MEĐUNARODNI DAN MATERNJEG JEZIKA

Odredbom Organizacije ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu (skraćeno: UNESCO) iz 1999. godine, u svijetu se 21. februar obilježava kao Međunarodni dan maternjeg jezika. Cilj obilježavanja ovog dana je promovisanje jezičke i kulturne raznolikosti, kao i višejezičnosti.

Ovaj dan se svake godine obilježava kao znak poštovanja prema protestima koje su činili Bangladešani (tadašnji istočni Pakistanci ). Kada je Pakistan nastao 1947. godine, imao je dva različita dijela: Istočni Pakistan (današnji Bangladeš) i Zapadni Pakistan (današnji Pakistan). Dva dijela su se međusobno veoma razlikovala u smislu kulture, jezika i sličnih obilježja, a fizički su bila odvojena Indijom. Godine 1948. tadašnja vlada Pakistana proglasila je urdu jedinim nacionalnim jezikom u Pakistanu, iako je većina ljudi, i u Istočnom i Zapadnom Pakistanu, govorila bengalski ili bangalski jezik. Oni su zahtijevali da bangla bude bar jedan od nacionalnih jezika, uz urdu. Vlada Pakistana zabranila je sve skupove, sastanke ili proteste s takvim ciljem. Unatoč tome, studenti Univerziteta u Daki su uz podršku šire javnosti organizovali masovne proteste. Policija je 21. februara 1952. otvorila vatru na njih. Uz stotine povrijeđenih, mnogi su izgubili svoje živote.

Ovo je jedan od vrlo rijetkih incidenata u historiji, gdje su ljudi morali žrtvovati svoje živote za svoj maternji jezik.

Nakon godina neprekidnog rasta protesta, sve većih skupova te mnogih žrtava, 1956. godine vlada je bila primorana da odobri zvanični status bangla jezika. Od tada Bangladešani slave Međunarodni dan maternjeg jezika. Odlaze u Shahid Minar, spomenik izgrađen u čast žrtvama protesta.

Marš održan u Daki 21. februara 1952. godine

Shaheed Minar – nacionalni spomenik u Dhaki, Bangladeš, osnovana u čast onih koji su ubijeni tokom demonstracija za bengalski jezik 1952. godine u tadašnjem Istočnom Pakistanu.

Jezici su važni u komunikaciji, socijalnoj integraciji, obrazovanju i razvoju, te su kao takvi od velikog značaja za cjelokupno čovječanstvo. Ipak, zbog procesa globalizacije, mnogi potpuno nestaju ili im prijeti opasnost od nestajanja. Od 6000 jezika koji postoje na globalnom nivou, čak 43% je ugroženo. Samo je nekoliko stotina jezika zaista dobilo mjesto u obrazovnim sistemima i javnom domenu, a manje od stotinu se koristi u digitalnom svijetu.

Lingvisti upozoravaju da u prosjeku svake dvije sedmice jedan jezik nestaje, uzimajući sa sobom čitavu kulturnu i intelektualnu baštinu.

Na području Bosne i Hercegovine većina stanovništva govori jedan od tri službena jezika:

bosanski, srpski ili hrvatski. Manjine u Bosni i Hercegovini respektivno pričaju svojim jezicima. Od stranih jezika koriste se engleski, njemački i francuski, ali je engleski u najvećoj upotrebi. Stručnjaci upozoravaju na veoma slabe nivoe jezičke kulture i pismenosti u Bosni i Hercegovini. Naglašavaju da je ovaj dan podsjetnik za nas sve da unapređujemo svoje jezičke sposobnosti i jezičku kulturu, te da što više nastojimo očuvati naš jezik. Međunarodni dan maternjeg jezika idealna je prilika da se govori o potrebi poštivanja jezičkih prava, o promovisanju jezičke demokratije i jezičke tolerancije, te o nužnosti toga da svaki pojedinac ima pravo na uživanje svoga vlastitog jezičkog identiteta.

Međunarodni dan maternjeg jezika svake godine se obilježava i u našoj škole. Ove godine je obilježen prezentacijom koju su pripremili profesorica Razija Rebihić i Denijal Omerbašić, učenik četvrtog razreda. Prezentacija se mogla vidjeti svaki dan u hodniku škole.

„Maternji jezik označava put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti.“

(UNESCO-v dokument iz 1970.)

Pripremila: Ilma Spahić