Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za kroatistiku

Katedra za hrvatski standardni jezik

Zagreb, srpanj 2010.

PRILOZI

U HRVATSKOME STANDARDNOM JEZIKU

Mentorica: Studentica:

Dr. sc. Tatjana Pišković Tihana Bilešić

ZABRANJENO K

OPIRANJE

SADRŽAJ

1. UVOD...........................................................................................................................................2

2. PRILOZI KAO VRSTA RIJEČI..............................................................................................3

2.1. Definicije priloga..................................................................................................................4

2.2. Prilozi – svakojake riječi......................................................................................................82.2.1. Prilozi – imenice .............................................................................................................9

2.2.2. Prilozi – glagoli ............................................................................................................10

2.2.3. Prilozi – pridjevi ...........................................................................................................11

2.2.4. Prilozi – brojevi ............................................................................................................12

2.2.5. Prilozi – zamjenice .......................................................................................................13

2.2.6. Prilozi – prijedlozi ........................................................................................................14

2.2.7. Prilozi – čestice (i modalne riječi).................................................................................15

2.2.8. Prilozi – veznici ............................................................................................................18

3. VRSTE PRILOGA...................................................................................................................20

3.1. Mjesni prilozi......................................................................................................................20

3.2. Vremenski prilozi...............................................................................................................21

3.3. Namjerni prilozi.................................................................................................................21

3.4. Načinski prilozi...................................................................................................................21

3.5. Količinski prilozi................................................................................................................22

4. TVORBA PRILOGA................................................................................................................23

4.1. Sufiksalna tvorba................................................................................................................23

4.2. Prefiksalna tvorba..............................................................................................................26

4.3. Prefiksalno-sufiksalna tvorba...........................................................................................27

2

ZABRANJENO K

OPIRANJE

4.4. Sraslice.................................................................................................................................29

4.5. Polusloženice.......................................................................................................................31

4.6. Preobrazba..........................................................................................................................31

5. ZAKLJUČAK...........................................................................................................................32

6. LITERATURA..........................................................................................................................33

3

ZABRANJENO K

OPIRANJE

1. UVOD

Mnogi autori gramatika hrvatskog jezika osobito važnom smatraju podjelu riječi na

promjenjive i nepromjenjive, odnosno na samoznačne (autosemantične) i suznačne

(sinsemantične) vrste riječi. No, ni dan-danas ne postoji jedinstven stav o tome što su to vrste

riječi, kako se klasificiraju i koliko ih ima. Broj im varira od četiri do četrnaest, a najčešće se

svodi na deset. To su imenice, glagoli, pridjevi, prilozi, zamjenice, brojevi, prijedlozi, veznici,

uzvici i čestice.

Poseban problem u nastojanju da se riječi opišu kao vrsta predstavljaju prilozi. Razloga je

tomu više: smatraju se najraznordnijom vrstom riječi, pridaje im se gramatikalizirana i/ili

sinsemntična narav i tvrdi se da su izrazito polifunkcionalni. Zbog tih su osobitosti prilozi u

manje ili više tijesnim odnosima s gotovo svim vrstama riječi.1

Imajući u vidu razna morfološka, sintaktička, distribucijska, semantička,

pragmalingvistička i slična svojstva koja karakteriziraju priloge, u ovom će se radu nastojati

sistematično prikazati postojeće činjenično znanje o prilozima kao vrsti riječi. Najprije valja

razmotriti u kolikoj se mjeri pojedini jezikoslovci slažu u definiranju priloga i određenju njihova

značenja, kako tumače njihovu (ne)promjenjivost i samoznačnost (autosemantičnost). Potom

valja detaljno rasvijetliti odnose spram ostalih vrsta riječi te opisati načine i postupke njihove

tvorbe i preobrazbe2 (transformacije, konverzije, mutacije, transfiguracije).

Prilozi su u tradicionalnoj gramatici opisani kao vrlo heterogena vrsta riječi, no teško bi

neka sintaktička teorija stavila u istu skupinu sve ono što tradicionalna podjela svrstava u priloge.

S namjerom da se ugasi predrasuda o prilozima kao „klasi-smetlištu“ (Crystal 1971: 75) i da se

one riječi kojima se ne zna ime ne bi nazivale prilozima u radu će se zastupati ona stajališta koja

jednostavno objašnjavaju postojeće stanje i ne kompliciraju stvari.

1 Iz istih razloga Pranjković (2005: 19) priloge naziva „riječima sviju vrsta“.2 Babić (2002: 51, 566) preobrazbu ne smatra pravom tvorbom (zbog nedostatka djelovanja tvorbenih elemenata).

Tvrdi da je preobrazba postanak nove riječi prijelazom iz jedne vrste riječi u drugu bez posebnog dodavanja

tvorbenih elemenata. Osnova se ne mijenja ni glasovno ni naglasno, samo preuzima morfološke i sintaktičke osobine

vrste kojoj je pripala, ali često ne preuzima ni morfološke osobine. Tako je imenica Hrvatska nastala

supstantivizacijom od pridjeva hrvatska zemlja (N ž. r. jd.) izostavljanjem upravne riječi, a pridjev u liku za N sr. r.

jd. s naglaskom neodređenog oblika visoko popriložen je u prilog visoko.

4

ZABRANJENO K

OPIRANJE

2. PRILOZI KAO VRSTA RIJEČI

2.1. Definicije priloga

Prilozi se smatraju najraznovrsnijom vrstom riječi. Definiraju se na različite načine s

obzirom na nekoliko kriterija: funkciju ili ulogu koju riječ ima, položaj ili raspored riječi na

sintagmatskoj razini i značenje. Cilj je u ovom poglavlju sustavno prikazati definiranje priloga u

hrvatskim gramatikama, naglasiti stavove i iskaze koji su neupitni, ali i posebno razjasniti i

prikazati one koji su kontradiktorni i razilazeći.

S pravom ili ne, Maretić (1963: 522–523) ističe da su prilozi nepromjenjive riječi koje

ponajviše znače način, mjesto ili vrijeme, tj. odgovaraju na pitanje kako? (lijepo, dobro), na

pitanje gdje? kamo? kuda? (dolje, gore, onamo, svuda), na pitanje kada? (lani, jučer, danas). Oni

koji znače količinu odgovaraju na pitanje koliko? (mnogo, malo, dosta). Oni koji znače mjesto ili

vrijeme služe za bližu oznaku glagolima, a oni koji znače način mogu izbliže označavati glagole,

pridjeve i priloge (naprimjer lijepo pišu, vrlo lijep, vrlo lijepo). Vrlo rijetko prilog služi za oznaku

imenici. Za priloge koji ne znače ni način ni mjesto ni vrijeme tvrdi da služe za to da se smisao

rečenice raširi (čak, još, također), suzi (bar, jedva, samo), dopuni (gotovo, možda, tobože),

potkrijepi (baš, dabome, dakako, dašto) ili zaniječe ( riječcom ne).

Barić i ostali (2005: 273–274, 281) priloge nazivaju riječima koje se prilažu drugim,

obično punoznačnim, riječima da ih pobliže odrede. Smatra se da izriču slijedeće:

• okolnosti (mjesto, vrijeme, način, uzrok) u kojima se vrši radnja ili zbivanje, ili

traje stanje (Bio je gore, Otkad radiš, Kako je bilo, Bezrazložno se ljuti), a mogu

pobliže označavati i imenicu ako ona znači radnju (Putovanje ljeti je ugodno,

Nije dopušteno skretanje nalijevo);

• stupanj osobine (uz pridjeve i priloge izvedene od pridjeva – Radili su dovoljno

brzo, Kraj je bio nekako tužan) ili jakost radnje (uz glagole – Donekle se

iznenadio, Vrlo se žuri);

• neodbrojenu količinu (uz imenice ili imeničke zamjenice – Došlo je nešto

izletnika, Palo je mnogo snijega).

5

ZABRANJENO K

OPIRANJE

Navode i potvrdne, pokazne i odnosne priloge,3 a posebnom vrstom priloga nazivaju

riječi koje su po obliku prilozi, ali se ne prilažu pojedinim riječima ili dijelovima rečenice, nego

cijeloj rečenici. Takvi prilozi pokazuju stav govornika prema onome što se u rečenici govori i ne

vrše službu nijednog njezina dijela, pa ih odvajaju kao posebnu vrstu riječi pod imenom „čestice“

ili „modalne riječi“. Posebnom vrstom priloga smatraju i veznike (gdje, kad(a), kako, kamo,

kud(a), odakle, pošto, zašto, zato, stoga).

Težak i Babić (1992: 133–136) priloge definiraju kao nepromjenjive riječi koje se dodaju

najčešće glagolima za označavanje mjesta (ovdje), vremena (nikada), namjere (uzalud), načina

(onako), uzroka (zato) i količine (malo) radnje. Također tvrde da se prilozi mogu dodati i

pridjevima (prilično dobar), prilozima (malo prije),4 pa i imenicama (nekoliko hrastića). Prilozi

su i one upitne riječi na koje se kao odgovor očekuje neki prilog: gdje? kada? zašto? kako?

koliko? itd. Osim pravih priloga koji odgovaraju na određena pitanja i koji se u prvom redu

dodaju glagolima, navode i čitav niz priloga koji ne odgovaraju na ta pitanja, koji se dodaju svim

vrstama imenskih riječi i koji u određenoj mjeri i na određeni način mijenjaju smisao riječi ili

rečenice na koju se odnose. Tvrde da se takvi prilozi nazivaju nepravilnim prilozima, svrstavaju

ih u posebnu vrstu nepromjenjivih riječi pod imenom „riječce“ ili „partikule“, a mogu izricati:

potvrđivanje (da, dabome, dakako, dašto, doista), nijekanje (ne, nipošto), pitanje (zar, li),

pokazivanje (evo, eno, eto), posebno isticanje (bar, baš, čak), nesigurnost (jamačno, valjda,

možda), sumnju (navodno, tobože), suprotnost (međutim, pak), isključivanje (samo, jedino),

zaključivanje (dakle), dopuštanje (ipak) itd.

Silić i Pranjković (2005: 40, 241, 275) ističu da se prilozima izražavaju okolnosti u

kojima se ostvaruje radnja, stanje ili zbivanje glagola, a da te okolnosti mogu biti mjesto, vrijeme,

način, uzrok, uvjet ili namjera. Za oznaku mjesta postavljaju se pitanja gdje? kuda? kamo?

odakle? dokle?, za oznaku načina pitanje kako?, za oznaku uzroka pitanje zašto?, za oznaku

uvjeta pitanje pod kojim uvjetom?, a za namjeru pitanje s kojom namjerom? Smatraju ih

najraznovrsnijom vrstom riječi koja može dolaziti u najvećem broju različitih službi; osim što

označuju različite okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja, prilozi mogu dolaziti i u službi

atributa, naprimjer onaj čovjek ondje, prvi red desno, hladnoća zimi. Neki prilozi mogu dolaziti i

3 Za potvrdne, pokazne i odnosne priloge ne nude se primjeri, pa je teško reći o kakvim je prilozima riječ.4 Težak i Babić navode malo prije kao primjer u kojem se prilog dodaje prilogu. Isti taj primjer Babić navodi i kao

primjer srastanja dvaju priloga maloprije (2002: 566). U primjeru malo prije prije može biti ili prilog ili prijedlog,

ovisno o riječi koju kvalificira. O tome će još biti riječi u ovome poglavlju.

6

ZABRANJENO K

OPIRANJE

kao glavne sastavnice spojeva riječi u kojima se ponašaju kao imenice koje označuju količinu,

naprimjer litra vina, malo soli, mnogo vike, previše gluposti. No, u primjerima priložnih spojeva

riječi: vrlo loše, prilično grubo, previše jednostavno, dosta brzopleto, jako pametno, istaknute

riječi nazivaju česticama napominjući da su to po drugim klasifikacijama prilozi.

U svim navedenim definicijama priloga, od nešto starije Maretićeve do nekih novijih i

suvremenijih, mogu se primijetiti poteškoće u definiranju priloga, najčešće pri razlikovanju od

čestica. Navodi se da su prilozi riječi koje se prilažu nekim drugim riječima. Uglavnom su to

glagoli, a u ostalim slučajevima imenice, zamjenice, prilozi, pridjevi, brojevi i prijedlozi. Istina je

da isti oblik riječi (Tablica 1.) može stajati uz navedene vrste, no je li ta riječ u svim slučajevima

zaista prilog?

Većina jezikoslovaca tvrdi da su prilozi samostalne riječi, riječi koje imaju leksičko

značenje, oni su samoznačni (autosemantični). Takvo značenje imaju kada se prilažu glagolima,

no imaju li ga i kada se dodaju imenicama, zamjenicama, prilozima, pridjevima, brojevima i

prijedlozima kao u Tablici 1? Kojoj vrsti riječi pripadaju u tom slučaju? Silić (2005: 15) tvrdi da

je riječ prilog „samo onda kad označuje radnju (proces), tj. kada se nalazi uz glagol: Ivan radi

dobro, Ivan će doći sutra itd.“ Za njega riječ uz imenicu kvalificira imenicu, riječ uz pridjev

kvalificira pridjev, a riječ uz prilog kvalificira prilog. U primjeru vrlo dobar vrlo govori o

7

Tablica 1.

RIJEČVRSTA RIJEČI

KOJU KVALIFICIRAPRIMJER

malo

glagol On malo spava.

imenica Od malo kruha nećeš se udebljati.

zamjenica To očekujem od malo njih.

prilog Malo kasnije osjetio se potres.

pridjev Mama pije malo slađu kavu.

broj Put je odgođen zbog malo petih razreda.

prijedlog Sat je zazvonio malo iza ponoći.ZABRANJENO K

OPIRANJE

svojstvu dobar, a vrlo u vrlo dobro o okolnosti dobro. Za njega to ne mogu biti prilozi, nego

samo čestice. Prema tome, čestice se mora definirati kao riječi koje utvrđuju bilo svojstvo

svojstva, bilo karakter okolnosti.“5 Isto slijedi i u primjeru Od malo kruha nećeš se udebljati riječ

malo ne označava radnju, nije prilog nego čestica koja ima gramatičko značenje i kvalificira

imenicu kruh. Tako je i s ostalim primjerima iz Tablice 1. Malo je prilog samo u slučaju kada se

prilaže glagolu: On malo spava.

Još je nešto svojstveno riječi malo u slučajevima kada je ona čestica: ona tada može biti

samo u antepoziciji. U rečenici Malo kasnije osjetio se potres čestica malo kvalificira prilog

kasnije. Govori koliko se kasnije potres osjetio. Kada bi čestica bila u postpoziciji, izgledala bi

ovako: Kasnije se malo osjetio potres. U tom primjeru malo nikako nije čestica. Sada opisuje

glagol, njemu se prilaže i govori o okolnosti zbivanja – koliko se potres osjetio. Za priloge to

pravilo o pozicijama ne vrijedi. Prilog može biti i u antepoziciji i u postpoziciji. On spava malo.

On malo spava. I u jednom i u drugom slučaju prilaže se glagolu.

U nekim gramatikama prilozi se svrstavaju u skupinu promjenjivih riječi. Tako,

primjerice, Barić i ostali (2005: 274) priloge nazivaju promjenjivom vrstom riječi pridajući im

svojstvo komparacije. Tu tvrdnju ne treba olako prihvatiti i time komplicirati stvari. Ako se tvrdi i

prihvaća činjenica da su prilozi nepromjenjiva vrsta riječi, onda je potrebno osporiti njihove

zaključke. Naime, od pridjeva brzo (N jd. sr. r.) preobrazbom nastaje prilog brzo. Prilozi brže i

najbrže nisu komparativi priloga brzo, nego prilozi nastali preobrazbom komparativa (brže) i

superlativa (najbrže) pridjeva. Nadalje, Babić (1988–1989: 85) stupnjevanje uopće ne smatra

morfološkom kategorijom, nego tvorbenom. Dakle, čak i kada bi se prilozima priznalo svojstvo

5 Imajući u vidu takvo Silićevo tumačenje, treba voditi računa o tome da su prilozi punoznačna, a čestice

nepunoznačna vrsta riječi. U primjerima iz Tablice 1. punoznačni prilog malo odjednom postaje nepunoznačna

čestica malo. Može li se malo zaista toliko semantički isprazniti? Bi li bilo u redu govoriti da postoje i punoznačne

čestice odnosno nepunoznačni prilozi?

8

ZABRANJENO K

OPIRANJE

komparacije, oni ne bi bili promjenjiva vrsta riječi. Stupnjevanjem se dobiva nova riječ, a ne

drugi oblik iste riječi.

Bez obzira na to što neki prilozi nastaju od promjenjivih vrsta riječi (naprimjer pridjeva:

teško, zamjenica: svagdje, brojeva: jedanput i slično) ili srastanjem promjenjivih i nepromjenjivih

riječi (naprimjer prijedloga i imenica: nasmrt, izjutra), oni su nepromjenjivi jer unutar takvih

ustrojstava riječi više nisu ono što su izvan njih i više nemaju veze s kategorijom kojoj su prije

pripadale. Bilo da se radi o zamjeničkim prilozima bilo o brojevnim ili imeničkim prilozima, te su

riječi prilozi (nepromjenjivi), a ne neki „prijelazni“ ili „granični slučajevi“ između kategorije i

kategorije (Silić 2005: 16–18).6

Na početku je već rečeno da većina jezikoslovaca priloge smatra punoznačnim

(samoznačnim, autosemantičnim) riječima. No, i to se dovodi u pitanje kada nepunoznačne

(suznačne, sinsemantične) riječi postanu prilozi. Teško je reći ostaju li one i dalje nepunoznačne

– kao nepunoznačni prilozi ili se tada na neki način semantički nadopune.7 Isto je i u obrnutom

slučaju kada se prilozi semantički prazne postajući nepunoznačna vrsta riječi (što je prikazano u

slučaju kada prilog postaje čestica).

2.2. Prilozi – svakojake riječi

Očito je da je priloge kao vrstu riječi u nemalom broju slučajeva teško razlikovati od

nekih drugih vrsta riječi. Stvari su nešto jednostavnije kad ih treba razlikovati od promjenjivih

i/ili punoznačnih (imenica, priloga, pridjeva, zamjenica i brojeva), no kompliciraju se kod

nepromjenjivih i/ili nepunoznačnih (čestica, veznika, prijedloga i modalnih riječi). Razloga je

tomu više – od brkanja sintaktičkih službi s vrstama riječi do izrazite polifunkcionalnosti riječi

koje se nazivaju prilozima. Zbog toga će se u ovom dijelu više pozornosti posvetiti razlikovanju i 6 Kada Pranjković (1993: 27–31) govori o adverbijalizaciji zamjenica, pridjeva, brojeva i ostalih vrsta riječi, koristi

nazive poput „prilozi-zamjenice“, „priložne zamjenice“, „prilozi-veznici“, „priložni pridjevi“, „prilozi-glagoli“,

„prilozi-brojevi“ itd. Takva terminologija pomalo je zbunjujuća jer nije posve jasno o kojoj vrsti riječi se govori u

tim slučajevima. Sve adverbijalizirane riječi su prilozi pa ih tako treba nazivati, a atribuiraju se prema vrsti riječi od

koje su nastale; „zamjenički prilozi“, „brojevni prilozi“, „imenički prilozi“ itd.7 Mogu li se, primjerice, zamjenički ili pak upitni prilozi smatrati punoznačnim riječima? Pranjković (2005: 23) tvrdi

da je gotovo neosporno da su nepunoznačni; zamjenički zato što su zamjeničke riječi kojima se određuje mjesto,

prostor ili način uz pomoć svojevrsnog mikrosustava za obilježavanje kategorije lica, a upitni su suznačni naprosto

zato što su upitni (upitnom jezičnom jedinicom se ne daje obavijest, nego se obavijest traži).

9

ZABRANJENO K

OPIRANJE

nastanku priloga od ostalih vrsta riječi. Pripadnost vrsti riječi često ovisi o funkciji koju ta riječ

ima.8 U Tablici 2. navedeni su primjeri u kojima riječ puno mijenja tu pripadnost; u jednom je

slučaju prilog, u drugom čestica.

Pranjković (1993: 28) kaže da prilozi često prelaze u kategoriju veznika, prijedloga i

partikula, no govori i kako su sve druge vrste riječi podložne nekom vidu adverbijalizacije.9 Zato

priloge uvjetno naziva „riječima sviju vrsta“.

2.2.1. Prilozi – imenice

I Maretić (1963: 523–524) u svojoj gramatici ističe kako su neki prilozi zapravo ovaj ili

onaj padež neke imenice, pridjeva ili zamjenice. Za njega su dobro, zlo, lijepo, nemilo itd. upravo

akuzativi jd. sr. r., kradom, prvom, drugom, trećem su instrumentali jd., lani, ljeti, zimi lokativi jd.

(kao ženi, vodi), istina, sila i strahota nominativi jd., doma genitiv jd., a prilog žao je imenica u

nominativu i akuzativu jd. Njegova tumačenja i objašnjenja nastanka priloga od imenica drže se

povijesnog razvoja jezika, a neke se od tih riječi po suvremenijim klasifikacijama i ne smatraju

prilozima. No, i danas su neki padežni oblici u hrvatskom jeziku, a posebno instrumentalni10 u

velikoj mjeri adverbijalizirani, naprimjer: godinama, korakom, krišom, stranom, trkom, rodom,

dupkom, netragom itd.

Osim maloprije navedenih priloga koji su nastali adverbijalizacijom nekih imenskih

oblika postoji još niz drugih priloga koji nastaju od imenica nekim tvorbenim načinima.11

8 Pranjković (2005: 24) ističe da se kod nepromjenjivih i/ili suznačnih riječi relativno često događa da formalno ista

jedinica može imati raznolike funkcije, pa po tome pripadati različitim vrstama riječi, što kod promjenjivih u pravilu

nije slučaj.9 Adverbijalizacija (popriloženje) je preobrazba neke riječi u prilog.10 Pranjković (1993: 29) tvrdi da je to zato što su tipična instrumentalna značenja izrazito cikumstacijalne naravi.11 O tome više u poglavlju o tvorbi priloga.

10

Tablica 2.

RIJEČ FUNKCIJA PRIMJER VRSTA

punoizražava okolnost radnje Petar puno uči. prilog

kvalificira imenicu Od puno učenja boli glava. čestica

ZABRANJENO K

OPIRANJE

Govoreći o odnosu priloga i imenica, Pranjković (1993: 30) ističe slučaj kada je prilog dio

predikatnog imena – on tada dobiva nešto od imeničke predmetnosti, a kada je imenica dio

predikatnog imena, ona gubi nešto od svoje gramatičke predmetnosti, postaje indeklinabilna, na

neki način adverbijalizirana. To potvrđuju primjeri: Dobro mi je, Teško mu je, Mučno mi je

prema Strah me je, Muka mi je, Vrijeme im je.

U Tablici 3. navedeni su neki prilozi koji su formalno isti kao neki oblici imenica. Iako je

njihovo porijeklo zajedničko, njihova pripadnost vrstama priloga je različita.

Tablica 3.

IMENICE PRILOZI

sat Već satima čekam prijatelja ispred škole.

noć Noćima ne spava jer ga grize savjest.

dan Na strogoj je dijeti i danima nije pojeo pošten ručak.

jutro Jutrima ustaje prije svih ostalih.

dom Otišla je doma bez pozdrava.

posao U naš grad je stigao poslom.

2.2.2. Prilozi – glagoli

Osim glagolskih priloga (sadašnjeg i prošlog) nema nekih drugih glagolskih oblika koji bi

se svojim oblikom potpuno podudarali s nekim od priloga. U pravim glagolskim prilozima

(hodajući, pišući, došavši, rekavši) veza između priloga i glagola je vrlo očita. Osim što glagolski

prilozi izražavaju temeljna svojstva glagola (glagolski vid i (ne)prijelaznost), oni poprimaju i

funkcije (svojstva) priloga. Prikladni su za označavanje radnje kao okolnosti. Glagolski prilog

sadašnji označuje okolnost koja je istodobna s drugom radnjom, a glagolski prilog prošli označuje

okolnost u obliku radnje koja prethodi drugoj radnji.

Ostali „nepravi“ glagolski prilozi nastali su nekim tvorbenim načinom (uglavnom

sufiksacijom).12 Prilozi poput žmirećki, žmirećke, žmirke, skrivećki, skrivećke, puzećki, puzećke,

12 Barić i ostali (2005: 276) napominju da prilozi koji nastaju od priloga dodavanjem nekih priložnih sufikasa jače

obilježavaju priložnost.

11

ZABRANJENO K

OPIRANJE

klečećki, klečećke (kojima su zajednički sufiksi -ki, -ke) tvore se samo od nesvršenih glagola,

odnosno od glagolskih priloga sadašnjih. Oni su semantički potpuno podudarni s pravim

glagolskim prilozima.

Tablica 4.

GLAGOLI PRILOZI

šutjeti šutke, šuteći

stajati stojećke, stojeći

ležati ležećke, ležeći

Prilozi koji nastaju od glagolskih osnova određuju se kao načinski prilozi.

2.2.3. Prilozi – pridjevi

Postoji velik broj priloga čiji je oblik jednak obliku pridjeva. Takvi prilozi nastali su ili

adverbijalizacijom pridjeva srednjeg roda, većinom određenog, a katkad i neodređenog. ili

adverbijalizacijom pridjeva na -ski, -ji s dužinom na -i ili bez nje (Barić i ostali 2005: 275).

Tablica 5.

PRIDJEVI PRILOZI

zabrinuto Zabrinuto je hodao ulicom.

bratski Poljubili su se i zagrlili bratski.

pasji Pasji je živjeti na ulici.

Prilozi koji su nastali adverbijalizacijom pridjeva N sr. r. jd. odgovaraju na pitanje kako,

za razliku od pridjeva koji odgovaraju na pitanje kakvo. Prilozi koji su nastali adverbijalizacijom

posvojnih pridjeva na -ski ili -ji također odgovaraju na pitanje kako, a isti pridjevi odgovaraju na

pitanje čiji, koji ili kakav. Budući da spomenuti prilozi odgovaraju na pitanje kako, riječ je o

načinskim prilozima.

12

ZABRANJENO K

OPIRANJE

Spominjući „priloge-pridjeve“, Pranjković (1993: 29) navodi riječi koje služe kao odredbe

pridjeva i drugih priloga: vrlo, veoma, prilično, jako, malo itd. Oni za njega imaju značenje kojim

se obilježuje apstraktna količina ili stupanj svojstva, a takva semantika za posljedicu ima izrazitu

sintaktičku nesamostalnost. Tvrdi da oni stoga uopće ne dolaze u funkciju koja je svojstvena za

priloge, a to je adverbijalna funkcija. Za primjer navodi Ležim ovdje / danas / nauznak, ali Ležim

vrlo / jako / prilično. Za njega su ti primjeri dovoljni da dovede u pitanje njihovu pripadnost

kategoriji priloga. Zbog toga govori o nekoj vrsti „priloga-predmetka“ odnosno „priloga-

dometka“ (vrlo glomazan, prilično velik, malo lud).

Teško je prikloniti se ovakvu tumačenju. Nameće se pitanje zašto Pranjković riječi vrlo,

veoma i prilično uopće smatra pridjevima (i to nepromjenjivim)?13 Jako i malo, osim što mogu

biti pridjevi N sr. r. jd., mogu biti i prilozi. To potvrđuju rečenice u Tablici 6.

Tablica 6.

PRIDJEVI PRILOZI

Taj čovjek ima jako srce. Jako me boli zub.

Njegovo jako rame se slomilo. Jako te volim.

Malo dijete grli majku. Malo sam učila.

Malo pile trči dvorištem. Spavao je malo.

Rečenica Ležim jako nema nekog smisla, ali to samo znači da primjer nije dobro odabran,

a ne da jako nije i ne može biti prilog.14

2.2.4. Prilozi – brojevi

Prilozi mogu nastajati i adverbijalizacijom rednih i adverbijalizacijom glavnih brojeva i

pritom ne pripadati istoj vrsti priloga. Neki oblici brojevnih priloga jednaki su nekim oblicima

brojeva, primjerice: Rekao mi je to jednom dok je još uvijek bio uz mene. Prvo je rekao, zatim

13 Marković (2010: 80) tvrdi da je jedini domaći nesklonjiv pridjev nalik.14 Osim što mogu biti prilozi riječi malo i jako mogu biti i čestice u slučaju da ne kvalificiraju glagole nego neku

drugu vrstu riječi, naprimjer imenicu (Od malo kruha se nećeš udebljati), prilog (Jako teško će ti to oprostiti)…

13

ZABRANJENO K

OPIRANJE

porekao. Jednom je oblik D i L m. i sr. r. jd. glavnog broja jedan, ali i I ž. r. jd.15 Prvo je N sr. r.

jd. rednog broja.

Od glavnih brojeva nekim tvorbenim načinima nastaju i drugi prilozi: jedanput, dvaput,

jednostruko, dvostruko, udvoje, utroje, a od rednih prilozi poput: drugamo, drugdje, drukčije,

drugda…16

Nesklonjivi brojevi (pet, sedam, devet…) također se vladaju kao količinski prilozi.

2.2.5. Prilozi – zamjenice

Najzanimljiviji i u najvećem stupnju gramatikalizirani prilozi jesu zamjenički prilozi.

Svojstvena im je cirkumstancijalnost (okolnost vršenja glagolske radnje) koja prvenstveno

specificira priloge, te deiktičnost (upućivački karakter) i supstitutivnost (mogućnost zamijene

drugih riječi) koja specificira zamjenice (Pranjković 1993: 28).

Potpuno jednakih oblika između priloga i zamjenica nema puno; moguće je jedino da su

prilozi ovoliko, toliko, onoliko nastali adverbijalizacijom zamjeničkih pridjeva N sr. r. jd. Ostali

zamjenički prilozi nastaju nekim načinima tvorbe.

Tablica 8.

ZAMJENICE PRILOZI

posvojne naški, svojski

15 Babić (2002: 567) tvrdi da se radi o popriloženom instrumentalnom obliku.16 Pranjković (1993: 30) pravim prilozima s brojevnom semantikom naziva one koji su nastali od glavnih brojeva:

nadvoje, utroje, jednom, jedanput, dvokratno, trostruko, a za redne brojeve srednjeg roda kaže da funkcioniraju kao

rečenični prilozi, konektori: Prvo, treba dobro o svemu razmisliti, drugo, treba sve pripremiti, treće…

14

Tablica 7.

BROJEVI PRILOZI

glavni Jednom je pomislio kako bi bilo dobro iskušati svoje mogućnosti.

redni Marko bi prvo završio studij, a zatim počeo raditi.

ZABRANJENO K

OPIRANJE

pokazneovdje, ovamo, ovuda, ovoliko, tu, tamo, tuda, tada, tako, toliko,

ondje, onamo, onuda, onako, onoliko

upitno-odnosne gdje, kamo, kuda, kada, kako, koliko

neodređene negdje, nikada, svakuda, gdjekuda, nikuda, nikako, nekoliko

U Tablici 8. navedeni su primjeri priloga koji su nastali od nekih zamjenica. Bez obzira na

njihovo zajedničko porijeklo oni pripadaju različitim vrstama priloga.

2.2.6. Prilozi – prijedlozi

Postoji skupina formalno istih riječi koji uz glagolske oblike funkcioniraju kao prilozi, a

uz padežne oblike kao prijedlozi. Neke od njih su prikazane u Tablici 9.

Ponekad je teško, posebice izvan konteksta, razlikovati prilog od prijedloga. U već

spominjanom primjeru malo prije za koji Težak i Babić (1992: 133) kažu da je slučaj kada se

prilog dodaj prilogu, ne može se sa sigurnošću tvrditi da je prije zaista prilog. Stvar u prvom redu

otežava pravopis. Badurina, Marković i Mićanović (2007: 440) ispravnim smatraju pisati

maloprije, no Babić (2002: 566) ispravnim smatra i odvojeno pisanje malo prije. Stvari bi bile

jasnije i jednostavnije kada se ne bi nudile obje mogućnosti kao ispravne; prije bi bilo prijedlog u

slučaju kada se riječi pišu odvojeno, a prilog (kojem se dodaje drugi prilog) u slučaju kada se

riječi pišu sastavljeno. Problem raste kod odvojenog pisanja tih riječi izvan nekog konteksta.

Tako bi tek unutar konteksta Malo prije je došao, bilo jasno da je prije prilog, a unutar konteksta

15

Tablica 9.

PRIJEDLOZI PRILOZI

Doći će poslije večere. Poslije će doći.

Niže grada ima lijepo jezero. Spustio se niže.

Možete stati blizu crkve. Bila je blizu.

Okolo podneva idemo kući. Šetao se okolo.

ZABRANJENO K

OPIRANJE

Malo prije ponoći je zazvonio telefon, da je prije prijedlog. Drugim riječima, promatraju li se

riječi toga tipa izolirano iz konteksta, ne može se katkada ni reći kojoj vrsti pripadaju.

Sličan problem pojavljuje se kod pisanja priloga koji su nastali srastanjem prijedložno-

padežnih izraza.17 Babić, Finka i Moguš (1994: 75) tvrde da nije potrebno uvoditi nove jedinice u

jezik ako se kombinacijom postojećih može iskazati isto značenje. Kada je riječ o jedinicama na i

primjer smatraju da je suvišno u jezični popis uvoditi jedinicu naprimjer jer jedinice na i primjer,

napisane sastavljeno ili rastavljeno, ne mijenjaju osnovno značenje poruke. Kao dokaz navode:

Uzmimo na primjer ovu rečenicu i Uzmimo naprimjer ovu rečenicu. Silić (2005: 17–18) ne

podržava takva stajališta pa navodi primjere koji to opovrgavaju. Tvrdi da se ustrojstvo nasmrt

razlikuje od ustrojstva na smrt i funkcionalno i distribucijski. Prvo, nasmrt, ima morfološko i

leksičko značenje, a drugo, na smrt, sintaktičko.18 I u rečenici Zaljubio se u jesen ujesen za

istaknute riječi, promatrane sa sintaktičkog stajališta, tvrdi da označavaju dvije sasvim različite

kategorije; u jesen je predmet nečije zaljubljenosti – objekt u rečenici, a ujesen vrijeme nečije

zaljubljenosti – priložna oznaka vremena.

2.2.7. Prilozi – čestice (i modalne riječi)

Već su nekoliko puta spomenute teškoće u razlikovanju priloga od čestica, a i u samim

definicijama priloga može se naići na kontradiktorne primjere i izjave. Tako Silić i Pranjković

(2005: 241, 275) u svojoj gramatici na jednom mjestu tvrde da prilozi mogu biti glavne

sastavnice spojeva riječi u kojima se ponašaju kao imenice koje označuju količinu, kao previše

gluposti, a na drugom, u primjeru priložnih spojeva riječi previše jednostavno, tvrde da se radi o

česticama koje su po drugim klasifikacijama prilozi. Barić i ostali (2005: 273) svojom

definicijom priloge zapravo ne razgraničuju od drugih nepromjenjivih riječi, naročito ne od

čestica. Njih istodobno smatraju „posebnom vrstom priloga.“19

Neke riječi, primjerice vrlo, sasvim, prilično, jedva, malo, neobično, puno, mnogo,

nedovoljno, dosta, također, samo, baš, vjerojatno, možda, nažalost, nasreću, sigurno, doista,

valjda, navodno, tobože, jasno, nikako, itd. mnogima predstavljaju velik problem kada ih se treba

odrediti kao vrstu riječi. Neki ih smatraju prilozima, neki česticama (a nerijetko i veznicima).

17 O srastanju kao tvorbenom načinu više u poglavlju o tvorbi priloga. 18 U ovakvim slučajevima treba voditi računa o tome da se ne brkaju morfološke i sintaktičke kategorije.19 Osim toga, u spomenutoj definiciji priloga ne spominje se nepromjenjivost, pa se takvim određenjem prilozi ne

razgraničuju čak ni od pridjeva.

16

ZABRANJENO K

OPIRANJE

Sesar (2005: 59) tvrdi da se u definiranju čestica treba poći od činjenice da zbog mogućnosti

formalne identifikacije velikog broja čestica s drugim vrstama morfološki pokazatelji nisu

pouzdani, nego određenje čestica treba tražiti na funkcionalnoj, sintaktičkoj razini, uzimajući u

obzir i osnovne semantičke pokazatelje. Također smatra da značenjsku podudarnost dijela čestica

s prilozima (posebno načinskim) treba objasniti na funkcionalnoj razini. Između ostalog navodi

da „mnoge čestice kao i mnogi prilozi mogu funkcionirati sintaktički samostalno, ali su

sintagmatski samostalni samo prilozi. To potvrđuje normativna praksa, kada partikule označava

kao parentetske elemente u osnovnoj rečeničnoj strukturi.20 Tako će naprimjer u određenoj

rečenici načinski prilog (priložna oznaka) – sintagmatski vezan s glagolom (predikatom) imati i u

modalnom smislu drugačiju funkciju od homonimne čestice koja se parentetski, sintaktički

samostalno uključuje u osnovnu strukturu, dajući cijeloj rečenici određeno modalno

obilježje.“ (Sesar 1992: 253).

Kompleksnost i raznovrsnost priloga zapravo je posljedica „cirkumstancijalizacije“

odnosno adverbijalizacije drugih riječi i izrazite komunikativne potrebe za označavanjem

okolnosti. (Pranjković 1992: 274). Pranjković (2005: 22) riječi kao što su vrlo, sasvim, prilično,

dosta, jedva, malo, neobično, užasno itd. ne smatra prilozima jer su to riječi koje prije svega stoje

ispred pridjeva ili ispred priloga (poglavito kvalitativnih), a služe kao posebna vrsta za njihovo

opisno stupnjevanje, primjerice: vrlo marljiv, sasvim lud, prilično uvjerljiv, dosta blizu, jedva

dovoljno, malo nespretno, neobično razgovorljiv, užasno škrt itd.21 Nadalje tvrdi da se njihova

funkcionalna i distribucijska posebnost očituje se u tome što neke od njih uopće ne mogu dolaziti

u adverbijalnoj funkciji.22 No, u kakvoj su onda ulozi takve riječi u Tablici 10?

Kada bi se Pranjkovićeve primjere prilično uvjerljiv ili sasvim lud na neki način

kontekstualiziralo, s jedne strane u rečenicama Dokaz je prilično uvjerljiv i Moraš biti sasvim lud

da to učiniš za riječi prilično i sasvim ne bi bilo pogrešno reći da su prilozi. Predikati su u tim

20 Valja napomenuti da i gramatički princip interpunkcije u pravopisnoj normi omogućava preciznije uočavanje

spomenute razlike.21 Pranjković takve riječi naziva gradacijskim česticama.22 Posebnost im se očituje i u gubitku mogućnosti stupnjevanja. Ne može se reći neobičnije razgovorljiv.

17

ZABRANJENO K

OPIRANJE

rečenicama izrečeni imenskim riječima uvjerljiv i lud (bez glagola biti ne bi mogle biti u

predikatnoj funkciji). One su tu na neki način verbalizirane pa odatle i pravo da se postave pitanja

koliko nešto ili netko jest uvjerljiv ili koliko nešto ili netko jest lud. Oba primjera govore o

glagolskoj okolnosti – „koliko biti nekakav“. S druge strane, u rečenicama On ima prilično

uvjerljiv dokaz protiv tebe i Sasvim lud čovjek mora u bolnicu, riječi prilično i sasvim ne govore o

okolnosti radnje, u ovim slučajevima oni nisu prilozi jer ne govore koliko nešto ili netko ima ili

koliko nešto ili netko mora. Sada se radi o riječima koje kvalificiraju riječi uvjerljiv i lud (koliko

uvjerljiv dokaz netko ima protiv tebe ili koliko lud čovjek mora u bolnicu). Prilično i sasvim ovdje

mogu biti jedino čestice.

Očito je da se u spojevima riječi kao što su prilično uvjerljiv i sasvim lud ne može odrediti

vrsta riječima prilično i sasvim. Za to je potrebna kontekstualizacija tih riječi.23

Riječi kao što su baš, samo, također, čak, što, god, sve itd. Pranjković (2005: 23) ne

smatra prilozima.24 Takvim riječima se ni na koji način ne može označiti okolnost glagolske

radnje, stoga mu se u potpunosti treba prikloniti.

23 U gramatikama hrvatskog jezika pri definiranju se priloga često navode primjeri njihova prilaganja imenicama

(nekoliko hrastića), pridjevima (prilično dobar), prilozima (dosta blizu) itd. Iz priloženog je vidljivo da takvi

primjeri izvan konteksta mogu biti dvosmjerni – kontekstualizacijom riječi u jednom slučaju pripadaju jednoj vrsti, a

u drugom drugoj.24 Takve riječi naziva pojačajnim (isticajnim) riječima ili intezifikatorima.

18

Tablica 10.

RIJEČ PRILOG U REČENICI

vrlo Ta ga lijepa djevojka vrlo zanima, Moja majka vrlo cijeni iskrene ljude

sasvim Sasvim sam izgubio nadu, Sasvim je ovladala tim gradivom

prilično Sunce je prilično odmaklo, Prilično se drže dogovorenih rokova

dosta Dosta je pojeo, Nisi dosta kucao pa te nisu čuli

jedva Jedva je podigao punu torbu, Jedva je pristao na takve uvjete

malo Malo je rekao o svemu što se dogodilo, Pojeo je malo

ZABRANJENO K

OPIRANJE

Nažalost, vjerojatno, dosta, nasreću, nipošto, sigurno i slične riječi neki povremeno

nazivaju rečeničnim prilozima.25 Specifičnost tih riječi je da se ne odnose na riječ ili skup riječi

nego modificiraju cijelu rečenicu pa ih je stoga prikladnije nazivati modifikatorima ili modalnim

riječima (sigurno može biti i prilog, ali se u tom slučaju funkcionalno razlikuje od sigurno kao

modifikatora).

Kao svojevrsno pravilo po kojemu se prilozi mogu razlikovati od čestica moglo bi

vrijediti ono koje Silić (2005: 15) iznosi tvrdeći da je riječ prilog samo onda kada se nalazi uz

glagol i kada označuje radnju (proces).26 U ostalim slučajevima takva riječ nije prilog nego

čestica.

Tablica 11.

RIJEČ VRSTA RIJEČ VRSTAvrlo prilog, čestica mnogo prilog

sasvim prilog dovoljno prilog

prilično prilog dosta prilog, uzvik

jedva prilog također prilog, čestica

malo prilog, čestica samo čestica, veznik

neobično prilog baš prilog, čestica

puno prilog vjerojatno prilog, čestica

možda prilog nažalost prilog

nasreću prilog, čestica sigurno prilog, čestica

uistinu prilog, čestica međutim prilog

uostalom čestica dabome prilog

štoviše prilog jamačno prilog

tobože prilog, čestica nipošto prilog, čestica

U Tablici 11. prikazano je kako Anić u Rječniku hrvatskog jezika (2003) opisuje riječi o kojima

se u ovom dijelu govori.

25 Pranjković (2005: 26) tvrdi da je pojam „rečenični prilog“ kontradiktoran jer se radi o jedinici koja je sastavni dio

rečenice (iako nije član njezina unutrašnjeg gramatičkog ustrojstva), a ne o jedinici koja se prilaže rečenici.26 O tome je već bilo riječi na 6. stranici.

19

ZABRANJENO K

OPIRANJE

2.2.8. Prilozi – veznici

Zamjenički prilozi kao što su: gdje, kud(a), kamo, odakle, kad(a), zašto, kako, stoga,

pošto, zato formalno su iste jedinice kao i neki veznici; Odgovori gdje se nalazi, Ne želim znati

kuda je prolazio, Reci kada ćeš se vratiti, Odluči kamo ćemo večeras, Objasni odakle ti to….

Anić u Rječniku hrvatskog jezika (2003) nije naznačio da sve te riječi mogu pripadati i

jednoj i drugoj vrsti riječi. U Tablici 12. navedeno je nekoliko primjera.

Tablica 12.

RIJEČ VRSTA RIJEČ VRSTAgdje prilog, veznik zašto prilog, veznik

kud(a) prilog kako prilog, veznik

kamo prilog, veznik stoga prilog, čestica

odakle prilog pošto prilog, veznik

kad(a) prilog, veznik zato prilog

Katičić (2002: 169–185) gotovo sve veznike nezavisnih rečenica (nezavisne veznike)

naziva i prilozima. Tako razlikuje sastavne, rastavne, suprotne, izuzetne, zaključne i objasnidbene

vezničke priloge.27

27 Oko toga bi se dalo naširoko polemizirati, ali tada bi se izašlo iz okvira ovoga rada.

20

ZABRANJENO K

OPIRANJE

3. VRSTE PRILOGA

S obzirom na službu koju prilozi imaju u odnosu na glagol (označuju li mjesto, vrijeme,

način, uzrok, količinu) razlikuju se mjesni, vremenski, uzročni, namjerni, načinski i količinski

prilozi. Sve riječi koje se opravdano nazivaju prilozima nije problem rasporediti u određene vrste

priloga. Oko takve podjele u hrvatskim gramatikama uglavnom nema nekih neslaganja.

3.1. Mjesni prilozi

Mjesni prilozi su oni prilozi koji odgovaraju na pitanja: gdje? kamo? kuda? odakle?

otkud? dokle? dokud?

Kod mjesnih priloga bitno je naglasiti značenjsku razliku između priloga gdje, kamo i

kuda. Gdje označava mjesto, kamo smjer, a kuda pravac. Gdje si? U školi. Kamo ideš? U školu.

Kuda hodaš? Ulicom.

Za neke mjesne priloge svojstven je tročlani mikrosustav za obilježavanje lica, pa treba

pripaziti na to da su prilozi ovdje, ovamo, ovuda, odavde, dovde u relaciji s osobom koja govori

(govornik, prvo lice – ja). Prilozi tu, tuda, odatle, dotle, otuda, dotuda u relaciji su s osobom

kojoj je govor upućen (sugovornik, drugo lice – ti), a prilozi ondje, onamo, onuda, odande, donde

upućuju na distanciranost i od govornika i od sugovornika (negovornik, treće lice – on).

Tablica 13.

MJESNI PRILOZI

GDJE?ovdje, ondje, negdje, nigdje, gdjegdje, igdje, kojegdje, ponegdje, svugdje,

gore, dolje, sprijeda, straga, unutra, vani, blizu, podalje, postrance

KAMO? ovamo, tamo, onamo, nikamo, nekamo, ikamo, naprijed, natrag, van

KUDA? ovuda, tuda, onuda, nikuda, nekuda, ikuda, kojekuda

OTKUD?

ODAKLE?

odavde, odovud, otud, odatle, odonud, odande, niotkud, niodakle,

odnekud, odasvud, odozgo, odozgo, odsprijeda, odostraga, izdaleka,

poizdalje, izbliza, izbližeDOKLE?

DOKUD?dovde, dotle, donde, donekle

3.2. Vremenski prilozi

21

ZABRANJENO K

OPIRANJE

Vremenski prilozi su oni prilozi koji odgovaraju na pitanja: kada? otkada? dokada

Tablica 14.

VREMENSKI PRILOZI

KADA?

sada, tada, onda, nikada, nekada, ikada, gdjekad, ponekad, katkad, uvijek,

prekjučer, jučer, danas, sutra, prekosutra, preklani, lani, ljetos, jesenas,

zimus, proljetos, preksinoć, sinoć, jutros, noćas, obdan, obnoć, odmah,

smjesta, davno, često, rijetko, rano, kasno, prije, poslije, pravodobno, već,

istom, tek, zatim, potom, maločas, nedavno, skoro, uskoro, napokon,

noćima, danima, jutrima, godinama, poslijepodne, prijepodne

OTKADA? odsad, otad, oduvijek, odavna, odiskona, odmalena, odskora

DOKADA? dosada, dotada, doskora, dogodine, dovečer, dodana, dojutra

3.3. Namjerni prilozi

Namjerni prilozi su oni prilozi koji odgovaraju na pitanja: radi čega? s kojom namjerom?

Tablica 15.

NAMJERNI PRILOZI

S KOJIM CILJEM? uzalud, utaman, uzaman, usprkos

3.4. Načinski prilozi

Načinski prilozi su oni prilozi koji odgovaraju na pitanja: kako? na koji način?

Tablica 16.

NAČINSKI PRILOZI

KAKO?

ovako, tako, onako, nikako, nekako, ikako, kojekako, svakojako, kriomice,

ničice, nemilice, neopazice, potajice, lako, teško, jedva, potrbuške, ležećke,

naglas, napamet, odjednom, svejedno, naopako, iznenada, stojećke

3.5. Količinski prilozi

Količinski prilozi su oni prilozi koji odgovaraju na pitanja: koliko? koliko puta?

22

ZABRANJENO K

OPIRANJE

Tablica 17.

KOLIČINSKI PRILOZI

KOLIKO?

ovoliko, toliko, onoliko, nekoliko, ikoliko, malo, premalo, nimalo, pomalo,

manje, više, previše, mnogo, odveć, dosta, još, ponovo, iznova, sasvim,

potpuno, djelomice, djelomično, jedanput, dvaput, triput

23

ZABRANJENO K

OPIRANJE

4. TVORBA PRILOGA

Prilozi nastaju na mnogo načina. Jedan je od njih, najčešći i najplodniji, adverbijalizacija

(konverzija, preobrazba) ostalih vrsta riječi u priloge.28 Osim preobrazbom prilozi nastaju i

primarnim tvorbenim načinima: sufiksalnom tvorbom (jesen + -as – jesenas, mjest + -imice –

mjestimice), prefiksalnom tvorbom (pre- + brzo – prebrzo, ne- + daleko – nedaleko), pefiksalno-

sufiksalnom tvorbom (na- + glav + -ce – naglavce, bez- + obzir + -ce – bezobzirce), srastanjem

(niz + brdo – nizbrdo, iz + jutra – izjutra ) i slaganjem (polu- + desno – poludesno, polu- + lijevo

– polulijevo).

4.1. Sufiksalna tvorba

Govoreći o sufiksalnoj tvorbi priloga, Babić (2002: 559–561) navodi čak dvadeset i četiri

sufiksa.

Tablica 18.

SUFIKS PRIMJER

-a mjesni prilog doma

-acko umanjenica od polagano – polagacko

-ačke načinski prilozi naglavačke, nazadačke

-ački načinski prilog glavački

-as

u vremenskim prilozima koji su nastali od imenica: danas –

ovog dana, jesenas – ove jeseni, noćas – ove noći, večeras – ove

večeri

-ak u starinskom prilogu unapredak

-ceu nekoliko priloga izvedenih od priloga: kradomce, neprestance,

pravce, strmoglavce, uzajamce

-ce prilog izveden od pridjeva: pojedince

-e u šale

28 O adverbijalizaciji je već bilo dosta riječi.

24

ZABRANJENO K

OPIRANJE

-iu vremenskim prilozima: ljeti, zimi

priložna upotreba imenice kući – kući je sve zdravo, sjedim kući

-ice

od općih imeničkih osnova izvedeni su: dnevice, mrvice,

namjerice, prigodice, primjericeod instrumentala imenica izvedeni su: časomice, danomice,

djelomice, jatomice, redomiceod glagolskih osnova izvedeni su: hotice, naumice, navalice,

sučelice, sunovratice prilozi koji imaju nešto izrazitije obilježeno priložno značenje

izvedeni od priloga: isprvice, iznovice, kradomice, lakomice,

nemilice, ničice, pješice, poprečice, postupice, potajice,

strmoglavce, zloradice… deminutivno značenje ima malčice, a

pojačano jedvice

-im u prilogu skorim

-imice

prilozi imeničkih osnova: časimice, četimice, hrpimice,

leđimice, mjestimice, plohimice, prsimice, silimice, smrtimice,

strelimice, širimice, zgodimice prilozi glagolskih osnova: bodimice, đipimice, gurimice,

hitimice, hotimice, kradimice, letimice, sječimice

od pridjeva izveden je prilog kosimice

-ju vremenski prilog danju

-ke

načinski prilozi od participa prezenta: čučećke, klečećke,

ležećke, puzećke, sjedećke, stojećke, žmirećke

načinski prilozi od glagola: poskočke, preskočke, šutke

načinski prilozi od priloga: natraške, poprečke

načinski prilozi od pridjeva: naopačke

načinski prilozi od imenica: mučke

-ki načinski prilozi od participa prezenta: hodećki, klečećki, ležećki,

puzećki, sjedećki, skrivećki, stojećki, žmirećki

-krat količinski prilozi: dvokrat, trikrat

25

ZABRANJENO K

OPIRANJE

-oc količinski prilog malkoc

-oč u jednoč

-oć u nekoć

-ma u većma

-omu kradom načinjenom prema mnogim instrumentalima u

priložnoj službi

-os u vremenskim prilozima jutros, ljetos, proljetos

-u u noću, blizu

-us u zimus

Babić kao i Klajn (2003: 374) za prilog doma kaže da je nastao sufiksom -a. Bolje je reći

da je takav prilog nastao adverbijalizacijom imenice dom u G. jd. m. r. 29

Barić i ostali (2005: 387–388) od svih dosad navedenih sufikasa izdvajaju samo -ačke, -ce

(doslovce, uzastopce), -ice, -imice (igrimice), -ke i -ak (desetak, dvadesetak, dvanaestak) dodajući

im još navedene primjere. Oni za priloge (lijepo, pametno, visoko, prvo, studentski, junački,

pasji) koji nastaju konverzijom pridjeva i brojeva kažu da su nastali pomoću sufikasa -o/-e,

odnosno -ski/-ki i -ji.30

Težak i Babić (1992: 193) navode samo desetak (već spomenutih) sufikasa: -ice, -imice, -

ke, -ki, -ačke, -ački, -as, -ce, -os, -us. Postanak priloga od pridjeva objašnjavaju na isti način kao i

Barić i ostali (sufiksima -o/-e, odnosno -ski/-ki i -ji).

Kod Silića i Pranjkovića (2005: 179) radi se o sufiksima -as, -imice, -omice, -ačke, -ećke,

-ećki, -(j)u, -us, i -(s)ki. Kod Babića, Težaka, Barić i ostalih radi se o sufiksu -ice (djelom + -ice)

a ne -omice (djel + -omice)31, -ke (sjedeć + -ke), a ne -ećke (sjed + -ećke), -ki (ležeć + -ki), a ne

-ećke (lež + -ećki).

29 Klajn (2003: 375) i riječ kući (bezprijedložni dativ) smatra prilogom. 30 Ona pravila koja su jednostavnija i manja, a obuhvaćaju veći broj primjera bolja su i prihvatljivija; ekonomičnije je

reći da prilozi nastaju adverbijalizacijom imenica, pridjeva i brojeva, nego navoditi niz sufikasa koji se dodaju na

osnovu tih ili nekih drugih vrsta riječi.31 Klajn (2003: 375–376) kao i Silić i Pranjković tvrdi da se radi o sufiksima -imice i -omice .

26

ZABRANJENO K

OPIRANJE

4.2. Prefiksalna tvorba

Klajn (2002: 237) kaže da prefiksalnom tvorbom nastaju prilozi kojima se prefiks dodaje

na njihovu osnovu – bila ona adverbijalizirana (nastala od neke druge vrste riječi) ili autonomna.

Tvrdi da je više primjera u kojima je osnova adverbijalizirani pridjev te da se strani prefiksi

koriste samo s prilozima, primjerice a- u amoralno, anti- u antidemokratski, inter- u

internacionalno itd.

Babić (2002: 561–562) navodi trinaest prefikasa koji sudjeluju u tvorbi: do-, i-, naj-, nak-,

ne-, ni-, od-, po-, pre-, prek-, preko-, s-, zak-.

Tablica 19.

PREFIKS PRIMJER

do-

do- dolazi s vezanim priložnim osnovama, a prilozi koji su tako

nastali ukazuju na to da se nešto dogodilo do mjesta ili do

vremena označenog prilogom: dovde, dovle, dotle, donde, dokle,

donekle, dosad

i-

i- dolazi u prilozima koji imaju značenje neodređenosti, mogu

se opisati preoblikom: igdje – bilo gdje, ikada – bilo kada, ikako

– bilo kako, ikamo – bilo kamo, ikoliko – bilo koliko

naj-naj- dolazi kod priloga superlativnog značenja: najposlije,

najprije, najvećma

nak-nak- se nalazi u nakjučer i naksutra, a označava drugi dan od

dana označenog osnovom u istom smjeru od danas

ne-nerado, neodređena značenja u prilozima: nekako, negda,

negdje, nekad, nekamo, nekoliko

ni- ni- niječe značenje osnovnog priloga: nikako, nigda, nigdje,

nikad, nikamo, nikoliko

od-

od- dolazi s vezanim priložnim osnovama, a prilozi koji su tako

nastali ukazuju na to da se nešto dogodilo od mjesta ili od

vremena označenog prilogom: odavde, odavle, odatle, odande,

odakle, odnekle, odsadpo- po- prilogu daje deminutivno ili približno značenje: poblizu,

pobliže, pobrzo, pobrže, počesto, počešće, podaleko, podalje,

podosta, poizdaleka, pokatkad, ponegdje, poodavno, porano,

27

ZABRANJENO K

OPIRANJE

porijetko, poskoro, poteško, potiho, potiše, ponajviše, pomalo

pre-

pre- označava da je pređena normalna mjera označena

osnovnim prilogom: previše, premnogo, premalo, preteško,

prelijepo, prerano, previsoko, prenisko, predaleko, preblizu,

prekratko

preko-preko- dolazi u prekosutra, ili u okrnjenom obliku prek-

preksutra

s- skroz

zak- zak- ima isto značenje kao i nak-, dolazi u zaksutra, zakjučer

Težak i Babić u svojoj gramatici uopće ne spominju i ne opisuju prefiksaciju kao

potencijalan način tvorbe priloga, Silić i Pranjković (2005: 179) navode samo četiri prefiksa: do-,

po-, pre- i preko-, a Barić i ostali (2005: 388), osim već nekih spomenutih, navode i prefikse o-

(olako, osrednje), polu- (poluglasno, polumrtvo, poluozbiljno)32 i pro- (prohladno).

4.3. Prefiksalno-sufiksalna tvorba

U prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi radi se o tvorbenom procesu u kojem obično prijedlog

postaje prefiks, a osnovi se dodaje sufiks. Među plodnijim sufiksima su -ce, -ice, -imice, a slabije

plodnima -ke, -aške, -uške (Babić 2002: 563).

Primjeri za koje Silić i Pranjković (2005: 180) navode da su prilozi koji su nastali

prefiksalno-sufiksalnom tvorbom jesu: izdaleka, iskosa, nasmrt, navečer, napolje, naživo,

napolju, nizbrdo, nizvodu, obdan, uvečer, ujutro, uistinu, uzbrdo, uzvodu.33

Tablica 20.

PREFIKS OSNOVA SUFIKS PRIMJER

32 Babić (2002: 562) smatra da se u tom slučaju radi o složenici.33 Očito je da su to primjeri sraslica, a ne prefiksalno-sufiksalne tvorbe kako oni navode.

28

ZABRANJENO K

OPIRANJE

bez-

do-

na-

uza-

po-

imenica

pridjev

ne- glagol

-ce

bezobzirce

doslovce

naglavce, naizmjence

uzastopce

poimence, poskokce, postrance

posamce

neopasce

na-

niz-

uz-

po-

imenica

za-zamjenica

ne- glagol

-ice

naizmjenice, naleđice, naustice,

nizbrdice

uzbrdice

potrbušice

posebice

zasebice

nehotice, neopazice, neštedice

po-

na-imenica

-kepobočke, potrbuške

nalećke, natraške, natrbuške

-aške naleđaške

4.4. Sraslice

Sraslice su vrlo česte u priložnoj tvorbi. To su riječi koje se češće upotrebljavaju u

priložnim vezama te na taj način poprime priložno značenje i srastu u jednu riječ. Budući da je

prijelaz značenja postupna pojava teško je odrediti kada jedna takva veza postaje prilog (Babić

2002: 564).

Tablica 21.

29

ZABRANJENO K

OPIRANJE

PRIJEDLOŽNO-IMENIČKE SRASLICE

A B

veze koje su pravi prilozi, upotrebljavaju se u

jasno prenesenom značenju i pišu se

sastavljeno

veze koje se češće upotrebljavaju kao priložne

oznake u osnovnom ili frazeološkom značenju,

katkada se pišu sastavljeno jer se zbog

prenesenog značenja mogu smatrati prilozima

PRIMJER PRIMJER

doduše, izjutra, naime, napolje, napolju,

naoko, navijeke, odoka, odreda, otprilike,

prekoputa, smjesta, uistinu, uokrug, usput,

bezbroj, dovečer, dovijek, napomol, navijek,

obdan, obnoć, prekodan, prekonoć, uvijek…

bez traga, bez sumnje, bez muke, iz početka, na

početku, na izmaku, na primjer, na silu, na

večer, na zor, na žalost, od iskona, pred večer,

s kraja, s početka, s mirom, u početku, u jesen,

u jutro, u kovitlac, u početku, u raskorak, u

stvari, u susret, u večer, u vis, uz vodu, za čudo,

za inat, u dvoje, u troje…

Barić i ostali (2005: 389) navode samo nekoliko primjera sraslica upozoravajući da ih

najviše nastaje srastanjem prijedloga s raznim vrstama riječi i da srastanjem broja, priloga ili

zamjenice s glasovnim nizom put nastaju prilozi količine: dvaput, triput, stoput, kojiput…

Tablica 22.

PRIJEDLOŽNO-ZAMJENIČKE SRASLICE

potom, sasvim, stoga, uto, zatim, zato

Tablica 23.

PRIJEDLOŽNO-PRIDJEVNE SRASLICE

bezmalo, domalo, doskoro, izbliže, izdalje, nabrzo, načisto, nadaleko, nadalje, nadesno, nakrivo,

nalijevo, namalo, nanovo, napismeno, naprazno, nasamo, nasigurno, nasitno, naskoro, nasuho,

naveliko, naveliko, nemalo, odavno, ponovo, potajno, ubrzo, ubuduće, udesno, ukratko, ukrivo,

ukrupno, ulijevo, uludo, umalo, upola, usitno, utvrdo, uzadnje, zacijelo, zamalo, zapravo,

zastalno, doskora, dogola, iskosa, isprva, izdaleka, odavna, slijeva, zarana, zdesna, zgoreg,

30

ZABRANJENO K

OPIRANJE

najednom, uglavnom, uostalom

Tablica 24.

PRIJEDLOŽNO-PRILOŽNE SRASLICE

dokad(a), doonda, dosad(a), dotad(a), odasvud(a), odnekud(a), odonud(a), odonda, odostrag(a),

odovud(a), odozdo, odozgo, odvajkad(a), otad(a), otkad(a), otkako, otkud(a), otprije, odsad(a),

odzada, oduvijek, otud(a), odviše, odveć, iznutra, izvan(a), naokolo, naokrug, naovamo, nablizu,

upored, ukoliko, utoliko, uzalud, unaprijed, unatrag, unazad, unatrag, unazad, unutra, zasvagda,

zauvijek

Tablica 25.

FRAZEMSKE SRASLICE34

akobogda, bogme, bogtepitaj, bogzna, dabogda, dabome, istinabog, žalibože, takoreći

Tablica 26.

OSTALE SRASLICE

gdjegod (negdje), kadgod (nekada), kakogod (nekako), kamogod (nekamo), kolikogod (nekoliko),

kudgod (nekuda), jedanput, dvaput, triput, stoput, višeput, mnogoput, kojiput, gdješto, kojegdje,

kojekud(a), kadikad, kudikamo, gdjekad(a), gdjekud(a), malokad(a), maloprije, svejedno 4.5. Polusloženice

Postoji samo nekoliko značajnijih polusloženica u tvorbi priloga. To su: amo-tamo, kad-

tad, kako-tako, pošto-poto, više-manje, navrat-nanos, zbrda-zdola, danas-sutra, dan-danas…

4.6. Preobrazba

Već je u više navrata spominjana preobrazba (adverbijalizacija, konverzija, mutacija,

transfiguracija) kao način nastanka priloga. Vjerojatno joj nije mjesto u ovom poglavlju o tvorbi

priloga jer on ne podrazumijeva nikakvu tvorbenu aktivnost – dodavanje nekih tvorbenih

34 Frazemske sraslice prije su čestice nego prilozi jer se njima pokazuje stav govornika prema onome što se govori.

31

ZABRANJENO K

OPIRANJE

elemenata. Gotovo se sve vrste riječi mogu adverbijalizirati, naravno, neke u većoj, neke u

manjoj mjeri.35 Iako su takvi slučajevi mnogo puta oprimjereni, kratak, sustavan, pregledan i

sažet opis preobrazbe riječi u priloge prikazan je u Tablici 27.

Tablica 27.

PREOBRAZBAVRSTA RIJEČI (I OBLIK) KOJI SE

ADVERBIJALIZIRAPRIMJER

opisni pridjevi u N jd. sr. r.

apsolutno, blisko, časno, čestito, najdalje,

davno, desno, djelomično, dobro, dobrovoljno,

dogovoreno, dosadno, dovoljno, dublje,

najduže, godišnje, hitno, isključeno, mnogo,

posvojni pridjevi u N jd. m. r. hrvatski, junački, viteški, pasji

m., ž. i sr. r. imenice u I jd. i mn.časkom, srećom, danima, noćima, jutrom,

šaptom, jutrima, većinom, mahom

imenica dom u G jd. i kuća u D jd. doma, kući

glagolski prilozi ležeći, došavši, pričajući, rekavši

glavni broj jedan – I ž. r. jd. jednom

redni broj prvo – N sr. r. jd. prvo

zamjenički pridjevi N sr. r. jd. ovoliko, toliko, onoliko

5. ZAKLJUČAK

Opisujući priloge kao vrstu riječi dobije se tek mali uvid u kompleksnost morfološke

norme hrvatskoga standardnog jezika. Neki smatraju da još uvijek ne postoji savršena i potpuna

definicija koja bi odgovorila na pitanje što je to riječ, pa je teško očekivati da postoji pravi

odgovor na pitanje koliko vrsta riječi ima i što su one zapravo.

Neosporno je da su prilozi prilozi zato što su to nepromjenjive riječi koje opisuju okolnost

vršenja neke glagolske radnje, okolnost nekog zbivanja ili stanja. Takva definicija čini se prilično

jednostavnom, nezbunjujućom i preciznom, pa je pitanje čemu onda toliki problemi u klasifikaciji

i određenju riječi ove vrste. Stvari se mogu komplicirati zbog niza primjera formalno identičnih 35 Neki prijedlozi, čestice i veznici također imaju isti oblik kao i neki prilozi.

32

ZABRANJENO K

OPIRANJE

jedinica od kojih jednu, opravdano (kada kvalificira glagol), treba smatrati prilogom, a drugu

nekom drugom vrstom riječi – ovisno o službi (funkciji) i kontekstu u kojem se nalazi (npr. puno

može biti pridjev: Njeno puno lice sjalo je od ljepote, prilog: Pojeo je puno jagoda, čestica: Od

puno vina boli glava). Nadalje, riječi koje odgovaraju na pitanja svojstvena prilozima nisu nužno

prilozi zato što na ista mogu odgovoriti (u rečenici On to nažalost nikada nije priznao riječ

nažalost može odgovorit na pitanje kako? no to ne znači da je ta riječ prilog).

U radu je prikazano da prilozi imaju dodirnih i više ili manje izravnih crta sa svim

vrstama i kategorijama riječi. Tome naročito pridonosi mogućnost adverbijalizacije drugih riječi i

tvorbena aktivnost, a njihova brojnost i raznolikost svakako je provocirana i nizom

komunikativnih potreba za označavanjem situacijskih okolnosti; od vremenskih i prostornih, do

načinskih, uzročnih i namjernih.

Sve to navodi na zaključak da priloge treba smatrati najraznovrsnijom vrstom riječi čiji su

opisi u hrvatskim gramatikama vrlo kratki i siromašni. Česta kontradiktorna stajališta uglavnom

otežavaju da se usustavi i prikaže ionako već komplicirana narav ovih riječi. Vrlo mali broj

jezikoslovaca, osim što nastoji rasvijetliti neka pitanja i poteškoće vezane za priloge, neprestano

ukazuje i na bitnu potrebu njihovih iscrpnijih opisa. Stoga, cilj ovoga rada nije bio samo izlaganje

nerješivih problema, nego i pokušaj pojednostavljenja „zatamnjenih“ tema i logičkih objašnjenja

postojećih činjenica.

33

ZABRANJENO K

OPIRANJE

6. LITERATURA

1. Anić, Vladimir (2003) Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber.

2. Babić, Stjepan et all. (1994) Hrvatski pravopis. Zagreb: Školska knjiga.

3. Babić, Stjepan (1988–1989) Jesu li prilozi promjenjive riječi? Jezik 36: 84–87.

4. Babić, Stjepan. (2002) Tvorba riječi u hrvatskome književnome jeziku. Zagreb:

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: Nakladni zavod Globus.

5. Babić, Stjepan (1988) Vrste riječi i preobrazba. Filologija 16: 25–33.

6. Barić, Eugenija et all. (2005) Hrvatska gramatika. Zagreb: Školska knjiga.

7. Crystal, David. (1971) Linguistics. Harmondsworth: Penguin Books.

8. Katičić, Radoslav (2002) Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Zagreb: Hrvatska

akademija znanosti i umjetnosti: Nakladni zavod Globus.

9. Klajn, Ivan (2002) Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku: prvi deo: slaganje i

prefiksacija Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Institut za srpski jezik

SANU; Novi Sad: Matica srpska.

10. Klajn, Ivan (2003) Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku: drugi deo: sufiksacija i

konverzija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Institut za srpski jezik

SANU; Novi Sad: Matica srpska.

11. Maretić, Tomo (1963) Gramatika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika. Zagreb:

Matica hrvatska.

12. Marković, Ivan (2010) Uvod u pridjev. Zagreb: Disput.

13. Pranjković, Ivo (1992) Prilozi kao „riječi sviju vrsta“ Suvremena lingvistika 34: 243–

249.

14. Pranjković, Ivo (1993) Riječi sviju vrsta. U: Hrvatska skladnja: 27–32. Zagreb:

Hrvatska sveučilišna naklada.

15. Pranjković, Ivo (2005) Suznačne riječi i njihove vrste. Zbornik Zagrebačke slavističke

škole 2004: 19–27. Zagreb: FF Press.

16. Sesar, Dubravka (2005) Čestice. Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2004: 59–67.

Zagreb: FF Press.

17. Sesar, Dubravka (1992) O mogućnostima kategorizacije partikula u hrvatskom

jezičnom standardu. Suvremena lingvistika 34: 251–262.

34

ZABRANJENO K

OPIRANJE

18. Silić, Josip i Ivo Pranjković. (2005) Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i

visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga.

19. Silić, Josip (2005) Suznačne (sinsemantične) i samoznačne (autosemantične) riječi.

Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2004: 13–18. Zagreb: FF Press.

20. Tekavčić, Pavao (1982) O prilozima i „prilozima“. Strani jezici 11: 3–11.

21. Težak, Stjepko i Stjepan Babić. (1992) Gramatika hrvatskoga jezika: priručnik za

osnovno jezično obrazovanje. Zagreb: Školska knjiga.

35

ZABRANJENO K

OPIRANJE