William Glasser vs Isus Krist

Prema učenju Williama Glassera, američkog psihijatra, osnivača i začetnika studija Realitetne terapije i Teorije izbora, uz fiziološke potrebe (hrana, piće…) postoje 4 osnovne psihološke potrebe čovjeka: LJUBAV – pripadanje – prijateljstvo – skrbnost – uključenost MOĆ – važnost – priznanje – vještine – kompetencije ZABAVA – radost – uživanje – učenje – smijeh SLOBODA – izbor – neovisnost – sloboda – autonomija

U svakoj interakciji, odnosu s drugim čovjekom (prijateljem, roditeljem, kolegom…) svatko želi zadovoljiti te svoje potrebe. One nas pokreću, one nisu izraz egoističnog čovjeka, potrebe su prirodne i svatko od nas ih ima i teži zadovoljiti. Važno je biti svjestan svojih potreba, svog ponašanja i u kojoj mjeri si okrenut samo zadovoljenju svojih potreba, pritom ignorirajući potrebe drugoga. Jer često ljudi, kako bi zadovoljili svoje potrebe biraju kriva ponašanja, nerazumijevaju i narušavaju odnose u kojima su – rezultat je da su nezadovoljni i nesretni. Cilj učenja je spoznaja, razumijevanje svojih potreba i potreba drugih.

Ovako postavljene potrebe su samo jedna strana medalje. Čovjek, zbog nepotpune svijesti o sebi, tko je on, kamo ide, u nedostatku smisla, teži za potpunim zadovoljenjem tih potreba, najčešće u različitim odnosima: s kolegama, obitelji, prijateljima, dečkom, curom i u različitim aktivnostima: izlasci, putovanja, uspješan posao. Na taj način, čovjek je navezan na ljude, posao, materijalne stvari. A čovjek ne može u potpunosti zadovoljiti potrebe drugoga, niti čovjek može zadovoljiti u potpunosti svoje potrebe u odnosu s drugim ljudima. To je jednostavno nemoguće. Dokaz toga su izjave: Još samo da nađem muža/ženu, da nađem posao, da se preselim, bit ću sretan/na. Brojni ljudi koji imaju i posao, obitelj, novac, otkrivaju da nisu potpuno sretni i ne žive život u punini.

Što kaže učenje Isusa Krista? Kao kršćani, moramo biti svjesni da je Isus Bog onaj koji prvi zadovoljava sve naše potrebe, u Bogu je sve, kroz bliski odnos s Ocem smo svjesni da On nas VOLI, da smo u njegovim očima DRAGOCJENI, da smo kroz molitvu RADOSNI, i da smo po Njemu SLOBODNI. On nam daje svu ljubav, vrijednost, radost i slobodu koju trebamo i zadovoljava sve naše potrebe.

Psihološke potrebe koje imamo, jer smo ljudi, su kao naše posude koje trebamo ispuniti: osjećajem da smo voljeni, da smo vrijedni, da smo radosni, da smo slobodni. ON PUNI NAŠE POSUDE. Stoga nijedan drugi odnos u kojem smo ne može, nužno, ispuniti sve naše potrebe. ON je naša luka, naš mir, i samo po Njemu možemo imati mir da imamo sve što nam treba. To uvelike umanjuje očekivanja od drugih ljudi. Smanjuje se pritisak da je nužno da sve naše potrebe moramo ispuniti samo kroz odnose s ljudima, kroz različite aktivnosti. To je, naravno, ljudski, no, kao kršćani, moramo težiti najviše tome da u Njemu ispunjavamo sve te naše potrebe.

Punina nastaje kroz svakodnevni susret s Njim, u molitvi.

N.B.

(tekst napisan inspiriran učenjima Williama Glassera i Isusa Krista)