Mirko Hausknecht

VUKOSAVLJEVICALjudi i događaji

Mirko Hausknecht

VUKOSAVLJEVICALjudi i događaji

Vukosavljevica, 2015.

„Vukosavljevica: ljudi i događaji“

Autor:Mirko Hausknecht

Mjesto i godina izvornog rukopisa:Zagreb, 1997.

Urednik:Neven Tandarić

Naslovna fotografija:Vukosavljevica iz zraka, Ivan Stanešić Braco, 2012.

Nakladnik:Kulturno zavičajna udruga za očuvanje tradicijskihvrijednosti i kvalitete života Radost Vukosavljevica

Grafička priprema:Neven Tandarić

Tisak:Grafoprojekt Virovitica, 2015.

Naklada:50 primjeraka

SADRŽAJ

RIJEČ UREDNIKA............................................................................................. IPREDGOVOR................................................................................................... IIIO NASTANKU I RAZVOJU VUKOSAVLJEVICE .........................................1DRUŠTVENE PRILIKE I SADRŽAJI ........................................................... 13Od seoske kuće do Doma kulture........................................................ 13Škola i đaki ................................................................................................... 16Kapela i zvonik............................................................................................ 22Veza s okolicom i svijetom..................................................................... 22Vatru gasi, brata spasi ............................................................................. 23Svjetlo u domovima .................................................................................. 24Briga za ljude i blago ................................................................................ 25Lugari i lugarnica....................................................................................... 25Društvo Radost........................................................................................... 26Nogometu 'da', rukometu – 'ne'........................................................... 30POLITIČKA SLIKA I VOJNE PRILIKE ....................................................... 33GOSPODARSKE PRILIKE.............................................................................. 37Od motike do traktora i pluga .............................................................. 39Vino na stolu kraljice Elizabete II. ...................................................... 41Trgovine ........................................................................................................ 46Nakovanj i čekić ......................................................................................... 47KRATKI POGOVOR.........................................................................................VLITERATURA I IZVORI PODATAKA .....................................................VIIPOPIS GRAFIČKIH PRILOGA S IZVORIMA.......................................... IXBILJEŠKA O AUTORU .................................................................................. XI

I

RIJEČ UREDNIKA

Ući u projekt uređivanja i izdavanja prve knjižice oVukosavljevici, svakako je izazov i velika stvar za mladuosobu koja tek prikuplja znanja o prošlosti sela. Međutim,budući sam po struci geograf i iznimno me zanima kako serazvijao moj kraj kroz prošlost i zašto je on danas takavkakav je (a upravo nam prošlost govori zašto je danas ovakokako je), iznimno me obradovala prilika da na neki načinpridonesem da se izvori o vukosavljevačkoj povijesti objave.Na taj način pokazujemo svijetu tko smo i kakvi smo, ali jošvažnije – pokazujemo kako smo to postali i na taj načinpisanom riječju čuvamo to od zaborava, za budućegeneracije.Svjestan da je autor Mirko Hausknecht o selu pisao natemelju vlastitih dojmova i sa sjetom na neka drugavremena, odlučio sam usustaviti tekst kako bi on bio lakši zapraćenje i poslagan tematski, naravno, uz iznimnu pažnju dase bit teksta i autorova ideja ne izgube u svemu tome. Nadamse i da sam odabirom dostupnih fotografija, kojih nažalostjoš uvijek nema mnogo u javnoj arhivi Udruge Radost koja jepokrovitelj i nakladnik u ovom projektu, uspio pogoditi idočarati mjesta i događaje o kojima je autor pisao.Danas kad smo u dobu u kojem je teško očuvati tradiciju,ovaj tekst predstavlja izniman doprinos sprječavanju da seona zaboravi. To je za jedno mjesto s manje od 700stanovnika zaista hvalevrijedan izvor podataka o dobu

II

najvećih promjena u načinu života, u socijalnim iekonomskim prilikama, političkim promjenama i nadasve utehnološkom napretku. Ovaj tekst donosi prikaz vremenakad su jedne tradicije nestajale, a druge su ih zamjenjivale ipokazuje nam da neke stvari danas smatramo priličnomodernima, možda čak sa žaljenjem gledamo što dolaze namjesto nekih tradicija, ali tok je povijesti da se jedne stvarizamjenjuju drugima i da nove stvari postaju nova tradicija.Mi danas stvaramo ono što će naši potomci smatratitradicijom i imamo odgovornost da ta tradicija bude vrijednada ju netko zabilježi kao što je učitelj Hausknecht zabilježiotradiciju naših predaka.Neven Tandarić

III

PREDGOVOR

Moj osobni poticaj pisati o Vukosavljevici bio je sljedeći:prvo što sam mjesto i ljude upoznao kao dječak boraveći kodpokojnog kuma Mate Kolendarića koji je imao kolarskuradionicu i stan u gornjem kraju mjesta, sadašnjojBilogorskoj ulici; drugo što sam kao učitelj sa suprugomĐurđicom službovao pet godina u mjesnoj osnovnoj školi itako još bolje i detaljnije upoznao mjesto i ljude.Mogu reći da mi je drugi boravak u mjestu u mom životuintenzivniji dio života jer kao učitelj i ravnatelj škole bio samu žiži društvenog zbivanja budući da je škola bila centardruštvene aktivnosti. Škola je postala od osnovnečetverogodišnje šestogodišnja koju su pohađali i učenici V. iVI. razreda osnovne škole iz Turnašice, a broj učiteljaporastao je s dva na četiri.Tadašnja socijalistička vlast tražila je od učitelja osimrada u razredu i društvenu aktivnost, a od mene kaoravnatelja najviše. Morao sam sudjelovati i djelovati u svimorganizacijama i društvima u mjestu, bez razlike jesam li htioili ne, naprosto, to je bila dužnost i ja sam je tako shvaćao.Međutim, moram priznati da sam puno toga činio iz ljubaviprema mjestu i ljudima jer kad sam tražio učiteljsko mjestou kotaru Virovitica, tj. zavičaju jer sam rođeni Bukovčan,izričito sam tražio Vukosavljevicu i dobio sam je između višekandidata zahvaljujući predsjedniku kotara ViroviticaZvonku Lokmeru koji je tražio da nas dvoje idemo u mjesto

IV

budući da sam domaći sin, poznam ljude i tražio je od meneda ne budem samo službenik, nego i društveni radnik budućida je Vukosavljevica po shvaćanju tadašnjih vlasti mjestopoštenih i radinih ljudi, ali s tradicionalnim usađenimkonzervatizmom koji teško prihvaćaju društvene promjene,a posebno u odnosu na socijalistički razvoj sela. Iz tih razlogaosim rada u školi morao sam ući i djelovati u svakojdruštvenoj, gospodarskoj i kulturnoj organizaciji.Koliko sam u tome imao uspjeha i koliko sam pridonionapretku i razvoju mjesta i ljudi, mogu prosuditi samo onikoji su sa mnom djelovali ili na koje sam ja djelovao. Jedinoznam da sam s ljubavlju radio, kao za svoje ljude i zavičaj ida nikad poslije u svom zvanju do zaslužene mirovine nisamtoliko i s ljubavlju radio. Ponosan sam na taj period života irada i zato, kao kruna svega toga, pokušat ću, mislim do sadaprvi, napisati i kratku prošlost mjesta kako bi inicirao mlađinaraštaj da nastavi i proširi povijest mjesta jer život se brzomijenja, a sve ne biva zapisano pa ostaje zaboravu.Međutim, upozoravam, opis razdoblja iz novijeprošlosti, posebno kad sam službovao u mjestu, moj jeosobni dojam, s kojim se moguće drugi ne bi složili. No kakoje to samo pokušaj i doprinos u sagledavanju prošlostimjesta, može se prihvatiti kao takav za buduća adekvatnanastojanja.Suradnici pri pisanju ovog rada bili su:1. Kovač Nada i Marko i njihova kći Marina udata Radinović,2. Stanešić Justa i JosipU Zagrebu 1997. godine,Mirko Hausknecht

1

O NASTANKU I RAZVOJU VUKOSAVLJEVICE

Mjesto Vukosavljevica smjestilo se u Podravini nasjevernim obroncima Bilogore, između i pokraj isturenogobronka i proteže se u Podravsku nizinu nekako u pravcusjeverozapad-istok. Oblik mjesta s obzirom na položaj ulicaje u obliku ipsilona, plus ogranci. Glavna, Bilogorska ulicaprva je naseljena i u njoj se nalazi škola, kapelica i lugarnica,a proteže se između dva obronka Bilogore, nekako uz potokdo križanja s Kolodvorskom ulicom koja se proteže odželjezničke postaje pa sve do blizu susjednog mjestaTurnašice, ili bolje reći do raskrižja sa sporednom ulicomJaruga koja se proteže na sjever.Mjesto administrativno pripada općini Špišić Bukovica iVirovitičko-podravskoj regiji odnosno županiji. Prema dosada poznatim podacima mjesto Vukosavljevica se spominjeprigodom prvog popisa naselja i stanovnika Slavonije 1698.godine što znači po oslobođenju tih krajeva od 150-godišnjeturske vladavine.Međutim, u prijašnjim spisima prije dolaska Turaka uove krajeve nigdje se ne spominje mjesto pod imenomVukosavljevica, kao ni ostala mjesta u današnjoj općini ŠpišićBukovica osim Bukovice (Bakve) i Bušetine (Bušine). Nomjesta Vukosavljevica kao i Turnašica su postojala kaomjesta, naselja, što se vidi iz navedenog prvog popisa, ali poddrugim imenom.

2

U spisima bivšeg susjednog samostana pavlina sv.Benedikta u Bakvi tj. Bukovici (1301.-1554.) nigdje se nespominje na zapadnom dijelu Vukosavljevica, već župaBartolovac te druga mjesta – selišta kao što su Ivelovac,Oslatinac i druga. Prema usmenoj predaji i podacimaBartolovac bi se trebao nalaziti iznad Lozanskog luga nabrdu. Međutim, virovitički franjevac Paško Cvekan u knjizi„Franjevci Virovitice“ pretpostavlja da se to odnosi naTurnašicu jer Bartolovac je imao crkvu i župu. Sve su topretpostavke dok se ne utvrdi istina.No, ako bi ipak željeli po prilici znati kako se zvalomjesto, morali bi ga tražiti u spisu od 5. listopada 1535.napisanom u Beču gdje kralj Ferdinand daruje IvanuTupoglavom i Petru Palfiju neka imanja županija Virovitičkei Križevačke, prije vlasništvo Vladislava Penčika, gdjenabraja darovana mjesta u Virovitičkoj županiji: grad zvanBakva (Bukovica) s tvrđom Bakva, zatim ostala Bušina(Bušetina), Stepancz, Prepostovecz, Bertolomija[Bartolovac?], Goricza, Verlanow, Dol (vjerojatno Verlanovdol), Waralija, Zelyancz, Pytomezy (Pitomača), Porychye[Porječje?], Mary, Borychewicza, Mythynczy, Ozlethyncz,Podcrysnyak, Zrednya, Swdyn, Medwednyk i Dragowancz.Konkretno o mjestu sadašnje Vukosavljevice uspomenutom popisu, zapravo opisu rujna 1698. opisivateljje zabilježio sljedeće:„Pagus VukosavleviczaLocus iste sum dominio turcis semper orat,meris sylvis exserctus, distans Viroviticzaoccidentem versus miliari 1/2.

3

Sub domino turcico nulus hic inhabili tavit jamvera quidam ex confinio Crisiensi advebere ab annis5, quorum incolae 4 in cameralis haidones suntsuseepti.Aedes more harum partium exiquas habent.Terrenum in quantum se extedant nescitur, cum necmetales sunt positae. Quo od reliqua puneta nihilreperitur.“što hrvatski znači:

„Selo VukosavljevicaPod turskom vlašću uvijek bijaše napušteno,obraslo čistim šumama, udaljeno od Virovitice premazapadu petsto koraka [?].Nitko nije naseljavao ovo mjesto pod turskomvlašću, već su prije pet godina iz križevačkogsusjedstva došli neki ljudi, od kojih su četiristanovnika primljena u Aidones cameralis [točnoneprevodivo, tada arhaični izraz koji bi značiougošćeni, a činili su to stočari i Vlasi napasujućistoku].Po običaju ovih krajeva imaju male kuće. Ne znase koliko se proteže zemljište jer nisu postavljenemeđe. O ostalome se ništa ne pronalazi.“Znači, to su prve vijesti o mjestu i njegovu stanju. Tomsu prigodom popisana sljedeća domaćinstva: Joaanes Sinko,Stepfanus Nahodowich, Michael Siskowich, PetrusKozanicza, Joaanes Dojmich, Georgius Oslowcsan, GeorgiusStanechich, Blasius Komar, Blasius Sudarewich i SimonGerlichich.

4

U kontekstu problematike postavlja se pitanje kako jemjesto dobilo ime Vukosavljevica. Prema svemu izgleda radise o korijenu riječi vuk – o životinji ili o čovjeku po imenuVuk. Ima različitih tumačenja, ali jedino je znano da supojavom željeznice ljudi noću doputovali na željezničkupostaju i nisu se usuđivali noću ići u selo jer su se vukovi sbrda spuštali u mjesto, odnosno ravnicu. Ne zaboravimo,tada je mjesto bilo prilično udaljeno od postaje, a šuma jedosizala i preko željezničke pruge, a i sama željezničkapostaja bila je opkoljena šumom. Taj problem neka ostane unekom drugom pokušaju iznalaženja rješenja.Mjesto se tijekom 17. i 18. stoljeća i dalje naseljavalopukom iz zapadnih strana naše domovine i tako brojčanopovećavalo, a gospodarski jačalo. Kako je to izgledalopolovicom 18. stoljeća pokazuje nam popis stanovnika 1736.godine koji glasi:SELO VUKOSAVLJEVICALOVRO STANISICZ, otac porodice, brat i sin snavršenih 15 god. 1, vola 2, junadi 4, ovce 4, svinja 4,oranice 5 jutara, livade 2 kosca, vinograda 4 motike.PEIO STANESIH, otac porodice, oženjeni brat i sin 1,ovaca 8, vola 2, krava i junadi 3, svinja 10, oranice 8jutara, livade 4 kosca, vinograda 8 motika.BLAS GARLICZICH, otac porodice, oženjene braće isinova 2, konja 2, vola 2, junadi 4, svinja 25, pčela 3košnice, oranice 8 jutara, livade 4 kosca, vinograda 8motika.IVO GERLICZICH, otac porodice, brat i sin s navršenih15 god. 1, konj 1, vola 2, krave 2, svinja 6, oranica 7jutara, livade 3 kosca, vinograda 5 motika.

5

JURO OSLOVCZAN, otac porodice, brat i sin snavršenih 15 god. 1, vola 2, krave 2, svinja 4, oranice5 jutara, livade 1 kosac, vinograda 4 motike.JACOB KOMAR, otac porodice, vol 1, krava i junadi 4,svinja 5, pčela 6 košnica, oranice 3 jutra, livade 1kosac, vinograda 3 motike.MIHAT GAVRAN, otac porodice, vol 1, krave 3, svinja8, oranice 4 jutra, livade 1 kosac, vinograda 3 motike.GASPAR SYVARICH, otac porodice, oženjen brat i sin1, konj 1, vola 3, krave 3, svinja 20, pčela 4 košnice,oranice 8 jutara, livade 3 kosca, vinograda 8 motika.BLAS DUIMICH, otac porodice, krave 2, pčela 2košnice, oranice 1 jutro, livade 1 kosac, vinograda 2motike.VIDO KOLLEDARICH, otac porodice, vola 2, krave 2,svinja 8, pčela 2 košnice, oranica 5 jutara, livade 2kosca, vinograda 4 motike.GASPAR MILLAK, otac porodice, oženjeni brat i sin 1,vol 1, krave 2, svinja 4, oranica 5 jutara, livade 2kosca, vinograda 4 motike.MATHOS KUNICZ, otac porodice, krave 2, svinja 4,oranice 1 jutro, livade 1 kosac, vinograda 2 motike.JURO SPANICZ, otac porodice, oženjen brat i sin 1,konja 2, vol 1, krave 3, svinja 6, oranice 4 jutra, livade2 kosca, vinograda 2 motike.JOSEPH KROPECZ, otac porodice, brat i sin snavršenih 15 god. 1, konj 1, vol 1, krave 3, svinja 4,pčela 3 košnice, oranice 6 jutara, livade 2 kosca,vinograda 6 motika.VIDO NAUDOVICZ, otac porodice, oženjeni brat i sin1, konj 1, vola 2, krave 3, svinja 8, oranica 6 jutara,livade 4 kosca, vinograda 6 motika.

6

MIKO MARKUZ, otac porodice, oženjeni brat i sin 1,vol 1, krave 3, svinja 7, oranice 4 jutra, livade 2 kosca,vinograda 3 motike.MATEK KARAZMAN, otac porodice, krave 2, oranice2 jutra, vinograda 2 motike.ILLIA BARBERICZ, otac porodice, svinja 1, oranice 1jutro, livade 1 kosac.ANDRO OSTOVICZ, otac porodice, brat i sin snavršenih 15 god. 1, vol 1, krava 1, svinja 5, oranica 3jutra, livade 1 kosac, vinograda 2 motike.JUKO DOBRINOVICZ, otac porodice, vol 1, krava 1,svinja 7, oranice 3 jutra, livade 1 kosac, vinograda 3motike.MATO POSSAVACZ, otac porodice, brat i sin snavršenih 15 god. 1, konj 1, vol 1, krave 2, svinja 3,pčela 3 košnice, oranice 3 jutra, livade 2 kosca,vinograda 3 motike.LOVRO POSSAVACZ, otac porodice, oženjeni brat i sin1, vol 1, krave 3, svinja 5, oranice 5 jutara, livade 2kosca, vinograda 6 motika.MIKO POSSAVACZ, otac porodice, vol 1, oranice 2jutra, livade 1 kosac, vinograda 2 motike.TOMA POSSAVACZ, otac porodice, vol 1, oranice 2jutra, livade 1 kosac, vinograda 2 motike.MATHOS COPAN, otac porodice, brat i sin s navršenih15 god. 1, vol 1, krava 1, svinje 3, oranice 2 jutra,livade 1 kosac, vinograda 2 motike.MIHAL JANKOVICZ, otac porodice, vol 1, krave 2,svinje 3, oranice 2 jutra, livade 1 kosac, vinograda 1motika.IVO FILIPACZ, otac porodice, vol 1, svinje 2, oranice 2jutra, livade 1 kosac, vinograda 4 motike.

7

MATHOS SARAGA, otac porodice, krava 1, svinja 1,oranice 1 jutro, vinograda 1 motika.JURO DERVENKARICZ, otac porodice, svinja 1,oranice 1 jutro, vinograda 2 motike.MARTIN POSSAVACZ, otac porodice, vol 1, svinje 2,oranice 2 jutra, livade 1 kosac.IVAN SARAGA, otac porodice, svinja 4, oranice 1 jutro,vinograda 1 motika.STANKO KLAICZ, otac porodice, krava 1, svinja 1,oranice 1 jutro, vinograda 2 motike.MIKO HODALO, otac porodice, krave 2, svinje 3,oranice 1 jutro, livade 1 kosac, vinograda 1 motika.BATO STANISICZ, otac porodice, oženjeni brat i sin 1,konj 1, vola 2, krave 3, ovce 4, svinja 12, pčela 2košnice, oranica 6 jutara, livade 3 kosca, vinograda 5motika.IVO STACZICZ, otac porodice, svinje 3, oranice 1 jutro,vinograda 1 motika.MARTIN KOVACZ, otac porodice, oranice 2 jutra.MIKO STEPHNOV, zet, otac porodice, vol 1, krava 1,svinja 1, oranice 2 jutra, livade 1 kosac, vinograda 3motike.JURO KUNICZ, otac porodice, krave 2, svinja 1,oranice 1 jutro, vinograda 2 motike.LOVREK KICIVOI, otac porodice, vol 1, krava 1, svinje2, oranice 2 jutra, livade 2 kosca, vinograda 2 motike.MIHAT MILLAK, otac porodice, vol 1, krava 1, svinja6, oranice 2 jutra, livade 1 kosac, vinograda 2 motike.SELO VUKOSAVLJEVICA: domaćinstva i kuća 40,očeva porodice 40, oženjene braće i sinova 10, braćei sinova s navršenih 15 godina 7, konja 10, volova 38,

8

krava i junadi 69, ovaca 16, svinja 189, pčela 25košnica, oranica 130 jutara, livada 55 kosaca ivinograda 121 motika.Prema tome iz prethodnog se vidi da se u razdoblju od1698. pa do 1736. broj stanovnika, odnosno domaćinstavapovećao, gospodarski napredovao i ojačao.Iz tog razdoblja nadalje je poznato da je selo imalovlastitog kneza i suca koje je postavljao virovitički vlastelin.Poznata su i sredstva javnog kažnjavanja prekršiteljaobičaja, reda, javnog morala i otuđivanje tuđih materijalnihdobara. Obično su kazne bile javno batinanje, nošenje tablesrama, stavljanje u klade određeno vrijeme i druge.Kmetski odnosi između seoskog puka i vlastelina nisupoznati, ali su vjerojatno bili tada uobičajeni. Jedino je izspisa poznato da su se vukosavljevački i turnašički kmetovižalili na županiju da su njihove oranice treće klase, a ne prvekako je to komisija ocijenila. Osim toga da njihova selištanemaju 40 jutara zemljišta.Vukosavljevački kmetovi nisu samo prosvjedovali i žalilise, nego su i bunili se i o tome piše virovitički vlastelin MarkoPejačević hrvatskom banu 30. siječnja 1755. da su se gornjasela što znači Vukosavljevica i Turnašica pridružila bunibukovačkih seljaka. Bukovačka buna izbila je 3. siječnja1755., a razlog je loš postupak bukovačkog vlastelina AntunaŠpišića. Vlastelin se bojao da se buna ne proširi na čitavužupaniju. Ban je poslao Vojnu komisiju koja 21. svibnja 1755.zaključuje da su se sva gornja sela popunila kao i cijelažupanija i zamjera vlasteli neke postupke prema kmetovima.

9

Sl.1. Vukosavlj

evica na austr

ijskim specija

lkama 1860-i

h godina

10

Da bi se vidio daljnji razvoj pučanstva u mjestu, nekanam posluži pronađeni spis Virovitičke županije iz 1800.godine u kojem je popis vukosavljevačkih domaćinstava kojasu kod sebe držala na stanu i hrani Narodnu vojsku, kolikodana, koliko vojnika i konja. Tako su zabilježena ovadomaćinstva: Mato Kovačević, Djuro Grlica, Djuro Škvarić,Martin Kunić, Martin Škvarić, Tomo Kovačević, MarkoStanešić, Antun Komar, Grga Komar, Tomo Škvarić, IvoKovač, Djuka Gluvinac, Djuka Kicivoj, Mato Sabolić, JosoKlaić, Petar Novosel, Martin Mihaljević, Ivo Banak, MarkoGrlica, Mato Grlica, Antun Grlica, Mato Iveković, AntunOstoić, Marko Gavran, Mato Frntić, Nikola Ostojić, DjukaOslovčan, Vido Ivanković, Andro Posavac, Antun Posavac,Djuro Stanešić, Pavo Stanešić, Mato Ivanković, DjuroKarazman, Jakob Karazman, Djuro Mareković, Vid Šandor,Pajo Saraga, Franjo Bogović, Grga Poldrugač, Stevo Strnika,Jozo Zebić, Martin Stanić [?], Pajo Šandor, Martin Mareković,Mato Derotić, Nikola Posavac, Jakob Milić, Franko Milak,Miško Saraga, Martin Odali (Odalj), Martin Hadović, MarkoKrapac, Mijo Krapac, Stefan Milak, Djuro Milak, LovroStanišić, Vido Posavac, Mijo Posavac, Djuka Ivanković, DjuroŠpanić, Gašpar Skakavac [?], Djuro Komar, Marko Posavac,Ivo Kunić i Martin Majdak. Imena i prezimena su dosljednoprepisana, a nečitljiva su pod upitnikom.Iz popisa je vidljivo u odnosu na prethodni popis iz 1736.godine da su se u mjestu pojavila nova prezimena, višedomaćinstava i pisana hrvatski. To su domaćinstva, ili boljereći prezimena, koja će sve do polovice 20. stoljećaobilježavati pučanstvo mjesta.Sljedeći popis pučanstva odnosno vlasnika kuća,gospodarskih zgrada, okućnica, oranica, vinograda, livada iostalih nekretnina zaveden je 1860. godine u katastralnoj

11

općini Vukosavljevica ovim redom: u ZVRTNICI stanovali su,odnosno imali okućnice i kuće Martin Škvarić, Miško Komar,Andro Kicivoj, Martin Komar, Jakov Kovačević, MarkoŠkvarić, Marko Glavinac, Vida Kunić, Franjo Sabolić, MartinKomar, Ana Klaić, Tomo Novosel, Vido Mihaljević, MartinGarvan, Miško Banak, Marko Banak, Ivo Komar, MarkoKunić, Ivo Stanešić, Ivo Vošćak, Vido Stanešić, TomoKolendarić, Mato Horvatić, Martin Grlica, Marko Odalj,Franjo Laš, Tomo Ivanković, Miško Kicivoj, Jozo Mihaljević,Blaž Garvan, Tomo Flukić i Tomo Grlica.NA POLJU imali su okućnice i kuće: Mato Somljačan,Mato Krajačić, Franjo Novosel, Mato Šipak, Andro Domjanić,Ivo Šandor, Jela Mikulić.Na BUNJAKU imali su okućnice i kuće: Djuro Brenner.Na DUGAČKOM BRDU imali su okućnice i kuće: MartinŠkvarić, Miško Miljak, Djuro Ingula, Marko Stanešić, MandaPosavac, Mato Stanešić, Mato Garvan, Vido Oslovčan, FranjoOstojić, Vido Iveković, Tomo Grlica i Mato Grlica.Na KLARINOM BRDU imali su okućnice i kuće: MatoFlukić, Tomo Komar, Tomo Iveković, Ivo Gambić, MarkoKunić, Djuro Posavac, Mato Drvenkar, Mato Osman, FranjoMajdak i Jozo Škvarić.U JASIKI imali su okućnice i kuće: Tom Ivanković, TomoOslovčan, Miško Posavac, Andrija Petak, Mato Stanešić,Miško Stanešić, Jozo Stanešić, Andro Posavac, Ivo Saraga,Jozo Orovac, Marko Odalj, Djuro Drvenkar, Marko Milak,Kata Arapinac, Miško Milak, Andro Stanešić, Martin Nadović,Josip Sziz, Mato Šipak, Blaž Zebić, Martin Škvarić, VidoStrnika, Stipan Šoštarić i Jozo Iveković.

12

Naprijed navedeni su vlasnici okućnica i kuća, međutimu katastru ima navedenih vlasnika zemljišta, vinograda,livada, pašnjaka, šuma, šikara, ribnjaka i drugih nekretninakoji nisu samo Vukosavljevčani nego i iz susjednih mjesta iVirovitice. Tako je na primjer u Donjoj Đolti vlasnik šume,šikare, livade i pašnjaka, a u Zavrtnici ribnjaka virovitičkivelmoža Schaumburg-Lippe. Ostalim površinama, kao što suCepin put, Potok, Hadinište, Cerovac, Gornja Đolta, Leskovac,Lug, Lozansko brdo, Radetić, Lucin jarak, Staro brdo,Čmelinjak, Cerik, Skres Varošini, Skres Crenušini, Srednjazanoga, vlasnici su Mato Zdeličan, Vido Beck, Mijo Kovač,Vido Sušnić, Vido Vereš, Anton Djukić, Mato Šušnić, JozoČelić, Stipan Crnčević, Jakob Ščerbak, Franjo Djukić, FilipLelek, Miško Feletar, Stipan Poldrugač, Djuro Pokupić,Manda Crnković, Jozo Varga, Ivo Kolar, Martin Mikolčić,Boltek Erdelj, Kata Abramović, Jozo Krapac, Franjo Komar,Mato Cikvar i drugi. Navedena su prezimena za koje sepretpostavlja da su iz mjesta Vukosavljevice.U ovom slučaju dobili smo ponovno nova prezimenanaseljenika i što je najvažnije nazive za pojedina područjakatastralne općine Vukosavljevica koja su danas većnepoznata, odnosno zaboravljena u javnoj usmenojupotrebi. Prema tome naseljena područja bila su Zavrtnica,Na polju, Dugačko brdo, Klarino brdo i Jasika. Pretpostavljase da je bio naseljen i Bunjak.Osim toga prezimena su napisana hrvatskimpravopisom i onako kako se danas izgovaraju. Kad su pisaliMađari i Nijemci, bilo je iskrivljavanja i pisanja njemačkim ilimađarskim pismom (pravopisom). Treba spomenuti da ljudiu mjestu i okolici mještane Vukosavljevčane skraćeno zovuVukosavci, zbog lakšeg izgovora.

13

DRUŠTVENE PRILIKE I SADRŽAJI

U daljnjem su tekstu opisane društvene prilike uVukosavljevici od kraja 18. stoljeća koje su poznate, kao iobjekti koji su otada izgrađeni, a služili su čitavoj zajednici.Primijetit ćete da se u više navrata u raznim događajima kaosudionik spominje općina, no nije uvijek bilo tako i svagdje,stoga treba nešto objasniti. Upravitelj škole iz 1950-ihgodina, Mirko Hausknecht, imao je utjecaja osobno idruštveno na općinu pa je svoje zahtjeve za školu i mjestouspio realizirati. Posebno je bio u dobrim odnosima stajnikom Ivicom Lukačevićem i blagajnikom LadislavomNovoselom (čiji je otac podrijetlom iz Vukosavljevice) pa jepreko njih ishođeno nogometno i rukometno igralište,tambure, besplatan pribor za učenike i sve što je trebalo dokneke druge škole nisu ni blizu bile u takvoj prilici.Od seoske kuće do Doma kultureOd javnih objekata još u 18. stoljeću mjesto je imalo naraskrižju ulica (sada je to središte mjesta) sagrađenu seoskukuću zvanu stražarnica u kojoj su noću po ustaljenom redubdjele noćbije, kako su tada nazivali boktere koji su noćuobilazili selo i čuvali domaćinstva od krađe i požara. Kasnijesu to bili stalno plaćeni bokteri. Posljednji poznati bokteri suStjepan Oslovčan i Vinko Krmić. Ljeti je bilo i poljara koji su

14

obilazili polja, a ujesen su pudari obilazili vinograde. Bili sutakođer plaćeni novcem ili u naturi, zavisi kako je domaćinmogao platiti. Bilo je i javnih svinjara koji su tjerali čoporsvinja, čordaša koji su tjerali krave te konjara ili čikoša kojisu tjerali konje na cjelodnevnu pašu na pašnjak. Sve se toprakticiralo do Drugog svjetskog rata. Tijekom poratnihgodina socijalistička vlast je ukinula javnu pašu iz etičkih igospodarskih razloga.Navedena seoska kuća ili stražarnica ukidanjemobveznih boktera dograđena je stajom za bika i ždrijepca paje prozvana bikanom. Vjerojatno je postojao i svinjac zarasplodnog nerasta. Za sve to bio je zadužen plaćeni čovjekkoji je pripuštao na oplodnju i naplaćivao. Kasnije supojedini mještani držali u svojim stajama bika, ždrijepca inerasta i pripuštali, također uz naplatu. Zadnjeg bika imao jeIvan Grlica mlađi.Seoska kuća je naknadno (nakon Drugog svjetskog rata)preuređena i postala je javno sakupljalište mještana zasastanke i mladeži za zabave koje su odvijale u većojprostoriji. Osim sastanaka i zabava tu su putujućikinoreporteri prikazivali nijeme filmove uz glazbu sgramofonske ploče. Projektor i gramofon bio je na ručnipogon, a svjetlo (reflektor) se dobivalo pomoću dinama. Bilisu to obično (i nažalost) njemački Cigani ili Židovi koji supred fašizmom bježali u Palestinu, današnji Izrael, i putemprikazivali filmove. Kinopredstavu ili predstavu lutkara ilimađioničara gledatelji su plaćali novcem, jajima ili žitom. Odsvega toga za djecu i mještane bilo je interesantnonajavljivanje predstave. Mjesto je obilazio mali glazbenisastav od trube i bubnja i poslije odsviranih nekoliko taktovanajavljivali su predstavu i vrijeme i cijenu ulaznice na vrlološem hrvatskom jeziku što je kod pučanstva izazivalo

15

smijeh. Na primjer: „Danas navečero u osam sati u seoskakuća daje se kinopredstavo. Ulaz dva dinari, tri jaje ili litrožito!“U dvjema manjim prostorijama održavali su se sastanciseoskog odbora ili mjesne zajednice, sastanci odborapojedinih mjesnih organizacija, a prigodom dolaska liječnikaili veterinara u mjesto, primali su se pacijenti.Drugom polovicom šezdesetih godina ovog stoljeća KUD„Radost“ uz pomoć općine popločilo je veliku prostoriju(salu) i izgradili pozornicu za priredbe i javna predavanja.Godine 1982. podignut je na mjestu nekadašnje seoskekuće veliki i lijepi dom kulture s velikom dvoranom,pozornicom i pratećim objektima odnosno prostorijama.Podignut je kao spomen-dom povodom obljetnice osnivanjaVirovitičke udarne brigade četrdesete divizije NOV-a uvukosavljevačkim livadama 1944. godine, sastavljene odprvog bataljona Šesnaeste udarne brigade „Jože Vlahovića“ idva bataljona Bilogorskog odreda. Dom kulture je velikidobitak za mjesto jer se mogu održavati velike priredbe,zabave i seoske svadbe. Iz tih razloga u mjestu često gostujeVirovitičko kazalište i razni glazbeni sastavi i pjevači.

16

Sl. 2. Izgradnja novog društvenog doma 1982. godineŠkola i đakiDjeca su osnovnu školu pohađala u turnašičkojjednorazrednoj osnovnoj školi sve do 1911. godine kada je umjestu sagrađena velika i lijepa osnovna škola na kat sgospodarskom zgradom, dvorištem i vrtom. U prizemlju sudva učiteljska stana, veći i manji, a na katu dvije učionice.Zgrada je sagrađena ukrasnom ciglom od pijeska i vapnakoju je proizvodio u mjestu mještanin Škvarić. Prema tomepostojala je u mjestu ciglana na uzvišici neposrednoželjezničke postaje. Školska je zgrada svojim izgledom iarhitekturom mali spomenik i valjalo bi je zaštiti i označiti.Zgrada je uslijed potresa 1939. napukla s obzirom da senalazi na uzvišici i postojala je opasnost od jačeg

17

devastiranja pa je zaslugom ravnatelja škole, MirkaHausknechta, i mjesnog kotarskog zastupnika, FranjeMiljaka mlađeg, 1955. godine uz pomoć kotarske vlastisagrađen kameni ukrasni potporni zid da ne bi došlo dojačeg oštećenja.

Sl. 3. Vukosavljevačka školaVeć je naprijed spomenuto da je osnovna školasagrađena 1911. godine kao četverorazredna škola s dvaučitelja tj. kombinirana nastava s po dva razreda ili jedandopodne, a drugi popodne. Prema podacima koji susakupljeni, ali nisu dovoljno uvjerljivi, naročito za razdobljeprije Drugog svjetskog rata jer je spomenica škole, ako jeuopće postojala, u ratu zagubljena, a također nemanovonapisane1 u kojoj je bilo dosta vjerno zapisano1 Zapisao tadašnji ravnatelj škole Mirko Hausknecht tijekom šk. god. 1952./53.

18

razdoblje do Drugog svjetskog rata jer je bilo još živihsvjedoka, u školi su među prvima službovali učitelji: Klaićkoji je s djecom u bukovačkoj Gradini otkapao stare grobovei pronalazio kosture i oružje, zatim Sabljak i Vukovička,nekako od 1935. do 1943./44. službuje bračni par Belić s timda povojničenog učitelja Belića2 neko vrijeme zamjenjujeučitelj Kosta, a u ratno vrijeme od 1944. pa do poratnograzdoblja 1947. djeluju ratni pomoćni učitelji Poldrugač(1944./45.), Smiljanac (1945.-1947./48.), Zlatko Mesing(1946./47.) i Pero Kovač (1946./47.-1947./48.). Školskegodine 1948./49. dolazi učitelj Franjo Jurdana koji radi do1951./52., a s njim posljednje dvije godine radi učiteljicaZdravka Guzej. U školskoj godini 1952./53. dolazi u školubračni par učitelja Đurđica i Mirko Hausknecht. Učitelj MirkoHausknecht postavljen je za ravnatelja škole, a škola jeimenovana šestogodišnjom školom koju će pohađati iučenici V. i VI. razreda iz Turnašice. Bračni par Hausknechtslužbuje pet godina, do školske godine 1957./58., a u istovrijeme u školi su se izmjenjivali Zdenka Turković(1952./53.), Ljerka Vladić (1953./54.) koja zbog zdravljanapušta školu i odlazi u Zagreb, Slavica Novosel (1954./55.)te od 1954./55. Anica Francisković i Josip Kliček koji ostajedo 1958./59.Škola je bila više od općeobrazovne ustanove. UčiteljMirko Hausknecht oformio je mali rasadnik u školskom vrtui učio učenike njezi i cijepljenju voćki. U tome mu je stručnopomagao mještanin podrumar Matura Komar. U periodu od1952. do 1957. godine u školi je bilo i drugih aktivnosti. Uškoli su se održavali sastanci raznih organizacija, naročitozimi zbog toplih prostorija. Zimi navečer održavani su2 Postao časnik hrvatskog zrakoplovstva u Sarajevu tijekom Drugog svjetskograta.

19

tečajevi i predavanja u organizaciji Crvenog križa (prvapomoć), vatrogasni tečaj o zaštiti od požara i inih nepogoda.

Sl. 4. Uspomena na školske drugove i učitelje Mirka i ĐurđicuHausknecht 1955. godine na izletu u Srednjoj zanogiBurne 1955. godine, u vrijeme mađarske pobune protivsovjetske okupacije i pojavom umjetnih satelita Lune i Lajke,zimi navečer sakupljali bi se mještani u školi i ravnatelj bi napristupačan način interpretirao društveno-političke prilikeu zemlji, svijetu i znanosti, a kasnije bi se razvio vrlo živ islobodan razgovor s mnogo upitnih i kritičkih tonova jer suse svi dobro poznavali. Bila je interesantna polemika oumjetnom satelitu. Neki su sumnjali u projekt, nekiapsolutno negirali kao lansiranu znanstvenu laž i samo ih jenekolicina bila ushićena uspjehom ljudskog uma i tehnike.Tako se stari Krmić, inače čovjek koji je kao rudarproputovao Europu, u nevjerici na učiteljevo izlaganje digao

20

iz klupe, mašući štapom izustio: „Prije će, učo moj, moja itvoja glava vrtjeti se oko zemlje nego satelit.“ Bilo je zabavnoslušati ljude u izlaganju u pravilu među sobom suprotnihmišljenja. Sve je to dobronamjerno primljeno i ostalo međuljudima.Kad je škola od općine dobila nove tambure kupljenekod Kosa u Pitomači (prim, bugarija I. i II., beglajt [prateća] ibas). Određene večeri vukosavljevački zet Malarić, inačeZagrepčanin, učio je mladiće svirati. Te su tambure trebaleslužiti osim školi i KUD-u Radost. Kasnije su navodnozavršile kod vatrogasaca. Glavno da su došle u mjesto islužile mjestu.

Sl. 5. Mužikaši KUD-a Radost 1956. god., s lijeva stoje Franjo Hideg sbugarijom, Franjo Oslovčan s bajsom i Ivo Pintar s primom, a čuče slijeva Ivan Kovačević s violinom i Branko Erdelji s prim tamburicom

21

Odlasku učiteljskog bračnog para Hauscknecht 1957.godine u školu dolazi bračni par Jelka i Boris Pavlić koji jepostavljen za upravitelja škole koja je kao šestogodišnjaradila još koju godinu da bi po svoj prilici 1966. godineponovo postala četverogodišnja škola, a više razredeobvezne osnovne škole učenici su polazili vlakom, a kasnijeautobusom u osmogodišnju školu u Špišić Bukovici, a izTurnašice u Sedlaricu jer se mjesto administrativno pripojiloopćini Pitomači.Nakon toga opet prema nepotpunim podacima na školisu radili sljedeći učitelji: Marija Kliček (1959./60.), AnicaSepp (1962./63.), Vesna Njegovan (1963./64.), DesankaTutuk (1964./65.), Milica Tutuk (1965.-1968.), VeraGelenčer (1966./67.), Nada i Josip Polić (1968.-1980.),Dubravko Bedeković (1980.-1982.), Blanka Kukolj (1986.-1992.), Jasmina Ferenčević (1986.-1993.), a sada na školirade Marina Radinović od 1988. i Željka Volenik od 1996.godine. U periodu od 1992. do 1996. bilo je nekoliko učiteljapo nekoliko mjeseci na zamjeni iz matične škole iz ŠpišićBukovice. Kakva je bila i jest aktivnost učitelja vanrazrednenastave nije poznato.Kad smo kod naobrazbe, poznato je da je mjesto imalonekoliko akademski obrazovanih ljudi. Nabrojit ćemokronološkim redom poznate: veterinar Mato Banak, šumarĐuka Sabolić, visoki vojni časnik Josip Stanešić, profesorIvan Zelenbrz, profesor i književnik Zvonko Majdak,profesor Ivan Komar, profesorica Justina Grlica udataStanešić, profesorica Danica Adamić udata Grlica, pravnikZdravko Jakelić, nastavnica Marina Kovač udata Radinović.

22

Kapela i zvonikNeposredno škole sagrađena je 1914. godine kapelicaSrca Isusova sa zvonikom. Prije toga zvono je bilo u gornjemkraju u današnjoj Bilogorskoj ulici kod Sabolića kuće udvorištu Mađara Baloga na jednom stupu. Zvonar je zvonioujutro, u podne i navečer, za vrijeme vatre i povremeno.Veza s okolicom i svijetomŽeljezničku postaju, vezu sa svijetom, mještani su dobili1895. godine, doduše dosta daleko od mjesta tada, ali danasse mjesto približava postaji. O razlogu što je postaja takodaleko od mjesta postoji usmena predaja među mještanimada su se bojali da se od iskre što ispušta lokomotiva ne zapaleslamnati krovovi i drvene kuće i da se blago ne plaši nagmanju od zvižduka i huka lokomotive. Ne zaboravimo,blago se u staji hranilo samo zimi, a u drugim godišnjimdobima na pašnjaku, na livadama poslije pokošene trave iindividualno po linijama (putovima).Negdje 1970./71. godine sagrađena je nova cesta odLozana do mjesta i asfaltirana je cesta kroz čitavo mjesto svedo Turnašice i Sedlarice. Tako je mjesto povezano i sViroviticom i Pitomačom. Ne treba zaboraviti da do tadaosobna kola ili kamion, osim traktora, nisu mogli doći domjesta, jedino i to teško iz Špišić Bukovice uz željezničkuprugu i to samo do željezničke postaje jer su to bili seoskiblatnjavi putovi, posebno u jesen i proljeće.

23

Vatru gasi, brata spasiMjesto ima Dobrovoljno vatrogasno društvoVukosavljevica koje je osnovano 1926. godine i koje i danasuspješno djeluje: čuva mještane od požara i drugihnepogoda. Društvo je sagradilo i vatrogasni dom u kojemdrži protupožarna kola i ostali potreban pribor. U domu seodržavaju vatrogasne zabave. Poznati zaslužni članovidruštva među ostalima su Ivan Grlica-Mijok i Stevo Posavac-Odalj. Društvo je na svim vatrogasnim takmičenjima uvijekmeđu boljima. Društvo je na neki način ponos mjesta i bitivatrogasac, osim dragovoljne obveze, je čast.

Sl. 6. Gradnja vatrogasnog tornja 1966. god.

24

Sl. 7. Dobrovoljno vatrogasno društvo Vukosavljevica 1975. god.Svjetlo u domovimaPoštu je mjesto imalo prvo u Virovitici, a od 18. ožujka1887. u Špišić Bukovici. Poštari su poštu donosili u mjestonajprije jednom tjedno, a kasnije dva i tri puta. Mjesto jeimalo i lovačko društvo koje je osnovao Stjepan Kolendarić.Prvi pokušaj dovođenja struje tj. električne energije bioje 1955./56. uz pomoć mjesne Opće poljoprivredne zadrugezajedno s Turnašicom i Sedlaricom koja je posjedovalaagregat dobiven od Naftaplina iz Zagreba. Poslijeodustajanja potražnje nafte i plina u Sedlarici, sagrađen jeelektrični vod od Sedlarice preko Turnašice uVukosavljevicu. Mještani su struju imali po nekoliko satiujutro i navečer. Dolaskom dalekovoda uz pomoć

25

trafostanice 1965. mreža je uzmenjena i priključena nadalekovod. Mjesto ima i vodovod sagrađen 1976. godinenaročitom zaslugom i marom Branka Grlice.Briga za ljude i blagoU dvjema manjim prostorijama Društvenog domaprigodom dolaska liječnika ili veterinara u mjesto, primali suse pacijenti. Isto tako treba navesti činjenicu vezanu uzvrijednog i poštenog mještanina Josipa (Jožija) Gebeleša kaoobol prema svemu što je učinio za svoje sumještane. Naime,on je bio samouki nadriliječnik i veterinar za pružanjenajosnovnije prve pomoći i savjeta bolesnom čovjeku iliživinčetu uz privolu diplomiranih liječnika i veterinara kojisu dolazili u mjesto. Naprosto su s njime surađivali, upućivaliga i snabdijevali ga najosnovnijim medikamentima. Može sereći da je puno ljudi i životinja spasio.Lugari i lugarnicaPotrebno je osvijetliti još neke detalje iz naprijednavedenih činjenica o vukosavljevačkoj šumi s obzirom da jepodručje šuma danas manje, ali nekada je cijelo mjesto bilopod šumom. U vezi s tim i o izgradnji lijepe (za prošlavremena) lugarnice. Obzirom na stil i materijal kojim jegrađena, naslućuje se da je sagrađena još u 19. stoljeću uvrijeme velmoža Pejačevića jer je to bilo njihova dobro.Prema saznanju u lugarnici su stanovali lugari Razumović,otac i sin (sin se zvao Ivo), i Đuro Knežević dok su lugariFurdić, Franja Stanešić, Franjo Smudić, Milan Špoljarić iDomitrović mještani i stanovali su u svojim kućama.

26

Sl. 8. Lugarnica nedaleko škole i kapeleDruštvo RadostBudući da je obveza učitelja osim rada u razredu bio irad u selu na podizanju opće kulture, treba se osvrnuti na tajvanjski rad učitelja. Tako je poznato da je u učiteljicaZdravka Guzej okupljala oko sebe mlađi naraštaj i dio starijihosoba i osnovala KUD „Radost“ 1951. godine. U okviru radaKUD-a djelovala je dramska, zborna i folklorna sekcija scimbulašem Lukom Novoselom. Glavni suradnici i osnivačiuz naprijed spomenutu učiteljicu bili su Justa i Sabina Grlica,Franjo Maretić, obitelj Ivana Stanešića, obitelj Ivke Kunić i

27

Franjo Drvenkar. Društvo je registrirano u kotaru i počelo jeraditi i djelovati u mjestu i okolici na kotarskim smotrama.Naročito je njegovalo domaću pjesmu i folklor i narodnunošnju. Dramska sekcija uvježbavala je kratke aktove izseoskog života.

Sl. 9. Društvo Radost 1950-ih godinaOdlaskom Zdravke Guzej iz mjesta rad s društvomnastavio je učitelj i ravnatelj škole Mirko Hausknecht. Okoprograma i uopće organizacije pomagali su Franjo Maretić iSabina Grlica, a o materijalnim problemima brinuli su IvoStanešić i Franjo Drvenkar-Singer. Uz ostale spomenute inespomenute to su bili stupovi društva. Društvo je zapotrebe predstava uz pomoć općine u seoskoj kući urediloveliku prostoriju: popločilo pod, obijelilo i podiglo pozornicusa zastorima i pomičnim kulisama. Programi su davani

28

prigodno uz zabavu. Društvo je davalo program van mjesta(Špišić Bukovica, Lozan, Đurđevac) i redovno svake godinenastupalo na kotarskoj smotri folklora.

Sl. 10. Društvo Radost pod vodstvom učitelja Mirka HausknechtaDruštvo je intenzivno djelovalo do 1956. godine kada jenaprasno prestalo s aktivnošću. Međutim bilo je i drugihpoteškoća: manjak članstva zbog odlaska mladih ljudi izmjesta na školovanja i rad, ali glavni razlog je bio eksces kojise treba opisati radi povijesti što se sve događalo s našimljudima.Naime, 1956. godine vježbao se program pjesama i kola zakotarsku smotru koja se redovno održavala polovicom lipnja.To je proljeće bilo dosta kišovito i ljudi su zaostajali s poslovimapa je bilo teško dobiti ljude na probe. Na probi u nedjelju uoči

29

smotre vidjelo se da bi trebalo još bar jednom vježbati, ali kada?Radnim danom navečer nije dolazilo u obzir radi poslova, ali jenetko spomenuo da je u četvrtak crkveni blagdan kad se ne radii da bi onda mogli vježbati poslijepodne. Tako je zaključeno idotičnog dana svi su se skupili u određeno vrijeme, samo nijebilo iz glazbenog sastava primaša Ivice Kovačevića koji se nijejoš vratio sa sajma iz Virovitice. U vrijeme čekanja u salipreostali tamburaši su svirali, a mladež je plesala jer te godineu programu na smotri su sudjelovali učenici šestih razredaosnovne škole, a stariji su razgovarali. Naravno, napolju okodoma okupilo se mnoštvo mladeži u svečanom ozračju i tražiloda uđe u dom i da se pridruži. Znajući da su zabranjene svezabave za vrijeme crkvenih blagdana, nije im to bilo dopušteno,dapače da ih se ne izaziva na prozore su postavljene kulise dase ne vidi što se unutra radi. Međutim, odjednom su se pojaviladva milicajca, tražila ulaz i pitala tko to organizira ples.Objašnjeno im je o čemu se radi i oni su otišli, a društvo jesmatralo da su bili zadovoljni objašnjenjem kojeg su čuli i onimšto su vidjeli. No, nakon mjesec dana učitelj Mirko Hausknechtdobio je poziv da se javi određenog dana sucu za prekršaje.Učitelj se toga dana pojavio pred sucem i u osobi prepoznaopredsjednika smotre folklora, druga Perkovića koji se učiteljuosobno čestitao na uspjehu i dolasku na smotru jer je tog danapadala obilna kiša, plova, tako da je zbog toga došlo malodruštava na smotru i oni koji su došli, učinili su napor. Učiteljse poradovao toj činjenici i nadao se da će rasprava bitiformalnost da se riješi ono što je netko prethodno neupućenzabrljao ili zlonamjerno napravio. Međutim, ton prvih rečenicai način ophodnje odmah je dao naslutiti da je sudac ovaj puta udrugoj ulozi. Da se ne dulji, učiteljevo uvjeravanje nijeprihvaćeno i izreka suca bila je: „Zbog prekršaja javnog moralai vladanja, osuđujete se kao odgovorni na mjesec dana zatvoraili 2000 dinara.“ O preneraženosti učitelj je samo izustio: „Od

30

sada ćete Vi, suče, i vaši milicajci okupljati KUD Radost, a ja višene“ i ljutit i uvrijeđen napustio sudnicu.Vrativši se u mjesto, učitelj je sazvao društvo i priopćiosituaciju. Zaključeno je da se iz blagajne Društva naplati kaznai time je praktički prestao rad društva, bar za učitelja MirkaHausknechta koji je uvidio uz još nekoliko manifestacijanapada na njega od strane Općinskog komiteta, posebnopredsjednika općine Ivana Filipovića jer mu nije povlađivaokako je on htio, da je postao nepodoban i tada je pala odluka danapusti mjesto službovanja.Nogometu 'da', rukometu – 'ne'To je bio rad na kulturno-prosvjetnom polju, no u tomrazdoblju razvila se velika aktivnost na sportskom polju.Budući da je učitelj Mirko Hausknecht i sam volio nogomet,počeo je raditi na osnivanju nogometnog kluba u mjestu.Oslonio se na gimnazijalce iz mjesta Zvonka Banka, IvicuZelembrza i Zvonka Majdaka i zajedno s njima okupiomomčad, nabavio dresove, kopačke, loptu i izgradionogometno igralište na seoskom gmanju iza kuća i vrtovaKolodvorske ulice (iza kuća Nemeta, Kunića i Maretića).Izgradnji igrališta tradicionalno su se opirali mještani „jer ćeloptanje smetati blagu i živadi na ispaši“. U ostvarenju idejeizgradnje igrališta puno su pomogli tajnik općine IvicaLukačević i Opća poljoprivredna zadruga (OPZ), naročitoIvan Druga koji je traktorom poravnavao jame i kolovozine.Mladež i školska djeca ravnali su teren okolo igrališta,posadili lipe koje je dopremio lugar Đuro Knežević i postavilivratnice (golove). Odigrano je nekoliko utakmica s okolnimklubovima (Bukovica, Pitomača II., Okrugljača, Bušetina).Klub se pojačao dolaskom učitelja Josipa Kličeka.

31

Sl. 11. NK Mladost (1974.) – sljedbenici tradicije začete pedesetihUz nogometno igralište izgrađeno je ujedno i lijeporukometno igralište. Pokušaj organiziranja rukometne ekipedjevojaka od strane gimnazijalke Mayer ostao je na tome,obzirom na predrasude uobičajene u mjestu: „Zar je to zadjevojku, udavaču, da se skida i reproducira pred javnošću!?“Odbojku su mladići i učenici sporadično igrali naodbojkaškom igralište u školskom dvorištu.

32

33

POLITIČKA SLIKA I VOJNE PRILIKE

Vukosavljevčani su Hrvati, iako ima nešto drugihnarodnosti, ali više po porijeklu jer se danas više njih osjećaHrvatima. Naime, s vremenom su se u Vukosavljevicunaselili i Židovi, Mađari, Nijemci i druge narodnosti.Prirodnim zakonom asimilacije većina njih postaju odnosnoosjeća se i izjavljuje da su Hrvati, a trag narodnosti ostaje uprezimenu. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije borili su sepolitički za hrvatska prava kao Radićevi republikanci iMačekovi HSS-ovci. Poznati prvaci HSS-a su StjepanDrvenkar i Stjepan Maretić.Prilikom izbora 1939. godine mještani su izvjesili navisoki jablan tada zabranjenu hrvatsku zastavu. Došli suzloglasni žandari i pokušali pucanjem iz pušaka skinutizastavu, no nisu uspjeli, ali su uspjeli platiti mještana FranjuSabola da se popne na jablan i skine zastavu. Sljedeće noćimještani su također naplatili Franji Sabolu za izdaju i Judinenovce tako da se tog sjećao čitav život. I drugi put su mještaniizvjesili zastavu i stablo namazali kolomazom, ali se nitkonije našao da zastavu skine, nego su žandari dali jablansrušiti.Kad smo kod seoske vlasti, valja zabilježiti iz novinapredstavnike mjesta u općini Špišić Bukovici izabrane naizborima. Tako Virovitički tjednik Virovitičan od 3. 2. 1940.godine piše da su izabrani u općinsku skupštinu

34

Vukosavljevčani: veleposjednici Mato Škvarić, Miško Kicivoji Stevo Kunić te maloposjednik Jozo Kovačević.Isti taj tjednik u lipnju 1940. godine piše da su naopćinskim izborima za općinsku upravu izabrani izVukosavljevice Stjepan Maretić, Franjo Balanč i StjepanSabolić, a iz Turnašice veleposjednik Miško Kovač-Arapinaci Josip Nemet kao predstavnici Hrvatske seljačke stranke.Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (NDH) ustaškipokret nije uspio pridobiti više pristaša. Tabornici u selu bilisu Andrija Grlica i Luka Komar kojeg su iz tih razloga ubilipartizani. Velika većina mještana, gotovo svi, bili su uregularnim domobranskim postrojbama hrvatske vojske.Međutim, 1944. godine se uvidjelo da će saveznici pobijediti,a Njemačka izgubiti rat, a time NDH i njena vojska doći unezavidan položaj. I kako su domobrani dolazili kući naodsustvo, u pravilu se nisu vraćali u svoje postrojbe širomHrvatske, većinom u Bosni, nego su se skrivali i postali'bunkeraši'. Uvidjevši to, partizani koji su imali praktičnovlast po selima osim Virovitice, počeli su mobilizacijom štomilom što silom, odnosno prijetnjom da će onoga koji se neodazove rekvirirati ili kako je to narod razumljivim jezikomgovorio opljačkati mu marvu i nekretnine. Tako su se malopo malo mještani našli u 'redovima' Virovitičke udarnebrigade. Među prvima u partizane iz mjesta su otišlidragovoljno svibnja 1943. godine Josip Stanešić u 16.omladinsku udarnu brigadu „Jože Vlahovića“ i Josip Juraskoji je poginuo kao borac 12. slavonske proleterske brigade.U vrijeme NOB-a bila je velika borba 21. 1. 1945. godinekod Vinarskog podruma između Virovitičke brigade injemačkih postrojba Kozaka. Bilo je puno mrtvih s objestrane. Priča se da su Kozaci u podrumu pucali po bačvama,

35

hvatali mlazove i napili i poslije, pijani, u vinu se utopili. Uproljeće 1945. godine bile su velike borbe partizana iNijemaca kao i pri povlačenju Nijemaca u svibnju iste godine.U ratu je poginulo više mještana u domobranima ipartizanima. Oni koji su pali u domobranima, odnosnohrvatskim postrojbama, poslije rata su bili obezvrijeđeni, aoni koji su pali u partizanima, njihove udove dobivale su ipakneznatnu pomoć, a djeca pravo na besplatno školovanje. UVukosavljevici to nije potpuno realizirano jer su u kotarudrugi imali prednost. Školovana je Danica Posavac i tovelikim nastojanjem dok su sestre Blažinčić zbogegzistencije morale otići u Australiju. Isti je bio slučaj snatječajem za vojne i milicijske škole. Uvijek jevukosavljevačkim kandidatima nađena neka mana. Bili suHrvati!U vrijeme SFR Jugoslavije stalno je u mjestu djelovalamala brojem članova politička organizacija Komunističkepartije Hrvatske odnosno Jugoslavije (kasnije Savezkomunista Hrvatske odnosno Jugoslavije) sastavljenavećinom od veterana rata i državnih službenika. Nije imalasnažan utjecaj u mjestu, jedino što je bila politička institucijavlasti. Narodna fronta kasnije kao Socijalistički savez radnognaroda očitovao se samo u godišnjoj skupštini i odboru.Antifašistički front žena također je bio simboličan, a oUSAOH-u, SOJ-u i Narodnoj omladini ne treba govoriti jer ihpraktično nije bilo. Djelovala je na školi Pionirskaorganizacija zahvaljujući službenoj obvezi učitelja i to kaoukras u prigodnim školskim i drugim priredbama ilimanifestacijama u mjestu. Crveni križ također je djelovao, alito povremeno kad je bila neka humanitarna akcija i to uobliku odbora bez šireg članstva kao i sve ostaleorganizacije.

36

Na slobodnim općinskim izborima 1991. godineprilikom ponovnog formiranja općine Špišić Bukovice izVukosavljevice izabrani su Branko Đurasević, Ivan Kovač,Zvonko Špoljarić i Vlado Tandarić.

37

GOSPODARSKE PRILIKE

Gospodarske prilike u Vukosavljevici bile su uglavnomlokalnog karaktera zbog slabe prometne povezanosti sela sdrugim mjestima, pogotovo daljima. No to se promijenilo svremenom. Željeznička pruga tome je puno pridonijela.Vrlo živa trgovina nakupaca i državnog otkupa obavljalase na stovarištu željezničke postaje od prije Drugogsvjetskog rata pa sve do šezdesetih godina kada je državauzela sve u svoje ruke. Bilo je više nakupaca raznih firmi kojesu otkupljivale krumpir, drvo i voće, posebno višnje.Najintenzivniju aktivnost otkupa obavljao je mještaninFranjo Sulimanac. Bilo je to zlatno doba za njega i mještane.Sve se moglo prodati dok jednog dana nije sve ukinuto,utovar prestao, stovarište opustjelo, a industrijski kolosijeki stovarište nestalo. Prvo je opustjela vahtarnica (kućačuvara pruge), a zatim i željeznička postaja. Na postaju stajusamo osobni vlakovi, a karte se kupuju samo u određenovrijeme jer nema stalne službe. Od četiri svedena je najednog službenika. Nekada su u raznim svojstvimaslužbovali Crnković, Jakelić, Budisavljević, Mayer i MatoŠušnić. Danas se sav promet žitaricama, krumpirom,duhanom, vinom i drvima obavlja traktorskim prikolicama ikamionima, a putnici se sve više voze vlastitim kolima. Prvitraktor u selu imao je Tomo Banak, odnosno kasnije njegovsin Stjepan i zet Ivan Druga.

38

Sedamdesetih godina zavladala je opća agrotehnika umjestu i uopće u zemlji. Razlog je napuštanje kolektivizacijeu zemlji 1955. godine otvaranjem slobodnog tržišta. Zamještane je to bilo važno jer su se počeli održavati sajmovi,podupirali su se napredni gospodari i počela je gospodarskautakmica. Država je pomagala seljaka da se ojača te je seljakpočeo mehanizirati proizvodnju. Seljak kontrahira svojeproizvode i jamči mu se otkup, kako poljoprivrednihproizvoda, tako i svinja.Kakva je situacija bila prije tog napretka, neka poslužiprimjer u mjestu. Država je svim sredstvima tjerala seljakada pristupi seljačkim radnim zadrugama. Uveli su velikeporeze, obvezni otkup proizvoda i tko nije zadovoljiotraženju, mogao je doći i do zatvora. Muškarci su moralisilom ići rušiti stabla u šumama i proizvoditi drvo za izvoz.Vladalo je nezadovoljstvo i duševna rezignacija i čekalo se'treće'. Samo se životarilo i pilo. I kad su buknule revolucijeu istočnim zemljama socijalističkog lagera, posebno uMađarskoj, država je popustila i prešla na slobodniji načinproizvodnje. Nastao je optimizam i ljudi su počeli raditi,kupovati i prodavati na sajmovima, počeo je uspon, a tomese pridružila djelomično i država. Nitko više nije imaovremena, svi su šutjeli i radili.Počeli su se kupovati traktori i priključni strojevi tako daje svako bolje gospodarstvo u mjestu mehanizirano. Motikapomalo nestaje s polja, a sjekira i ručna pila iz šume. Počeose čovjek oslobađati mukotrpnog rada i uljepšavati život.Domaćice su prestale biti pralje na potoku, njih zamjenjujuperilice. Hladnjaci i lednice čuvaju hranu. Kuha se na strujuili plin iz boca, a kasnije na plin iz plinovoda te se uvodicentralno grijanje. Svemu tome pridonijela je električnastruja, a kasnije i plin.

39

Od motike do traktora i plugaOsim što se mještani bave vinogradarstvom, pretežno supoljoprivrednici i od toga žive. Oranice su pjeskovite i lakoobradive i plodne. U vrijeme kiša zemlja maksimalno upijavodu, a za sušnih dana ne puca i tako zadržava vlagu te usjevipodnose sušu. Sade se krumpir, žitarice i u zadnje vrijemeduhan koji je u svojim početnim godinama mještanimapriskrbio znatna materijalna sredstva.

Sl. 12. Nizanje duhana u Općoj poljoprivrednoj zadruziVukosavljevica oko 1960. godineMjesto je imalo i zemljišnu zajednicu na temelju Carskogpatenta od 1856. godine, iskrčenu šumu sjeverno odželjezničke postaje (Gornja Đolta) kao i gmanje neposrednomjesta. Pašnjake su dobili od vlastele za napasanje stoke

40

koje su nazvali gmanj. To dolazi od njemačke riječi gemeinekoja znači zajedničko, opće, općinsko.

Sl. 13. Vrijedni kosci u livadi Šumićevki oko 1960. god.Dolaskom komunista na vlast tj. u vrijeme socijalističkojustroja, oranice zemljišne zajednice su oduzete seljacima idate PIK-u. Mještani i odbor OPZ-a odupirali su se tome, alibez uspjeha. Jednog dana došli su traktori PIK-a i preoralimeđe pojedinih uživatelja i postao je to cjelovit kompleksobradivog zemljišta. Bio je to povijesni prizor. Kad suizorane prve brazde i nestale međe, prisutnim mještanima,posebno nadzornom odboru OPZ-a Vukosavljevica StjepanuGrlici-Kobi, Franji Komaru i Josipu Cindriću suzile su oči.Simbolično je u Vukosavljevici na taj način započelasocijalistička poljoprivreda. Prema tumačenjima vlasti tomprigodom, to je začetak okrupnjavanja obradivih površina i

41

primjena moderne agrotehnike pri obradi zemljišta. Kasnijeje preoran dio gmanja neposredno sjeverne strane mjestakao i vrtova te su te površine sjedinjene s ostalim zemljištemPIK-a. Osim toga, PIK je otkupljivao oranice koje je mogaopripojiti. Bilo je i djelomične arondacije. PIK je tako imao uVukosavljevici velike površine obradive zemlje i to jeobrađivao.Početkom šezdesetih godina u cilju usavršavanja agrarai stočarstva provodilo se na selu agrarno prosvjećivanje.Dolazili su u mjesto veterinari pa su govorili o uzgoju stoke ipotrebi cijepljenja stoke i živadi, a agronomi su nagovaralimještane da osim stajskog gnoja koriste i umjetni gnoj. Ljudisu u početku s nepovjerenjem prihvaćali savjete, ali nakonšto su napredniji gospodari prihvatili savjete i drugi su ihslijedili. Konkretno, kad je Nikola Majdak pognojio livadu s'umjetnjakom' i dobio puno sijena, probijen je led. Netkouvijek treba služiti primjerom. Nakon deset godina, da bidomaćin bio siguran da će doći do veterinara, išao je prednjega, a umjetnjak se od 'ranja' čekalo pred skladištem kakobi bili sigurni da će dobiti umjetno gnojivo.Vino na stolu kraljice Elizabete II.Godine 1937. osnivaju mještani vinogradariVinogradarsku zadrugu Vukosavljevica koja je imala zadatakuzgajati najbolju vinovu lozu, poučavati članove u uzgojuloze i njezina vina. Tada se njegovala mađarska sortakadarka i njemački rizling za razliku od danas kad seuzgajaju rizling i graševina uz nove sorte. Stoga su nekad bilapoznata vukosavljevačka vina rizling i kadarka koja su se

42

prodavala polovicom ovog stoljeća u vlastitim tj. zadružnimgostionicama u Vukosavljevici, Virovitici i Zagrebu - Dubravi.

Sl. 14. Trupanje grožđa u drugoj polovici 20. stoljećaDa se ta vinogradarska i vinska nastojanja što višerazviju u mjestu i okolici, prišlo se 1938. godine izgradnjivinarskog podruma. Inicijativni odbor osnovan je 12. veljače1938. godine i postavljeni su temelji danas postojećempodrumu. Zadrugari su sami uz pomoć Banovine Hrvatske iHrvatske seljačke stranke, čiji su bili članovi, izgradilipodrum koji je otvoren 1940. godine i pušten u pogon.Koliko je značio taj vinogradarski i vinarski pokret, vidi se počlanku u tjedniku Virovitičan od 23. travnja 1938. godine ukojem Ivan Grlica-Mijok piše o naprednom vinogradarstvu iizgradnji suvremenih vinarskih podruma u našoj zemlji.

43

Podrum je izgrađen neposredno željezničke postaje radilakšeg transporta prilikom prodaje. Iznad samog podrumagdje su bačve s vinom nalazi se velika kacara ili skladište gdjese otkupljivalo grožđe od zadrugara, mljelo (muljalo) i moštpumpama ulijevao u bačve dolje u podrum. Ta je kacaraslužila i za skladište u kojem su se skladištili poljoprivredniproizvodi i repromaterijal, naročito onda kad ju podrumomupravljala Opća poljoprivredna zadruga Vukosavljevica, akasnije PIK Virovitica. U podrumu među poredanim velikimbačvama su darovane bačve sa spomen-napisom i hrvatskimgrbom kao dar Banovine Hrvatske i Nezavisne DržaveHrvatske. Nad ulazom u podrum nalazi se spomen-ploča istotako s hrvatskim prizvukom pa je to bio kamen spoticanja uvrijeme socijalističke Jugoslavije. S bačava su brisani napisi.

Sl. 15. Vukosavljevački podrum

44

Uz podrum u parku neposredno željezničke postajeizgrađena je kantina s kuglanom. Sve je to bila lijepozamišljeno, ali su tekuća vremena i loše prigode sve toskrenule sa zacrtanog puta. Tako da je podrum služio svemu,samo najmanje onom čemu je namijenjen. Iako je u vrijemesocijalizma podrumom upravljala Opća poljoprivrednazadruga Vukosavljevica, a kasnije PIK Virovitica koja je upoljoprivredne svrhe uz podrum dogradila pomoćneprostorije za mehanizaciju i ostale svrhe, a umjesto malekantine izgrađen je veći ugostiteljski objekt. PIK je ovdjeosim poljoprivrede razvio i vinogradarstvo.Potrebno je naglasiti i zabilježiti da je dugo godina vodiopodrum, njegovao vino, prodavao ga i brinuo se za sadnjunovih boljih sorta loze mještanin Matura Komar, priučenivoćar i vinogradar.Da ne bi ovaj sadržaj bio samo pun podataka i datuma,valja opisati kako su se naši ljudi borili za svoje običaje. Evoprimjera:Nekako u razdoblju 1955./56. kada je zadružna poslovnostcvjetala u poslovnom, novčanom i uopće materijalnom pogledu,posebno vinarski podrum, zadrugari su došli na ideju da se obnovizatrti običaj proslave Martinja. Budući je socijalistički poredakbranio slavljene narodnih običaja koji se zasnivaju ili imajuelemente vjerske tradicije, postavilo se pitanje kako opet obnoviproslavu Martinja. Ideju je dao česti posjetitelj mjesta, prijateljmještana i ljubitelj vukosavljevačke kapljice, kotarski financijskislužbenik Branko Pejnović koji je dao naputak da delegacijazadrugara s demižonima vina pođe predsjedniku kotara ZvonkuLokmeru, inače podrijetlom susjednom Bukovčanu koji će ponjegovom mišljenju imati za to najviše razumijevanja i pozvati gada dođe otvoriti tradicionalnu proslavu Martinja. Tako je iučinjeno. Određenog dana članovi nadzornog odbora FranjoKomar, Stjepan Grlica-Koba i Josip Cindrić s demižonom u rukama

45

krenuli su u Viroviticu. Prvo su navratili navedenom prijateljuBranku Pejnoviću koji ih je još jednom savjetovao kako dapostupe. Potom je delegacija krenula predsjedniku kotara ZvonkuLokmeru. On ih je lijepo primio ne znajući pravi razlog dolaska, alije pretpostavljao da je u pitanju neka intervencija u veziposlovanja vinarskog podruma. Najprije se razvio razgovor oprilikama u Vukosavljevici i kad je to bilo iscrpljeno, člandelegacije Josip Cindrić glasno je i ozbiljno naveo svrhu posjeta.Nakon što je dotičnu završio s pozivom, predsjednik je bezokolišanja odbio poziv jer se to kosi s vladajućim društvenimprincipima. Svaki daljnji pokušaj bio je uzaludan i delegacija jenapustila predsjednikov kabinet neobavljena posla. Vratili su seponovo Pejnoviću vrlo žalosni, ali ih je on počeo hrabriti da nijejoš sve izgubljeno i neka pokušaju kod sekretara kotarskogkomiteta Pavla Hercigonje koji je navodno „naš“ čovjek i imat ćeviše razumijevanja. Delegacija je krenula i lijepo su primljeni, aličim je saopćena svrha posjeta, drug Pavle Hercigonja kao oparenje izustio: „Ni čuti!“ Prema njegovom obrazloženju bilo bi tosocijalističko svetogrđe. Delegacija se opet vratila neobavljenaposla Pejnoviću. Vijećalo se što učiniti u takvoj situaciji jer „ražanj“je napravljen tj. plan i priprema proslave, ali nema zeca, tj.dopuštenja ili slikovitije rečeno „kuma“.U razmišljanjima odjednom se prijatelj Pejnović udaridlanom o koljeno i izusti: „Znam! Idite zamjeniku predsjednikakotara Iliji Radijevcu koji često prisustvuje pravoslavnim'slavama' i vjerujem da će prihvatiti poziv i otvoriti proslavuMartinja.I zaista, delegacija je krenula s posljednjom nadom IlijiRadijevcu koji ju je vrlo ljubazno primio, naročito kad je vidiodemižon jer je poznato što Vukosavljevčani u njemu nose. I nakonkratkog uvoda izražena je želja i poziv na otvaranje proslavetradicionalnog Martinja. Drug Ilija Radijevac bez razmišljanja jeprihvatio poziv, osjećao se počašćenim i obećao doći. Tako je i bilo.Ilija Radijevac, Srbin, pravoslavac i navodno ateist, mogao si je

46

dopustiti da obnovi i otvori proslavu Martinja koja se otada slavilasvake godine.TrgovineTrgovinom u mjestu bavili su se prema nepouzdanimpodacima Andrija Novosel, Mirko Etveš, Lewy i neki zvaniBugarin. Poslije Drugog svjetskog rata trgovina u selu bila jeprvo u seoskoj kući koju je jedno vrijeme vodio Bugarin.Tamo se dijelila i pomoć UNRE, zapravo američkog narodanarodima Jugoslavije. Dijelila se odjeća i paketi s hranom,brašno, sir i mlijeko. Najdulje je u mjestu trgovao mještaninMarko Kovač u trgovini Opće poljoprivredne zajednice,moglo bi se reći od početka službovanja jer je bio službenikodnosno namještenik OPZ-a, pa sve do mirovine. Trebaspomenuti da je dugo godina bila računovođa u OPZ-uVirovitičanka Matilda Kozjak.

Sl. 16. Trgovina u središtu sela – 'kod Marka Trgovca'

47

Nakovanj i čekićTijekom vremena mjesto je imalo i više obrtnika. Poznatisu stolari Antun Viličnik, Ivan Stanešić, Mato Maresić i N.Pokupić (fali ime). Kolar je bio Mato Kolendarić, postolarAndrija Čikvar, zidar Mato Posavac, tokar Rudolf Meter,kovači Franjo Posavac i Mato Sesvečan, bačvar AndrijaGarvan, limar Ivan Cetin i strojobravar Mirko Crnković.Mesnicu su imali Stevo Majdak, Emanuel Sanjek i Ivan Galić.Prvu motornu pilanu imao je Ivan Grlica – Mijok, a kasnijeviše godina vodio ju je sin Branko.

Sl. 17. Pilana Branka GrlicePostojala je u mjestu ciglana na uzvišici neposrednoželjezničke postaje, a držao ju je mještanin Škvarić. Zna se da

48

je ciglana proizvodila ukrasnu ciglu od pijeska i vapna kojomje izgrađena škola.U gospodarstvo pripadaju i mlinovi. Prvo su bilevodenice uz seoski potok na temelju akumulacije čiji suvlasnici bili: Rozina, Feketija, Vendel, Jakovac i Zeibert(Cajbert). Pojavom motora, polovicom 20. stoljeća mnogevodenice pretvaraju se u mlinove. Mlinove na motorni pogonimali su Zeibert, Nemet i Ivan Grlica – Mijok. Svi spomenutimlinovi mljeli su kukuruz za brašno i šrot, tj. prekrupu, a žitoza brašno zvano flok, tj. pahuljice za ljudsku upotrebu iprekrupu za stoku. Tomo Banak, a kasnije njegov sin Stjepanimali su uljaru za bučne koštice.

V

KRATKI POGOVOR

Kako je naprijed već spomenuto, u odnosu nadruštveno-gospodarska previranja, unatočadministrativnim pritiscima na seljake, naročito otkupima iporezima kako bi se seljak prisilio u seljačke radne zadruge,seljaci su se opirali na sve načine, vezali kraj s krajem i čekalipromjene. Promjene su došle šezdesetih godina podutjecajem burnih događaja u socijalističkom lageru i državaje počela popuštati privatnoj inicijativi čak i pomagatinapredna gospodarstva i tako je počeo gospodarski ipolitički napredak, a tome je pridonijela i agrotehnika.Devedesetih godina došlo je do političkih previranja islobodnih izbora i rezultat toga bio je slobodna i neovisnaRepublika Hrvatska zalaganjem svih građana, a posebnoHrvatske demokratske zajednice. Međutim s time se nisuslagali Srbi u Hrvatskoj i Srbija i došlo je do Domovinskograta u kojem su sudjelovali mještani na oslobođenju prvoBilogore i kasnije ostalih dijelova Hrvatske.Nakon Domovinskog rata ponovno se prišlo normalnomživotu u mjestu. Mjesto ponovno ekonomski jača, a kulturniživot razvija se oko doma kulture i nogometnog klubaodnosno nogometnog igrališta koji je nositelj sportskeaktivnosti u mjestu. Posađena klica šezdesetih godinaurodila je plodom i danas su nogometni klub i DVD nositeljidruštvene aktivnosti u selu. Zahvaljujući općem napretku imarljivosti mještana, mjestu predstoji lijepa budućnost.

VI

VII

LITERATURA I IZVORI PODATAKA

1. Dočkal, K.: Samostan sv. Benedikta u Bakvi 1301.,rukopis, HAZU, Zagreb2. Mažuran, I., 1988: Popis naselja i stanovnika u Slavoniji1698. godine, JAZU, Osijek3. Mažuran, I., 1993: Stanovništvo i vlastelinstva uSlavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga,HAZU, Osijek4. Mohorovičić, A. (ur.), 1985: Virovitički zbornik: 1234.-1984., Virovitica5. Hrvatski tjednik (Virovitički tjednik), god. 1939./40.Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb.6. Vjesnik zemaljskih arhiva Kraljevine Hrvatske,Slavonije i Dalmacije VII, 1905., str. 259., Hrvatskiarhiv7. Spis Županije virovitičke od 1800., Popis kućanstvaVukosavljevice koji su držali na stanu i hrani narodnuvojsku8. Katastralna općina Vukosavljevica iz 1860. i 1862.godine.

VIII

IX

POPIS GRAFIČKIH PRILOGA S IZVORIMA

Sl. 1. Vukosavljevica na austrijskim specijalkama 1860-ih godinaIzvor: Historical Maps of the Habsburg Empire: Croatia (1865-1869),http://mapire.staatsarchiv.at/en/map/mkf_hrv/?zoom=14&lat=45.87199&lon=17.22985Sl. 2. Izgradnja novog društvenog doma 1982. godineIzvor: Ivan Stanešić Braco, 1982.Sl. 3. Vukosavljevačka školaIzvor: Neven Tandarić, 2007.Sl. 4. Uspomena na školske drugove i učitelje Mirka i ĐurđicuHausknecht 1955. godine na izletu u Srednjoj zanogiIzvor: Drago Špiranac, 1955.Sl. 5. Mužikaši KUD-a Radost 1956. god., s lijeva stoje FranjoHideg s bugarijom, Franjo Oslovčan s bajsom i Ivo Pintar sprimom, a čuče s lijeva Ivan Kovačević s violinom i BrankoErdelji s prim tamburicomIzvor: Ivo PintarSl. 6. Gradnja vatrogasnog tornja 1966. god.Izvor: Sabina GrlicaSl. 7. Dobrovoljno vatrogasno društvo Vukosavljevica 1975. god.Izvor: Sabina GrlicaSl. 8. Lugarnica nedaleko škole i kapeleIzvor: Branko Milić, 2015.

X

Sl. 9. Društvo Radost 1950-ih godinaIzvor: Josip Novosel, 1952.Sl. 10. Društvo Radost pod vodstvom učitelja Mirka HausknechtaIzvor: Ivanka GrivićSl. 11. NK Mladost (1974.) – sljedbenici tradicije začete pedesetihIzvor: Branko Smešnik, 1974.Sl. 12. Nizanje duhana u Općoj poljoprivrednoj zadruziVukosavljevica oko 1960. godineIzvor: Ivan OrovacSl. 13. Vrijedni kosci u livadi Šumićevki oko 1960. god.Izvor: Ivan OrovacSl. 14. Trupanje grožđa u drugoj polovici 20. stoljećaIzvor: Cila KomarSl. 15. Vukosavljevački podrumIzvor: Branko Milić, 2014.Sl. 16. Trgovina u središtu sela – 'kod Marka Trgovca'Izvor: Ivan Stanešić Bravo, 1982.Sl. 17. Pilana Branka GrliceIzvor: Sabina Grlica

XI

BILJEŠKA O AUTORU

Mirko Hausknecht rođen je u ŠpišićBukovici gdje je završio osnovnu školunakon koje je izučio za učitelja razrednenastave. Oženivši učiteljicu Đurđicu r.Kranjčec, zajedno su 1952. godine dobiliposao u osnovnoj školi u Vukosavljevicigdje je Mirko dobio funkciju učitelja iravnatelja te uz prosvjetno djelovanje održavao i vrlo živkulturno-umjetnički i sportski rad u Vukosavljevici. Tijekomsvog službovanja u Vukosavljevici vodio je društvo Radost isportske aktivnosti (uključujući i izgradnju prvog igrališta).Iz Vukosavljevice odlazi 1958. godine. Ovaj rukopis napisaoje 1997. godine u mirovini u Zagrebu.

Vukosavljevica: ljudi i događaji

Moj osobni poticaj pisati o Vukosavljevici bio je što sam mjestoi ljude upoznao kao dječak i što sam kao učitelj sa suprugomĐurđicom službovao pet godina u mjesnoj osnovnoj školi i tako jošbolje i detaljnije upoznao mjesto i ljude.Mogu reći da mi je drugi boravak u mjestu intenzivniji dioživota jer kao učitelj i ravnatelj škole bio sam u žiži društvenogzbivanja budući da je škola bila centar društvene aktivnosti.Tadašnja socijalistička vlast tražila je od učitelja osim rada urazredu i društvenu aktivnost, a od mene kao ravnatelja najviše.Morao sam sudjelovati i djelovati u svim organizacijama idruštvima u mjestu i moram priznati da sam puno toga činio izljubavi prema mjestu i ljudima jer kad sam tražio učiteljsko mjestou kotaru Virovitica, tj. zavičaju jer sam rođeni Bukovčan, izričitosam tražio Vukosavljevicu i dobio sam je budući da sam domaći sin,poznam ljude i traženo je od mene da ne budem samo službenik,nego i društveni radnik budući da je Vukosavljevica po shvaćanjutadašnjih vlasti mjesto poštenih i radinih ljudi, ali s tradicionalnimusađenim konzervatizmom koji teško prihvaćaju društvenepromjene, a posebno u odnosu na socijalistički razvoj sela. Iz tihrazloga osim rada u školi morao sam ući i djelovati u svakojdruštvenoj, gospodarskoj i kulturnoj organizaciji.Koliko sam u tome imao uspjeha i koliko sam pridonionapretku i razvoju mjesta i ljudi, mogu prosuditi samo oni koji susa mnom djelovali ili na koje sam ja djelovao. Ponosan sam na tajperiod života i rada i zato, kao kruna svega toga, pokušat ću, mislimdo sada prvi, napisati i kratku prošlost mjesta kako bi inicirao mlađinaraštaj da nastavi i proširi povijest mjesta jer život se brzo mijenja,a sve ne biva zapisano pa ostaje zaboravu.Mirko Hausknecht