Sadskoga, (Serbische Heldenlieder) u Budimu P ism eni K ral: V seuĉilšca P eštanskog. 1836." (na osmini 125 strana). Da su pjesm e ove preštam pane vjerno, od slova do slova, onda ja ovdje ne bih ni spominjao nepravde, koju mi je knjiţar s tijem uĉinio svoga dobitka radi; ali su one toboţnjijem popravljanjem tako iskvarene i nagrđene, da je krivo po sav narod naš i sram ota gotovo po sve naše knjiţevnike današnjega naraštaja. N e sam o što je G . K aulicija, ili neko drugi na njegovu molbu ili za platu, u ovoj pjesmi ovdje dodao iz svoje glave 36 stihova (te pjesm u toboţe dovršio), nego su i u drugim a m nogo rijeĉi (na

stotine) izm ijenjane i ĉitavi stihovi nagrĊeni. Ja ću ovdje ĉuda radi dodati sam o nekoliko prim jera, koje sam opazio gdje sam u knjiţicu zagledao, a svu je redom nijesam ni ĉitao. T ako n. p. u pjesm i Sestra Leke kapetana (stih 470-477):

u orginalu:

Š ta s' vidio, šta si sm ilovao A na tom e vojvodi M ilošu, Đ e je viĊen, Ċe je snaţan junak; Jesi l' ĉuo, Ċe priĉaju ljudi, Đ e j' M iloša kobila rodila, A nekaka sura bedevija, B edevija, što ţdrjebi ţdrale, N ašli su ga jutru u erĊeli.

P reštam pano:

Š ta s' vidio šta si sm ilovao N a tom tvom e V ojvodi M ilošu, D i je viĊen dil' je snaţan junak N isil' ĉuo šta govore ljudi, D a je M iloš od kobile roĊen, I to neka sura bedevija, B edevija što ţdrebi ţdralve, N ašli su ga zorom u ergeli.

T ako u pjesm i M arko K raljević i A rapin (stih 5 i 6):

Mjesto:

U dario stakla u pendţere, Prostro je svilom i kadifom

P reštam pano:

P rilepio stakla na pendţere, Prostreo je svilu i kadifu.

Z a hartiju bi se m oglo kazati prilepio pa pendţere, a za staklo se govori udario u pendţere; tako je u originalu smisao, da je Arapin prostro (zastro) kulu svilom i kadifom, a ne svilu i kadifu! Tako u pjesmi Ţ enidba M arka K raljevića (stih 6):

m jesto: A ne m oţe sluţit' m rka vina

P reštam pano:

A ne m oţe sluţit' M arka vinom (!!!).

A u pjesmi Sm rt M arka K raljevića (stih 69):

Mjesto:

L 'jep ti bješe, ja za m alo oda

P reštam pano:

L ijep ti biše ja za m alo doba (?!!!)

T ako je preštam pano "činit' zaduţbine" m jesto "gradiš zaduţbine", a u S rpskom e je rjeĉniku (kod rijeĉi zadužbina) naznaĉena razlika izm eĊu graditi zaduţbinu i činiti. zaduţbinu! T ako je u pjesm i M arko K raljević i M usa kesedžija (u stihu 10) od "odvrć' ću se" naĉinjeno "odvrt' ću se"! T ako je u pjesmi U roš i M rljavčevići (u stihu 71) od sagr'ješio naĉinjeno sogrćšm , a u pjesmi M arko K raljević i kći kralja Arapskogi (u stihu 4) od zgriješio naĉinjeno sogrešio: a i F rancuz u P arizu, koji je iole uĉio poznati razliku izm eĊu S lavenskijeh narjeĉija, m oţe znati, da u ovakijem dogaĊajim a nije S rpski so (nego so, ili sa, ili s koje se pred gdeje kojijem slovima pretvara u z, kao i :; u ž-)'. Tako je u pjesmi Sm rt M arka K raljevića (u stihu 109) Mjesto "nek se crkve krase" preštam pano "nek se C rkve krasu"'. Tako je u pjesmi M arko K raljević i kći kralja Arapskoga na dva mjesta (u s:tihu 35 i 37) od "Po

tom'' naĉinjeno "po šim '"! A u toj istoj pesmi (u stihu 16)"od izvadismo kavgu" naĉinjeno je "zavadismo kavgu"! Po narodnome govoru kavga se ne m oţe zavaditi, nego se zam etne, učini, ogradi i (u pjesmama) izvadi; a ljudi se zavade, te postane kavga! i t. d

K ad se ova stvar rasudi sa sviju strana, onda se m oţe kazati, da je ovo pravo m jerilo ţalosnoga stanja današnje naše literature P o ovom e sad svaki pam etan ĉovjek m oţe pom isliti: kad se ovako ĉini s narodiijem pjesmam a. koje su naštam pane, po svijetu se razišle i na razliĉne jezike prevoĊene, a šta bi od njih bilo, da su ih ovaki naši knjiţevnici skupljali i prvi put štam pali?

66. M arko K raljević i A rapin.

Kulu gradi crni Arapine, Kulu gradi od dvadest tavana, Ukraj sinjeg mora debeloga; K ad je A rap kulu naĉinio, U dario stakla u pendţere, Prestr'o je svilom i kadifom, Pa je onda kuli govorio: "Š to ćeš pusta u prim orju, kulo? "K ad po tebe nitko šetat' nem a: "Majke nemam, a sestrice nemam, "A jošte se oţenio nisam , "Da po tebe ljuba m oja šeće; "Al' tako me ne rodila majka, "V eć kobila, koja bedeviju, "Z aprosiću u cara Ċevojku; "Jal' će m i je care pokloniti, "Jali će m i na m ejdan izići." To je Arap kuli izrekao, P a on odm ah sitnu knjigu piše, T e je šalje caru u S tam bola:

"Gospodine, care od Stambola! "K od m ora sam kulu naĉinio, "P o njojzi m i nitko šetat' nem a, "A jošte se oţenio nisam ; "P okloni m i šćercu za ljubovcu; "A ko l' m i je pokloniti ne ćeš, "A ti hajde na m ejdan junaĉki." D oĊe knjiga caru ĉestitom e, K ada viĊe, što m u knjiga kaţe, S tade care traţit" m ejdandţije, O bećava blago nebrojeno, Ko pogubi crnog Arapina. M ejdandţije m loge odlaziše, A l' S tam bolu ni jedan ne doĊe. Nuto caru velike nevolje! V eće njem u nesta m ejdandţija, Sve pogubi crni Arapine. Ni tu nije goleme nevolje, Al' s' opremi crni Arapine Iz primorja sa bijele kule: O n s' obuĉe u ruho gospodsko, A pripasa sablju okovanu, Pa opremi sivu bedeviju: P oteţe joj sedm ere kolane, Z auzda je uzdom pozlaćenom , P a priveza ĉador u terkiju, I sa strane tešku topuzinu; Kobili se na ramena baci, Pa uprti koplje ubojito, Ode pravo bijelu Stambolu. K ad je doš'o pred S tam bolska vrata, Pred vratima koplje udario, A za koplje svez'o bedeviju, P ak razape bijela ĉadora, I na Stambol on nametnu namet: S ve na noćcu po jalovu ovcu I furunu ljeba bijeloga, Jedan ĉabar ţeţene rakije,

P o dva ĉabra crvenoga vina, I po jednu lijepu Ċevojku, T e m u sluţi crveniku vino, A noći joj b'jelo lice ljubi, Dnevi daje u zemlju Taliju, Te uzima nebrojeno blago. T ako drţa tri m eseca dana; Ni tu nije golema zuluma; Arap uzja tanku bedeviju, N aćera je kroz S tam bol bijeli, D oĊe pravo pod careve dvore, V iĉe cara iz grla bijela: "M ore care! izvodi Ċevojku." P a poteţe tešku topuzinu, Njome lupa careve dvorove, S asu njem u stakla u pendţere. K ad se care viĊe na nevolji, Dade njemu curu na sramotu. Sjede Arap svadbu utovarat': "Do petnaest bijelijeh Dana, "Dok otidem u primorje ravno, "I sakupim kitu i svatove." Pak posjede tanku bedeviju, I otide u primorje ravno, D a on kupi kićene svatove. K ad to zaĉu careva Ċevojka, Cvili jadna, kako ljuta guja: "Jaoh mene do Boga miloga! "Za koga sam lice odgajila! "Da ga ljubi crni Arapine!" U to doba i noć om rknula; S an usnila gospoĊa carica, Đ e joj na snu ĉoek govorio: "Im a, gospo, u drţavi vašoj "R avno polje široko K osovo, "I grad Prilip u polju Kosovu "U P rilipu K raljeviću M arko: "Vale Marka, da je dobar junak;

"P ošlji knjigu M arku K raljeviću, "Posini ga Bogom istinijem, "Obreci mu blago nebrojeno, "N ek ti otm e šćercu od A rapa " Kad u jutru jutro osvanulo O na trĉi caru gospodaru, T e kazuje, šta je u snu snila. K ad je care r'jeĉi razum ijo, B rţe piše sićana ferm ana, T e ga šalje bijelu P rilipu, N a koljeno K raljeviću M arku: "B ogom sinko, K raljeviću M arko! "Hodi mene bijelu Stambolu, "Pogubi mi crnog Arapina, "D a m i A rap ne vodi Ċevojku, "D aću tebe tri tovara blaga." F erm an ode K raljeviću M arku, K ada M arko sićan ferm an prim i, I kad viĊe, šta s' u njem u piše, On govori carskom tatarinu: "Idi s Bogom, carev tatarine! "P ozdravi m i cara pooĉim a: "Ja ne sm ijem na A rapa doći; "Arapin je junak na mejdanu; "Kad mi uzme sa ramena glavu, "Š to će m ene tri tovara blaga" O de tatar caru ĉestitom e, T e kazuje, šta je rek'o M arko. K ad to ĉula carica gospoĊa, Ona gradi drugu sitnu knjigu, T e je šalje K raljeviću M arku: "B ogom sinko, K raljeviću M arko! "N e daj m ene šćercu A rapinu, "Evo tebe pet tovara blaga." K njigu prim i K raljeviću M arko, K ada viĊe, što se u njoj piše, On govori carskom tatarinu: "Idi natrag, carev tatarine!

"Idi kaţi m ojoj pom ateri: "Ja ne sm ijem na A rapa doći; "Arapin je junak na mejdanu, "S kinuće m i glavu sa ram ena; "A ja volim moju rusu glavu, "N eg' sve blago cara ĉestitoga." Ode tatar i kaza carici, Š to je rek'o K raljeviću M arko. K ad to zaĉu careva Ċevojka, S koĉi m lada na noge lagane, Pak dovati pero i hartiju, U lice je perom udarila, Od obraza krvi otvorila, Marku sitnu knjigu napisala: "bogom brate, K raljeviću M arko! "Bratimim te Bogom istinijem, "I kumim te bogom istinijem "I vašijem svetijem Jovanom , "Ne daj mene crnu Arapinu, "Evo tebe sedam tovar' blaga, "I evo ti sedam bošĉaluka, "Nit' su tkani, niti su predeni, "N i u sitno brdo uvoĊeni, "V eć od ĉista zlata saljevani "I daću ti od zlata siniju, "Na siniji opletena guja, "Povisoko glavu izdignula, "U zubim a drţi dragi kam en, "P ored kog se vidi veĉerati "U po noći, kao u po dana, "I daću ti sablju okovanu, "N a kojoj su tri balĉaka zlatna "I u njima tri draga kamena "(Valja sablja tri careva grada), "Još ću carev peĉat udariti, "D a te vezir pogubit' ne m oţe "D ok ĉestitog cara ne zapita." Posla Marku knjigu po tataru;

Kada Marku sitna kanta doĊe, T e on viĊe, što m u knjiga kaţe, Onda stade Marko govoriti: "Jaoh mene, moja posestrimo! "Z lo je doći, a gore ne poći. "Da s' ne bojim cara i carice, "Ja se bojim Boga i Jovana; "B aš ću poći, da ne ću ni doći." On opremi natrag tatarina, Nit' m u reĉe doći, ni ne doći, A on ode na tananu kulu, T e oblaĉi na se odijelo: A na pleći ćurak od kurjaka, A na glavu kapu od kurjaka; Pa pripasa sablju okovanu, Jošte uze koplje ubojito; I on siĊe u podrum e Š arcu, P oteţe m u sedm ere kolane; P a natoĉi jedan mijsh vina, O bjesi ga Š arcu s desne strane, A s lijeve tešku topuzinu, Da ne kriva ni tamo ni. amo, T ad' se baci Š arcu na ram ena, Ode pravo bijelu Stambolu K ada doĊe bijelu S tam bolu, On ne ide caru ni veziru, V eće ide u N ovoga hana, U hanu je konak uĉinio. K ad je bilo ispred tavne noći, O n povede Š arca na jezero, Da ga ladne napoji vodice, A l' m u Š arac vode piti ne će, V eć pogleda ĉesto oko sebe, A l' eto ti T urkinje Ċevojke. P okrila se zĉaĊenom m aram om , K ako doĊe na jezero m lada, Pokloni se zelenu jezeru, Pak jezeru stade besjediti

"B oţja pom oć, zeleno jezero! "B oţja pom oć, m oja kućo vjeĉna! "U tebe ću vijek vjekovati, "U daću se za tebe, jezero, "Volim za te, aego za Arapa." Javi joj se K raljeviću M arko: "O j gospoĊo, T urkinjo Ċevojko! "Š to nagoni tebe u jezero? "Z a što l' ćeš se udat' za jezero? "Kakva ti je golema nevolja?" P rogovara T urkinja Ċevojka: "P roĊi m e se, gola dervišino! "Š to m e pitaš, kad pom oć' ne m oţeš?" Sve mu kaza od kraja do konca, O d šta m lada bjeţi u jezero: "N ajposlije kazaše m i M arka "U Prilipu gradu bijelome, "I kazaše, da je junak M arko, "Da bi mog'o Arapa zgubiti; "Ja sam njega Bogom bratimila, "I kumila svetijem Jovanom, "I dare mu mloge obricala; "N o zaludu! ne šće doći M arko, "N e šće doći, ne došao m ajci!" A l' govori K raljeviću M arko : "Ne kuni me, moja posestrimo! "Ja sam glavom K raljeviću M arko." K ad to zaĉu lijepa Ċevojka, Objesi se Marku oko vrata: "B ogom brate, K raljeviću M arko! "Ne daj mene crnu Arapinu." R eĉe njojzi K raljeviću M arko: "P osestrim o, T urkinjo Ċevojko! "Dok je mene i na mene glave, "Ne dam tebe crnom Arapinu; "Nemoj drugom kazivati za me, "V eće kaţi caru i carici, "N ek m i štogoĊ za veĉeru sprem e,

"Al' neka mi vina ne omale, "N ek m i pošlju u N ovoga hana; "K ad A rapin sa svatovi doĊe, "N eka njega l'jepo doĉekaju, "I nek tebe dadu Arapinu, "D a u dvoru ne zam eće kavge, "A ja znadem , Ċe ću te oteti, "A ko B og da i sreća junaĉka." Ode Marko u hana Novoga, A Ċevojka u careve dvore, Pa kazuje caru i carici, D a je doš'o K raljeviću M arko; K ad to zaĉu care i carica, S prem iše m u gospodsku veĉeru, I sprem iše crvenoga vina, I poslaše u N ovoga hana. Sjede Marko piti rujno vino, A Stambol se stade zatvorati; D oĊ' handţija, da zatvori vrata, P ita njega K raljeviću M arko: "Š to se tako rano zatvorate?" H andţija m u pravo kazivaše: "Oj Boga mi, neznani junaĉe! "A rapin je šćercu isprosio "N a sram otu u cara našega, "V eĉeras će doći po Ċevojku; "Od njegova straha velikoga "Mi se tako rano zatvoramo." Ne da Marko zatvoriti vrata, V eć on stade, da vidi A rapa I njegove kićene svatove. Stade jeka bijela Stambola, Al' eto ti crna Arapina Na kobili tankoj bedeviji, I za njime pet stotina svata, Pet stotina crnijeh Arapa: A rap Ċever, stari svat A rapin, A A rapin crni m ladoţenja;

S kaĉe pusta pod njim bedevija, Ispod nogu kam en izlijeće, Te razbija hane i dućane! Kad su bili ispred Novog hana, Onda Arap sam sebe govori: "B oţe m ili! ĉuda velikoga! "Cijel Stambol jeste pozatvoran "Od mojega straha velikoga, "Osim vrata od Novoga hana! "D a l' u njem u niĊe nikog nem a? "Da l' je kako ludo i manito, "K oje jošte za moj strah ne znade?" Ode Arap pred careve dvore, I tu tavnu noćcu prenoćiše. Kad u jutru jutro osvanulo, C ar izvede A rapu Ċevojku, I oprem i ruho Ċevojaĉko: Natovari dvanaest tovara. P oĊe A rap kroz S tam bol bijeli S a Ċevojkom i sa svatovim a; Kad su bili ispred Nova hana, Opet hanska vrata otvorena; Arap nagna tanku bedeviju, Da pogleda, tko ima u hanu; Marko sjedi nasred Novog hana, Te on pije crveniku vino, N e pije ga ĉim se vino pije, V eć leĊenom od dvanaest oka, P ola pije, pola Š arcu daje; Š ćaše A rap da zametne kavgu, A li Š arac svezan na vratim a, N e dade m u unutra uići, V eć kobilu bije po rebrim a. Arapin se u svatove vrati, P a odoše niz S tam bol-ĉaršiju. T ada usta K raljeviću M arko, O n izvrati ćurak od kurjaka, I izvrati kapu od kurjaka;

S vom e Š arcu poteţe ko lane, P a objesi m ješinu sa vinom , S druge strane tešku topuzinu, Da ne kriva ni tamo ni amo; On uzima koplje ubojito, P ak se skaĉe Š arcu na ram ena, Išćera ga na S tam bol-ĉaršiju. K ada stiţe A rapske svatove, Odmah stade zametati kavgu I progonit' straţnje m imo prve; K ad doćera Š arca do Ċevojke, O n pogubi kum a i Ċevera. Glas dopade crnom Arapinu: "Z la ti sreća, crni A rapine! "S tiţe junak u tvoje svatove; "Konj mu nije konji kakvino su, "V eće šaren, kako i goveĉe; "N it' je junak k'o što su junaci: "Na njemu je ćurak od kurjaka, "Na glavi mu kapa od kurjaka, "N ešto m u se u zubim a crni "Kao jagnje od pola godine; "K ako stiţe, on zam etnu kavgu, "I progoni straţnje m im o prve, "P ogubi ti kum a i Ċevera." Vrati Arap sivu bedeviju, P a govori K raljeviću M arku: "Zla ti sreća, neznani junaĉe! "K oji te je Ċavo navratio, "D a ti doĊeš u m oje svatove, "D a pogubiš kum a i Ċevera? "Ili si lud i ništa ne znadeš? "Il' si silan, pak si poludio? "Ili ti je ţivot om rznuo? "A tako mi moje vjere tvrde! "P otegnuću dizgen bedeviji, "Sedam ću te puta preskoĉiti, "Sedam otud, a sedam odovud,

"P ak ću onda tebe odsjeć glavu." A l' govori K raljeviću M arko: "B re ne laţi, crni A rapine! "A ko B og da i sreća junaĉka, "T i do m ene ni doskoĉit' ne ćeš, "A kam o li m ene preskoĉiti!" A l' da vidiš crnog A rap ina! Kad pokupi dizgan bedeviji, P ak je ud'ri oštrom bakraĉlijom , D oista ga preskoĉiti šćaše; A l' ne dade Š arac od m ejdana, V eć se prope on na noge straţnje, I kobilu na prednje doĉeka, I malo je dovati zubima, Te joj uvo desno odadrije, Sva kobila u krvi ogreznu. D a je kom e stati, te viĊeti, Kad udari junak na junaka: C rni A rap na K raljića M arka! N iti m oţe pogubiti M arka, Nit' se dade Arap pogubiti; Stoji zveka britkijeh sabalja. Ć eraše se ĉetiri sahata; K ada viĊe crni A rapine, D a će njega osvojiti M arko, On okrenu tanku bedeviju, P a pobjeţe kroz S tam bol-ĉaršiju. Za njime se naturio Marko; Al' je brza pusta bedevija, Brza mu je, kao gorska vila, I tijaše da uteĉe Š arcu; Pade Marku na um topuzina, Pak zaljulja pokraj sebe njome, S tiţ' A rapa m eĊu pleći ţive, Arap pade, a Marko dopade, O dsijeĉe od A rapa glavu, I uvati tanku bedeviju; On se vrati kroz Stambol-ĉaršiju,

A l' od svata nigĊe nikog nem a, S am a stoji lijepa Ċevojka, I oko nje dvanaest tovara L ijepoga ruha Ċevojaĉkog. V rati M arko lijepu Ċevojku, Odvede je u careve dvore, P a govori caru ĉestitom e: "E to , care, lijepe Ċevojke, "A eto ti od Arapa glave, "A eto ti dvanaest tovara "Š to s' sprem io ruha uz Ċevojku." P a on vrati svojega Š arina, Ode pravo bijelu Prilipu. Kad u jutru jutro osvanulo, Sprema care sedam tovar' blaga, A Ċevojka sedam bošĉaluka, Nit' su tkani, niti su predeni, N i u sitno brdo uvoĊeni, V eć od ĉista zlata saljevani; P oslaše m u od zlata siniju, Na siniji ispletena guja, Povisoka glavu izdignula, U zubim a drţi dragi kam en, Kod koga se vidi veĉerati U po noći, kao u po dana; P oslaše m u sablju okovanu, N a kojoj su tri balĉaka zlatna, I u njima tri draga kamena, I m eĊ' njim a carev peĉat stoji, D a ga vezir pogubit' ne m oţe, D ok ĉestitog cara ne zapita; S ve poslaše K raljeviću M arku: "Eto, Marko, blaga nekoliko; "Ako l' tebe ponestane blaga, "O pet doĊi pooĉim u tvom e."

67. M arko K raljević i M usa kesed ţija.

Vino pije Musa Arbanasa[49] U S tam bolu u krĉm i bijeloj; Kad se Musa nakitio vina, O nda poĉe pijan besjediti: "Evo ima devet godinica "Kako dvorim cara u Stambolu, "N i izdvorih konja ni oruţja, "Ni dolame nove ni polovne; "Al' tako mi moje vjere tvrde! "O dvrć' ću se u ravno prim orje, "Z atvoriću skele oko m ora "I drumove okolo primorja, "N aĉiniću kulu u prim orju, "O ko kule gvozdene ĉengele, "V ješaću m u hodţe i hadţije." Š to goĊ T ure pjano govorilo, T o trijezno bješe uĉinilo: O dvrţe se u prim orje ravno, Pozatvora skele oko mora, I drumove okolo primorja, Kud prolazi carevina blago, Na godinu po trista tovara, Sve je Musa sebe ustavio: U prim orju kulu naĉinio, O ko kule gvozdene ĉengele, V ješa caru hodţe i hadţije. K ada paru tuţbe dodijaše, P osla nanjga Ć uprilić-vezira I sa njime tri hiljade vojske: K ad doĊoše u ravno prim orje, Sve polomi Musa po primorju, I uvati Ć uprilić-vezira, Saveza mu ruke naopako, Pa ga posla caru u Stambola. S tade care m ejdandţije traţit', O bećava nebrojeno blago, T ko pogubi M usu kesedţiju; K ako koji tam o odlazaše,

V eć S tam bolu on ne dolazaše. To se care ljuto zabrinuo; A l' m u veli hodţa Ć upriliću: "Gospodine, care od Stambola! "Da je sada K raljeviću M arko, "Z gubio bi M usu kesedţiju." Pogleda ga care poprijeko, P a on proli suze od oĉiju: "P roĊi m e se, hodţa Ć upriliću! "Jer pom inješ K raljevića M arka? "I kosti su njemu istrunule; "Ima puno tri godine dana "Kako sam ga vrg'o u tavnicu, "Nijesam je više otvorio." V eli njem u hodţa Ć uprilijću: "Na milosti, care gospodine! "Š ta bi dao onom e junaku, "K oji bi ti ţiva kaz'o M arka?" Veli njemu care gospodine: "Dao bih mu na Bosni vezirstvo "Bez promjene na devet godina "D a ne traţim pare ni dinara." S koĉi hodţa na noge lagane, Te otvori na tavnici vrata, I izvede K raljevića M arka, Izvede ga pred cara ĉestitog; Kosa mu je do zemljice crne, Polu stere, polom se pokriva; Nokti su mu orati bi mog'o; Ubila ga memla od kamena, Pocrnio, kao kamen sinji. Veli care K raljeviću M arku: "Jesi l' ĊegoĊ u ţivotu, M arko?"- "Jesam , care, ali u rĊavu." Sjede care kazivati Marku, Š to je njem u M usa poĉinio; P a on pita K raljevića M arka: "M oţeš li se, M arko, pouzdati,

"D a otideš u prim orje ravno, "D a pogubiš M usu kesedţiju? "D aću blaga, koliko ti drago." V eli njem u K raljeviću M arko: "Aja, Bogme, care gospodine! "Ubila me memla od kamena, "Ja ne m ogu ni oĉim a gledat', "Kamo l' s Musom mejdan dijeliti! "N am jesti m e ĊegoĊ u m ehanu, "Primakni mi vina i rakije "I debela mesa ovnujskoga, "I beškota ljeba bijeloga; "Da posjedim nekoliko dana, "K azaću ti, kad sam za m ejdana." Car dobavi tri berbera mlada: Jedan mije, drugi Marka brije, A treći m u nokte sarezuje; Namjesti ga u novu mehanu, P rim aĉe m u vina i rakije I debela mesa ovnujskoga, I beškota ljeba bijeloga. Sjede Marko tri mjeseca dana, D ok je ţivot m alo povratio; P ita care K raljevića M arka: "M oţeš li se veće pouzdati? "Dosadi mi ljuta sirotinja "S ve tuţeći na M usu prokletog." V eli M arko caru ĉestitom e: "Donesi mi suve drenovine "Sa tavana od devet godina, "D a ogledam , m oţe li što biti," D oneše m u suvu drenovinu, S teţe M arko u desnicu ruku, P ršte drvo na dvoje na troje; Al' iz njega voda ne udari: "B ogm e, care, jošte nije vrem e." T ako stade jošte m esec dana, Dok se Marko malo ponaĉini;

K ada viĊe, da je za m ejdana, O nda ište suvu drenovinu. D onesoše drenovinu M arku; K ad je steţe u desnicu ruku, P ršte pusta na dvoje na troje, I dv'je kaplje vode iskoĉiše. Tada Marko caru progovara: "Prilika je, care, od mejdana." Pa on ode Novaku kovaĉu: "K uj m i sablju, N ovaĉe kovaĉu! "Kakvu nisi prije sakovao." Dade njemu trideset dukata, Pa on ode u novu mehanu, P ije vino tri:ĉetiri dana, P ak pošeta opet do N ovaka: "Jesi l', Novo, sablju sakovao?" Iznese mu sablju sakovanu. V eli njem u K raljeviću Marko: "Jeli dobra, N ovaĉe kovaĉu?" Novak Marku tiho govorio: "Eto sablje, a eto nakovnja, "Ti ogledaj sablju kakva ti je." Manu sabljom i desnicom rukom I udari po nakovnju Marko, Nakovnja je pola presjekao, P a on pita N ovaka kovaĉa: "O j B oga ti, N ovaĉe kovaĉu, "Jesi l' i kad bolju sakovao?" V eli njem u N ovaĉe kovaĉu: "O j B oga m i, K raljeviću M arko! "Jesam jednu bolju sakovao, "Bolju sablju, a boljem junaku: "K ad s' odvrţe M usa u prim orje, "Š to sam njem u sablju sakovao, "Kad udari njome po nakovnju, "Ni trupina zdrava ne ostade." R aţljuti se K raljeviću M arko, P a govori N ovaku kovaĉu:

"P ruţi ruku, N ovaĉe kovaĉu! "P ruţi ruku, da ti sablju platim ." Prevari se, ujede ga guja, P revari se, pruţi desnu ruku, M anu sabljom K raljeviću M arko, O ds'jeĉe m u ruku do ram ena: "E to sada, N ovaĉe kovaĉu! "D a ne kuješ ni bolje ai gore; "A naj tebe stotinu dukata, "T e se rani za ţivota tvoga." Dade njemu stotinu dukata, P ak posjede Š arca od m ejdana, Ode pravo u primorje ravno, Sve se skita, a za Musu pita. Jedno jutro bješe poranio U z K lisuru tvrda K aĉanika, A l' eto ti M use kesedţije, N a vranĉiću noge prekrstio, Topuzinu baca u oblake, D oĉekuje u bijele ruke. K ad se jedan drugom prikuĉiše, R eĉe M arko M usi kesedţiji: "Deli Musa, uklon' mi se s puta, "Il' s' ukloni, il' mi se pokloni." Al' govori Musa Arbanasa: "P roĊi, M arko, ne zam eći kavge, "Il' odjaši, da pijem o vino; "A ja ti se ukloniti ne ću "Ako t' i jest rodila kraljica "N a ĉardaku na m eku dušeku, "U ĉistu te svilu zavijala, "A zlaćenom ţicom povijala, "O dranila m edom i šećerom ; "A mene je ljuta Arnautka "K od ovaca na ploĉi studenoj, "U crnu me struku zavijala, "A kupinom lozom povijala, "Odranila skrobom ovsenljem;

"I još m e je ĉesto zaklinjala, "Da se nikom ne uklonjam s puta." K ad to zaĉu od P rilipa M arko, O n tad' pušća svoje bojno koplje S vom e Š arcu izm eĊu ušiju Deli-M usi u prsi junaĉke, N a topuz ga M usa doĉekao, Preko sebe koplje preturio, P ak poteţe svoje bojno koplje, D a udari K raljevića M arka, N a topuz ga M arko doĉekao, Prebio ga na tri polovine. P otegoše sablje okovane, Jedan drugom juriš uĉiniše: M anu sabljom K raljeviću M arko, Deli Musa buzdovan podbaci, Prebi mu je u tri polovine, P ak poteţe svoju sablju naglo, D a udari M arka K raljevića, Al' podbaci topuzinu Marko, I izbi m u sablju iz balĉaka. P otegoše perne buzdovane, S tadoše se njim a udarati; B uzdovan'm a pera oblom iše, B aciše ih u zelenu travu, O d dobrijeh konja odskoĉiše, Š ĉepaše se u kosti junaĉke I pognaše po zelenoj travi. Namjeri se junak na junaka, D eli M usa na K raljića M arka; N iti m oţe da obori M arka, Nit' se dade Musa oboriti. N osiše se ljetni dan do podne; Musu b'jela pjena popadnula, K raljevića b'jela i krvava. P rogovara M usa kesedţija: "Mani, Marko, jali da omanem." O m ahuje K raljeviću M arko,

A l' ne m oţe ništa da uĉini, T ad' om anu M usa kesedţija, Ud'ri Marka u zelenu travu, P ak m u sjeda na prsi junaĉke. A l' procvilje K raljeviću M arko: "Đ e si danas, posestrim o vilo? "Đ e si danas? niĊe te ne bilo! "Eda si se krivo zaklinjala, "Đ egoĊ m ene do nevolje bude, "D a ćeš m ene biti u nevolji?" Javi mu se iz oblaka vila: "Za što brate, K raljeviću M arko! "Jesam li ti, bolan, govorila, "D a ne ĉiniš u neĊelju kavge? "Sramota je dvome na jednoga; "Đ e su tebe guje iz potaje?" Gleda u Musa brdu i oblaku, Otkud ono vila progovara; M aĉe M arko noţe iz potaje, T e raspori M usu kesedţiju O d uĉkura do bijela grla; Mrtav Musa pritisnuo Marka, I jedva se iskopao Marko. A kad stade Marko premetati, A l' u M usi tri srca junaĉka, Troja rebra jedna po drugijem; Jedno mu se srce umorilo, A drugo se jako razigralo, N a trećem u ljuta guja spava; Kada se je guja probudila, M rtav M usa po ledini skaĉe, Još je M arku guja govorila: "M oli B oga, K raljeviću M arko! "Đ e se nisam probudila bila "D ok je M usa u ţivotu bio, "Od tebe bi trista jada bilo." K ad to viĊe K raljeviću M arko, Proli suze niz bijelo lice:

"Jaoh mene do Boga miloga! "Đ e pogubih od sebe boljega." P a on M usi odsijeĉe glavu, I baci je Š arcu u zobnicu, Odnese je bijelu Stambolu; K ad je baci pred cara ĉestitog, C ar je od stra' na noge skoĉio, V eli njem u K raljeviću M arko: "Ne boj mi se, care gospodine! "K ako bi ga ţiva doĉekao, "K ad od m rtve glave poigravaš?" Car mu dade tri tovara blaga. Ode Marko bijelu Prilipu, O sta M usa uvrh K aĉanika.

49) Arbanasa je mjesto Arbanas ili Arbanasin.

68. M arko K raljević i Đ em o B rĎanin .

S lavu slavi K raljeviću M arko, Slavu slavi svetoga Đ orĊija. U Marka su mloge uzavnice: D vjesta popa, trista kaluĊera, I dvanaest Srpskijeh vladika, I ĉetiri stare patrijare, Od ostalog ni broja ne ima. Svemu dosta piva i jestiva; A l' govori stari kaluĊere: "V ala tebe, K raljeviću M arko! "Svega im aš u bijelu dvoru, "Još da im aš ribe od O rida!" M uĉno bješe K raljeviću M arku, Pa doziva slugu Bogosava, D odaje m u ĉašu i m ataru: "T oĉi vino, B ogosave slugo! "R edom ĉaše oko sovre daji, "N em oj koga preskoĉiti, slugo." Pa on ode niz bijelu kulu,

Te oprema Š arca od m ejdana. Za njim stara pristanula majka, Pa je Marku tiho besjedila; "Ja m oj sinko, K raljeviću M arko! "N em oj nosit ništa od oruţja, "T i se jesi krvi nauĉio, "U ĉinićeš krvcu o prazniku." Nuto Marku velike nevolje! M uĉno m u je ići bez oruţja, A još gore ne poslušat m ajke: N e šće uzet' ništa od oruţja, V eć posjede Š arca od m ejdana, Okrenu ga niz polje zeleno, Ode pravo bijelu Oridu. K ad je bio vodi na ćupriju, Al' eto ti jednoga junaka, Na doratu noge prekrstio, Topuzinu baca u oblake, D oĉekuje u bijele ruke; B oţju pom oć nazivaše M arku, Lijepo mu Marko privatno. Veli junak od Prilipa Marku: "Oj Boga ti, neznana delijo! "Nijesi li otud od Prilipa, "O d odţaka K raljevića M arka? "Jeli Marko kod bijela dvora? "Ima l' Marko dosta uzavnica?" Veli njemu Kraljeviću M arko: "O j B oga m i, neznani junaĉe! "Ja sam jutros od Prilipa bila, "K od dvora je K raljeviću M arko, "Slavi Marko svoga svetitelja; "Ima Marko dosta uzavnica." Veli njemu neznan dobar junak: "Neka ima, neznana delijo; "A ko B og da i sreća junaĉka, "Sovra će m u u krv ogreznuti, "B oga m i ću njega objesiti

"B aš o vratim ' bijela P rilipa; "Davno mi je brata pogubio, "P ogubio M usu kesedţiju." Pa okrenu konja doratasta, O sta jadan M arko gledajući. S vakojako m isli i prem išlja: Da bi mu se kazivao Marko, H oće n jega Ture pogubiti, Jer ne im a ništa od oruţja; Da ga pusti bijelu Prilipu, H oće isjeć' m loge uzavnice A traţeći po odţaku M arka. Sve mislio, na jedno smislio, Pa on viknu iz grla bijela; "K ud ćeš tam o, Đ em o B rĊanine? "E vo, m ore, K raljevića M arka!" Povrati se Đ em o B rĊanine. P ouzda se K raljeviću M arko, D a će uteć' na svom e Š arinu, P a pobjeţe poljem širokijem , Z a njim e se Đ em o naturio. B rz je Š arac, uteći m u šćaše, A l' poteţe Đ em o topuzinu, Pa zaljulja pokraj sebe njome Jadna M arka m eĊu pleći ţive, Pade Marko u zelenu travu, M arko pade, a Đ em o dopade, Sveza Marku naopako ruke, P a izvadi sindţir iz egbeta, O kova ga sve u gvoţĊe ljuto: A na noge dvoje bukagije, A na ruke dvoje belenzuke, A na grlo sindţir gvoţĊe teško; P a posjede njegova Š arina, A dorata vodi u povodu, Privezao Marka za dorata, Ode pravo bijelu Oridu, P od O ridom vješala ogradi,

D a objesi K raljevića M arka; M oli m u se gospoda rišćanska: "B otom brate, Đ em o B rĊanine! "Tu nam nemoj objesiti Marka, "N e će rodit' vino ni šenica, "Evo tebe tri tovara blaga." U ze Đ em o tri tovara blaga, V odi M arka gradu V uĉitrnu, P a pod gradom vješala ogradi, H oće Đ em o da objesi M arka; M oli m u se gospoda rišćanska: "B ogom brate, Đ em o B rĊanine! "Tu nam nemoj objesiti Marka, "N e će rodit' vino ni šenica, "Evo tebe tri tovara blaga." U ze Đ em o tri tovara blaga, G oni M arka bijelu Z veĉanu, I tu Đ em o vješala ogradi, D a objesi K raljevića M arka; M oli m u se gospoda Z veĉanska: "B ogom brate, Đ em o B rĊanine! "Tu nam nemoj objesita Marka, "N e će rodit' vino ni šenica, "Evo tebe tri tovara blaga." U ze Đ em o tri tovara blaga. O tale se Đ em o podigao Kroz nekakvu Janjinu planinu. T eško Đ em o oţednjeo bješe, D eli:M arku tiho govoraše: "Z naš li, M arko, vode ja m ehane? "T eško m e je osvojila ţeĊa." V eli njem u K raljeviću M arko: "T ako, Đ em o, ne rade junaci, "V eć zakolju konja ja sokola, "N apiju se krvi od grĊoca." V eli njem u Đ em o B rĊanine: "N it' ću klati konja, ni sokola, "V eć ću zaklat tebe K raljevića,

"Pa se napit' krvi od grgoca." P a poteţe sablju okovanu, D a zakolje K raljevića M arka Veli njemu Kraljeviću M arko: "Im a, Đ em o, bijela m ehana, "I prokleta krĉm arica L anja, "S ad će m i se osvetiti Janja: "D osta sam joj vina potrošio, "A nijesam dao ni dinara." T o je Đ em o jedva doĉekao. U to doba pali pred mehanu, A ispade krĉm arica Janja, Kad sagleda savezana Marka, M arko na nju oĉim ' prevaljuje, N asm ija se krĉm arica Janja: "Be aferim, junak od junaka! "B oţe m ili, na svem u ti vala! "K ad ja viĊeh savezana M arka! "P ojiću te, B rĊanine Đ em o, "Bez bijele pare i dinara "B aš ak' hoćeš tri bijela dana." P a pod Đ em om kon ja uvatila, Odvede ga u mehanu bilu, Donese mu vina i rakije. P ije vino B rĊanine Đ em o, A nazdravlja K raljeviću M arku, Nazdravlja mu, ali mu ne daje. K ad se Đ em o nakitio vina, D onese m u krĉm arica Janja Rujna vina od sedam godina, M eće u njeg' bilje svakojako. P ade Đ em o glavom bez uzglavlja, S koĉi Janja na noge lagune, N a svom pobru gvoţĊe otvoraše, A na Đ em a M arko udaraše; K ad udari sindţir gvoţĊe teško, Pa zasjede piti rujno vino, U dari ga ĉizm om i m am uzom :

"U stan', Đ em o, da pijem o vino." K ad pogleda Đ em o B rĊanine V iše sebe M arka K raljevića, A na vratu sindţir gvoţĊe teško, S koĉi Đ em o na noge lagane, S indţir gvoţĊe zem lji pritezaše, O n poteţe rukom ' i nogam a, Popucuju ruke iz ramena, Popucuju noge iz koljena; A l' je tvrdo gvoţĊe uvatilo. S jede Đ em o na zem ljicu crnu, Marko sjede piti mrko vino, A nazdravlja Đ em u B rĊaninu, Nazdravlja mu, ali mu ne daje. Kad se Marko nakitio vina, O nda Š arca sveza za dorata, A za Š arca Đ em a B rĊanina, P a usjede Đ em ova dorata, O de pravo gradu V uĉitrnu; Izilazi gospoda rišćanska: "B ogom brate, K raljeviću M arko! "O bjesi nam Đ em a B rĊanina, "Evo tebe tri tovara blaga." Marko njima tri tovara vrati, Š to su dali Đ em u B rĊaninu, P a on ode bijelu Z veĉanu; Tu gospoda Srpska izlazila: "B ogom brate, K raljeviću M arko! "O bjesi nam Đ em a B rĊanina, "Evo tebe tri tovara blaga." Marko njima tri tovara vrati, Š to su dali Đ em u B rĊaninu; Ode Marko bijelu Oridu, T u izlazi gospoda rišćanska: "B ogom brate, K raljeviću M arko! "O bjesi nam Đ em a B rĊanina, "Evo tebe tri tovara blaga." M arko ne će da uzim a blaga,

V eć on njim a tri tovara vrati, Š to su dali Đ em u B rĊaninu; K od O rida naĉini vješala, I objesi Đ em a B rĊanina. Pa on uze ribe od Orida, Ode pravo bijelu Prilipu, Te on slavi svoga svetitelja.

69. M arko K raljević ukida svadbarinu.

P oranio K raljeviću M arko, Poranio niz Kosovo ravno, Kad je bio na vodi Servani, Sukobi ga Kosovka devojka, B oţju pom oć naziva joj M arko: "B oţja pom oć, K osovko devojko!" Devojka se do zemlje poklanja: "Zdravo da si, delijo neznana!" A l' joj M arko poĉe besediti: "Draga sestro, Kosovko devojko! "L epa ti si, seko, m laĊa bila! "Krasna ti si stasa i uzrasta! "Rumenila, gospodska pogleda! "Al' te, seko, kosa pokvarila; "Jer si tako, seko, osedila? "S kog' si m lada sreću izgubila? "Il" sa sebe, il' sa svoje majke, "Ili sa svog stara roditelja?" Proli suze Kosovka devojka, P a govori K raljeviću M arku: "Dragi brato, delijo neznana! "S ' sebe sreću izgubila nisam , "Ni sa sebe, ni sa svoje majke, "Ni sa svoga stara roditelja; "V eć sam jadna sreću izgubila: "Evo ima devet godin' dana, "K ako doĊe A rap prekomorac, "Pa od cara Kosovo zakupi,

"I nametnu zulum na Kosovo: "Kosovo ga i poji i rani; "Pa je drugi zulum nametnuo: "Ko s' udaje, trideset dukata; "K o se ţeni, tridest i ĉetiri; "Koji ima, te toliko dade, "T aj se junak m oţe oţeniti "I devojka mlada udomiti; "A u m ene braća sirom ašna, "Nema blaga, da Arapu dadu, "U tome sam jadna zaostala, "Te se nisam mlada udomila; "S a toga sam sreću izgubila. "P a još za to ne bi ni ţalila, "Š to vam s' ne da m ladim udavati, "I junakom m ladim oţeniti; "N ego evo i veće nevolje, "Još je veći zulum nam etnuo: "N a noć ište m ladu i devojku, "Pa devojku Arapine ljubi, "A nevestu sluge Arapove; "Obredi se sve Kosovo redom, "D avaše m u m lade i devojke, "E vo m eni tuţnoj redak doĊe, "D a doveĉe idem A rapinu, "D a m u noćas, jadna, budem ljuba, "P a ja m islim i razm išljam m isli: "M ili B oţe, što ću i kako ću? "Il' ću jadna u vodu skoĉiti, "Ili ću se m lada obesiti: "Volim, brate, izgubiti glavu, "N eg' ljubiti svoj zem lji dušm ana." A l' besedi K raljeviću M arko: "Draga sestro Kosovko devojko! "Ne šali se, u vodu ne skaĉi, "N em oj sebi sm rti uĉiniti, "N em oj, seko, duše ogrešiti! "V eć m i kaţi A rapove dvore,

"Gdi su dvori Arapina crna? "Im am reĉi besediti s njim e." D evojka m u poĉe besediti; "Dragi brato, neznana delijo! "A što pitaš A rapove dvore? "Š to i pitaš? ostali m u pusti! "M oţe da si našao devojku, "P ak m u ideš, nosiš svadbarinu; "A m oţda si jedinac u m ajke, "P a ćeš, brate, tam o poginuti, "P a što će ti sam orana m ajka?" M arko s' m aši rukom u dţepove, Te izvadi trideset dukata, Pa i daje Kosovki devojki: "Na ti, seko, trideset dukata, "Pak ti idi svome belom dvoru, "P ak se rani, dok ti s' sreća javi: "S am o kaţi A rapove dvore, "Ja ću platit' svadbarinu za te. "Z ašto bi m e A rap pogubio, "Kad ja imam, sestro, dosta blaga, "Mog'o b' platit' sve Kosovo ravno, "Kamo l' ne bi za se svadbarinu?" D evojka m u poĉe besediti: "N isu dvori, već šatori pusti. "Pogledajde dole niz Kosovo "Gdi se onaj svilen barjak vije, "O nde j' šator crnog A rapina, "Oko njega zelena avlija, "S va avlija glavam ' nakićena: "Evo nema još nedelja dana, "Kako j' proklet' Arap isekao "Sedamdeset i sedam junaka, "K osovaca tuţni Ċuvegija; "A rap im a ĉetrdeset slugu, "Š to ĉuvaju straţu oko njega." A kad M arko saslušao reĉi, K renu Š arca, ode niz K osovo,

D obra Š arca vrlo rasrdio, Iz kopita ţiva vatra seva, Iz nozdrva m odar plam en liţe; Srdit Marko jezdi niz Kosovo, R oni suze niz junaĉko lice, A kroz suze gnjevno progovara: "Oj davori, ti Kosovo ravno! "Š ta si danas doĉekalo tuţno, "P osle našeg kneza ĉestitoga, "Da Arapi sad po tebi sude! "Ja sramote podneti ne mogu, "N i ţalosti velike trpiti, "D a A rapi taki zulum ĉine "I da ljube mlade i devojke. "D anas ću vas, braćo, osvetiti, "Osvetiti, ili poginuti." O de M arko pravo pod šatore, U gleda ga A rapova straţa, Pa kazuje crnu Arapinu: "Gospodine, Arap-prekom orĉe! "Ĉ udan junak jezdi niz K osovo "N a vitezu konju šarenom e, "Dobra konja vrlo rasrdio, "Iz kopita ţiva vatra seva, "Iz nozdrva m odar plam en liţe; "O će junak na nas udariti." Al' besedi Arapine crni: "D eco m oja, ĉetrdeset slugu! "Ne sme junak na nas udariti, "V alja da je našao devojku, "Pa nam ide, nosi svadbarinu, "Ţ ao m u je, što će dati blago, "Sa toga se vrlo rasrdio; "V eć izid'te pred našu avliju, "P a junaka doĉekajte lepo, "Pred njime se smerno poklonite, "Pod njim dobra konja privatite, "Primite m u kolja i oruţje,

"P ustite ga m eni pod šatore, "N e ću blaga, uzeću m u glavu, "Da dobijem konja prema sebe." Ispadoše A rapove sluge, Da pod Markom dobra konja prime, A kad blizu ugledaše M arka, N e sm edoše pred M arka izići; B eţe sluge pod šator A rapu, Pa se kriju za Arapa sluge, P okrivaju sablje japundţeti, Da im Marko ne vidi sabalja. I sam M arko u avliju uĊe, P red šatorom odsednuo Š arca, S vom e Š arcu tako besedio: "O daj, Š aro, i sam po avliji, "A ja idem pod šator A rapu, "N aodi se šatoru na vrati, "Ako b' meni do nevolje bilo." P ak se M arko pod šatora šeće, Arap sedi, pije vino ladno, S luţi m u ga m lada i devojka; B oţju pom oć nazivao M arko: "B oţja pom oć, dragi gospodine!" A rap njem u lepše odgovara: "Z drav, junaĉe, delijo neznana! "O d' junaĉe, da pijem o vina, "P a m i kaţi, što si m i došao." A l' besedi K raljeviću M arko: "Nemam kade s tobom piti vina; "A dobro sam do tebe došao, "V rlo dobro, bolje bit' ne m oţe. "Ja isprosi lepotu devojku, "O staše m i na drum u svatovi, "D ošao sam , don'o svadbarinu, "Da dam blago, da vodim devojku, "Da mi niko na puta ne stane; "K aţi m eni, što je svadbarine?" Arap lepo Marku progovara:

"T a ti za to i odavno znadeš: "Ko s' udaje, trideset dukata; "K o se ţeni, tridest i ĉetiri; "T i se vidiš junak od m ejdana, "Nije kvara da stotinu dadeš!" M arko s' m aši rukom u dţepove, Pred Arapa tri dukata baci: "V eruj m eni, više nem am blaga, "V eć kad bi m e teo priĉekati, "Dok se vratim s lepotom devojkom, "T am o će m e darivati lepo, "S ve ću tebi pokloniti dare, "Tebi dare, a meni devojka." Ciknu Arap kao zmija ljuta: "U men', kurvo veresije nema! "N e daš blaga, sa m nom se podsm evaš;" P a potrţe teška buzdovana, T e udara K raljevića M arka, U dari ga tri ĉetiri puta. N asm eja se K raljeviću M arko. »O junaĉe, A rapine crni! "Il' se šališ, il' od zbilje biješ?" C iĉi A rap, kao zm ija ljuta: "N e šalim se, već od zbilje bijem ." A li M arko poĉe besediti: "A ja m islim , da se šališ, tuţan; "A kad, m ore, ti od zbilje biješ, "I ja im am nešto buzdovana, "D a te kucnem tri ĉetiri puta; "Koliko si mene udario, "T oliko ću tebe udariti, "P a ćem ' onda na polje izići "I iz nova m ejdan zapoĉeš." T rţe M arko buzdovana svoga, Pak udari Arapina crna, Kako ga je lako udario, Iskide mu iz ramena glavu! N asm eja se K raljeviću M arko:

"B oţe m ili. na svem ' tebi vala, "K ad brţ' ode sa junaka g lava! "Kan' da nije na njemu ni bila!" T rţe M arko sablju od pojasa, Pak zaredi Arapove sluge, Iseĉe m u ĉetrdeset slugu, A ĉetiri ne kte pogubiti, V eć i M arko ostavi za pravdu, K oj' će svakom pravo kazivati, Kako j' bilo Arapu i Marku, Sve s avlije poskidao t tave, Pa je glave saranio lepo, Da j' ne kljuju orli i gavrani, Pa avliju pustu nakitio, Nakiti je Arapskim glavama; Arapovo blago pokupio; A ĉetiri sluge A rapove, Koje nije teo pogubiti, Opravi i po Kosovu Marko, O pravi i na ĉetiri strane, Te telale po Kosovu sluge: "Gdi devojka ima za udaju, "N eka traţi sebi gospodara, "Nek s' udaje, dok je za mladosti; "A gdi junak im a za ţenidbu, "N ek se ţeni, neka ljubu traţi; "O d sad više nem a svadbarine. "Marko za sve svadbarinu plati." Sve povika, malo i veliko: "B og da ţivi K raljevića M arka! "Koji zemlju od zla izbavio, "K oji satr zem lji zulum ćara; "P rosta m ' bila i duša i telo!"

70. Lov Markov s Turcima.

Lov lovio Murate vezire, Lov lovio po gori zelenoj

Sa svojijeh dvanaest delija I s trin'estim K raljevićem M arkom ; Lov lovili tri bijela dana, I ne m ogli ništa uloviti; Namjera ih nanijela bila Na zeleno u gori jezero, Po kom plove utve zlatokrile, Pusti vezir svojega sokola, Da uvati utvu zlatokrilu, Ona mu se ne da ni gledati, V eć se diţe nebu pod oblake, Soko pade na jelu zelenu. T ad' govori K raljeviću M arko: "Jeli testir, Murate vezire! "Da ja pustim mojega sokola, "Da uvati utvu zlatokrilu;" Veli njemu Murate vezire: "Jeste testir, za što nije, M arko." Pusti Marko svojega sokola, O n odleće nebu pod oblake, I uvati utvu zlatokrilu, Pak s njom pade pod zelenu jelu. Kad to soko ugleda vezirev, V rlo m u se teško uĉinilo, A navadu lošu nauĉio: Otimati lovak od drugoga; Z aleće se k M arkovu sokolu, Da mu otme utvu zlatokrilu; Ali Markov soko jogunica, K ao što je i njegov gospodar: On ne dade utve zlatokrile, V eć sokola šĉepa vezireva, Pa mu prosu ono sivo perje. K ad to viĊe M urate vezire, V rlo m u se ţao uĉinilo, Pak on uze Markova sokola, Te ga ud'ri o jelu zelenu I prebi mu ono desno krilo,

Pa obrnu kroz goru zelenu Sa svojijeh dvanaest delija; Stade piska Markova sokola, Kao ljute u kamenu guje; Marko uze svojega sokola, Pak mu stade zavijati krilo I s ljutitim glasom govoriti: "T eško m ene i tebe, sokole, "L ov loveći s T urci bez S rbalja, "L ov loveći, krivo dijeleći!" Kad sokolu on zavio krilo, T ada skoĉi Š arcu na ram ena, P ak poćera preko gore ĉarne, Š arac ide, kao gorska vila, B rzo ide, daleko odm iĉe, O dm ah biše na kraj gore ĉarne, I uglaše u polju vezira S njegovijeh dvanaest delija. Obazre se Murate vezire, P a kad viĊe K raljevića M arka, On govori svojim delijama: "Đ eco m oja, dvanaest delija! "Vidite li onaj pramen magle, "P ram en m agle ispod gore ĉarne? "U m agli je K raljeviću M arko, "G le, kako je naljutio Š arca! "N eka B og zna, dobra biti ne će." U tom stiţe K raljeviću M arko , P ak potrţe sablju od bedrice, I okupi Murata vezira: P ob'jegoše po polju delije, Kao vrapci od kopca po trnju; S tiţe M arko M urata vezira I rusu m u odsijeĉe glavu; A od mladih dvadest delija O n naĉini dvadest i ĉetiri. S tade M arko m isli razm išljati: Il' će ići caru u Jedrene,

Il' u Prilip svom bijelu dvoru, Sve mislio, pak je govorio: "B olje ići caru u Jedrene, "D a m u kaţem , šta sam uĉinio, "N ego da m e T urci njem u tuţe." K ada M arko u Jedrene doĊe I na divan pred cara iziĊe, O ĉi m u se bjehu uzm utile, K'o u gladna u gori kurjaka: Kad pogleda, kan' da munja sine; Pita njega care gospodine: "M oj posinko, K raljeviću M arko! "Š to si m i se tako raţljutio? "Da ti nije nestanulo blaga?" Stade Marko caru kazivati; Sve mu kaza, kakono je bilo. K ad je care saslušao M arka, Tad' se care grotom nasmijao, Pak je Marku bio besjedio: "Be aferim, moj posinko Marko! "D a nijesi tako uĉinio, "Ja te ne bih više sinom zvao: "S vako T ure m oţe vezir biti, "A junaka nema, kao Marko." P ak se m aši u dţepe svilene I izvadi hiljadu dukata, T e ih daje K raljeviću M arku: "Naj to tebe, moj posinko Marko, "Pak ti idi, te se napij vina." Marko uze hiljadu dukata, I otide s careva divana; Al' car Marku dukate ne daje, Da on ide piti rujno vino, V eć da m u se kine sa oĉiju; Jer se M arko vrlo raţljutio.

71. Marko pije uz ramazan vino.

C ar S ulejm an jasak uĉinio, Da s' ne pije uz ramazan vino, Da s' ne nose zelene dolame, D a s' ne pašu sablje okovane, Da s' ne igra kolom uz kadune; Marko igra kolom uz kadune, M arko paše sablju okovanu, Marko nosi zelenu dolamu, Marko pije uz ramazan vino, Još nagoni odţe i adţije, Da i oni s njime piju vino Idu Turci caru na parnicu: "Car Suleman, i otac i majko! "N ijesi li jasak uĉinio, "Da s' ne pije uz ramazan vino, "Da s' ne nose zelene dolame, "Da s' ne pašu sablje okovane, "Da s' ne igra kolom uz kadune; "Marko igra kolom uz kadune, "M arko paše sablju okovanu, "Marko nosi zelenu dolamu, "Marko pije uz ramazan vino; "Pa mu prosto, da sam pije vino, "V eć nagoni oce i adţije, "Da i oni s njime piju vino." K ad je care razum eo reĉi, O n pošilje dva svoja ĉauša: "O tidoše, dva ĉauša m lada, "P ak kaţite K raljeviću M arku "Da ga care na divan zaziva." O tidoše dva ĉauša m lada. K ad doĊoše K raljeviću M arku, A li M arko pod šatorom pije, Pred njim kupa od dvanaest oka; B esede m u dva ĉauša m lada: "D a ĉuješ li, K raljeviću M arko! "Tebe care na divan zaziva, "D a ti ideš caru na divana. "

R asrdi se K raljeviću M arko, Pak dovati onu kupu s vinom, P a udara careva ĉauša, P ršte kupa a pršte i glava, I proli se i krvca i vino. Ode Marko caru na divana, Sede caru do desna kolena, S am ur:kalpak na oĉi nam iĉe, A buzdovan uza se privlaĉi, B ritku sablju na krilo nam iĉe Besedi mu care Sulemane: "M oj posinko, K raljeviću M arko! "T a ja jesam jasak uĉinio, "Da s' ne pije uz ramazan vino, "Da s' ne nose zelene dolame, "D a s' ne pašu sablje okovane, "Da s' ne igra kolom uz kadune; "D obri ljudi o zlu govoriše, "N a jednoga M arka potvoriše, "D a ti igraš kolom uz kadune, "D a ti pašeš sablju okovanu, "D a ti nosiš zelenu dolam u, "D a ti piješ uz ram azan vino, "Još nagoniš odţe i adţije, "Da i oni s tobom piju vino. "Z a što kalpak na oĉi nam iĉeš? "Š to l' buzdovan uza se privlaĉiš? "Š to li sablju na krilo nam iĉeš?" A l' besedi K raljeviću M arko: "P ooĉim e, care S ulem ane! "Ako pijem uz ramazan vino, "Ako pijem, vera mi donosi; "A k' nagonim odţe i adţije, "N e m oţe m i ta obraz podneti, "Da ja pijem, oni da gledaju, "Nek ne idu meni u meanu; "Ako l' nosim zelenu dolamu, "Mlad sam: junak i dolikuje mi;

"A ko l' pašem sablju okovanu, "Ja sam sablju za blago kupio; "Ako igram kolom uz kadune, "Ja se, care nisam oţenio, "I ti s', care bio neoţenjen; "A ko kalpak na oĉi nam iĉem , "Ĉ elo gori s' carem se govori, "Š to buzdovan uza se privlaĉim , "I što sablju na krilo nam iĉem , "Ja se bojim, da ne bude kavge, "Ako bi se zametnula kavga, "T eško onom , tko j' najbliţe M arka!" G ledi care na ĉetiri strane, N e im a li tko bliţe do M arka: Al' kod Marka nigdi nikog nema, V eć najbliţe care S ulem ane; C ar s' odm iĉe, M arko se prim iĉe, Dok dotera cara do duvara; C ar se m aša rukom u dţepove, On izvadi stotinu dukata, P a i daje K raljeviću M arku: "Idi, Marko te se napij vina."

72. Turci u Marka na slavi.

B oga m oli K raljeviću M arko Od godine opet do godine, Da proslavi krsno ime krasno, K rasno im e, svetog letnog Đ urĊa, D a m u T urci na sveto ne doĊu; A kad M arku sveti Đ uraĊ doĊe, Svu gospodu na sveto zaziva, U dvoru mu tri sofre bijau; Prva sofra dvanaest vladika, D ruga sofra gospoda rišćanska, T reća sofra ništi i ubogi; M arko sluţi vino sveštenikom , I ubavoj gospodi rišćanskoj,

M ajka sluţi nište i uboge, L Jelica nosi Ċakonije, V aistinu poslao na straţu, D a m u ĉuva straţu od T uraka, D a m u T urci na sveto ne doĊu. Otud idu tri age careve I za njim a triest janjiĉara, U glas viĉu tri age careve I za njim a triest janjiĉara: "Kaurine, otvori kapiju, "Da vidimo, ludi kaurine, "K ako M arko krsno im e sluţi." Sluga lepo Turski odgovara: "M an'te' m e se, T urci janjiĉari! "Ja vam ne smem otvoriti vrata, "Ja se bojim gospodara moga." A l' to T urci ništa i ne m are, P otrgoše triest buzdovana, N a kapiji oboriše vrata, Na slugana pleća nabrojiše T riest i šest zlatni buzdovana, D obro sluga leĊa nam ekšaše. Kad junaku bojak dosadio I junaĉka pleća utrnula, O de M arku u dvore plaĉući, B esedi m u K raljeviću M arko: "V aistina, m oje ĉedo drago! "Š to je, sine, te suze prolivaš? "Il' si gladan, il' si ţedan, sine? "A ko s' gladan, eto Ċakonije; "A ko s' ţedan, eto vina ladna: "Nemoj grozne suze prolivati, "Ne skrvi mi moje ime krsno." Al' besedi sluga Vaistina: "G ospodaru, K raljeviću M arko! "N it' sam gladan pa niti sam ţedan: "Zlo je mene izelo iz leba, "A gore me iz vina popilo

"A u tvome dvoru gospodskome: "T i m e posla da ti ĉuvam straţu; "T ko bi tebi saĉuvao straţu? "Otud idu tri age careve "I za njim a triest janjiĉara, "U glas viĉu tri age careve: ""Kaurine, otvori kapiju, ""Da vidimo, ludi kaurine, ""K ako M arko krsno im e sluţi." " " Ja im lepo Turski odgovaram: ""M an'te m e se, T urci janjiĉari! ""Ja vam ne smem otvoriti vrata, ""Ja se bojim gospodara moga;" " "N o to T urci ništa i ne m are, "P otrgoše triest buzdovana, "N a kapiji oboriše v rata, "I na m oja pleća nabrojiše "T riest i šest zlatni buzdovana." K ad je M arko saslušao reĉi, Uze Marko sablju i buzdovan, Pa se stade sofri zaklinjati: "Ĉ ujete li, sofro i gospodo! "Tako mene ne rodila majka. "P lem enita gospoĊa kraljica, "Ne mogu vam Prilip nakititi "N i bosiljkom ni rum enom ruţom , "V eć sve redom T urskijem glavam a." A stade ga zakljinjati majka, P lem enita gospoĊa kraljica: "N e m oj M arko, m oje ĉedo drago!" Majka vadi dojke iz nedara: "Ne ubila t' rana materina! "N em oj danas krvi uĉiniti, "Danas ti je krsno ime krasno: "T ko ti danas u dvorove doĊe, "N apoj ţedna, a narani gladna "Z a dušicu tvoji roditelja "I za zdravlje tvoje i Jelino."

T o je M arko poslušao m ajke, Sablj' ostavi, buzdovan ne ktede, U dvor idu za nevolju Turci, Pa i seda za trpezu redom; "Vaistina, donesi im vina, "D ušo Jelo, nosi Ċakoniju." Sluga nosi vino i rakiju, A Jelica carsku Ċakoniju; U ţinaše, napiše se vina. K ad se T urci ponapiše vina, T urci T urski m eĊ' sobom besede: "M ore, društvo! ajd' da putujem o, "Dok nam nije prisela uţina." Misle Turci, ne zna Turski Marko, Al' je Marko u cara dvorio P reko m ora u Š am u T urskom e, Dvorio ga za sedam godina, P a je ĉisto T urski nauĉio, Kar' da ga je Turkinja rodila; Pa je Marko Turkom besedio: "More Turci, sed'te, pijte vino, "P laćajte m i slugi m elem ašĉe; "B aš ako li i tako ne ćete, "Vi stanite, da vam odudarim "Po jedared mojim buzdovanom, "U m om više buzdovanu nem a, "Ĉ etrdeset oka ladna gvoţĊa, "D vaest oka lepa ĉista srebra, "I šest oka ţeţenoga zlata: "Jedno s drugim šeset i šest oka; "T o vidite da ste zasluţili, "Poklem ste mi vrata oborili, "N a m og sluge pleća nabrojili "T riest i šest zlatni buzdovana " Al' sve Turke povata groznica O d M arkova strašna buzdovana: Svaki vadi po dvaest dukata, Age vade po triest dukata,

M eću M arku na sku t na dolamu, Ne bi li se beda ostavila; A l' se beda ostaviti ne će' Kaurin se vina ponapio, Rad je s Turci da zamete kavgu: "M ore, T urci, sed'te, šfe vino, "D aruj dete vašu kravajnošu, "Nije moja Jela robinjica, "N a sebi je svilu pom rĉila, "D ok je vam a uţinu ponela." Al' je Turkom golema nevolja. V eć u jedni ponestalo blaga, Uzaima jedan od drugoga, Svaki vadi po deset dukata, Age vade po dvaest dukata, M eću M arku na skut na dolam u, G rće M arko u dţepove rukom . O de M arko u dvor pevajući Jevrosimi svojoj staroj majki. "Jevrosima, moja stara majko! "Ne uzimam blago od Turaka, "N e uzim am , što ja blaga nisam , "V eć uzim am blago od T uraka, "Nek se peva i nek pripoveda, "Š to j' ĉinio M arko od T uraka " O doš' T urci iz dvora plaĉući, T urci T urski m eĊ' sobom besede: "Bog ubio svakoga T urĉina, "K oji više kaurinu doĊe, "K ad kaurin krsno im e sluţi! "Š to dadosm o za jednu uţinu, "Bila b' rana za godinu dana."

73. O ranje M arka K raljevića.

V ino pije K raljeviću M arko Sa staricom Jevrosimom majkom, A kad su se napojili vina,

Majka Marku stade besjediti: "O m oj sinko, K raljeviću M arko! "O stani se, sinko, ĉetovanja, "Jer zlo dobra donijeti ne će, "A staroj se dosadilo majci "S ve perući krvave haljine; "V eć ti uzm i ralo i volove, "Pak ti ori brda i doline, "T e sij, sinko, šenicu bjelicu, "Te ti rani i mene i sebe." T o je M arko poslušao m ajku: On uzima ralo i volove; Al' ne ore brda i doline, V eć on ore careve drum ove; O tud idu T urci janjiĉari, Oni nose tri tovara blaga, P a govore K raljeviću M arku: "More Marko ne ori drumova.": "More Turci ne gaz'te oranja." - "More Marko, ne ori drumova." "More Turci, ne gaz'te oranja.": A kada se Marku dosadilo, D iţe M arko ralo i volove, T e on pobi T urke janjiĉare, Pak uzima tri tovara blaga, Odnese ih svojoj staroj majci: "To sam tebe danas izorao."

74. Smrt M arka K raljevića.

P oranio K raljeviću M arko U neĊelju prije jarkog sunca Pokraj mora Urvinom planinom. Kada Marko bio uz Urvinu, P oĉe njem u Š arac posrtati, Posrtati i suze roniti. T o je M arku vrlo m uĉno bilo, P a je M arko Š arcu govorio:

"D avor', Š aro, davo r' dobro moje! "E vo im a sto i šeset ljeta "Kako sam se s tobom sastanuo, "Još m i nigda posrnuo nisi, "A danas m i poĉe posrtati, "Posrtati i suze roniti: "N eka B og zna, dobro biti ne će, "H oće jednom biti prem a glavi, "Jali mojoj, jali prema tvojoj." To je M arko u rijeĉi bio, K liĉe vila s U rvine planine, T e doziva K raljevića M arka: "P obratim e, K raljeviću M arko! "Z nadeš, brate, što ti konj posrće? "Ţ ali Š arac tebe gospodara, "Jer ćete se brzo rastanuti." Ali Marko vili progovara: "B'jela vilo, grlo te boljelo! "K ako bih se sa Š arcem rastao, "K ad sam proš'o zem lju i gradove, "I obiš'o Istok do Z apada, "T a od Š arca boljeg konja nem a, "Nit' nada mnom boljega junaka? "N e m islim se sa Š arcem rastati "Dok je moje na ramenu glave." Al' mu b'jela odgovara vila: "Pobratim e, K raljeviću M arko! "T ebe nitko Š arca otet' ne će, "N it' ti m oţeš um rijeti, M arko, "O d junaka ni od oštre sablje, "Od topuza ni od bojna koplja, "T i s' ne bojiš na zem lji junaka; "V eć ćeš, bolan, um rijeti, M arko, "ja od Boga od starog krvnika "Ako l' mi se vjerovata ne ćeš, "K ada budeš visu na planinu, "P ogledaćeš s desna na lijevo, "O pazićeš dvije tanke jele,

"Svu su goru vrhom nadvisile, "Z elenijem listom zaĉinile, "M eĊu njim a bunar voda im a, "O nĊe hoćeš Š arca okrenuti, "S konja S jaši, za jelu ga sveţi, "Nadnesi se nad bunar nad vodu, "T e ćeš svoje ogledati lice, "P a ćeš viĊet, kad ćeš um rijeti." T o je M arko poslušao vile, Kad je bio visu na planinu, Pogledao s desna na lijevo, Opazio dvije tanke jele, Svu su goru vrhom nadvisile, Z elenijem listom zaĉinile; O nĊe M arko okrenuo Š arca, S njega sjao, za jelu ga svezo, Nadnese se nad bunar nad vodu, Nad vodom je lice ogledao; A kad Marko lice ogledao, V iĊe M arko, kad će um rijeti, Suze proli, pa je govorio: "L aţiv sv'jete, m oj lijepi cv'jete' "L jep ti bješe, ja za malo hodah! "Ta za malo, tri stotin' godina! "Z em an doĊe, da sv'jetom prom 'jenim P a povadi K raljeviću M arko, Pa povadi sablju od pojasa, I on doĊe do konja Š arina, S abljom Š arcu osijeĉe glavu, D a m u Š arac T urkom ne dopadne, D a T urcim a ne ĉini izm eta, D a ne nosi vode ni Ċugum a; A kad M arko posijeĉe Š arca, Š arca konja svoga ukopao, B olje Š arca, neg' brata A ndriju, B ritku sablju prebi na ĉetvero, Da mu sablja Turkom ne dopadne, Da se Turci njome ne ponose,

Š to je njim a ostalo od M arka, D a rišćanluk M arka ne prokune A kad Marko britku prebi sablju, bojno koplje slomi na sedmero, Pa ga baci u jelove grane; Uze Marko perna buzdovana, Uze njega u desnicu ruku, Pa ga baci s Urvine planine A u sinje u debelo more, Pa topuzu Marko besjedio: "Kad moj topuz iz mora iziš'o, "O nda 'vaki Ċetić postanuo!" K ada M arko saktisa oruţje, O nda trţe divit od pojasa, A iz dţepa knjige bez jazije, K njigu piše K raljeviću M arko: "K ogoĊ doĊe U rvinom planinom "M eĊu jele studenu bunaru, "T e zateĉe onĊe deli:M arka, "Neka znade da je mrtav Marko; "K od M arka su tri ćem era blaga, "K akva blaga? S ve ţuta dukata, "Jedan ću m u ćem er halaliti, "Š to će m oje t'jelo ukopati, "D rugi ćem er nek se crkve krase, "T reći ćem er kljastu i slijepu, "Nek slijepi po svijetu hode, "Nek pjevaju i spominju Marka." Kada Marko knjigu nakitio, K njigu vrţe na jelovu granu Otkuda je s puta na pogledu; Zlatan divit u bunar bacio; Skide Marko zelenu dolamu, Prostrije je pod jelom po travi, Prekrsti se, sjede na dolamu, S am ur:kalpak nad oĉi nam aĉe, D olje leţe, gore ne ustade. Mrtav Marko kraj bunara bio

O d dan' do dan' neĊeljicu dana, K ogoĊ proĊe drum om širokijem , T e opazi K raljevića M arka, Svako misli, da tu spava Marko, Oko njega daleko oblazi, Jer se boji, da ga ne probudi. Đ e je sreća, tu je i nesreća, Đ e nesreća, tu i sreće im a: A sva dobra sreća iznijela Igumana Svetogorca Vasa Od bijele crkve Vilindara S a svojijem Ċakom Isaijom ; Kad iguman opazio Marka, N a Ċakona desnom rukom m aše: "L akše, sinko, da ga ne probudiš, "Jer je Marko iza sna zlovoljan, "P a nas m oţe oba pogubiti." G ledeć' kale kako M arko spava V iše M arka knjigu opazio, P rem a sebe knjigu prouĉio, K njiga kaţe, da je m rtav M arko. Onda kale konja odsjednuo, Pa privati za deliju Marka, Al' se Marko davno prestavio. Proli suze proiguman Vaso, Jer je njemu vrlo ţao M arka; O tpasa m u tri ćem era blaga, Otpasuje, sebe pripasuje. Misli misli proiguman Vaso, Đ e bi m rtva saranio M arka, Misli misli, sve na jedno smisli: M rtva M arka na svog konja vrţe, Pa ga snese moru na jaliju, S mrtvim Markom sjede na galiju, Odveze ga pravo Svetoj gori, Izveze ga pod Vilindar crkvu, Unese ga u Vilindar crkvu, Ĉ ata M arku, što sam rtnu treba,

Na zemlji mu t'jelo opojao, Nasred b'jele crkve Vilindara O nĊe starac ukopao M arka, B iljege m u nikakve ne vrţe, Da se Marku za grob ne raznade, Da se njem u dušm ani ne svete.

75. Radul-beg i B ugarski kralj Šišm an .

M ili B oţe, na svem u ti vala! Dvije su se zavadile guje, D vije guje, dva brata roĊena: Zavadi se bego Radul-bego S a M irĉetom bratom roĊenijem ; D a oko šta, veće ni oko šta, Oko puste zemlje Karavlaške, K aravlaške i K arabogdanske: M irko ište zem lje starješinstvo, A ne da mu bego Radul-bego, V eć uvati M irĉetu vojvodu, Te ga baci na dno u tavnkcu, K ljuĉe baci u tiho D unavo. K ako baci kljuĉe u D unavo, T ako beţe brata zaboravi. N o M irĉeti B og i sreća dala, U R adula dobra ljuba bješe, Ţ ao snasi m ilosna Ċevera, N oćom pusti ronce i ribare, T e izvadi kljuĉe od tavnice, P a ogleda m ilosna Ċevera, Nosi njemu tanke preobuke, I rani ga ljebom bijelijem A napaja vinom crvenijem. Tako stade za tri godinice, Kad nastade godina ĉetvrta, K njigu piše kralju Š išm anine, Od Trnova od zemlje Bugarske, T e je šilje begu R adul-begu:

"O ĉu li m e, bego R adul-bego! "E vo m i se m uško ĉedo naĊe, "No te kumim Bogom istinijem "I našijem svetijem Jovanom , "D oĊi m ene ka T rnovu gradu, "Te m i krstiš u bešici sina, "Nek smo, bego, glavni prijatelji!" K njiga doĊe begu R adul-begu, A kad bego knjigu prouĉio, U d'riše m u suze od oĉiju, Na um pade begu Radul-begu, Đ e će njega kralju prevariti, Na nevjeri sama pogubiti, P ak dozivlje ljubu A nĊeliju, O de šnjom e bego govoriti: "O ĉu li m e, m oja vjerna ljubo! "E vo m ene sitna knjiga stiţe "O d Š išm ana iz zem lje B ugarske, "Kralj me zove, da mu krstim sina, "N o ja vidim , Ċe je prijevara, "Đ e će kralje m ene da prevari "I na vjeri mene da pogubi, "Da mi otme zemlje i gradove "I zarobi tebe za ljubovcu; "No me svjetuj, moja vjerna ljubo!" Ţ enska strana m udro progovara: "Gospodaru, bego Radul-bego! "Đ e su ţene ljude svjetovale? "Š to l' ću i ja tebe svjetovati, "Kad eno ti svjeta u tavnici, "B rata tvoga, a Ċevera moga, "Gospodara Mirka vojevode? "O n će tebe m udro svjetovati." Al' govori bego Radul-bego: "M uĉi ljubo, m ukom um uknula! "Jer pom inješ M irĉetu vojvodu? "I kosti su njemu istrunule." K ad to zaĉu ljuba R adulova,

O na ode na tavniĉka vrata, T e izvede M irĉetu vojvodu, Odvede ga u bijele dvore, Pa dobavi mlada berberina, T e obrija M irĉetu vojvodu, O buĉe m u gospodsko od'jelo, O de šnjim e begu na ĉardake. K ad ga viĊe bego R adul-bego, P red njim e je na noge skoĉio, R uke širi, te g' u lice ljubi, A pita ga za junaĉko zdravlje: "Jesi li m i, brate, u ţivotu?" P rogovara M irĉeta vojvoda: "Jesam , brate, ali u rĊavu: "U bila m e rĊa od tavnice, "Jedva nosim u kostim a dušu." Ode mu se bego tugovati, Š ta m u piše kralju B ugarine: "N o ĉu li m e, m oj brate M irĉeta! "Svjetuj mene i nauĉi, brate, "H oću l' ići gradu T rnovom e "I povesti trista U griĉića?" A l' m u veli M irĉeta vojvoda: "O moj brate, bego Radul-bego! "Š to će tebe trista U griĉića, "Tek da bude trista udovica; "N o jesu l' nam naše stare sluge? "Jeli ĊegoĊ S rbe R adosave? "Jeli šaim e P ijanica Đ uro? "S luţi l' jošte G rĉiću M anojlo?" Al' govori bego Radul-bego: "Jesu nam a u ţivotu sluge: "D om a nam je G rĉiću M anojlo "I sa njim e P ijanica Đ uro; "N em a ovĊe S rba R adosava, "V eć ga kaţu u V idinu gradu." A li veli M irĉeta vojvoda: "P iši knjigu Srbu Radosavu,

"N ek te ĉeka na vodi B osuti, "A ti uzmi dvije vjerne sluge, "Pak ti idi gradu Trnovome, "N e plaši se kralja Š išm anina: "Ako stane rujno piti vino, "P iće za te P ijanica Đ uro; "A ko l' odu G rĉki govoriti, "G ovoriće G rĉiću M anojlo; "Ako l' bude mejdan dijeliti, "D ijeliće S rbe R adosave." K ad to zaĉu bego R adul-bego, Knjigu posla Srbu Radosavu, D a ga ĉeka na vodi B osuti, A on ode s dvije vjerne sluge; T am an bješe na vodu studenu, Al' eto ti Srba Radosara, Š njim se bego u lice poljubi, Rade bega u skut i u ruku, P a odoše T rnovom e gradu. L ijepo ih doĉekao kralju: Konje vodi u ahare donje, B ega vodi na gornje ĉardake, Z a gotovu sovru zasjedoše. P iše vino za neĊelju dana, S kraljem pije dvanaest ridţala, A sa begom cigle do tri sluge. Ĉ esto gleda beţe R adul:beţe, Ĉ esto gleda u bijele dvore, H oće li m u kum ĉe donijeti; A l' da vidiš kralja Š išm anina, Đ e donese jednu kupu vina, K upa, kaţu, od dvanaest oka, Nazdravi je begu Radul-begu, B eg je dade P ijanici Đ uru, Đ uro popi, ništa ne osjeti. K ad to viĊe kralje Bugarine, O n otide grĉki govoriti, Da pogubi bega Radul-bega

I njegove do tri vjerne sluge; N o M anojlo G rĉki razabrao, Pa podviknu Srba Radosava: "Z ar ne vidiš, Ċe sm o izginuli?" A kad zaĉu S rbe R adosave, O n potrţe m aĉa zelenoga, T e pogubi kralja Š išm an ina, O ko njega dvanaest ridţala, T rnovo m u poharaše grada, Iz riznice pokupiše blago, O dvedoše konje i sokole, O tidoše ka B ukreštu gradu. T eško bratu jednom bez drugoga!

76. Ljutica Bogdan i vojvoda Dragija.

S luţio je L jutica B ogdane, S luţio je vojvodu D ragaju , S luţio ga za devet godina; N e sluţi ga, što on blaga nem a, V eć za dobra iz potaje šarca. Kad nastala godina deseta, P odiţe se vojvoda D ragija Sa gospodom itar lov loviti; Sva gospoda sokole ponela, A Dragija malena kraguja. K ad doĊoše na jezero m utno, Po jezeru utve zlatokrile, S va gospoda sokole pustiše, A Dragija malena kraguja; Svaki soko utvu uvatio, Kraguj ptica utve ne uvati. T o D ragiji vrlo m uĉno bilo, Pak doziva Ljuticu Bogdana: "O Bogdane, moja verna slugo! "T rĉi, sine, dvoru bijelom e, "Donesi mi sivoga sokola, "Đ da bi nam utvu uvatio,

"Eda bi nam obraz osvetlao "N a jezeru m eĊu gospodari." A besedi Ljutica Bogdane: "O Dragija, dragi gospodaru! "N e će dati razum na gospoĊa "B ez tvojega kaka obeleţja." O n m u dade i dva obeleţja: Od pojasa svilenu maramu, S desne ruke burm u pozlaćenu: "E vo, sine, i dva obeleţja, "D ones' brţe sivoga sokola." U ze B ogdan oba obeleţja, O de brţe dvoru D ragijinu, Pak doziva ljubu Dragijinu: "O gospoĊo, D ragijina ljubo! "Pozdravlje ti od tvog gospodara, "Gospodara i moga i tvoga, "D a m u pošlješ iz potaje šarca, "I da pošlješ sivoga sokola." A besedi ljuba Dragijina: "O B ogdane, naša verna slugo! "Ja ću dati sivoga sokola, "A li ne sm em iz potaje šarca." O n izvadi oba obeleţja: "E vo burm a za viteza šarca, "A marama za siva sokola." Nema kuda ljuba Dragijina, Otvorila devetora vrata I desetu bravu D ubrovniĉku, Iz potaje konja izvodila, Osedla ga i nakiti lepo, Pa ga dade Ljutici Bogdanu, Dade njemu konja i sokola; K ad se B ogdan na šarcu vidio, O nda reĉe L jutica B ogdane: "Ostaj s Bogom, ljubo Dragijina! "Ja ne dvorim tebe i Dragiju "Evo ima devet godinica

"I nastala godina deseta, "N e dvorim vas, što ja blaga nem am , "V eć za ovog iz potaje šarca." O tište se preko polja ravna, Kano zvezda preko vedra neba; A zapišta ljuba D ragijina, Pa potrĉa u gospodske dvore, Te doziva devera Manojla: "Jao mene, devere Manojlo! "O dbeţe nas L jutica B ogdane, "I odvede iz potaje šarca, "I odnese sivoga sokola." O nda skoĉi dijete M anojlo, P a usede na konja Š avrana, O tište se za njim preko polja. B rzo Š avran dostignuo šarca; Kad to vide Ljutica Bogdane, Osvrte se s desna na lijevo, Te pogubi dijete Manojla, P a osvoji i konja Š avrana, T e sastavi šarca i Š avrana. Glas dopade Dragiji vojvodi: "Zlo si seo, vojvoda Dragija! "Zlo si seo i vino popio "Na jezeru meĊu gospodari! "O dbeţe te L jutica B ogdane, "O dvede ti šarca i Š avrana, "Manojla ti brata pogubio." O nda skoĉi vojvoda D ragija, O de vriško dvoru gospodskom e, P a usede šaru bedeviju, O d koje je i Š avran i šarac; D obroj šari dobru volju daje, C iĉi šara, kako zmija ljuta, N a nozdrve m odar plam en liţe, M eće pene preko gospodara, N o s tri koplja u visine skaĉe, N o s ĉetiri dobre[50] u napredak;

B rzo šara dostiţe B ogdana, D ostiţe ga, pa ga i prestiţe; A kada se natrag povratila, Ona ciknu, kako zmija ljuta, Pak dovati Ljuticu Bogdana, D ovati ga zubi za oţdrelje, U d'ri šnjim e o zem ljicu ĉarnu, T e se B ogdan s dušom rastanuo. Nad njim stao vojvoda Dragija, Nad njim: stao, te suze proliva: "O Bogdane, moja slugo verna! "I B ogdane, m oje ĉedo drago! "K ad je tebe šarac om ilio, "Z a što m i ga zaiskao nisi? "Ja bi ti ga poklonio, sine, "I tvoju bi trudbu naplatio; "Ne bi tako ludo poginuo, "Ni ja moga braca izgubio." Pa Bogdana onde saranio, Braca svoga dvoru odnesao, Te i njega saranio lepo, O bojici izdao za dušu, Kako carski valja i trebuje, K ako j' zakon u veri rišćanskoj.

50) Dobre valja da je ovdje mjesto dobro, Slavenski dobr'.

77. O pet to, ali dru kčije.

C ar ĉestiti divan uĉinio, Sve vezire na divan poziva, S ve m u paše na divan doĊoše, A l' ne doĊe paša S eidim e. C ar pašam a dade pašaluke, I agama dade agaluke. A kad care divan razmetnuo, A l' eto ti paše S eidim a,

Onda mu je care besjedio: "S lugo m oja, pašo S eidim e! "Kamo se ti prije na divana? "Ja pašam a dado pašaluke, "I agama dado agaluke, "Š to ćeš sada, pašaluka nem a?" Veli njem u paša S eidim e: "O ĉestiti care gospodine! "N isam m og'o na divan ti doći, "Jer sam iš'o dolje u D oljane, "T e gledao ĉuda negledana, "U nekoga Komnen-kaurina, "K akva jaše vranca od m egdana, "Onakoga u svijetu nema: "N a ĉelu m u jarko sunce sija, "A na grlu sjajna m jeseĉina, "Na sapima zvijezda danica; "Kad ga igra, zledati se ne da." Onda care stade besjediti: "A da ĉuješ, pašo S eidim e! "Dobavi mi vranca Komnenova, "Ja ukradi, ja za blago kupi, "M etnuću te do sebe vezirom , "I daću ti tri bijela grada, "Nek su tvoji, dokle ti je traga; "A ko l' m i ga dobaviti ne ćeš, "N eka znadeš, osjeć' ću ti glavu." K ad to ĉuo paša S eidim e, Sve mislio, na jedno smislio, Pa on ode mladu berberinu, Te je svoju obrijao bradu, Pa se gradi od Pazara Rade, Pravo ide Komnenovu dvoru, I K om nenu B oţju pom oć viĉe; Malo ga je Komnen poznavao, Pa je njemu bio govorio: "Z dravo da si, pašo S eidim e! "Š to si, m ore, obrijao bradu,

"Kad ti nije za nevolju bilo?" M udro ga je paša prevario: "O K om nene, što si poludio, "Ja nijesam paša S eidim e, "V eć sam glavom od P azara R ade; "Ja sam ĉuo i ljudi m i kaţu, "D a ti im aš dosta sokolova, "D a m i dadeš dva sokola siva, "S luţiću te, koliko reknem o!" Onda veli Komnen vojevoda: "Oj Boga mi, Rade od Pazara! "Ja bi rek'o, da si Seidime, "Da nijesi obrijao brade, "Jer je takog struka i uzrasta, "I takoga oda i pogleda; "A ja imam dosta sokolova, "D aću tebi dva sokola siva, "S luţićeš m e tri godine dana." I na to je paša pristanuo. S luţio ga do dvije godine, Ne mog'o mu ni viditi vranca, A kamo li njega da odvede; K ad nastala treća godinica, P oĊe K om nen u lov u planinu I povede pašu S eidim a, Da on lovi utve zlatokrile, Ne ponijo stari sokolova, V eć ponijo tiće sokoliće, K oji lovu nauĉeni nisu. A kad K om nen u planinu doĊe Ka onome zelenu jezeru, Đ eno plove utve zlatokrile, O n m i pusti taće sokoliće, Da vataju utve zlatokrile; P oletiše utve pod oblake, A sokoli utve i ne glede, Nego lete od jele do jele; Onda veli Komnene vojvoda:

"Slugo moja, Rade od Pazara! "Idi brţe dvoru bijelom e, "Donesi mi stare sokolove, "Da povatam tiće sokoliće." A l' besjedi paša S eidim e: "Oj Boga mi, Komnen:gospodaru! "T voja gospa vjerovati ne će, "N e će m eni dati sokolova, "V eć daj m eni kakva obiljeţja." Prevari se Komnene vojvoda, Te mu dade zlatan prsten s ruke, L eti paša K om nenovu dvoru. Pita njega ljuba Komnenova: "S lugo naša, od P azara R ade! "Kamo tebi Komnen gospodaru?" O nda joj je paša besjedio: "Oj Boga mi, Komnenova gospo! "Ti ne pitaj za Komnena tvoga! "Silna ga je opkolila vojska, "V idiš, da sam konja um orio, "Do tebe je mene opravio, "I evo ti posl'o obiljeţje, "D a m u pošlješ vranca od m egdana, "Ne bi l' svoju izbavio glavu." Prevari se ljuba Komnenova, Prevari se ujede je guja, I otvori devetera vrata, I deseta, pa izvede vranca: A kad paša posjednuo vranca, N e dade m u Ċavo m irovati, V eć ovako stade besjediti: "Jesi l' ĉula, K om nenova ljubo! "Ovako mi pozdravi Komnena: "D a m u j' T urĉin odjahao vranca; "Ja nijesam Rade od Pazara, "V eć sam glavom paša S eidim e." T o izreĉe, pa s konjem uteĉe. O sta jadna gospa kukajući,

K ukajući, kano kukavica, P revrćući, kako lastavica; P ak iziĊe na visoku kulu, Te pripali bojnicu lubardu. A kad puĉe bojnica lubarda, Ĉ ini ti se, zem lja se potrese. T o zaĉuo K om nen u planini, I uma se jadu osjetio, P ak se m anu tića sokolića, L eti brţe dvoru bijelom e, N aĊe jadnu gospu kukajući: "Š to je, ljubo, da od B oga naĊeš? "Jesu l' ţiva dva blizanca sina?" Onda njemu ljuba govorila: "O K om nene, ţiv' te B og ubio! "Jesu ţivi, ne bili ti ţivi! "Jesam li te svagda sjetovala, "D a svakije ne naim aš sluga? "A ti najm i pašu S eidima, "Prevari nas, odvede nam vranca; "Š to ćeš sade, jadna tvoja m ajka?" Onda joj je Komnen govorio: "M uĉ ne boj se, draga m oja ljubo! "Jel' ostala siva bedevija, "Š to je našeg oţdrjebila vranca?" - "Ostala je, ujeli je vuci! "A li vranca stignuti ne m oţeš, "D aleko je dušm an odm akao." Uzja Komnen sivu bedeviju, O de pravo tragom za T urĉinom . Š to je vranac u tri puta skak'o, To kobila u jedan put vata. Nasred ga je gore sustigao; Kad kobila ugledala vranca, Ona vrisnu, gora se potrese, Kad je vranac osjetio majku, S tade vranad, m aknuti se ne će. B ije njega paša S eidim e,

B ije njega oštrom bakarlijom : "A jde, vranĉe, ţiv' te B og ubio! "V idiš, da sam izgubio glavu." V ranac stoji, m aknuti se ne će. Povikuje Komnene vojvoda: "S tan'der, pašo, da ti najam platim , "Nije pravo, tako da otideš." D ostiţe ga, ods'jeĉe m u glavu, I povrati vranca od megdana, Ode dvoru i zdravo i mirno.

78. B olani D ojčin.

R azbolje se vojvoda D ojĉine U Solunu gradu bijelome, Bolovao za devet godina; P a S oluna ne zna za D ojĉina, Oni misle, da je preminuo. T o se ĉudo na daleko ĉulo, Ĉ ak daleko u zem lju A rapsku, Z aĉuo je U so A rapine, Jednak ĉuo, jednak sedla vranca, Pravo ode ka Solunu gradu, Te on pade pod Soluna grada, P od S oluna u polje široko, U sred polja šator razapeo, O d S oluna ište zatoĉnika, D a iziĊe njem u na m ejdana, D a junaĉki m ejdan podijele. U Solunu ne ima junaka, D a iziĊe njem u na m ejdana: D ojĉin bio, pa se razboljeo; Bio Duka, pa ga boli ruka; Jest Ilija luda adţam ija, O no boja nije ni viĊelo, A kam o li s kim e uĉinilo, Ta ako bi ono i izišlo, Al' mu ne da ostarila majka:

"N e, Ilija, luda adţam ijo! "T ebe hoće A rap prevariti, "T e će m i te luda pogubiti, "Ostaviti samoranu majku." K ad to viĊe crni A rapine, Đ e junaka u S olunu nem a, D a iziĊe njem u na m ejdana, Na Solun je porez udario: Sve na dvora po jalova ovna, Po furunu ljeba bijeloga, I po tovar vina crvenoga, I po kondir ţeţene rakije, I po dvadest ţutijeh dukata, I po jednu lijepu Ċevojku, Ja Ċevojku, ja nevjestu m ladu, Kojano je skoro dovedena, D ovedena, jošte ne ljubljena. Sav je Solun porez izredio, R edak doĊe dvoru D ojĉinovu; A li D ojĉin nikoga ne im a, Do imade ljubu vijernicu I Jelicu svoju milu seju; One jadne porez sastavljale, Al' ga niko da odnese nema, Jer ga A rap privatiti ne će B ez Jelice lijepe Ċevojke. O ne su se jadne uzm uĉile; S jede Jela bratu više glave, Roni suze niz bijelo lice, Te je bratu lice pokapala; T ad' se jadan D ojĉin razabrao, P a besjedi bolani D ojĉine: "Dvori moji, ognjem sagoreli! "A kade m i brţe prokapaste? "Da mi nije umrijeti s mirom." P rogovara Jelica Ċevojka: "O m oj brate, bolestan D ojĉine! "Nisu tvoji dvori prokapali,

"No su suze Jelice sestrice." T ad' govori bolestan D ojĉine: "Š to je sele, ako B oga znadeš! "Al' je vama ljeba nestanulo? "Ali ljeba, al' crvena vina? "Ali zlata, al' bijela platna, "N em aš ĉim e na ĊerĊefu vesti, "N em aš ĉim e, al' nem aš po ĉem u?" P rogovara Jelica Ċevojka: "O m oj brate, bolani D ojĉine! "Dosta imam ljeba bijeloga, "A još više vina crvenoga; "Dosta zlata i bijela platna, "Im am ĉim e na ĊerĊefu vesti, "Im am ĉim e, i im am po ĉem u; "Al' da vidiš i druge nevolje: "Jest došao U so A rapine "P od S oluna u polje široko, "O d S oluna ište zatoĉnika, "D a iziĊe njem u na m ejdana; "U Solunu ne ima junaka, "D a iziĊe njem u na m ejdana; "A kad viĊe crni A rapine, "On udari porez na Soluna: "Sve na dvora po debela ovna, "Po furunu ljeba bijeloga, "I po tovar crvenike vina, "I po kondir ţeţene rakije, "I po dvadest ţutijeh dukata, "I po jednu lijepu Ċevojku, "Ja Ċevojku, ja nevjestu m ladu; "Sav je Solun porez izredio, "R edak doĊe na tvoje dvorove: "T i ne im aš b rata nikakvoga, "Da sastavlja porez Arapinu, "No smo jadne same sastavljale, "I mi jesmo porez sastavile, "Al' ga niko odnijeti nema,

"Jer ga A rap privatiti ne će "B ez Jelice baš tvoje sestrice; "A ĉu li m e, bolestan D ojĉine, "Ja ne mogu ljubit' Arapina, "Ĉ u li brate, za ţivota tvoga." T ade reĉe bolani D ojĉine: "Hej Solune, ognjem sagoreo! "Đ e u tebe ne im a junaka, "D a iziĊe A rapu na m ejdan, "No mi ne bi umrijeti s mirom.' P a doziva ljubu A nĊeliju: "A nĊelija, m oja vjerna ljubo! "Jel' m i jošte u ţivotu doro?" P rogovara ljuba A nĊelija: "G ospodaru, bolestan D ojĉine! "Jeste tebe doro u ţivotu, "I dobro sam ugojila dora." T ad' besjedi bolani D ojĉine: "A nĊelija, m oja vjerna ljubo! "Idi uzmi dora debeloga, "Te ga vodi mome pobratimu, "Pobratimu Petru nalbantinu, "Da mi kuje veresijom dora, "H oću isti A rapu na m ejdan, "H oću isti, ako doći ne ću." Jednak njega ljuba poslušala, Ona uze dora debeloga, Odvede ga Petru nalbantinu, K ad je viĊe P ero nalbantine, Još je njojzi bio govorio: "S naho m oja, tanka A nĊelija! "Zar je mene pobro preminuo, "T e ti vodiš dora na prodaju?" Ja govori dilber-A nĊelija: "M oj Ċevere, nalbantine P ero! "Nije tebe pobro preminuo, "No se tebe pobro pozdravio. "D a m u kuješ veresijom dora,

"Da on ide Arapu na mejdan; "Kad se vrati, da ti potkov plati " Progovara nalbantine Pero: "A nĊelija, m oja snaho m ila! "Ja ne kujem konje veresijom; "D a m i dadeš tvoje oke ĉarne, "Da ih ljubim, dok se pobro vrati "I dok mene potkovicu plati." A nĊelija ljuta i prokleta, O na planu, kako vatra ţiva, Pa odvede nekovana dora, T e dovede bolesnu D ojĉinu. V eli njojzi bolani D ojĉine: "A nĊelija, m oja vjerna ljubo! "Jel' mi pobro dora potkovao?" P isnu A nĊa, kako ljuta guja: "G ospodaru, bolani D ojĉine! "Bog ubio tvoga pobratima! "On ne kuje konja veresijom, "N o on ište m oje oĉi crne, "D a ih ljubi, dok m u potkov platiš; "Ja ne mogu nalbante ljubiti, "T a, D ojĉine, za ţivota tvoga." K ad to ĉuo bolestan D ojĉine, On govori vijernici ljubi: "A nĊelija, m oja vjerna ljubo! "Osedlaj mi dora debeloga, "Iznesi mi koplje ubojito." Pa dozivlje sestricu Jelicu: "O Jelica, moja mila sejo! "Donesi mi jednu krpu platna, "Utegni me, sele, od bedara, "Od bedara do vitih rebara, "Da se moje kosti ne razminu, "Ne razminu kosti mimo kosti." H itro su ga obje poslušale: Ljuba sedla debela dorata, I iznosi koplje ubojito;

A seja je donosila platno, U tegoše bolana D ojĉina Od bedard do vitih rebara, P ripasaše sablju A lam anku, P rivedoše dora od m ejdana, T uriše ga doru na ram ena, D odaše m u koplje ubojito, Poznade ga doro od mejdana, Pa mu ode silan poigravat. Okrenu ga D ojĉin niz ĉaršiju, Koliko mu silan podigrava, Iz kaldrm e iskaĉe kam enje. Al' govore Solunski trgovci: "Vala Bogu! vala jedinome! "O d kako je D ojĉin prem inuo, "N ije bolji junak proišao "Kroz Soluna grada bijeloga, "Ni boljega konja projahao." Ode D ojĉin u polje široko K a šatoru crna A rapina. K ad ga viĊe crni A rapine, O d straha je na noge skoĉio, Pa govori crni Arapine: "O j D ojĉine, da te B og ubije! "Jošte li si, m ore, u ţivotu? "H odi, joldaš, da pijem o vino, "A proĊi se kavge i Ċavola, "D ţaba tebe porez od Soluna." A l' govori bolani D ojĉine: "IziĊ' kurvo, crni A rapine! "IzaĊi m i na m ejdan junaĉki, "D a junaĉki m ejdan dijelim o, "A lasno je piti rujno vino "I ljubiti S olunske Ċevojke " Veli njemu crni Arapine: "B ogom brate, vojvoda D ojĉine! "T i se proĊi kavge i Ċavola, "N o odjaši da pijem o vino,

"D ţaba tebe porez od S oluna, "I dţaba ti S olunske Ċevojke; "Kunem ti se Bogom istinijem, "D a ti ovĊe nikad doći ne ću." K ad to viĊe bolestan D ojĉine, Đ e m u A rap izići ne sm ije, On nagoni debela dorina, Na njegova bijela šatora, N a koplju m u šator preturio. K ad da vidiš ĉuda pod šatorom ! P od šatorom triest Ċevojaka, M eĊu njim a crni A rapine. Ja kad viĊe crni A rapine, Đ e ga s' D ojĉin okaniti ne će, On se vati vrancu na ramena, A u ruku koplje ubojito; IziĊoše u polje široko, N aljutiše konje od m ejdana. P rogovara bolesan D ojĉine: "Udri kurvo, crni Arapine, "U dri prije da ti ţao nije." Baci koplje crni Arapine, D a udari bolesna D ojĉina, A l' se doro boju nauĉio, K leĉe doro do zelene trave, Visoko ga hoplje preturilo, Te udara u zemljicu crnu, Pola koplja u zemlju nagnao, A pola se odlomilo bilo, K ad to viĊe crni A rapine, P leći dade bijeţati stade, P ravo bjeţi k bijelu S olunu, A za njim e bolani D ojĉine. Taman Arap na vrata Solunska, A stiţe ga bolani D ojĉine, P a poteţe koplje ubojito, Prikova ga Solunu za vrata, Pa povadi sablju Alamanku,

T e A rapu odsijeĉe glavu, Pa na sablji glavu dohitio, A radove oĉi izvadio, O ĉi zavi u tanka jagluka, Baci glavu u zelenu travu. P a on ode tam o uz ĉaršiju, Kad je bio pobratimu svome, Pobratimu Petru nalbantinu, On dozivlje svoga pobratima: "IziĊ', pobro da ti potkov platim , "Š to si m ene konja potkovao, "Potkovao veresijom dora." Progovara Pero nalbantine: "P obratim e, bolani D ojĉine! "Nijesam ti dora potkovao: "Ja se, brate, m alo našalio, "AnĊelija ljuta i prokleta, "O na planu, kako vatra ţiva, "Pa odvede nekovana dora." N jem u veli bolesan D ojĉine: "IziĊ' am o, da ti potkov platim ." O n iziĊe pred svoga dućana, M anu sabljom bolani D ojĉine, N albantinu odsijeĉe glavu, Pa na sablji glavu dohitio, Izvadio oĉi nalbantinu, O ĉi zavi u jagluka tanka, Glavu baci na mermer-ĉaršiju, Pravo ode dvoru bijelome, Pred dvorom je dora odsjednuo, P a on sjede na m eku loţnicu, P a izvadi oĉi A rapove, Te ih baci svojoj miloj seji: "E to, sele, oĉi A rapove, "N eka znadeš, da ih ljubit' ne ćeš, "S ele m oja, za ţivota m oga." P a izvadi oĉi nalbantove, T e ih daje ljubi A nĊeliji:

"N aj ti, A nĊo, oĉi nalbantove, "N eka znadeš, da ih ljubit' ne ćeš, "L jubo m oja, za ţivota m oga." T o izusti, a dušu ispusti.

79. Ţ enid ba Đ urĎa S m ed erevca.

K ad se ţeni S m ederevac Đ uro, N a daleko zaprosi Ċevojku, U lijepu gradu Dubrovniku, U onoga kralja Mijaila, P o im enu Jerinu Ċevojku. Đ uro prosi, kralje m u je daje. D ok isprosi lnjepu Ċevojku, S troši Đ uro tri tovara blaga, Dok dariva svasti i punice, On potroši hiljadu dukata. Kada stade svadbu ugovarat', O nda kralje govorio Đ uru: "Ĉ uješ m ene, S m ederevĉe Đ uro! "K ada doĊeš S m ederevu tvom e, "T e ti staneš kupiti svatove, "Ti ne zovi Srba u svatove, "Jer su S rbi teške pijanice, "A u kavzi ljute kavgadţije, "O piće se, zam etnuće kavgu, "N e ćeš kavzi dţevap uĉiniti, "A kam o li odvesti Ċevojku; "V eć ti zovi G rke i B ugare, "Kupi svata, koliko ti drago, "P o Ċevojku, kad je tebe drago." K ad to zaĉu S m ederevac Đ uro, Oprema se dvoru bijelome, Pa on ode Smederevu gradu, U putu ga sitna knjiga stiţe O d Jerine lijepe Ċevojke. ,Ĉ uješ m ene, S m ederevĉe Đ uro! "K ad :ti doĊeš b'jelu S m ederevu,

"T e ti staneš kupiti svatove, "T i ne slušaj starca baba m oga: "Ti ne zovi Grka ni Bugara, "N e ćeš izić' ni iznijet' glave "Iz našega grada D ubrovnika, "Ja nekm oli izvesti Ċevojke; "V eće zovi S rbe u svatove: "K um a kum i D ebelić-Novaka. "A prikum ka N ovaković-Gruja, "Starog svata Sibinjanin-Janka, "A Ċevera K raljevića M arka, "A ĉauša R elju K rilaticu, "A vojvodu O bilić-M iloša, "Barjaktara Toplicu Milana, "A privenca K osanĉić-Ivana, "A ostale koje tebe drago; "K upi, Đ uro, hiljadu svatova, "Pa ti hajde, kada tebe drago" K ada Đ uro knjigu razgledao, N e bješe m u m ilo nikoliko, O n u m isli S m ederevu doĊe. Daleko ga mati ugledala, M alo bliţe pred njeg' išetala, R uke šire, u lice se ljube, Đ uro m ajku u bijelu ruku, U zeše se za bijele ruke I odoše na bijelu kulu, P a sjedoše za sovru gotovu. P ita m ajka S m ederevca Đ ura: "A m oj sine, S m ederevĉe Đ uro! "Jesi li mi putovao mirno? "Jesi l' mene snahu isprosio, "Mene snahu, tebe vjernu ljubu?" V eli njojzi S m ederevac Đ uro: "Oj Boga mi, moja stara majko! "Ja sam tebe putovao mirno, "I tebe sam snahu isprosio, "Tebe snahu, mene vjernu ljubu,

"U lijepu gradu Dubrovniku "U onoga kralja Mijaila, "P o im enu Jerinu Ċevojku. "Dok isprosih Jerinu Ċevojku, "Ja potroših tri tovara blaga, "Dok darivah svasti i punice, "Ja potroših hiljadu dukata; "A kad stadoh svadbu ugovarat', "Onda mene kralju besjedio, "Kada stanem kupiti svatove, "Da ne zovem Srba u svatove: ""U piću su teške pijanice, ""A u kavzi ljute kavgadţije, ""O piće se, zam etnuće kavgu. ""N e ćeš kavzi sevap uĉiniti, ""A kam o li odvesti Ċevojku; ""V eće zovi G rke i B ugare, ""Pa ih kupi koliko ti drago, ""P o Ċevojku, kada tebe drago."" "Ja otale poĊoh, stara m ajko! "U putu me sitna knjiga stiţe "O d Jerine od m oje Ċevojke: ""Ĉ uješ m ene, S m ederevĉe Đ uro! ""K ad ti doĊeš b'jelu S m ederevu, ""T e ti staneš kupiti svatove, ""T i ne slušaj starca baba m oga: ""Ti ne zovi Grka ni Bugara, ""N e ćeš izić' ni iznijet' glave ""Iz našega grada D ubrovnika, ""Ja nekm oli izvesti Ċevojke: ""V eće zovi S rbe u svatove: ""K um a kum i D ebelić-Novaka, ""A prikumka Novakova Gruja, ""Starog svata Sibinjanin-Janka, ""A Ċevera K raljevića M arka, ""A ĉauša R elju K rilaticu, ""A vojvodu O bilić-M iloša, ""Barjaktara Toplicu Milana,

""A privenca K osanĉić-Ivana, ""A ostale koje tebe drago; ""K upi, Đ uro, hiljadu svatova, ""Pa ti hajde, kada tebe drago." " "Sad me sjetuj, moja stara majko! "A l' ću slušat' kralja tasta m oga, "A l* Jerinu lijepu Ċevojku?" Veli njemu ostarila majka: "O m oj sinko, S m ederevĉe Đ uro! "Latini su varalice stare, "H oće tebe, sinko, prevariti; "T i ne slušaj kralja tasta svoga, "V eć poslušaj Jerinu Ċevojku, "Pa ti zovi Srbe u svatove "Ako tebe bude do nevolje, "O ni će ti biti u nevolji." K ad to zaĉu S m ed erevac Đ uro, Sjede pisat' knjige po koljenu, R asturi ih na ĉetiri strane, P a poĉinu nekoliko dana, Al' evo ti Sgaroga Novaka I sa njime dijete Gruica; Malo za tim postajalo vreme, Ali eto od Sibinja Janka, Vodi Janko stotinu svatova; Ode Janko na bijelu kulu, Pomoli se niz poljice Marko, A za Markom Relja od Pazara, A za R eljom vojvoda M ilošu, Z a M ilošem T oplica M ilane, Z a M ilanom K osanĉić Ivane. S astaše se S rpske vojevode I hiljadu kićenih svatova. L ijepo ih doĉekao Đ uro, Pa je njima tiho besjedio: "B raćo moja, hiljada svatova! "Ja ne idem sada Dubrovniku, "V eće šaljem pobratim a M arka;

"L ijepo m i poslušajte M arka "I mog kuma Starinu Novaka." O datle se svati podigoše, D ubrovniku putovaše m irno. K ad su došli D ubrovniku gradu, O ndaj reĉe K raljeviću M arko: "Braćo m oja, hiljada svatova! "S ada ćem o na kapije doći, "V alja proći, m oja braćo draga! "Sedamdeset i sedam kapija, "D ok se doĊe pod bijelu kulu, "Pod kulom su sovre postavljene, "Na sovrama vino i rakija "I ostale svake Ċakonije; "O ko sovri sluge i sluškinje, "D a prim aju konje i oruţje: "K onje dajte, oruţja ne dajte, "P od oruţjem za sovre sjedajte, "P rek' oruţja m rko vino pijte; "K ada doĊe D ubrovaĉki kralju, "V i šutite, ja ću govoriti." U rijeĉi pod kulu padoše. S luge njim a konje privatiše, A sluškinje svijetlo oruţje; K onje daše, oruţje ne daju, P od oruţjem za sovre sjedaju, P rek' oruţja m rko piju vino. A l' eto ti D ubrovaĉkog kralja, Pa je njima tiho govorio: "O m oj kum e, S tarina N ovaĉe! "I do sad su svati dolazili, "P od oruţjem nisu pili vina." N ovak ćuti, ništa ne govori, P rogovori K raljeviću M arko: "P rijatelju, D ubrovaĉki kralju! "Ovaki je adet u Srbalja: "P rek' oruţja piju m rko vino, "P od oruţjem i sanak borave."

Kralj se vrati i ode na kulu. T u su noćcu tavnu prenoćili, Kad u jutru jutro osvanulo, Al' povika s bedena L atinĉe: "Ĉ uješ kum e, D ebelić-N ovaĉe! "Eto gore na bijeloj kuli, "O nĊe im a dvoje L atinĉadi, "Z ovu tebe na m ejdan junaĉki, "V alja njim a na m ejdan izići, "P a odvesti Jerinu Ċevojku." K ad to zaĉu S tarina N ovaĉe, On pogleda na Gruicu svoga, A Gruica ne šće ni na koga, V eće skoĉi na noge lagune, Pa on ode uz bijelu kulu, K ad iziĊe na kulu tananu, S rete njega dvoje L atinĉadi S dvije oštre sablje u rukam a, N a G ruicu juriš uĉiniše, Pade Grujo po zemljici crnoj, M anu rukom i m aĉem zelenim , Od dvojice naĉini ĉetari, P a on poĊe niz bijelu kulu, Javi m u se Jerina Ċevojka: "Stani malo, dijete Grujice" Pa mu baci jabuku od zlata: "Naj to tebe, dijete Gruica: "Ako tebe do nevolje bude, "N eka znadeš, Ċe Jerina sjedi." S iĊe G rujo S tarini N ovaku I donese glave od Latina. Istom Grujo sjede za trpezu, A povika s bedena L atinĉe: "Ĉ uješ kum e, S tarina N ovaĉe! "Eto dolje pod bijelom kulom, "Tu imaju tri konja viteza, "U sedlima do tri bojna koplja, "Vrhovi im nebu okrenuti,

"D a preskoĉiš tri konja viteza, "P a da vodiš Jerinu Ċevojku.'' K ad to zaĉu S tarina N ovaĉe, O n pogleda K raljevića M arka, Marko gleda od Sibinja Janka, Janko gleda R elju B ošnjanina, R elja skoĉi na noge lagune, Pa on ode pod bijelu kulu, I preskoĉi tri konja viteza I na njima do tri koplja bojna, Pa poteţe sablju okovanu, Oko konja dvanaest katana, Sve dvanaest Relja pogubio, Pa uzima tri konja viteza, Odvede ih Starini Novaku. Istom Relja sjede za trpezu, A li viĉe s bedena L atinĉe: "H ajde kum e, S tarina N ovaĉe' "Te strijeljaj na kuli jabuku." Gleda Novak vojvodu M iloša, M iloš skoĉi na noge lagune, Uze str'jelu za zlatnu tetivu, Ustrijeli na kuli jabuku, Pa donese Starini Novaku. R aţljuti se K raljeviću M arko, Pa govori Starini Novaku: "D a ja znadem , Ċe sjedi Jerina, "Ja ih ne bih više ni m olio." Veli njemu dijete Gruica: "H ajde za m nom , K raljeviću M arko. "V iĊeo sam , Ċe sjedi Jerina." IziĊoše na kulu tananu, I naĊoše Jerinu Ċevojku, S vedoše je niz tananu kulu, A l' povika s bedena L atinĉe: "Ĉ uješ kum e, S tarina N ovaĉe! "Pred vama je sada zatvoreno "Sedamdeset i sedam kapija."

P rogovori K raljeviću M arko. "D aj m i, G rujo, Š arca od m ejdana, "N a njem u su kljuĉi od kapija." G rujo njem u dovede Š arina; K ad se M arko dovati Š arina, P a poteţe tešku topuzinu, K oliko se M arko raţljutio, K ako^vrata koja udaraše, N a ĉetiri pole odlijeću, D ok on doĊe na gradsku kapiju, T vrda bješe, da je B og ubije! K ad udara teškom topuzinom , Sva se ljulja iz temelja kula, I prosu se iz kule kamenje; A l' povika D ubrovaĉki kralju (Na kuli se onoj dogodio): "N em oj više udarati, M arko." P a doleće i donese kljuĉe, I otvori od kapije vrata. Stade Marko kapiji na vrata, Broji svojih hiljadu svatova, S vatovi m u na broj iziĊoše. O nda reĉe K raljeviću M arko: "Hodi amo, prijatelju kralju, "Hodi kralju, da se darujemo, "Darujemo, i da s' oprostimo, "Š to je koji uĉinio kvara." D oĊe njem u D ubrovaĉki kralju, O n m išljaše i oĉekivaše, D a će njega darivati M arko; M anu M arko topuzinom teškom , Mrtav kralje pade na kapiju, A otide hiljada svatova, P rav' odoše S m ederevu gradu, K ad su došli gradu S m ederevu, L ijepo ih Đ uro doĉekao, I drţa ih petnaest danaka; O de Đ uro s Jerinom na kulu,

A ostali svaki dvoru svome.

80. Đ urĎeva Jerina.

P ošetala Đ urĊeva Jerina Ispod grada b'jela Smedereva Pokraj vode tihoga Dunava, A za njom e G rgurević M akso, Za Maksimom majka Maksimova Besjedila Đ urĊeva Jerina: "M oj unuĉe, nejaĉak M aksim e! "B i li m ene nešto sjetovao? "Ja im adem šćercu m ljezinicu, "Troji su je prosci zaprosili: "Jedno prosi V ilip M adţarine, "O d M adţarske od zem lje bogate; "Drugo prosi od Moskova kralju; "T reće prosi car O tm anoviću "Od Stambola grada Carigrada; "Sjetuj mene dijete, Maksime, "K om ću proscu m oju ćerku dati?" Besjedi joj dijete Maksime: "Ja ću tebe, bako, sjetovati: "A ko hoćeš m ene poslušati, "P odaj ćerku V ilipu M adţaru, "T e će ona biti u bogatu; "A ko ne daš ćerku za M adţara, "A ti podaj od Moskovske kralju, "Kad budemo s kraljem prijatelji, "Moskovi su od boja junaci, "M ogu nam a pom oć' vojevati; "A ko li je dadeš za T urĉina, "T urĉin hoće zem lju od m iraza, "H oće zem lju, hoće i gradove." K ad to zaĉu Đ urĊeva Jerina, Maksima je rukom udarila, Udari ga rukom po obrazu, Kako ga je lako udarila,

Udarila po bijelu licu, Ĉ etiri m u pom jerila zuba, Maksim pade u travu zelenu, Svega g' crna krvca obalila, Krvcu pljuje, a tiho besjedi: "Bog t' ubio, moja stara bako! "Kud je dala, u z'o ĉas je dala! "S njome dala zemlju i gradove!" K ako reĉe, onako se steĉe: D ade ćerku za O tm anovića, I s njom dade zemlju i gradove.

81. Smrt vojvode Kaice.

P odiţe se gospodine kralju O d prekrasne od M aćedonije Iz pitoma mesta Smedereva O d svojega dvora ĉestitoga, S' sobom vodi dvanaest vojvoda; P odiţe se itar lov loviti. Na Kovinu Dunav prebrodio, P a se m aši V laške zem lje ravne, D ok s' doiti V ršaĉke planine, L ov lovio V ršaĉkom planinom , Lov lovio letnji dan do podne T ako kralju B og i sreća dala, Te od lova ništa ne ulovi: N i jelena, ni košute brze, Niti kakva od sitna zverinja, Dobar kralja kobak sukobio, Sukobi ga vojvoda Sibinjska, S ' sobom vodi tri stotin' M adţara I šezdeset dece K aravlaa, K ralj m u B oţju pom oć nazivao. "B oţja pom oć, vojvodo S ibinjska!" Vojvoda mu bolje odaziva: "Z dravo, kralju od M aćedonije! "Zlatna kruno pod nebom na zemlji,

"Jasna zvezdo na M aćedoniji! "Zvao bi te, da se napijemo, "Nemam ovde vina ni rakije, "A da si me zatekao, kralju "K od N em eša bana V ršaĉkoga, "M oţe biti, da bi se napili; "V eć sam s decom igru zam etnuo, "Odi, kralju, da se poigramo." Al' besedi gospodine kralju: "Brate Janko, budalasta glavo! "Za nas nije vika, ni skakanje, ,V eć je za nas vino i rakija, "I gospodstvo, da gospodujemo, "Mudra pamet, da pametujemo, "U men' im a i m laĊi vojvoda, "koji bi se radi poigrati, "Svome kralju obraz osvetlati." R aspe kralju svilena šatora, Z elen šator od zelene svile, Na njem' zlatni dvanaest krstova, Trinaesta jabuka od zlata, U njoj sjaji bescen kamen dragi; P od šatorom sede š ti vino. P osaĊuje do desna kolena E lĉibašu D ojĉetića V uka, P a do V uka B oška R ajĉevića, Pa Stojana Stepojeva sina, Pa do njega Jovicu Resavca, K uĉajinska bojna kopljenika Od Resave lepe vode ladne; P a do njega G olem ović-Đ uru, P a do Đ ure O rlovića P avla, Pa do Pavla Rado-beg-Mijajla, D o M ijajla G rĉića M anojla, D o M anojla Š ajnović-Damnjana, D o D am njana O blaĉića R ada, A do Rada Kajicu Radonju; K aicom je sovru zaĉelio

S proć' ĉestitog lica kraljevoga. Kakva j' krasna Kaica vojvodo! U kakvom li gospodskom odelu! N a pleći mu zelena dolama Od kadive, izvezena zlatom, Na dolami toke suva zlata, A pokraj nji trideset putaca, Svako mu je od po litre zlata, A pod grlom litra i po zlata, Koje mu se na burmu odvija, Te vojvoda njime pije vino; N a vojvodi ĉizm e i ĉakšire, Ĉ izm e su mu srebrom potkovane, A ĉakšire od plave kadive; Po dolami kolasta azdija, S va od srebra i od ĉista zlata; Na vojvodi kalpak svile bele, Z a kalpakom od srebra ĉelenka, O njoj zlatni trista trepetljika, Svaka valja dva dukata zlatna, U ĉelenki dva kam ena draga, vojvodi se vidi putovati, Kroz krajinu voditi vojvode, U po noći, kano i u podne; Oko vrata kolajna od zlata, Za pojasom dve ubojne strele; Visok junak, tanak u pojasu, Bela lica, crni nausnica, C rn m u perĉin pojas prem ašio; Preko krila gola sablja britka, Preko gole sablje pije vino; P okraj ĉizm e buzdovan pozlaćen. K ad se triput obrediše vinom , Kaica ti na noge ustade, Pa se svome on poklanja kralju: "K ralju Đ urĊu, roditelju krasni! "P usti m ene m eĊ' M adţare, babo! "D a se m alo poigram s M adţari."

A kralj Đ uraĊ zaĉe besediti: "O K aica, m oje ĉedo drago! "M oj pernati od sunašca štite! "Diko moja svagda na divanu! "Sabljo britka svagda na mejdanu! "A kreposti m eĊu vojvodam a! "P ustiću te m eĊ' M adţare, sine! "Al', tako ti uleve od kralja! "I tako ti leba carevoga! "Nemoj, sine, zametati kavge; "N as je m alo, a m logo M adţara: "Š to nas im a? dvanaest vojvoda, "N ije šala tri stotin' M adţara "I šezdeset dece K aravlaa!" Al' Kajica besedio kralju: "K ralju Đ urĊu, roditelju krasni! "N e ću, babo, zam etati kavge "A tako mi uleve kraljeve! "I tako mi leba carevoga!" Kralj ga ne sme otpraviti sama, V eć šnjim posla O blaĉića R ada; Obe ljute zmije od krajine. V ojvode se m eĊ' M adţare šeću, A M adţari igru zapoĉeše, P rvu igru, trka pešaĉkoga; K ad potrĉa O blaĉiću R ade, O n natrĉa tri stotin' M adţara I šezdeset dece K aravlaa, M adţar:Janka od E rdelj-krajine. A M adţari igru zapoĉeše, D rugu igru, kola M adţarskoga; Kad zaigra Kaica Radonja, O n nadigra tri stotin' M adţara I šezdeset dece K aravlaa, M adţar:Janka od E rdelj-krajine. A M adţari igru zapoĉeše, T reću igru, skoka junaĉkoga; A kad skoĉi O blaĉiću R ade,

O n natskoĉi tri stotin' M adţara I šezdeset dece K aravlaa, M adţar:Janka od E rdelj-krajine. A M adţari igru zapoĉeše, Z apoĉeše kam ena s ram ena; K am en doĊe K aici vojvodi, Kad se baci Kaica vojvoda, O n nadbaci tri stotin' M adţara I šezdeset dece K aravlaa, M adţar:Janka od E rdelj-krajine. Al' besedi vojvoda Sibinjska: "M ili B oţe, da luda kaura! "Š to bi snage, kam enu predade." K ad K aica razum eo reĉi, O n otim a kam en od M adţara, Da belegu svoju posvedoĉi; Kad se baci Kaica vojvoda, Od belega dalje odbacio. Rasrdi se vojvoda Sibinjska, Pa pripasa sablju okovanu, P a se kralju pod šatora šeće: "K ralju Đ urĊu od M aćedonije! "Odi kralju, da se promenimo: "Daj ti meni dvanaest vojvoda, "Gole, bose, u košulji tankoj, "Ja ću tebi tri stotin' M adţara "S ve na konjm a pod oruţjem svetlim , "I daću ti šeset K aravlaa, "I daću ti na svaku godinu "Z a ţivota tri tovara blaga." S lavan Đ uraĊ zaĉe besediti: "Brate Janko, budalasta glavo! "Jesi l' ĉuo da li zapam tio: "Da je bila proja za šenicu? "D a li M adţar za M aćedoniju? "Da li Srbin za Erdelj-krajinu? "Ne dam same Kaice vojvode "Z a ĉetiri na krajini bana:

"Z a N em eša bana V ršaĉkoga, "Za Geciju bana Titelskoga, "Z a Ištvana bana S lankam enska "I za Petra bana Varadinskog, "S ve od V ršca pa do V aradina, "Z a svu zem lju i ĉetiri bana; "Za to ne dam vojvode Kaice, "A kamo li ostali vojvoda!" Rasrdi se vojvoda Sibinjska, P a išeta pred šatora svil'na, Pa doziva vojvodu Kaicu: "O d' junaĉe, da s' nadstreljujem o! "D a bijem o nišan Z a oblakom." G di je M adţar okom pogledao, Tu Kaica strelom udario, Z la K aici sreća pristupila, T e de gleda strele u M adţara, V eć on gleda nišan za oblakom : Zape strele od Sibinja Janko, I ustreli vojvodu Kaicu N a zlo m esto baš pod sisu levu, Toke razbi, srce m u raseĉe; Zemlji pade vojvoda Kajica, Vrisnu junak, kao soko sivi: "K ralju Đ urĊu roditelju krasni! "U bi m ene M adţar iznenada "B rez junaĉkog m oga ogledanja "Moje sablje i desnice ruke!" S koĉi kralju na noge lagane, Pa Kaicu uzima na krilo, Pa Kaicu i grli i ljubi: "M oj pernati od sunašca štite! "Diko moja svagda na divanu! "Britka, sabljo svagda na mejdanu! "A kreposti m eĊu vojvodam a! "M oţeš li m i preboleti, sine? "Da te baba na lekare dade?" "A Kaica jedva izgovara;

"K ralju Đ urĊu, roditelju krasni! "Ja ti, babo, preboleti ne ću; "Jer su strele puste otrovane, "Na zmijinu jedu nakaljene; "A ko m oţeš, osveti m e, babo!" T o izreĉe, pa se s dušom rasta. Kralj zakuka, kano kukavica: "J'o Kaica, moj sokole sivi! "A l' ti babi krila odlom iše "I obadva oka izvadiše! "K ako ćete preboleti baba? "Na Beljacu ostaviti sama, "D a m i ĉuvaš brez prom ene straţu?" Pa pogleda okom na vojvode, A vojvode jedan na drugoga, P a se dobri doitiše konja, B ojna koplja zem lji poloţiše, Z a britke se sablje prevatiše, M eĊ' M adţare juriš uĉiniše, P ognaše se po polju B eljacu. Da Je kome stati pogledati, Š ta vojvode od M adţara rade! T ako kralju B og i sreća dade, Od vojvoda niko ne pogibe Razma glavom Kavca Radonja; O d M adţara niko ne ostade Razma glavom od Sibinja Janko, I on beţi V ršcu na krajini. A vojvode, braća m ilostiva, S a sabljam a sanduk otesaše, S araniše vojvodu K aicu Ĉ elo glave koplje udariše, N a koplje m u sokola m etnuše, Z a koplje m u konja privezaše, P o grobu m u oruţje prostreše; O d M adţara unku naĉiniše, O bgradiše groba K aiĉina, Da Madţari k njem u ne dolaze,

Da mu mrtvu ne pretresu telo. Kuka kralju, kano kukavica: "J'o K aica, m oje ĉedo drago! "Diko moja svagda na divanu! "Sabljo britka svagda na mejdanu! "I kreposti m eĊu vojvodam a! "S uva zlata S m ederevski kljuĉi! "Desno krilo od Srpske krajine! "K ako će te preboleti baba! "K ako će te ostaviti sam a, "D a m i ĉuvaš na B eljacu straţu "Brez promene dokle je krajine?"

82. Ţ enid ba T odora od Stalaća.

S ede T odor za veĉeru s m ajkom U S talaću gradu bijelom e U svojemu dvoru gospodskome, V eĉeraju, piju vino ladno; Stade mati suze prosipati, S vom e sinu poĉe besediti: "O T odore, m oje ĉedo drago! "V eć sam , sine, vrlo ostarila, "O starila i onem oćala, "Ne mogu ti poslovati, sine, "Ni po belu dvoru posrtati, "Niti tvoje goste privatati. "V eć prosipaj riznicu i blago, "T e ti prosi gospoĊu devojku, "Tebe ljubu, a mene odmenu. "Neka radi po gospodsku dvoru." T odor m uĉi, ništa ne besedi, P oveĉera i napi se vina, P a ustade na noge junaĉke, P a se ĉasnu krstu prekrstio, Pomenuo oca Nikolaja I nedelju i vaskrsenije I veliko ĉasno vanĊelije,

P a uţeţe rzan jasnu sveću, T e odšeta konjm a u ahare, I izvede Ċogu babajina, Triput ga je zobi nazobio. I triput ga napojio vina, Osedla ga sedlom Carigradskim, A zauzda uzdom seratlijnskom; Pa na sebe ruo izmenjuje, Sve ubavo ruo krajišnjiĉko, A na glavu kapu i skuviju, Z a skuviju pozlaćeno perje, Jeste u dnu srebrom zaliveno, A po sredi prepleteno zlatom, A po vru kićeno biserom ; Pa pripasa sablju babajinu, A usede konja babajina, O tište se niz vodu M oravu, Prvi su ga petli zapevali K od ubava m esta P oţarevca, A jarko ga ogrejalo sunce Kod malena sela Dubrovice Na Dunavu lepoj vodi ladnoj, Al' na vodi tridest devojaka, Te devojke belo platno bele, I med njima sestra Nikolina, Mila seja Martoloz-Nikole; Jerina je jeste isprosila Za Tomaša braca roĊenoga, Prsten dala i jabuku zlatnu, P oarĉila dvan'est tovar' blaga; Na devojki gospodsko odelo: Na njojzi su kaftani od zlata, A na glavi tri venca biserna, T ri biserna, ĉetvrti od zlata, O ko grla tri drobna Ċerdana, D va od zlata, treći od bisera; P a devojka za ĊerĊevom veze, Z latom veze sve po ĉistoj svili

N jim a T odor višnja B oga nazva: "B oţja v' pom oć, beljare devojke! "O devojke, tako sreću stekle! "Tako vam se ubelilo platno! "D ušo m oja, na dar ga delile! "K aţite m i drum a S m ederevska?" Sve devojke zem lji pogledaše, Ne pogleda sestra Nikolina, V eć pobaci i ĊerĊev i zlato, P a išeta na drum pred junaka: "Eto, junak[52], druma Smederevska " A besedi Todor Pomoravac: "D ušo m oja! gospoĊo devojko! "Dodajde mi malo vode ladne, "Da s' napijem trudan i umoran "Iz daleke zem lje putujući." U ze kondir gospoĊa devojka, Pa zagrte kaftanima skute, Pa zagazi u vodu Moravu. Te zavati vode u kondiru, Te junaku na konju dodaje. Junak vode ni gledaĉi ne će, Mimo kondir dovati devojku, P odiţe je za se na Ċogata, Pa je triput opasa pojasom, A ĉetvrti od sablje kajasom ; Š njom se m anu preko polja ravna, Kako zvezda preko vedra neba; S unce sede, stiţe dvoru svom e, Te gospodu svate sakupio, I miloga okumio kuma; U ponoći nagna sveštenika, T e se junak venĉa sa devojkom . Kad u jutru beli dan svanuo, G las dopade Jerini gospoĊi: "O Jerina, luda ţenska glavo! "Zaludi si snau isprosila "I toliko potrošila blago

"Kad si ludo roha ostavila "Od godine opet do godine: "O dvede je T odor od S talaća." K ad to ĉula Jerina gospoĊa, Ode brţe na divana Đ urĊu: "S lavni Đ urĊu, S rpska kruno zlatna! "T i ne drţiš kod sebe vojvode, "V eće drţiš T urke janiĉare, "V ojvode ti, ka' i janiĉari, "Te otimlju pod silje devojke "Isprošene i prstenovane: "S lušaj ĉuda: T odor P om oravac "O dveo m i snau isprošenu, "Isprošenu i prstenovanu!" N asm eja se Đ uraĊ na divanu: "O će B og m e m oj vitez T odore! "Al" mu vrlo trebuje devojka." A l' ne m oţe slavan despot Đ urĊe Svojoj gospi atar da pokvari, V eć pogleda po divanu redom : "O vojvode, moji sokolovi! "Vitezovi, moja desna krila! "Jeli majka rodila junaka, "Il' sestrica braca odrţala "I m uškijem opasala pasom , "D a otide do S talaća grada, "Da dovede vezana Todora?" S ve vojvode zem lji pogledaše, Dobro znadu Todor-Pomoravca, L ako m aše, al' udara teško, Gdi udari, melem ne trebuje; A l' ne glede ĉetiri vojvode, Š to su skoro pristupile Đ urĊu, Još T odora ni vidili nisu, A kamo l' mu na boj izodili; P ristupiše slavnom e despotu, Celuju ga u skut i u ruku: "P rosti Đ urĊu, S rpska kruno zlatna!

"M i idem o do S talaća grada, "D ovešćem o vezana Todora." O nda Đ uraĊ poĉe besediti: "Id'te deco, pošli u dobri ĉas! "A l' ĉujete, m oja deco draga! "Ko se godi na Todora fali, "S ram otan je svaki se vraćao: "Ja se bojim, moja deco draga, "I vi ćete sram otni se vratit', "M ene ćete vi osram otiti." N e slušaju ĉetiri vojvode, U sedoše konje vitezove, I odoše do S talaća grada K ad doĊoše T odoru pred dvore, Al' u dvoru igra i popevka, A nevesta stoji kod devera; A vojvode s konja ne sjauju, V eć T odora pred dvore zazivlju. U padoše T odorove sluge: "Na milosti, Todor-gospodaru! "Pred dvorom ti kraljeve vojvode, "Oni tebe pred dvore zazivlju." U sta T odor na noge junaĉke, U desnicu uze kupu vina, Kupu vina od dvanaest oka, A u levu šestoper pozlaćen, P a iziĊe pred gospodske dvore, Pa besedi Todor Pomoravac: "B raćo m oja, dobro ste m i došli! "Od'te u dvor, vino da pijemo, "Ja se ţenim te ĉinim veselje." Al' vojvode ne gledaju vina, V eć T odora biju buzdovanom , N am iriše tridest buzdovana; K ad junaka dobolelo beše I junaĉko pleće utrnulo, Baci Todor i kondir i vino, Pa i stade biti buzdovanom,

A kako i lako udaraše, Iz bojni i sedal' izm etaše, S a dobrijem konjm a rastavljaše, A sa crnom zem ljom sastavljaše, Pa bijene opet naterao, T e bijeni konje usedoše, I popiše jednu kupu vina, Kupu vina od dvanaest oka; Pa i Todor ispratio lepo. "Id'te, braćo, pošli u dobri ĉas! "P ozdrav'te se Jerini i Đ urĊu, "K ako sam vas doĉekao lepo, "A još lepše, braćo, ispratio." Pa se majki u dvore povrati: "S andaćija, m oja m ila m ajko! "Svetuj mene, moja slatka rano! "K ud ću sade, na koju li stranu? "A ko ć' ići S m ederevu slavnu, "O će m ene Đ uraĊ obesiti; "A ko ć' ići caru u C arigrad, "N azvaću se carev novi prebeg." A devojka sluša od devera, Pak se mlada pusti od devera. Pak Todora privati za ruku: "O Todore, dragi gospodaru! "Zazor mi je u te pogledati, "A kamo li s tobom besediti, "B it' ne m oţe, valja besediti: "Ti ne idi slavnu Smederevu, "Nit' ti idi mestu Carigradu, "Odbroj mene dvan'est tovar' blaga, "I daj mene Srblje vitezove, "Sedamdeset bojnokopljanika, "Kopljanika, izbrani junaka. "Ja ću sam a ići S m ederevu, "D a Jerini za'vi araĉ vratim ; "A tako m i dobre sreće m oje! "N evere ti uĉiniti ne ću."

Onda usta Todor Pomoravac, Te otvori na riznici vrata, I odbroj'i dvan'est tovar' blaga, I dade joj Srblje vitezove, D a gospoĊi zafaita nem a P utujući sam a S mederevu, O de šnjim e gradu S m ederevu. Kad je bila gradu na pogledu, Daleko je Jerina videla S a ĉardaka sa bijele kule, Ĉ im je vid'la, tim je i poznala, I na nju se grotom nasmejala: "Blago mene, eto snae moje! "N evere m i uĉinila nije. "V enĉaće je za braca T om aša." Poklanja se ljuba Todorova: "O Jerina, nesuĊena za'vo! "N e m ogu se po dvaput venĉati "Z a ţivota gospodara m oga " T o ne sluša Jerina gospoĊa, V eć pod siljem okum ila kum a, I pod siljem nagna sveštenike, T e venĉala braca i snašicu. A kad došla ona noćca tam na, T e svedoše dvoje m ladenaca K ad T om aša sanak prevario, T rţe noţe ljuba T odorova, Te zaklala braca Jerinina Kad u jutru beo dan osvanu, P odranila gospoĊa Jerina, T e otišla u novu al-bašĉu, I nabrala cveća svakojaka, D a probudi braca i snašicu; Kad Ċerdeku otvorila vrata, S va loţnica u krvi ogrezla, A bratac joj u krvi leţaše, N evesta m u stoji ĉelo glave, U ruku joj noţevi krvavi.

K ad to vide Jerina gospoĊa, U d'ri licem o zem ljicu ĉarnu, A zapišta, kao zm ija ljuta: "Z a što, snao? da od B oga naĊeš! "Z a što si m i braca um orila? "D a nij' ovo Jerina gospoĊa! "N i ti ne ćeš po svetu oditi." P ovikaše S rblji vitezovi, Sedamdeset bojnokopljanika: "O stani se, Jerina gospoĊo! "Od neveste ljube Todorove, "O d neveste, od naše gospoĊe! "Da nis' ovo Srblji vitezovi' "N i ti ne ćeš po svetu oditi." O nda ode Jerina gospoĊa, O de brţe na divana Đ urĊu: "S lavni Đ urĊu, S rpska kruno zlatna! "S naa m i je never' uĉinila, "Z aklala m i braca u loţnici." T ad' joj stade Đ uraĊ besediti: "O Jerina, luda ţenska glavo! "Š ta s' traţila, još si m alo našla; "A nisam li tebe besedio: ""O stani se, Jerina gospoĊa, ""Od neveste ljube Todorove?"" Ona svoga braca izgubila, Svoga braca saranila lepo, Sa snaom se lepo pomirila, I sav joj je araĉ poklonila, Te nevesta ode dvoru svome.

52) Junak mjesto junače! Ovo je za nevolju radi stiha.

83. Oblak Radosav.

Poranio Oblak Radosave N iz široko polje G odom insko,

Kad je bio nasred Godomina, S retoše ga dv'je gospoĊe m lade: Jedno ljuba B ijelić-vojvode, A drugo je Z latokosić-Pavla; N ose m lade dvoje Ċece ludo K ad sretoše Đ urĊevu vojvodu. O skutu m u obiskoše m lade, Ljube Rada u skut i u ruku, P a odoše sm jerno govoriti: "Bogom kume, Oblak Radosave! "Bogom kume i svetim Jovanom! "K rsti nam a dvoje Ċece ludo, "Pa ti idi Smederevu gradu, "T am o su ni naši gospodari: "B ijeliću i Z latokosiću, "U tavnici gospoĊe Jerine, "P a ih hoće m lade da pogubi; "N o se m oli gospoĊi Jerini, "Nek ih pusti iz tavnice klete." Al' govori Oblak Radosave. "Ĉ ujete l' m e, dvije m oje kum e! "V i uzm ite dvoje Ċece ludo, "Pa idite dvoru bijelome, "A ja odoh Smederevu gradu "M oliti se Đ urĊu i Jerini, "N eka puste vaše gospodare "Iz tavnice, da je Bog ubije!" T o izreĉe, ode S m ederevu, A kad doĊe ka Đ urĊevoj kuli, A li sjedi S m ederevac Đ urĊe, Evo sjedi pred bijelom kulom, I sa šnjim e T odor od S talaća I Pojezda od Golupca grada; Oni piju crveniku vino; N o kad doĊe O blak R adosave, A on njim a B oţju pom oć dade, Pa srdito ode govoriti: "Gospodaru, Smederevac-Đ urĊe!

"Jazuk tebe i gospodstvu tvome, "Š to s' Jerini, Đ urĊe, dopustio, "Te pogubi tolike vojvode "I polomi krila od krajine! "No ti s' molim, dragi gospodaru! "Pokloni mi dvije vojevode: "B ijelića i Z latokosića, "Te ih pusti sa dna iz tavnice." A l' m u veli S m ederevac Đ urĊe: "S lugo m oja, O blaĉiću R ade! "Idi, slugo, na gornja vješala, "O tišlo je trideset katana, "Odveli su dvije vojevode, "H oće ti ih danas objesiti; "N o se m oli gospoĊi Jerini, "N e će l' ti ih ona pokloniti." K ad to zaĉu O blaĉiću R ade, O n okrenu debela Ċogina, O de brzo na gornja vješala, Te priviknu na katane mlade: "N e vješajte dvije vojevode, "M ene ih je Đ urĊe poklonio!" T o katane jedva doĉekaše, P ustiše m u dvije vojevode. Al' eto ti Jerine proklete, Š njom e ide dvanaest dvorkinja, Te joj nose skute i rukave: K ako kleta na vješala doĊe, Ta srdito na katane viknu: "Š ta stojite, te ih ne vješate?" A pripade Oblak Radosave M oliti se gospoĊi Jerini: "O gospoĊo, Đ urĊeva Jerino! "Pokloni mi dvije vojevode, "Ta nemoj ih mlade pogubiti!" A l' govori gospoĊa Jerina: "N os' te Ċavo, O blaĉiću R ade! "I tebe ću sjutra objesiti

"Sa unukom Zmaj-despotom Vukom." K ad to ĉuo O blaĉiću R ade, O p potrţe trostruku kam dţiju, T e udari Đ urĊevu Jerinu, Koliko je lako udario, Sa crnom je zemljom sastavio; Pa on uze dvije vojevode, Odvede ih dvoru bijelome, Ugosti ih u bijelu dvoru, Pa ih zdravo doma otpustio, I bješe ih R ade nauĉio, D a ne drţe vjere u Jerini.

84. Smrt vojvode Prijezde.

Ĉ este knjige idu za knjigam a, Od koga li, kome li dolaze? Od Memeda od cara Turskoga, A dolaze do S talaća grada, D o P rijezde vojvode S talaćka: "O P rijezda, vojvodo S talaćka! "P ošlji m eni do tri dobra tvoja: "Prvo dobro sablju navaliju, "K oja seĉe drvlje i kam enje, "D rvo, kam en i studeno gvoţĊe; "D rugo dobro ţdrala konja tvoga, "K oji konjic m oţe preletiti "Zasobice i po dva bedena, "T reće dobro tvoju ljubu vernu." Gledi knjigu vojvoda Prijezda, Onu gledi, drugu sitnu piše: "Car:Memede, Turski gospodaru! "Kupi vojske, koliko ti drago, "P od S talaća, kad je tebi drago, "U dri S talać, kako ti je drago, "Ja ti dobra ne dam pi jednoga; "Ja sam sablju za sebe kovao, "A ţdrala sam za sebe ranio,

"A ljubu sam za sebe doveo; "Pa ti ne dam dobra ni jednoga." D iţe vojsku T urski car M em ede, D iţe vojsku, ode pod S talaća, B io S talać. tri godine dana, Nit' mu odbi drva ni kamena, N it' ga kako m oţe osvojiti, N i pak kako m oţe ostaviti. Jedno jutro u oĉi nedelje Popela se Prijezdina ljuba N a bedena m alena S talaća, Pa s bedena u Moravu gledi, Al' Morava mutna ispod grada, Pa besedi Prijezdina ljuba: "O Prijezda, dragi gospodaru! "Ja se bojim, dragi gospodaru, "N as će T urci lagum om dignuti." Al' besedi vojvoda Prijezda: "M uĉi ljubo, mukom se zamukla! "G di će biti lagum pod M oravom ? P o gem došla ta nedelja prva I gospoda otišla u crkvu I B oţju su sluţbu ostajali; K ad gospoda izišla iz crkve, Tad' besedi vojvoda Prijezda: "O vojvode, moja desna krila! "K rila m oja, s vam a ću letiti, "D a ruĉam o, da se napijem o, "Da na gradu vrata otvorimo, "D a na T urke juriš uĉinim o, "P a što nam a bog i sreća dade." P a P rijezda ljubu dozivaše: "Idi, ljubo, u pivnice donje, "Te donesi vina i rakije." Uze Jela dva kondira zlatna, Pa otide u pivnice donje. K ad gospoĊa pred pivnicu došla, A l' pivnica puna janiĉara,

P apuĉam a piju vino ladno A u zdravlje Jelice gospoĊe, S pokoj[53] duše P rijezde vojvode K ad to vidi Jelica gospoĊa, Ta kondirom o kamen udari, P a potrĉa u gospodske dvore: "Zlo ti vino, dragi gospodaru! "Zlo ti vino, a gora rakija! "P ivnica ti puna janiĉara, "P apuĉam a piju vino ladno, "A za moje zdravlje namenjuju, "A tebeka ţiva saranjuju, "S aranjuju, za dušu ti piju." O nda skoĉi vojvoda P rijezda, Te na gradu otvori kapiju, P a na T urke juriš uĉiniše, T e se biše i sekoše s T urci D ok pogibe šezdeset vojvoda, N ji šezdeset, iljade T uraka; Tad' se vrati vojvoda Prijezda, Pa za sobom zatvori kapiju, P a potrţe sablju navaliju, Ţ dralu konju odsijeĉe glavu: "Jao ţdrale, m oje dobro drago! "Ta neka te Turski car ne jaše!" Prebi britku sablju navaliju. "Navalija, moja desna ruko! "T a neka te T urski car ne paše!" P a otide gospoĊi u dvore, P a gospoĊu privati za ruku: "O Jelice, gospoĊo razum na! "Ili voliš sa m nom poginuti, "Il" T urĉinu biti ljuba verna?" Suze roni Jelica gospoĊa: "V olim s tobom ĉasno poginuti, "Neg' ljubiti na sramotu Turke; "N e ću svoju vjeru izgubiti "I ĉasnoga krsta pogaziti."

U zeše se oboje za ruke, P a odoše na beden S talaća, P a besedi Jelica gospoĊa: "O Prijezda, dragi gospodaru! "Morava nas voda odranila, "Nek Morava voda i sarani!" P a skoĉiše u vodu M oravu. C ar je M em ed S talać osvojio, Ne osvoji dobra ni jednoga. Ljuto kune Turski car Memede: "Grad-S talaću, da te B og ubije! "Doveo sam tri iljade vojske, "A ne vodim, nego pet stotina."

53) "S pokoj duše" je skraćeno za iz pokoj duše.

85. Sekula se u zmiju pretvorio.

Opravlja se vojevoda Janko, Opravlja se na Kosovo ravno, I on vodi S ekulu nećaka; Al' besede sestre Sekuline: "Ujko Janko, nemereno blago! "T i ne vodi S ekulu nećaka, "Sekula je jošt nejako dete, "Da Sekula ne izgubi glavu: "Sekula je jedinac u majke." K ad S ekula reĉi razabrao, Ljutito je Janku govorio. "Ujko Janko, nemereno blago! "T i ne slušaj m oje m ile seje, "V eć m e vodi na K osovo ravno." Ode Janko na Kosovo ravno I odvede Sekulu nećaka. K ad su bili kod K uĉeva grada, K od K uĉeva i kod B raniĉeva, K uĉevkinje belo platno bele, K uĉevkinje i B raniĉevkinje,

Besedi im vojevoda Janko: "O j B oga vam , K uĉevkinje m lade, "K uĉevkinje i B raniĉevkinje! "D ajte m eni tri aršina platna, "Da okrpim beloga šatora, "D aću vam a tri dukata ţuta." A l' besede K uĉevkinje m lade, K uĉevkinje i B raniĉevkinje: "Vojevoda Sibinjanin-Janko! "D aj ti nam a S ekulu nećaka, "D aćem o ti tri šatora platna." Besedi im vojvoda Janko: "N e dam vam a S ekule nećaka "Z a K uĉevo ni za B raniĉevo." K ad to reĉe vojevoda Janko, R asrde se K uĉevkinje m lade, K uĉevkinje i B raniĉevkinje, Pa besede vojevodi Janku: "K ad nam ne daš S ekule nećaka, "N e dam o ti tri aršina platna, "V eć ga vodi na K osovo ravno, "Pa ga podaj crnim gavranov'ma, "Nek mu oni crne oĉi piju, "O ĉi piju, belo lice grde." Ode Janko na Kosovo ravno. K ad stigoše na K osovo ravno, R azapeše te bele šatore, Pak besedi vojevoda Janko: "Sad na noge, moji sokolovi, "T e ĉuvajte straţe od T uraka, "A ja idem sanak boraviti." Sekula je Janku besedio: "Ujko Janko, nemereno blago! "S ad ti ideš sanak boraviti, "A ja idem u taj Turski tabor, "S tvoriću se zm ijom šestokrilom , "D oneću ti cara ĉestitoga "U zubima, kano i sokola:

"K ad ustaneš, ujko i za sanka, "Nemoj dati umlje za bezumlje: "Ti ne streljaj zm iju šestokrilu, "V eć ti streljaj sivoga sokola." Ode Janko sanak boraviti, A Sekula u taj Turski tabor, S tvorio se zm ijom šestokrilom I doneo cara ĉestitoga U zubima, kano i sokola, Š njim e pade Janku na šatora, S vi junaci vikom povikaše: "Zlo si leg'o, vojevoda Janko! "Zlo si leg'o, a gore ustao! "K akvo ĉudo na šatoru tvom e!" Đ ipi Janko na noge junaĉke, P a op uze tu zlaćenu strelu, Pa on misli, na jedno se smisli: "Z ašt' da streljam sivoga sokola, "Kad sam i sam roda sokolova? "V olim streljat' zm iju šestokrilu." Zape strelu za zlatnu tetivu, P a on strelja zm iju šestokrilu, Pisnu zmija, upusti sokola, Zmija pade na zelenu travu, A soko se diţe pod oblake, Pa odleti u taj Turski tabor. Kad to vide vojevoda Janko, Od ljutine ciknu, kao guja, Al' besedi Sekula nećaĉe: "Ujko Janko, nemereno blago! "Nisam li ti lepo govorio "K ad si poš'o sanak boraviti, "D a ne daješ um lje za bezum lje, "D a ne streljaš zm iju šestokrilu, "V eć da streljaš sivoga sokola?" Pita njega vojevoda Janko: "S latko dete, S ekula nećaĉe! "M oţeš li m i rane preboleti?" -

"Ujko Janko, nemereno blago, "Ne mogu ti rane preboleti: "V eć kad m eni sudni ĉasak doĊe, "U kopaj m e na drum u široku, "D a s' naslušam trupka ot konjica "I jauka od dobri junaka." T o izusti, pa dušu ispusti.

86. O pet to, ali dru kčije. (Komadi od pjesme).

B oţe m ili! ĉuda velikoga! Kad s' oprema od Sibinja Janko, Oprema se na boj na Kosovo, S ve poćera kljasto i slijepo, I nejako od sedam godina; S vog sestrića, B anović-Sekulu, Njega mlada od dvanaest ljeta, Osta njemu devet sestrenica, I deseta ostarila majka, V iše sina nem a nijednoga D o dijete B anović-Sekulu, A l' je m ajka šćerm a besjedila: "Id'te, jadne, devet kukavica! "Te molite svog mila ujaka, "Ne bi li vam brata poklonio, "Da ne vodi njega u Kosovo." P odiţe se devet sestrenica, Zamoliše svog m ila ujaka! "M olim o te, naš m io ujaĉe! "Pokloni nam brata jedinoga, "Ne vodi ga mlada u Kosovo, "Mi nemamo brata ni jednoga, "N ego m lada B anović-Sekulu; "Ne ostavljaj devet sestrenica "Svijeh devet mladih kukavica., "Ne ostavljaj samoranu majku." A l' to Janko ništa ne slušaše,

V eć oprem a dijete S ekulu, Izbira mu konja po izboru, A izbira pusat po izboru, P odiţe se vojska silovita I pred vojskom B anović S ekula, Za njim prista devet sestrenica, Pa su tiho bratu besjedile: "M io brate, B anović-Sekula! "Obrni se, da t' oke vidimo, "D a prepoĉnem ' oke na jagluke; "K ad se sestre brata pouţele, :Da vidimo oke na jagluke." Jest nejaĉak B anović S ekula, Jest nejaĉak, ali jeste m udar; On okrete sivoga sokola, Pa sestrama tiho besjedio: "Vidite li, moje sestrenice! "Ja viĊite oke sokolove, "Ovake su oke u Sekule." Otalen se vojska podignula, P rav' odoše u polje K osovo. "M oj ujaĉe, od S ibinja Janko! "Nemoj dati umlje za bezumlje, "C ara ću ti ţiva donijeti "U zubim a guje šestokrile." Car se Turski sazda u sokola, Pa odleće nebu pod oblake, P ripazi ga B anović S ekula, P a se sazda u šarenu guju, P a odleće nebu pod oblake, Te Turskoga cara uvatio, D onese ga Janku na ĉadora, Stoji piska cara Sulemana, Stoji piska, kako ljute guje. Janko bješe leg'o pod ĉadorom , B ješe leg'o sanak boraviti, K ad se prenu i oĉim a viĊe, On doziva ban-despota Đ ura:

"Bogom brate, ban-despote Đ uro! "D a vi'š, brate, ĉuda velikoga "N a m ojem u bijelu ĉadoru: "U vatila šestokrila guja, "Uvatila sivoga sokola, "P išti soko, kako guja ljuta; "Il' ću biti guju, il' sokola?" A l' govori ban:despote Đ uro: "Z ar ne znadeš, od S ibinja Janko, "Da mi jesmo gn'jezda sokolova, "A Turci su gn'jezda gujinjega? "Udri guju, ne udri sokola." K ad to zaĉu od S ibinja Janko, Zape str'jelu za zlatnu tetivu, T e udari guju šestok rilu, Pisnu guja, ne pusti sokola; Drugom zape str'jelu tetivu, T e udara guju šestokrilu, Pisnu guja, ne pusti sokola; T rećom zape str'jelu za tetivu. T e udara guju šestokrilu, Pisnu guja, upusti sokola, G uja m u se gaip uĉinila, A soko se diţe pod oblake. Malo vreme za tim postajalo, A l' S ekulu m alo ţiva nose, P a govori B anović S ekula: "M oj ujaĉe, od S ibinja Janko! "Nisam li ti, jadan, besjedio: ""Nemoj dati umlje za bezumlje, ""C ara ću ti ţiva donijeti ""U zubim a guje šestokrile?" " Veli njemu od Sibinja Janko: "m oj sestriću B anović:S ekula! "M oreš li m i rane preboljeti, "D a ti traţim od m ora ećim e, "Da ti gradim mekane meleme?" V eli njem u B anović S ekula:

"Ne mogu ti, ujko, preboljeti: "Š to si guju jednom udario, "Desnu si mi ruku salomio; "Š to si guju drugom udario, "Desnu si mi nogu salomio; "Š to si guju trećom udario, "To si mene u src' udario; "V eć m ' ukopaj, ujko, podaleko, "Podaleko u gori zelenoj, "Da mi Turski konji grob ne gaze." T o izusti B anović S ekula, T o izusti, a dušu izpusti[54].

54) Pripovijedaju (kao što se i pjeva.), da je ban -despot Ć uro (Đ uraĊ S m ederevac) prije toga pitao Janka.

"Da ti da Bog, Sibinjska vojvodo! "D a dobiješ cara na K osovu, "Kaku b' nama vjeru ostavio?"

A on odgovorio, da će im ostaviš lijepu M adţarsku vjeru, da grade mise i da vjeruju Rim-papu Onda ban-despot Đ uro pošalje poslanike T urskom e caru, te ga zapita, kaku će im on vjeru ostaviti, ako razbije M adţare; a T urski car odgovori:

"N aĉiniću crkvu i dţam iju, "Obadvije jednu pored druge "K o će klanjat', nek id' u dţam iju, "K o će s' krstit', nek ide u crkvu." I za to vele da je ban-despot Đ uro prevario Janka.

87. Ţ enid ba P opovića Stojana [55].

Z aprosio P opović S tojane N a daleko lijepu Ċevojku, U pitomu Mletku Latinskome,

U M letaĉkog kralja M ijaila, Prsten stavlja, svadbu ugovara: Dok otide dvoru bijelome I pokupi kićene svatove. Dok on dade prsten i jabuku, P otrošio tri tovara blaga; Dok dariva svasti i punice, Dade Stojan hiljadu dukata K ralj S tojanu tiho govoraše: "O m oj zete, P opović-Stojane! "Kupi svata, koliko ti drago, "Po Ċevojku, kadgoĊ tebe drago; "A l' ĉuješ m e, P opović-Stojane! "Nemoj vodit' Srba u svatove, ,Jer su S rbi teške pijanice, "A u kavzi kavgadţije ljute, "O piće se, zam etnuće kavgu, "P a je teško kavzi dţevap dati "U Latinskom Mletku pletetenome[56]; "V eć povedi Grke i Bugare." A to sluša gospoja kraljica, Pogledala malo na Stojana, Pogledala, pa se nasmjenula. O prem i se P opović S tojane, Pa on ode dvoru bijelome, U putu ga knjiga dostignula O d punice Ċevojaĉke m ajke: "O m oj zete, P opović-Stojane! "Ti ne vodi Grka ni Bugara, "V eć sve zovi S rbe u svatove: "Latini su stare varalice, "Bojati se kakve prijevare." K ad S tojanu taka knjiga doĊe. Z am isli se P opović:S tojane, U toj m isli svom e dvoru doĊe. P red njeg' stara išetala m ajka, R uke šire, u lica se ljube, Stojan majku u bijelu ruku;

P ita m ajka P opović-Stojana "D a m oj sinko, P opović-Stojane! "Jesi l' mene putovao mirno? ,Jesi l' mene snahu isprosio, "Mene snahu, sebe vjernu ljubu?" P rogovori P opović S tojane: "Mirno sam ti, mati, putovao, "I tebe sam snahu isprosio, "Tebe snahu, mene vjernu ljubu, "T ri tovara blaga potrošio, "Osim toga hiljadu dukata "Dok darivah svasti i punice "Jošte kralju m ene govorio. "Da ne vodim Srba u svatove, "V eć da vodim G rke i B ugare, "U putu m e, m ati, knjiga stiţe "O d punice Ċevojaĉke m ajke, "Da povedem Srbe u svatove. "Sjetuj mene, moja stara majko! "K oje sada bolje poslušati?" Stara majka besjedi Stojanu: "B olje, sinko, Ċevojaĉku m ajku. "Latini su varalice stare. "Kuma kumi od Budima kralja, "S tarog svata M andušića V uka, "A vojvodu od Sibinja Janka, "A ĉauša R elju K rilaticu, "B arjaktara M iloš O bilića, "A Ċevera K raljevića M arka, "A ostale koga tebe drago, "Pa se ne boj prijevare, sinko." S tojan svoju poslušao m ajku: G radi knjige na ĉetiri strane, T e sakupi kićene svatove, Skupi Stojan hiljadu svatova: Kuma kumi od Budima kralja, S tarog svata M andušića V uka, A vojvodu od Sibinja Janka.

A ĉauša R elju K rilaticu, B arjaktara M iloš-O bilića, A Ċevera K raljevića M arka. P a odoše M letku L atinskom e. K ad su došli M letku L atinskom e, L ijepo ih kralju doĉekao: Konje vode u podrume donje, A junake na bijele kule; P ridrţa ih tri-ĉetiri dana Dok s' odmore konji i junaci. K ad ĉetvrto jutro osvanulo, P ovikaše kićeni ĉauši: "H azurala, kićeni svatovi! "Kratki danci, a drugi konaci, "Z em an doĊe, treba putovati " Tad' iziĊe kralju od M letaka I iznese gospodske darove: K um u daje od zlata košulju, Starom svatu od zlata siniju, A vojvodi od zlata jabuku, A ĉaušu koplje koštunicu, A M ilošu sablju okovanu, K raljeviću tešku topuzinu, Još m u daše kolja i Ċevojku: "Eto, Marko, konja i Ċevojke "Do bijela dvora Stojanova, "P redaj njem u lijepu Ċevojku." D igoše se kićeni svatovi, Lijepo ih kralju ispratio, Sve svatove redom darivao, K og jaglukom , koga bašĉalukom . O tidoše zdravo i veselo, P rim iše se brdu na planinu. K ad izišli brdu na planinu, S jedi Junak kraj drum a široka, P a njem u je ĉudno odijelo: V as u srm i i u ĉistom zlatu, T eško ga je poklopilo perje,

Pobratime, do zelene trave, N ešto m u se crni preko zuba Kolik' jagnje od pola godine, Sjaju mu se toke kroz brkove, Kao jarko kroz goricu sunce, Ţ ute m u se noge do koljena. P obratim e, u ĉistom e zlatu, P okraj njega leţi topuzina, Preko krila koplje ubojito A o bedri sablja okovana; Pije junak crveniku vino, S luţi m u ga iz gorice vila D esnom rukom i ĉašom od zlata, A lijevom meze mu dodaje. Kad naljeze kita i svatovi, S koĉi junak na noge lagane, Pa govori kralju od Budima: "Dajde more, od Budima kralju! "B aci, kum e, od zlata košulju, "Š to su tebe tam o darivali." D ade kralju, rijeĉ ne uĉini K ralju proĊe, r naljeze V uĉe, Zaiska mu siniju od zlata, D ade V uĉe, rijeĉ ne uĉini. Tad' naljeze od Sibinja Janko, Zaiska mu od zlata jabuku, D ade Janko, rijeĉ ne uĉini. Al' sto ti Relje Krilatice, Z aiska m u koplje koštunicu, D ade R elja, rijeĉ ne uĉini. T ad' naljeze M iloš od P ocerja. Zaiska mu sablju okovanu, Š ćaše M iloš izvaditi kavgu, A l' druţina viknu na M iloša: "P odaj sablju, ne zam eći kavge." D ade M iloš sablju okovanu A l' eto ti K raljevića M arka I on vodi konja pod Ċevojkom ,

Stade junak njemu besjediti: "D ajde m ore, K raljeviću M arko! "Dajde, more, konja i Ċevojku, "Š to su tebe tam o darivali." V eli njem u K raljeviću M arko: "P obratim e, dţine od L atina! "K onj m oj nije, a Ċevojka tuĊa, "A mene su, brate, darivali, "D arivali teškom topuzinom , "I ja ću je tebe pokloniti." V iše dţine upitati ne šće, V eć on poĊe konja da uvati, D a uvati konja pod Ċevojkom , M arko skide tešku topuzinu, A zavara oĉi L atininu, P a on m anu teškom topuzinom L atinina m eĊu oĉi crne, O ba oka njem u iskoĉiše, A dopade K raljeviću M arko, P a od dţina odsijeĉe glavu, S kide s njega Ċuzel odijelo, Pa uzima gospodske darove, Svatovima dare povratio: K um u dade košulju od zlata, Starom svatu od zlata siniju, Vojevodi od zlata jabuku, A ĉaušu koplje koštunicu, A M ilošu sablju okovanu, O sta M arku teška topuzina. O tidoše kićeni svatovi Ode Marko gorom pjevajući, O sta dţine nogom kopajući.

55) O ovome P opoviću S tojanu niti sam ja što više ĉuo niti znam osim ovoga, što se ovdje pjeva.

56) Pletenome valja da znaĉi ono, što je po kućam a

spolja u kam enu izrezano koješta

88. Ţ enid ba V lašića R adula [57].

Kad se ţeni V lašiću R adule, Z aprosio lijepu Ċevojku, Prsten daje, svadbu ugovara" "Ova svadba do petnaest dana, "Dok ja odem dvoru bijelome "I sakupim gospodu svatove." On otide dvore bijelome I sakupi silu i svatove, On sakupi tri stotine svata; Svate kupi, u svatove ne će, S voga konja pod Ċevojku šilje, I on šilje dva brata roĊena, A dva brata, dva m ila Ċevera. P a odoše svati po Ċevojku; T am o su ih l'jepo doĉekali, S vakom svatu po bošĉaluk dali, M ladoţenji konja i sokola, I dadoše lijepu Ċevojku. Ĉ auš viĉe, dabulana riĉe: "H azur! hazur! kićeni svatovi! "H azur svati, i hazur Ċevojka! "V eć hoćem o dom a putovati" D igoše se kićeni svatovi, O tidoše dvoru bijelom e; K ad su bili nasred gore ĉarne, Al' u gori Dinjar Banjanine, Na bojno se koplje naslonio, Sve svatove redom propustio, A kad doĊe lijepa Ċevojka, P od Ċevojkom konja uvatio. K ad viĊeše dva m ila Ċevera, Z a oštre se sablje dohitiše, Da Dinjaru odsijeku glavu: A l' govori gospoĊa Ċevojka:

"O B oga vi, dva m ila Ċevera! "Vi nemojte njega pogubiti, "D ok ĉujem o šta će govoriti, "L asno ćete njega pogubiti." Preklanja se Dinjar Banjanine, P red Ċevojkom crnu zem lju ljubi "B ogom sestro, ljepa Ċevojko! "T i ćeš biti ljuba R adulova, "Tamo su mi dva nejaka brata "U tavnici V lašića R adula, "Ne bi li ih kako izbavila!" P a se m aši u svil'ne dţepove, Te izvadi dvanaest dukata I dariva Bogom posestrimu, O na njem u svilenu košulju P a odoše dvoru bijelom e. Kad su bili pred bijele dvore, S vi svatovi konje odjahaše, A Ċevojka ne će da odjaše: Izišla je m ajka R adulova, Iznijela od zlata siniju, Na siniji zmiju opletenu, Opletenu od srebra i zlata, Na njojzi je alem dragi kamen; Pa govori majka Radulova: "O djaš' konja, m ila snaho m oja "N a ĉast tebe od zlata sinija, "Na siniji zmija opletena, "Opletena od srebra i zlata, "I na njojzi alem dragi kamen "T e m i vezi polunoći, snaho, "P olunoći kao u po podne." O na joj se sm jerno poklanjaše, A l' od konja ne će da odjaše. Izišle su seje R adulove, Iznijele zlaćeno prstenje: "O djaš' konja, m ila snaho naša! "N a ĉast tebe zlaćeno prstenje,

"Te ti nosi dokle si nam mlada." O na im se sm jerno preklanjaše, A l' im konja neće da odjaše. L jutite se u dvor povratiše, O štro hode, a oštro govore: "O naš brate, V lašiću R adule! "N e će snaha konja da odjaše, "D ok ne vidi, za koga je došla." N aljuti se V lašiću R adule, Golu sablju u rukama nosi: "O djaš konja, kuĉko! ne Ċevojko, "O djaš' konja, odsjeć' ću ti glavu; "Nisi konja od baba dovela, "V eć si m oga konja um orila." G ovori m u gospoĊa Ċevojka: "G ospodaru V lašiću R adule ne ljuti se, ne im aš se zašto: "N e ću tebe konja odjahati, "D ok m i ne daš kljuĉe od tavnice." Grohotom se Radul nasmijao, D ade njojzi kljuĉe od tavnice, Pa je onda konja odsjednula, P a dozivlje dva m ila Ċevera. "V i hajdete, dva m ila Ċevera, "K aţite m i vrata na tavnici." O tidoše šnjom e na tavnicu, O tvoriše prokletu tavnicu, P a govori lijepa Ċevojka: "K o su braća D injar-Banjanina, "H ajte am o na tavniĉka vrata " Izišla su dva nejaka brata, Izišla su na tavniĉka vraga, Kosa im je, njom bi se pokrili, nokti su im, ukopali bi se, Još propišta trideset robova "Bogom sestro, lijepa Ċevojko "Pusti i nas danas iz tavnice." A l' govori lijepa Ċevojka:

hajte, roblje, na tavniĉka vrata." P a iziĊe roblje iz tavnice, V eli njem u lijepa Ċevojka: "B jeţ' te, roblje, kuda koje znade." Pa uzima do dva pobratima, Odvede ih u bijele dvore, Pa doziva dva berbera mlada, Jedan mije, drugi, kosu brije I pogane nokte sarezuje; D ala im je b'jele bošĉaluke, I na njih je ruho porezala, Pa ih spremi dvoru bijelome, I dade im od zlata jabuku: "Pozdrav'te mi Bogom pobratima, "Pobratima Dinjar:Banjanina, "Podajte mu od zlata jabuku."

57) T. j. Radul-bega iz K aravlaške, a oţenio se iz C rne gore sinovicom Ivana C rnojevića. U C rnoj se gori ova ţenidba i pjeva i pripovijeda m nogo prostranije, i vrlo m i je ţao, što nijesam m ogao dobiti ĉitave pjesm e po redu.

89. Ţ enid ba M aksim a C rnojevića.

P odiţe se C rnojević Ivo, Te otide preko mora sinja, I ponese tri tovara blaga, D a on prosi lijepu Ċevojku Za Maksima za sina svojega M ilu šćercu duţda od M letaka. Ivo prosi, duţde se ponosi; N o se Ivo okaniti ne će, Snahu prosi tri pune godine, Snahu prosi, a prosiplje blago. Ja kad Ivan blago poharĉio, L atini m u dadoše Ċevojku, Đ evojaĉki prsten prifatiše.

P rijatelji svadbu ustovaše: S vadbu kaţu u godini prvoj. D ok otide zdravo do Ţ abljana, I rodi m u vino i pšenica, I sakupi hiljadu svatova. Ja kad tako svadbu urediše, Z em an doĊe, te ti dom u poĊe, A prati ga novi prijatelju, P rijatelju duţde od M letaka, I prate ga dva duţdeva sina, I prati ga stotina Latina. N o išteti Ivan na pohodu: Ide mudro, progovori ludo: R eĉe duţdu novu prijatelju: "P rijatelju, duţde od M letaka! "Ĉ ekaj m ene s hiljadu svatova, "O d hiljade m anje biti ne će, "Ĉ ini m i se hoće boti više; "K ad prijeĊem m ore u to polje, "Ti isturi hiljadu Latina, "Nek mi sretu u polju svatove: "N eće biti ljepšega junaka "U mojijeh hiljadu svatova "Ni u tvojih hiljadu Latina "Od Maksima od mojega sina, "Sina moga, mila zeta tvoga" A to sluša duţde od M letaka, D va sokola, dva duţdeva sina, I slušaše stotina L atina. M ilo bilo duţdu od M letaka, R uke širi, te g' u lice ljubi: "Fala, prijo, na besjedi takoj! "Kad ja stekoh mila zeta svoga, "Kom ljepote u hiljadi nema, "V oljeću ga nego oko jedno, "V oljeću ga njeg' jednoga sina; "Ja ću njem u dare pripravljati, "Pripravljati konje i sokole,

"I kovati ĉekrkli ĉelenke, "I rezati kolaste azdije, "Neka nosi, neka se ponosi, "Ako l' tako to ne bude, prijo, "H oćeš doći, al' ćeš grdno proći." O tale m i Iva ispratiše I na m ore vodu naturiše, Iz Ċem ija njega isturiše, Ode Ivan zdravo i veselo. Ja kad bio pod bijeli Ţ abljak, V iĊe Ivan svoje b'jele dvore: Bijeli se u visinu kula, N a ćošeta sićani ĉardaci, A sjaju m u srĉali pendţeri, V iĊe Ivan, pa se uţelio, Ţ drala konja fati bakraĉlijom , A pritegnu Ċem om od ĉelika, N o m u ţdrale sitno podigrava. Nitko prvi njega ne ugleda, Ugleda ga vijerna ljubovca S bile kule na srĉali pendţer; K ako viĊe, pozna gospodara I pod njim e od m egdana ţdrala, P a potrĉa niz visoku kulu, P a potrĉa, a iz grla viknu, V iknu sluge, nabreknu sluškinje: "A vi, sluge, polju pohitajte, "Te sretite poljem gospodara: - "B re, sluškinje! brišite avlije; - "A Ċe si m i, dijete M aksim e! "N u pohitaj pred kapiju našu, "Eto, sine, mila baba tvoga, "Baba tvoga, gospodara moga,

"Jalje konja sjetno<[58] i veselo, "Ĉ ini m i se, snahu j' isprosio." No Ivanu sluge pohitale, T e u polju sretoš' gospodara,

A Ivanu ljuba potrĉala, Cjeliva ga u skut i u ruku, O tpasa m u svijetlo oruţe, P a oruţe grli u naruĉe, U naruĉu nosi na ĉardake, V jerne sluge konje prifatiše, Al' eto ti dijete-Maksima, S rebrn stolak nosi u naruĉe, U sto sjede C rnojević Ivo, Da s' odm ori, da m u ĉizm e skinu. Kako sjede u srebrna stola, O ĉi m u se odm ah otim aše, Te Maksima pogleduje sina. T a da vidiš jada iznenada! Davno Ivan dvore ostavio Prosit' snahu tri godine dana, Iza njega bolest udarila U Ţ abljaka u postojbinu m u, M uĉna bolest, one kraste velje, Na Maksima kraste napanule, Te mu b'jelo lice nagrdile, bijelo m u lice našarale, Iza krasta lice pocrnjelo, Pocrnjelo i odrpavilo. K unem ti se, kako tam o kaţu, Grdnijega u hiljadi nema Od Maksima sina Ivanova. P ade na um C rnojević-Ivu, Ja kakvu je rijeĉ ostavio Kod njegova nova prijatelja: Da odvede hiljadu junaka, D a ljepšega od M aksim a nem a, Jutros, brate! nema grdnijega. Te se Ivo bio raskario: Mrke brke nisko objesio, Mrki brci pali na ramena, U obraz se ljuto namrdio, Ni s kim Ivo rijeĉ ne besjedi,

V eće gleda u zem ljicu crnu; Koliko se junak razdertio V iĊe ljuba, pa se dosjetila, Podvi skute i podvi rukave, Cjeliva mu ruku i koljeno: "Gospodaru! ja se molim tebe, "Š to s' u obraz sjetno neveselo? "Al' nijesi snahu isprosio? "Al' ti nije po ćudi Ċevojka? "A li ţališ tri tovara blaga?" Al' je Ivo ljubi besjedio: "Nu odalje! da te Bog ubije! "Ja sam nama snahu isprosio; "A po ćudi L atinka Ċevojka: "Š to je zem lje na ĉetiri strane "Ljepote joj u svu zemlju nema, "O nakoga oka u Ċevojke, "Nit' onakog stasa ni obraza: "Ko j' vidio vilu na planini, "N i vila joj belći druga nije; "Ja ne ţalim tri tovara blaga, "U Ţ abljaku puna kula blaga. "Na blagu se ni poznalo nije; "N o sam duţdu rijeĉ ostavio, "Da dovedem hiljadu svatova, "D a ljepšega od M aksim a nema; "Jutros, ljubo, nema grdnijega; "Ja se bojim kavge preko mora, "Kad Maksima sagledaju moga" N o da vidiš jedne ţenske strane, K ako grdno reĉe gospodaru: "G ospodare, da od B oga naĊeš! "Kud te sila slomi preko mora "N a daleko ĉetrest konaka, "Preko mora, da ne vidiš dom a! "N i bez Jada dovedeš Ċevojku! "A kod tvoje zem lje drţavine, "Z em lje tvoje, B ara i U lćina< [59],

"C rne gore i B jelopavlića, "L om na K uĉa i B ratonoţića, "I lijepe varoš:P odgorice, "I Ţ abljaka tvoje postojbine, "I Ţ abljaka, i oko Ţ abljaka; "Da oţeniš jedinoga sina, "I da naĊeš za sina Ċevojku, "P roću sebe glavna prijatelja; "No te sila slomi preko mora." K ad to zaĉu C rnojević Ivo, P lanu Ivo, kako oganj ţivi: "Ni sam bio, ni sam je prosio; "K o m i doĊe, da m i je ĉestita, "Ţ ivu ću m u oĉi izvaditi." Haber ode od usta do usta, T o zaĉuše m ali i veliki, I zaĉula sva gospoda S rpska, Te o tome nitko ne besjedi. Tako stade od godine jedne, Od godine za devet punijeh N e pom inje nitko za Ċevojku; U desetoj m ezil knjiga stiţe Od ljetova nova prijatelja, Prijatelja duţda od M letaka, Nov je bio, pa je postario, Davno j' bilo to devet godina! Knjiga Ivu na koljeno pade, A l' m u knjiga dosta grdno kaţe: "P rijatelju, C rnojević-Ivo! "K ad zabraniš u polju livadu, "Jal' je kosi, ja drugome daji, "Da ne biju slane ni šnjegovi "Po livadi cvijet rascavtio; "K ad zaprosiš lijepu Ċevojku, "Jal' je vodi, jali je ne prosi: "T i m i prosi m ilu šćeru m oju, "Ti je prosi, i ja ti je dadoh, "I mi onda svadbu ustovasmo,

"I ti kaza do prve godine, "D ok ti rodi vino i všenica, "I sakupiš hiljadu svatova; "E vo proĊe i devet godina, "Niti ima tebe, ni svatova. "B rţe piši list knjige bijele, "P rati knjigu m iloj šćeri m ojoj, "Š ćeri m ojoj, a toj snasi tvojoj, "Da se tvoja snaha preudaje, "D a m i sliku traţi prem a sebe, "A ti rĊu traţi prem a tebe." Ja kad viĊe C rnojević Ivo, K njigu uĉi, a ljuto se m uĉi. Kod njega se nitko ne pridesi, Ne pridesi mudroga junaka, Kom' bi svoje derte iskazao, No od derta pogleduje ljubu: "Ljubo moja! nu me sjetuj sade, "A l' ću snasi knjigu opraviti, "D a se naša snaha preudaje; "A l' ću slati, ali slati ne ću?" Ţ enska strana m udro progovara: "G ospodaru, C rnojević-Ivo! "Kog' su ljube dosle sjetovale, "K oga dosle, koga li ć' odsele, "S dugom kosom , a pam eću kratkom ? "A l' ti hoću rijeĉ progovorit': "Od Boga je velika grijota, "A od ljudi zazor i sramota, "Đ evojaĉku sreću zatom iti "I u njenu rodu uzaptiti. "P oslušaj m e, dragi gospodare! "O d šta si se danas prepanuo? "A ko su ga kraste ištetile, "Ako bidnu glavni prijatelji, "Z a to rijeĉ progovorit' ne će: "Svak se boji muke i nevolje. "G ospodaru! još besjedim tebe:

"A ko s' kavge preko m ora bojiš, "Im aš danas punu kulu blaga, "U podrume troljetnoga vina, "U am bare bijele všenice; "Im aš na što svate pokupiti, "Rekao si hiljadu svatova, "Danas kupi i hiljade dvije, "Po izboru konje i junake, "Ja kad vide tamo u Latina, "Pregledaju silu i svatove, "Da je Maksim slijepo dijete, "Ne smiju ti kavgu zametnuti. "K upi svate, te vodi Ċevojku, "G ospodare! više ne prem išljaj." Grohotom se Ivan nasmijao, K njigu piše, dade tatarinu, Te je prati duţdu od M letaka: "P rijatelju, duţde od M letaka! "N u osluškuj i noći i dnevi, "Z apaliću na gradu topove, "Z apaliću trideset topova, "Pa zapalit' Krnja i Zelenka, "Neka ode jeka pod oblake; "P rijatelju! ĉasa ne poĉasi, "N o m i prati niz m ore Ċem ije, "Da m i srateš na m oru svatove." A kad Ivo knjigu opravio, O i prizivlje k sebi jazidćiju, Pa dovati jedan tabak knjige, Iskidaše knjigu na kom ate, P a pustiše po knjizi jaziju, T e pozivlje kićene svatove. Prvu knjigu Ivan opravio, P rati knjigu B aru i U lćinu Na M iloša O brenbegovića: "O M ilošu O brenbegoviću! "Pozivljem te u moje svatove, "Stari svate da si pred svatove;

"No mi nemoj inokosan pobi, "K upi svata štogoĊ m oţeš veće, "Nek se znadu svati starosvatski." Drugu Ivan knjigu opravio Pokraj mora lomnoj gori Crnoj N a sestrića Jovan -kapetana: "B re, sestriću, Jovan -kapetane! "V iĊi knjigu, ĉasa ne poĉasiv, "Pozivlje te ujak u svatove, "D a si Ċever uz tanku L atinku "T i sestriću, Jovan -kapetane; "N o m i nem oj inokosan poći, "Kupi svate lomnu goru Crnu, "Goru Crnu i Bjelopavliće, "Neka bide barem pet stotina, "P et stotina Ċeverskijeh svata, "Nek je fala i mene i tebe. "K ad sakupiš kićene svatove, "T i, sestriću, da si pod Ţ abljaka, "P od Ţ abljaka u polje široko." T reću Ivan sitnu knjigu piše L om nu K uĉu i B ratonoţiću Na vojvodu L iković-Iliju: "O Ilija, Brdskoj zemlji glavo! "V iĊi knjigu, ne poĉasi ĉasa, "Ti vojvodo da si u svatove "P od Ţ abljaka u široko polje, "N o, vojvodo, ne poĊ' inokosan; "P ovedi m i listom B rĊaniju." A ĉetvrtu knjigu opravio, P rati knjigu u D rekaloviće Na M ilića Š erem etovića: "B re, M iliću Š erem etoviću! "K upi svate sve D rekaloviće, "V ikni Ċecu sve V asojeviće, "K reni Ċecu do zelena L im a; "Š to je veće, to je bolje za te." Petu Ivan knjigu opravio,

P rati knjigu varoš-Podgorici, Podgorici, butun porodici, Na roĊaka glavnoga junaka, N a sokola K ujundćijća Đ ura: "T i sokole, Đ uro K ujundćijću! "V iĊi knjigu, ne poĉasi ĉasa, "N o ti kupi kićene svatove, "K upi braću sve P odgoriĉane, "P a oĊeni konje i junake: "Udri konjma sedla osmanlije, "I zlaćene rate do kopita, "A na prsi sjajna silembeta, "N ek s' junaĉki konji okićeni; "Na junake dibu i kadifu "I crvenu ĉohu sajaliju, "Š to od vode ĉoha crvenija, "A od sunca ĉoha rum enija, "A na glave kalpak i ĉelenke, "N a junake m eneviš dolam e, "A na noge kovĉe i ĉakšire; "N ek su naša Ċeca okićena, "N ek su naša Ċeca oĊevena "Sa onijem ruhom gospodskijem, "D a svatove m oje zaĉinite, "Da ljepote ni tog ruha nema, "Da im nema lica ni oblika "U svu Srpsku zemlju i Latinsku: "L atini se hoće zaĉuditi "A onome Srpskom odijelu, "U L atina svašta na svijetu, "Oni mogu srebro pokovati, "Pokovati i srebro i zlato, "S ajaliju ĉohu porezati; "Ne mogu se doviti Latini "Gospodskome na obrazu licu, "I gospodskom oku junaĉkom e, "Š to su Ċeca ti P odgoriĉani." P etu knjigu Đ uru opravio,

I po knjigam' pozvao svatove, A Ţ abljaka i bez knjige zovnu, I Ţ abljaka i oko Ţ abljaka Ja da m oţeš okom pogledati I ušim a jeku poslušati, K ad se sitne knjige rasturiše Od tog mora do zelena Lima, T e poĊoše S rpske poglavice I vojvode, što su za svatove, I delije sve glavni junaci! K ad viĊeše starci i teţaci, P oturiše rala i volove, Sve se na jad slomi u svatove U široko polje pod Ţ abljaka; A ĉobani stada ostaviše, Devet stada osta na jednome, S ve se slom i u široko polje Gospodaru jutros na veselje. O d Ţ abljaka do vode C etinje[60] S ve široko polje pritiskoše: Konj do konja, junak do junaka, B ojna koplja kako ĉarna gora, A barjaci kako i oblaci, R azape se ĉador do ĉadora, P od ĉadore krasne poglavice; D an daniše pak i zanoćiše: N o da vidiš jutru na uranku Prije danka i jasnoga sunca Podranila jedna poglavica, Š to je jednoj zem lji starješina, Po imenu Jovan kapetane, Š to bijaše Ċever uz Ċevojku, Podranio, polje ostavio, I u polje kićene svatove, A došao gradu na bedene, N iko šnjim e nije polazio, S gospodarom cigle dvije sluge, Dvije sluge idu nazorice,

A gospodar šnjim a ne besjedi, N o je ĉelo grdno nam rdio, A ponisko brke objesio, Mrki brci pali na ramena; O n m i šeta gradu po bedenu, Pregleduje na gradu topove, P regleduje svoju gospoštinu, Pregleduje, brate, carevinu, N ajviše se oĉi otimahu N a kićene u polju svatove: N ije šala, nije šurkulija, O d Ţ abljaka do C etinje vode U daren je ĉador do ĉadora, Konj do konja, junak do junaka, B ojna koplja kako gora ĉarna, A barjaci kako i oblaci. T ako Jovan bješe uranio, T e on šeta gradu po bedenu, A viĊe ga C rnojević Ivo, P a Ivanu vrlo m uĉno bilo, Na jutru mu nazva dobro jutro: "Dobro jutro, Jovan-kapetane! "Š to s', sestriću, jutros uranio? "Š to s' u polju ĉador ostavio, "I u polju kićene svatove? "Š to li si se, sine, nam rdio? "U obraz si sjetno neveselo: "K aţ' ujaku jutros na uranku?" Progovara Jovan-kapetane: "P roĊi m e se, m oj ujaĉe Ivo! "K oju bih ti rijeĉ besjedio, "T i m i rijeĉ poslušati ne ćeš: "A kad bi m e, ujo, poslušao, "D a otvoriš te podrum e tvoje, "D e daš dosta izdobila vina. "D a napojiš u polju svatove, "P a da pustiš te hitre telale, "Nek telali kroz svatove viknu,

"Nek svatovi svaki domu ide. "Nu rasturi to veselje tvoje, "M oj ujaĉe, C rnojević-Ivo! "E sm o našu zem lju opustili, "Slomila se zemlja u svatove, "Osta zemlja pusta na krajini, "Zemlja naša strašna od T uraka, "Od Turaka preko vode sinje. "M oj ujaĉe, C rnojević-Ivo! "I prije su voĊene Ċevojke, "I prije su m om ci oţenjeni, "I prije su veselja bivala "U svoj zemlji, u svoj kraljevini; "T voga jada niĊe nije bilo, "D a podigneš zem lju u svatove! "A daleko kosti zanijeti "B raći našoj preko m ora sinja, "P reko m ora ĉetrest konaka, "Đ e nam tam o svoje vjere nem a, "Nit' imamo krasna prijatelja, "N o je pam a belći zem lja ţedna[61], "Pa kad vide preko mora sinja, "Kada vide sve Srpske junake, "Ja se bojim kavge m eĊu braćom , "M oţe jada biti na veselju, "M oj ujaĉe, C rnojević-Ivo! "D a ja tebe jedne jade kaţem : "S inoć polju legoh pod ĉadorom , "D opadoše dvije m oje sluge, "N a pero m e ćurkom pokrivaše "I gospodsko lice zavijaše; "O ĉi sklopih, grdan sanak viĊeh , "Grdan sanak, da ga Bog ubije! "Đ e u sanu [62]gledam na nebesa, "N a nebu se, ujo, naoblaĉi, "P a se oblak nebom okretaše, "O blak doĊe baš više Ţ abljaka, "V iše tvoga ponosita grada,

"O d oblaka pukoše grom ovi, "G rom udari tebe u Ţ abljaka, "B aš u tvoju krasnu kraljevinu, "U dvorove tvoju postojbinu, "Ţ abljaka ti oganj oborio "I najdonji kamen rasturio; "Š to bijaše jedan ćošak bijel, "Ć ošak pade na M aksim a tvoga, "P od ćoškom m u ništa ne bijaše, "Ispod ćoška zdravo izišao. - "M oj ujaĉe, C rnojević-Ivo! "Ne smijem ti sanak iskazati, "Tek ako je sanu vjerovati, "Vjerovati sanu i biljezi, "Ja ti, ujo, hoću poginuti, "Poginuti u tvoje svatove, "Jal' poginut' jali rana dopast'. "m oj ujaĉe, da od B oga naĊeš! "A ko m ene štogoĊ bide tam o, "Kakva muka u veselju tvome, "Jal' poginem, jal' dopadnem rana, "Ĉ ekaj, ujo, onda jade grdne, "E l' ja vodim Ċece pod barjake "Porodice ljuta Crnogorca, "P od barjake Ċece pet stotina. "Đ e jaoknem svi će jaoknuti, "Đ e poginem , svi će poginuti. "No ti s' molim jutros na podranku, "Molim ti se, a ljubim ti ruku, "D a rasturiš u polju svatove, "Nek svatovi svaki domu ide "P roĊ' s' Ċevojke, da je B og ubije!" K ad to ĉuo C rnojević Ivo, P lanu Ivo, kako oganj ţivi, T e on kara sestrića Jovana, Njega kara i ljuto ga kune: "Z ao sanak, sestriću Jovane, "Bog godio i Bog dogodio,

"Na tebe se taki sanak zbio! "K ad ga viĊe, rašta opoviĊe, "O poviĊe jutros na podranku, "Kad svatovi misle da polaze? - "M oj sestriću, Jovan -kapetane! "S an je laţa, a B og je istina; "R uţno si se glavom naslonio, "A m uĉno si nešto pom islio. - "Z naš, sestriću, ne znali te ljudi! "Dosta mi je i muke i ruge: "N asm ija se sva gospoda naša, "A šapatom zbori sirotinja, "Đ e m i sjedi snaha isprošena "I kod baba i kod stare majke, "A Ċe sjedi za devet godina? "Z naš, sestriću, ne znali te ljudi! "D a ću tam o junak poginuti, "N e ću m oju snahu ostaviti "Ni veselje jutros rasturiti. "N o kako si m ene starješina "I pošao Ċever uz Ċevojku, "Nu nabrekni na kamenu gradu, "N u nabrekni, prizovi tobdćije, "Neka tope pune i napune, "Nek napune trideset topova, "Pa prizovi starca Nedijeljka, "Š to m u b'jela prošla pojas brada, "K oji ĉuva tone baljem eze, "Ĉ uva tope K rnja i Z elenka, "A kojijeh u svoj zemlji nije "U vlaškijeh sedam kraljevina, "U T urskoga O tm anović-cara; "Nu prizovi starca Nedijeljka, "Neka tope puni pa prepuni, "Neka prida praha i olova, "Nek podigne nebu pod oblake, "Neka puknu stari baljemezi: "Haber podaj polju u svatove,

"N ek se naša braća oslobode, "Nek odmaknu konje od obale "Od studene od vode Cetinje, "E se mogu konji pokidati, "U Cetinju vodu poskakati, "B raću našu kićene svatove "Iz ubaha vatiti groznica: "N u objavi i svoj braći kaţi, "Đ e će pući trideset topova, "H oće pući K rnjo i Z elenko. "P a zakaţi. m oj m ili sestriću! "N ek ĉauši u to polje viknu, "Neka krenu iz polja svatove, "E vo ćem o p reko mora sinja." P osluša ga Jovan kapetane, T e priviknu na gradu tobdćije, I priziva stara Nedijeljka, N apuniše trideset topova, N apuniše K rnja i Z elenka, N apuniše, pa ih prepuniše, P ridadoše praha i olova, D igoše ih nebu pod oblake. P a im ţivi oganj pridadoše. D a se m oţeš, brate, pridesiti U ušim a jeku poslušati, I oĉim a seir pogledati, Ja kad puĉe trideset topova, P a kad puĉe K rnjo i Z elenko, P olje tutnji, a planina jeĉi, Cetinja se voda uspljuskuje, P opadoše konji na koljena, A junaci m logi potrbuške: Nije šala na gradu topovi! N ije šala K rnjo i Z elenko! Ĉ auš viknu, kucnu dalbulana, K renuše se iz polja svatovi, O tidoše i zdravo i m irno. Kako koji konak u napredak,

S ve gairet bolji m eću braćom . P rehodiše polja i planine, S pustiše se u prim orje ravno U široko polje pokraj mora, T e svatovi polje pritiskoše, U gledaše u m ore Ċem ije, P rijatelje u sretaoštinu; S vatovi se rahat uĉiniše U široku polju pokraj m ora: K o im aše konja od m egdana, O kreće ga po polju dćilita, K o l'bekrija, naginje ĉuturom , Te on pije ono rujno vino, K o im aše grlo pouzdano, P opijeva svatske poskoĉice; M eĊu njim a C rnojević Ivo Jaše ţdrala konja od m egdana, Oko njega dva sokola siva: S desne strane dijete Maksime, Š to je M aksim krasan Ċuveglija, Na njegovu od megdana vrancu; A s lijeve M iloš O brenović Na doratu konju od megdana. Ivan gleda Ċecu oko sebe, G leda Ċecu, pake progovara: "B raćo m oja, kićeni svatovi! "I vi braćo, sve vojvode m lade! "Ja bih stio progovorit' rijeĉ, "K ad bi ste m e, braćo, poslušali: "M i hoćem o preko m ora sinja, "Preko mora ĉetrest konaka, "A vodimo mila sina moga, "S ina m oga hitra Ċuvegliju, "Al' su njega kraste nagrdile, "I sina mi muka oborila, "Grdnijega u svatove nema; "A ja, braćo, jesam govorio "Na prosidbi, kad snahu isprosih,

"Š to dovedem kićenijeh svata, "I u Mletku što bide L atina, "D a ljepšega ne će bit' junaka "OD Maksima od sina mojega; "Jutros, braćo, nem a grdnijega! "I ja sam se ljuto razdertio, "D a kad doĊem novu prijatelju, "P rijatelj će m ene zastiĊeti, "I turiti kavgu u svatove; "N ego, braćo, kićeni svatovi! "D esio se danas m eĊu vam a "G lavan junak vojvoda M ilošu, "T a M ilošu O brenbegoviću, "Ljepote mu u svatove nema, "N i će biti tam o u L atina; "K ad biste m e, braćo, poslušali, "D a skinem o perje i ĉelenku "Sa Maksima mila sina moga "N a M iloša O brenbegovića, "D a M iloša zetom uĉinim o, "D ok Ċevojku otud izvedem o." K ad to ĉuše kićeni svatovi, N em a brata ni kićena svata, Nema brata, tome da kmetuje; N e sm ijahu kićeni svatovi, E l je M aksim krvniĉko koljeno, M ogu njem u ţao naĉiniti, M oţe nekom glavu ukinuti: Nema kmeta, da kmetuje tome; P rogovori vojvoda M ilošu: "O Ivane, naša poglavice! "Š to dozivlješ i braću sazivlješ, "N o m i pruţi desnu tvoju ruku, "I zadaj m i B oţu vjeru tvrdu "Za Maksima za tvojega sina, "D a M aksim u ţao ne uĉiniš, "N a veselju Ċe ga sad poturaš, "O d m ene ti B oţa vjera tvrda,

"P revešću ti snahu preko m ora "I bez kavge i bez muke kakve; "T ek, Ivane, ne će tevećeli: "Š togod bide dara zetovskoga, "Da mi dara nitko ne dijeli." K ad to zaĉu C rnojević Ivo, Grohotom se, brate, osmjenuo: "O M ilošu, S rpska poglavice! "Š ta pom inješ dara zetovskoga? "T vrĊa vjera, brate, od kam ena, "N itko t' dara dijeliti ne će, "Prevedi mi snahu preko mora, "D ovedi je u bijeli Ţ abljak, "I ja ću te, brate, darivati: "D aću tebe dvije ĉizm e blaga, "I daću ti m oju kupu zlatnu, "Koja bere devet litar' vina, "Š to j' od suva salivena zlata; "I još ću te, brate, darivati: "D aću tebe suru bedeviju, "B edeviju, što ţdrijebi ţdrale, "Š to ţdrijebi konje ognjevite; "O bjesiću t' sablju o pojasu, "K oja valja tridest ćesa blaga." I tako se braća pogodiše, I skidoše perje sa M aksim a, Z latno perje, ĉekrkli ĉelenku, N a M iloša O brenbegovića, T e M aksim a jandal oćušnuše, A M iloša zetom uĉiniše. U to doba m oru udariše, U sinje se m ore navezoše. B og im dade i od B oga sreća, Iz m ora se zdravo izvezoše A pod M letke grada udariše, T e M letaĉko polje pritiskoše. Na gradu se otvori kapija, A navali i m uško i ţensko,

No da sretu u polju svatove, D a uĉine seir od svatova, I da vide, jel' istina tako, D a poznaju zeta duţdevoga, Jel' istina, kako ljudi kaţu, Da m' ljepote u daleko nema, U svatove ni pak u Latine. L asno zeta poznavati bješe P o njegovu perju i ĉelenci, Po njegovu stasu i obrazu. K ad viĊeše, da j' istina tako, D opadoše dva duţdeva sina, T e sretoše m ila zeta svoga, Grle zeta i otud i otud, Pa ga vode na tanke ĉardake, A na tocak svate rasturiše P o trojicu i po ĉetvoricu, K ako će im biti ponajbolje. Ĉ udan adet bješe u L atina, S vadbovati rodu Ċevojaĉkom I odmorit' konje i junake; P osiĊeše tri-ĉetiri dana, K ad ĉetvrto osvanulo jutro, T e pukoše na gradu topov i, Ĉ auš viknu, kucnu dalbulana, N ek su hazur kićeni svatovi, Z em an doĊe, da ti dom a poĊu. S vatovi se na broj iskupiše U šarenu kam enu avliju, Zatvorena vrata na kapiju, Zatvorena i pak zaklopljena, N a kapiji ĉetiri dćelata, Dva Arapa i dva Latinina, Krvave im ruke do ramena I ostrice sablje do balĉaka, S vatovi se m alo prepadoše. N o da vidiš još poveće bide. Nema njima dva najbolja druga,

N em a druga vojvode M iloša, Š to su njega zetom uĉinili, I nem a im L atinke Ċevojke, A Ċevojke, oko šta su došli! Al' svatovi m alo priĉekaše, Stade zveka kamena sokaka, Stade zveka, stade otud jeka, A l' eto ti vojvode M iloša Na njegovu od megdana doru, U stavlja ga Ċem om od ĉelika, A dovata m alo bakraĉlijom , A doro mu sitno podigrava, T e veselo u druţinu doĊe, Na jutru im nazva dobro jutro, S va D ruţina jednu rijeĉ kaţu: "D obre doĊe, dijete M aksim e!" Z a M ilošem odm ah pristadoše D vije šure, zeta pristigoše, D oniješe gospodskoga dara, Da daruju zeta kod svatova: Jedan šura jedan peškeš daje: Dovede mu bez biljege vranca, I na vrancu L atinku Ċevojku, N o se pusnik k zem lji uvijaše, O d ĉistoga i srebra i zlata, U zlato su konja opkovali, Zlatni rati biju po kopiti, A na prsi divna silembeta; I na ruci sivoga sokola, T e M aksim a zeta dozivaše: "N a poklon ti konjic i Ċevojka "I na konju i srebro i zlato, "I na poklon siva tica soko, "K ad si tako viĊen m eĊu braćom ." A M iloš se s konja poklanjaše, T e lijepo dara privataše. D rugi šura sablju donesao Salivenu od suvoga zlata,

Sablja valja mlogo bila blaga, Opasa je zetu o pojasu. "Nosi zete, te mi se ponosi" Al' eto ti punca i punice, Ja kakva li dara doniješe! P unac nosi kalpak i ĉelenku, U ĉelenci alem kam en drati, Koji sjaje kako jarko sunce, Pogledati ne da u junaka, T e M aksim a zeta dozivaše: "N a poklon ti kalpak i ĉelepka." M iloš dara davno privataše. A da vidiš zlosretne punice! O na nosi od zlata košulju, Koja nije kroz prste predena, N i u sitno brdo uvoĊena, Ni na razboj ona udarana, N o košulja na prste pletena, U kolijer upletena guja, A pod grlom izvedena glava, B aš se ĉini, kao da je ţiva L juta guja (guja će ga ud'rit'), Na glavi joj alem kamen dragi, K ade ide m om ak sa Ċevojkom U loţnicu, da ne nosi sv'jeće, Nek svijetli alem kamen dragi, T e M aksim a zeta dozivaše: "N a poklon ti od zlata košulja." N o se ĉude kićeni svatovi, N o se ĉude daru Latinskome. N o da vidiš dara iznenada: Al' eto ti starca Jezdimira, M ila brata duţda od M letaka, B ijela m u prošla pojas brada, N a zlatnu se štaku naslonio, Roni suze niz gosposko lice, Roni suze, i nevolja mu je: S edam ţena m ijenio bio,

A od srca ne im'o poroda, Pa uzeo k sebe sinovicu, Sinovicu, njemu osobnicu, M ešte kćeri i m ešte sinova, P ak se starcu sade raţalilo, El je sprema preko mora sinja; N eko ĉudo bješe satuĉio I turio pod pazuho svoje, A kad doĊe k braći svatovim a, P o im enu zeta dozivaše, "Koje danas u svijetu nije "U našega ni jednoga kralja, "N i će biti u cara T urskoga; "Nosi, zete, te mi se ponosi." Maksim gleda jade isprijeka, D ozivaše, pa ga ogrtaše, Ogrnu ga kolastom azdijom, Savrh glave do zelene trave Pokri zeta i konja dorata; Ja kakva je, jada dopanula! U junaĉke oĉi udarila, I priĉaju i kazuju ljudi, Dok iznutra ud'rio postavu, O tišlo je tridest ćesa blaga, A s lica joj ni hesapa nema: "Na poklon ta, ti moj mili zete! "Na poklon ti kolasta azdija, Isprijeka, ali poprijeko. Ja kad tako zeta darivaše, N a kapij' se otvoriše vrata, P a stadoše sluge i sluškinje Na kapiju svate darivati: O konjima vezene jagluke, Junacim a tanke bošĉaluke; D arivaše, polju ispratiše, N a Ċem ije vodi naturiše, Iz Ċem ija zdravo isturiše; O tidoše zdravo i veselo.

Ja kad biše polju pod Ţ abljaka, Đ eno su se braća sastanula, Đ eno će se s jadom rastanuti; N o da vidiš jadu zapoĉetka: Pohitao dijete Maksime Na njegovu bez biljege vrancu I skupio desetinu druga, H oće k svojoj na m uštulak m ajci; A kad viĊe vojvoda M ilošu, Te dorata konja podigrava, A dogna ga blizu do Ċevera, D o Ċevera Jovan:kapetana, Đ evojke se rukom dofatio; A l' da vidiš proklete Ċevojke! N a oĉi joj zlatali m aram e, R ijetke su, te kroz njih viĊaše, Ja kad viĊe konja i junaka, Prevari se, zanese je pamet, Te usturi zlatali marame, A otkriva oĉi obadvije, A pruţi m u ruke obadvije; N o ko viĊe, ĉini s' ne vidio, V iĊe svekar C rnojević Ivo, V iĊe svekar, i za jad m u bilo, Te Latinci snasi progovara: "K sebe ruke, mila snaho moja! "K sebe ruke, obje ti otpale! "Pokri oĉi, obje ti ispale! "R ašta gledaš na junaka tuĊa, "N a M iloša O brenbegovića? "No pogledaj, mila snaho moja! "No pogledaj poljem pred svatove, "Š tono junak na konju vranĉiću, "Bojno koplje nosi u rukama, "Z latan sjaje na plećim a štitnik, "A kraste mu lice nagrdile, "Iza krasta lice pocrnjelo, "Ono ti je dijete Maksime;

"A ja sam se tamo pofalio, "Kad sam tebe u baba prosio, ,Š togoĊ bide kićenijeh svata, "D a ne bide ljepšega junaka "Od Maksima od sina mojega; "U tom sam se, snaho, prepanuo, "M iloša sm o zetom uĉinili, "I M ilošu dare poklonili, "Da prevede tebe preko mora "I bez kavge i bez m uke naše." K ad joj reĉe, ka' da posijeĉe, Te pod sobom konja ustavila, N aprijed m u ni kroĉiti ne će, Pa Latinka svekru progovara: "M io svekre, C rnojević-Ivo! "Maksimu si sreću izgubio, "K ako s' drugog zetom uĉinio. "R ašta, svekre? da od B oga naĊeš! "A ko su ga kraste ištetile, "Ko je mudar' i ko je pametan, "Tome, svekre, valja razumjeti, "I svak m oţe m uke dopanuti; "A ko su ga kraste našarale, "Z drave su m u oĉi obadvije, "Srce m u je baš koje je bilo; "Ako l' si se, svekre, prepanuo, "Đ e je M aksim još tanko dijete, "N jega ĉekah za devet godina, "N jega ĉekah u babovu dvoru, "I još bih ga za devet ĉekala "U Ţ abljaku u vašem u gradu. "Nikom ne bih obraz zastidila, "Ni ja rodu, ni ja domu mome. "No ta, svekre, Bogom ta se kunem! "Ja ti vraćaj blago sa jabane, "S a vašega vojvode M iloša, "Te udari na Maksima tvoga, "Jal' naprijed ni kroĉiti ne ću,

"B aš da ćeš m i oĉi izvaditi." N o se Ivan ljuto uzm uĉio, P rizva braću i neke vojvode: "Braćo m oja, ako B oga znate! "N u km etujte m ene i M ilošu "Z a našega dara iz L atina." Nema kmeta ni dobra junaka, Ja koji će tom e km etovati, El su bile ruke ufatili, I zadali B oţu vjeru tvrdu, Da mu dara nitko ne dijeli, N o još Ivan da ga podaruje. N e m ogoše braća da km etuju, El se jednom utvrdilo bilo. Ja kad zaĉu vojvoda M ilošu, Te prigoni od megdana dora, A Ivanu rijeĉ progovara: "O Ivane, naša poglavice! "Kamo vjera? stigla te nevjera! "N ijesm o li vjeru uĉinili, "Da mi dara nitko ne dijeli? "A sad ste se tome prisjetili! "K ad si m uĉan i kad si nevjeran, "M ore! ću ti dara pokloniti "R ad' hatara naše braće krasne, "P rva ću ti dara pokloniti, "N a poklon ti vranac i Ċevojka, "Da je puta i pravoga suda, "Đ evojka je m ene poklonjena, "Poklonio i otac i majka, "Poklonila oba brata njena; "A l' o tom e ne ću govoriti, "V eć ti hoću dara pokloniti, "I na konju i srebro i zlato, "I poklonit' sivoga sokola, "I na poklon sablja od pojasa; "S vega ću ti dara pokloniti, "V eć ja ne dam cigle do tri m arve[63]:

"Ne dam s glave tastove ĉelenke, "Sa ramena kolaste azdije, "I ja ne dam od zlata košulje, "H oću nosit' m ojoj zem lji divnoj, "N ek pofala m ojoj braći bide; "Kunem vi se i Bogom i vjerom, "Ne dam tako tri komata dara." K ad zaĉuše kićeni svatovi, T e svatovi jednu rijeĉ kaţu: "Fala tebe, vojvodo M ilošu! "Fala tebe, gospodsko koljeno! "K ad si taki viĊen m eĊu braćom , "K ad si viĊen i kad si. pogodan." S vi svatovi jednu rijeĉ kaţu; S vatovi se braća pogodiše, No imaju nepogodna druga, A na konju nesretnu Ċevojku, Đ evojci je vrlo ţao dara, A najviše od zlata košulje, Te priviknu iz bijela grla Po imenu dijete Maksima; P repade se C rnojević Ivo, Te Latinci snasi progovara: "S naho m oja, L atinko Ċevojko! "Nemoj vikat' dijete Maksima, "E li sm o m u ţao uĉinili, "A M aksim je hitar kavgadćija, "H oće, snaho, zam etnuti kavgu "Na veselju u svatove svoje; "Snaho moja, Bogom ti se kunem! "U Ţ abljaku puna kula blaga, "S ve ću blago tebe pokloniti, "Ĉ in' od blaga, što je tebe drago " A l" ne sluša zlosretna Ċevojka, Viknu jednom, pa ga ne doviknu, Drugom viknu, doke ga doviknu; Maksim vrana konja povrnuo, O sluškuje, šta će besjediti,

A Ċevojka grdno progovori: "O Maksime, nemala te majka! "Majka nema do tebe jednoga, "A po danas ni tebe ne bilo! "Od koplja ti gradili nosila! "A od štita grobu poklopnice! "C rn ti obraz na B oţem divanu! "Kako ti je danas na megdanu "S a vašijem vojvodom M ilošem ; "Z a što blago dadoste drugom e? "A nije m i ni tog ţao blaga, "Neka nosi, voda g' odnijela! "N o m i ţao od zlata košulje, "Kojuno sam plela tri godine "A sa moje do tri drugarice, "D ok su m oje oĉi iskapale "S ve pletući od zlata košulju, "Mislila sam, da ljubim junaka "U košulji od sam oga zlata, "A vi danas dadoste drugome; "N o m e ĉu li, Ċuveglija M akso! "B rţe vraćaj sa jabane blago, "A ko l' blago povratiti ne ćeš, "Kunem ti se Bogom istinijem! "N aprijed ti ni kroĉiti ne ću, "N o ću dobra konja okrenuti, "D ognaću ga m oru do obale, "P a ću vatit' listak šem išljikov, "A m oje ću lice nagrditi, "Dok pokaplje krvca od obraza, "P o listu ću pisati jaziju [64], "D odaću je sivom e sokolu , "Neka nosi staru babu mome, "Neka kupi svu Latinsku silu, "N ek ti hara bijela Ţ abljaka, "N ek ti vraća ţalost za sram otu." K ad to zaĉu dijete M aksim e, To Maksimu vrlo za jad bilo,

Vrana konja natrag pripovrnu, O pasa ga trostrukom kandćijom , P uĉe koţa konju po sapima, A pokapa krvca po kopiti, N o m u ljuto pusnik poskoĉio, P o tri koplja u nebo skoĉio, P o ĉetiri zem lje preskoĉio. Ne Desi: se dobroga junaka, Da uvata grdna zlosretnika, N o m u sokak poljem uĉiniše, A niko se jadu ne dosjeti, P orašta je konja pov ratio. A kad viĊe vojvoda M iloše, Grohotom se junak nasmijao: "Fala Bogu! fala istinome! "K ud se ono M aksim zatrĉao?" A ne vidi jade iznenada. Kad dopade dijete Maksime, N a M iloša bojno koplje pušti[65] Bojnijem ga kopljem udario P od ĉelenku m eĊu oĉi crne, N a zatiljak oĉi iskoĉiše, Mrtav pade pod konja dorata, M iloš pade, a M aksim dopade, K oliko m u krvce ţedan bješe, M anu sabljom , ods'jeĉe m u glavu, Pak je vrancu baci u zobnicu, A Ċevojku ote u Ċevera, P ak pobjeţe na m uštuluk m ajci. M ili B oţe, na svem tebe fala! Da se kome onda pridesiti I oĉim a jade pregledati, Kade pade krasna poglavica, A zgleda se mloga porodica, U junake krvca uzavrela, P a se staše darivati darom [66], A njinijem darom nemilijem: Iz pušaka crnijeh krušaka,

D oke duge puške isturiše, Dok to polje magla pritisnula Od hitroga praha i olova, T ad' s' u tam i m aĉi povadiše, T e se njine m ajke ojadiše, A sestrice u crno zaviše, A ljubovce ostaš' udovice, A ogreznu krvca do koljena, L po krvi jedan gazi junak, Junak bješe C rnojević Ivo, Crno njemu srce do vijeka! Krvcu gazi, a Bogu se moli. "D aj m i, B oţe, vjetar od planine, "D a raţdene ovu m aglu kletu, "Da pogledam i gore i dolje, "Ko pogibe, ko l' ostade danas." Bog mu dade, vjetar udario, Te razagna i razvedri polje, Ivan gleda i gore i dolje, Al' ne znade ništa, kud, je gore: Polomljeni konji i junaci. N o po polju krĉe ranjenici. Ja kad viĊe C rnojević Ivo, O n prevrće te leševe m rtve I krvave ogleduje glave, S ve traţaše D ijete M aksim a, A l' ga Ivan naći ne m ogaše, N o on naĊe sestrića Jovana, Š to je Ċever bio kod Ċevojke, Š to ujaku sanak kazivao U Ţ abljaku jutru na pohodu; Zaludu ga Ivan nahodio, U krvi ga poznat' ne m ogaše, M im o njega junak prolazaše; A viĊe ga Jovan -kapetane, Te ujaku Ivu progovara: "M oj ujaĉe, C rnojević-Ivo! "Ĉ im si m i se tako ponesao:

"Ili snahom, ili svatovima, "Il' gospodskim darom prijateljskim, "T s ne pitaš nesretna sestrića, "Jesu li mu rane dosadile?" V iĊe Ivan, pa suze prosiplje, Iz krvi ga malo ispravio: "M oj sestriću, Jovan -kapetane! "Jesu l' tvoje rane za vidanje, "Da te nosim u nesrećan Ţ abljak, "D a ti traţim od m ora ećim e?" A Jovan mu onda progovori: "P roĊi m e se, m oj ujaĉe Ivo! "K am o oĉi? njim a ne gledao! "Ovake se rane ne vidaju: "Lijeva je noga salomljena, "Salomljena na dvoje, na troje, "A desna je ruka osjeĉena, "Osjeĉena ruka po ram enu, "A po srcu sablje dovatile, "Ispale su crne dćigerice." Ja kad viĊe C rnojević Ivo, B rţe pita sestrića svojega: "M oj sestriću! dok si u rijeĉi, "K ako Ċever bješe kod Ċevojke, "A dopade dijete Maksime, "E da viĊe, Ċe pogibe M aksim ? "I znade li, šta bi od Ċevojke?" "P roĊi m e se, m oj ujaĉe Ivo! "Nije tebe Maksim poginuo, "N o kad doĊe na konju pom am nu, "T e izgubi vojvodu M iloša, "P ak Ċevojku ote u Ċevera, "O n pobjeţe ka nesrećnoj m ajci[67]. T o izusti, laku pusti dušu. P obaci ga C rnojević Ivan, A pohiti u bijeli Ţ abljak; Ja kad doĊe pred gradsku kapiju, A pred gradom koplje pobijeno,

A za koplje vranac konjic svezan, Sitna mu je zonca ustaknuta, Pred njim sjedi dijete Maksime, N a koljenu sitnu knjigu piše S vom e tastu duţdu od M letaka, A dvori ga zlosretna Ċevojka; Na mezile knjigu opravio: "O m oj taste, duţde od M letaka! "Kupi vojsku, svu Latinsku zemlju, "T e m i haraj bijela Ţ abljaka, "I ti vodi m ilu tvoju šćeru "Ni ljubljenu, ni omilovanu: "M ene proĊe m oja gospoština, "I drţava m oja kraljevina: "H oću bjeţat' preko zem lje duge, "H oću bjeţat' caru u S tam bola, "K ako doĊem , hoću s' poturĉiti." Z lo se zaĉu po svoj zem lji njinoj, K ad zaĉuše ti O brenovići, Z aĉu netko O brenović Jovan, M io bratac vojvode M iloša, N ešto m isli, pa na jedno sm isli, B rţe kon ja svoga dovatio, S edla konja, što ga ljepše m oţe, O pasuje, što ga tvrĊe m oţe, Pak se konju fati na ramena, Halali se i oprosti junak, K aţe rodu, kaţe braći svojoj: "H oću, braćo, i ja u S tam bola, "O doh, braćo, braću da saĉuvam "K o doraste u toj zem lji našo j: "T am o ode krvniĉko koljeno, "O n će dvorit' cara u S tam bolu, "Izdvoriće kaku vojsku silnu, "T e će zem lju našu pogaziti. "B raćo m oja i pak porodice! "D ok ĉujete m ene u ţivotu, "U ţivotu, u S tam bolu bilu,

"N em ojte se, Ċeco, prepanuti, "On ne smije vojsku podignuti: "O n će na vas, a ja ću na njega" T ako reĉe, pa u S tam bol ode; Kade bio blizu do Stambola, U putu se oba pristigoše, Te pred cara idu uporedo, A car znade, ko su i kako su, P a ih care jedva doĉekao, D oĉekao, oba poturĉio, I T urska im im ena naĊeo: Jovanu su im e naĊenuli: M am ut:beţe O brenbegoviću; A M aksim u im e naĊedoše: S kender:beţe Ivanbegoviću. Dvore cara za devet godina, Izdvoriše devet zijam eta, S vijeh devet daše za pašaluk, Car im dade bijele tugove I vezirstvo na te zemlje dvije Bez promjene vazda do vijeka: Mamut-begu O brenbegoviću D ade zem lju ravna D ukaĊina[68], Đ eno rodi izdobila vina, D osta vina, više urm etina, D osta im a bijele všenice, K rasnu zem lju, što je ljepše nem a; A on dade sinu Ivanovu Grdnu zemlju Skadar na Bojani[69], A u kome nikad ništa nem a, N o se legu ţabe i bivoli, I im aše soli sutorine. Kako tade, tako i danaske Nijesu se nigda umirili, Niti mogu krvcu da umire, No i danas tu prosiplju krvcu.

58) Sjetno upravo znaĉi žalosno kao i u ovoj istoj

pjesmi u stihu 133 i 420; ali ovdje znaĉi kao radosno! Iz ovoga se vidi, da starac M ilija ovo rijeĉi u govoru nije poznavao niti joj je znao pravoga znaĉenja, nego ju je pjevao i uz veselo i uz neveselo. Ja sam spomenuo u predgovoru k poslovicama, da se u Perastu govori sjeta, a znaĉi žalost.

59) Ovdje gdjekoji i ovako pjevaju:

"M alo l' ti je vaše gore C rne? "Malo l' ti je Skadra na Bojani? "Malo l' ti je ravna Miridita "Ispod Skadra pokraj mora sinja? "M alo l' ti je sedam naših B rda. "Sedam Brda, sedam vojevoda?" -

60) K od Ţ abljaka je voda M orača, koja se više njega razdvaja i tako optjeĉući ga utjeĉe u S kadarsko jezero, koje se onuda zove blato; a voda je Cetinja ĉak u D alm aciji (izvire blizu varošice V rljika i utjeĉe u m ore kod O m iša).

61) T. j krvi ţedna (ţeli nam zlo)

62) U sanu mjestu u snu, da bi se stih ispunio

63) Marva u narodu našem u, osobito po sjeveroistoĉnijem krajevim a, zove se živa stoka; ali ovdje znaĉi stvar.

64) U Jugozapadnijem krajevim a naroda našega im a zaista nekakva trava, koja se zove šem išljika, samo ne znam za sad, da li joj je takovi list, da se po njem u m oţe pisati.

65) Jedni pjevaju, da M aksim nije M iloša iznenada ubio, nego da ga je na mejdan izazvao, evo ovako:

A kad zaĉu nejaĉak M aksim e.

D obru vrancu poteţe dizgene, Udari ga tumbak-bakarlijom, O kreće ga po polju široku, O d koplja je dćilit naĉinio, P a M iloša na dćilit pozivlje; M ilošu se od ina ne m oţe, N o iziĊe M aksu na m egdana Ć eraše se po polju široku, Ć eraše se tam o i onam o K ade ćera O brenbegoviću, K ade ćera nejaka M aksim a, N iĊe njega ni gledat' ne m oţe: A kad ćera nejaĉak M aksim e, K ade ćera O brenbegovića, S ve prestiţe konja i junaka. B aci koplje nejaĉak M aksim e, T e udari vojvodu M iloša, Koliko ga lako udario, Od dobra ga konja odvojio, Za crnu ga zemlju prikovao -

66) Ovdje gdekoji i ovako pjevaju:

Stade piska po polju junaka, Stade vriska bijesnih atova, S tade prasak Ċum išli pištolja, S tade zveka ostrijeh m aĉeva, Stade lelek ranjenih junaka: Jedni viĉu: "Jao m oja m ajko!" D rugi viĉu: "N e boj m i se, brajko! "T u danaske ne pom aţe m ajka, "Nego sablja i desnica ruka."

67) Jedni opet pjevaju, da Maksim nije tako odmah pobjegao u Ţ abljak, nego da se i on tukao ondje, dok je god boj trajao, i mlogo rana dopanuo, pa onda, onako ranjen, uvatio konja pod djevojkom i odveo u Ţ abljak:

T ek ostala na konju Ċevojka, I ostao Ċuveglija M akso, Proigrava dobra konja svoga, K rvava m u sablja do balĉaka I desnica ruka do ramena, Dobru konju noge do koljena; Na njemu je rana sedamnaest; A kad viĊe, Ċe nikoga nem a, T eke sam a na konju Ċevojka, O n dogoni konja do Ċevojke, P od Ċevojkom konja uvatio, P a okrenu ravnom e Ţ abljaku. K ade doĊe kod kule bijele, Pod kulom se kolo uvatilo, I u kolu sestra Maksimova, Vije kolom kako vijor gorom, A kad viĊe Ċuvegliju M aksa, T ad" Ċevojka kolo raskinula, P a obadv'je raširila ruke, Objesi se Maksu oko grla, P a je njem u rijeĉ govorila. "Brate, Makso, pile sokolovo! "Ĉ udno li si svate prevario, "T e ti vodiš lijepu Ċevojku!" Pa mu ruke u njedarca baca, Iz njedara jabuk' izvadila, Al' jabuko svo u krv oblito. S estra bratu rijeĉ govorila: "Brate Makso, za Boga jednoga! "Š to ti krvav' jabuk' u njedrim a?" N o govori Ċuveglija M akso; "Ne pitaj me, mila moja sele! "N o potrĉi na bijelu kulu, "Te mi steri mekanu postelju, "S koje ti se više dignut' ne ću."

Tako se po ovome pjeva i pripovijeda, da se Maksim u Ţ abljaku lijeĉio godinu dana, a u tom M ilošev brat

prvi otišao u C arigrad, i T urcim a ga jednako tuţio; za to on, pošto se pridigne od rana, piše tastu, te m u pošalje dvije šure, i odvedu djevojku natrag: "N i ljubljenu, ni omilovanu," pa i on otide u Carigrad, da se odgovara i brani: i onamo se poslije obojica poturĉe.

68) M am utbegovići i sad zapovijedaju u P eći.

69) Po pjesmama se govori, da su današnje B ušatlije od Ivanbegovića; ali oni sam i dokazuju, da su od M rnjavĉevića, koji su S kadar i zidali.

Ţ enid ba Đ urĎa Č arnojevića,

L juto tuţi Đ uraĊ Ĉ arnojević U Mlijetku gradu Latinskome U tavnici kralja Latinskoga. B ogom brati Đ uraĊ Ĉ arnojević, B ogom brati tavniĉare m lade: "B ogom braćo, m ladi tavniĉari! "O stav'te m i na tavnici pendćer, "Da ja gledim uz Mletke niz Mletke, "Ne bi l' koga opazio svoga." T avniĉari za B oga prim iše, O staviše na tavnici pendćer. Đ uraĊ gleda uz M letke niz M letke, O d svog nikog opazit' ne m oţe, V eć opazi B ogom pobratim a, P obratim a D ojĉevića V uka, P a besedi Đ uraĊ Ĉ arnojević. "P obratim e, D ojĉeviću V uĉe! "B rţe li m e, brate, zaboravi, "I leb i so pod noge pogazi!" A l' besedi D ojĉeviću V uĉe! "P obratim e, Ĉ arnojević-Đ urĊu! "Nisam tebe ja zaboravio, "Ni leb i so pod noge zgazio: "Evo danas ceo mesec dana,

"Kako stojim na kraljevi vrati, "Te se molim kralju Latinskome, "Da bi li te pustio za blago; "A li ne će L atini za blago, "V eće ištu, što su i iskali, "Ištu, brate, do tri dobra tvoja: "Prvo dobro na moru Solilo, "Drugo dobro beo grad Skatara[70], "T reće dobro tanana ţerava." K ad to ĉuo Đ uraĊ Ĉ arnojević, On besedi pobratimu svome: "P obratim e, D ojĉeviću V uĉe! "Idi, brate, M letku na ĉaršiju, "Donesi mi tri lista artije, "D a ja pišem do tri sitne knjige, "D a i šaljem Ivi bracu m om e "Sedam dana preko mora sinja: "A ko m oţe dobra pregoreti, "T ako ć' brata oĉim a viditi." O de V uĉe M letku na ĉaršiju, I donese tri lista artije, P a i daje Ĉ arnojević-Đ urĊu. Đ uraĊ piše do tri sitne knjige, N e piše i sam im m urećepom , V eće m eša s krvcom od obraza; Dok tri sitne knjige napisao, Na obrazu ranu otvorio. D ade knjige D ojĉeviću V uku: "Nosi, brate, do tri sitne knjige, "Nosi, brate, Ivi bracu mome: "A ko m oţe dobra pregoreti, "T ako ć' brata oĉim a viditi." Vuk odnese do tri sitne knjige Sedam dana preko mora sinja, P a i dade Ĉ arnojević-Ivi. Kada Iva prvu knjigu razvi, Al' besedi Ĉ arnojević Iva: "Oj Skatare, moj bijeli grade!

"T i ţivijem ognjem izgoreo! "T a i ti li m om e bracu doĊe, "Mome bracu a u dugovanje?" Kada Iva drugu knjigu razvi, A l' besedi Ĉ arnojević Iva: "Oj Solilo, moj bijeli grade! "Ta i ti se, grade, oborio, "I s tobom se more osolilo! "T a i ti li m om e bracu doĊe, "Mome bracu a u dugovanje?" K ada Iva treću knjigu razvi, A l' besedi Ĉ arnojević Iva: "D obro m oje, tanani ţerave! "I ti Turske ne minuo ruke! "T a i ti li m om e bracu doĊe, "Mome bracu a u dugovanje? "Vera moja! ţaliti vas ne ću: "Volim brata, nego i gradove, "N eg' i tebe, tanani ţerave." P ake Ċipi Ivan Ĉ arnojević, T e osedla tanana ţerava, Srebrnim ga sedlom osedlao, A od zlata uzdom zauzdao, Popregnu ga od srebra kolanom; Pa on izvi od zlata ratove, A i kralju od zlata kolaĉe, P a ţeravu o kaš obesio, I dva kljuĉa od dva bela grada, Od Skatara a i od Solila; I dade mu tri stotin' dukata, A l' ne dade tananog ţerava; I dade mu trista pratilaca, P ratiše ga do njini S olila.

70) Valja da je Kotor, koji se Talijanski zove Kataro.

S m rt Jova D espotovića

R azbolje se D espotović Jovo U Srijemu u toj zemlji ravnoj U lijepu selu Kupinovu, Na smrt je se Jovo razboljeo[72] Pa dozivlje slugu Milutina: "Milutine, vjerna moja slugo! "Ti upregni konje u hintove, "P ak ti trĉi, štogoĊ brţe m oţeš, "K rušedolu b'jelu m anastiru, "T e m i zovni m og roĊenog brata, "Moga brata, Maksima vladiku, "I kaţi m u, ništa N e zataji, "Da sam se ja na smrt razboljeo; "Pak odanle okreni hintove, "T rĉi brţe m jestu B erkasovu, "Te mi zovni moju staru majku, "S taru m oju m ajku A nĊeliju, "Al' njoj Nemoj pravo kazivati, "Da sam se ja na smrt razboljeo, "V eć joj kaţi od m ene pozdravlje, "Da se ja sad na vojsku opremam "Preko mora za devet godina, "Pa je zovem, da me blagosovi." To je sluga hitro poslušao, T e upreţe konje u tri reda, O de pravo divnu K rušedolu, Te kazuje Maksimu vladici, Da se Jovo na smrt razboljeo, Pak odanle okrenu hintove, Ode pravo mjestu Berkasovu, T e kazuje m ajci A nĊeliji, Da se Jovo na vojsku oprema Preko mora za devet godina, Pak je zove da ga blagosovi. V eli njem u m ajka A nĊelija: "M ilutine, naša vjerna slugo!

"P riĉekaj m e tri bijela dana, "D ok um 'jesim bijele kolaĉe "I dok sprem im tanane košulje, "Da ponesem na dar mome Jovu." Al' govori sluga Milutine: "Oj Boga mi, gospo AnĊelija! "Jovo tebe ĉekati ne m oţe, "Jer je njem u hitna knjiga došla; "V eć ponesi u brašnu kolaĉe, "A košulje u bijelu platnu." O d ina se m ajci ne m ogaše, V eće sprem i u brašnu kolaĉe, A košulje u bijelu platnu, Pake sjede u lake hintove, O tidoše preko S r'jema ravna. Kad su bili blizu Kupinova, Oko dvora sluge gologlave, A pušteni konji po livadi Bez sedala i bez pokrovaca, N it' se ĉuju bubnji ni svirale, Nit' se viju alaji barjaci; T ad' govori m ajka A nĊelija: "M ilutine, naša vjerna slugo! "Kad se Jovo na vojsku oprema, "Š to m u sluge idu gologlave? "Š to s' pušteni konji po livadi "Bez sedala i bez pokrovaca? "Š to ne biju bubnji i svirale? "Š to s' ne viju alaji barjaci?" Veli njojzi sluga Milutine: "D raga gospo, m ajko A nĊelija! "V alja da je gospodar na ruĉku, "Pa u zdravlje pije rujno vino "I za srećna puta B oga m oli, "Za to su mu sluge gologlave; "Š to su vrani konji po livadi "Bez sedala i bez pokrovaca, "P ušteni su da se ponapasu,

"Spremaju se dalek' putovati; "Bubnji bili, pak su i prestali; "Vijali se alaji barjaci, "D unu vjetar od F ruške planine, "P a barjake zem lji poloţiše." Kad su bili pred bijele dvore, Tu se majka jadu dosjetila; Kad uljeze u bijele dvore, A l' se Jovo sa dušicom bori, V iše njega M aksim e vladika, Ĉ ati bratu sam rtnu m olitvu. K ad to viĊe m ajka A nĊelija, Zakukala, kano kukavica: "Jao Jovo, moje rane grdne! "Š to će, Jovo, S rijem zem lja ravna? "Š to će, Jovo, tvoji b'jeli dvori? "Š to će, Jovo, tvoji vrani konji, "Vrani konji i sivi sokoli? "Š to će, Jovo, tvoje pusto blago? "Š to će, Jovo, tvoja vjerna ljuba? "Š to će, Jovo, tvoja stara m ajka?" Tad' se Jovo iz mrtvih povrati, P a m rtvaĉkim progovara glasom : "S rijem zem lja steć' će gospodara "Il' boljega, ili će gorega; "Moji konji i sivi sokoli "I bijeli ukraj Save dvori "Mome bratu Zmajognjenom Vuku; "Moje blago mojoj staroj majci, "Nek se rani i oda zla brani; "M oja ljuba, al' je roda tuĊa, "O na m e je ĉesto opadala "Mome bratu Maksimu vladici: ""Despot Jovan hodi po Srijemu, ""T e on ljubi m lade i Ċevojke;" " "A l' ni njojzi ţao ne uĉin'te: "Podajte joj tri tovara blaga, "N ek se rani, dok je sreća naĊe."

T o izusti D espotović Jovo, T o izusti, a dušu ispusti.

71) Srblja jam aĉno će ovdje bili m jesto Grblja; ali za Rebljanik ne znam ništa.

72) U jednoj ovoj pjesm i iz U ţiĉke nahije za ovijem stihom ide:

A m ajke m u dom a ne bijaše, N o otišla u rodbinu m ajka, U rodbinu u rijeku Crnu, S vom e bratu C rnojević-Ivu.

O vo svjedoĉi, da se u narodu još povlaĉi spom en, ako je i taman, da je mati despota Jovana, Majka A nĊelija, bila iz C rne gore, sinovica C rnojević Ivana, Crna je rijeka ovdje mjesto rijeke C rnojevića, gdje se Ivan iz Ţ abljaka najprije preselio.

Ţ enid ba Z m aj-Despota Vuka.

M ili B oţe, da ĉuda golem a! P odiţe se Z m aj-D espote V uĉe Preko mora Mletku Latinskome, D a on prosi lijepu Ċevojku U nekaka bana od Mletaka; On povede dvanaest katana I ponese tri tovara blaga, Ode pravo u zemlju Latinsku. A kad doĊe M letku L atinskom e, L ijepo ga bane doĉekao, Gostio ga za petnaest dana. No govori Zmaj-D espote V uĉe: "Ĉ uješ li m e, bane L atinine! ,Ja nijesam doš'o piti vino, "V eć prositi lijepu Ċevojku; "N o ak' hoćeš da sm o prijatelji, "P okloni m i ćerku za ljubovcu."

P a se m aši rukom u dćepove, Te izvadi od zlata jabuku, Uz jabuku hiljadu dukata, P a ih pruţi banu L atininu. K ad to viĊe bane L atinine, O n se skoĉi od zem lje na noge, Te se s Vukom u lice poljubi, A Vuk bana u bijelu ruku, Pa mu dade od zlata jabuku, I dade mu hiljadu dukata, A ban V uku pokloni Ċevojku, K ada V uĉe isprosi Ċevojku, A on ode svadbu ugovarat'; Z a dugo je V uĉe odgodio: O d Đ urĊeva do D m itrova dana, Dok otide šeru K upinovu I pokupi kićene svatove; P a se V uĉe na put otisnuo Sa njegovih dvanaest katana, A prati ga bane Latinine, Pa je bane Vuku govorio: "O moj zete, Zmaj-D espote V uĉe! "K ada, V uĉe, po Ċevojku poĊeš, "Ti povedi hiljadu svatova, "O d hiljade više ni jednoga, "Od hiljade manje ni jednoga; "Pa ti hajde, kada tebe drago." K ada ĉuo Z m aj-D espote V uĉe, O de V uĉe šeru K upinovu. A kad doĊe dvoru bijelom e, D oĉeka ga ostarila m ajka, P a ga pita m ajka A nĊelina: "Š to bi, sine, u zem lji L atinskoj?, "Jesi l', sine, ljubu isprosio? "N e će l' staru odm ijenit' m ajku?" O de V uĉe m ajci govoriti: "Dobro, majko, u zemlji Latinskoj, "Jesam, mati, curu isprosio

"U onoga bana od Mletaka, "I s banom sam svadbu ugodio "O jeseni, kada mene drago, "Da povedem hiljadu svatova." T ek što V uĉe u rijeĉi bješe, A l' eto ti m lada knjigonoše, Pokloni se do zemljice crne, V uku dade list knjige sićane; A kad V uĉe knjigu prouĉio, A on veli ostariloj majci: "E vo, m ati, knjige od Ċevojke, "D obro slušaj, što m i sitna piše: ""Gospodaru, Zmaj-Despote V uĉe! ""A ko skoro odeš sabirati, ""G ospodaru, kićene svatove, ""Kupi svata dvanaest stotina ""Po izboru boljeg od boljega, ""S vakoga ću, V uĉe, darivati, ""D arivati svilenom košuljom ; ""A Ċeveri dobroga junaka, ""Jali brata, jali pobratima; ""Jera im aš grdna dušm anina, ""T a u B osni Đ erzelez-Aliju: ""N ešto ĉesto za svatove pita, ""Bojati se kake prijevare ""O d T urĉina, da ga B og ubije!" " K ada V uĉe knjigu prouĉio, A on pita ostarilu majku: "Š ta ću sade, m oja stara m ajko? "A l' ću slušat' bana tasta m oga, "Al' R osandu lijepu Ċevojku?" Veli Vuku ostarila majka: "O moj sine, Zmaj-D espote V uĉe! "S lušaj, sinko, lijepu Ċevojku "A i mene staru tvoju majku: "K ada staneš kupiti svatove, "A ti zovi, sine, u Ċeverstvo "D o dva brata, dva Jakšina sina,

"Jakšić:D m itra s nejakim Stjepanom; "Jer su, sine, na boju junaci, "Ako tebe bude do nevolje, "N eka ti se u nevolji naĊu; "P iši, sine, list knjige bijele, "T e je pošlji šeru D m itrovici "Starcu Janju od starine knezu, "N ek ti pošlje sina M ilovana "Stari svate nek je pred svatove "Nek povede tri stotine svata, "Nek se znadu svati starosvatski; "D rugu, sine, sitnu knjigu piši, "T e je pošlji ka S ibinju gradu "Kumu tvome Sibinjanin:Janku, "N ek ti i on u svatove doĊe, "Nek povede tri stotine svata. "K ad rasturiš knjige na vojvode, "A ti turi sa kule topove, "Podaj haber po Srijemu tvome. "Te sakupi po izbor svatove, "P a kad, sine, pokupiš svatove, "A ti brzo hajde za Ċevojku, "T i ne ĉekaj dana D m itrovoga." K ada V uĉe saslušao m ajku, A on skoĉi od zem lje na noge, Te dovati divit i hartiju, E vo V uĉe prvu knjigu piše Ka bijelu gradu Bijogradu N a koljeno Jakši kapetanu: "P ooĉim e, Jakša kapetane! "D a m i pošlješ do dva sina tvoja, "Sina tvoja, pobratima moja, "P ooĉim e, m ene u svatove, "D a Ċeveri budu uz Ċevojku." D rugu V uĉe knjigu napisao, Te je posla šeru D m itrovici Na koljeno starcu Kuzun-Janju: "S tarĉe Janjo, od S rijem a kneţe!

"Opravi mi sina Milovana, "D a m i bude svatki starješina, "Nek povede tri stotine svata, "N ek se znadu svati starješinski." T reću V uĉe knjigu napisao, Te je posla ka Sibinju gradu Na svog kuma Sibinjanin-Janka: "O moj kome, od Sibinja Janko! "K ako tebe sitna knjiga doĊe, "B rţe kupi trista U griĉića, "Hajde mene, kume, u svatove, "D a ti vjenĉaš m ene i Ċevojku." K ada V uĉe knjige opravio, O n iziĊe na bijelu kulu, Baci s kule dvanaest topova, Haber dade Srijem-zemlji ravnoj, S asta m u se šest stotin' svatova Po izboru bolji od boljega. Malo bilo vreme postajalo, A l' eto ti dva Jakšića m lada I sa šnjim a dvanaest delija, D oĉeka ih Z m aj-D espote V uĉe, Konje vodi u arove donje, A junake na bijelu kulu; T ek što oni za sofru sjedoše, Al' eto ti sina Milovana Sa njegovih tri stotin' Sremljana; T ek što V uĉe svate doĉekuje, Al' eto ti od Sibinja Janka I on vodi tri stotin" M adćara, Te se sasta sila i svatovi Ukraj Save pred bijelom kulom; L ijepo ih doĉekao V uĉe, Napoji ih vinom i rakijom, A parani svakom Ċakonijom . T u su tavnu noćcu prenoćili, A kad svanu i ogranu sunce, U dariše jasni daulbasi,

A viknuše kićeni ĉauši: "H azurala, kićeni svatovi! "Daleko je Mletku putovati." T e se diţe sila i svatovi, O tidoše u zem lju L atinsku. D ok doĊoše M letku pitom om e B'jelu dvoru bana Latinina L ijepo ih bane doĉekao: Konje vodi u podrume donje, A junake na bijele kule, Z a gotove sofre zasjedoše, P iše vino za neĊelju dana; P a kad proĊe neĊeljica ravno, Tad' viknuše kićeni ĉauši: "H azurala, kićeni svatovi! "P rijatelju, izvodi Ċevojku, "Daleko je Savi putovati." T ek što oni u rijeĉi bjehu. N a gradu se otvoriše vrata, IziĊoše dva banova sina, Izvedoše konja zelenoga S a suvijem okićena zlatom , I na konju Rosandu Ċevojku O basutu m reţom od bisera Savrh glave do zelene trave; T e zovnuše dva Jakšića m lada, Đ everim a snahu prodadoše, N a kapiju zdravo ispratiše; No se vrati Zmaj-D espote V uĉe A sa kumom od Sibinja Jankom I Janjovim sinom Milovanom I sa šnjim a dv'je stotine svata, Da daruje tasta i punicu, A Ċeveri snahu odvedoše; N o kad V uĉe u povratak doĊe, Susrete ga bane i banica, T e odoše zeta darivati: B an m u dade kalpak i ĉelenku,

A banica divan-kabanicu Iskićenu sa suvijem zlatom , Pa eto ti dva banova sina, Dadoše m u dva m aĉa zelena Sve u suvo oblivena zlato; Pa eto ti sluge Milutina I on nosi zlatnu kupu vina, Pokloni je Zmaj-Despotu Vuku. Istom uze Zmaj-D espote V uĉe, Istom uze da popije vino, A l' dotrĉa jedan od svatova, Na njemu je sedamnaest rana, Nosi desnu u lijevoj ruku, K ako doĊe Z m aj-Despotu Vuku, A on Vuku 'vako progovori: "Zlo ti vino, Zmaj-D espote V uĉe! "Zlo ti vino, a gore ti bilo! "Udari ti sila u svatove, "Ĉ udna sila, Đ erzelez A lija "Sa njegovih trista Sarajlija, "Pogibe ti hiljada svatova, "Od hiljade jedan ne ostade, "D o ostala dva Jakšića m lada, "Ali ih je ljuto saletio, "S aletio Đ erzelez A lile, "Ljuto ti je Dmitra obranio, "N o još brane lijepu Ċevojku, "Do sad mislim da su izginuli." A kad zaĉu Z m aj-D espote V uĉe, Baci kupu o mermer-kaldrmu, S leĊa baci divan-kabanicu, A sa glave tastova kalpaka, Pa privati vrancu za dizgine, Okrenu ga polju na kapiju, A za njime kume i starojko: K ad iziĊe V uĉe na kapiju, A on pusti vranca alovita, O dm ah doĊe na polje široko,

Đ eno T urĉin svate isjekao; Ali stoje dva Jakšića m lada, Jošte brane ljepotu Ċevojku O d T urĉina Đ erzelez-Alije; N o kad T urĉin V uka opazio, P leći dade bijegati stade; N o ne dade V uĉe bijegati, S ustiţe ga u po polja ravna, Udari ga sabljom na dovatu T e pros'jeĉe ruho na T urĉinu, N o T urĉinu ništa ne naudi; K ad to viĊe Z m aj-D espote V uĉe, A on trţe perna buzdovana, Ode njega njime udarati, Ne bi li ga s konjem rastavio; A li T urĉin ni habera nem a, V eće vrati suru bedeviju, A poteţe sablju okovanu, D a on V uku odsijeĉe glavu; N o m u V uĉe sablju doĉekao, Prebio je na tri polovine; N o da vidiš Đ erzelez-Alije! O n poteţe zelena gadara, O de ćerat' po m ejdanu V uka, G otovo ga nadvladao bješe; N o to gleda lijepa Ċevojka Od ovaca iz zelene trave, P a joj ţao Z m aj-Despota Vuka, Pa mu ode mlada govoriti: "O junaĉe, B og te ne ubio! "Z ar ne vidiš, da si poginuo? "N a T urĉinu oklop gvoţĊe im a; "N o Ċe ti je str'jela i tetiva? "U dri njega u ĉelo junaĉko, "Đ e sastavlja sam ur i obrve, "T e ćeš njega lasno pogubiti." T o kad zaĉu Đ erzelez A lija, O n ne znaše što zbori Ċevojka,

Pak pogleda u zelenu travu, Da on vidi, ko govori s Vukom, A V uk trţe str'jelu i tetivu, T e on gleda Đ erzelez-Aliju, P ogodi ga u ĉelo junaĉko, T urĉin pade u zelenu travu, T urĉin pade, a V uĉe dopade, S abljom m anu, ods'jeĉe m u glavu, Uvati mu suru bedeviju, Pa se natrag u svatove vrati, T e po polju društvo pokupio; D okle V uĉe svate izbrojio, Al' mu nema sedam stotin' svata, L ijepo se dom a opraviše. K ad doĊoše šeru K upinovu, Ugosti ih Zmaj-D espote V uĉe, Pod'jeli im svilene darove, P a odoše svaki dvoru svom e, A on osta s Rosandom na kuli

P orča od A vale i Z m ajognjeni V u k.

Vino piju do dva pobratima U A vali više B ijograda: Jedno bješe P orĉa od A vale, A drugo je Đ erzelez A lija; K ad se ladna napojiše vina I junaĉki ćeiv zadobiše, A l' govori P orĉa od A vale: "Pobratime, Đ erzelez-Alija! "Ti se napij vina izobila, "V inograd je nam a do ĉardaka, "Imam dosta u podrumu vina, "Imam dosta vina i rakije." N jem u veli Đ erzelez-Alija: "Zaludu ti, pobratime dragi! "Zaludu ti vino i rakija, "K ad ne im aš krĉm arice m lade,

"D a nam sluţi v ino i rakiju, "T e nem am o šale ni m askare." M uĉno bješe P orĉi od A vale, P a govori Đ erzelez-Aliji: "Pobratime, ti se napij vina, "Dok ja odem Stojnu Bijogradu, "D ovešću ti krĉm aricu m ladu, "Ja Ċevojku, ja nevjestu m ladu." A pita ga Đ erzelez A lija: "K ada odeš Stojnu Bijogradu, "B ojiš li se još koga do B oga? "B ojiš li se dva Jakšića m lada?" A l' m u veli P orĉa od A vale: "oj Boga mi, pobratime dragi! "Ja s' ne bojim nikoga do Boga, "N e bojim se dva Jakšića m lada; "Al' se malo, pobro, pribojavam, "Pribojavam Zmajognjanin-Vuka "Iz prostrane Srijem-zemlje ravne " Iz onoga sela Kupinova, "Daleko je selo Kupinovo, "A prostrana Srijem-zemlja ravna, "T u se V uĉe ni desiti ne će." P a povika P orĉa od A vale: S luge m oje, izved'te m i Ċoga." D okle P orĉa sedlo oprem io, Dotle sluge izvedoše Ċoga, D ovati se Ċogu na ram ena, P ravo ode niz polje V raĉara D okle doĊe tihoj vodi S avi, P a se P orĉa pokraj S ave fula. A da vidiš dva Jakšića m lada! P iju vino na kuli N ebojši I šnjim a je Z m ajognjani-V uĉe, T uri oĉi zm aj od ognja V uĉe, T uri oĉi uz tu vodu Savu, D ok ugleda P orĉu od A vale, P a govori zm aj od ognja V uĉe:

"V idite li, dva Jakšića m lada, "Ko se ono niza Savu fula?" P ogledaše dva Jakšića m lada, P oznadoše od A vale P orĉu, Pa govore Zmajognjanin-Vuku: "Pobratime, Zmajognjanin-V uĉe! "Ono j' kurva od A vale P orĉa: "D ana nem a, kad se ne privlaĉi "I po jednog roba ne odvodi, "Ja po mrtvu ne odnosi glavu." A da reĉe Z m ajognjanin V uĉe: "M ili B oţe, na svem ' tebe fala! "Evo ima devet godin' dana "Kako s' molim tebe istinome, "N e bi li se s P orĉom udesio , "Ti mi dade, danas ga desiti." P a još reĉe Z m ajognjanin V uĉe: "P oskoĉite, dva Jakšića m lada, "N aĊiderte sirotu Ċevojku, "Obuc'te joj svilu i kadifu, "P odajte joj zlaćenu m aštravu, "P ošljite je S avi na obalu, "Ne bi li se Ture prevarilo, "Ne bi li se malo zabavilo, "D ok oprem im sebe i kulaša." S koĉi V uĉe, oprem at' kulaša, A Jakšići narede Ċevojku, O Ċeše je, što se ljepše m oţe, D adoše joj, zlaćenu m aštravu, P oslaše je S avi na obalu; T am an cura na obalu doĊe, Ona stade vodu zavatati, D ok eto ti od A vale P orĉe, B oţju pom oć curi nazivao, O na njem u pom oć privatila, P a je curi P orĉa govorio: "O j boga ti, lijepa Ċevojko! "D ovat'der m i vode u m aštravi,

"Da s' napijem studene vodice." G ovori m u lijepa Ċevojka: "O djaš' konja neznani junaĉe, "O djaš' konja, pa se napij vode." A l' joj veli P orĉa od A vale: "O j B oga m i, lijepa Ċevojka! "Kljusina je moja durnovita: "K ad odjašem , uzjati se ne da, "V eć m i dodaj vode u m aštravi, "Jasam junak vrlo oţednio." A Ċevojka njega poslušala, Z avati m u vode u m aštravi, P ruţi njem u vodu i m aštravu: N e šće P orĉa vode, ni m aštrave, V eć Ċevojku za bijelu ruku, P a je baci za se na Ċogata, P riteţe je svilenijem pasom , P a pobjeţe uz polje V raĉara. S ve to gleda zm aj od ognja V uĉe, P a s' dovati na svoga kulaša, P a poleće uz polje V raĉara; Kad je m alo P orĉu sustignuo, P a Je onda P orĉi govorio: "S tani kurvo, od A vale P orĉa! "Stani malo, da se ogledamo." K ad ga P orĉa viĊe i poznade, P oturio u travu Ċevojku, P a on bjeţi uz polje V raĉara, Z a njim trĉi Z m ajognjanin V uĉe, Z a njim trĉi, stići ga ne m ore; D ognaše se A vali planini, U gleda ih Đ erzelez A lija, Pa je sluge svoje sazivao: "Sluge moje, zatvor'dete vrata "Na kulama i na kapijama: "Eto ozdo dva dobra junaka "Đ e s' ćeraju uz goru zelenu "I sad će se tuna dogoniti:

"K ad ne naĊu otvorena vrata "N e će li se P orĉa povratiti, "N e bi l' P orĉa pogubio V uka." O dm ah njega sluge poslušaše, T e kapije hitro zatvoriše, K ad s' dognaše dva dobra junaka, B jeţi P orĉa oko svoje kule, A sve viĉe: "O tvor'te m i vrata!" Niko njemu otvorit' ne smije. T riput ga je općerao V uĉe, P a ga stiţe gradu na kapiji, T e m u junak odsijeĉe glavu, P a uvati debela Ċogata, I turi mu u zobnicu glavu, Ode pravo Stojnu Bijogradu, S ve to gleda Đ erzelez A lija, P a govori Đ erzelez A lija: "M ili B oţe, na svem u ti fala! "K ad s' desiše zatvorena vrata "Na kulama i na kapijama, "V iše b' V uĉe jada uĉinio." P a pobjeţe svom e S arajevu.

Ţ enid ba T odora Jakšića.

P ošetao od B udim a kralju, A za njim e nigĊe nikog nem a, O sim jedan Jakšića T odore. Vodi Todor vranca od mejdana, N a T odoru ĉudio odijelo; Vas u srmi i u ĉistom zlatu, U dariše ispod tanke kule, Ispod kule kralja Budimskoga, Gleda njega Budimska kraljica, P a doziva Jakšića T odora: "O j sokole, Jakšiću T odore! "Jesi li se, m ore, oţenio? "Ja Ċevojku za se isprosio?

"Ja Ċevojci dao vjeru tvrdu?" Veli njojzi Jakšiću T odore: "O j gospoĊa B udim ska kraljice! "N ijesam se jošte oţenio, "N i Ċevojke za se isprosio, "N i Ċevojci dao vjere tvrde." K ad to ĉula gospoĊa kraljica, Ona njemu tiho besjedila: "O j sokole, Jakšiću T odore, "Na dar tebi moja Ikonija, "Vod" je dvoru, te se ţeni njom e." K ad go zaĉu Jakšiću T odore, Sveza vranca pod bijelom kulom, Pravo ode na bijelu kulu, A kad doĊe gospoĊi kraljici, Kapu skide, baci pod pazuho, Pokloni se do zemljice crne, Pa izvadi hiljadu dukata, T e ih daje gospoĊi kraljici: "Naj to tebi, gospoja kraljice, "Pola tebi, pola Ikoniji, "Dok otidem Bijogradu mome, "Da pokupim kitu i svatove;" Al" za dugo svadbu odgodio: Do godinu dana bijelijeh; Pa se vrati niz tananu kulu, D ovati se pom am na vranĉića, Ode pravo Bijogradu svome. Z a tim proĊe godinica dana, Ni Todora, ni od njega glasa; Jedna proĊe, a i druga doĊe, Ni Todora, ni od njega glasa: D ruga proĊe, a i treća doĊe, Ni Todora, ni od njega glasa. A kad nasta godina ĉetvrta, P ošetao od B udim a kralju, A za njim e Z vijezdić Ivane, Vodi Ivan svog dobra Ċogina,

Kad su bili ispod b'jele kule, Ispod kule kralja Budimskoga, Gleda njega Budimska kraljica; Na Ivanu divno odijelo; V as u srm i i u ĉistom zlatu: Na njemu je kolasta azdija, Po azdiji ispletene guje, Povisoko izvedene glave, U ustima sve drago kamenje, V idi m u se noći putovati, U po noći, kako u po dana; L jepši Ivan od svake Ċevojke; D oziva ga gospoĊa kraljica: "O Ivane od Zvijezde grada! "Jesi li se, m ore, oţenio? "Ja l' Ċevojku za se isprosio?" P rogovori Z vijezdić Ivane: "O j gospoĊa, B udimska kraljice! "N ijesam se junak oţenio, "N i Ċevojke za se isprosio." Progovori Budimska kraljica: "O Ivane od Zvijezde grada! "N a ĉast tebi m oja Ikonija, V od' je dvoru, te se ţeni njom e." Ivan slugi dodade Ċogina, Pa on ode uz tananu kulu, K apu skida, B oţju pom oć daje, Poklanja se do zemljice crne, P a se m aši rukom u dćepove, Te izvadi hiljadu dukata, T e ih daje gospoĊi kraljici: "N aj to tebi, gospoĊa kraljica, "Pola tebi, pola Ikoniji, "Dok ja odem do Zvijezde grada, "D a pokupim kićene svatove, "Eto mene do petnaest dana "U Budima u bijela grada." Pa on ode niz tananu kulu,

D ovati se svojega Ċogina, Ode pravo dvoru bijelome. A l' to zaĉu od B udim a kralju, Đ e kraljica pokloni Ċevojku, Ţ ao kralju Jakšića T odora, P a naĉini knjigu na koljenu, T e je šalje Jakšiću Todoru: "O j T odore, zete nesuĊeni! "O vo im a ĉetiri godine, "Kako jesi zlato isprosio, "N iti vodiš, ni odgovor daješ; "Sada ti je drugi preprosio, "P reprosi je Z vijezdić Ivane, "I eto ga do petnaest dana, "Moj Todore! bijelu Budimu; "V eć ak' hoćeš ići po Ċevojku, "B rţe kupi stotinu svatova, "N oći m eni hodi pod B udim a, "Da ti dadem moju Ikoniju, "Te je vodi Bijogradu tvome." O de knjiga Jakšiću T odoru. K ad T odoru sitna knjiga doĊe, T e on viĊe, što m u knjiga kaţe, Plamen mu se uz obraz zapali. U Todora devet m ile braće, Al' kod dvora nije ni jednoga, V eć otišli na carevu vojsku, Osim jedno dijete Stjepane, N em a njem u već dvanaest ljeta; V iĉe njega Jakšiću T odoru: "O j dijete, nejaĉak S tjepane! "U zm i, brate, dvije puške m ale, "P a iskoĉi pred kulu N ebojšu, "Te izbaci dvije puške m ale, "Skupi nama stotinu momaka "D rugi m oju odvede Ċevojku, "O dvede je Z vijezdić Ivane), "Dok s' opremim na bijeloj kuli

"I opremim vranca od mejdana." O de S tjepan pred kulu N ebojšu, T e izbaci dvije puške m ale, Odmah pade stotina momaka: A Todore otvara sepete, Pa izvadi divno odijelo, S ve od srm e i od ĉista zlata, P a udara na pleća junaĉka, O buĉe se, što se ljepše m oţe, Pa silazi niz bijelu kulu, Te opremi vranca i dorata, Sebi vranca, Stjepanu dorata; D obrijeh se konja dovatiše, A za njima stotina svatova, I D unavo zdravo prebrodiše, I po noći doĊoše B udim u, P od B udim om padoše svatovi. Kad u jutru jutro osvanulo, T e viĊela gospoĊa kraljica, D a je doš'o T odor po Ċevojku, O na piše knjigu na koljenu, T s je šalje Z vijezdić-Ivanu: "Ĉ uješ m ene, Z vijezdić-Ivane! "D ošao je T odor za Ċevojku "S njegovijeh stotinu svatova, "H oće T odor da vodi Ċevojku; "B rţe kupi hiljadu svatova, "Ja ću njega zaustavit' am o, "moj Ivane! tri-ĉetiri dana, "No ne idi bijelu Budimu, "V eć ti hajde na m ezevo ravno "Na Trutinu na vodu studenu, "Pa uvati vodu od izvora, "Od izvora opet do ponora, "I doĉekaj Jakšića T odora "Otmi, Ivo, tvoju Ikoniju, "I pogubi Jakšića T odora "I njegovu stotinu svatova."

Kada Ivan sitnu knjigu primi, I kad viĊe, šta m u knjiga kaţe, Udari se rukom po koljenu, "Ao meni do Boga miloga! "Đ e m i T odor odvede Ċevojku! "Al' davori, Jankovo kopile! "B aš da im aš sokolova krila, "Ne bi perje pronijelo mesa "Na Trutinu na studenu vodu." P a se skoĉi na noge lagune, Pa povika nekoliko slugu, P oviknuše po Z vijezdi gradu, Pade njemu hiljada svatova; O n posjede svojega Ċogina, P a poćera na vodu T rutinu, U vatiše vodu od izvora, Od izvora opet do ponora, A razape ĉador na ćupriji. G las dopade gospoĊi kraljici, Đ e je Ivan doš'o na T rutinu, Onda ona sprema Ikoniju, Pa je daje Jakšiću T odoru, Prati njega od Budima kralju. Kad su bili niz polje Budimsko. K ralj do T oša konja dogonjaše, P a on njem u tiho besjeĊaše: "O m oj zete, Jakšiću T odore! "Kraljica je knjigu opravila, "O pravila Z vijezdić-Ivanu, "I ĉeka te na vodi T rutini "S njegovijeh hiljadu svatova; "Ti se vrati kroz b'jela Budima, "P a ti hajde na V inoš planinu, "P a ćeš otud u B ijograd doći, "A ne udri na vodu Trutinu: "Jer da im aš sokolova krila, "Ne bi perje pronijelo mesa." V eli njem u Jakšiću T odore:

"Vala tebi, gospodine kralju! "koji si mi i sada kazao; "Jer ne kaza meni u Budimu? "Ne bih ti se sada povratio, "D a m i dadeš sve B udim sko blago: "D a m i reku B udim ske Ċevojke: ""S trašivice, Jakšića T odora! ""Đ e on ne sm je ud'rit' na Ivana!" " "Ja ću ići na vodu T rutinu, "Š to B og dade i sreća junaĉka." Pa se s kraljem u obraz poljubi, Kralj se vrati bijelu Budimu, Todor ode na vodu Trutinu Kad je bio u zelena luga, On ustavi stotinu svatova, I izvadi hiljadu dukata, Pa doziva svog brata Stjepana: "Jaši, brate, kosnata dorata, "I naj tebi hiljadu dukata, "P a ti hajde vodi na ćupriju, "A kad doĊeš vodi na ćupriju "Ti pogledaj desno i lijevo, "P o polju su poneti ĉadori, "G ledaj ĉador Z vijezdić-Ivana, "Na njemu su tri zlatne jabuke; "K ada doĊeš bijelu ĉadoru, "T i odjaši kosnata dorata, "Pokloni se do zemljice crne, "Poljubi ha u skut i u ruku, "P a ćeš njem u tiho govoriti "O Ivane od Zvijezde grada! "P ozdrav ti je Jakšiću T odore: "D ruţinu ti zove u svatove, "Tebe kumi Bogom istinijem "I našijem svetijem Jovanom , "D a ti vjenĉaš njega i Ċevojku, "D a Ċevojke njem u ne otim aš, "N jegova, s od prije Ċevojka,

"A eto ji hiljada dukata, "Š to si dao njegovoj Ċevojci: "S lušaj onda, šta će govoriti, "Pa posjedni kosnata dorata, "H ajde natrag poljem širokijem ." O de S tjepan pravo na ćupriju. Mlado bješe dijete S tjepane, M lado bješe, m udar sjet prim ilo K ada doĊe vodi na ćupriju, On pogleda desno i lijevo, P ozna ĉador Z vijezdić-Ivana K ad dojezdi do b'jela ĉadora, On odsjede od konja dorina, P okloni se Z vijezdić-Ivanu, Poljubi ga u skut i u ruku, Pa Ivanu bješe besjedio: "O Ivane od Zvijezde grada! ,P ozdrav ti je Jakšiću T odore "S ve ti društvo zove u svatove, "Tebe kumi Bogom istinijem "I našijem svetijem Jovanom , "D a m u poĊeš na vjenĉano kum stvo "D a ti vjenĉaš njega i Ċevojku, "D a Ċevojke njem u ne otim aš, "N jegova je od prije Ċevojka, "I eto ti hiljada dukata, "Š to si dao njegovoj Ċevojci " P ogleda ga Z vijezdić Ivane, Pa je njemu bio besjedio: "N os'te Ċavo, Jankovo kopile, "Ja ne mogu sablje poganiti, "A sad bih ti osjekao glavu; ,M oje društvo m eni u svatove A ja ne dam moje Ikonije, "Dok je mene i na meni glave K ad to zaĉu dijete S tjepane, Dovati se kosnata dorata, P a okrenu poljem širokijem ,

O de pravo Jakšiću T odoru Todoru je pravo kazivao, Š to govori Z vijezdić Ivane K ada zaĉu Jakšiću T odore, On uzima svoju Ikoniju, Pa privede vranca vilenoga, Ikoniju na vranĉića baci, Priveza joj noge ispod vranca A priveza ispod grla ruke Vitovitu vrancu besjedio "H ajde, vranĉe,na vodu T rutinu; "K ad iziĊeš u polje m ezevo, "Ţ ivo preĊi u G oleš planinu, "P riĉekaj m e m alo u G olešu." R eĉe rijeĉ dilber Ikonija: "Oj Todore, dragi gospodaru! "A ko znadeš B oga jedinoga, "N e turaj m e ţivu u T rutinu, "V eće m eni osijeci glavu." V eli njojzi Jakšiću T odore: "Ikonija, srce iz njedara! "A ko vranac bude sreće stare, "P od tobom će vranac isplivati, ,Izići će u G oleš planinu; "P riĉekaj m e u G oleš-planini, "A ko kogoĊ doĊe od svatova, "T e ti kaţe, da sam poginuo, "Goni vranca Bijogradu mome, "Ja imadem devet mili brata "I ljepšijeh i viših od m ene, "Ti oberi, koga tebi drago; "A tako mi nikoga do Boga! "N e ćeš s m ene biti prokorena." Pa udari vranca po sapima, Ode vranac na vodu Trutinu; K ad iziĊe na m ezevo ravno, Kako zv'jezda preko vedra neba K roz hiljadu proleće svatova,

N eko viĊe, neko i ne viĊe, A li viĊe Z vijezdić Ivane, Pa Ivane tiho besjedio: "B oţe m ili! Ĉ uda velikoga! "Da li soko pronese labuda, "D a li vranac Jakšića T odora?" T odor ĉeka za vodom T rutinom , Pa razvija srmali durbina, T e ugleda u G olešu vranca, P a druţini bješe govorio: "O druţino, m oja braćo draga! "Svi jednoga Boga pomenite, "Dobrijeh se konja privatite." Pa posjede kosnata dorata, P ravo ide vodi na ćupriju P red ĉadora Z vijezdić:Ivana, P a Ivanu boţju pom oć daje, K oliko se Ċida posilila, O n T odoru 'vako govoraše; "Zdravo da si, Jankovo kopile!" P rogovori Jakšiću T odore: "B ogom kum e, Z vijezdić-Ivane! "Kumim tebe Bogom velikijem "I našijem svetijem Jovanom , "Kumim nebo, nad tobom koje je, "Zemlju kumim, pod tobom koja je, "Ne otimaj moje Ikonije, "Jer je m oja od prije Ċevojka; "D ruţinu ti zovem u svatove, "A ti poĊi na kum stvo vjenĉano, "I evo ti hiljadu dukata, "Š to si dao m ojoj Ikoniji. " R eĉe njem u Z vijezdić Ivane: "Stani malo, Jankovo kopile, "D ok se m oga dovatim Ċogata"' P a on skoĉi na konja Ċogina, A poteţe m aĉa zelenoga Desna mu je prionula ruka,

On privati i lijevom rukom, P rionuše ruke obadvije, S inu sablja Jakšića T odora, Udari ga po desnom ramenu, R azdvoji ga na konju Ċogatu, A Ċogata na zem ljici crnoj. Pa on viknu iz grla bijela "B raćo m oja, stotina svatova! "Sad udrite kroz mezevo ravno Pa on pusti svojega dorina, U dariše kroz ravno m ezevo Pokraj njega dijete Stjepane K ako koga kopljem udaraše P reko sebe njega preturaše Dok su bili u polu mezeva, T ri stotine glava osjekoše, G rlom viĉe Jakšiću T odore "Nemoj brate, dijete Stjepane! "Bogu vala i svetom Jovanu, "Koj' je njima povezao ruke!" U to doba u G oleš planinu, stoji vranac na drum u široku, I na njemu dilber Ikonija, P a je skida T odor sa vranĉića T e je m eće na konja dorina, S voga vranca m eĊu oĉi ljubi, La se njemu na ramena baci, Pravo ode svome Bijogradu I odvede dilber Ikoniju, P ravo j' vodi u R uţicu crkvu, T e se vjenĉa s njom e po zakonu; Pa napisa knjigu na koljenu, T e je šalje bijelu B udim u N a koljeno gospoĊi kraljici "O j gospoĊa, B udim ska kraljice, "K ad ti poĊeš ćeri u pohode, "T i ne idi Z vijezdić-Ivanu,

"V eć ti hajde Jakšiću T odoru "

R opstvo i ţenidba Jakšića Šćepana (iz B jelopavlića)

Još zorica nije zab'jelila, Ni danica lica pomolila, Bijela je vila pokliknula Sa Avale zelene planine, Vila zove u Bijograd stojni P o im enu dva brata Jakšića, Jakšić:M itra i Jakšić-Š ćepana: O Jakšići, zlo vam jutro bilo! "A l' ĉujete al' se ne brinete? N a B ijograd udariše T urci, U dariše T urci su tri strane, I još ću vi po im enu kazat': E vo prvo Ć uprilijć vezire, "Z a njim vojske ĉetrest hiljada, "A drugo je paša od Vidina, "Za njim vojske trideset hiljada, "T reće paša s N ovoga P azara, "Za njim vojske dvadeset hiljada; "A ko li m i vjerovat' ne ćete; "V i iziĊ'te gradu na bedene, "P a poglajte na polje široko "Š to je silne pod B ijograd vojske." K ad to zaĉu Jakšić D im itrije, O n poskoĉi na noge lagane I otide gradu niz ĉaršije, P a iziĊe gradu na bedene, Pa pogleda na polje zeleno B oţe m ili, ĉuda i zlam enja! Koliko je polje Bijogradsko, Da mi padne kaplja od oblaka, N igĊe ne bi na zem lju padnula, D o na konja, ili na T urĉina, N a T urskoga bijela šatora,

Koliko se junak prepanuo, Od straha ga uvati groznica, P a se natrag niz ĉaršiju vrati, O dćaku je svom e dolazio, P rivati se konja i oruţja, I dovati od grada kljuĉeve, Pa se guri konju o ramena, Nagna konja niz gradske sokake Dokle doĊe na vrata od grada, Od grada je vrata otvorio, U vratim a kljuĉe ostavio, P a pobjeţe poljem širokijem K rajem vojske Ć uprilijć-vezira, I pobjeţe u goru zelenu. K ada soko u planinu doĊe, T u m u ţarko ogrijalo sunce Na studenu vodu Jahoriku, Tu je bio junak poĉinuo, A sam sobom bio govorio "Avaj, Mitre, glavu izgubio, "B ud uteĉe jutros uz planine, "Ĉ em u brata ostavi svojega, "B rata svoga, Jakšića S tjepana?" H oćaše se natrag povrnuti, E m a T urci kavgu uĉiniše, N a B ijograd stojni udariše, U dariše T urci su tri strane. S ilna vojska Ć uprilijć-vezira Udarila na vrata od grada, O d grada se ne zam eće kavga, N iti puĉe puška ni lum barde, E v' od grada vrata ugrabiše, Ni bi mrtva ni bi ranjenoga: U B ijograd T urci ulaziše, Pa po gradu velje jade grade: Robe roblje, a sijeku glave, Kupe pusto Bijogradsko blago, Još su dobra roba zarobili,

Z arobili Jakšića S tjepana, T urci su ga ţiva uvatili N a Ċogina konja pod oruţjem . Koliko je divan i ugledan, N e ćeše ga izgubiti T urci, N o m u veţu naopako ruke, A vode ga pod šator veziru. K ad li doĊe m om ak pred vezira, Triput mu se svezan poklonio, Ljubio mu ruku i koljena, Stade vezir roba sagledivat'; K ad ga viĊe i poznade divna, V eliki m u šem luk uĉinio: Sve isturi od boja topove, P a m u vezir odriješi ruke, I dade m u konja i oruţje, Te se s njim e po ordiji diĉi. K ad B ijograd T urci poharaše, Krenu sila ispod Bijograda, P a okrenu vezir Ć uprelija I njegova velja silna vojska. A da vidiš Jakšića S tjepana! Jaše tonja na pram a vezira. A l' da vidiš sile od vezira N e vodi ga vezir u Ć upriju, No ga vodi u Stambola grada, U S tam bolu O tm anović caru, D a m u care roba ĉestituje K ad je vezir u S tam bola doša' Pod visoke careve saraje, U cara je vezir ulazio B'jelu mu je ruku poljubio, Pa je caru sjeo uz koljeno, A za sobom roba privodio, Ts kod cara na divan iziĊe, L jubio m u nogu i papuĉu, I stolove, Ċe car sjedijaše K ad ga care viĊe i poznade,

K od sebe ga S jede na sedćadu, Pa je njemu care besjedio "O junaĉe, Jakšiću S tjepane! "P oturĉi se, B og te ne ubio! "V rći ću te velika vezira, "A vezira B ošni na T ravniku, "B ićeš većil nad sedam vezira, "I daću ti ćercu za ljubovcu, "D rţaću te ka' i svoga sina: "B ošna m oja m ojoj zem lji glava, "A ti ćeš bit' do m ene svakom e." No je caru Stjepan besjedio: "Turski care, od svijeta glavo! "N igde ti se ne ću poturĉiti "Ni odreći od krsta m ojega, "Ni Hristovu vjeru pohuliti, "D a m e sjedneš u tvoje stolove, "D a m i podaš blago od svijeta; "N o za vjeru hoću poginuti." K ad to ĉuo care od S tam bola, V rlo m u se ţao uĉinilo, P a isturi ia divan dćelata, D a izgubi Jakšića S tjepana; No je njem u sreća dobra bila, E ga ne da Ć uprilijć vezire, No pred carem pade na divane: "Ne, za Boga, care gospodare! "N e izgubi roba od Jakšića, "Eto sam mu dao vjeru tvrdu, "D a ga, care, izgubiti ne ću; "No ga mene prodaj za dinare, "H oću ti ga prem jeriti blagom, "S ve dukatom m adćarlijom ţutom , "D a ga vodim u m oju Ć upriju, "I hoću ti dati vjeru tvrdu, "D a se hoće poturĉit" za nago." T o je njem u sreća dobra bila, U cara ga vezir odmolio

I caru ga blagom premjerio, P ovede ga vezir u Ć upriju. K ada vezir u Ć upriju doĊe, N a odćaku u divanu svom e D rţi njega uz desno koljeno, E ga drţi kako svoju glavu, N a svake ga probe udaraše, Ne bi li ga kako prevario, N e će li se junak poturĉiti; D rţao ga za godinu dana; Kad se puna napuni godina, Svu gospodu pokupio Tursku, Izvedoše njega na divane, G ovore m u hodće i kadije: "O j Š ćepane, robe od Jakšića! "Zapov'jed je takva od vezira, "D a t' hoćem o danas poturĉiti, "I daće ta ćercu za ljubovcu, "Š to je ljepša od bijele vile; "V rći će te velika vezira, "A vezira na Novu Pazaru, "H odi će ti blago od m irije; "A ko li se poturĉiti ne ćeš, "D ćelat će ti glavu izgubiti." A l' govori Jakšiću Š ćepane: "F ala vam a, hodće i kadije! "H oću m oju glavu izgubiti "Radi krsta i Bogorodice "I zakona od Hrista mojega, "A nigde se poturĉiti ne ću." Ţ ao bilo Ć uprilijć-veziru, P a naredi krvava dćelata, Da izgubi zorna kaurina; N o je njem u sreća dobra bila: B ješe paša iz N ova P azara, Pred vezirom pade na divane: "N e, za B oga, Ć uprilijć-veziru! "A da li mu vjeru ne zadade,

"D a m u glavu izgubiti ne ćeš? "No ga prodaj mene za dinare, "H oću ti ga prem jeriti blagom , "S ve dukatom ţutom m adćarlijom , "Da ga vodim u Novu Pazaru, "I hoću ta dati vjeru tvrdu, "K ako doĊe m om ak u P azare, "D a se hoće poturĉit' za nago." T o je njem u sreća priskoĉila, O dm oli ga paša u vezira, P roda m u ga za dukate ţute, Povede ga u Nove Pazare. K ako paša doĊe u P azare N a odćaku i divanu svom e, A li svoju slugu zovijaše, Z ovijaše slugu U seina: "Useine, vjerna slugo moja! "Na ti ovog roba preprodana, "Hajde tamo na saraje donje, "Pa otvori dvanaest odaja, "U dvan'estu ostavi junaka, "A zatvori vrata dvan'estora, "Da ne gleda sunca ni mjeseca "Ni bijela danka ni junaka: "N eće li se njem u dodijati, "N e bi li se kaur poturĉio." V jerna sluga sluša gospodara, Za b'jelu ga ruku dovatio, Povede ga na saraje donje, Otvorio dvanaest odaja, U dvan'estu njega ostavio, Dvanaest je vrata zatvorio; T u ga drţa paša iz P azara, T u ga drţi do godine dana, D ok se sam om paši raţalilo, P a doziva H ajkunu Ċevojku: "Ć eri m oja, ĉisto zlato m oje! "P oslušaj m e, što ću reći tebe:

"Hajde tamo na berdivan kulu, "P a otvori dva sanduka ţuta, "N a se vrzi Ċuzel odijelo "O d kadive i ţeţena zlata, "P regrni se ĉohom pazarlijom , "Š to je zlatom ţicom prem reţena, "A u ruke od zlata jabuke, "Pod pazuho bocu trusovine, "U koju su bilja od planine; "E sam ĉuo, kazivali su m i, "Da to jeste voda zaboravna: "Ko s' umije i ko se napije, "S voja će m u vjera om rznuti, "Zaboravit' svoju porodicu; "Hajde tamo na saraje donje, "Te otvori vrata dvan'estora, "K ako koja ti otvoriš vrata, "Sve za sobom zatvaraj, Hajkuno, "D ok, H ajkuno, doĊeš do Š ćepana, "Podaj njemu bocu trusovine, "Da s' umije i da se napije, "N e ćeš li ga kako prevariti, "N e bi li se m om ak poturĉio, "Da te uzme za vjernu ljubovcu." T o H ajkuna jedva doĉekala: Od ka' ga je okom vidijela, T eške su je m uke popanule: P reonoć je na snu ga gledala, Preodan je groznica vagala; Jedanakak na noge skoĉila, Na divan je kulu izlazila, O tvorila dva sanduka ţuta, N a se turi oĊelo od dike: S ve kadivu i ţeţeno zlato, P rekrila se ĉohom pazarlijom , Š to je zlatnom ţicom prem reţena, A u ruku uzima jabuku, I pod ruku bocu trusovine,

U koju su bilja od planine, Pa otide na saraje donje, T e odaje ĉeste otvaraše; Kako koja vrata otvorala, S ve za sobom tvrdo zatvaraše, D ok H ajkuna doĊe do Š ćepana, A B oţju m u pom oć nazivala, S koĉi m om ak na noge lagane, B oţju joj je pom oć privatio: "B og m i s tobom , pašina H ajkuno!" Al' Hajkuna njemu besjedila: "O j Š ćepane, oĉi m oje crne! "B'jelo ti je lice potavnjelo, "Ţ ivot ti se vele ispucao "U zatvoru paše baba m oga; "Na ti bocu ovu vode ladne, "D a s' um iješ i da se napiješ." U ruke je junak dovatio, M a junak je i odviše m udar: Nju ud'rio kamenu od zada[73] A prikupi skute od dolame, Da ga voda ne dotakne ladna. Na njega se bula rasrdnula, A l' se opet brţe povratila, Pa sa njim e igru zam etaše, Ovako mu bila besjedila: "P oturĉi se, crne oĉi m oje! "Uzmi mene za vjernu ljubovcu." A l' joj veli Jakšiću Š ćepane: "O Hajkuno, za Boga jednoga! "N igda ti se poturĉiti ne ću, "N it' ću m oju vjeru pohuliti, "Ni Hristovi zakon izgubiti; "No sam radij izgubiti glavu." Na njega se bula rasrdnula, A l' se opet brţe povratila I sa njime igru zametala, A Š ćepanu rijeĉ bjesedila:

"O j Š ćepane, obljubi m i lice." A tako joj Š ćepan odgovara: "Turska bulo, jad te zadesio! "N e m oţe m i zakon podnijeti, "Da kaurin Turske bule ljubi: "Nebo bi se vedro rastvorilo, "A iz neba padnulo kamenje, "Ubilo bi i mene i tebe." Na njega se bula rasrdnula, A l' se opet brţe povratila, P a Š ćepanu rijeĉ besjedila: "oj Š ćepane, oĉi m oje crne! "Ne bih ti se mlada pokrstila Ni za kakvo blago od svijeta "Do za tvoju na ramenu glavu: "A ko ćeš m i dati vjeru tvrdu, "D a m e hoćeš uzet' za ljubovcu, "Ja se hoću pokrstit' za nago; "D a pašino blago pokupim o, "D a bjeţim o S tojnu B ijogradu." K ad to ĉuo Jakšiću S tjepane, Od zemlje je na noge skoĉio, P a joj pruţi obadvije ruke I dade joj B oţju vjeru tvrdu, D a je hoće uzet' za ljubovcu, P a skoĉiše na noge lagane I dvanaest otvoriše vrata, Izidoše pred bijelu kulu, P ogledaše ka nebu vedrom e, A l' na nebu m jesec odskoĉio U ljegoše paši u saraje, U odaje, Ċe je blago bilo, Tri tovara blaga pokupili; U ljegoše u konjske podrum e, T e biraju hate ĉetvrtake, T ri tovara blaga tovariše, Još dva hata za se izabrali, Jakšić Š ćepan okroĉi Ċogina,

A l' da vidiš pašinu H ajkunu! U odaje paši ulazila, P ašinu je sablju dovatila, O kojoj su dva gajtana zlatna, A u njoj je alem kamen dragi. Valja sablja po Nova Pazara; P a iziĊe pred sarajli kulu, D ade sablju na konja Š ćepanu: "Na ti sablju, dragi gospodaru! "Kad se tamo drumom zaturimo, "A ko bi se ĊegoĊ naturilo, "Da se s puta ne m akneš grĊem u." A Š ćepan je ćordu pripasao, A Ċevici rijeĉ besjedio: "Jaši konja, za B oga, H ajkuno!" A Hajkuna njemu besjedila: "S tani m alo, m oje oĉi crne! "D a do paše u odaju poĊem , "Da dovatim divan-kabanicu, "Š to je pusta od ţeţena zlata "I po zlatu iskićena divno: "Sve strelice i drago kamenje, "T e se sija, kao sunce ţarko." Kad iznese divan-kabanicu I dade je na konja Š ćepanu, T ada bula konja okroĉila, P objegoše poljem od P azara, Jednu noćcu m logo prelaziše, T ri b' konaka ćiridćijam ' bila: Mrknulo je u Nove Pazare, A svanulo više B ijograda Z dravo Š ćepan u B ijograd doĊe I dovede Tursku bulu mladu, N abavio dvan'est kaluĊera, K rstiše je i zlam enovaše, I uze je za vjernu ljubovcu. T o je bilo kad se i ĉinilo, V eć za slavu B oga da m olim o

I za zdravlje vladike svetoga, A m in' B oţe, vazda te m olim o!

73) "od zada" znaĉi od zida.

Ţ enid ba Jakšića M itra. (iz Sinja).

Dvorbu dvori bogat u bogata, A siroma jedan u drugoga: Jakšić M itar u vojvode Janka; Ne dvori ga, da dvorbu izdvori, Nit' ga dvori, da mu najam plati, V eć da vidi njegovu sestricu, Da je vidi, i da je obljubi. Dvorio ga devet godin' dana, Kad deseta godina Nastala, Ne more je mlade ni viditi, K am o l' će je junak obljubiti; Razboli se Mitar dite mlado, Razboli se bolom brez bolisti, K njem' dolazi robinja divojka, Pa je Mitru ona govorila: "Š to je tebi, M itre dite m lado? "Koja ti je golema nevolja, "Tere si se junak razbolio?" A veli joj Mitar dite mlado: "K ad m e pitaš, robinjo divojko, "S ve ću tebi kazivati pravo: "Evo ima devet godin' dana, "Da ja dvorim Janka gospodara; "Ne dvorim ga, da dvorbu izdvorim, "Nit' ga dvorim, da mi najam plati; "V eć, da vidim njegovu sestricu, "Da je vidim, i da je obljubim; "V eć te m olim , robinjo divojko! "Sastavi me s gospojicom tvojom, "A ja ću te lipo darovati:

"Daću tebi ĉetvere aljine: "Dvoj' od svile, dvoje od kadife." K a je bilo veĉer po veĉeri, O na M itru veĉeru nosila I uzela kljuĉe od ĉardaka, Pa ga vodi gospoji divojki. Devetera vrata otvorala, Dok je Mitra divojki uvela; Kad divojka Mitra sagledala, Ovako je njemu govorila: "O radosti, velika dragosti! "D ušo m oja, m lad Jakšiću M itre! "Ljubi mene, koliko ti drago, "Pak me vodi dvoru bijelome" Ljubi Mitar gizdavu divojku, Ljubio je do zore bijele. Kad je bila zora zabilila, S koĉila se lijepa divojka, S koĉila se na noge lagane, Pake ide u kulu bijelu, Kupi blago Janka brata svoga, P aka iĊe doli u podrum e, Te izvede dva konja golema, Sebi jednog, a Mitru drugoga, N a gotove konje posidoše, P aka biţe goricom zelenom . Kad u jutru jutro osvanula, IĊe Janko u kulu bijelu, D a obaĊe m lad -Jakšića M itra, A li M itra u kuli ne naĊe; IĊe k seki u ĉardake gornje; A l' m u sestre u ĉardaku nije; Kada ode konjim' u podrume, Dobri konja u podrumu nije; Onda se je Janko ositio, Pa je dobra konja posidnuo, T e za njim a iĊe u potragu, I stiţe i m a trećem konaku,

Pa je Janko Mitru besjedio: "O bora ti, m lad Jakšiću M itre! "Ako si mi sestru ti odveo, "Z a što si m i blago ti odnio? "Blag' odnio i konje odveo?" A veli mu Mitar dite mlado: "D a m oj šura, vojevoda Janko! "Sestru ne bi za boljeg udao, "Brez blaga je ne bi ni udao; "A imade devet godin' dana, "Da te dvorim, vojevoda Janko, "Ja sam dobra konja izdvorio." Onda mu je Janko govorio: "Ajde s Bogom, Mitre dite mlado! "Pazi meni drage sestre moje! "N a putu ti dobra sreća bila, "A pod nogam ' svi dušm ani tvoji, "K ako konju i ploĉe i ĉavli!"

Jakšićim a dvori p oharani.

V ino piju dva brata Jakšića, Jakšić D m itar i Jakšić B ogdane, U U ţicu gradu bijelom e, A li njim a sitna knjiga doĊe Od onoga grada Bijograda: "A zlo sjeli, dva Jakšića m lada! "U zlo sjeli i vino popili! "K ada vaši dvori izgoreše, "S tara m ajka konjm a pregaţena, "Odvedeni konji iz arova, "O dnešeno blago iz riznica, "Odvedena sestrica Jelica." K ad to ĉuše dva Jakšića m lada, A skoĉiše na noge lagane, M ašiše se konjm a na ram ena, O tidoše p ravo Bijogradu, M alo našli u ţivotu m ajku,

P a je pita Jakšić D im itrija: "B og tebe, stara naša m ajko! "T ko popali naše b'jele dvore? "Tko je tebe konjma pregazio? "Tko odvede konje iz arova? "Tko odnese blago iz riznica? "Tko odvede sestricu Jelicu? "Kakvi konji, kakvi li Junaci? "kud odoše, na koju li stranu?" Onda njima majka odgovara: "D va Jakšića, a dva m oja sina! "Vrani konji, a crni junaci; "O tidoše pravo niz D unavo." K ad to ĉuše dva brata Jakšića, P rav' odoše u zem lju A rapsku, T raţe sestru tri godine dana, A ne m ogu ni da ĉuju za nju, K ad nastala godina ĉetvrta, O nda veli Jakšić D im itrija: "O B ogdane, m oj brate roĊeni! "Hajde, brate, da se rastanemo: "Pa ta idi pravo Bijogradu, "V iĊi, jeli naša ţiva m ajka; "Ja sam idem kroz zemlju Arapsku, "Eda Boga, da ja sestru naĊem !" T o rekoše, pa se rastadoše: Ode Bogdan natrag Bijogradu, Ode Dmitar kroz zemlju Arapsku, A kad doĊe na vodu S tupnicu, N a njoj naĊe ĉetiri robinje, N jim a D m itar B oţju pom oć viĉe, O ne njem u dobro privatiše; "Zdravo da si, neznana delijo!" Opet im je Dmitar govorio: "B oga vam a, ĉetiri Ċevojke! "Zavat'te mi vode sa Stupnice, "Jer sam , dušo, vrlo oţednio." O ne njem u onda besjediše:

"Boga tebe, neznana delijo! "M oţem o ti vode zavatiti, "Ali nije zdrava po junake; "V eć kad vodu S tupnicu prijeĊeš "I kad budeš tam o kroz ĉaršiju, "Obazri se s desna na lijevo, "V elike ćeš dvore ugledati, "P okrivene lim om i Ċum išem , "Oko dvora bakrena avlija, "P red kapijom srebrna ćuprija; "To su dvori age Arap-age, "Da bi Bog da', ostali mu pusti! "U njima je sestra Jakšićeva, "Za onijem agom Arap-agom, "K ogoĊ putem kroz ĉaršiju proĊe, "Ona nosi studenu vodicu, "Ona poji po putu putnike "A za zdravlje dvaju braće svoje." K ad to ĉuo Jakšić D im itrije, O n ne traţi m osta ni brodova, V eć nagoni konja na S tupnicu, A kad Dmitar doĊe u ĉaršiju I ugleda Arapove dvore, On zapjeva tanko glasovito, U dvoru ga sestra poznavala, Niz obraze suze proljevala; Pitala je Arapka zaova: "Š to je tebe, snaho m oja draga?" Ona njojzi tiho govorila: "Ne pitaj me, moja zaovice! "Evo junak pjeva kroz ĉaršiju, "Kao da je od mog vilaeta, "M inu m ene ţelja brata m oga." A kad D m itar na kapiju doĊe, O n podviknu iz grla junaĉkog: "IzaĊide, A rapaginice, "Iznesi mi da s' napijem vina "A tako ti do dva brata ţiva!"

Umah ga je sestra poznavala, P a iziĊe k n jemu na kapiju, R uke šire, u lice se ljube, Ţ alosno ga za vilaet pita; Ne imade da iznese vina, Izvadi mu trideset dukata: "Na ti, brate, trideset dukata, "P a ti idi m ehandćiji Jovu, "Pa pij brate, vino do jacije, "O Ċe nem a age A rap -age, "Arap-aga doveĉe će doći, "Ja ću njega ljuto opojiti, "A kapije ne ću zatvoriti; "A kad bude velika jacija "I zauĉe hodće na dćam ijam ', "D oĊi brate, os'jeci m u glavu." O de D m itar m ehandćiji Jovu, Pa on pije vino do jacije; A kad bila velika jacija, Z auĉiše odće na dćam ijam ', Usta Dmitar na noge lagane, Prav' otide Arapovu dvoru, A kad junak u avliju uĊe, P a pogleda gore uz ĉardake, A l' još sjedi aga A rap -aga: V ina pije s dvom a A rapĉadi, V ina sluţi sestra Jakšićeva, Njoj govori aga Arap-aga: "Oj Srpkinjo, draga moja ljubo! "Evo ima tri pune godine, "Kako si se ti moja nazvala, "Š to 'vo nikog od tvog roda nem a? "Jal' ne m are, Jal' ne ĉuju za te." Onda ona njemu besjedila: "O Boga ti, aga Arap-aga! "Koliko je nebo od zemljice, "Toliko je i moj rod od mene." A to Dmitar i gleda i sluša,

U ze m aĉa u desnicu ruku, A buzdovan u lijevu ruku, A pomenu Boga jedinoga, P rav' iziĊe gore uz ĉardake, M anu m aĉem i desnicom rukom , Arap-agi odsijeĉe glavu, I pos'jeĉe dvoje A rapĉadi, Onda mu je sestra govorila: "Nemoj, brate, ovoga maloga, "Ţ a' m i ga je, ako je i crno." Dmitar mu je dvore zapalio, Majku mu je konjem pogazio, I njegovo blago pokupio, Izvede mu konje iz arova, Pa na konje natovari blago; P ovrati m u ţalost za sram otu, Pa uzima sestricu Jelicu, P a šnjom bjeţi na vodu S tupnicu; A kad doĊe na vodu S tupnicu, A l' procvili A rapinĉe crno, O nda veli Jakšić D im itrija: "D aj m i, sejo, A rapinĉe crno, "H oće njega ujak zabaviti." O na dade A rapinĉe crno, U ze njega Jakšić D im itrije, Rastavi mu glavu i ramena, Pa ga baci u vodu Stupnicu, Onda mu je sestra govorila: "R ašta, brate, da od B oga naĊeš? "Ţ a' m i ga je, ako je i crno, "Jer sam njega od srca rodila." V eli njojzi Jakšić D im itrija: "S estro, ćuti, nem oj budaliti; "B olje će te braća udom iti, "Đ e ćeš bolji porod izroditi, "Neg' za onim Arapinom crnim; "Od zla roda nek nema poroda,

"O d zla pseta nek nem a šteneta."

D ijoba Jakšića.

Mjesec kara zvijezdu danicu: "Đ e si bila, zvijezdo danice? "Đ e si bila, Ċe si dangubila? "Dangubila tri bijela dana?" Danica se njemu odgovara: "Ja sam bila, ja sam dangubila "V iše b'jela grada B ijograda, "G ledajući ĉuda velikoga, "Đ e dijele braća oĉevinu, "Jakšić D m itar i Jakšić B ogdane[74]. "L ijepo se braća pogodiše, "O ĉevinu svoju pod'jeliše: "D m itar uze zem lju K aravlašku, "K aravlašku i K arabogdansku, "I sav Banat do vode Dunava; "Bogdan uze Srijem zemlju ravnu, "Srijem zemlju i ravno Posavlje, "I S rbiju do U ţica grada; "Dmitar uze donji kraj od grada "I N ebojšu na D unavu kulu; "Bogdan uze gornji kraj od grada "I R uţicu crkvu nasred grada[75]. "O m alo se braća zavadiše, "Da oko šta, veće ni oko šta: "Oko vrana konja i sokola: "D m itar ište konja starješinstvo, "Vrana konja i siva sokola, "Bogdan njemu ne da ni jednoga. "Kad u jutru jutro osvanulo, "Dmitar uzja vranca velikoga, "I on uze sivoga sokola, "Pak polazi u lov u planinu, "A doziva ljubu A nĊeliju; ""A nĊelija, m oja vjerna ljubo!

""Otruj meni mog brata Bogdana; ""A ko li ga otrovati ne ćeš, ""N e ĉekaj m e u bijelu dvoru."" "K ad to zaĉu ljuba A nĊelija, "O na sjede briţna, nevesela, "Sama misli, a sama govori: ""Š to će ova sin ja kukavica! ""D a otrujem m ojega Ċevera, ""Od Boga je velika grijota, ""A od ljudi pokor i sramota; ""R eći će m i m alo i veliko: ""Vidite li one nesretnice, ""Đ e otrova svojega Ċevera; ""A ko li ga otrovati ne ću, ""N e sm 'jem vojna u dvoru ĉekati." " "Sve mislila, na jedno smislila: "Ona ode u podrume donje, "T e uzim a ĉašu m olitvenu, "Sakovanu od suvoga zlata, "Š to je ona od oca donela, "P unu rujna natoĉila vina, "P ak je nosi svojem u Ċeveru, "Ljubi njega u skut i u ruku, "I pred njim se do zemljice klanja: ""N a ĉast tebi, m oj m ili Ċevere! ""N a ĉast tebi i ĉaša i vino, ""Pokloni mi konja i sokola." " "B ogdanu se na to raţalilo, "Pokloni joj konja i sokola. "Dmitar lovi cijel dan po gori, "I ne m oţe ništa uloviti; "N am jera ga pred veĉe nanese "Na zeleno u gori jezero, "U jezeru utva zlatokrila, "Pusti Dmitar sivoga sokola, "Da uvati utvu zlatokrilu, "Ona mu se ne da ni gledati, "N ego šĉepa sivoga sokola

"I slomi mu ono desno krilo. "K ad to viĊe Jakšić D im itrije, "B rţe svlaĉi gospodsko od'jelo, "Pak zapliva u tiho jezero, "Te izvadi sivoga sokola, "Pa on pita sivoga sokola: ""Kako ti je, moj sivi sokole, ""Kako ti je bez krila tvojega?" " "Soko njemu piskom odgovara: ""Meni jeste bez krila mojega, ""Kao bratu jednom bez drugoga." " "T ad' se D m itar bješe osjetio, "Ć e će ljuba brata otrovati, "Pa on uzja vranca velikoga, "B rţe trĉi gradu B ijogradu, "N e bi l' brata ţiva zatekao; "K ad je bio na Ĉ ekm ek -ćupriju, "N agna vranca, da preko nje preĊe, "P ropadoše noge u ćupriju, "Slomi vranac obje noge prve "K ad se D m itar viĊe u nevolji, "Skide sedlo s vranca velikoga, "P ak zavrţe na buzdovan perni, "B rţe doĊe gradu B ijogradu, "K ako doĊe, on ljubu doziva: ""A nĊelija, m oja vjerna ljubo' ""Da mi nisi brata otrovala?" " "A nĊelija njem u odgovara: ""Nijesam ti brata otrovala, ""V eće sam te s bratom pomirila.""

74) Jedni i ovdje pjevaju Stjepana mjesto Bogdana.

75) Ta crkva i sad stoji u donjemu gradu, ali ne služi, nego T urci drţe u njoj barut.

O pet dijoba Jakšića. (iz Crne gore)

V ino piju dva brata Jakšića: Jakšić M itar i Jakšić Š ćepane; A pošto se napojiše vina, Š ćepanu je M itar besjedio: "H ajd', Š ćepane, u lov da idem o; "Jesam juĉe bio u planinu, "Ranio sam plavoga jelena, "N e će m o l' ga danas ufatiti." N o m u Š ćepan rijeĉ besjedio: "Ja ne mogu hodit' planinama, "Ljuto me je zaboljela glava." M itar skoĉi na noge lagane, Pa on uze hrte i zagare, Sam otide u lov u planinu. A Š ćepanu ljuba besjedila: "Ĉ uješ li m e, dragi gospodaru! "Odijeli Mitra brata svoga, "A l' će ti se zam aknuti ljuba "O konopcu u tvoje dvorove" Š ćepan njojzi rijeĉ besjedio' "M uĉi ljubo, sreću izgubila! "S kim e ćem o M itra odijelit', "Kad on nema ni sestre, ni majke, "Za ljubu mu ni pomena nije?" K ad naveĉe nojca dolazila, A li M itar iz planine doĊe, N jem u Š ćepan rijeĉ govorio: "Hodi, Mitre, da se dijelimo." Ciknu Mitar. kako zmija ljuta. "A s kim ćeš m e, brate, odijelit'?" D ruga njem u biti ne m ogaše, N o se braća staše dijeliti, I najprije ovce dijeljahu: Š ćepan uze prvojagnjenice, M itru daje stare oĉupane; P a stadoše dijeliti blago. Š ćepan uze groše i dukate I na golo krupne talijere,

Mitru daje pare i dinare, T u je M itar rijeĉ govorio: "U zm i, brate, ĉestiti ti bili' "Svakojako trgovac nijesam." K ad stadoše dijelit' oruţje Š ćepan uze novo i svijetlo, Mitru daje staro isprskalo, T u je M itar rijeĉ govorio: "U zm i, brate, ĉestito ti bilo' "Svakojako delija nijesam." O d svašta m u daje dijo krivi. Pa s' ondolen Mitar podignuo, I najavi ovce oĉupane, Povede ih Zvijezdi planini, T u Je M itar ĉardak napravio, I tu staja za devet godinah, Na hiljadu ovce ukrdio. A Š ćepan je, B og zna, opraznio, P razan sjedi, ništa ne im ade, Njemu vjerna ljuba govorila: "O Š ćepane, dragi gospodaru! "Jes' li ĉuo, kako ljuĊi kaţu: "Ka' je Mitar ovce ukrdio? "H ajde uzm i konja i oruţje, "I otidi M itru na ĉardaku, "Pozovi ga u lov u planinu, "Nek zapane Mitar na putove, "Ti mu hajkni zvjerad iz planine, "N aţeni m u srne i jelene, "N e će li ga jelen razbuĉiti, "D a ti bude pred ljuĊm a isprava, "Pa njegove ti dojavi ovce, "N e bism o l' se od rĊe oteli." T o je Š ćepan ljubu poslušao, I otide zelenom planinom; Kad se Mitru primaknuo blizu, Ali Mitar u svijaru sviri, U svijaru brata pomenuje.

K ad to zaĉu Jakšiću Š ćepane, On se javi Mitru bratu svome. S koĉi M itar, poznade Š ćepana, R uke šire, u lica se ljube, I za bratsko pitaju se zdravlje, Pa su onjen nojcu boravili. A kad svanu i ogranu sunce, O tidoše u lov u planinu, Š ćepan hajka, a M itar zapade, Nagna njemu plavoga jelena; N o je M itru dobra sreća bila, Od njega je jelen uzbjegnuo, N a Š ćepana brzo dolazio, Š ćepan m u se na put uĉinio, No ga jelen rogom dovatio, Grdnu m u je ranu naĉinio, Vide mu se crne utrobice, P ade Š ćepan nasred drum a puta; K njem u brzo M itar doskoĉio, I puštio krvcu od obrazah, P a ga baĉi na pleći široke, D onese ga svojem u ĉardaku, P a s ovacah salom i ĉaktare, B rata baĉi doru u ram ena; N jega ćera, a najavi ovce, A sve roni suze od obrazah, D okle doĊe na svoje dvorove. A izljeze Š ćepanova ljuba, Da susrete gospodara svoga; K ad Ċevera M itra ugledala, Od njega je glavu zanijela; Unese ga Mitar u dvorove, P a nabavi od m ora ećim a, Svoga brata od ranah izvida. K ad se Š ćepan na noge dignuo, M itru bratu rijeĉ govorio: "Hodi, Mitre, da se osvetimo!" Pa uvati vjerenicu ljubu,

Izvadi joj obje oĉi crne, Pa joj dade tojagu u ruke, Neka prosi, da se ljebom rani.

Jakšići kušaju lju be[76].

P iju vino dva Jakšića m lada: Jakšić M itar i Jakšić B ogdane. A kad su se ponapili vina, Jakšić B ogdan M itru besjedio: "Jakšić M itre, m oj m io brajane! "Dok mi, brate, skupa prebivasmo "I m ajka nam dvori upravljaše, "T ad' se naši dvori bijelješe, "I gosti nas ĉesto pohodiše, "P ohodiše S rijemski knezovi, "I sam glavom Srpski car Stjepane; "A kako se, brate, rastadosmo, "I ljube nam dvori upravljaju, "T ako naši dvori potavnješe, "I gosti nas, brate, ostaviše, "Ne pohode Srijemski knezovi, "Nit' sam glavom Srpski car Stjepane; "Ta s koga je? da od B oga naĊe!" Jakšić M itar bratu besjedio: "Jakšić B ogdan, m oj m io brajane! "To je, brate, s tvoje vjerne ljube, "S V ukosave, da od B oga naĊe!" T o B ogdanu vrlo m uĉno bilo, Pak je Mitru tiho besjedio: "Jakšić M itre, m oj m io brajane! "Hodi, brate, da kušam o ljube, "Da vidimo, il' je s moje ljube, "Il' je moje, il' je, brate, s tvoje." Š to rekoše, to i uĉiniše: O tidoše B ogdanovu dvoru; Bogdan ode k ljubi u timare, M itar osta dvoru na pendćeru,

D a on sluša, što će besjediti. Jakšić B ogdan ljubi besjedio: "Vukosava, moja vjerna ljubo! "Ja bih tebi nešto besjedio, "Ali ne znam, jeli tvoja volja!" Ljuba njemu tiho odgovara: "G ospodaru, Jakšiću B ogdane! "G ovor', dušo, štogod ti je drago, "Još ti nisam volje pokvarila, "A ni sad ti pokvariti ne ću." Jakšić B ogdan ljubi besjedio: "Vukosava, moja vjerna ljubo! "K ralj B udim ski svoga ţeni sina, "Brata Mitra zove u svatove, "M itar ište konja i oruţje, "A i naše T ursko odijelo, "I on ište sedlo okovano; "H oću l' dati, m oja dušo draga?" Ljuba njemu tiho odgovara: "Podaj, dušo, Jakšiću B ogdane! "P odaj bratu konja i oruţje, "I podaj mu Tursko odijelo, "Još k otom u sedlo okovano; "Ja ću dati tvoju abajliju, "Š to sam tebi kod babajka vezla, "Pak ti nisam za nju kazivala, "Jer je nisam bila ispunila, "A sad sam je ispunila zlatom, "I daću m u Ċerdan ispod vrata, "Jedan Ċerdan od ţutih dukata, "A drugi je od b'jelog bisera, "P lesti ću [77] mu konju usred grive, "N eka diĉe kraljeve svatove." M itar sluša dvoru na pendćeru, Š to govori gospoĊa snašica, Od milina suze proljevao, Pak odoše do njegova dvora, B ogdan sluša dvoru na pendćeru,

Š to će M itar s ljubom besjediti, Mitar ide dvoru u timare, Pak besjedi svojoj vjernoj ljubi: "O M ilice draga gospoĊice! "Ja bih tebi nešto besjedio, "Ali ne znam, jeli tvoja volja!" Ljuba njemu tiho odgovara: "G ovor', dušo, štogod ti je drago." Jakšić M itar ljubi besjedio: "O Milice, vjerna ljubo moja! "K ralj B udim ski svoga ţeni sina, "Pak Bogdana zove u svatove, "B ogdan ište konja i oruţje, "A i naše T ursko odijelo, "I on ište sedlo okovano; "H oću l' dati, m oja dušo draga?" A l' besjedi M ilica gospoĊa: "Kam' mu konji? poklali ih vuci! "K am ' oruţje? odneli ga T urci! "Kam' od'jelo? ostalo mu pusto!" K ad je M itar r'jeĉi razum ijo, Uvati je za grlo bijelo, Kako ju je lako uvatio, O bje oĉi na dvor iskoĉiše; Al' priskoĉi Jakšiću B ogdane, Te on Mitra za ruku uvati: "Š to ćeš, M itre? da od B oga naĊeš! "T i pogledaj tvoje sokoliće: "T i ćeš sebi bolju naći ljubu, "A li njim a nikad ne ćeš m ajke; "Ne krvavi tvoju Desnu ruku; "A m i sm o se već rastali, brate!"

76) Ova je pjesm a štam pana u Satiru R eljkovića, ali sam je ja slušao i u narodu našem u, osobito od jednoga m om ĉeta iz U ţiĉke nahije, od koga sam je ovako prepisao.

77) Mjesto plesti ću u govoru bi se kazalo plešću.

Ţ enid ba Jova B udim lije.

K ad se ţeni B udim lija Jova, U Janoku isprosi devojku, P lem enitu Janoĉkinju Janu, P ak se Jova m logo poarĉio, B aš na pero tri tovara blaga; A l' junaku uda sreća bila: U koji je danak isprosio, U onaj se danak razboleo, Preprosi je od Erdelja bane, P ak se bane više poarĉio, B aš na pero pet tovara blaga; A l' i banu uda sreća bila: U koji je danak isprosio, U onaj se danak razboleo; P ak boluju oba m ladoţenje. B oga m oli Janoĉkinja Jana: "D igni, B oţe, B udim liju Jovu! "A umori od Erdelja bana!" B og ne sluša gospoĊe devojke, V eć on ĉini, što je njemu drago: D iţe bana, ne diţe Jovana. Skupi bane gospodu svatove, Te Janoku ode po devojku. Z dravo bane doĊe do devojke, I zdravo se natrag povratio, Kad su bili pram' bela Budima, Stala Jana, te gleda Budima, Budim gledi, grozne suze roni: "O Budime, velika ţalosti! "N isam rekla m im o tebe proći, "V eć sam rekla da u tebe doĊem , "D a ja šetam po tebe, B udim e, "A da ljubim Budimliju Jovu." A l' to niko ne ĉu od svatova,

Do sam glavom od Erdelja bane, Pa devojci tijo progovara: "A jde, dušo, ne ţali B udim a, "Još je lepši E rdelj od B udim a, "A krasniji od Jovana bane." Ode bane, odvede devojku, P o tom proĊe tri godine dana, P ridiţe se B udim lija Jova, P ak se Jova kune m eĊ' trgovci: "B raćo m oja, B udim ski trgovci! "Ja se, braćo, već ţeniti ne ću, "Kad je moja odvedena Jana." P ak sadelja tanku šajku laĊu, Koju voze trideset vesala; Nakupova svake trgovine, P onajviše sjajni ogledala; Uze s' sobom trideset momaka, O tište se niz vodu D unavo, Ode pravo pod Erdelja grada. U subotu stiţe pod E rdelja, U subotu, u oĉi nedelje; Kad u jutru osvanu nedelja, Rano rane sedam devojaka, D a zaite vode na M orišu; Uze Jova sedam ogledala, Te dariva sedam devojaka: "B ogom sestre, vodonoše m lade! "Bogom sestre, glas'te me po gradu!" Nji je sedam, a sedam sokaka, Ode svaka svojijem sokakom, P oklikoše tanko glasovito: "O devojke sade isprošene! "I neveste skoro dovedene! "Od kako je Erdelj postanuo, "N ije taka trgovina došla, "N i videsm o lepšega trgovca "Š to danaske u svetu nedelju." A to sluša Janoĉkinja Jana

Ispred dvora s visoka ĉardaka, Desnom rukom zagrlila bana: "Ao bane, zemlji gospodaru! "Ţ ivo m i je ĉedo pod pojasom ; "Ili bude m uško, il' devojka, "T ebe valja ĉastiti gospodu, "A meneka darom darivati, "Malo mi je gospodskoga dara, "A u mene bela platna nema!" Ban je ljubi po gospodskom licu: "M oţeš, Jano, gospoĊo razum na. "Prekupiti i svu trgovinu, "A l' ne m oţeš bolja gospodara." Usta Jana rada i vesela. S ve je ruo venĉano obukla, I nasula dćepove dukata, Uze s' sobom tridest devojaka, Svakoj dade po tridest dukata, T e joj drţe skute i rukave, S kute drţe da se ne opraše, A rukave da s' ne kruni zlato; O de Jana na vodu M oriša. Daleko je ugledao Jova, M alo bliţe pred nju išetao; G ospoĊa m u višnjeg B oga nazva: "B oţja t' pom oć, B udim ski trgovĉe!" - "D a' B og dobro, gospoĊo E rdeljska!" - "Daj, trgovĉe, iznesi m i platna." A besedi Budimlija Jova: "Gospo draga od Erdelja grada! "Ne mogu ti iznositi platno, "Jer je vaša zem lja peskovita, "Vetar duva, posipa pijeskom, "Te mi belo posnupljuje platno; "V eć, gospoĊo, ušetaj u laĊu, "Biraj platna, kakvoga ti drago." O nda Jana ušeta u šajku I sa šnjom e tridest devojaka,

P a govori Janoĉkinja Jana: "T ako t' B oga, B udim ski trgovĉe! "Jesi li baš m estom na B udim a? "D a li znadeš B udim liju Jovu? "Jeli zdravo, jel' se oţenio?" A besedi Budimlija Jova: "Draga gospo od Erdelja grada! "Doista sam mestom iz Budima, "Znadem dobro Budimliju Jovu: "Z drav je, gospo, nije s' oţenio." K ad to zaĉu Janoĉkinja Jana, Ona prosu suze niz obraze, A od Jove zaklanja rukavom; Jovo proĊe na dum en na šajku, Pak povika trideset momaka: "B raćo m oja, trideset m om aka! "N e ţal'te m i svileni jedeka, "A ko m ene B og uteći dade, "N a ĉast, braćo, svakom po devojka, "M ene krasna Janoĉkinja Jana." K ad to zaĉu trideset m om aka, O dsekoše svilene jedeke, P ovezoše niz vodu M oriša. A l' Jovanu višnji B og pom aţe: V etar duva niz vodu M oriša, V ećm a nosi Jovanovu laĊu, N eg' što voze trideset vesala. Glas dopade od Erdelja banu: "Zlo ti vino, od Erdelja bane! "Zlo ti vino, a gora rakija! "T ebe Jovan odvede gospoĊu, "I s gospoĊom tridest devojaka." S koĉi bane, kan' da se pomami, Dobrije se konja dovatio, P od njim do tri konja pocrkaše, N a ĉetvrtom isporedi s Jovom N a velikoj na skeli P eĉvarskoj; Pak Jovanu bane besjedio:

"V rati, Jovo, Janoĉkinju Janu, "T riput ću je dukati presuti, "Sve dukati osim sitna blaga." A besedi Budimlija Jova: "Idi bane, jedna luda glavo! "Š to će m ene za Janu dukati, "Kad je Jana sama od dukata?" - "V rati, Jovo, Janoĉkinju Janu, "Ţ ivo joj je ĉedo pod pojasom ." - "Idi bane, jedna luda glavo! "A ko j' ţivo ĉedo pod pojasom , "I kod nas je rodila pšenica, "N e će doći E rdelju na ranu." - "Vrati, Jovo, tridest devojaka!" - "Idi bane, jedna luda glavo! "Ne vodim i, da robuju mene; "V eć i vodim , da i razudajem ." O nda Jana poĉe besediti: "Vrat' se dvoru, gospodine bane! "Volim s Jovom po gori oditi, "N ego s tobom po ĉardaku tvom e, "P o ĉardaku, po debelu ladu; "Volim s Jovom crnu zemlju jesti, "N ego s tobom bijelu pogaĉu; "Volim s Jovom s lista vodu piti, "Nego s tobom slatku malvasiju, "Medovinu iz kovdira zlatna!" O de Jovo, odvede gospoĊu, I s gospoĊom tridest devojaka. K ada doĊe belom e B udim u, Svakom momku dade po devojku, N jem u krasna Janoĉkinja Jana, T e je venĉa sebe za gospoĊu, G olem o je veselje ĉinio, O d dan' do dan' ĉitav m esec dana; I posle su lepo ţivovali. N e bi ĉeda za godinu dana,

Pak mu rodi m uško i devojku.

vuk karadzic - srpske narodne pjesme

Documents