1

METODOLOGIJA

ZA IZRAČUN INDEKSA RAZVIJENOSTI JLS I

KANTONA U FEDERACIJI BIH

2

Sadržaj

UVOD ....................................................................................................................................................... 3

I KONCEPT (EKONOMSKOG) RAZVOJA I NJEGOVO MJERENJE ............................................................... 4

II PREGLED KOMPOZITNIH INDEKSA RAZVOJA ....................................................................................... 7

III INDEKSI LOKALNOG / REGIONALNOG RAZVOJA U ZEMLJAMA OKRUŽENJA .................................... 11

IV 1. Metodologija izračunavanja Indeksa razvijenosti za Republiku Hrvatsku ............................... 11

IV 2. Metodologija izračunavanja Indeksa razvijenosti za Crnu Goru .............................................. 13

IV OSVRT NA POSTOJEĆU METODOLOGIJU I ANALIZA DOSTUPNIH POKAZATELJA ZA UTVRĐIVANJE

INDEKSA RAZVIJENOSTI U FEDERACIJI BIH ............................................................................................ 15

V PRIJEDLOG NOVE METODOLOGIJE ZA UTVRĐIVANJE NIVOA RAZVIJENOSTI OPĆINA I KANTONA U

FEDERACIJI BIH ...................................................................................................................................... 18

PRILOZI .................................................................................................................................................. 20

Prilog I 1. Vrijednost indikatora korištenih za izradu indeksa razvijenosti – nivo JLS ........... Pogreška!

Knjižna oznaka nije definirana.

Prilog I 2. Indeks razvijenosti JLS, rang i grupa ...................Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.

Prilog I 3. Kategorizacija općina i gradova prema indeksu razvijenosti u FBiH ........ Pogreška! Knjižna

oznaka nije definirana.

Prilog II 1. Vrijednost indikatora korištenih za izradu indeksa razvijenosti – nivo kantona .. Pogreška!

Knjižna oznaka nije definirana.

Prilog II 2. Indeks razvijenosti kantona, rang i grupa .........Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.

Prilog II 3. Kategorizacija kantona prema indeksu razvijenosti u FBiH . Pogreška! Knjižna oznaka nije

definirana.

3

UVOD

U velikom broju zemalja širom svijeta briga za uravnoteženi regionalni razvoj građana

predstavlja ustavnu kategoriju. Ocjenjivanje nivoa razvijenosti teritorijalnih jedinica vrlo je

važno u regionalnom planiranju i politici razvoja. Ono je često ključni kriterij za alokaciju

različitih strukturnih fondova i državne pomoći (Cziraky et al., 2005.). Najveći dio budžeta

Evropske Unije za period 2014-2020. godina vezan je upravo za Regionalnu politiku.

Regionalna politika predstavlja glavni investicijski instrument EU. Njen primarni cilj je

ravnomjerni razvoj EU, odnosno smanjenje ekonomskih, socijalnih i teritorijalnih nejednakosti u EU

kroz niz instrumenata i fondova.

Ocjena nivoa razvijenosti u principu se vrši primjenom kompozitnih indeksa koji agregiraju više

relevantnih indikatora socio-ekonomskog razvoja. Kao ključne prednosti kompozitnih indeksa

obično se navode: jednostavnost prikazivanja stvarnog stanja, privlačenje pažnje javnosti i

donosioca odluka. Nedostaci su vezani za nesuglasice u vezi izbora odgovarajućih indikatora i

metoda mjerenja regionalnih/lokalnih dispariteta, zatim arbitrarnosti u procesu ponderisanja

različitih indikatora, itd.

Postoji generalna saglasnost istraživača u oblasti razvoja da oslanjanje samo na ekonomske

pokazatelje nije poželjno i ne pruža dobar uvid u stvarno stanje stvari. Ne može se ignorisati

činjenica da ekonomski rast nerijetko za sobom ostavlja velika područja siromaštva, stagnacije,

marginalizacije i stvarnog isključenja iz ekonomskog i socijalnog napretka (United Nations,

1969.). Potreba za uključivanjem većeg broja pokazatelja za mjerenje socio-ekonomskog

razvoja dovela je do toga da smo danas svjedoci velikog broja različitih kompozitnih indeksa.

Međutim, ovdje je bitno istaći da loše konstruirani ili krivo interpretirani kompozitni indeksi

mogu navoditi na pogrešnu politiku upravljanja razvojem. U svrhu maksimiziranja korisnosti

indeksa i minimiziranja njihove zloupotrebe, kompozitni pokazatelji moraju biti razvijeni

korištenjem najboljih mogućih parametara, transparentno dokumentirani i validirani

korištenjem prikladnih metoda. Konceptualni okvir koji bi trebalo slijediti jeste da se najprije

definiraju ciljevi razvoja, nakon čega se isti grupišu u nekoliko supina, te konačno predlažu

mjerljivi pokazatelji za svaku skupinu. Obzirom na ograničenje u vezi dostupnosti podataka,

ovo predstavlja poseban izazov kod konstruisanja indeksa razvoja na regionalnom ili lokalnom

nivou.1

Snage i slabosti kompozitnih indeksa izviru iz kvalitete pokazatelja uključenih u izračun. U tom

kontekstu, prvi i vrlo važan korak prilikom izrade indeksa lokalnog/regionalnog razvoja u FBiH

bio je vezan za odabir pokazatalja koji su korišteni prilikom njegove izrade. Nastojalo se da

1 Pozicioniranje indeksa razvijenosti kao instrumenta regionalne politike unutar adekvatnog konceptualnog okvira izazovan je istraživački zadatak. Ovo posebno imajući u vidu da ekonomska teorija i praksa (pa ni zakonodavstvo i praksa Europske Unije) ne nude jednostavan, jedinstven i opće prihvaćen pristup. Najznačajniji problemi prepoznati u praksi odnose se na odabir reprezentativnih pokazatelja i način njihovog vrednovanja. O ovome ćemo detaljnije govoriti u prvom i drugom poglavlju materijala.

4

ovaj izbor bude temeljen na analitičkoj ispravnosti, mjerljivosti, dostupnosti i važnosti

pokazatelja za utvrđivanje nivoa razvijenosti, odnosno razlika između lokalnih zajednica ili

kantona, kao i na međusobnom odnosu pokazatelja. Proces odabira podataka pratio je

unaprijed određen teoretski okvir kako bi se oganičila subjektivnost u ovoj fazi. Pri kreiranju

indeksa razvijenosti osnovni kriterij za odabir pokazatelja bila je procjena njegovog doprinosa

stvaranju što objektivnije slike o socio-ekonomskim razlikama među lokalnim

zajednicama/kantonima. Obzirom da Federani zavod za programiranje razvoja već duži niz

godina priprema i objavljuje indeks razvoja za Federaciju BiH, dat je i osvrt na indikatore

korištene u njegovoj pripremi. Neki od njih su zadržani u prijedlogu novog indeksa razvoja.

Zbog različitih mjernih jedinica pokazatelja koji su korišteni prilikom formiranja indeksa, kao i

postojanja razlika u srednjim vrijednostima i devijaciji, pokazatelji su u sljedećem koraku

normalizovani. Ovo predstavlja dodatni iskorak u odnosu na postojeću metodologiju izračuna

indeksa u FBiH.

Izuzetno važan aspekt kod konstruiranja indeksa lokalnog/regionalnog razvoja vezan je za

odabir pondera za različite pokazatelje, kao i izbor metode agregacije. Kada postoji više visoko

koreliranih pokazatelja, dodjeljivanjem jednakih pondera moguće je istom fenomenu dodijeliti

višestruku težinu. Prije nego je ekspertski utvrđena vrijednost pondera za svaki od korištenih

indikatora, prethodno je ispitana koreliranost pokazatelja uključenih u indeks.

I KONCEPT (EKONOMSKOG) RAZVOJA I NJEGOVO MJERENJE Koncept (ekonomskog) razvoja je inicijalno interpretiran u kontekstu rasta ukupne

proizvodnje, odnosno proizvodnje po stanovniku. Termini ekonomski rast i razvoj su korišteni

kao sinonimi. Međutim, iskustva tokom 1950-ih i 1960-ih su pokazala da su mnoge zemlje u

razvoju postizale postavljene ciljeve u pogledu ekonomskog rasta, ali bez posljedične

promjene nivoa životnog standarda. Očigledno je bilo da nešto nije uredu sa ovom definicijom

ekonomskog razvoja.

Porast proizvodnje dobara i usluga i porast nivoa dohotka u nekoj zemlji ne implicira

poboljšanje životnog standarda ljudi, budući da je bruto društveni proizvod vrlo ograničen

indikator ekonomskog razvoja koji ne uključuje ne-ekonomske indikatore kao što je vrijeme za

odmor, pristup zdravstvenim uslugama, obrazovanju, kvalitet životne sredine, sloboda ili

socijalna pravda.

Razvoj predstavlja višedimenzionalan koncept; otuda ne postoji jedna zadovoljavajuća

definicija ili mjera koja bi obuhvatila ukupnost ovog procesa. Ekonomski razvoj je proces

putem kojeg se ekonomije niskog dohotka, niskog životnog standarda, transformiraju u

moderne industrijske ekonomije. On uključuje kvalitativna i kvantitativna poboljšanja

ekonomije jedne zemlje. Političke i društvene transformacije su takođe sastavni elementi

koncepta ekonomskog razvoja, pored ekonomskih promjena.

5

Drewnewski (1966) definiše razvoj u kontekstu ekonomskog i socijalnog blagostanja. Prema

ovom autoru, ekonomski razvoj u pogledu životnog standarda ljudi uključuje porast dohotka,

ali i kreiranje novih prilika u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, zapošljavanju, itd. Razvoj je

limitiranog značaja, ukoliko ne vodi ekonomskom blagostanju. Ekonomski razvoj implicira

rastući dohodak po stanovniku, kao i smanjene nejednakosti u dohotku i zadovoljstvu

stanovništva kao cjeline.

Svjetska banka u Izvještaju o svjetskom ekonomskom razvoju iz 1991. godine navodi: „Izazov

razvoja je da poboljša kvalitet života. Posebno u siromašnim zemljama širom svijeta, bolji

kvalitet života generalno zahtijeva više dohotke, ali podrazumijeva mnogo više od toga. Kao

krajnje ishode, on u sebi uključuje bolje obrazovanje, više standarde zdravstva i ishrane, manje

siromaštva, čišću okolinu, više jednakosti i prilika, veće individualne slobode, i bogatiji kulturni

život.“ (World Bank, 1991, str. 4).

Prema Majklu Todaru (2011), definicija ekonomskog razvoja uključuje ekonomske i socijalne

izbore. Ovaj autor sugerira da poboljšanje životnog standarda mora garantirati ekonomske i

socijalne izbore, te konstatuje da bi razvoj trebao proširiti spektar ekonomskih i socijalnih

izbora za pojedince i zemlje oslobađajući ih ropstva i zavisnosti, ne samo u odnosu prema

drugim ljudima i državama, nego također i u odnosu na snage neznanja i ljudske bijede.

Na osnovu svega iznesenog, možemo zaključiti da ukupna ili proizvodnja po stanovniku ili

dohodak nisu dovoljni indikatori ekonomskog razvoja. Umjesto toga, razvoj podrazumijeva

ekonomske, socijalne i institucionalne mehanizme koji su neophodni za značajna poboljšanja

životnog standarda stanovništva.

U skladu sa naprijed navedenim, vremenom su razvijena tri pristupa mjerenju razvoja koja

danas na neki način koegzistiraju. Prama prvom pristupu, razvoj je moguće mjeriti određenim

tipom monetarnog indikatora: bruto društveni (domaći) proizvod, obično posmatrano po

stanovniku i sa posebnim fokusom na stopu njegovog rasta. Većina zagovornika ovog pogleda

ne tretiraju ekonomski rast kao „krajni cilj“ razvoja, ali smatraju BDP po stanovniku dovoljno

dobrom približnom mjerom blagostanja, koja visoko korelira sa drugim indikatorima koji se

mogu tretirati kao ciljevi razvoja.

Drugi pristup zastupa stav da BDP po stanovniku ima previše nedostataka kao indikator

blagostanja i da ne korelira uvijek dobro sa ciljevima razvoja; stoga je za mjerenje razvoja

potrebno koristiti portfolio socijalnih indikatora (uključujući, ali se ne ograničavajući samo na

monetarne indikatore).

Zagovornici trećeg pristupa smatraju da je portfolio razvojnih indikatora informativan i

neophodan, ali takođe identificiraju potrebu za sumarnom mjerom koja kombinira neke od

ovih idnikatora u jedan broj. Ovaj pristup postavio je temelje konstrukciji kompozitnih indeksa

razvoja. Kompozitni indeks je funkcija više varijabli i specifičnih težina (pondera) koja mapira

postignuća u pogledu različitih atributa u jedan realan broj, koji može imati kardinalno ili samo

ordinalno značenje.

6

Esencijalni aspekt razvoja je da osigura da maksimalan broj ljudi uživa u plodovima razvoja.

Koncepti proizvodnje ili dohotka po stanovniku nisu u stanju obuhvatiti ovaj aspekt razvoja.

Rast blagostanja stanovništva odražava se prije svega u socijalnim indikatorima razvoja kao

što su očekivani životni vijek, stopa pismenosti, pristup bazičnim sadržajima, kao što je pitka

voda i sl.

Dohodak po stanovniku nema određene specifične osobine koje imaju ne-monetarni ili

socijalni indikatori. Najvažnija osobina je ta da na socijalne indikatore ne djeluju, odnosno da

su oni „oslobođeni“ distribucijskih efekata. Druga važna osobina je da socijalni indikatori

predstavljaju direktne mjere. Socijalni indikatori kao što je, primjera radi, prosječna dužina

života, zdravstvena slika stanovništva, status u pogledu stanovanja, prehrambeni uslovi,

dostignuti nivo obrazovanja, itd. predstavljaju direktne mjere koje osiguravaju kvalitetnije

informacije o životnom standardu i blagostanju stanovništva. Manje je problema u vezi njihove

konceptualizacije i mjerenja, kompleksnih šema vrednovanja, itd.

Sljedeća važna karakteristika socijalnih indikatora je da imaju gornje granice. Ovo praktično

znači da ne mogu biti „iskrivljeni“ kao rezultat prisustva pojedinaca čije su karakteristike

značajno različite u odnosu na prosječne pojedince, kao što je to slučaj kod recimo dohodaka

po stanovniku. Osjetan porast socijalnih indikatora osigurava rastući standard ukupne

populacije a ne uske elite. Pored toga, obzirom na njihovu multidimenzionalnost, socijalni

indikatori odražvaju različite aspekte svakodnevnog života.

Imajući u vidu gore izneseno, većina teoretičara razvoja zastupa stav da bilo koja mjera razvoja

mora, pored proizvodnje ili dohotka po stanovniku, uključivati i ove druge (socijalne)

indikatore. Neki od važnijih socijalnih indikatora razvoja su različiti obrazovni i zdravstveni

indeksi, pristup čistoj vodi, itd. U dijelu koji slijedi dajemo kratak osvrt na iste.

a) Obrazovanje: Obrazovanje, posebno obrazovanje žena, pokazuje se kao dobar socijalni

indikator ekonomskog razvoja neke zemlje. Obrazovanje pomaže određenoj osobi da usvoji

znanja, vještine, vrijednosti i stavove, koji pomažu da se postigne bolji kvalitet života. Na

bazičnom nivou, obrazovanje je bitno budući da omogućava da se raskrsti sa starim

tradicijama koje ograničavaju razvoj. Na sekundarnom nivou, ono postavlja osnovu za više

obrazovanje istovremeno poboljšavajući vještine i produktivnost. Pored toga, na ovom nivou

se osiguravaju kadrovi za poslove srednjeg nivoa složenosti. Tercijarno ili visoko obrazovanje

poboljšava vještine radne snage, unapređuje kvalitete liderstva i pomaže da se postigne bolji

kvalitet života. Obrazovanje je važna determinanta svih faza promjene i otvara vrata

modernizaciji. Stoga se smatra pogodnim i pouzdanim indikatorom razvoja. Neki od

obrazovnih indiaktora su: stopa pismenosti, stopa upisa u srednje ili visoko obrazovanje,

učešće stanovništva sa srednjim i visokim obrazovanjem, prosječne godine školovanja, itd.

b) Zdravlje: Dobro zdravlje je važan preduslov za kvalitetan život i predstavlja mjeru

kvaliteta ljudskog kapitala. Zdravlje je izuzetno bitan faktor za postizanje viših stopa

ekonomskog i socijalnog razvoja. Zdravlje je indikator inherentnog kapaciteta pojedinca da

7

obavlja određene stvari i utiče na blagostanje. Ono proširuje kapacitete siromašnih i povećava

njihove standarde potrošnje. Vezano za zdravlje, bitno je naglastiti da postoje različiti faktori

koji određuju zdravstveni status stanovništva, kao što je hrana, voda, uslovi stanovanja,

santirani uslovi, obrazovanje i prisustvo kapaciteta za pružanje zdravstvenih usluga. Zdravlje

pokriva širok spektar aktivnosti kao što je kontrola rasta stanovništva, planiranje porodice,

kontrola upotrebe narkotika, kontrola kvaliteta hrane, imunizacija i otklanjanje glavnih

infektivnih i neinfektivnih bolesti. Slično kao i kod obrazovanja, postoje različiti indikatori

zdravstvenog stanja stanovništva: očekivani životni vijek, stopa smrtnosti majki, stopa

smrtnosti dojenčadi, itd.

c) Pristup čistoj vodi i santitarni uslovi: Ograničen pristup čistoj, pitkoj vodi, ili generalno

komunalnim uslugama, direktno i značjano utiče na zdravstveni status stanovništva, ali i na

ukupni kvalitet života.

II PREGLED KOMPOZITNIH INDEKSA RAZVOJA

Jedan od prvih pokušaja izrade kompozitnih indeksa razvoja (Moris, 1978) predstavlja Indeks

fizičkog kvaliteta života (engl the Physical Quality of Life Index - PQLI), koji se računao kao

aritmetička sredina (normalizirana) očekivanog trajanja života, stope smrtnosti

novorođenčadi i stope posmenosti. Interesantno je primijetiti da indeks nije uključivao niti

jednu mjeru ekonomskih performansi.

Drugi slični kompozitni indeksi su bili Indeks socijalnog progresa (engl. Index of Social Progress

– ISP), (Estes 1984) i Indeks ljudske patnje (engl. Human Suffering Index –HSI), (Camp and

Speidel 1987). ISP su činili preko četrdeset indikatora grupisanih u deset pod-indeksa:

obrazovanje, zdravstveni status, status žena, napori u pogledu odbrane, ekonomski,

demografski, okoliš, socijalni, kulturalni diverzitet i blagostanje.

Ove inicijalne aktivnosti u vezi sa izradom kompozitnih indeksa naglašavaju potrebu za jednim

brojem koji će, slično kao BDP po stanovniku, biti lako razumljiv i koji daje približnu indikaciju

„socijalnog razvoja“ (Hicks i Streeten, 1979). Svaki od naprijed navedenih indeksa privukao je

određenu pažnju. Ipak, kompozitni indeksi pravu pažnju privlače tek sa pojavom Indeksa

humanog (društvenog) razvoja (engl. Human Development Index – HDI) iz Izvještaja o

humanom (društvenom) razvoju (engl. Human Development Report – HDR) iz 1990. godine.

HDI (Anand i Sen, 1994) razmatra postignuća zemlje u tri dimenzije: životni standard, zdravlje

i obrazovanje. U njegovoj originalnoj formulaciji, indikator životnog standarda je bio logaritam

realnog BDP-a po stanovniku (prema paritetu kupovnih snaga – PPP$), indikator zdravlja je bio

očekivano trajanje života, i obrazovni indikator je bio stopa pismenosti. Indeks je predstavljao

aritmetičku sredinu ovih (normaliziranih) indikatora.

8

Ključne prednosti HDI su bile: (1) uključivanje BDP-a po stanovniku, što je dalo odgovarajući

značaj ekonomskoj dimenziji razvoja, (2) činio ga je relativno mali broj indikatora koji su se

mogli lako zapamtiti, (3) svi navedeni indikatori su nedvosmisleno bili indikatori razvoja, (4)

specifične težine indikatora i formule za normalizaciju svakog indikatora su bile transparentne,

lako razumljive i mogle su se jednostavno replicirati. Ove osobine, zajedno sa činjenicom da

je UNDP počeo objavlivati HDR na godišnjem nivou i kontinuirano dorađivati indeks, učinile su

to da je HDI istinski primjer onoga što smo ranije u tekstu označili kao treći pristup mjerenju

razvoja, koristeći kompozitne indekse razvoja.

Komponente za iračun HDI, kao i Multidimenzionog indeksa siromaštva (engl.

Multidimensional Poverty Index – MPI) date su u tabeli ispod.

Tabela 1. Primjeri kompozitnih indeksa razvoja

Kompozitni indeks Struktura indikatora ( osnovne komponente)

Indeks humanog (društvenog) razvoja HDI

Dug i zdrav život

Očekivano trajanja života

Znanje

Očekivane godine školovanja

Srednje godine školovanja

Životni standard

GNI per capita (PPP)

Multidimensional Poverty Index (MPI)

Zdravlje

Neuhranjenost

Smrtnost djece

Obrazovanje

Godine školovanja

Pohađanje škole

Životni standard

Gorivo za kuhanje

Sanitarije

Voda

Električna energija

Kvalitet stana

Imovina (radio, TV, telefon)

Izvor: http://hdr.undp.org/

Iako HDI na nacionalnom nivou ima veliku informacijsku moć, na nižim teritorijalnim

jedinicama, posebno na nivou gradova i općina ima i svoja ograničenja. Istraživači navode da

povezanost između ekonomskog prosperiteta i HDI nije automatska i da primjera radi, dvije

regije s identičnim HDI vrijednostima mogu imati vrlo različitu ekonomsku snagu, dok dvije

regije sa sličnom privrednom snagom mogu imati vrlo različite HDI vrijednosti. U istraživanju

regionalnog aspekta HDI u Slovačkoj posebno se upozorava na ovaj nedostatak HDI kao

pokazatelja za niže teritorijalne razine (Michálek, 2002). Na regionalnom ili lokalnom nivou

vrlo je teško povezati uticaj pojedinih komponenti HDI sa stvarnim stanjem, posebno malih

JLS, ne samo zbog statističkih ograničenja, već i velikih dnevno-migracijskih kretanja unutar

pojedinih prostornih zona, kao i povezivanja, primjera radi, nivoa zdravstvenih i obrazovnih

usluga sa stanovništvom na području svake od njih, ili doprinosa stvaranja vrijednosti

proizvodnog outputa samo lokalnog stanovništva.

U pokušaju rješavanja problema izbora odgovarajućih pokazatelja, veliki su napori uloženi u

okviru INTERCO projekta (EU Commission, 2004) koji polazi od konceptualnog pristupa

9

teritorijalne kohezije kao jednog od ključnih ciljeva EU. Prema dokumentima Evropske

komisije teritorijalna kohezija treba osigurati jednake šanse za sve Europljane, bez obzira gdje

žive ili rade. Polazeći od bogate raznolikosti europskih teritorija, teritorijalna kohezija ima za

cilj osigurati skladan i uravnotežen teritorijalni razvoj svih svojih područja. U tom kontekstu,

INTERCO projekt imao je zadatak ponuditi pokazatelje i indekse koji se mogu koristiti za

mjerenje teritorijalne kohezije ili, drugim riječima, postojećih razvojnih i regionalnih

dispariteta. Ono što je s aspekta ove Studije važno za spomenuti je konceptualni pristup koji

polazi od određivanja ciljeva uravnoteženog razvoja teritorijalnih jedinica, grupisanja tih

ciljeva u nekoliko skupina2, te ovisno o tako postavljenim ciljevima predlaganje mjerljivih

pokazatelja za svaku skupinu. Primjera radi, za mjerenje cilja jake lokalne ekonomije

predloženi su sljedeći pokazatelji: produktivnost rada, BDP po stanovniku (kupovna snaga),

stopa nezaposlenosti, stopa starog stanovništva (uzdržavanog). Za ostvarenje cilja inovativnog

područja odabrani su pokazatelji: populacija od 25-64 godine s tercijarnim obrazovanjem,

troškovi za istraživanje i razvoj, stopa zaposlenosti 20-64 godine.

Za mjerenje pristupa uslugama, tržištu i radu odabrani su slijedeći pokazatelji: pristup

obveznom školovanju, pristup bolnicama, trgovinama, fakultetima, dostupnost cesta, zračnih

luka, željeznica. Mjerenje uključenosti i kvalitete života uključuje pokazatelje: raspoloživog

dohotka domaćinstva, očekivanog trajanja života, indeksa starenja, razlike stope

nezaposlenost žena i muškaraca. Za mjerenje atraktivnosti područja s obzirom na ekološku

vrijednost predloženi su: stepen ozonske koncentracije, onečišćenja zraka, osjetljivost na

klimatske promjene. Za mjerenje uspješnosti realizacije integriranog policentričnog

teritorijalnog razvoja predloženi su pokazatelji: neto stopa migracija, kooperacijska

intenzivnost i stupanj kooperacije pojedine teritorijalne jedinice.

Grupiranje pokazatelja prema ciljevima regionalne politike, odnosno prema posebnim

područjima koja se žele mjeriti, prikazano je primjera radi u monografiji koja se bavi

regionalnim disparitetima u teritorijalnom razvoju Republike Češke.3 Polazeći od koncepcije

regionalnih dispariteta i njihovih podjela prema područjima, u ovoj studiji identificirane su tri

osnovne razvojne dimenzije važne za mjerenje regionalne nejednakosti: socijalna, ekonomska

i teritorijalna. U okviru njih definirana su potpodručja koja su predmet mjerenja razvoja

teritorijalnih jedinica. Na primjer, za mjerenje socijalnih dispariteta važni su pokazatelji

stanovništva, socijalne infrastrukture i socijalne patologije, dok su za mjerenje ekonomskih

dispariteta uzeti u obzir pokazatelji ekonomske snage, razvojnog potencijala, ekonomske

strukture i radne snage. Kod mjerenja teritorijalnih dispariteta također su korišteni i

pokazatelji fizičko-geografskog potencijala, kao i razvijenosti prometne i tehnološke

infrastrukture te stanje okoliša.

2 Ciljevi: jake lokalne ekonomije, inovativna područja, slobodan pristup uslugama, tržištu i radu, inkluzivnost i kvaliteta života, atraktivna područja visoke ekološke vrijednosti, integrirani policentrični teritorijalni razvoj. 3 http://disparity.vsb.cz/edice_cd/cd11_regdis_mono_angl/pdf/Regional%20disparities.pdf

10

OECD je u oktobru 2014 uspostavio web stranicu sa intencijom da mjeri blagostanje regiona i

gradova, a na osnovu metodološkog vodiča (OECD, 2014). Ovaj indeks je baziran na jedanaest

tema koje su definirali kao centralne za kvalitet života. Pored ovog važno je naglasiti da ovaj

indeks služi za uočavanje trendova tokom vremena, rangiranje, te razumijevanje nejednakosti

između regiona.

Tabela 2: OECD indeks regionalnog blagostanja

Tema Indikator

Mat

eri

jaln

o

stan

je

Prihod Kućni raspoloživi dohodak po glavi stanovnika (realni u $ PPP)

Zaposlenje Stopa zaposlenosti (%)

Stopa nezaposlenosti (%)

Stambeni uslovi Broj soba po osobi ( omjer)

Kva

lite

t ži

vota

Zdravstvo Očekivano trajanje života po rođenju (godine)

Dobno prilagođena stopa smrtnosti (na 1 000 stanovnika)

Obrazovanje Udio radne snage sa najmanje srednjom stručnom spremom (%)

Okoliš Procijenjena prosječna izloženost zagađenju zraka PM 2,5 (μg/m³), na osnovu podataka satelitskih snimaka, 2012

Sigurnost Sopa ubistava (na 100 000 stanovnika)

Građanska aktivnost Izlaznost birača (%)

Dostupnost usluga Udio domaćinstava sa širokim pristupom (%)

Sub

jekt

ivn

o

bla

gost

anje

Zajednica Procenat stanovništva koje ima prijatelje ili rodbinu na koje se može osloniti u slučaju potrebe

Zadovoljstvo životom

Prosječna samoprocjena zadovoljstva životom na skali od 0 do 10

Izvor: OECD Database Regionalnog blagostanja

Naprijed prezentirani pregled ukazuje na veliki broj različitih pokazatelja, i na osnovu njih

konstruiranih kompozitnih indeksa koji mjere nivo razvijenosti nacionalnih ekonomija, regija i

jedinica lokalne samouprave. Krajnji cilj je dobiti što realniju sliku razvijenosti pojedinih nivoa,

kao i izmjeriti stepen regionalnih nejednakosti odnosno dispariteta (kada se analize rade

unutar određene zemlje). S obzirom na dosta visok nivo regionalnih nejednakosti u Federaciji

BiH, kao i problem „demografskog pražnjenja“ određenih krajeva, prioritetni cilj regionalne

politike trebao bi biti ublažavanje navedenih problema. Identifikacija i mjerenje regionalnih

nejednakosti osnovni je uslov za odabir odgovarajućih instrumenata ekonomske politike

usmjerenih na njihovo rješavanje. Pritom je važno pitanje koje indikatore odabrati za njihovu

identifikaciju i mjerenje. Ovdje se prvenstveno želi naglasiti da nisu svi indikatori i kompozitni

indeksi primjenjivi za mjerenje svih razina prostornih jedinica. Pored toga, izbor indikatora,

kao što smo vidjeli iz pregleda, prevashodno je determiniran proklamovanim razvojnim

11

ciljevima (npr. ravnomjeran regionalni razvoj, demografska obnova, smanjenje fiskalnih

neravnoteža).

III INDEKSI LOKALNOG / REGIONALNOG RAZVOJA U ZEMLJAMA

OKRUŽENJA

Uvidom u metodologije mjerenja razvoja u zemljama u regionu možemo konstatovati da su

najznačajniji iskorak po tom pitanju napravile Slovenija4, Hrvatska i Crna Gora. U ovom

poglavju se detaljnije analiziraju metodologije primijenjene u Hrvatskoj i Crnoj Gori.

IV 1. Metodologija izračunavanja Indeksa razvijenosti za Republiku

Hrvatsku

Briga za uravnotežen privredni razvoj svih dijelova zemlje u Hrvatskoj predstavlja ustavnu

kategoriju. Donošenjem Zakona o regionalnom razvoju (ZRR) 2009. godine kao temelj za

ocjenjivanje i kategorizaciju jedinica lokalne samouprave (JLS) i jedinica regionalne

samouprave (JRS) uveden je indeks razvijenosti. Vlada Hrvatske je 2010. godine donijela

Uredbu o indeksu razvijenosti, kojom su uređeni: pokazatelji za izračun indeksa razvijenosti,

izračun vrijednosti indeksa razvijenosti i udio pojedinog pokazatelja u ukupnoj vrijednosti

indeksa razvijenosti.5

Indeks razvijenosti je kompozitni pokazatelj koji se računa kao ponderirani prosjek pet

socioekonomskih pokazatelja:

1. prosječan dohodak per capita (X1),

2. prosječni izvorni prihodi JLS-a odnosno JRS-a per capita (X2),

3. prosječna stopa nezaposlenosti (X3),

4. kretanje stanovništva (X4),

5. udio obrazovanog stanovništva u ukupnom stanovništvu dobi 16-65 godina (X5).

Indeks razvijenosti lokalne jedinice c izračunava se pomoću formule:

Ic = 0,25xc1 + 0,15xc2 + 0,3xc3 + 0,15xc4 + 0,15xc5 c=1,2,....,m

gdje su xci, i = 1,2,...,5 normalizirane vrijednosti pokazatelja Xi za jedinicu c.

Stopa nezaposlenosti je omjer broja nezaposlenih i radne snage (zbir svih zaposlenih i

nezaposlenih osoba na području pojedine općine, grada odnosno županije).

4 Slovenija, na primjer, za kompartaivnu analizu razvijenosti regija u svom Izvještaju o razvoju, koristi bruto društveni proizvod. 5 Identičan način izračun indeksa, uredila je i Crna Gora svojom razvojnom strategijom iz 2010. godine (Satrategija regionalnog razvoja Crne Gore 2010. – 2014.)

12

Dohodak po stanovniku predstavlja omjer ukupnog iznosa dohotka kojega su tokom jednog

poreznog razdoblja (kalendarska godina) ostvarili porezni obveznici, fizičke osobe s

prebivalištem ili uobičajenim boravištem na području općine, grada odnosno županije za koju

se vrši izračun, i broja stanovnika koji žive na području te jedinice.

Budžetski prihodi općine, grada odnosno županije po stanovniku izračunavaju se kao omjer

ostvarenih prihoda općine, grada odnosno županije, umanjenih za prihode od domaćih i

stranih pomoći i donacija, iz posebnih ugovora: sufinansiranje građana za mjesnu samoupravu,

ostvarene na osnovi dodatnih udjela u porezu na dohodak i pomoći za izravnanja za

finansiranje decentraliziranih funkcija i od prireza porezu na dohodak, i broja stanovnika na

području općine, grada odnosno županije.

Opće kretanje stanovništva predstavlja omjer usporedivog broja stanovnika općine, grada

odnosno županije u dva zadnja popisa stanovništva Republike Hrvatske, a prema podacima

Državnog zavoda za statistiku RH.

Stopa obrazovanosti je udio stanovništva sa završenom srednjom školom i višim nivoom

obrazovanosti u ukupnom stanovništvu, u dobi između 16 i 65 godina, na području općine,

grada, odnosno županije.

Treba naglasiti da se prema članku 10. Uredbe vrijednost indeksa razvijenosti izračunava kao

ponderirani prosjek odstupanja standardiziranih vrijednosti navedenih propisanih pokazatelja

(stope nezaposlenosti, dohotka po stanovniku, budžetskih prihoda općine, grada, odnosno

županije po stanovniku, općega kretanja stanovništva i stope obrazovanosti), od prosjeka

Republike Hrvatske.

Uredbom o indeksu razvijenosti određeno je provođenje normalizacije pokazatelja Xi pomoću

minmax metode pri čemu se umjesto početne vrijednosti pokazatelja posmatra njegova

udaljenost od najmanje vrijednosti u uzorku relativno na raspon vrijednosti pokazatelja.

Nadalje, normalizirana vrijednost svakog pokazatelja dijeli se s normaliziranom vrijednosti

pokazatelja na nivou Hrvatske te se dobiva

𝑥𝑖∗ =

𝑥𝑖 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

𝑥𝑖,𝑚𝑎𝑥 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

𝑥𝑖,𝐻𝑅 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

𝑥𝑖,𝑚𝑎𝑥 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

=𝑥𝑖 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

𝑥𝑖,𝐻𝑅 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

Temeljem indeksa razvijenosti JLS-i su kategorizirani u pet skupina, dok su JRS-i kategoriziranei

u 4 skupine. Status potpomognutog područja stiču JLS-i kategorizirani u skupine I i II, te JRS-i

kategorizirani u skupinu I.

Tabela 3. Kategorijacija JLS i JRS prema indeksu razvijenosti u Hrvatskoj

Skupina Vrijednost JLS indeksa Skupina Vrijednost JRS indeksa

I <50 I <50

II <50, 75> II <50, 75>

13

III <75, 100> III <75, 100>

IV <100, 125> IV <100, 125>

V >125 V >125

Postupak ocjenjivanja i razvrstavanja JLS-a i JRS-a prema indeksu razvijenosti provodi se svake tri godine.

IV 2. Metodologija izračunavanja Indeksa razvijenosti za Crnu Goru

U cilju mjerenja stepena razvijenosti jedinica lokalne samouprave, u Crnoj Gori se, slično kao

u Hrvatskoj, računa indeks razvijenosti (kompozitni pokazatelj) kao ponderisani prosjek više

osnovnih društveno-ekonomskih pokazatelja. Inicijalno su identificirani pokazatelji koji su

razvrstani u tri grupe, i to:

pokazatelji ekonomske razvijenosti - dohodak po stanovniku, udio osoba koji ostvaruju

prihode u ukupnom stanovništvu, i vlastiti i zajednički prihodi lokalnih budžeta po

stanovniku;

pokazatelji strukturnih promjena – stopa nezaposlenosti, stopa zaposlenosti i socijalna

pomoć po stanovniku;

pokazatelji demografske razvijenosti – opšte kretanje stanovništva, stopa obrazovanja,

gustina naseljenosti, indeks starosti i vitalni indeks.

Pokazatelji kao što su dohodak po stanovniku, vlastiti i zajednički prihodi lokalnih budžeta po

stanovniku, stopa nezaposlenosti, identificiranu su kao ključni pokazatelji socio-ekonomskih

razlika. Ovo su standardni pokazatelji uključeni u indeks. Njima su, u skladu sa dostupnošću

podataka na nivou jedinica lokalne samouprave, pridodata još dva pokazatelja - opšte kretanje

stanovništva i stopa obrazovanja.

Stopa nezaposlenosti se izračunava kao odnos broja nezaposlenih i zbira broja svih zaposlenih

i nezaposlenih osoba na području jedinice lokalne samouprave.

Dohodak po stanovniku se računa kao odnos ukupnog iznosa oporezivnog dohotka koga su

tokom jedne fiskalne godine ostvarili poreski obveznici, fizička lica s prebivalištem ili

uobičajenim boravištem na području jedinice lokalne samouprave za koju se vrši

izračunavanje, i broja stanovnika koji žive na području te jedinice. Dohodak uključuje ukupni

iznos ostvarenog dohotka prema svim izvorima oporezivog dohotka u skladu sa zakonom.

Budžetski prihodi jedinica lokalne samouprave po stanovniku, izračunavaju se kao odnos

ukupno ostvarenih prihoda budžeta jedinica lokalne samouprave, umanjenih za prihode od

prireza porezu na dohodak, prihode iz egalizacionog fonda, uslovne dotacije, donacije,

pozajmice, subvencije, prihode od prodate imovine i prenesena sredstva iz prethodne godine

i ukupnog broja stanovnika koji žive na području te jedinice lokalne samouprave. Zapravo, to

su sopstveni i zajednički prihodi budžeta jedinica lokalne samouprave umanjeni za prirez

14

porezu na dohodak fizičih lica i podijeljeni sa brojem stanovnika na nivou jedinice lokalne

samouprave.

Opšte kretanje stanovništva, odnosno stopa rasta stanovništva jedinica lokalne samouprave,

dobija se upoređivanjem broja stanovnika jedinica lokalne samouprave prema rezultatima dva

poslednja popisa stanovništva u Crnoj Gori (1991. i 2003. godina).

Stopa obrazovanja se računa kao udio stanovništva sa završenom srednjom, višom i visokom

školom u ukupnom stanovništvu, u dobi između 15 i 64 godine, na području jedinice lokalne

samouprave.

U skladu sa izabranim pokazateljima, indeks razvijenosti se izračunava kao prosječno

ponderisano odstupanje standardizovanih vrijednosti ovih pokazatelja od nacionalnog

prosjeka.

Standardizacija pokazatelja se vrši po sledećoj formuli:

Xi STAND=(Xi-Xmin)/(Xmax-Xmin)

pri čemu Xi predstavlja vrijednost pokazatelja za pojedinu jedinicu lokalne samouprave, dok

Xmin i Xmax predstavljaju minimalnu, odnosno maksimalnu vrijednost pokazatelja na nivou svih

jedinica lokalne samouprave.

Indeks razvijenosti za Crnu Goru se računa za poslednje tri godine, odnosno za tri godine koje

prethode postupku ocjenjivanja. Ponderi za različite indikatore su arbitrarno utvrđeni. Ispod

su date vrijednosti pondera za svaki od pokazatelja koji ulaze u sastav indeksa razvijenosti:

1. Dohodak per capita 25%

2. Stopa nezaposlenosti 15%

3. Budžetski prihodi (spostveni i zajednički) jedinica lokalne samouprave (per capita)

15%

4. Opšte kretanje stanovništva (stopa rasta stanovništva) 25%

5. Stopa obrazovanja stanovništva 20%

U odnosu na Hrvatsku, moguće je uočiti nešto uvećane pondere demografskih pokazatelja6 u

ukupnom indeksu (45 posto ukupne težine indeksa), odnosno relativno izjednačeno učešće

ekonomsko-strukturnih i demografskih pokazatelja.

6 Obzirom da problem demografskog pražnjenja predstavlja ozbiljnu poteškoću za razvoj regiona i pojedinih jedinica lokalne samouprave u Crnoj Gori.

15

IV OSVRT NA POSTOJEĆU METODOLOGIJU I ANALIZA DOSTUPNIH

POKAZATELJA ZA UTVRĐIVANJE INDEKSA RAZVIJENOSTI U FEDERACIJI

BIH

Federalni zavod za programiranje razvoja već duži niz godina priprema i objavljuje indeks

razvojai u Federaciji BiH. Od početka njegovog objavljivanja Zavod je u nekoliko navrata vršio

reviziju metodologije izračuna indeksa razvijenosti. Prema posljednjem objavljenom

rangiranju kod utvrđivanja zbirnog indeksa razvijenosti općina/kantona u Federaciji BiH,

korišteni su sljedeći pokazatelji:

1. stepen zaposlenosti stanovništva,

2. stepen nezaposlenosti stanovništva,

3. broj učenika osnovnih i srednjih škola na 1000 stanovnika,

4. proksi dohotka kroz prosječni prikupljeni porez (prikupljeni porez po općinama po

glavi stanovnika) i

5. odsutno stanovništvo u odnosu na popis iz 1991. godine.

Indeks se računa kako prosti prosjek navedenih indikatora. Zapažanja u vezi sa indikatorom i

njegovim izračunom predstavljena su u tekstu koji slijedi. Najprije dajemo osvrt na korištene

indikatore sa prijedlozima unapređenja prilikom izrade novog indeksa razvoja.

Budući da stopa nezaposlenosti i stopa zaposlenosti mjere dosta sličnu stvar i iskazuju visok

stepen korelacije, u izračun indeksa treba uzeti samo jedan od ovih indikatora. Kako prema

stopi nezaposlenosti neke vrlo male JLS (primjera radi Ravno) mogu biti dosta visoko

rangirane, prijedlog je da se koristiti stopa zaposlenosti, tj. da se u odnos stavi broj zaposlenih

i procijenjeno stanovništvo u uzrastu od 15 do 64 godine. Dodatni razlog za uključivanje ovog

pokazatelja predstavlja činjenica da pad nezaposlenosti na određenom području ne mora

rezultirati istovremenim porastom zaposlenosti na tom području i obrnuto. Određeno

ograničenje vezano za izračun indikatora stopa zaposlenosti vezano je za to da se radi o

procijenjenom broju stanovnika, a ne o egzaktnom pokazatelju.

Uključivanje indikatora dohotka po stanovniku u posljednjoj verziji rangiranja se smatra bitnim

iskorakom kod računanja indeksa u posljednjih nekoliko godina. Ovaj indikator se smatra

relativno kvalitetnom zamjenom za bruto društveni proizvod po stanovniku koji se ne

operacionalizira na nivou kantona ili JLS. Konceptualno, ako se problemu regionalne

razvijenosti pristupa sa stanovišta blagostanja stanovništva, prosječan dohodak po stanovniku

bi upravo to trebao i izražavati (što proizlazi iz njegovog sadržaja kao pokazatelja kupovne

moći stanovništva, pa stoga i nivoa blagostanja).7 Ipak, predlaže se da se, slično kao u Hrvatskoj

7 Međutim, treba voditi računa da kupovna moć nije određena samo visinom dohotka po stanovniku već zavisi i od troškova života u pojedinim područjima koji se mogu značajno razlikovati između regija. Stoga, postoje razmišljanja da bi opravdano bilo u indeks razvijenosti uključiti i dodatne pokazatelje kojima se može izmjeriti nivo blagostanja stanovništva. Primjera radi: veličina stambenog prostora po stanovniku, potrošnja električne

16

i Crnoj Gori, provjeri mogućnost da se, umjesto prikupljenih poreza, koristi osnova za obračun

poreza (prije bilo kakvih odbitaka), tj. ukupno prijavljeni dohodak po stanovniku. Ovdje je

bitno fokusirati se na osnovu poreza na dohodak budući da su moguće drugačije stope za neke

poreze po kantonima, kao i da su kod nekih drugih poreza trenutno uključenih u izračun ovog

indikatora primjećene značajne varijacije po godinama.

U slučaju indikatora „broj učenika osnovnih i srednjih škola na 1000 stanovnika“ problem

nailazimo kod općina u Kantonu Sarajevo gdje je očigledno da imamo situaciju da učenici iz

jedne općine pohađaju školu u drugoj općini. Ovo vrijedi za osnovne, ali posebno za srednje

škole. Imajući ovo u vidu, zaključeno je da se ovaj indikator isključi iz budućeg izračuna indeksa.

Obzirom na izražen problem negativnih demografskih kretanja praktično na cijelom području

Federacije BiH, umjesto broja učenika, moguće je koristiti indikator učešća starog

(izdržavanog) stanovništva kao omjera broja stanovnika preko 65 godina i ukupnog broja

stanovnika na području JLS kao pokazatelja biodinamičke i potencijalne vitalnosti stanovništva

nekog područja.

U vezi sa indikatorom odsutno stanovništvo problem predstavlja činjenica da se radi o dosta

velikom vremenskom horizontu (27 godina) i da se javljaju situacije da su prema ovom

indikatoru neke JLS (primjera radi, Novi Grad Sarajevo) dosta nisko rangirane iako broj

stanovnika u istim kontinuirano raste u zadnjih 5 ili 10 godina. Zaključeno je da se ovaj

indikator zamijeni sa indikatorom kretanja broja stanovnika gdje bi se u obzir uzelo prirodno

kretanje (rođeni minus umrli) i mehaničko kretanje, tj. migracije (doselili minus odselili). U

slučaju migracija potrebno je uzeti u obzir unutrašnje i vanjske migracije8. Takođe, obzirom na

godišnje oscilacije ovog indiktora, konstatovano je da je neophodno izračunati prosječno

kretanje za minimalno tri posljednje godine.

Obrazovanost stanovništva važan je pokazatelj raspoloživosti ljudskih resursa odnosno

ljudskog kapitala koji teoretičari razvoja smatraju sve značajnijim faktorom razvoja. Primjera

radi, istraživanja za Hrvatsku pokazuju da je fizički kapital bio najznačajniji faktor rasta prije

tranzicije dok su se ljudski kapital i ukupna produktivnost faktora proizvodnje pokazali

ključnim faktorima za objašnjavanje prirode ekonomskog rasta nakon 1990. godine (Raguž,

Družić i Tica, 2012). Nekoliko je opće prihvaćenih činjenica među istraživačima u ovoj oblasti:

(1) savremeni tokovi kapitala idu sve izraženije k područjima na kojima je visoka koncentracija

obrazovanog stanovništva; (2) ljudski kapital temeljna je konkurentska prednost nacionalnih,

regionalnih i lokalnih privreda; (3) dugoročne analize pokazuju da su se uvijek brže razvijala

područja s obrazovanijim stanovništvom; (4) što je stanovništvo obrazovanije, to je manje

izloženo riziku siromaštva. Uprkos navedenim argumentima za uključivanje indikatora stepena

obrazovanja u izračun budućeg indeksa, problem nalazimo u činjenici da su ovi podaci

dostupni od popisa do popisa stanovništava, dakle, svakih deset godina. Budući da se radi o 2-

energije, vode i plina po stanovniku, broj automobila na 1000 stanovnika, broj korisnika Interneta po stanovniku i drugo. 8 Ovaj podatak objavljuje Federalni zavod za statistiku.

17

3 obrazovna ciklusa, a da je namjera da se indeks razvoja računa na godišnjem nivou, korištena

je verzija ovog indikatora koja se odnosi na obrazovanost radne snage.

U zemljama okruženja, prilikom izračuna indeksa razvijenosti koristi se i indikator „budžetski

prihodi po stanovniku“ koji se računa kao omjer ostvarenih prihoda umanjenih za prihode: od

domaćih i stranih pomoći i donacija, iz posebnih ugovora: sufinansiranje građana za mjesnu

samoupravu, ostvarenih na osnovu dodatnih udjela u porezu na dohodak i pomoći za

izravnanja za finansiranje decentraliziranih funkcija od prireza porezu na dohodak i od prodaje

nefinansijske imovine, te broja stanovnika na području JLS. Budžetski prihodi

lokalnih/kantonalnih budžeta po stanovniku realno izražavaju stvarnu snagu privrede. Oni su

dobar pokazatelj iz razloga što visina tih prihoda posredno utiče na životni standard

stanovništva, omogućujući zadovoljavanje javnih potreba koje se iz njih finansiraju. Problem

sa ovim indikatorom bi se pojavio u slučaju Kantona Sarajevo gdje je odnos raspodjele prihoda

od poreza na dohodak bitno drugačiji u poređenju sa drugim kantonima u Federaciji BiH. Iz

tog razloga, prije nego se naprave neophodni prerečuni i riješe problemi u vezi sa pristupom

neophodnim podacima na nivou općina i kantona9, ovaj pokazatelj ne treba uključivati u

izračun indeksa razvoja.

Tokom rada na projektu pripreme prijedloga novog indeksa razvijenosti pojavila se ideja

uključivanja i dodatnog indikatora vezanog za gustoću naseljenosti10 lokalnih zajednica. Od

ovog indikatora se odustalo budući da, prema savremenom pristupu problematici razmještaja

stanovništva i njegovog uticaja na privredni razvoj, nema jednostrane zakonitosti: negdje je

visoka gustoća naseljenosti gotovo sinonim za nerazvijenost, dok drugdje pak obilježava visoko

razvijena urbana središta. S obzirom na specifičnosti teritorijalne podjele FBiH, na gustoću

naseljenosti, osim društveno-ekonomskih faktora, uveliko utječu i brojni drugi faktori. To se

primjera radi odnosi na veličinu površine JLS-a koja je određena njihovim administrativnim

granicama, te konfiguraciju terena i geografska obilježja područja na kojima se one prostiru,

što dominantno uvjetuje razmještaj i koncentraciju privrednih djelatnosti, stambenih prostora

i stanovništva, ali i namjenu zemljišta u JLS-ima, nezavisno o njihovoj veličini. Zbog toga se

ispodprosječna ili iznadprosječna gustoća naseljenosti ne može jednostrano povezati s

pozitivnim ili negativnim razvojnim tendencijama.

U vezi sa trenutnom metodologijom Zavoda traba još primijetiti da korišteni podaci nisu

normalizovani iako su u pitanju različite skale kod indikatora uključenih u indeks. Ovo svakako

treba korigirati. Takođe, indeks se računa kao prosti prosijek, tj. svi indikatori imaju istu

9 Ovi podaci nisu javno dstupni i potrebno je dosta vremena za njihovu kalkulaciju budući da je potrebno analizirati pojedinačno budžete svake JLS ili kantona. Ukoliko se promijeni pristup i opredjeli za računanje indeksa svakih tri ili pet godina (što je slučaj recimo u Hrvatskoj ili Crnoj Gori) mišljenja sam da bi vrlo važno bilo uključivanje i navedenog indikatora u izračun indeksa. 10 Razmišljalo se još i o indikatoru pristupa javnim komunalnim uslugama na području JLS (priključak na javni vodovod i kanalizacionu mrežu, priključak električne energije u nastanjenim stambenim objektima). Od njega se odustalo obzirom da je isti dostupan od popisa do popisa stanovništva.

18

specifičnu težinu. U novoj verziji indeksa potrebno je, na osnovu izabrane metode, dodijeliti

različitu specifičnu težinu pojedinim indikatorima.

V PRIJEDLOG NOVE METODOLOGIJE ZA UTVRĐIVANJE NIVOA

RAZVIJENOSTI OPĆINA I KANTONA U FEDERACIJI BIH

Kako je ranije navedeno, nakon što je dat osvrt na izračun indikatora lokalnog/regionalnog

razvoja u zemljama okruženja i svijetu, u svjetlu dobijenih nalaza napravljena je ocjena

metodologije izračuna indeksa razvijenosti koji se trenutno primjenjuje od strane Zavoda za

programiranje razvoja FBiH. Nakon toga se, imajući u vidu dostupne statističke podatke u FBiH

i njihov kvalitet, u konsultacijama sa predstavnicima Zavoda i UNDP-a u BiH, pristupilo

izračunu novog indeksa.

Za izračun je korišteno ukupno pet indikatora. To su:

1) prosječan dohodak per capita (X1),

2) prosječna stopa zaposlenosti (X2),

3) kretanje stanovništva (X3),

4) udio starog stanovništva u ukupnom stanovništvu (X4),

5) stepen obrazovanja radne snage.

Dohodak po stanovniku (X1) se računa kao odnos ukupnog iznosa oporezivnog dohotka koga

su tokom jedne fiskalne godine ostvarili poreski obveznici, fizička lica s prebivalištem ili

uobičajenim boravištem na području jedinice lokalne samouprave za koju se vrši

izračunavanje, i broja stanovnika koji žive na području te jedinice. Dohodak uključuje ukupni

iznos ostvarenog dohotka prema svim izvorima oporezivog dohotka u skladu sa zakonom.

Stopa zaposlenosti se računa kao odnos ukupnog broja zaposlenih na području JLS (prema

podacima Zavoda za statistiku FBiH) i radno sposobnog stanovništva na području date JLS

(procjena Zavoda za statistiku FBiH) za posljednju dostupnu godinu.

Indikator kretanje stanovništva se računa kao odnos zbroja prirodnog priraštaja (rođeni –

umrli) i migracija (unutrašnje i vanjske) na području određene JLS prema ukupnom

stanovništvu date JLS. Zbog problema u vezi sa konzistentnošću podataka o broju stanovnika

prije i nakon popisa iz 2013. godine, ovaj indikator je (umjesto za 10 godina kako je to slučaj u

Hrvatskoj ili Crnog Gori) računat za period posljednjih pet godina.

Indikator udio starog stanovništva se računa kao odnos broja stanovnika sa 65 godina i više na

području određene JLS u odnosu na ukupan broj stanovnika date JLS u posljednjoj dostupnoj

godini.

19

Indikator stepen obrazovanja se računa kao odnos zaposlenih i nezaposlenih sa srednjom,

višom i visokom školom prema ukupno registrovanom broju zaposlenih i nezaposlenih (radna

snaga).

Podaci su normalizirani koristeći verziju min-max metode na način kako je to učinjeno u

Republici Hrvatskoj i Crnoj Gori. Normalizirana vrijednost svakog pokazatelja dijeljena je s

normaliziranom vrijednosti pokazatelja na nivou FBiH, tj. prema slijedećoj formuli :

𝑥𝑖∗ =

𝑥𝑖 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

𝑥𝑖,𝑚𝑎𝑥 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

𝑥𝑖,𝐹𝐵𝑖𝐻 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

𝑥𝑖,𝑚𝑎𝑥 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

=𝑥𝑖 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

𝑥𝑖,𝐹𝐵𝑖𝐻 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

pri čemu Xi predstavlja vrijednost pokazatelja za pojedinu jedinicu lokalne samouprave, Xmin i

Xmax predstavljaju minimalnu, odnosno maksimalnu vrijednost pokazatelja na nivou svih

jedinica lokalne samouprave, dok XFBiH predstavlja vrijednost pokazatelja na nivou FBiH.

Nakon konsultacija sa predstavnicima UNDP-a i Zavoda za programiranje razvoja FBiH,

arbitrarno, tj. eksperstski 11 su utvrđeni ponderi za svaki od korištenih indikatora. Dajemo

vrijednosti pondera za svaki od pokazatelja koji ulaze u sastav indeksa razvijenosti:

1) Dohodak per capita 25%

2) Stopa zaposlenosti 20%

3) Opšte kretanje stanovništva (za tri posljednje godine) 20%

4) Učešće starog stanovništva (65 i više godina) 15%

5) Stepen obrazovanja stanovništva 20%

Dakle, indeks razvijenosti lokalne jedinice c računa se pomoću formule:

Ic = 0,25 Xc1 + 0,20 Xc2 + 0,20 Xc3 + 0,15 Xc4 + 0,120 Xc5 c = 1,2,...,m

gdje su Xci, i = 1,2, … ,5 normalizirane vrijednosti pokazatelja Xi za jedinicu c.

Kao što se može vidjeti, imajući u vidu izražen problem demografskog „pražnjenja“ pojedinih

područja u FBiH, gotovo jednaka specifična težina postavljena je na demografsku komponentu

indeksa razijenosti (kretanje stanovništva i učešće starog stanovništva) u odnosu na

ekonomsku komponentu – 35% naspram 45%.

Temeljem indeksa razvijenosti jedinice lokalne samouprave u FBiH su kategorizirani u pet

skupina (Tabela 4).

Tabela 4. Kategorizacija jedinica lokalne samouprave prema indeksu razvijenosti u FBiH

Skupina Vrijednost JLS indeksa Skupina Vrijednost indeksa na nivou kantona

11 Diskusija u vezi prednosti i nedostataka pojedinih metoda utvrđivanja pondera data je ranije u tekstu.

20

I >1,25 I >1,25

II <1,00, 1,25> II <0,75, 1,25>

III <0,75, 1,00> III <0,75

IV <0,60, 0,75>

V <0,60

Temeljem istog indeksa primijenjenog na nivou kantona, kantoni u FBiH su kategorizirani u tri

skupine (Tabela 5).

Tabela 5. Kategorizacija kantona prema indeksu razvijenosti u FBiH

Skupina Vrijednost indeksa na nivou kantona

Kanton

I >125 Kanton Sarajevo

II <60, 125> Hercegovačko-neretvanski kanton , Zapadnohercegovački kanton, Bosansko-podrinjski kanton Goražde, Zeničko-

dobojski kanton, Tuzlanski kanton

III <60 Srednjobosanski kanton, Unsko-sanski kanton, Posavski kanton, Kanton 10