zakljuČci o meĐunarodnoj zaŠtiti...

ZAKLJUČCI O MEĐUNARODNOJ ZAŠTITI IZBJEGLICA

KOJE JE USVOJIO

IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA UNHCR-a

1975 – 2005. (Zaključci br. 1 – 104)

Prevedeno i objavljeno januara 2006. Predstavništvo UNHCR-a u Bosni i Hercegovini

Ova publikacija je objavljena uz pomoć Evropske unije. Sadržaj publikacije je isključiva odgovornost Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice, te ne odražava nužno stavove Evropske unije.

UVODNA NAPOMENA

Ovaj kompendij obuhvaća zaključke o međunarodnoj zaštiti izbjeglica koje je Izvršni komitet Programa Visokog komesarijata za izbjeglice usvojio otkada je osnovao “Potkomitet cjeline za međunarodnu zaštitu”, 1975. godine. Kompendij je pripremo Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice sukladno želji koju je nekoliko predstavnika iskazalo na 30. zasjedanju Izvršnog komiteta 1979. godine. Kompendij je objavljen u vidu registratora kako bi se omogućilo dodavanje zaključaka koje Izvršni komitet usvoji na naknadnim zasjedanjima.

Od svog začetka, Potkomitet cjeline se pokazao kao važan forum na kojem vlade razmjenjuju mišljenja o širokom spektru pitanja koja se tiču zaštite izbjeglica. Vjerujem da će zaključci Potkomiteta znatno doprinijeti razvoju međunarodnog izbjegličkog prava, čiji je značaj proteklih godina bitno porastao.

Visoki komasarijat se često oslanja na zaključke Potkomiteta u svom svakodnevnom radu na polju zaštite. Nadamo se da će ovaj kompendij biti također dobrodošla vodilja organima vlasti i svima onima koji su zainteresirani za pravne aspekte izbjegličkih problema.

Michel MOUSSALLI Direktor za međunarodnu zaštitu Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice

Ženeva, juli 1990. Ažurirano januara 2006.

Sadržaj

i

ZAKLJUČCI KOJE JE USVOJIO IZVRŠNI KOMITET

O MEĐUNARODNOJ ZAŠTITI IZBJEGLICA

Sadržaj Godina usvajanja

Str.

1 (XXVI) Osnivanje Potkomiteta cjeline i općenito.... 1975 1

2 (XXVII) Funkcioniranje Potkomiteta i općenito....... 1976 3

3 (XXVII) Općenito..................................................... 1977 5

4 (XXVI) Međunarodni instrumenti............................ 1977 6

5 (XXVI) Azil............................................................. 1977 7

6 (XXVIII) Non-refoulement........................................ 1977 8

7 (XXVIII) Protjerivanje............................................... 1977 9

8 (XXVIII) Određivanje statusa izbjeglice................... 1977 10

9 (XXVIII) Spajanje porodice...................................... 1977 13

10 (XXVIII) Osoblje zaštite............................................ 1977 14

11 (XXIX) Općenito..................................................... 1977 15

12 (XXIX) Eksteritorijalni učinak određivanja statusa izbjeglice............................................

1978

17

13 (XXIX) Putne isprave za izbjeglice......................... 1978 19

14 (XXX) Općenito..................................................... 1978 21

15 (XXX) Izbjeglice bez zemlje azila.......................... 1979 23

16 (XXXI) Općenito..................................................... 1980 26

17 (XXXI) Problem ekstradicije koja pogađa izbjeglice............................................

1980

28

18 (XXXI) Dobrovoljna repatrijacija............................. 1980 29

19 (XXXI) Privremeno utočište................................... 1980 31

20 (XXXI) Zaštita tražitelja azila na otvorenom moru. 1980 33

21 (XXXII) Općenito..................................................... 1981 35

Sadržaj

ii

22 (XXXII) Zaštita tražitelja azila u prilivima velikih razmjera.............................................

1981

37

23 (XXXII) Problemi vezani za spašavanje tražitelja azila koji su u nevolji na otvorenom moru...................................................

1981

42

24 (XXXII) Spajanje porodice...................................... 1981 44

25 (XXXIII) Općenito..................................................... 1982 46

26 (XXXIII) Izvještaj Radne grupe o problemime vezanim za spašavanje tražitelja azila u nevolji na otvorenom moru.....

1982

48

27 (XXXIII) Vojni napadi na izbjegličke kampove i naselja u Južnoj Africi i negdje drugdje...............................................

1982

49

28 (XXXIII) Nastavak prethodnih zaključaka o određivanju statusa izbjeglice, koje je donio Potkomitet cjeline za međunarodnu zaštitu, inter alia, sa osvrtom na ulogu UNHCR-a u nacionalnom postupku određivanja statusa izbjeglice................................

1982

50

29 (XXXIV) Općenito..................................................... 1983 52

30 (XXXIV) Problem očigledno neosnovanih i zloupotrebljenih zahtjeva za izbjeglički status ili azil.......................

1983

55

31 (XXXIV) Spašavanje tražitelja azila koji su u nevolji na otvorenom moru............................

1983

57

32 (XXXIV) Vojni napadi na izbjegličke kampove i naselja u Južnoj Africi i negdje drugdje...............................................

1983

58

33 (XXXV) Općenito.............................................. 1984 59

34 (XXXV) Problemi vezani za spašavanje tražitelja azila koji su u nevolji na otvorenom moru...................................................

1984

61

Sadržaj

iii

35 (XXXV) Osobne isprave za izbjeglice..................... 1984 62

36 (XXXVI) Općenito..................................................... 1985 64

37 (XXXVI) Izbjeglice iz Srednje Amerike i Kartagenska deklaracija.....................

1985

66

38 (XXXVI) Spašavanje tražitelja azila koji su u nevolji na otvorenom moru............................

1985

67

39 (XXXVI) Žene u izbjeglištvu i međunarodna zaštita. 1985 69

40 (XXXVI) Dobrovoljna repatrijacija............................. 1985 71

41 (XXXVII) Općenito..................................................... 1986 74

42 (XXXVII) Pristupanje međunarodnim instrumentima i njihova provedba..............................

1986

77

43 (XXXVII) Ženevska deklaracija o Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica............................................

1986

79

44 (XXXVII) Pritvaranje izbjeglica i tražitelja azila.......... 1986 81

45 (XXXVII) Vojni i oružani napadi na izbjegličke kampove i naselja..............................

1986

83

46 (XXXVIII) Općenito..................................................... 1987 85

47 (XXXVIII) Djeca u izbjeglištvu.................................... 1987 89

48 (XXXVIII) Vojni i oružani napadi na izbjegličke kampove i naselja..............................

1987

93

49 (XXXVIII) Putne isprave za izbjeglice......................... 1987 95

50 (XXXIX) Općenito..................................................... 1988 97

51 (XXXIX) Promicanje i propagiranje izbjegličkog prava..................................................

1988

100

52 (XXXIX) Međunarodna solidarnost i zaštita izbjeglica............................................

1988

102

53 (XXXIX) Tražitelji azila koji putuju kao slijepi putnici 1988 104

54 (XXXIX) Žene u izbjeglištvu..................................... 1988 106

Sadržaj

iv

55 (XL) Općenito..................................................... 1989 108

56 (XL) Trajna rješenja i zaštita izbjeglica.............. 1989 111

57 (XL) Provedba Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine o statusu izbjeglica...

1989

113

58 (XL) Problem izbjeglica i tražitelja azila koji se na neregularan način kreću iz zemlje u kojoj su već našli zaštitu..................

1989

115

59 (XL) Djeca u izbjeglištvu.................................... 1989 118

60 (XL) Žene u izbjeglištvu..................................... 1989 120

61 (XLI) Općenito..................................................... 1990 123

62 (XLI) Bilješka o međunarodnoj zaštiti.................. 1990 125

63 (XLI) Rješenja i zaštita........................................ 1990 128

64 (XLI) Žene u izbjeglištvu i međunarodna zaštita. 1990 129

65 (XLII) Općenito..................................................... 1991 132

66 (XLII) Izvještaj Radne grupe za rješenja i zaštitu. 1991 137

67 (XLII) Preseljenje u treću zemlju kao instrument zaštite.................................................

1991

138

68 (XLIII) Općenito..................................................... 1992 140

69 (XLIII) Prestanak statusa...................................... 1992 145

70 (XLIII) Odluka o sastancima između zasjedanja... 1992 147

71 (XLIV) Općenito..................................................... 1993 148

72 (XLIV) Osobna sigurnost izbjeglica....................... 1993 155

73 (XLIV) Zaštita izbjeglica i seksualno nasilje.......... 1993 157

74 (XLV) Općenito..................................................... 1994 161

75 (XLV) Interno raseljene osobe.............................. 1994 168

76 (XLV) Preporuke sa Komemorativnog simpozija UNHCR-a i Organizacije afričkog jedinstva o izbjeglicama i prisilnom raseljavanju stanovništva u Africi.......

1994

171

Sadržaj

v

77 (XLVI) Općenito..................................................... 1995 173

78 (XLVI) Sprečavanje i reduciranje apatridije i zaštita apatrida...................................

1995

177

79 (XLVII) Općenito..................................................... 1996 179

80 (XLVII) Sveobuhvatni i regionalni pristupi unutar sistema zaštite...................................

1996

184

81 (XLVIII) Općenito..................................................... 1997 188

82 (XLVIII) Zaštita azila................................................ 1997 193

83 (XLVIII) Sigurnost osoblja UNHCR-a i drugih humanitarnih kadrova.........................

1997

195

84 (XLVIII) Zaključak o djeci i adolescentima u izbjeglištvu..........................................

1997

197

85 (XLIX) Zaključak o međunarodnoj zaštiti............... 1998 201

86 (XLIX) Odluka o neformalnim konsultacijama o pitanjima zaštite.................................

1998

208

87 (L) Općenito..................................................... 1999 209

88 (L) Zaključak o zaštiti izbjegličkih porodica...... 1999 214

89 (LI) Općenito..................................................... 2000 216

90 (LII) Općenito..................................................... 2001 219

91 (LII) Zaključak o registraciji izbjeglica i tražitelja azila....................................................

2001

223

92 (LIII) Općenito..................................................... 2002 226

93 (LIII) Zaključak o prihvatu tražitelja azila u kontekstu pojedinačnih azilskih sistema...............................................

2002

228

94 (LIII) Zaključak o civilnom i humanitarnom karakteru azila....................................

2002

231

95 (LIV) Općenito..................................................... 2003 236

Sadržaj

vi

96 (LIV) Zaključak o vraćanju osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom................

2003

241

97 (LIV) Zaključak o zaštitnim garancijama u mjerama presretanja.......................

2003

245

98 (LIV) Zaključak o zaštiti od seksualnog zlostavljanja i eksploatacije............

2003

250

99 (LV) Općenito................................................. 2004 257

100 (LV) Zaključak o međunarodnoj suradnji i uzajamnoj podjeli tereta i odgovornosti u situacijama masovnog priliva.............................

2004

264

101 (LV) Zaključak o pravnoj sigurnosti u kontekstu dobrovoljne repatrijacije izbjeglica.........................................

2004

272

102 (LVI) Opći zaključak o međunarodnoj zaštiti... 2005 279

103 (LVI) Zaključak o pružanju međunarodne zaštite, uključujući putem komplementarne zaštite.................

2005

287

104 (LVI) Zaključak o lokalnoj integraciji................ 2005 292

Indeks na zaključke Izvršnog komiteta................................... a

1975 (Izvršni komitet – 26. zasjedanje)

1


O MEĐUNARODNOJ ZAŠTITI IZBJEGLICA KOJIMA SE OSNIVA POTKOMITET CJELINE

ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU (1) (2)

BR. 1 (XXVI) OSNIVANJE POTKOMITETA I OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) IZRAZIO je zahvalnost visokom komesaru za način na koji je on obavljao svoje dužnosti u ovoj posebno važnoj i izvanredno teškoj oblasti i istakao kako u potpunosti dijeli njegovu zabrinutost zbog brojnih i flagrantnih kršenja ljudskih prava izbjeglica.

(b) PODRŽAO je u potpunosti prijedlog da se uputi apel kojim će se države članice Ujedinjenih naroda, i one koje nisu članice, pozvati na puno pridržavanje humanitarnih načela kojima se regulira zaštita izbjeglica, a naročito na poštivanje odredbi Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i njenog Protokola iz 1967. godine i na skrupulozno poštivanje načela po kojem nijedan izbjeglica ne smije biti prisilno vraćen u zemlju u kojoj strahuje od proganjanja.

(c) ISTAKAO je kako, s obzirom na univerzalni karakter izbjegličkih problema, mnogo više zemalja treba pristupiti međunarodnim instrumentima o statusu izbjeglica i kako ovi instrumenti trebaju biti u potpunosti provedeni u slovu i duhu u kojem su sačinjeni.

(d) SMATRAO je da, kako je i predviđeno, treba sazvati konferenciju opunomoćenih izaslanika da razmotri nacrt “Konvencije o teritorijalnom azilu” (3), i preporučio da se troškovi ove konferencije pokriju iz redovnog budžeta Ujedinjenih naroda.

(e) PREPORUČIO je da se gledišta Komiteta iznesena u gornjem stavu (d) prenesu Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda.

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/10012/Add.1). (2) Naziv na engleskom jeziku: “Sub-Committee of the Whole”, op. prev. (3) Naziv na engleskom jeziku: “Convention on Territorial Asylum”, op.prev.


2

(f) NAGLASIO je da, u skladu sa fundamentalnim načelom jedinstva porodice, članovima izbjegličkih porodica treba pružiti svaku priliku da se ponovo spoje, tako što će im biti dozvoljeno da napuste njihovu zemlju porijekla.

(g) POZDRAVIO je kontinuirana nastojanja visokog komesara da preispita pojedinačne slučajeve, sa ciljem identificiranja najvećih problema u zaštiti, te preporučio da vlade daju svoj doprinos brzom iznalaženju rješenja za ovakve probleme.

(h) DONIO je odluku o osnivanju Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu koji će se, u načelu, sastajati tokom zasjedanja Izvršnog komiteta i koji će detaljnije izučavati neke od više tehničkih aspekata zaštite izbjeglica, te izvještavati Komitet o svojim nalazima.


3


O MEĐUNARODNOJ ZAŠTITI IZBJEGLICA I O POTKOMITETU CJELINE (1)

BR. 2 (XXVII) FUNKCIONIRANJE POTKOMITETA I OPĆENITO

Izvršni komitet,

(a) BIO je jako zaokupljen ozbiljnim, opetovanim kršenjima ljudskih prava izbjeglica i kršenjima njihovih prava shodno pravnim instrumentima o izbjeglicama, te posebice zabrinut za položaj nekoliko izbjegličkih grupa čija je sigurnost bila ugrožena.

(b) POZDRAVIO je nova pristupanja Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine i pozvao sve vlade da pristupe ovim instrumentima i da skrupulozno poštuju njihove odredbe.

(c) PREPORUČIO je da Visoki komesarijat nastavi pratiti primjenu i provedbu Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine u raznim državama članicama, uključujući nacionalnu praksu i postupak za priznavanje statusa izbjeglice, te da o tome pravovremeno izvijesti Izvršni komitet.

(d) PRIMIO je na znanje, sa zadovoljstvom, odluku Generalne skupštine o sazivanju Konferencije opunomoćenih izaslanika, a sa ciljem razmatranja i usvajanja “Konvencije o teritorijalnom azilu” (2).

(e) PREPORUČIO je da nevladine organizacije koje se bave problemima vezanim za zaštitu izbjeglica budu pozvane da sudjeluju na predstojećoj Konferenciji opunomoćenih izaslanika u svojstvu promatrača.

(f) BIO je duboko zabrinut za sudbinu tražitelja azila koji su napustili svoju zemlju u malim čamcima i kojima je potrebno spašavanje ili prihvat u zemlju prvog azila te, konačno, u zemlju trajnog nastanjenja.

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/10012/Add.1). (2) Naziv na engleskom jeziku: “Convention on Territorial Asylum”. op. prev.


4

(g) APELIRAO je na države da skrupulozno poštuju pravne odredbe o spašavanju osoba na otvorenom moru, sadržane u Briselskoj konvenciji iz 1910. godine i Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1958. godine, te pozvao države da pokušaju na sve načine osigurati da zapovjednici brodova poštuju ove pravne instrumente u svim okolnostima.

(h) APELIRAO je nadalje na države:

(i) da odobre prvi azil izbjeglicama i raseljenim osobama spašenim na otvorenom moru ili onima koji su stigli direktno sa mora; i

(ii) da ponude mogućnost preseljenja u treću zemlju onima koji nisu

mogli dobiti stalni boravak u državi prvog azila. (i) POTVRDIO je iznova potrebu da se intenzivira njegova uloga u

oblasti zaštite i pozdravio osnivanje Potkomiteta cjeline za zaštitu, osmišljenog sa namjerom da posveti pažnju pitanjima zaštite, a sa ciljem utvrđivanja postojećih nedostataka u ovoj oblasti i predlaganja odgovarajućih pravnih lijekova.

(j) ODLUČIO je da se Potkomitet cjeline sastane na jedan dan prije dvadesetosmog zasjedanja Izvršnog komiteta.


5


O MEĐUNARODNOJ ZAŠTITI IZBJEGLICA (1)

BR. 3 (XXVIII) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) BIO je jako zaokupljen činjenicom da, u brojnim slučajevima, osnovna ljudska prava izbjeglica i dalje nisu bila poštovana, da su izbjeglice bile izložene fizičkom nasilju, neopravdanom i neprimjereno dugotrajnom pritvaranju i prisilnom vraćanju, uz zanemarivanje načela non-refoulementa.

(b) POZDRAVIO je napore koje je visoki komesar uložio u oblasti međunarodne zaštite i uvidio hitnu potrebu da se ovi napori nastave i intenziviraju, posebno u onim područjima gdje su ugrožena osnovna prava izbjeglica.

(c) PONOVIO je svoje zadovoljstvo osnivanjem Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu kao foruma za razmatranje tekućih problema i davanje preporuka za odgovarajuća rješenja u ovoj oblasti.

(d) ODLUČIO je da Potkomitet cjeline za međunarodnu zaštitu treba zasjedati cijeli jedan dan neposredno prije započinjanja dvadesetdevetog zasjedanja Izvršnog komiteta.

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/32/12/Add.1).


6

BR. 4 (XXVIII) MEĐUNARODNI INSTRUMENTI (∗)

Izvršni komitet,

(a) KONSTATIRAO je, sa razočarenjem, kako je od dvadesetsedmog zasjedanja Komiteta samo jedna država pristupila Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica.

(b) KONSTATIRAO je nadalje kako veliki broj država još uvijek nije pristupio ovim instrumentima i preporučio da visoki komesar poduzme složnu i odlučnu inicijativu na najvišem nivou, a sa ciljem promicanja daljeg pristupanja.

(c) SMATRAO je da jedna takva inicijativa treba uključivati i promicanje povlačenja teritorijalnog ograničenja koje su neke države zadržale u pogledu svojih obaveza prema Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine.

(d) POTVRDIO je iznova fundamentalni značaj Statuta Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice kao osnove za funkciju međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar, a naročito kada su u pitanju države koje još nisu pristupile Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine ili koje su stavile teritorijalno ograničenje na svoje obaveze prema ovim instrumentima.

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA.


7

BR. 5 (XXVIII) AZIL (∗)

Izvršni komitet,

(a) PRIMIO je na znanje, sa zadovoljstvom, izvještaj visokog komesara

da države generalno nastavljaju primjenjivati liberalnu azilsku praksu.

(b) ZABRINUT, međutim, što se prema izvještaju visokog komesara i dalje događa da se tražitelji azila suočavaju sa ozbiljnim poteškoćama u iznalaženju zemlje koja bi im bila voljna ponuditi makar privremeno utočište, te što odbijanje stalnog ili privremenog azila u velikom broju slučajeva dovodi do ozbiljnih posljedica za takve osobe.

(c) ZATRAŽIO je od visokog komesara da upozori vlade na različite međunarodne instrumente koji postoje u oblasti azila i iznova istakao fundamentalnu važnost ovih instrumenata sa humanitarnog stajališta.

(d) UPUTIO je apel vladama da slijede ili nastave slijediti liberalnu praksu u odobravanju stalnog ili barem privremenog azila izbjeglicama koji su došli direktno na njihov teritorij.

(e) POZVAO je vlade da surađuju, u duhu međunarodne solidarnosti, sa visokim komesarom u izvršavanju njegovih dužnosti - posebice u vezi sa azilom - u skladu sa Rezolucijom Generalne skupštine 428 (v) od 14. decembra 1950. godine.



8

BR. 6 (XXVIII) NON-REFOULEMENT (∗)

Izvršni komitet,

(a) PRIMIO je na znanje da je fundamentalno humanitarno načelo non-refoulementa našlo svoj izraz u raznim međunarodnim instrumentima usvojenim na univerzalnom i regionalnom nivou, te da su ga države generalno prihvatile.

(b) IZRAZIO je svoju duboku zabrinutost zbog informacije koju je iznio visoki komesar da, mada se načelo non-refoulementa u praksi dosta poštuje, ipak postoje slučajevi kada je bio zanemaren.

(c) POTVRDIO je iznova fundamentalni značaj poštivanja načela non-refoulementa, kako na granici, tako i unutar državnog teritorija, u vezi sa osobama koje bi mogle biti podvrgnute proganjanju ukoliko budu vraćene u njihovu zemlju porijekla, bez obzira na to da li im je formalno odobren izbjeglički status ili nije.



9

BR. 7 (XXVIII) PROTJERIVANJE (∗)

Izvršni komitet,

(a) PREPOZNAO je kako su, u skladu sa Konvencijom iz 1951. godine, izbjeglice koje su zakonito na teritoriju ugovorne države, generalno zaštićene od protjerivanja, te kako je u skladu sa članom 32. Konvencije, protjerivanje izbjeglica dopušteno samo u izuzetnim slučajevima.

(b) UVIDIO je kako mjera protjerivanja može imati veoma ozbiljne posljedice za izbjeglice i članove njihovih užih porodica koji žive sa njima.

(c) PREPORUČIO je da, u skladu sa članom 32. Konvencije iz 1951. godine, mjeru protjerivanja izbjeglica treba poduzeti samo u vrlo izuzetnim slučajevima i nakon propisnog razmatranja svih okolnosti, uključujući i mogućnosti da predmetne izbjeglice budu prihvaćene u drugu zemlju koja nije njihova zemlja porijekla.

(d) PREPORUČIO je, ukoliko je izvršenje mjere protjerivanja nepraktično, da države razmotre da prema delinkventnim izbjeglicama postupaju na isti način kao i prema delinkventnim državljanima, te da preispitaju mogućnost izrade jednog međunarodnog instrumenta koji bi ovo načelo proveo u djelo.

(f) PREPORUČIO je da nalog za protjerivanje bude kombiniran sa mjerom zadržavanja ili pritvaranja samo ukoliko je to apsolutno neophodno iz razloga nacionalne sigurnosti ili očuvanja javnog reda, te da zadržavanje ili pritvaranje ne treba nepropisno dugo trajati.



10

BR. 8 (XXVIII) ODREĐIVANJE STATUSA IZBJEGLICE (∗)

Izvršni komitet,

(a) PRIMIO je na znanje izvještaj visokog komesara o značaju postupaka za određivanje statusa izbjeglice.

(b) PRIMIO je na znanje da je samo mali broj država članica

Konvencije iz 1951. godine i Protokola iz 1967. godine uspostavio postupke za formalno određivanje statusa izbjeglice prema ovim instrumentima.

(c) PRIMIO je na znanje, međutim, sa zadovoljstvom, da veliki broj

vlada aktivno razmatra uspostavljanje takvih postupaka. (d) IZRAZIO je nadu da će vlade svih država članica Konvencije iz

1951. i Protokola iz 1967. godine, koje do sada to nisu učinile, poduzeti korake za uspostavljanje takvih postupaka u skoroj budućnosti i preporučiti odgovarajuće sudjelovanje UNHCR-a u tim postupcima.

(e) PREPORUČIO je da postupci za određivanje statusa izbjeglice

trebaju zadovoljiti sljedeće, osnovne kriterije:

(i) Odgovorna službena osoba (npr. službenik ureda za imigraciju ili pogranični policajac) kojem se podnositelj zahtjeva obrati na granici ili na teritoriju ugovorne države treba imati jasne instrukcije o tome kako da postupa u slučajevima koji bi se mogli pojaviti u domenu relevantnih međunarodnih instrumenata. Od njega se treba zahtijevati da djeluje u skladu sa načelom non-refoulementa, te da takve slučajeve uputi na više organe.

(ii) Podnositelju zahtjeva se trebaju dati neophodne smjernice u vezi

sa postupkom kojeg se treba pridržavati. (iii) Potrebno je jasno identificirati organ vlasti -- gdjegod je to moguće

jedan centralni organ vlasti – koji bi bio odgovoran za razmatranje



11

zahtjeva za dodjelu statusa izbjeglice i za prvostepeno odlučivanje.

(iv) Prilikom iznošenja svog slučaja odgovarajućem organu vlasti, podnositelj zahtjeva treba imati na raspolaganju sva neophodna sredstva, uključujući i usluge kompetentnog prevoditelja. Podnositelju zahtjeva se također treba omogućiti, o čemu ga je potrebno uredno obavijestiti, da stupi u kontakt sa predstavnikom UNHCR-a.

(v) Ako podnositelju zahtjeva bude odobren status izbjeglice, o tome ga treba obavijestiti i trebaju mu se izdati dokumenta kojima se takav status potvrđuje.

(vi) Ako podnositelju zahtjeva ne bude odobren status izbjeglice, treba mu se dati razložno vrijeme za ulaganje žalbe, kojom se traži ponovno formalno razmatranje donesene odluke, bilo da je podnese tom istom ili nekom drugom organu, upravnom ili sudskom, sukladno sistemu koji prevladava.

(vii) Podnositelju zahtjeva treba dozvoliti da ostane u zemlji dok čeka da nadležni organi iz tačke (iii) donesu odluku po njegovom prvobitnom zahtjevu, osim ako taj organ ne ustanovi da se radi o očiglednoj zloupotrebi. Također mu se treba dozvoliti da ostane u zemlji dok čeka na odluku po žalbi uloženoj višem upravnom ili sudskom organu.

(f) ZATRAŽIO je da UNHCR pripremi, nakon valjanog razmatranja

mišljenja država članica Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine, detaljnu studiju o eksteritorijalnom učinku određivanja statusa izbjeglice, kako bi se Komitetu omogućilo da to pitanje razmotri na narednom zasjedanju, uzimajući u obzir mišljenje predstavnika da bi priznavanje izbjegličkog statusa od strane ugovorne države, onako kako su to odredile ostale države članice ovih instrumenta, bilo opće poželjno.

(g) ZATRAŽIO je da Visoki komesarijat razmotri mogućnost izdavanja -- kao smjernica organima vlasti – priručnika o postupcima i kriterijima za određivanje statusa izbjeglice, i cirkuliranja -- uz dužno poštivanje


12

povjerljivog karaktera pojedinačnih zahtjeva i određenih situacija o kojima se tu govori – značajnih odluka o određivanju statusa izbjeglice.


13

BR. 9 (XXVIII) SPAJANJE PORODICE

Izvršni komitet,

(a) ISKAZAO je iznova fundamentalni značaj načela spajanja porodice.

(b) POTVRDIO je iznova koordinacijsku ulogu UNHCR-a sa ciljem da promiče spajanje razdvojenih izbjegličkih porodica putem odgovarajućih intervencija kod vlada i međuvladinih i nevladinih organizacija.

(c) PRIMIO je na znanje, sa zadovoljstvom, da je donekle postignut napredak u pogledu spajanja razdvojenih izbjegličkih porodica, posredstvom napora koje ulaže UNHCR.


14

BR. 10 (XXVIII) OSOBLJE ZA ZAŠTITU

Izvršni komitet,

KONSTATIRAO je, sa zadovoljstvom, kako će visoki komesar nastaviti da jača svoje osoblje za zaštitu, a naročito kako će uredima UNHCR-a na terenu dodjeljivati osoblje kojem su posebno povjerene funkcije zaštite, i složio se, nakon propisnog razmatranja svih relevantnih faktora, uključujući i mjere koje bi mogla preporučiti “Služba za administrativnu upravu”, na osnovi svog nedavnog ispitivanja, kako jačanje osoblja Visokog komesarijata koje radi na zaštiti treba biti financirano iz programske rezerve, do narednog zasjedanja Izvršnog komiteta.


15



BR. 11 (XXIX) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) ISTAKAO je iznova fundamentalni značaj međunarodne zaštite,

pozdravio korake koje poduzima visoki komesar i napredak koji je postignut na ovom polju od dvadesetosmog zasjedanja Komiteta, te priznao potrebu za nastavkom i intenziviranjem ovih aktivnosti.

(b) BIO je ozbiljno zabruinut što još nisu riješeni razni problemi koji se

javljaju u ovoj oblasti i što je nepoštivanja osnovnih ljudskih prava izbjeglica i dalje u porastu.

(c) PODSJETIO je na zaključke usvojene na dvadesetosmom

zasjedanju, a o značaju uvažavanja načela non-refoulementa, i bio je jako zaokupljen činjenicom da se ovo načelo, u brojnim slučajevima, još uvijek zanemaruje.

(d) PODSJETIO je na zaključak o azilu, usvojen na dvadesetosmom

zasjedanju, te iskazao svoju zabrinutost što izbjeglice još uvijek nailaze na poteškoće u dobivanju stalnog ili privremenog azila na određenim područjima.

(e) POTVRDIO je iznova načelo međunarodne solidarnosti kao

primarnog uvjeta za prakticiranje liberalne azilske politike i djelotvornu realizaciju međunarodne zaštite općenito.

(f) POZDRAVIO je pristupanje drugih država Konvenciji iz 1951. i

Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, ali sa zabrinutošću primijetio da brojne države, uključujući i države koje imaju velike probleme sa izbjeglicama, nisu pristupile niti jednom od navedenih instrumenata.



16

(g) PODSJETIO je na zaključke usvojene o ovom pitanju na dvadesetosmom zasjedanju i izrazio nadu da će u bliskoj budućnosti još država pristupiti Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine.

(h) UVIDIO je potrebu za odgovarajućim zakonodavstvom ili

administrativnim mjerama na državnoj razini, sa ciljem djelotvorne provedbe Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine, te preporučio svim državama članicama ovih instrumenata koje to još nisu učinile, da poduzmu potrebne mjere u ovom smjeru.

(i) PODSJETIO je posebice na zaključak usvojen na dvadesetosmom

zasjedanju, u vezi sa postupkom određivanja statusa izbjeglice prema Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine, te iznova istakao značaj tog postupka, pozdravio njegovo usvajanje u velikom broju država od dvadesetosmom zasjedanja Komiteta i iskazao nadu da će i druge države pozitivno razmotriti usvajanje takvih postupaka.

(j) PREPOZNAO je vrijednost zalaganja kojim se želi osigurati

propagiranje načela izbjegličkog prava, putem bližih veza sa obrazovnim i znanstvenim institucijama i općenitije krugovima koji se bave humanitarnom i izbjegličkom problematikom, te preporučio visokom komesaru da nastavi sa tim zalaganjima.

(k) POZDRAVIO je napore koje ulaže visoki komesar kako bi uredima

UNHCR-a, kako na terenu tako i u sjedištu, stavio na raspolaganje dodatne članove osoblja kojima je povjerena dužnost zaštite, te sa zahvalnošću uvažio potporu koju je visokom komesaru u ovom pogledu dala Služba za administrativnu upravu.

(l) PRIMIO je na znanje, sa zahvalnošću, rad Potkomiteta cjeline za

međunarodnu zaštitu i iskazao uvjerenje da je Potkomitet dokazao svoju vrijednost kao institucija za ispitivanje specifičnih problema koji proizlaze iz područja međunarodne zaštite i za predlaganje odgovarajućih rješenja.


17

BR. 12 (XXIX) EKSTERITORIJALNI UČINAK ODREĐIVANJA STATUSA IZBJEGLICE (∗)

Izvršni komitet,

(a) ISKAZAO je stav kako je jedan od osnovnih aspekata izbjegličkog statusa, kako je on definiran u Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine, njegov međunarodni karakter.

(b) UVIDIO je kako je poželjno očuvati izbjeglički status i njegov

kontinuitet i nakon što ugovorna država taj status odredi. (c) KONSTATIRAO je kako nekoliko odredbi Konvencije iz 1951. godine

omogućava izbjeglicama koje borave u jednoj ugovornoj državi da – kao izbjeglice - ostvaruju izvjesna prava u drugoj ugovornoj državi, te kako ostvarivanje tih prava ne podliježe ponovnom određivanju njihovog izbjegličkog statusa.

(d) KONSTATIRAO je kako osobe, koje se smatraju izbjeglicama shodno

članu 1A(1) Konvencije, zadržavaju svoj izbjeglički status osim ukoliko ne potpadaju pod klauzule o prestanku ili isključenju.

(e) KONSTATIRAO je kako izbjeglice, koje imaju konvencijsku putnu

ispravu koju je izdala jedna ugovorna država, mogu kao izbjeglice putovati u druge ugovorne države.

(f) ISKAZAO je stav kako sama svrha Konvencije iz 1951. i Protokola iz

1967. godine podrazumijeva da će izbjeglički status koji odredi jedna ugovorna država priznati i druge ugovorne države.

(g) UVIDIO je, stoga, kako izbjeglički status koji je odredila jedna

ugovorna država, druga ugovorna država treba osporiti samo u izuzetnim slučajevima, kada se čini da ta osoba očigledno ne ispunjava uvjete iz Konvencije, na primjer, ukoliko se saznaju činjenice koje ukazuju da su



18

izvorno date izjave bile lažne ili koje pokazuju da dotična osoba podliježe odredbama o prestanku ili isključenju iz Konvencije iz 1951. godine.

(h) UVIDIO je, nadalje, kako odluka jedne ugovorne države da ne

prizna status izbjeglice, ne sprečava drugu ugovornu državu da razmotri novi zahtjev za izbjegličkim statusom koji podnese dotična osoba.


19

BR. 13 (XXIX) PUTNE ISPRAVE ZA IZBJEGLICE (∗)

Izvršni komitet,

(a) POTVRDIO je iznova značaj izdavanja putnih isprava izbjeglicama za privremena putovanja van zemlje boravka i za preseljenje u treće zemlje.

(b) URGIRAO je na sve države članice Konvencije iz 1951. odnosno

Protokola iz 1967. godine da svim izbjeglicama, koji zakonito borave na njihovom teritoriju i koji žele putovati, izdaju putne isprave kako je to predviđeno Konvencijom iz 1951. godine (član 28, dodatak i prilog uz Konvenciju).

(c) PREPORUČIO je da ovakve konvencijske putne isprave trebaju imati

široku primjenu, kako teritorijalno tako i vremenski, te da trebaju sadržavati – kako je predviđeno u stavu 13. dodatka – klauzulu o povratku sa istim rokom važenja, u odsustvu posebnih okolnosti, do kojeg važi i sama putna isprava.

(d) PREPORUČIO je, sa ciljem izbjegavanja nepotrebnih teškoća, da se

od izbjeglica koji traže produženje važenja ili obnavljanje konvencijske putne isprave ne treba tražiti da se zbog toga vrate u zemlju koja je izdala tu ispravu, te da bi im trebalo omogućiti da svoje konvencijske putne isprave produže ili obnove, i za period duži od šest mjeseci, u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu zemlje koja je ispravu izdala ili posredstvom tog predstavništva.

(e) PREPORUČIO je, sa ciljem izbjegavanja različitih tumačenja stavova

6. i 11. Dodatka uz Konvenciju i posljedične teškoće za izbjeglice, da ugovorne države urede odgovarajuće aranžmane, uključujući sklapanje bilateralnih ili multilateralnih sporazuma, za prijenos odgovornosti po pitanju izdavanja konvencijskih putnih isprava.

(f) IZRAZIO je nadu da će ugovorne države uvrstiti i izbjeglice, koji

zakonito borave na njihovom teritoriju, u bilateralne i multilateralne



20

sporazume koje sklapaju kako bi olakšale putovanje svojim državljanima, na primjer, u vezi sa pojednostavljivanjem viznih formalnosti ili ukidanjem viznih naknada.

(g) IZRAZIO je nadu da će države, koje nisu članice Konvencije iz

1951. ili Protokola iz 1967. godine, izdati odgovarajuće putne isprave izbjeglicama koji zakonito borave na njihovom teritoriju, pod uvjetima što je moguće sličnijim onima koji prate izdavanje konvencijskih putnih isprava.

(h) IZRAZIO je zahvalnost za “Bilješku o putnim ispravama za

izbjeglice” (1) (EC/SCP/10), koju je podnio visoki komesar, načelno se složio sa njenim sadržajem i preporučio da je visoki komesar, u odgovarajućoj formi i zajedno sa gore navedenim zaključcima, prenese vladama u sklopu aktivnosti na promicanju putnih isprava za izbjeglice u skladu sa međunarodno prihvaćenim standardima.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Note on Travel Document for Refugees”, op. prev.


21



BR. 14 (XXX) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) ISTAKAO je iznova fundamentalni značaj funkcije međunarodne zaštite, čiji je nositelj Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice, te načela ustanovljenih u ovoj oblasti, koji ne podliježu ograničenjima.

(b) PRIMIO je na znanje, sa zahvalnošću, rad Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu, koji je pokazao da ima veliku praktičnu vrijednost za Visoki komesarijat, kad je riječ o njegovim nastojanjima da osigura međunarodnu zaštitu izbjeglicama.

(c) KONSTATIRAO je, sa zabrinutošću, da su izbjeglice odbijani na granici ili vraćani na teritorije gdje su imali razlog za strah od proganjanja, uz zanemarivanje načela non-refoulementa, da je izbjeglicama koji su stizali morskim putem uskraćivan čak i privremeni azil, što je za posljedicu imalo dovođenje u opasnost njihovih života i da su u mnogim slučajevima oni stradavali na otvorenom moru.

(d) POZVAO je sve države da osiguraju da zapovjednici plovila pod njihovim zastavama skrupulozno poštuju ustanovljena pravila koja se tiču spašavanja na otvorenom moru, te da poduzmu sve potrebne radnje na spašavanju izbjeglica i raseljenih osoba koji napuštaju zemlju porijekla u čamcima kako bi zatražili azil, a koji su u nevolji.

(e) OSUDIO je oštro nedavne neljudske napade na izbjegličke kampove u Južnoj Africi, u kojima su mnoge izbjeglice, uključujući i žene i djecu, izgubile živote, a druge ostale trajno onesposobljene, te izrazio nadu da će biti poduzete neophodne mjere kako bi se izbjeglice zaštitile od takvih napada i kako bi se pomoglo žrtvama.



22

(f) ISKAZAO je stav kako je hitno potrebno da i druge države pristupe Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine, te da države koje su članice ovih instrumenata, a koje to još nisu učinile, usvoje odgovarajuće mjere kako bi omogućile primjenu njihovih odredbi, a posebno u pogledu postupaka za određivanje statusa izbjeglice.

(g) PRIMIO je na znanje, sa velikom zahvalnošću, rad Konferencije o položaju izbjeglica u Africi (1), održane u Arushi (Ujedinjena Republika Tanzanija) od 7. do 17. aprila 1979. godine, za koju smatra kako predstavlja veliki doprinos zaštiti izbjeglica u Africi.

(h) PREPOZNAO je značaj koji propagiranje izbjegličkog prava ima za unapređenje djelotvornosti međunarodne zaštite i primio na znanje, sa zadovoljstvom, aktivnosti koje poduzima Visoki komesarijat po ovom pitanju, kako je to objašnjeno u dokumentu A/AC.96/INF.159.

(i) IZRAZIO je želju da bude redovito obavještavan o aktivnostima Komesarijata i problemima koji se javljaju u oblasti međunarodne zaštite.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Conference on the Situation of Refugees in Africa ”, op. prev.


23

BR. 15 (XXX) IZBJEGLICE BEZ ZEMLJE AZILA (∗)

Izvršni komitet, Ustanovio je da se države trebaju rukovoditi sljedećim: Generalna načela

(a) Države trebaju nastojati da, koliko god je to moguće, bona fide tražiteljima azila odobre azil.

(b) Čin prema kojem je izbjeglica dužan da se vrati ili prema kojem se

on šalje natrag u zemlju u kojoj postoji razlog za njegov strah od proganjanja predstavlja grubo kršenje priznatog načela non-refoulementa.

(c) Ljudska je obaveza svih obalskih država da dozvole plovilima u

nuždi da potraže spas u njihovim vodama i da odobre azil, ili barem privremeno utočište, osobama koje se nalaze u plovilima i koje žele zatražiti azil.

(d) Države donose odluke o pružanju azila bez diskriminacije u

pogledu rase, religije, političkog mišljenja, nacionalnosti ili zemlje porijekla. (e) Države bi na svom teritoriju trebale, u interesu spajanja porodice i

iz humanitarnih razloga, olakšati prihvat barem bračnog druga i maloljetne ili izdržavane djece svakog pojedinca kojem je odobreno privremeno utočište ili trajni azil. Situacije koje uključuju priliv tražitelja azila velikih razmjera

(f) U slučaju priliva velikih razmjera, tražiteljima azila treba odobriti barem privremeno utočište. Države koje se zbog svog geografskog položaja ili iz drugih razloga suočavaju sa prilivima velikih razmjera trebaju, po potrebi i na njihov zahtjev, odmah primiti pomoć od ostalih država, u skladu sa načelom podjednake podjele tereta. Te države se trebaju posavjetovati sa



24

Visokim komesarijatom Ujedinjenih naroda za izbjeglice, što je prije moguće, kako bi se osobama u pitanju osigurala puna zaštita, pomoć u hitnim situacijama i omogućilo iznalaženje trajnog rješenja.

(g) Ostale države trebaju poduzeti pojedinačne mjere, združeno ili posredstvom Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice ili drugih međunarodnih organa, kako bi osigurale da teret koji snosi prva zemlja azila bude podjednako podijeljen. Situacije koje uključuju pojedinačne tražitelje azila

(h) Potrebno je energično pokušati riješiti problem identifikacije zemlje koja je odgovorna za razmatranje zahtjeva za dodjelu azila, kroz usvajanje zajedničkih kriterija. U izradi tih kriterija treba uzeti u obzir sljedeća načela:

(i) Kriteriji trebaju omogućiti identificiranje, na pozitivan način, zemlje odgovorne za razmatranje zahtjeva za dodjelu azila, čijim bi se organima vlasti tražitelj azila mogao obratiti.

(ii) Karakteristike kriterija trebaju biti takve da se izbjegne svaki

mogući nesporazum između država u pogledu toga koja bi od njih trebala biti odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil, te da se uzme u obzir dužina i priroda boravka tražitelja azila u drugim zemljama.

(iii) Namjere tražitelja azila u pogledu zemlje od koje želi zatražiti azil trebaju biti što je više moguće uzete u obzir.

(iv) Treba poštivati koncept po kojem se azil ne može odbiti isključivo zbog toga što ga je moguće zatražiti od neke druge države. Međutim, ako se ustanovi da je pojedinac, prije nego što je zatražio azil, već imao bliske veze sa nekom drugom državom, od njega se može tražiti, pod pretpostavkom da je takav zahtjev pravedan i razložan, da prvo zatraži azil od te zemlje.

(v) Uspostava kriterija treba biti propraćena pripremama za redovne konsultacije između vlada zemalja koje rade na slučajevima za koje još nije nađeno rješenje, kao i za konsultacije sa Visokim komesarijatom Ujedinjenih naroda za izbjeglice.


25

(vi) Sporazumi o vraćanju osoba koje su na nezakonit način ušle na teritorij jedne ugovorne države sa teritorija druge ugovorne države, trebaju se u slučajevima tražitelja azila primjenjivati uz dužno uvažavanje specifičnih situacija u kojima se oni nalaze.

(i) Iako se od tražitelja azila može zahtijevati da zahtjev za azil

podnese u određenom vremenskom roku, neispunjavanje tog ili nekog drugog formalnog preduvjeta ne treba dovesti do toga da njegov zahtjev za azil bude isključen iz razmatranja.

(j) U skladu sa preporukom, koju je Izvršni komitet usvojio na svom dvadesetosmom zasjedanju (dokument A/AC.96/549, stav 53(6), (e) (i)), po kojoj je prvostepeni organ kojem se tražitelj azila obraća pogranični organ, ovaj organ ne treba odbaciti zahtjev, a da prethodno tražitelja ne uputi na centralni organ.

(k) Kada izbjeglica, kojem je već dodijeljen azil u jednoj zemlji, traži azil u nekoj drugoj zemlji, navodeći da ima kategorične razloge za napuštanje sadašnje zemlje azila uslijed straha od proganjanja ili zato što je ugrožena njegova fizička sigurnost ili sloboda, organi vlasti te druge zemlje azila trebaju povoljno razmotriti njegov zahtjev za azil.

(l) Na zahtjev Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice, države trebaju povoljno razmotriti prihvaćanje ograničenog broja izbjeglica koji ne mogu dobiti azil ni u jednoj drugoj državi.

(m) Države trebaju posebnu pažnju obratiti na potrebu da se izbjegava

situacija u kojoj će izbjeglica izgubiti svoje pravo da boravi u zemlji azila ili se u nju vrati, a da mu prethodno nije omogućeno nastanjenje u nekoj drugoj zemlji od one u kojoj možda postoje razlozi za njegov strah od proganjanja.

(n) U skladu sa stavovima 6. i 11. Dodatka uz Konvenciju iz 1951. godine, države trebaju nastaviti sa produžavanjem roka važenja putnih isprava izbjeglica ili njihovim obnavljanjem, sve dok se oni zakonito ne nastane na teritoriju neke druge države. Sličnu praksu treba u što većoj mjeri primjenjivati i u vezi sa izbjeglicama koji posjeduju neku drugu putnu ispravu od one koja je osigurana Konvencijom iz 1951. godine.


26



BR. 16 (XXXI) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) KONSTATIRAO je kako je, mada je od tridesetog zasjedanja Komiteta postignut određen napredak u pogledu međunarodne zaštite, više ozbiljnih problema ostalo neriješeno.

(b) KONSTATIRAO je, sa zahvalnošću, kako rad Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu znatno doprinosi poboljšanju pravnog položaja izbjeglica.

(c) NAGLASIO je fundamentalni značaj ustanovljenih načela međunarodne zaštite i potrebu za njihovom skrupuloznom primjenom u izbjegličkim situacijama u raznim dijelovima svijeta.

(d) NAGLASIO je dalje kako, iako postoji potreba za razvojem pravne koncepcije međunarodne zaštite u svjetlu posebnih uvjeta koji prevladavaju u različitim regijama u svijetu, to ne umanjuje apsolutni karakter fundamentalnih načela koji su već ustanovljeni u ovoj oblasti.

(e) IZRAZIO je ozbiljnu zabrinutost što još uvijek ima slučajeva neuvažavanja fundamentalnog načela non-refoulementa ili izlaganja izbjeglica fizičkoj opasnosti ili nasilju.

(f) PONOVIO je svoju osudu neljudskih vojnih napada na izbjegličke kampove u Južnoj Africi i naglasio potrebu da se žrtvama takvih napada pruži djelotvorna zaštita i humanitarna pomoć.

(g) KONSTATIRAO je kako, mada je broj država koje su postale članice Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica iz 1951. godine i njenog Protokola iz 1967. godine u porastu, postoji hitna potreba za daljnjim



27

pristupanjem država, sa ciljem ostvarenja univerzalne primjene odredbi ovih instrumenata.

(h) KONSTATIRAO je, sa zahvalnošću, kako je još veći broj država usvojio mjere za provedbu odredbi Konvencije i Protokola, a posebno u pogledu postupka za određivanje statusa izbjeglice, te naglasio potrebu za čvršćom međusobnom suradnjom organa vlasti i UNHCR-a po ovom pitanju.

(i) PREPOZNAO je vrijednost razmatranja problema međunarodne zaštite u regionalnom kontekstu, a sa ciljem iznalaženja odgovarajućih rješenja.

(j) PRIMIO je na znanje, sa zahvalnošću, rad “Okruglog stola azijskih eksperata” (1), koji se sastao u Manili od 14. do 18. aprila 1980. godine, te “Deklaraciju o međunarodnoj zaštiti izbjeglica i raseljenih osoba u Aziji” (2) i “Deklaraciju o piratskim napadima na izbjeglice i raseljene osobe” (3), koje su usvojene na Okruglom stolu.

(k) ISTAKAO je iznova značaj koji promicanje većeg poznavanja i razumijevanja izbjegličkog prava ima za povećanu djelotvornost međunarodne zaštite i konstatirao, sa zadovoljstvom, napredak postignut po ovom pitanju, kako je to objašnjeno u dokumentu A/AC.96/INF.162.

(l) UVIDIO je potrebu da Komesarijat – s obzirom na sve veći obim njegovih aktivnosti u sferi međunarodne zaštite – dobije potrebno osoblje iz oblasti zaštite, koje će mu omogućiti djelotvorno obavljanje ove funkcije širom svijeta.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Round Table of Asian Experts ”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Declaration on the International Protection of Refugees and Displaced persons in Asia”, op. prev. (3) Naziv na engleskom jeziku: “Declaration on Pirate Attacks on Refugees and Displaced Persons”, op. prev.


28

BR. 17 (XXXI) PROBLEM EKSTRADICIJE

KOJA POGAĐA IZBJEGLICE (∗)

Izvršni komitet,

(a) ISKAZAO je stav kako slučajevi, u kojima se traži ekstradicija izbjeglica ili osoba koje se mogu kvalificirati kao izbjeglice, mogu prouzrokovati posebne probleme.

(b) POTVRDIO je iznova fundamentalni karakter općepriznatog načela non-refoulementa.

(c) UVIDIO je kako izbjeglice treba zaštititi od ekstradicije u zemlje u kojima oni osnovano strahuju od proganjanja iz razloga nabrojanih u članu 1A(2) Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica iz 1951. godine.

(d) POZVAO je države da osiguraju da se načelo non-refoulementa propisno uvažava u sporazumima o ekstradiciji te, u odgovarajućim slučajevima, u nacionalnom zakonodavstvu o toj temi.

(e) IZRAZIO je nadu da će se u primjeni postojećih sporazuma o ekstradiciji dužna pažnja posvetiti načelu non-refoulementa.

(f) NAGLASIO je kako se ne treba smatrati da išta u ovim zaključcima zadire u potrebu država da, na osnovi svojih nacionalnih zakonodavstva i međunarodnih instrumenata, osiguraju kažnjavanje teških krivičnih djela, kao što su nezakonito zauzimanje aviona, uzimanje talaca i ubojstvo.

(g) NAGLASIO je kako se zaštita od ekstradicije odnosi na osobe koje ispunjavaju kriterije iz definicije izbjeglice i koje nisu izuzete od izbjegličkog statusa temeljem člana 1F(b) Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica iz 1951. godine.



29

BR. 18 (XXXI) DOBROVOLJNA REPATRIJACIJA (∗)

Izvršni komitet,

(a) PREPOZNAO je kako, općenito, dobrovoljna repatrijacija predstavlja najprimjerenije rješenje za izbjegličke probleme, a posebice kada država stekne neovisnost.

(b) NAGLASIO je da uvijek treba poštovati suštinski dobrovoljni karakter repatrijacije.

(c) UVIDIO je kako je poželjno urediti odgovarajuće aranžmane kojima bi se potvrdio dobrovoljni karakter repatrijacije, kako u pogledu pojedinačne repatrijacije izbjeglica, tako i u slučaju repatrijacije širokih razmjera, te da UNHCR učestvuje u tim aranžmanima kadgod je to neophodno.

(d) ISKAZAO je stav da, kada izbjeglice izraze želju za repatrijacijom, vlasti u njihovoj zemlji porijekla i vlasti u zemlji azila trebaju, u okvirima svojih nacionalnih zakonodavstava i, kadgod je to neophodno, u suradnji sa UNHCR-om, poduzeti sve nužne korake kako bi im pomogli da to učine.

(e) UVIDIO je kako je značajno da izbjeglice budu upoznate sa uvjetima u njihovoj zemlji porijekla kako bi lakše donijeli odluku o repatrijaciji; prepoznao je, nadalje, da pojedinačne posjete izbjeglica i predstavnika izbjeglica njihovoj zemlji porijekla radi upoznavanja sa tamošnjom situacijom – što bi, da se ne radi o takvoj posjeti, podrazumijevalo automatski gubitak izbjegličkog statusa – također mogu biti od pomoći u tom pogledu.

(f) POZVAO je vlasti u zemljama porijekla da osiguraju formalne garancije za sigurnost izbjeglica koji se vraćaju i naglasio značaj punog poštivanja tih garancija i nekažnjavanja izbjeglica koji se vraćaju zbog napuštanja zemlje porijekla iz razloga koji su izazvali njihovo izbjeglištvo.

(g) PREPORUČIO je da zemlje azila usvoje aranžmane kojima će

osigurati da izbjeglicama budu uredno prenesene garancije koje osigurava



30

zemlja porijekla i informacije o uvjetima koji tamo prevladavaju, da organi vlasti u zemlji azila olakšaju realizaciju tih mjera i da UNHCR, u odgovarajućim slučajevima, sudjeluje u tim aranžmanima.

(h) ISKAZAO je stav da bi UNHCR mogao biti uredno pozvan – uz pristanak svih relevantnih strana – da nadgleda situaciju u kojoj se nalaze izbjeglice koje se vraćaju, posebice u pogledu garancija koje daju vlasti u zemljama porijekla.

(i) POZVAO je relevantne vlade da za izbjeglice osiguraju neophodne putne isprave, vize, ulazne dozvole i transportne olakšice, a ukoliko su izbjeglice izgubile državljanstvo, da urede povrat državljanstva u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom.

(j) PRIZNAO je da bi moglo biti neophodno u određenim situacijama urediti odgovarajuće aranžmane, u suradnji sa UNHCR-om, za prihvat izbjeglica koje se vraćaju, odnosno za projekte za njihovu reintegraciju u zemlji porijekla.


31

BR. 19 (XXXI) PRIVREMENO UTOČIŠTE (∗)

Izvršni komitet,

(a) POTVRDIO je iznova elementarnu potrebu za skrupuloznom primjenom humanitarnog pravnog načela non-refoulementa u svim situacijama priliva velikih razmjera.

(b) PODSJETIO je na zaključke o pitanju privremenog utočišta, koje je Izvršni komitet usvojio na svom tridesetom zasjedanju, a posebno:

(i) da u slučaju priliva izbjeglica velikih razmjera, osobe koje traže azil trebaju uvijek dobiti barem privremeno utočište; te

(ii) da državama koje se, zbog svog geografskog položaja ili iz drugih

razloga, suočavaju sa prilivom izbjeglica velikih razmjera, druge države trebaju, prema potrebi i na zahtjev predmetnih država, pružiti neposrednu pomoć, u skladu sa načelom ravnomjerne podjele tereta.

(c) PRIMIO je na znanje rasprostranjenu praksu dodjele privremenog

utočišta u situacijama priliva izbjeglica velikih razmjera.

(d) NAGLASIO je fundamentalni značaj odredbi Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica iz 1951. godine i njenog Protokola iz 1967. godine, kao i “Deklaracije Ujedinjenih naroda o teritorijalnom azilu” (1) iz 1967. godine, te potrebu da UNHCR trajno pruža savjete, o praktičnoj primjeni tih odredbi, zemljama koje su izložene prilivu izbjeglica velikih razmjera.

(e) ISTAKAO je izvanredni karakter privremenog utočišta i elementarnu potrebu da osobe, kojima se odobri privremeno utočište, uživaju osnovne humanitarne standarde postupanja.

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Naziv na engleskom jeziku: “United Nations Declaration on Territorijal Asylum ”, op. prev.


32

(f) UVIDIO je potrebu za definiranjem prirode, funkcije i implikacija dodjele privremenog utočišta.

(g) ISKAZAO je stav da praksa privremenog utočišta nije dovoljno ispitana, te da je potrebno dalje istraživati, a posebno u vezi sa (i) postupkom prihvata izbjeglica, (ii) njihovim statusom do postizanja trajnog rješenja i (iii) implikacijama koje privremeno utočište ima po međunarodnu solidarnost, uključujući i po snošenje tereta.

(h) ODLUČIO je uputiti zahtjev visokom komesaru da, što je prije moguće, sazove reprezentativnu grupu eksperata koja bi razmotrila sve aspekte privremenog utočišta, a u okviru problema izazvanih prilivom izbjeglica velikih razmjera, te da takvoj grupi pruži svaku moguću pomoć.


33

BR. 20 (XXXI) ZAŠTITA TRAŽITELJA AZILA NA OTVORENOM MORU (∗)

Izvršni komitet,

(a) KONSTATIRAO je, sa krajnjom zabrinutošću, da se i dalje dešavaju incidenti zločinačkih napada na izbjeglice i tražitelje azila u raznim dijelovima svijeta, uključujući vojne napade na izbjegličke kampove i na tražitelje azila na otvorenom moru.

(b) IZRAZIO je posebnu zabrinutost zbog zločinačkih napada na tražitelje azila u Južnom kineskom moru, koji uključuju ekstremnu primjenu sile i neopisive činove fizičkog i moralnog ponižavanja, među kojima i silovanja, otmice i ubojstva.

(c) UPUTIO je hitan poziv svim zainteresiranim vladama da poduzmu odgovarajuće radnje na sprečavanju takvih zločinačkih napada, bilo da se oni dešavaju na otvorenom moru ili u njihovim teritorijalnim vodama.

(d) NAGLASIO je kako je poželjno da vlade uvedu sljedeće mjere kako bi spriječile ponavljanja takvih zločinačkih napada:

(i) intenzivirane aktivnosti vlada u regiji, kako bi spriječili napade na čamce kojima se prevoze tražitelji azila, uključujući pojačane pomorske i zračne patrole u područjima gdje dolazi do takvih napada;

(ii) usvajanje svih neophodnih mjera kako bi osigurali da odgovorni za ove zločinačke napade budu oštro kažnjeni;

(iii) pojačane napore kako bi otkrili kopnene baze iz kojih polaze takvi

napadi na tražitelje azila, te identificirali osobe za koje se zna da su sudjelovale u tim napadima i osigurali njihovo gonjenje;

(iv) uvođenje postupka za rutinsku razmjenu informacija o napadima

na tražitelje azila na otvorenom moru i postupka za hapšenje



34

odgovornih, te suradnje među vladama sa ciljem redovite razmjene generalnih informacija o ovom pitanju.

(e) POZVAO je vlade da u potpunosti primjene propise međunarodnog

javnog prava – onako kako su iskazani u Ženevskoj konvenciji o otvorenom moru iz 1958. godine – vezane za suzbijanje piratstva.

(f) URGIRAO je na vlade da surađuju, kako jedne sa drugima tako i sa UNHCR-om, kako bi osigurali da je žrtvama takvih zločinačkih napada pružena sva neophodna pomoć.

(g) POZVAO je Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice da, u suradnji sa Međunarodnim komitetom Crvenog križa i drugim zainteresiranim organizacijama, aktivno traži suradnju međunarodne zajednice, kako bi intenzivirali napore usmjerene na zaštitu izbjeglica koje su žrtve nasilničkih djela, a posebno onih na otvorenom moru.


35



BR. 21 (XXXII) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) ISTAKAO je iznova fundamentalni značaj međunarodne zaštite kao primarnog zadatka koji je povjeren visokom komesaru shodno Statutu Visokom komesarijata, i primio na znanje, sa zadovoljstvom, napredak postignut u ovoj oblasti od tridesetprvog zasjedanja Komiteta.

(b) PRIMIO je na znanje, posebice, napredak postignut u pogledu daljeg pristupanja Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. godine i Protokolu iz 1969. godine o statusu izbjeglica, te pozdravio pristupanje Angole, Čada, Egipta, Japana, Lesota, Filipina, Sijera Leonea i Zimbabvea ovim osnovnim međunarodnim instrumentima o izbjeglicama.

(c) IZRAZIO je nadu da će i druge države pristupiti Konvenciji i Protokolu, te da će one države, koje su zadržale teritorijalna ograničenja u pogledu svojih obaveza shodno Konvenciji, aktivno razmotriti mogućnost povlačenja tih ograničenja.

(d) PRIMIO je na znanje, sa zadovoljstvom, mjere koje su razne države poduzele kako bi osigurale djelotvorno izvršenje njihovih obaveza shodno Konvenciji i Protokolu, a posebno u pogledu postupaka za određivanje statusa izbjeglice, koji su objašnjeni u dokumentu A/AC.96/INF.152/Rev.3, te izrazio nadu da će sve države članice međunarodnih instrumenata o izbjeglicama poduzeti takve mjere.

(e) KONSTATIRAO je kako su, usprkos sve većem razumijevanju načela međunarodne zaštite, osnovna prava izbjeglica bila zanemarivana u brojnim regijama u svijetu.

(f) KONSTATIRAO je, sa posebnom zabrinutošću, kako je u izvjesnim područjima izbjeglicama odbijan azil, kako su izbjeglice vraćane sa granica ili

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, br. 12A (A/35/12/Add.1).


36

podvrgavane mjerama protjerivanja ili prisilnog vraćanja uz zanemarivanje fundamentalnog načela non-refoulementa, te kako su tražitelji azila bili žrtve fizičkog nasilja.

(g) IZRAZIO je ozbiljnu zabrinutost zbog činjenice da, usprkos tome što je po ovom pitanju postignut određen napredak, tražitelji azila na otvorenom moru i dalje bivaju žrtve piratskih napada, i pozvao Visoki komesarijat da, u suradnji sa Međunarodnim komitetom Crvenog križa i drugim zainteresiranim organizacijama i vladama, traži podršku međunarodne zajednice, kako bi se nastavili i intenzivirali napori na zaštiti izbjeglica od nasilja na otvorenom moru, te pružila pomoć žrtvama.

(h) PRIMIO je na znanje, sa krajnjom zabrinutošću, neljudske vojne napade na izbjegličke kampove u Južnoj Africi i drugdje, koji za posljedicu imaju ekstremne i neopisive patnje izbjeglica, i pozvao visokog komesara da ispita ozbiljne humanitarne probleme uzrokovane vojnim napadima na izbjegličke kampove i naselja, koji su predmet brige UNHCR-a, te potrebu za specijalnim mjerama kojima bi zaštitili takve izbjeglice i pobrinuli se za njihovu sigurnost, i da o tome u najkraćem roku izvijesti Izvršni komitet.

(i) PRIMIO je na znanje, sa opetovanom zahvalnošću, rad Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu, koji je umnogome olakšao napore visokog komesara da izbjeglicama pruži međunarodnu zaštitu i doprinio jasnijoj formulaciji standarda postupanja prema njima, te primio na znanje, sa posebnim zadovoljstvom, rad Potkomiteta na pitanju privremenog utočišta u situacijama priliva izbjeglica velikih razmjera.

(j) POZDRAVIO je sve veće razumijevanje problema međunarodne zaštite u vladinim, nevladinim i akademskim krugovima i stalne aktivnosti koje visoki komesar poduzima na promicanju većeg poznavanja međunarodnog izbjegličkog prava.


37

BR. 22 (XXXII) ZAŠTITA TRAŽITELJA AZILA

U PRILIVIMA VELIKIH RAZMJERA(∗)

Izvršni komitet,

PRIMIVŠI na znanje, sa zahvalnošću, izvještaj Ekspertne grupe o privremenom utočištu u situacijama priliva velikih razmjera, koja se sastala u Ženevi od 21. do 24. aprila 1981. godine, usvojio je sljedeće zaključke u vezi sa zaštitom tražitelja azila u prilivima velikih razmjera. I. Općenito

1. Izbjeglički problem je postao naročito akutan zbog sve brojnijih priliva velikih razmjera u različitim dijelovima svijeta, a naročito u zemljama u razvoju. Tražitelji azila, koji čine sastavni dio priliva velikih razmjera, obuhvaćaju osobe koje su izbjeglice u smislu Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1951. i Protokola iz 1967. godine o statusu izbjeglica ili koje, uslijed vanjske agresije, okupacije, strane dominacije ili događaja koji narušavaju javni red u jednom dijelu ili na cijelom teritoriju zemlje porijekla ili državljanstva, traže utočište izvan te zemlje.

2. Tražitelji azila, koji su dio priliva velikih razmjera, često nailaze na poteškoće u iznalaženju trajnih rješenja putem dobrovoljne repatrijacije, lokalnog naseljavanja ili preseljenja u treću zemlju. Prilivi velikih razmjera često stvaraju ozbiljne probleme državama, posljedica čega je da su određene države, iako opredijeljene za iznalaženju trajnih rješenja, ustanovile da jedino što mogu učiniti jeste da prihvate tražitelje azila bez preuzimanja obaveze, u trenutku prihvata, da tim osobama osiguraju stalno nastanjenje unutar njihovih granica.

3. Stoga je imperativ da se tražiteljima azila osigura potpuna zaštita u prilivima velikih razmjera, da se potvrde osnovni minimalni standardi postupanja prema njima do iznalaženja trajnog rješenja, te da se uspostave djelotvorni aranžmani, u kontekstu međunarodne solidarnosti i uzajamne



38

podjele tereta, za pružanje pomoći zemljama koje primaju velik broj tražitelja azila. II. Mjere zaštite

A. Prihvat i non-refoulement

1. U slučaju priliva velikih razmjera, tražitelji azila se trebaju prihvatiti

u državu u kojoj su prvo potražili utočište, a ukoliko ih ta država nije u mogućnosti prihvatiti na duže vrijeme, uvijek ih treba prihvatiti barem na privremenoj osnovi i osigurati im zaštitu sukladno dolje navedenim načelima. Oni se trebaju prihvatiti bez diskriminacije u pogledu rase, religije, političkog mišljenja, državljanstva, zemlje porijekla ili fizičke nesposobnosti.

2. U svim slučajevima se mora savjesno primjenjivati fundamentalno načelo non-refoulementa, uključujući i to da ne budu odbijeni na granici.

B. Postupanje prema tražiteljima azila koji su privremeno prihvaćeni u zemlju do iznalaženja trajnog rješenja

1. Član 31. Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1951. godine o statusu

izbjeglica sadrži odredbe o postupanju prema izbjeglicama koji su ušli u zemlju bez dozvole i čiji položaj u toj zemlji još uvijek nije uređen. Standardi definirani u ovom članu, međutim, ne obuhvaćaju sve aspekte postupanja prema tražiteljima azila u slučajevima priliva velikih razmjera.

2. Stoga je esencijalno da se prema privremeno prihvaćenim

tražiteljima azila, do iznalaženja trajnog rješenja, postupa u skladu sa sljedećim minimalnim osnovnim ljudskim standardima:

(a) Oni se ne trebaju kažnjavati ili podvrgavati nepovoljnom postupanju isključivo zbog toga što se njihova prisutnost u zemlji smatra nezakonitom; njihovo kretanje se ne treba ograničavati osim ukoliko ovo nije potrebno u interesu javnog zdravlja i javnog reda.

(b) Oni trebaju uživati fundamentalna, međunarodno priznata

građanska prava, posebice ona definirana u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima.


39

(c) Oni trebaju dobivati svu neophodnu pomoć, te imati osigurane osnovne životne potrepštine, uključujući hranu, sklonište i osnovne higijenske i zdravstvene potrepštine; s tim u vezi, međunarodna zajednica treba uvažavati načela međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta.

(d) Prema njima se treba postupati kao prema osobama čija tragična sudbina traži posebno razumijevanje i suosjećanje; oni se ne trebaju podvrgavati okrutnom, neljudskom ili ponižavajućem postupanju.

(e) Oni ne trebaju biti diskriminirani iz razloga rase, religije, političkog mišljenja, državljanstva, zemlje porijekla ili fizičke nesposobnosti.

(f) Oni se pred licem zakona imaju smatrati osobama koje uživaju slobodan pristup sudovima i drugim nadležnim upravnim organima.

(g) Sigurnost i dobrobit tražitelja azila kao i sigurnosne potrebe prihvatne države trebaju biti odlučujući faktori kod određivanja lokacije na kojoj će se tražitelji azila smjestiti; koliko god je to moguće, tražitelji azila se trebaju smještati na lokaciju koja je na razložnoj udaljenosti od granice sa njihovom zemljom porijekla; oni se ne trebaju angažirati u subverzivnim djelatnostima protiv njihove zemlje porijekla ili bilo koje druge države.

(h) Jedinstvo porodice se treba poštovati.

(i) Treba se pružiti sva moguća pomoć za lociranje srodnika.

(j) Treba osigurati adekvatne mjere za zaštitu maloljetnika i djece bez pratnje.

(k) Treba dopustiti slanje i primanje pošte.

(l) Treba dozvoliti materijalnu pomoć od prijatelja ili srodnika.

(m) Gdjegod je to moguće, treba urediti odgovarajuće aranžmane za registraciju rođenja, smrti i vjenčanja.

(n) Oni trebaju dobiti sve neophodne olakšice koje će im omogućiti da postignu zadovoljavajuće trajno rješenje.


40

(o) Treba im se dozvoliti prijevoz imovine koju su donijeli na teritorij zemlje u kojoj je pronađeno trajno rješenje.

(p) Treba poduzeti sve korake kojima se olakšava njihova dobrovoljna repatrijacija. III. Suradnja sa Visokim komesarijatom Ujedinjenih naroda za

izbjeglice

Tražitelji azila imaju pravo stupiti u kontakt sa UNHCR-om, a UNHCR ima pravo pristupa izbjeglicama. UNHCR-u se također omogućava da vrši svoju dužnost međunarodne zaštite i dopušta mu se da nadgleda dobrobit osoba koje ulaze u prihvatne ili druge izbjegličke centre. IV. Međunarodna solidarnost, uzajamna podjela tereta i obaveze

država

1. Priliv velikih razmjera može pred neke zemlje postaviti neopravdano težak teret. Zadovoljavajuće rješenje ovog problema, koji je po svom obimu i svojoj prirodi međunarodnog karaktera, ne može se postići bez međunarodne suradnje. Države su dužne, unutar sistema međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta, poduzeti sve potrebne mjere da pomognu onim državama, na njihov zahtjev, koje su prihvatile tražitelje azila u prilivima velikih razmjera.

2. Tu radnju treba poduzimati bilateralno ili multilateralno, na regionalnom ili univerzalnom nivou i u suradnji sa UNHCR-om, kako je to primjereno određenoj situaciji. Primarno treba razmotriti mogućnost iznalaženja prikladnog rješenja unutar regionalnog konteksta.

3. Radnja čiji je cilj podjela tereta treba se fokusirati na olakšavanje dobrovoljne repatrijacije, promicanje lokalnog naseljavanja u prihvatnoj zemlji, te osiguravanje mogućnosti preseljenja u treću zemlju, shodno okolnostima.

4. Mjere koje se poduzimaju u kontekstu uzajamne podjele tereta, trebaju se prilagoditi individualnim situacijama. One trebaju obuhvaćati, prema potrebi, hitnu, financijsku ili tehničku pomoć, pomoć u naturi i davanje predujmova za dodatnu financijsku ili drugu pomoć mimo urgentne faze, do


41

iznalaženja trajnog rješenja, a kada se dobrovoljna repatrijacija ili lokalno naseljavanje ne mogu predvidjeti, omogućavanje preseljenja tražitelja azila u neku treću zemlju, u kulturološku sredinu koja odgovara njihovoj dobrobiti.

5. Treba razmotriti jačanje postojećih mehanizama te, u

odgovarajućim slučajevima, uvođenje novih aranžmana, po mogućnosti na trajnoj osnovi, kako bi se osiguralo da potrebna sredstva i druga materijalna i tehnička pomoć budu odmah stavljeni na raspolaganje.

6. U duhu međunarodne solidarnosti, vlade također trebaju nastojati osigurati da razlozi koji dovode do priliva velikih razmjera budu uklonjeni u najvećoj mogućoj mjeri te, kada već dođe do tih priliva, da se uspostave uvjeti koji pogoduju dobrovoljnoj repatrijaciji.


42

BR. 23 (XXXII) PROBLEMI VEZANI ZA SPAŠAVANJE TRAŽITELJA

AZILA KOJI SU U NEVOLJI NA OTVORENOM MORU (∗)

Izvršni komitet,

USVOJIO je sljedeće zaključke o problemima vezanim za spašavanje tražitelja azila koji su u nevolji na otvorenom moru.

1. Podsjećamo kako, u skladu sa međunarodnim pravom, zapovjednici brodova imaju fundamentalnu obavezu spašavanja svih osoba koje su u nevolji na otvorenom moru, uključujući i tražitelje azila, i pružanja takvim osobama svake neophodne pomoći. Primorske zemlje trebaju poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se zapovjednici plovila strogo pridržavaju ove obaveze.

2. Spašavanje tražitelja azila koji su u nevolji na otvorenom moru olakšano je spremnošću država, pod čijom zastavom plove spasilački brodovi, da daju garancije za preseljenje, koje određene priobalne države zahtijevaju kao uvjet za iskrcavanje. Isto tako je olakšano i pristankom spomenutih i drugih država da daju svoj doprinos kolektivnim garancijama za preseljenje u treće zemlje shodno planu i programu DISERO, koji treba dodatno podržati. Sve zemlje trebaju i dalje osiguravati trajna rješenja za tražitelje azila koji su spašeni na otvorenom moru.

3. U skladu sa utvrđenom međunarodnom praksom, koju podržavaju i relevantni međunarodni instrumenti, osobe spašene na otvorenom moru trebaju u normalnim okolnostima biti iskrcane u prvoj sljedećoj pristanišnoj luci. Ovakva praksa se također treba primjenjivati u slučajevima tražitelja azila koji su spašeni na otvorenom moru. U slučaju priliva izbjeglica velikih razmjera, tražitelji azila koji su spašeni na otvorenom moru trebaju uvijek biti prihvaćeni, barem na privremenoj osnovi. Države trebaju pomoći u olakšanju njihovog iskrcavanja, postupajući u skladu sa načelima međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta, putem davanja mogućnosti za preseljenje u treće zemlje.



43

4. Kao rezultat zajedničkog truda velikog broja zemalja, dosada su osigurane, što se i dalje čini, brojne mogućnosti za preseljenje u treće zemlje osoba spašenih iz čamaca. S obzirom na takvo stanje stvari, postavlja se pitanje da li bi možda zemlje u kojima se nalaze prve sljedeće pristanišne luke željele preispitati svoju dosadašnju politiku da, kao preduvjet za iskrcavanje, zahtijevaju garancije za preseljenje u treću zemlju. Dok priobalne države ne izvrše reviziju ovakve prakse, naravno da je poželjno nastaviti sa primjenom dosadašnjih aranžmana kojima se omogućava iskrcavanje.

5. S obzirom na kompleksnost problema koji proizlaze iz spašavanja, iskrcavanja i preseljenja u treću zemlju tražitelja azila sa otvorenog mora, upućen je zahtjev visokom komesaru da što prije sazove radnu grupu koju će činiti predstavnici najzainteresiranijih primorskih i priobalnih zemalja, potencijalnih trećih zemalja za preseljenje i predstavnici međunarodnih organa koji su nadležni za ovu oblast. Ta radna grupa treba ispitati razne navedene probleme i razraditi načela i mjere koji će osigurati rješenje, te o tome izvijestiti Izvršni komitet na njegovom tridesettrećem zasjedanju.


44

BR. 24 (XXXII) SPAJANJE PORODICE (∗)

Izvršni komitet,

USVOJIO je sljedeće zaključke o spajanju razdvojenih izbjegličkih porodica:

1. Kod primjene načela jedinstva porodice, te iz očiglednih humanitarnih razloga, potrebno je učiniti sve kako bi se osiguralo spajanje razdvojenih izbjegličkih porodica.

2. U tu svrhu, poželjno je da zemlje azila i zemlje porijekla podrže nastojanja visokog komesara da omogući spajanje razdvojenih izbjegličkih porodica uz najmanje moguće odlaganje.

3. Generalni pozitivni trendovi u pogledu spajanja razdvojenih izbjegličkih porodica zaslužuju da budu pozdravljeni sa velikim uvažavanjem, ali još uvijek preostaje niz problema koje tek treba razriješiti.

4. S obzirom na priznato pravo svake osobe da napusti svaku zemlju, uključujući i svoju vlastitu, zemlje porijekla trebaju olakšati spajanje porodice davanjem izlaznih dozvola članovima izbjegličkih porodica, kako bi im omogućili da se pridruže izbjeglici koji se nalazi u inostranstvu.

5. Izražena je nada da će zemlje azila primjenjivati liberalne kriterije u identificiranju članova porodica koji mogu biti prihvaćeni, sa ciljem promicanja sveobuhvatnog spajanja porodice.

6. Prilikom odlučivanja o spajanju porodice, odsustvo materijalnih dokaza o formalnom važenju braka ili roditeljstva nad djecom ne treba se samo po sebi smatrati preprekom.

7. Spajanje izbjegličkih porodica dovelo je u nekim dijelovima svijeta

do porasta naročito osjetljivih problema vezanih za maloljetnu djecu bez pratnje. Potrebno je učiniti sve da se lociraju roditelji ili drugi bliski srodnici



45

maloljetne djece bez pratnje, a prije njihovog preseljenja u treću zemlju. Isto tako, i nakon njihovog preseljenja u treću zemlju, treba i dalje nastojati da se pojasni njihova porodična situacija, sa dostatnom sigurnošću. Ova nastojanja su naročito značajna prije donošenja odluke o usvajanju – koja podrazumijeva prekid veza sa biološkom porodicom.

8. Radi promicanja što brže integracije izbjegličkih porodica u zemljama nastanjenja, bliskim članovima porodice koji se pridružuju izbjeglicama treba dodijeliti isti pravni status i olakšice kao i glavama porodice koji su formalno priznati kao izbjeglice.

9. U odgovarajućim slučajevima, spajanje porodice treba olakšati putem posebnih mjera pomoći koja se daje glavi porodice, tako da ekonomske i stambene poteškoće u zemlji azila ne dovedu do neprimjerenog odlaganja dozvole ulaska članovima porodice.


46



BR. 25 (XXXIII) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) ISTAKAO je iznova fundamentalni značaj međunarodne zaštite kao primarnog zadatka koji je povjeren visokom komesaru shodno Statutu Visokog komesarijata.

(b) POTVRDIO je iznova značaj osnovnih načela međunarodne zaštite, a posebno načela non-refoulementa, koji u međunarodnom pravu postepeno poprima karakter bezuvjetnog pravila.

(c) IZRAZIO je zabrinutost zbog činjenice da su se od tridesetdrugog zasjedanja Komiteta još više pogoršali problemi, u smislu njihove težine, koji se javljaju na polju međunarodne zaštite, te zbog kršenja osnovnih prava izbjeglica i tražitelja azila u raznim dijelovima svijeta, između ostalog, putem vojnih napada na izbjegličke kampove i naselja, piratskih djela i prisilnog vraćanja izbjeglica i tražitelja azila u njihove zemlje porijekla.

(d) PREPOZNAO je zabrinutost vlada, koja proizlazi iz priliva velikih razmjera i postojećih recesivnih trendova u raznim dijelovima svijeta. Izrazio je, međutim, nadu da takav razvoj događaja neće dovesti do upotrebe restriktivne prakse u davanju azila ili u primjeni definicije izbjeglice, niti do podrivanja elementarnih načela međunarodne zaštite.

(e) PRIMIO je na znanje, sa zadovoljstvom, napore koji se ulažu u drugim forumima kako bi se ispitali slučajevi kretanja tražitelja azila velikih razmjera, te izrazio nadu da će ovi napori dovesti do suštinskog reduciranja obima tog kretanja. Naglasio je, međutim, kako spomenute aktivnosti ni na koji način ne smiju utjecati na slabljenje osnovnih načela međunarodne zaštite.



47

(f) PRIMIO je na znanje, sa zadovoljstvom, kontinuirani napredak postignut u periodu od tridesetdrugog zasjedanja Komiteta, a u pogledu novih pristupanja Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica i pozdravio pristupanje Japana, Bolivije i Narodne Republike Kine ovim osnovnim međunarodnim instrumentima za zaštitu izbjeglica.

(g) IZRAZIO je nadu da će još veći broj država pristupiti Konvenciji i Protokolu i drugim međunarodnim instrumentima u kojima su definirana osnovna prava izbjeglica na univerzalnom i na regionalnom nivou.

(h) PRIMIO je na znanje, sa zadovoljstvom, mjere koje različite države trenutno razmatraju kako bi osigurale djelotvorno izvršenje njihovih obaveza shodno Konvenciji i Protokolu, posebno u pogledu postupaka za određivanje statusa izbjeglice.

(i) POZDRAVIO je sve šire prihvaćanje načela međunarodne zaštite od strane vlada, te napore koje visoki komesar ulaže na promicanju većeg razumijevanja međunarodnog izbjegličkog prava. Urgirao je za kontinuirani razvoj i razradu izbjegličkog prava kao odgovora na novonastale i izmijenjene humanitarne i druge probleme izbjeglica i tražitelja azila.

(j) POZDRAVIO je inicijativu visokog komesara da se organiziraju predavanja o izbjegličkom pravu, a u suradnji sa Međunarodnim institutom za humanitarno pravo iz San Rema.

(k) PRIMIO je na znanje, sa opetovanom zahvalnošću, rad Potkomiteta za međunarodnu zaštitu, koji i dalje podržava napore visokog komesara da osigura pružanje međunarodne zaštite, posebno putem potvrđivanja, te jasnijeg definiranja i razvijanja osnovnih standarda za postupanje prema izbjeglicama i tražiteljima azila.

(l) IZRAZIO je nadu da će se neformalni sastanak Potkomiteta održati što je prije moguće u 1983. godini, kako bi se dodatno razmotrila pitanja vojnih napada na izbjegličke kampove i naselja, koji su predmet brige visokog komesara, ili druga pitanja koja se odnose na fizičku sigurnost izbjeglica i tražitelja azila.


48

BR. 26 (XXXIII) IZVJEŠTAJ RADNE GRUPE

O PROBLEMIMA VEZANIM ZA SPAŠAVANJE TRAŽITELJA AZILA KOJI SU U NEVOLJI NA OTVORENOM MORU (∗)

Izvršni komitet,

(a) PRIMIO je na znanje izvještaj Ekspertne radne grupe za spašavanje tražitelja azila na otvorenom moru (EC/SCP/21).

(b) ISTAKAO je iznova fundamentalni karakter obaveze spašavanja tražitelja azila koji su u nevolji na otvorenom moru.

(c) NAGLASIO je kako je važno da priobalne zemlje, zemlje pod čijom zastavom plovila plove, treće zemlje preseljenja i međunarodna zajednica u cjelini poduzmu odgovarajuće korake kako bi olakšali izvršenje ove obaveze u svim njenim različitim aspektima.

(d) ISKAZAO je stav da rješenje problema vezanih za spašavanje tražitelja azila na otvorenom moru ne treba tražiti samo u kontekstu pravnih normi, već i kroz praktične aranžmane koji za cilj imaju što više ukloniti teškoće na koje se nailazi.

(e) KONSTATIRAO je kako izvještaj Ekspertne radne grupe sadrži veći broj prijedloga, čiji je cilj uvođenje tih aranžmana, i pozvao UNHCR da ispita izvodljivost tih prijedloga.

(f) PRIMIO je na znanje preliminarni izvještaj koji je podnio visoki komesar (EC/SCP/24), te uputio zahtjev UNHCR-u da nastavi istraživati ovo pitanje i da, posredstvom Potkomiteta za međunarodnu zaštitu, o tome podnese izvještaj Izvršnom komitetu na njegovom tridesetčetvrtom zasjedanju.



49

BR. 27 (XXXIII) VOJNI NAPADI NA IZBJEGLIČKE KAMPOVE I NASELJA

U JUŽNOJ AFRICI I DRUGDJE (∗)

Izvršni komitet,

(a) ISTAKAO je fundamentalni značaj poštivanja relevantnih načela međunarodnog humanitarnog prava, koji se odražavaju u bilješci koju je pripremio Visoki komesarijat (EC/SCP/25).

(b) IZRAZIO je uvjerenje da Visoki komesarijat, može suštinski doprinijeti, u okvirima svog mandata, nastojanjima drugih organa koji se također bave ovim problemom, i pomoći im u izvršavanju njihovih resornih obaveza u tom pogledu, uspijevajući pritom očuvati humanitarni i nepolitički mandat Komesarijata.

(c) IZRAZIO je svoju duboku zabrinutost zbog problema kontinuiranih vojnih napada na izbjegličke kampove i naselja, čiji su primjer nedavni tragični, okrutni i neljudski događaji u Libanu, koji su s pravom jednoglasno osuđeni, te izrazio nadu da će biti poduzete mjere kako bi se izbjeglice zaštitile od takvih napada i kako bi se pomoglo žrtvama.

(d) POZDRAVIO je imenovanje, od strane visokog komesara, ambasadora Schnydera, čiji je zadatak da analizira različite aspekte problema vojnih napada na izbjegličke kampove i naselja, koji su predmet brige UNHCR-a te, primivši na znanje, sa zahvalnošću, njegov preliminarni izvještaj o ovom pitanju (EC/SCP/23), izrazio nadu da će ta analiza dovesti do usvajanja mjera koje će učiniti izbjegličke kampove i naselja zaštićenijim od vojnih napada no što su to do sada bili.

(e) NAGLASIO je urgentnost ovog problema i nadu da će, što je prije moguće, primiti konačan izvještaj ambasadora Schnydera, te ubrzo imati priliku da razmotri njegov sadržaj, a u svakom slučaju prije mjeseca septembra 1983. godine.



50

BR. 28 (XXXIII) NASTAVAK PRETHODNIH ZAKLJUČAKA O

ODREĐIVANJU STATUSA IZBJEGLICE, KOJE JE DONIO POTKOMITET ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU, INTER ALIA, SA OSVRTOM NA ULOGU

UNHCR-a U NACIONALNOM POSTUPKU ODREĐIVANJA STATUSA IZBJEGLICE (∗)

Izvršni komitet,

(a) RAZMOTRIO je izvještaj visokog komesara o napretku ostvarenom u pogledu određivanja statusa izbjeglice (EC/SCP/22/Rev.1).

(b) PRIMIO je na znanje, sa zadovoljstvom, da je od dvadesetosmog zasjedanja Izvršnog komiteta znatan broj država članica Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine uspostavio postupke za određivanje statusa izbjeglice, te da su ti postupci u suglasnosti sa osnovnim kriterijima koje je Izvršni komitet preporučio na svom dvadesetosmom zasjedanju.

(c) ISTAKAO je iznova značaj uspostavljanja postupaka za određivanje statusa izbjeglice i potakao države članice Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine, koje to još nisu učinile, da u skoroj budućnosti uspostave takve postupke.

(d) UVIDIO je potrebu za mjerama kojima će se rješavati problemi očigledno neosnovanih ili zloupotrebljenih zahtjeva za izbjeglički status. Odluku o tome da se radi o očigledno neosnovanom ili zloupotrebljenom zahtjevu treba donijeti samo organ koji je nadležan za određivanje izbjegličkog statusa ili nakon upućivanja na taj organ. Također treba razmotriti i uvođenje garancija u postupku, kojima bi se osiguralo da se takve odluke donose samo ako se radi o lažnom zahtjevu ili o zahtjevu koji nije u vezi sa kriterijima za dodjelu statusa izbjeglice, a koji su propisani u Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. godine o statusu izbjeglica. Imajući u vidu značaj Konvencije, Potkomitet treba na svom narednom zasjedanju dalje preispitati pitanje očigledno neosnovanih ili zloupotrebljenih zahtjeva za izbjeglički status, kao posebnu tačku dnevnog reda, a na osnovi analize koju će pripremiti UNHCR.



51

(e) PRIMIO JE na znanje, sa zadovoljstvom, da u velikom broju zemalja UNHCR učestvuje u postupku određivanja statusa izbjeglice, na različite načine, te priznao važnost UNHCR-a kojem se time dala značajna uloga u takvom postupku.


52



BR. 29 (XXXIV) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) POTVRDIO je iznova fundamentalni značaj funkcije međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar.

(b) KONSTATIRAO je kako funkcija međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar, uz promicanje razvoja i poštivanja osnovnih standarda postupanja prema izbjeglicama, obuhvata i promicanje, svim sredstvima koja su u nadležnosti visokog komesara, mjera na osiguranju fizičke sigurnosti izbjeglica i tražitelja azila.

(c) KONSTATIRAO je, sa zadovoljstvom, kako mnoge države u različitim područjima širom svijeta, a posebno u zemljama u razvoju, koje se suočavaju sa ozbiljnim ekonomskim problemima, nastavljaju primjenjivati priznate međunarodne humanitarne standarde postupanja prema izbjeglicama i poštivati načelo non-refoulementa.

(d) KONSTATIRAO je, međutim, sa posebnom zabrinutošću, kako je u raznim regijama fizička sigurnost izbjeglica i tražitelja azila bivala ozbiljno ugrožavana vojnim ili oružanim napadima, piratskim djelima i drugim oblicima brutalnosti, te propuštanjem da se spase tražitelji azila koji su u nevolji na otvorenom moru.

(e) KONSTATIRAO je, također, sa zabrinutošću, kako je vršenje funkcije međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar, u mnogim dijelovima svijeta otežano restriktivnim trendovima u davanju azila i određivanju izbjegličkog statusa.

(f) NAGLASIO je značaj daljeg pristupanja Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica i pozdravio

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A A/38/12/Add.1).


53

nova pristupanja ovim važnim humanitarnim instrumentima, do kojih je došlo od tridesettrećeg zasjedanja Komiteta.

(g) POZVAO je sve države da osiguraju punu i djelotvornu primjenu

ovih i drugih instrumenata za zaštitu izbjeglica, čije su one članice. (h) KONSTATIRAO je, sa zadovoljstvom, kako je još jedan broj država

usvojio nacionalne mjere, kako bi osigurali djelotvornu provedbu odredbi Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine, posebice u pogledu postupaka za određivanje statusa izbjeglice, te naglasio koliko je značajno da države uspostave takve postupke, kako bi osigurale pravično i nepristrano odlučivanje, suglasno zaključcima koje je Izvršni komitet usvojio na svom dvadesetosmom [br. 8] i tridesettrećem zasjedanju [br. 28].

(i) ISTAKAO je iznova koliko je značajno odrediti koja je zemlja odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil, a putem usvajanja zajedničkih kriterija formuliranih u zaključku o izbjeglicama bez zemlje azila, koji je usvojen na tridesetom zasjedanju Izvršnog komiteta.

(j) PREPOZNAO je značaj razvoja standarda zaštite kroz održavanje trajnog dijaloga sa vladama, nevladinim organizacijama i akademskim institucijama, te kroz popunjavanje praznina u međunarodnom izbjegličkom pravu, posebice u vezi sa tražiteljima azila čiji status nije određen i u vezi sa fizičkom zaštitom izbjeglica i tražitelja azila.

(k) UVIDIO je kako je važno da visoki komesar i dalje radi na poticanju podučavanja i daljeg razvijanja međunarodnog izbjegličkog prava, te pozdravio njegovu namjeru da proširi svoj centar za pravnu dokumentaciju, u suradnji sa Međunarodnim institutom za humanitarno pravo iz San Rema.

(l) UVIDIO je elementarnu potrebu da se visokom komesaru olakša

vršenje funkcije međunarodne zaštite, kroz suradnju sa vladama na davanju azila, na osiguranju trajnih rješenja u vidu preseljenja u treće zemlje i lokalne integracije, te na stvaranju uvjeta koji pogoduju i promiču dobrovoljnu repatrijaciju, koja je, kadgod je primjerena i moguća, najpoželjnije trajno rješenje za izbjegličke probleme. Takva suradnja treba uključivati i njegovanje većeg razumijevanja, od strane javnog mnijenja, za posebne potrebe izbjeglica i tražitelja azila.


54

(m) KONSTATIRAO je, sa zahvalnošću, rad Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu, koji je nastavio vršiti važnu funkciju na definiranju i daljem razvijanju standarda postupanja prema izbjeglicama i tražiteljima azila, te na pružanju podrške radu visokog komesara u oblasti međunarodne zaštite.


55

BR. 30 (XXXIV) PROBLEM OČIGLEDNO NEOSNOVANIH ILI

ZLOUPOTREBLJENIH ZAHTJEVA ZA IZBJEGLIČKI STATUS ILI AZIL(∗)

Izvršni komitet,

(a) PODSJETIO je na zaključak br. 8 (XXVIII) usvojen na dvadesetosmom zasjedanju o određivanju statusa izbjeglice i zaključak br. 15 (XXX) usvojen na tridesetom zasjedanju, a u vezi sa izbjeglicama bez zemlje azila.

(b) PODSJETIO je na zaključak broj 28 (XXXIII) usvojen na tridesettrećem zasjedanju, na kojem je priznata potreba za mjerama kojima će se rješavati problemi očigledno neosnovanih i zloupotrebljenih zahtjeva za izbjeglički status.

(c) PRIMIO je na znanje da zahtjevi za izbjeglički status onih osoba za koje je sasvim jasno da nemaju valjano pravo da se smatraju izbjeglicama shodno relevantnim kriterijima, predstavljaju ozbiljan problem u velikom broju država članica Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine. Takvi zahtjevi predstavljaju teret za pogođene države i idu nauštrb interesima onih podnositelja zahtjeva koji imaju solidne razloge da traže izbjeglički status.

(d) ISKAZAO je stav da bi bilo korisno da nacionalni postupci za određivanje statusa izbjeglice sadrže posebne odredbe o tome kako na ekspeditivan način postupati sa zahtjevima za koje je toliko očigledno da su neosnovani, da ni ne zaslužuju da budu u potpunosti ispitani na svim nivoima postupka. O takvim zahtjevima se govori kao o “jasno zloupotrebljenim” ili “očigledno neosnovanim” i oni se definiraju kao zahtjevi koji su nedvojbeno lažni ili kao zahtjevi koji nemaju nikakve veze sa kriterijima za dodjelu izbjegličkog statusa, kakvi su formulirani u Konvenciji Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica iz 1951. godine, niti sa ikakvim drugim kriterijima kojima se opravdava dodjela azila.

(e) PREPOZNAO je suštinski karakter odluke da se radi o očigledno neosnovanom ili zloupotrebljenom zahtjevu za izbjeglički status, teške



56

posljedice koje pogrešna odluka ima za podnositelja zahtjeva, te potrebu da ta odluka bude praćena odgovarajućim garancijama u postupku, te stoga preporučio sljedeće:

(i) Kao i u slučajevima svih zahtjeva za određivanje statusa izbjeglice ili dodjelu azila, kvalificirani djelatnik, kadgod je to moguće djelatnik organa koji je nadležan za određivanje statusa izbjeglice, treba sa podnositeljem zahtjeva obaviti kompletan osobni intervju.

(ii) Očigledno neosnovan ili zloupotrebljen karakter zahtjeva treba biti ustanovljen od strane organa koji je inače nadležan za određivanje statusa izbjeglice.

(iii) Revizija negativne odluke treba biti omogućena podnositeljima zahtjeva koji su dobili negativan odgovor, prije nego što budu odbijeni na granici ili silom protjerani sa tog teritorija. Organi vlasti bi, tamo gdje ne postoje aranžmani za takvu reviziju, trebali preporučiti njihovo uvođenje. Ova revizija može biti jednostavnija od one koja postoji u slučajevima odbijenih zahtjeva koji nisu očigledno neosnovani ili zloupotrebljeni.

(f) UVIDIO je da, mada se mjerama, koje se bave očigledno

neosnovanim i zloupotrebljenim zahtjevima, ne može riješiti opsežan problem velikog broja zahtjeva za izbjeglički status, oba ova problema se mogu ublažiti sveobuhvatnim aranžmanima za ubrzanje postupka za određivanje statusa izbjeglice, i to:

(i) putem osiguranja dovoljnog broja djelatnika i sredstava koji će se dodijeliti organima za određivanje statusa izbjeglice, što će im omogućiti ekspeditivno izvršavanje njihovih zadataka;

(ii) putem uvođenja mjera kojima će se reducirati vrijeme potrebno da

se okonča žalbeni postupak.


57

BR. 31 (XXXIV) SPAŠAVANJE TRAŽITELJA AZILA KOJI SU U NEVOLJI NA OTVORENOM MORU (∗)

Izvršni komitet,

(a) KONSTATIRAO je, sa zabrinutošću, na osnovi raspoloživih statističkih podataka iz dokumenta (EC/SCP/30), kako znatno manji broj tražitelja azila koji su u nevolji na otvorenom moru biva spašen.

(b) POZDRAVIO je inicijative UNCHR-a na rješavanju ovog ozbiljnog problema putem promicanja mjera za olakšano spašavanje tražitelja azila koji su u nevolji na moru, te izrazio nadu da će ove inicijative naići na najširu moguću podršku vlada.

(c) PREPORUČIO je da države ozbiljno razmotre da podrže napore UNHCR-a na promicanju plana i programa pod nazivom “Ponude za preseljenje u treće zemlje osoba spašenih na otvorenom moru” (RASRO) (1) (EC/SCP/30) i da osiguraju potrebne kvote i druge mjere kako bi omogućile UNHCR-u da počne sa probnom primjenom spomenutog plana i programa.

(d) POZDRAVIO je podršku koju su države pružile planu i programu DISERO.

(e) ODAO je priznanje inicijativama koje je UNCHR poduzeo u suradnji sa Međunarodnom pomorskom organizacijom, čiji je cilj planiranje zajedničkog djelovanja na olakšanom spašavanju tražitelja azila koji su u nevolji na moru.

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Akronim od engleskog naziva “Rescue at Sea Resettlement Offers”, op. prev.


58

BR. 32 (XXXIV) VOJNI NAPADI NA IZBJEGLIČKE KAMPOVE I NASELJA

U JUŽNOJ AFRICI I DRUGDJE

Izvršni komitet,

(a) IZRAZIO je duboku zabrinutost zbog nastavka vojnih ili oružanih napada na izbjegličke kampove i naselja, koji za posljedicu imaju neizrecive patnje izbjeglica, među kojima su i žene, djeca i starci.

(b) NAGLASIO je najviši značaj i urgentnost reagiranja na ovaj ozbiljni humanitarni problem.

(c) UZEO je na znanje izvještaj Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu (A/AC.96/629), koji uključuje nacrt izjave o načelima zabrane vojnih i oružanih napada na izbjegličke kampove i naselja.

(d) KONSTATIRAO je, sa žaljenjem, kako nije bilo moguće postići konsenzus o tim načelima u raspoloživom vremenu.

(e) UPUTIO je zahtjev predsjedavajućem da nastavi sa konsultacijama radi postizanja konačnog sporazuma o ovim načelima uz najmanje moguće odlaganje.


59



BR. 33 (XXXV) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) KONSTATIRAO je kako, iako je u periodu od tridesetčetvrtog zasjedanja Komiteta postignut napredak u oblasti međunarodne zaštite, vršenje funkcije međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar, postaje sve kompleksnije i teže zbog promjenjivog karaktera i obima izbjegličkih problema i pojave restriktivnih trendova u raznim dijelovima svijeta.

(b) KONSTATIRAO je kako su se, zbog promjenjivog karaktera kretanja izbjeglica, pojavili posebni problemi u međunarodnoj zaštiti, izrazio zadovoljstvo zbog koraka koje je visoki komesar poduzeo na rješavanju takvih problema i pozdravio sve dalje inicijative čije bi poduzimanje, u tom pogledu, visoki komesar mogao smatrati adekvatnim.

(c) KONSTATIRAO je, sa zabrinutošću, da je u različitim dijelovima svijeta dolazilo do kršenja fundamentalnog načela non-refoulementa.

(d) KONSTATIRAO je, sa dubokim žaljenjem, kako je u pogledu davanja azila, određivanja statusa izbjeglice i postupanja prema tražiteljima azila i izbjeglicama primjenjivana restriktivna praksa.

(e) KONSTATIRAO je, sa izuzetnom zabrinutošću, kontinuirana, teška kršenja ili zanemarivanja fizičke sigurnosti izbjeglica i tražitelja azila širom svijeta, uključujući vojne ili oružane napade, djela piratstva i propuštanje da se spase tražitelji azila koji su u nevolji na otvorenom moru.

(f) IZRAZIO je zadovoljstvo zbog činjenice da, usprkos ovim

uznemirujućim trendovima, države i dalje daju azil velikom broju izbjeglica i osiguravaju da se prema njima postupa u skladu sa priznatim međunarodnim humanitarnim standardima.



60

(g) UZEO je na znanje diskusije koje je Potkomitet cjeline za međunarodnu zaštitu vodio o vojnim i oružanim napadima na izbjegličke kampove i naselja, kao i dopunu izvještaja sa devete sjednice Potkomiteta (A/AC.96/649/Add.1), te uputio zahtjev predsjedavajućem da poduzme odgovarajuće aktivnosti radi nastavka konsultacija o zabrani vojnih ili oružanih napada na izbjegličke kampove i naselja i da izvijesti Izvršni komitet na njegovom tridesetšestom zasjedanju o rezultatima ovih konsultacija.

(h) NAGLASIO je značaj davanja UNHCR-u pristupa tražiteljima azila i izbjeglicama, kako bi on mogao djelotvorno obavljati svoju funkciju zaštite.

(i) POZDRAVIO je nova pristupanja Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, u periodu od tridesetčetvrtog zasjedanja Komiteta, te izrazio nadu da će i druge države, a posebno one koje se susreću sa izbjegličkim problemima velikih razmjera, u skoroj budućnosti pristupiti ovim temeljnim međunarodnim instrumentima o izbjeglicama, jačajući time okvir međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta, čiji su ovi instrumenti sastavni dio.

(j) IZRAZIO je zadovoljstvo zbog kontinuiranih nastojanja visokog komesara da promiče poznavanje i razumijevanje međunarodnog izbjegličkog prava, te prepoznao pozitivan doprinos koji je u ovoj važnoj oblasti aktivnosti visokog komesara dao Međunarodni institut za humanitarno pravo iz San Rema.

(k) ISKAZAO je iznova potrebu da vlade podrže visokog komesara u vršenju njegove funkcije, i to putem davanja azila, putem osiguranja trajnih rješenja i poticanja većeg razumijevanja, od strane javnog mnijenja, za posebne potrebe izbjeglica i tražitelja azila.


61

BR. 34 (XXXV) PROBLEMI VEZANI ZA SPAŠAVANJE TRAŽITELJA

AZILA KOJI SU U NEVOLJI NA OTVORENOM MORU (∗)

Izvršni komitet,

(a) KONSTATIRAO je, sa zabrinutošću, kako se stopa spašavanja tražitelja azila koji su u nevolji na otvorenom moru značajno smanjila tijekom 1983. godine, a još više tijekom 1984. godine.

(b) PODSJETIO je na zaključak o spašavanju tražitelja azila na otvorenom moru, usvojen na tridesetčetvrtom zasjedanju Izvršnog komiteta, u kojem se uviđa potreba za promicanjem mjera za olakšano spašavanje tražitelja azila koji su u nevolji na otvorenom moru.

(c) POZDRAVIO je aktivnosti koje UNHCR poduzima kako bi skrenuo pažnju na kontinuiranu potrebu za spašavanjem tražitelja azila koji su u nevolji na moru, te izrazio nadu da će ove aktivnosti naići na najširu moguću podršku vlada.

(d) PREPORUČIO je da se što je prije moguće počne sa probnom primjenom plana i programa pod nazivom “Ponude za preseljenje u treće zemlje pri spašavanju na moru” (RASRO) (1), te da se urgentno osiguraju dodatna mjesta za preseljenje u treće zemlje.

(e) UVIDIO je potrebu pružanja kontinuirane podrške planu i programu pod nazivom “Ponude za preseljenje u treće zemlje osoba koje su se iskrcale” (DISERO) (2), te preporučio državama da iznova daju svoj doprinos ovom planu i programu.

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Akronim od engleskog naziva “Rescue at Sea Resettlement Offers”, op. prev (2) Akronim od engleskog naziva “Disembarkation Resettlement Offers”, op. prev.


62

BR. 35 (XXXV) OSOBNE ISPRAVE ZA IZBJEGLICE (∗)

Izvršni komitet,

(a) UVIDIO je potrebu da izbjeglice posjeduju dokumente koji omogućavaju njihovu identifikaciju, te konstatirao kako član 27. Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1951. godine zahtjeva od ugovornih država da svim izbjeglicama koji se nalaze na njihovom teritoriju, a nemaju važeću putnu ispravu, izdaju osobne isprave.

(b) PODSJETIO je kako je u zaključku, koji je usvojen na dvadesetosmom zasjedanju (A/32/12/Add.1, stav 53(6)(e)), Izvršni komitet preporučio da izbjeglicama sa priznatim statusom trebaju biti izdate isprave kojima se potvrđuje njihov izbjeglički status.

(c) KONSTATIRAO je, sa odobravanjem, generalnu praksu država da izbjeglicama izdaju isprave, i to u obliku propisanom njihovim nacionalnim zakonodavstvom, koje omogućavaju njihovu identifikaciju i potvrđuju njihov izbjeglički status, te preporučio državama, koje to još nisu učinile, da se postaraju da izbjeglice dobiju takve dokumente.

(d) PREPORUČIO je da se tražiteljima azila, o čijim se zahtjevima ne može odlučiti bez odlaganja, izdaju privremeni dokumenti, koji će biti dostatni da im osiguraju zaštitu od protjerivanja ili refoulementa, sve dok nadležne vlasti ne donesu odluku o njihovom zahtjevu.

(e) KONSTATIRAO je kako u zemljama u kojima ne postoje odredbe o formalnom priznanju izbjegličkog statusa, može biti neophodno da, uz pristanak vlasti zemlje azila, UNHCR potvrdi da se izvjesna osoba smatra izbjeglicom u okviru mandata UNHCR-a.

(f) UVIDIO je važnost registriranja i izdavanja odgovarajućih

dokumenata izbjeglicama u situacijama priliva velikih razmjera, te preporučio da države, koje to još nisu učinile, započnu sa takvim programima



63

registriranja i izdavanja dokumenata, gdje je to primjereno u suradnji sa UNHCR-om.


64



BR. 36 (XXXVI) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) UVIDIO je krucijalni značaj funkcije međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar, koju je sve teže vršiti zbog rastuće kompleksnosti današnjih izbjegličkih problema.

(b) ISTAKAO je iznova kako funkcija međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar, može biti djelotvorno obavljena samo uz punu podršku vlada; od posebnog je značaja da vlade, u suradnji sa visokim komesarom, osiguraju trajna rješenja.

(c) KONSTATIRAO je, sa zadovoljstvom, napredak postignut na daljem razvoju međunarodnog izbjegličkog prava i jačanju međunarodno priznatih standarda za postupanje prema izbjeglicama.

(d) POZDRAVIO je činjenicu da je veliki broj država pristupio Konvenciji Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine i izrazio nadu da će u bliskoj budućnosti još više država pristupiti ovim instrumentima, te na taj način učvrstiti sistem međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta, čiji su ovi instrumenti sastavni dio.

(e) POZDRAVIO je činjenicu da je jedna država nedavno povukla teritorijalna ograničenja u vezi sa svojim obavezama shodno Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. godine, te da još jedna zemlja u pozitivnom smislu razmatra pitanje takvog povlačenja. Preporučio je da one države koje su zadržale teritorijalna ograničenja, razmotre da ista povuku.

(f) KONSTATIRAO je, sa ozbiljnom zabrinutošću, kako osnovna prava izbjeglica u različitim dijelovima svijeta i dalje bivaju zanemarivana, usprkos razvoju i daljem jačanju već uspostavljenih standarda za postupanje prema izbjeglicama, a naročito kako izbjeglice bivaju izložene piratskim napadima,



65

drugim nasilničkim djelima, vojnim i oružanim napadima, proizvoljnom pritvaranju i refoulementu.

(g) PRIMIO je na znanje da je Generalna skupština konsenzusom usvojila Rezoluciju 39/140, čiji se stav 3, između ostalog, odnosi na vojne i oružane napade na izbjegličke kampove i naselja.

(h) NAGLASIO je koliko je značajno da Izvršni komitet konstantno razmatra pitanje vojnih i oružanih napada na izbjegličke kampove i naselja, te uputio zahtjev predsjedavajućem da nastavi sa konsultacijama po tom pitanju.

(i) POZDRAVIO je činjenicu da države u mnogim dijelovima svijeta, uključujući države koje se suočavaju sa ekonomskim teškoćama i teškoćama u razvoju, nastavljaju davati azil velikom broju izbjeglica.

(j) KONSTATIRAO je, sa zabrinutošću, sve učestaliju pojavu da se izbjeglice i tražitelji azila, po nalaženju zaštite u jednoj zemlji, na neregularan način kreću ka drugoj zemlji, i izrazio nadu da problem koji takva pojava predstavlja može biti ublažen usvajanjem globalnih rješenja, u duhu međunarodne suradnje i uzajamne podjele tereta, te uputio zahtjev visokom komesaru da nastavi sa konsultacijama čiji je cilj postizanje sporazuma o ovom pitanju.

(k) POZDRAVIO je činjenicu da je u maju 1985. godine visoki komesar sazvao “Konsultacije o dolasku tražitelja azila i izbjeglica u Evropu” (1).

(l) POTVRDIO JE iznova kako je značajno da se u javnom mnijenju pobudi veće razumijevanje za posebne patnje izbjeglica, kako bi se visokom komesaru olakšalo vršenje njegove funkcije međunarodne zaštite.

(m) ISTAKAO JE iznova značaj kontinuiranih nastojanja Visokog komesarijata da promiče razvoj i jačanje međunarodnog izbjegličkog prava, posebno kroz njegovu suradnju sa Međunarodnim institutom za humanitarno pravo iz San Rema.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Consultations on the Arrivals of Asylum-Seekers and Refugees in Europe ”, op. prev.


66

BR. 37 (XXXVI) IZBJEGLICE IZ SREDNJE AMERIKE

I KARTAGENSKA DEKLARACIJA Izvršni komitet,

(a) UVIDIO je kompleksnost i ozbiljnost situacije u kojoj se nalaze izbjeglice u regiji Srednje Amerike, kojoj se odnedavno posvećuje posebna pažnja.

(b) POTVRDIO je odredbe o izbjeglicama iz “Kontadorskog akta za mir i suradnju u Srednjoj Americi” (1).

(c) PRIMIO je na znanje, sa zanimanjem, Kartagensku deklaraciju u kojoj su utjelovljeni zaključci sa “Kolokvija o pravnim i humanitarnim problemima međunarodne zaštite izbjeglica u Srednjoj Americi, Meksiku i Panami” (2), održanog u Kartageni, Kolumbija, od 19. do 22. novembra 1984. godine, pod pokroviteljstvom Vlade Republike Kolumbije.

(d) POZDRAVIO je primjenu regionalnog pristupa u rješavanju problema izbjeglica regionalnih razmjera, koji je snažno demonstriran na spomenutom kolokviju.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Contadora Act for Peace and Co-operation in Central Amerika”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Colloquium on International Protection of Refugees in Central America, Mexico and Panama: Juridical and Humanitarian Problems”, op. prev.


67

BR. 38 (XXXVI) SPAŠAVANJE TRAŽITELJA AZILA KOJI SU U NEVOLJI NA OTVORENOM MORU (∗)

Izvršni komitet,

(a) POTVRDIO je iznova fundamentalnu obavezu koju zapovjednici brodova imaju shodno međunarodnom pravu, a to je spašavanje svih osoba, uključujući i tražitelja azila, koji se nalaze u nevolji na otvorenom moru.

(b) PODSJETIO je na zaključke koje je Izvršni komitet usvojio na prethodnim zasjedanjima, a u kojima je uvidio potrebu za promicanjem mjera čiji je cilj olakšano spašavanje tražitelja azila, koji su u nevolji na moru [br. 20, br. 23, br. 26, br. 31, br. 34].

(c) IZRAZIO je zadovoljstvo zbog činjenice da je stopa spašavanja tražitelja azila, koji su u nevolji na otvorenom moru, značajno porasla u 1985. godini, ali je istovremeno izrazio i zabrinutost da mnogi brodovi i dalje ignoriraju tražitelje azila, koji su u nevolji na otvorenom moru.

(d) POZDRAVIO je činjenicu da je osiguranje odgovarajućeg broja mjesta za preseljenje u treće zemlje omogućilo početak probne primjene plana i programa pod nazivom “Ponude za preseljenje u treće zemlje osoba spašenih na otvorenom moru” (RASRO) (1), u maju 1985. godine.

(e) POZDRAVIO je opsežne inicijative koje poduzima UNHCR na promicanju spašavanja tražitelja azila, koji su u nevolji na otvorenom moru, te podršku koju države daju ovim inicijativama.

(f) PREPORUČIO JE odlučno državama da nastave podržavati UNHCR u ovoj oblasti, a posebno da:

(i) pristupe ili obnove doprinos planu i programu DISERO (Ponude za preseljenje u treće zemlje osoba koje su se iskrcale) (2) i RASPRO

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Akronim od engleskog naziva “Rescue at Sea Resettlement Offers”, op. prev. (2) Akronim od engleskog naziva “Disembarkation Resettlement Offers”, op. prev.


68

(Ponude za preseljenje u treće zemlje osoba spašenih na otvorenom moru), ili pak jednom od njih, što je prije moguće;

(ii) zahtijevaju od brodovlasnika da obavijeste sve zapovjednike

brodova u Južnom kineskom moru o njihovoj obavezi da spase sve tražitelje azila koji su u nevolji na otvorenom moru.


69

BR. 39 (XXXVI) ŽENE U IZBJEGLIŠTVU I MEĐUNARODNA ZAŠTITA (∗)

Izvršni komitet,

(a) POZDRAVIO je inicijativu Visokog komesarijata za organizacijom “Okruglog stola o ženama u izbjeglištvu” (1) u Ženevi u aprilu 1985. godine.

(b) POZDRAVIO je, nadalje, preporuke u pogledu položaja žena u izbjeglištvu i raseljeništvu, koje su usvojene na “Svjetskoj konferenciji za reviziju i ocjenu dostignuća Decenije žene Ujedinjenih naroda” (2), održanoj u Najrobiju (Kenija) u julu 1985. godine.

(c) KONSTATIRAO je kako žene i djevojčice u izbjeglištvu čine većinu svjetske izbjegličke populacije i kako su mnoge od njih izložene posebnim problemima na polju međunarodne zaštite.

(d) UVIDIO je kako su ovi problemi posljedica njihove ugroženosti, zbog koje često bivaju izložene fizičkom nasilju, seksualnom zlostavljanju i diskriminaciji.

(e) NAGLASIO je potrebu da vlade i UNHCR urgentno posvete pažnju tim problemima, te da se poduzmu sve odgovarajuće mjere kojima bi se jamčilo da su žene i djevojčice u izbjeglištvu zaštićene od nasilja ili prijetnji po njihovu fizičku sigurnost ili od izloženosti seksualnom zlostavljanju ili uznemiravanju.

(f) PRIMIO je na znanje, sa zadovoljstvom, mjere koje je UNHCR već poduzeo na rješavanju problema vezanih za zaštitu žena u izbjeglištvu i na osiguranju njihove adekvatne zaštite.

(g) POZVAO je države da nastave podržavati UNHCR-ove programe, koji su uspostavljeni kako bi se osigurala zaštita žena u izbjeglištvu, te

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Naziv na engleskom jeziku: “Round table on Refugee Women”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “World Conference to Review and Appraise the Achievements of the United Nations decade for Women”, op. prev.


70

njegove programe za pomoć tim ženama, a naročito one koji putem obrazovnih i profitabilnih projekata, za cilj imaju da pomognu osamostaljivanje žena u izbjeglištvu.

(h) PREPORUČIO je da države, pojedinačno, zajednički i u suradnji sa UNHCR-om, predefiniraju i preusmjere postojeće programe i, gdje je to neophodno, uspostave nove programe, kako bi se odazvali na specifične probleme žena u izbjeglištvu, a naročito kako bi osigurali zaštitu njihovog fizičkog integriteta i sigurnosti, te jednako postupanje prema njima. Žene u izbjeglištvu trebaju sudjelovati u osmišljavanju i realizaciji ovih programa.

(i) NAGLASIO je značaj detaljnijeg poznavanja i razumijevanja posebnih potreba i problema žena u izbjeglištvu, na polju međunarodne zaštite, te značaj prikupljanja statističkih, socioloških i drugih podataka o ženama i djevojčicama u izbjeglištvu, radi iznalaženja i provođenja odgovarajućih mehanizama kojima se osigurava njihova djelotvorna zaštita.

(j) UPUTIO je zahtjev visokom komesaru da redovito izvještava članove Izvršnog komiteta o potrebama žena u izbjeglištvu i o postojećim i predloženim programima za njihovu dobrobit.

(k) UVIDIO je kako države imaju suverenitet da usvoje tumačenje prema kojem se tražiteljice azila, koje se suočavaju sa surovim ili neljudskim postupanjem, a zbog toga što su se ogriješile o moralne norme društva u kojem žive, mogu smatrati “određenom društvenom grupom” u smislu člana 1A(2) Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1951. godine.


71

BR. 40 (XXXVI) DOBROVOLJNA REPATRIJACIJA (∗)

Izvršni komitet,

POTVRDIVŠI iznova značaj svog zaključka iz 1980. godine o dobrovoljnoj repatrijaciji, koji odražava osnovna načela međunarodnog prava i prakse, usvojio je o ovom pitanju sljedeće zaključke:

(a) Potvrđuje se iznova osnovno pravo svakoga da se dobrovoljno vrati u zemlju porijekla i urgira da se međunarodna suradnja usmjeri na postizanje ovog rješenja i na njeno dalje razvijanje.

(b) Repatrijacija izbjeglica treba se odvijati samo po njihovoj slobodno izraženoj želji. Uvijek treba poštovati dobrovoljni i individualni karakter repatrijacije izbjeglica i potrebu da se ona provede u uvjetima apsolutne sigurnosti, poželjno u mjesto u kojem je izbjeglica živio u zemlji porijekla.

(c) Aspekt uzročnosti je presudan za iznalaženje rješenja, te međunarodne napore treba usmjeriti i na uklanjanje uzroka izbjegličkih kretanja. Dodatnu pažnju treba obratiti na uzroke i na sprečavanje tih kretanja, uključujući i na koordinaciju napora koje trenutno ulaže međunarodna zajednica, a posebno unutar Ujedinjenih naroda. Elementarni uvjet za sprečavanje izbjegličkih tokova jeste da neposredno zainteresirane države posjeduju dostatno jaku političku volju za otklanjanje uzroka prisutnih u samom izvorištu izbjegličkih kretanja.

(d) Međunarodna zajednica mora podupirati obaveze koje države imaju prema svojim državljanima, te obaveze drugih država da promiču dobrovoljnu repatrijaciju. Međunarodna akcija kojom se favorizira dobrovoljna repatrijacija, bilo da se odvija na univerzalnom ili regionalnom nivou, treba uživati punu podršku i suradnju svih neposredno zainteresiranih država. Isto tako, za promicanje dobrovoljne repatrijacije, kao rješenja za izbjegličke probleme, neophodno je da neposredno zainteresirane države posjeduju političku volju za stvaranje uvjeta koji pogoduju takvom rješenju, što je primarna odgovornost država.



72

(e) Postojeći mandat visokog komesara omogućava mu promicanje dobrovoljne repatrijacije kroz poduzimanje inicijativa sa tom namjerom, kroz promicanje dijaloga između svih glavnih strana, olakšavanje njihove međusobne komunikacije i preuzimanje uloge posrednika ili sredstva za komunikaciju. Važno je da visoki komesar, kadgod je to moguće, uspostavi kontakt sa svim glavnim stranama i upozna se sa njihovim stavovima. Od samog nastanka izbjegličke situacije, visoki komesar treba u svakom trenutku aktivno razmatrati mogućnost dobrovoljne repatrijacije cjelokupne grupe ili jednog njenog dijela i, kadgod smatra kako su prevladavajuće okolnosti tome primjerene, treba aktivno raditi na promicanju ovog rješenja.

(f) Sve strane trebaju uvidjeti i poštovati zanimanje visokog komesara za humanitarna pitanja, čije napore da obavlja humanitarni mandat na osiguranju međunarodne zaštite izbjeglica i iznalaženju rješenja za izbjegličke probleme, treba u potpunosti podržati.

(g) U svim situacijama, visoki komesar treba od samog početka biti u potpunosti uključen u procjenu izvodljivosti, a nakon toga i u sve faze planiranja i realiziranja repatrijacije.

(h) Priznaje se značaj spontanog povratka u zemlju porijekla i cijeni se da aktivnosti na promicanju organizirane dobrovoljne repatrijacije ne trebaju stvarati prepreke spontanom povratku izbjeglica. Zainteresirane države trebaju uložiti sve napore, uključujući i pružanje pomoći zemlji porijekla, kako bi podržale ovakve pokrete kadgod se smatra da su oni u interesu predmetnih izbjeglica.

(i) Kada visoki komesar smatra da postoji ozbiljan problem u promicanju dobrovoljne repatrijacije određene grupe izbjeglica, onda on može razmotriti osnivanje neformalne ad hoc konsultativne grupe koja bi se bavila tim određenim problemom i koju bi imenovao sam visoki komesar u konsultacijama sa predsjedavajućim Biroa Izvršnog komiteta i njegovim ostalim članovima. Po potrebi, ta grupa može obuhvaćati i države koje nisu članice Izvršnog komiteta, a u načelu ona treba obuhvaćati neposredno zainteresirane zemlje. Visoki komesar može, također, razmotriti da zatraži pomoć i od drugih nadležnih organa Ujedinjenih naroda.

(j) Praksa osnivanja tripartitnih komisija predstavlja dobar potencijal za olakšanje dobrovoljne repatrijacije. Tripartitna komisija, koju trebaju


73

sačinjavati zemlja porijekla, zemlja azila i UNHCR, može se baviti kako zajedničkim planiranjem tako i realizacijom programa repatrijacije. Ona, također, predstavlja djelotvorno sredstvo za osiguranje konsultacija između glavnih zainteresiranih strana, i to o svim problemima koji bi se mogli naknadno pojaviti.

(k) Međunarodna akcija na promicanju dobrovoljne repatrijacije zahtijeva razmatranje situacije kako u zemlji porijekla tako i u prihvatnoj zemlji. Pomoć koju međunarodna zajednica pruža zemlji porijekla za reintegraciju povratnika, smatra se značajnim faktorom u promicanju repatrijacije. S tim u vezi, UNHCR i, gdje je to primjereno, druge agencije Ujedinjenih naroda, trebaju imati pripravna sredstva na raspolaganju za pomoć povratnicima u različitim fazama njihove integracije i rehabilitacije u zemlji porijekla.

(l) Visokom komesaru treba priznati njegovo legitimno zanimanje za posljedice povratka, posebno kada je do povratka došlo zahvaljujući amnestiji ili nekom drugom obliku garancije. Visokom komesaru mora se priznati i pravo da insistira na svom legitimnom zanimanju za ishod svakog povratka koji je pomagao. U bliskim konsultacijama sa predmetnom državom, potrebno mu je omogućiti neposredan i neometan pristup povratnicima, kako bi bio u poziciji da može pratiti ispunjenje amnestija, garancija ili obećanja na osnovi kojih su se izbjeglice vratile, što se treba smatrati sastavnim dijelom njegovog mandata.

(m) Neophodno je razmotriti dalju elaboraciju instrumenta u kojem će se očitovati sva postojeća načela i smjernice o dobrovoljnoj repatrijaciji, a koji bi međunarodna zajednica prihvatila u cijelosti.


74



BR. 41 (XXXVII) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) UVIDIO je kako vršenje funkcije međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar, postaje sve kompleksnije zbog rastućeg broja i promjenjive strukture aktualnih kretanja izbjeglica i tražitelja azila.

(b) UVIDIO je kako se, s obzirom na prirodu suvremenih izbjegličkih problema, osiguranje rješenja mora smatrati značajnim aspektom funkcije međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar.

(c) UVIDIO je kako je značajno da vlade daju svoju punu podršku osiguranju trajnih rješenja za probleme izbjeglica, i to, kadgod je to moguće, u regijama porijekla, čime bi visokom komesaru olakšale djelotvorno vršenje njegove funkcije međunarodne zaštite; primio je na znanje, sa zahvalnošću, napore koje je visoki komesar uložio od tridesetšestog zasjedanja Izvršnog komiteta da bi uredio konsultacije između zainteresiranih vlada, a radi rješavanja problema koji su vezani za specifične grupe izbjeglica i, naročito, problema koji nastaju zbog kretanja izbjeglica i tražitelja azila iz jedne u drugu regiju.

(d) ISTAKAO je iznova krucijalni značaj dobrovoljne repatrijacije kao rješenja za današnje izbjegličke probleme, te pozdravio kontinuirane napore koje visoki komesar ulaže na promicanju dobrovoljne repatrijacije, uzimajući u obzir zaključke br. 18. i 40, usvojene na tridesetprvom i tridesetšestom zasjedanju Izvršnog komiteta.

(e) UVIDIO je kako traganje za trajnim rješenjima podrazumijeva potrebu rješavanja uzroka koji dovode do kretanja izbjeglica i tražitelja azila iz njihovih zemalja porijekla, te uzroka koji dovode do njihovog daljeg kretanja iz zemalja prvog azila.



75

(f) POZDRAVIO je nedavno pristupanje Ekvatorijalne Gvineje, Tuvalua, Papue Nove Gvineje i Venecuele, Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, čime je broj zemalja potpisnica ovih temeljnih humanitarnih instrumenata premašio cifru od 100 država, te pozdravio napore Visokog komesarijata na promicanju daljeg pristupanja ovim instrumentima, za koje se nada da će u dogledno vrijeme sve države članice Ujedinjenih naroda postati njihovim potpisnicama.

(g) ISKAZAO je iznova značaj nacionalnih zakonodavnih, odnosno administrativnih mjera na osiguranju djelotvorne provedbe standarda iz međunarodnih instrumenata o izbjeglicama koji su u primjeni, te pozdravio napore visokog komesara na promicanju daljeg usvajanja tih mjera.

(h) POTVRDIO je iznova značaj napora koje Visoki komesarijat ulaže na promicanju razvoja i jačanju međunarodnog izbjegličkog prava putem organizacije okruglih stolova, seminara ili grupnih diskusija širom svijeta, ili putem pružanja podrške istim, te značaj napora koje ulaže na propagiranju načela međunarodnog izbjegličkog prava u što većoj mjeri.

(i) UVIDIO je važnost međunarodnih instrumenata u kojima su definirani standardi postupanja prema izbjeglicama na regionalnom nivou, te konstatirao, sa zahvalnošću, napredak postignut na ovom polju zahvaljujući naporima Arapske lige, Azijsko-afričkog pravnog konsultativnog komiteta, Vijeća Evrope, Organizacije afričkog jedinstva, Organizacije američkih država i Organizacije islamske konferencije.

(j) KONSTATIRAO je, sa zabrinutošću, kako se u različitim dijelovima svijeta ozbiljno krše osnovna prava izbjeglica i tražitelja azila i kako se izbjeglice i tražitelji azila izlažu fizičkom nasilju, piratskim djelima i prisilnom vraćanju u zemlju porijekla, uz zanemarivanje načela non-refoulementa.

(k) KONSTATIRAO je, sa zabrinutošću, kako su u periodu od tridesetšestog zasjedanja Komiteta izbjeglički kampovi i naselja i dalje bili predmet vojnih ili oružanih napada, te izrazio nadu da će trajni napori usmjereni na iznalaženje rješenja za ovaj problem uskoro polučiti pozitivne rezultate.

(l) PODSJETIO je na svoj zaključak br. 39. o ženama u izbjeglištvu i međunarodnoj zaštiti i pozvao visokog komesara da nastavi posvećivati


76

dužnu pažnju posebnim potrebama za zaštitom žena u izbjeglištvu i da o tome nastavi izvještavati Izvršni komitet.

(m) KONSTATIRAO je kako položaj djece u izbjeglištvu također zahtijeva posebno razmatranje, te pozvao visokog komesara da redovito izvještava Izvršni komitet o potrebama djece u izbjeglištvu, te o postojećim i predloženim programima za njihovu dobrobit.

(n) PREPOZNAO je dragocjeni doprinos nevladinih organizacija na pružanju podrške naporima koje visoki komesar ulaže na polju međunarodne zaštite.

(o) PRIMIO je na znanje značaj promicanja povoljne klime među javnim mnijenjem, kako bi se visokom komesaru olakšalo vršenje njegove funkcije međunarodne zaštite; naglasio je kako je neophodno da javnost bude u potpunosti upoznata sa posebnom situacijom i potrebama izbjeglica i tražitelja azila; te pozdravio zalaganja UNHCR-a u tom pogledu, koja organi vlasti i zainteresirane nevladine organizacije trebaju u potpunosti podržati.


77

BR. 42 (XXXVII) PRISTUPANJE MEĐUNARODNIM INSTRUMENTIMA

I NJIHOVA PROVEDBA (∗)

Izvršni komitet,

(a) PODSJETIO je kako je, u brojnim prethodnim zaključcima, Izvršni komitet apelirao na države da pristupe Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, te da je Generalna skupština Ujedinjenih naroda u raznim rezolucijama uputila slične apele vladama.

(b) KONSTATIRAO je, sa zadovoljstvom, kako je više od 100 država dosada postalo članicama Konvencije iz 1951. godine, odnosno Protokola iz 1967. godine.

(c) PREPOZNAO je kako su u ovim instrumentima utjelovljena fundamentalna načela izbjegličkog prava, uključujući načelo non-refoulementa, te uspostavljeni minimalni standardi postupanja prema izbjeglicama, čime oni čine kamen temeljac međunarodne zaštite.

(d) ISTAKAO je kako pristupanje Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine podrazumijeva opredijeljenost za fundamentalna načela koji su utjelovljeni u ovim instrumentima i za njihovo jačanje, podvlači značaj koji svaka pojedina država pridaje međunarodnim naporima na rješavanju izbjegličkih problema i odražava univerzalni karakter koji je danas poprimio izbjeglički problem.

(e) UVIDIO je kako rašireno pristupanje ovim instrumentima iznova potvrđuje njihovu univerzalnu primjenjivost i jača međunarodni pravni okvir za zaštitu izbjeglica, te time olakšava visokom komesaru vršenje njegove funkcije međunarodne zaštite.

(f) POZVAO je države koje još nisu pristupile Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica da pristupe ovim instrumentima.



78

(g) PREPORUČIO je da one države koje su zadržale teritorijalno ograničenje i rezerve na ove instrumente razmotre povlačenje tih ograničenja i rezervi.

(h) PODSJETIO je da su Konvencija iz 1951. i Protokol iz 1967. godine dopunjeni brojnim međunarodnim instrumentima, koji su relevantni za izbjeglice i usvojeni na univerzalnom nivou, kao i nizom okvirnih instrumenata koji su usvojeni na regionalnom nivou, te pozvao države da razmotre pristupanje tim dodatnim univerzalnim i regionalnim instrumentima koji se primjenjuju u njihovoj regiji.

(i) KONSTATIRAO je kako je pristupanje raznim međunarodnim instrumentima o izbjeglicama, bilo da se radi o instrumentima univerzalnog ili regionalnog karaktera, trenutno od najvišeg značaja, s obzirom na veličinu i težinu suvremenih izbjegličkih problema, te uputio zahtjev visokom komesaru da nastavi sa svojim zalaganjima, na najvišem nivou, na promicanju daljeg pristupanja međunarodnim instrumentima o izbjeglicama.

(j) PREPORUČIO je državama, koje to još nisu učinile, da razmotre usvajanje odgovarajućih zakonodavnih, odnosno administrativnih mjera za djelotvornu provedbu međunarodnih instrumenata o izbjeglicama, uz neophodno razlikovanje izbjeglica i drugih stranih državljana.


79

BR. 43 (XXXVII) ŽENEVSKA DEKLARACIJA

O KONVENCIJI UJEDINJENIH NARODA IZ 1951. I PROTOKOLU IZ 1967. GODINE O STATUSU IZBJEGLICA (∗)

Izvršni komitet,

BUDUĆI da ozbiljni izbjeglički problemi velikih razmjera i dalje postoje u mnogim dijelovima svijeta;

BUDUĆI da je pristupanje Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica od značaja za jačanje pravnog položaja izbjeglica i olakšavanje visokom komesaru vršenja njegove funkcije međunarodne zaštite;

BUDUĆI da pristupanje velikog broja država, u različitim dijelovima svijeta, ovim temeljnim humanitarnim instrumentima koji definiraju pravni status izbjeglica, odražava fundamentalni značaj u njima sadržanih načela, na koji često podsjećaju i rezolucije Generalne skupštine, i pomaže u uspostavi njihove univerzalne primjenjivosti;

BUDUĆI da su nedavna pristupanja država Konvenciji i Protokolu dovela broj država potpisnica ovih instrumenata do cifre od stotinu jedan;

DANAS stoga,

IZVRŠNI KOMITET, podsjećajući na potrebu za univerzalnim pristupanjem

ovim instrumentima:

1. SVEČANO poziva države koje još uvijek nisu postale članice ovih temeljnih humanitarnih instrumenata, da istim pristupe kako bi oni stekli istinski univerzalni karakter.

2. IZRAŽAVA nadu da će do 40-te godišnjice usvajanja Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine sve države članice Ujedinjenih naroda pristupiti ovim instrumentima.



80

3. NAGLAŠAVA kako je, uz pristupanje, od najvišeg značaja i djelotvorna primjena načela i odredbi Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine.

4. POZIVA predsjedavajućeg i države članice Izvršnog komiteta da pomognu napore visokog komesara da promiče daljnje pristupanje Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine.


81

BR. 44 (XXXVII) PRITVARANJE IZBJEGLICA I TRAŽITELJA AZILA

Izvršni komitet,

PODSJETIVŠI na član 31. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine;

PODSJETIVŠI nadalje na svoj Zaključak br. 22 (XXXII) o postupanju prema tražiteljima azila u prilivima velikih razmjera, kao i na zaključak br. 7 (XXVIII), stav (e) o mjeri zatvora ili pritvora u vezi sa protjerivanjem izbjeglica koji su zakonito prisutni u zemlji, te zaključak br. 8 (XXVIII), stav (e) o određivanju statusa izbjeglice;

PRIMIJETIVŠI da termin ‘izbjeglica’ u postojećim zaključcima ima isto značenje kao u Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica i da ne zadire u opširnije definicije koje se primjenjuju u različitim regijama:

(a) KONSTATIRAO je, sa dubokom zabrinutošću, da se veliki broj izbjeglica i tražitelja azila u različitim dijelovima svijeta trenutno podvrgava pritvoru ili sličnim restriktivnim mjerama iz razloga ilegalnog ulaska ili prisutnosti u zemlji, a radi traženja azila, dok čeka na rješenje svoje situacije.

(b) IZRAZIO je mišljenje da, s obzirom na teškoće koje uključuje, pritvaranje treba načelno izbjegavati. Ukoliko je to neophodno, pritvaranju se može pribjeći samo iz razloga koji su propisani zakonom, a radi provjere identiteta, određivanja elemenata na kojima se zasniva zahtjev za izbjeglički status ili azil, postupanja u slučajevima kada su izbjeglice ili tražitelji azila uništili putne, odnosno osobne isprave, ili koristili krivotvorene isprave sa namjerom da obmane vlasti države u kojoj namjeravaju tražiti azil, ili radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog reda.

(c) UVIDIO je značaj pravičnih i ekspeditivnih postupaka za određivanje statusa izbjeglice ili za davanje azila, a u zaštiti izbjeglica i tražitelja azila od neopravdanog ili nepotrebno dugog pritvaranja.

(d) NAGLASIO je koliko je značajno i neophodno da se u nacionalnom zakonodavstvu, odnosno u upravnoj praksi, napravi razlika između položaja izbjeglica i tražitelja azila i položaja drugih stranih državljana.


82

(e) PREPORUČIO je da mjere pritvora poduzete prema izbjeglicama i tražiteljima azila trebaju podlijegati sudskoj ili upravnoj reviziji.

(f) NAGLASIO je kako uvjeti pritvaranja izbjeglica i tražitelja azila moraju biti humani. Izbjeglice i tražitelji azila se posebno, kadgod je to moguće, ne smiju smještati skupa sa ljudima koji su pritvoreni kao obični kriminalci, i ne smiju se držati na mjestima gdje je njihova fizička sigurnost ugrožena.

(g) PREPORUČIO je da izbjeglicama i tražiteljima azila koji su u pritvoru bude omogućeno da stupe u kontakt sa Visokim komesarijatom Ujedinjenih naroda za izbjeglice ili, u odsustvu takvog ureda, sa raspoloživim nacionalnim agencijama za pomoć izbjeglicama.

(h) POTVRDIO je iznova kako izbjeglice i tražitelji azila imaju dužnosti prema zemlji u kojoj se nalaze, koje naročito zahtijevaju da se oni pridržavaju zakona i propisa predmetne zemlje, kao i mjera poduzetih za održanje javnog reda.

(i) POTVRDIO je iznova fundamentalni značaj pridržavanja načela non-refoulementa i, u tom kontekstu, podsjetio na relevantnost zaključka br. 6 (XXVIII).


83

BR. 45 (XXXVII) VOJNI I ORUŽANI NAPADI

NA IZBJEGLIČKE KAMPOVE I NASELJA (∗)

Izvršni komitet, PODSJETIVŠI na kontinuirane napore koje Izvršni komitet ulaže na izradi

paketa načela ili zaključaka o pitanju vojnih i oružanih napada na izbjegličke kampove i naselja;

ODAVŠI priznanje predsjedavajućem Izvršnog komiteta i visokom

komesaru za njihove napore na promicanju harmonizacije nacrta paketa zaključaka na ovu temu;

IZRAZIVŠI žaljenje što, poslije tolikih debata, nije uspio zauzeti zajednički

stav; PRIMIJETIVŠI kako je Generalna skupština konsenzusom usvojila

Rezoluciju 39/140, čiji se stav 3, između ostalog, odnosi na vojne i oružane napade na izbjegličke kampove i naselja;

KRAJNJE zabrinut zbog toga što se, usprkos razvoju i daljem jačanju

uspostavljenih standarda postupanja prema izbjeglicama, osnovna prava izbjeglica i dalje zanemaruju u različitim dijelovima svijeta, što se naročito očituje u velikom broju žrtava i materijalnoj šteti, koji su prouzrokovani raznim vojnim i oružanim napadima na izbjegličke kampove i naselja, koji se nastavljaju dešavati:

(a) NAGLASIO je koliko je značajno i urgentno da Izvršni komitet

kontinuirano razmatra pitanje vojnih i oružanih napada na izbjegličke kampove i naselja, a s ciljem postizanja sporazuma o paketu načela ili zaključaka usmjerenih na jačanje međunarodne zaštite izbjeglica; i

(b) UPUTIO je zahtjev predsjedavajućem i visokom komesaru da

nastave sa konsultacijama o ovom pitanju, da razmotre dalji razvoj događaja i da, u skladu sa svojim pojedinačnim mandatima, na tridesetosmom



84

zasjedanju Izvršnog komiteta podnesu detaljan izvještaj o različitim aspektima ovog problema.


85



BR. 46 (XXXVIII) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) UVIDIO je kako sve veća kompleksnost današnjih izbjegličkih problema širom svijeta podvlači fundamentalni značaj funkcije zaštite, koja je primarni zadatak visokog komesara.

(b) PREPOZNAO je kako promjenjiva priroda i elementi suvremenih izbjegličkih problema zahtijevaju da međunarodna zajednica pokaže veće razumijevanje za posebne potrebe i okolnosti tražitelja azila i izbjeglica, te da sve države daju punu podršku naporima koje visoki komesar ulaže u njihovo ime.

(c) KONSTATIRAO je, sa posebnom zabrinutošću, kontinuirano kršenje načela non-refoulementa u raznim dijelovima svijeta.

(d) KONSTATIRAO je, sa ozbiljnom zabrinutošću, sve teži položaj izbjeglica i tražitelja azila u južnoj Africi.

(e) IZRAZIO je zabrinutost zbog nedostatka adekvatne međunarodne zaštite za različite grupe izbjeglica u raznim dijelovima svijeta, uključujući veliki broj Palestinaca, te iskazao nadu da će se unutar sistema Ujedinjenih naroda poduzeti aktivnosti na zbrinjavanju njihovih potreba za zaštitom.

(f) ISTAKAO je iznova vodeću ulogu visokog komesara u zaštiti izbjeglica i posebno ga pozvao da on sam ili u suradnji sa zainteresiranim državama i agencijama nastavi poduzimati sve moguće mjere na osiguranju fizičke sigurnosti izbjeglica, između ostalog, u pogledu fizičkog nasilja, piratstva, vojnih i oružanih napada i proizvoljnog pritvaranja.

(g) UZEO je na znanje činjenicu da žene u izbjeglištvu imaju posebne potrebe za zaštitom i pomoći, kao i za posebnim resursima koji se mogu



86

iskoristiti za dobrobit svih izbjeglica; istakao je iznova potrebu da se položaju žena u izbjeglištvu posveti naročita pažnja, sa ciljem unapređenja postojećih programa zaštite i pomoći; te pozvao sve države i zainteresirane agencije da u tom smislu podrže napore visokog komesara.

(h) UVIDIO je potrebu za prikupljanjem pouzdanih informacija i statističkih podataka o ženama u izbjeglištvu, za podizanjem svijesti o njihovom položaju i inkorporiranjem informacija o njihovim potrebama u programe obuke Visokog komesarijata, te pozvao visokog komesara da, na tridesetdevetom zasjedanju Izvršnog komiteta, podnese detaljan izvještaj o posebnim problemima i potrebama za zaštitom žena u izbjeglištvu i konkretnim mjerama koje se poduzimaju na njihovom podmirivanju.

(i) KONSTATIRAO je, sa zabrinutošću, sve učestaliju pojavu da se izbjeglice i tražitelji azila, po nalaženju zaštite u jednoj zemlji, na neregularan način kreću u drugu zemlju, te pozvao visokog komesara da primijeni stav (j) zaključka 36 (XXXVI).

(j) POZVAO je države, koje su usvojile jedan broj mjera čiji je cilj da se obeshrabri zloupotreba azilskog postupka, da osiguraju da ove mjere nemaju nikakvih štetnih posljedica po fundamentalna načela međunarodne zaštite, uključujući instituciju azila.

(k) UKAZAO je na tijesnu vezu koja postoji između trajnih rješenja i korjenskih uzroka, te pozvao međunarodnu zajednicu da učini sve što može na iznalaženju rješenja za uzroke koji su pokrenuli izbjeglice i tražitelje azila iz njihovih zemalja porijekla, kao i iz zemalja prvog azila.

(l) POTVRDIO je iznova značaj dobrovoljne repatrijacije kao najpoželjnijeg trajnog rješenja, posebno u kontekstu mnogih današnjih masovnih priliva; naglasio je potrebu da države poštuju fundamentalna načela, kojima se uvijek mora rukovoditi svaka aktivnost u ovoj oblasti, te pozvao visokog komesara i države da nastave sa svojim naporima na postizanju ovog rješenja gdjegod je to primjereno.

(m) POZVAO je na jačanje funkcije međunarodne zaštite, čiji je nositelj Visoki komesarijat, kako u sjedištu tako i na terenu, a posebno kroz poboljšanu koordinaciju između “Odjela za izbjegličko pravo i znanosti” i


87

“Regionalnih biroa” (1), te kroz intenziviranu obuku osoblja UNHCR-a na vršenju funkcije Visokog komesarijata u oblasti zaštite.

(n) UVIDIO je kako se međunarodna zaštita najbolje postiže kroz integrirani i globalni pristup zaštiti, pomoći i trajnim rješenjima, te pozvao visokog komesara da, u tom pogledu, još više razvije svoje aktivnosti, uključujući prikupljanje statističkih podataka o izbjegličkim populacijama, a u suradnji sa zainteresiranim državama.

(o) ISTAKAO je iznova značaj promicanja boljeg poznavanja i razumijevanja izbjegličkog prava i sa zadovoljstvom primio na znanje napore koje Visoki komesarijat ulaže u tom pogledu, a naročito programe obuke namijenjene osoblju UNHCR-a, kao i dužnosnicima organa vlasti.

(p) KONSTATIRAO je, sa zadovoljstvom, kako usprkos poteškoćama vezanim za kontinuirani priliv izbjeglica i tražitelja azila na njihove teritorije, države, sve u svemu, poštuju međunarodno priznate standarde postupanja prema njima.

(q) POZDRAVIO je dalje pristupanje država Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, te uputio zahtjev visokom komesaru da nastavi promicati pristupanje ovim i drugim relevantnim instrumentima, a naročito pristupanje država koje se suočavaju sa izbjegličkim problemima velikih razmjera.

(r) POZDRAVIO je nedavno usvajanje nacionalnih upravnih i zakonskih mjera u jednom broju država, sa ciljem djelotvorne primjene odredbi međunarodnih instrumenata o izbjeglicama, uključujući uspostavu odgovarajućeg postupka za određivanje statusa izbjeglice.

(s) PRIMIO je na znanje, sa opetovanom zahvalnošću, doprinos nevladinih organizacija u pružanju aktivne podrške naporima visokog komesara u oblasti međunarodne zaštite.

(t) NAGLASIO je potrebu da svi zainteresirani akteri, uključujući države,

međuvladine, nacionalne i nevladine organizacije, rade na osvještavanju javnog mnijenje za posebne okolnosti i potrebe izbjeglica i tražitelja azila, što

(1) Nazivi na engleskom jeziku: “Division of Refugee Law and Doctrine” i “Regional Bureaus”, op. prev.


88

će im pomoći da kod njih pobude osjećaje empatije i poštovanja za izbjeglice, sa ciljem izgradnje pozitivnijeg stava o njima.


89

BR. 47 (XXXVIII) DJECA U IZBJEGLIŠTVU (∗)

Izvršni komitet,

(a) IZRAZIO je zahvalnost visokom komesaru za njegov “Izvještaj o djeci u izbjeglištvu” (1) (EC/SCP/46) i konstatirao, sa ozbiljnom zabrinutošću, kršenje ljudskih prava djece u izbjeglištvu u različitim dijelovima svijeta, te posebne potrebe i ugroženost te djece unutar šire izbjegličke populacije.

(b) UVIDIO je kako djeca u izbjeglištvu čine približno jednu polovinu svjetske izbjegličke populacije, te kako situacija u kojoj žive za sobom često povlači posebne probleme zaštite i pomoći, kao i probleme u oblasti trajnih rješenja.

(c) ISTAKAO je iznova široko prihvaćeno načelo da djeca moraju biti među prvima koji će primiti zaštitu i pomoć.

(d) NAGLASIO je kako se u svim radnjama, koje se poduzimaju u korist djece u izbjeglištvu, mora rukovoditi načelom najboljih interesa djeteta, kao i načelom jedinstva porodice.

(e) OSUDIO je izlaganje djece u izbjeglištvu fizičkom nasilju i drugim kršenjima njihovih osnovnih prava, uključujući seksualno zlostavljanje, trgovinu djecom, piratstvo, vojne ili oružane napade, prisilno regrutiranje, političku eksploataciju ili proizvoljno pritvaranje, te pozvao na nacionalnu i internacionalnu akciju kako bi se spriječila takva kršenja i pomoglo žrtvama.

(f) URGIRAO je na države da poduzmu odgovarajuće mjere za registraciju rođenja djece koja su rođena u zemljama azila.

(g) IZRAZIO JE svoju zabrinutost za sve veći broj slučajeva apatridije među izbjeglom djecom.

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Naziv na engleskom jeziku: “Report on Refugee Children”, op. prev.


90

(h) PREPORUČIO je da se prema djeci, koja su u pratnji svojih roditelja, postupa kao prema izbjeglicama, ako se za ijednog roditelja ustanovi da je izbjeglica.

(i) PODVUKAO je specifičnu situaciju djece bez pratnje i djece razdvojene od roditelja, o kojima brigu vode druge porodice, što uključuje i njihove potrebe u pogledu određivanja njihovog statusa, osiguranje fizičke i emocionalne podrške i aktivnosti na pronalaženju njihovih roditelja ili srodnika; te s tim u vezi, podsjetio je na svoj zaključak br. 24 (XXXII) o spajanju porodice.

(j) POZVAO je visokog komesara da osigura obavljanje pojedinačnih procjena i pripremanje adekvatnih socijalnih anamneza za djecu bez pratnje i djecu razdvojenu od roditelja, o kojima brigu vode druge porodice, kako bi olakšali podmirivanje njihovih neodložnih potreba, analiziranje kako dugoročne tako i neposredne održivosti postojećih starateljskih aranžmana, te planiranje i provođenje odgovarajućih trajnih rješenja.

(k) KONSTATIRAO je da uvijek treba iznova preispitivati mogućnost dobrovoljne repatrijacije, stalno imajući na umu najbolje interese djeteta i eventualne poteškoće utvrđivanja dobrovoljnog karaktera repatrijacije, mada će najbolje trajno rješenje za izbjeglo dijete bez pratnje ovisiti o konkretnim okolnostima samog slučaja.

(l) NAGLASIO je potrebu za programima sa međunarodnom i nacionalnom podrškom, čiji je cilj preventivno djelovanje, specijalistička pomoć i rehabilitacija hendikepirane djece u izbjeglištvu, te potakao države da učestvuju u planu pod nazivom “Dvadeset ili više” (1), koji hendikepiranoj djeci u izbjeglištvu pruža priliku za preseljenje u treću zemlju.

(m) KONSTATIRAO je, sa ozbiljnom zabrinutošću, štetne posljedice koje produženi boravak u kampovima ostavlja na razvoj djece u izbjeglištvu i pozvao na međunarodnu akciju kako bi se ublažile te posljedice i osigurala trajna rješenja, što je prije moguće.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Twenty or More”, op. prev.


91

(n) UVIDIO je značaj zadovoljavanja posebnih psihosocijalnih, religijskih, kulturnih i rekreativnih potreba djece u izbjeglištvu, radi osiguranja njihove emocionalne stabilnosti i razvoja.

(o) POTVRDIO je iznova fundamentalno pravo djece u izbjeglištvu na obrazovanje i pozvao je sve države da pojedinačno i skupno, u suradnji sa visokim komesarom, intenziviraju svoje napore kako bi osigurali osnovno obrazovanje za svu izbjeglu djecu, koje će biti zadovoljavajućeg kvaliteta, poštivati njihov kulturološki identitet, te biti orijentirano ka stjecanju saznanja o zemlji azila.

(p) PREPOZNAO je potrebu djece u izbjeglištvu da nastave svoje obrazovanje na višim nivoima i preporučio da visoki komesar, u sklopu općeg programa pomoći, razmotri da im se omogući nastavak školovanja nakon završetka osnovnog obrazovanja.

(q) POZVAO je sve države da, u suradnji sa UNHCR-om i zainteresiranim agencijama, izrade odnosno podrže programe, koji se bave nutricionističkim i zdravstvenim rizicima sa kojima se suočavaju djeca u izbjeglištvu, uključujući programe za osiguranje adekvatne, uravnotežene i sigurne prehrane, opće imunizacije i primarne zdravstvene zaštite.

(r) PREPORUČIO je redovitu i pravovremenu procjenu i reviziju potreba djece u izbjeglištvu, bilo na pojedinačnoj osnovi ili putem anketnih uzoraka, pripremljenu u suradnji sa zemljom azila, uz vođenje računa o svim relevantnim faktorima kao što su dob, spol, ličnost, porodica, religija, društveno i kulturološko porijeklo i situacija u kojoj se nalazi lokalno stanovništvo, te uz prednosti koje proizlaze iz aktivnog angažmana same izbjegličke zajednice.

(s) POTVRDIO je iznova potrebu za promicanjem kontinuirane i rasprostranjene suradnje između UNHCR-a i drugih zainteresiranih agencija i organa, koji su aktivni u oblastima pružanja pomoći djeci u izbjeglištvu i njihove zaštite, između ostalog, kroz izgradnju pravnih i društvenih standarda.

(t) KONSTATIRAO je značaj daljeg proučavanja potreba djece u izbjeglištvu, od strane UNHCR-a, drugih međuvladinih i nevladinih agencija i


92

nacionalnih organa, sa ciljem identifikacije dodatnih programa podrške i, po potrebi, preusmjeravanja postojećih programa.

(u) POZVAO je visokog komesara da, u konsultacijama sa zainteresiranim organizacijama, nastavi izrađivati smjernice za promicanje suradnje između UNHCR-a i tih organizacija, kako bi poboljšali međunarodnu zaštitu, fizičku sigurnost, dobrobit i normalan psihosocijalni razvoj djece u izbjeglištvu.

(v) POZVAO je visokog komesara da osigura da djelovanje “Radne grupe UNHCR-a za izbjeglu djecu iz rizične grupe” i dalje bude u samom žarištu njegovog rada sa izbjeglom djecom, da jača tu radnu grupu i da članove Izvršnog komiteta redovito obavještava o njenom radu.


93

BR. 48 (XXXVIII) VOJNI ILI ORUŽANI NAPADI NA IZBJEGLIČKE KAMPOVE I NASELJA (∗)

Izvršni komitet,

OSTAJE zaokupljen kontinuiranom pojavom nezakonitih napada na izbjeglice i tražitelje azila u različitim dijelovima svijeta, uključujući vojne ili oružane napade na izbjegličke kampove i naselja, te s obzirom na tragične i nasumične posljedice ovih napada, čiji je rezultat neizreciva ljudska patnja izbjeglica i tražitelja azila, smatra da je pravo mjesto i vrijeme da na ovom zasjedanju izrazi svoju najdublju humanitarnu zabrinutost i svoju najoštriju osudu.

PRIMIO je na znanje, sa zahvalnošću, one rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda usvojene konsenzusom, posebno Rezoluciju Generalne skupštine 39/140 (iz 1984. godine), a koje su osudile sva kršenja prava i sigurnosti izbjeglica i tražitelja azila, a posebno ona počinjena putem vojnih ili oružanih napada na izbjegličke kampove i naselja.

TEMELJEĆI ovaj Zaključak, između ostalog, na pretpostavci da izbjeglički kampovi i naselja imaju isključivo civilni i humanitarni karakter, te na načelu da je davanje azila ili utočišta miran i humanitaran čin, koji druge države ne trebaju smatrati neprijateljskim činom; nadajući se da će pomoći u garantiranju sigurnosti izbjeglica i tražitelja azila, kao i da će ojačati njihova prava, obaveze i odgovornosti, te prava, obaveze i odgovornosti država i međunarodnih organizacija, sukladno relevantnim propisima i načelima međunarodnog prava; i podvukavši kako prava i obaveze država sukladno Povelji Ujedinjenih naroda i relevantnim propisima i načelima međunarodnog prava, uključujući međunarodno humanitarno pravo, ostaju nepromijenjeni:

1. OSUĐUJE svako kršenje prava i sigurnosti izbjeglica i tražitelja azila, a naročito vojne ili oružane napade na izbjegličke kampove i naselja.

2. SNAŽNO urgira na države da se uzdrže od takvih kršenja, koja su protivna načelima međunarodnog prava te se, stoga, ne mogu opravdati.



94

3. POZIVA države i nadležne međunarodne organizacije da, u skladu sa načelom međunarodne solidarnosti i radi rasterećenja zemlje izbjeglištva, pruže svaku neophodnu pomoć, prema svojim mogućnostima, kako bi olakšale patnje žrtava takvih vojnih i oružanih napada na izbjegličke kampove i naselja ako i kad do njih dođe.

4. URGIRA na države i druge strane da se, u promicanju mjera na unapređenju zaštite izbjegličkih kampova i naselja, rukovode sljedećim napomenama:

(a) IZBJEGLICE u kampovima i naseljima, pored osnovnih prava koja uživaju, imaju i obaveze koje proistječu iz utočišta i zaštite koje im odobrava ili pruža zemlja izbjeglištva. Njihova je posebna obaveza da se pridržavaju zakona i drugih propisa države izbjeglištva, uključujući zakonite mjere poduzete na očuvanju javnog reda, te da se uzdrže od svake aktivnosti koja može oskrnaviti isključivo civilni i humanitarni karakter kampova i naselja.

(b) OD elementarnog je značaja da države izbjeglištva učine sve u svojoj moći kako bi osigurale da civilni i humanitarni karakter tih kampova i naselja bude očuvan. Sve druge države se pozivaju da im u tome pomognu. S tim u vezi, pozivaju se i relevantni organi Ujedinjenih naroda, a unutar njihovog resora, da surađuju sa svim državama u pružanju pomoći, kadgod je to neophodno.

(c) UNHCR i drugi zainteresirani organi Ujedinjenih naroda trebaju, unutar svojih resora i uz uvažavanje načela iz Povelje Ujedinjenih naroda, uložiti sve napore na promicanje uvjeta koji će garantirati sigurnost izbjeglica u kampovima i naseljima. U slučaju UNHCR-a, ovo može uključivati održavanje bliskih veza sa Generalnim sekretarom Ujedinjenih naroda i, u odgovarajućim slučajevima, povezivanje svih zainteresiranih strana. Ovo, također, može obuhvaćati i postizanje odgovarajućih dogovora sa državama izbjeglištva o načinima zaštite takvih izbjegličkih kampova i naselja, uključujući, kadgod je to moguće, njihovo smještanje na razložnu udaljenost od granice sa zemljom porijekla.

(d) DRŽAVE su dužne surađivati sa visokim komesarom u obavljanju njegovih funkcija na polju humanitarne zaštite i pomoći, koje se mogu uspješno postići samo ako on ima pristup kampovima i naseljima koji su predmet njegove brige.


95

BR. 49 (XXXVIII) PUTNE ISPRAVE ZA IZBJEGLICE (∗)

Izvršni komitet,

POTVRDIVŠI iznova značaj izdavanja putnih isprava izbjeglicama, za privremeno putovanje izvan zemlje boravka i za preseljenje u treće zemlje;

PODSJETIVŠI na svoj zaključak br. 13 (XXIX) o putnim ispravama za izbjeglice;

PODSJETIVŠI nadalje na član 28. Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica iz 1951. godine, te na Dodatak i Prilog uz Konvenciju:

(a) POZDRAVIO je “Bilješku visokog komesara o praćenju realizacije prethodnog zaključka Izvršnog komiteta o putnim ispravama za izbjeglice” (1) (EC/SCP/48).

(b) IZRAZIO je zadovoljstvo zbog činjenice da velika većina država članica Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1951. godine, odnosno Protokola iz 1967. godine, poštuje, a ponekad i nadmašuje, gore spomenute odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1951. godine i zaključka br. 13 (XXIX) o izdavanju putnih isprava izbjeglicama.

(c) KONSTATIRAO je, međutim, kako u nekim zemljama još uvijek postoje problemi sa konvencijskim putnim ispravama, vezani za njihovo izdavanje, njihovo teritorijalno i vremensko važenje, klauzulu o povratku, njihovo produženje ili obnavljanje, prijenos odgovornosti za njihovo izdavanje i nabavljanje viza.

(d) URGIRAO je na sve države članice Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1951. godine, odnosno Protokola iz 1967. godine, koje to još nisu učinile, da urede odgovarajuće zakonodavne ili administrativne aranžmane radi

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Naziv na engleskom jeziku: “Note of the High Commissioner on Follow-up to the Earlier Conclusion of the Executive Committee on Travel Documents for Refugees”, op. prev.


96

djelotvorne provedbe odredbi ovih instrumenata, koje se odnose na izdavanje konvencijskih putnih isprava (član 28, Dodatak, Prilog), uključujući i davanje jasnih uputa nacionalnim organima nadležnim za izdavanje, obnavljanje i produžavanje putnih isprava i za izdavanje viza nositeljima konvencijskih putnih isprava.

(e) URGIRAO je na sve države koje nisu članice Konvencije Ujedinjenih

naroda iz 1951. godine, odnosno Protokola iz 1967. godine, a koje to još nisu učinile, da urede odgovarajuće zakonodavne ili administrativne aranžmane kako bi osigurale izdavanje izbjeglicama odgovarajućih putnih isprava, pod uvjetima što sličnijim onima koji se vezuju za konvencijske putne isprave.

(f) IZRAZIO je zahvalnost za razne oblike pomoći koje visoki komesar pruža vladama u vezi sa izdavanjem putnih isprava za izbjeglice, i uputio zahtjev visokom komesaru da nastavi sa svojim aktivnostima u tom smislu, a posebno putem ispitivanja mogućnosti modernizacije formata konvencijske putne isprave.


97



BR. 50 (XXXIX) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) ISTAKAO je iznova izvorni karakter i fundamentalni značaj odgovornosti visokog komesara na polju zaštite.

(b) KONSTATIRAO je kako između poštivanja standarda ljudskih prava, izbjegličkih kretanja i problema zaštite postoji direktna veza.

(c) NAGLASIO je da se države, u postupanju prema izbjeglicama, moraju nastaviti rukovoditi postojećim humanitarnim načelima i praksom međunarodnog prava, imajući na umu moralnu dimenziju pružanja zaštite izbjeglicama.

(d) ISTAKAO je kardinalni značaj proučavanja bazičnih uzroka izbjegličkih kretanja, i to ne samo da bi se odvratili novi iprilivi izbjeglica, nego i da bi se olakšalo iznalaženje rješenja za postojeće probleme.

(e) PRIMIJETIO je kako između međunarodne zaštite izbjeglica i trajnih rješenja postoji bliska veza, te pozvao visokog komesara da nastavi sa svojim aktivnostima na pružanju međunarodne zaštite putem dobrovoljne repatrijacije, lokalne integracije u zemljama prvog azila, ili putem preseljenja u treće zemlje.

(f) IZRAZIO je zabrinutost zbog nedostatka adekvatne međunarodne zaštite za različite grupe izbjeglica u raznim dijelovima svijeta, uključujući veliki broj Palestinaca, te iskazao nadu da će se unutar sistema Ujedinjenih naroda nastaviti sa nastojanjima na zbrinjavanju njihovih potreba za zaštitom.

(g) PODSJETIO je na svoje zaključke br. 6 (XXVIII) i br. 7 (XXVIII) o non-refoulementu i o protjerivanju, te izrazio duboku zabrinutost što brojne



98

države često krše fundamentalne zabrane protjerivanja i refoulementa i apelirao na sve države da se pridržavaju međunarodnih obaveza u tom pogledu i da odmah prekinu sa takvom praksom.

(h) POTVRDIO je iznova, u kontekstu kontinuiranih kršenja prava i sigurnosti izbjeglica i tražitelja azila u različitim dijelovima svijeta, svoj zaključak br. 48 (XXXVIII), usvojen na tridesetosmom zasjedanju Izvršnog komiteta.

(i) POZVAO je države, visokog komesara i druge zainteresirane strane da poduzmu sve neophodne mjere kako bi osigurali zaštitu izbjeglica od proizvoljnog pritvaranja i nasilja.

(j) UVIDIO je kako je ostvarivanje osnovnih ekonomskih i socijalnih prava, uključujući plaćeno zaposlenje, od elementarnog značaja za postizanje samostalnosti i porodične sigurnosti izbjeglica, i od vitalnog značaja za proces vraćanja ljudskog dostojanstva i realizaciju trajnih rješenja za izbjegličke probleme.

(k) POTAKAO je sve države koje pružaju gostoprimstvo izbjeglicama da razmotre načine kojima bi zapošljavanja izbjeglica na njihovim teritorijima bilo olakšano, te da ispitaju svoje zakone i praksu sa ciljem identificiranja i otklanjanja, koliko je to moguće, postojećih prepreka zapošljavanju izbjeglica.

(l) KONSTATIRAO je kako između problema izbjeglica i apatrida postoji bliska veza, te pozvao države da aktivno istražuju i promiču mjere naklonjene apatridima, uključujući pristupanje “Konvenciji o statusu osoba bez državljanstva” iz 1954. godine i “Konvenciji o smanjenju broja osoba bez državljanstva” iz 1961. godine, kao i usvajanje zakonodavstva koje će štititi prava apatrida i eliminirati izvore apatridije.

(m) NAGLASIO je potrebu, u kontekstu unapređenja opće zaštite izbjeglica, za aktivnostima na podizanju javne svijesti i širenju informacija, imajući na umu posebne potrebe svake zemlje u tom smislu i dragocjen doprinos koji nevladine organizacije mogu pružiti kako u ovoj tako i u drugim oblastima zaštite izbjeglica.


99

(n) KONSTATIRAO je, sa zabrinutošću, sve učestaliju pojavu da se izbjeglice i tražitelji azila, po nalaženju zaštite u jednoj zemlji, na neregularan način kreću u drugu zemlju, i pozvao visokog komesara da primijeni stav (j) Zaključka 36 (XXXVI).


100

BR. 51 (XXXIX) PROMICANJE I PROPAGIRANJE

IZBJEGLIČKOG PRAVA (∗)

Izvršni komitet,

POTVRDIVŠI iznova da je promicanje i propagiranje izbjegličkog prava jedna od fundamentalnih odgovornosti Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice, te da je ta odgovornost direktno povezana sa djelotvornom međunarodnom zaštitom izbjeglica;

PODSJETIVŠI na zaključak br. 42 (XXXVII) o pristupanju međunarodnim instrumentima i njihovoj provedbi i na zaključak br. 43 (XXXVII), što će reći na Ženevsku deklaraciju o Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, a koji su usvojeni na tridesetsedmom zasjedanju:

1. ISTAKAO je iznova potrebu za promicanjem boljeg poznavanja i razumijevanja načela izbjegličkog prava i zaštite, te za intenziviranjem aktivnosti UNHCR-a u oblasti promicanja i propagiranja izbjegličkog prava, u ovisnosti o raspoloživim sredstvima za tu svrhu, te uz aktivnu suradnju sa državama i uz njihovu podršku.

2. POZVAO je sve države koje to još nisu učinile da pristupe Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, te gdje je to primjereno, “Konvenciji Organizacije afričkog jedinstva iz 1969. godine kojom se uređuju specifični aspekti izbjegličkog problema u Africi”, kako bi osigurali najveću moguću primjenu osnovnih načela izbjegličkog prava.

3. POZDRAVIO je razne inicijative koje poduzima visoki komesar u vezi sa propagiranjem izbjegličkog prava, uključujući putem publikacija i različitih informativnih usluga koje pruža “Centar za dokumentaciju o izbjeglicama” (1), kao i putem suradnje sa nevladinim organizacijama koje igraju nezamjenjivu ulogu u promicanju izbjegličkog prava.

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Naziv na engleskom jeziku: “Centre for Documentation on Refugees ”, op. prev.


101

4. PODVUKAO je potrebu za razvojem praktične primjene izbjegličkog prava i načela, te važnost tečajeva o izbjegličkom pravu i zaštiti, koje će organizirati ili čiju će organizaciju olakšati UNHCR, za državne i druge dužnosnike koji se bave izbjegličkim djelatnostima i ohrabrio države da pokrenu ili surađuju u njihovoj organizaciji i provedbi, kao i da poduzmu slične promotivne djelatnosti koje će koristiti drugim zainteresiranim ciljnim grupama.

5. ZATRAŽIO je od UNHCR-a da Izvršnom komitetu preda podatke o specifičnim promotivnim djelatnostima u cijelom svijetu, uključujući financijske implikacije na regionalnoj razini.


102

BR. 52 (XXXIX) MEĐUNARODNA SOLIDARNOST

I ZAŠTITA IZBJEGLICA (∗)

Izvršni komitet,

OSTAJE duboko zabrinut zbog ozbiljnosti i kompleksnosti izbjegličkih problema u cijelom svijetu, zbog teških kršenja ljudskih prava koja prate te probleme, te raseljenosti i nesreće koje oni uzrokuju milionima ljudi u takvoj situaciji.

POTVRDIVŠI iznova da su izbjeglički problemi briga međunarodne zajednice i da njihovo rješavanje ovisi o volji i sposobnosti država da reagiraju složno i potpuno iskreno, u istinskom duhu filantropije i međunarodne solidarnosti;

PRIMIJETIVŠI da je obaveza ili dužnost država da pruže zaštitu i osiguraju osnovni standard postupanja prema izbjeglicama, te da se ova obaveza ili dužnost moraju izvršavati u dobroj vjeri;

PRIMIJETIVŠI, također, da je Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice osnovan u kontekstu urgentne potrebe da se izbjeglicama pruži zaštita i da je upravo ova dužnost zaštite zapravo njegova jedinstvena karakteristika:

1. PODVUKAO je da su države, koje su definirale ulogu Visokog

komesarijata na polju zašite, dužne surađivati sa Visokim komesarijatom u ispunjenju njegovog mandata, na osnovi fundamentalnih humanitarnih načela koji motiviraju njegov rad.

2. PRIMIO je na znanje kako države i UNHCR zajednički traže rješenje

za izbjegličke probleme i međunarodnu zaštitu fundamentalnih prava izbjeglica.



103

3. NAGLASIO je da načelo međunarodne solidarnosti ima fundamentalnu ulogu u ohrabrivanju humanitarnog pristupa dodjeli azila, te u djelotvornoj provedbi međunarodne zaštite općenito.

4. PODSJETIO je da je poštivanje fundamentalnih, humanitarnih načela uvijek obaveza svih članova međunarodne zajednice, budući da se podrazumijeva da je načelo međunarodne solidarnosti od krajnjeg značaja za uspješnu provedbu ovih načela.

5. POZVAO je sve države da nastave aktivno podržavati funkcije koje visoki komesar izvršava na polju zaštite, putem svih prikladnih sredstava, bilateralnih i multilateralnih, kao i da poštuju svoje vlastite humanitarne obaveze prema izbjeglicama, uključujući, naročito, da štite njihovo pravo da traže i uživaju azil od proganjanja, te da osiguraju potpuno poštivanja načela non-refoulementa.


104

BR. 53 (XXXIX) TRAŽITELJI AZILA

KOJI PUTUJU KAO SLIJEPI PUTNICI (∗)

Izvršni komitet,

UVIDJEVŠI kako se tražitelji azila koji putuju kao slijepi putnici često nalaze u naročito ugroženoj situaciji, u potrebi za međunarodnom zaštitom i trajnim rješenjima;

PODSJETIVŠI na svoj zaključak br. 15 (XXX) o izbjeglicama bez zemlje azila, usvojen na tridesetom zasjedanju Izvršnog komiteta;

POTVRDIVŠI iznova neophodnost posvećivanja dužne pažnje potrebama tražitelja azila koji putuju kao slijepi putnici, uključujući uređivanje njihovog iskrcavanja, određivanje njihovog izbjegličkog statusa i, kadgod je to potrebno, osiguranje trajnih rješenja za njih;

PRIMIJETIVŠI kako trenutno ne postoje generalni i međunarodno priznati propisi koji se konkretno bave tražiteljima azila koji putuju kao slijepi putnici i uvidjevši, istovremeno, kako tražiteljima azila treba dati posebnu pažnju koju njihova situacija zahtijeva;

PREPORUČIO je da države i UNHCR vode računa o sljedećim smjernicama, kada se budu bavile konkretnim slučajevima tražitelja azila koji putuju kao slijepi putnici:

1. Kao i drugi tražitelji azila, i tražitelji azila koji putuju kao slijepi putnici moraju biti zaštićeni od prisilnog vraćanja u njihovu zemlju porijekla.

2. Ne dirajući u odgovornosti države pod čijom zastavom plovi predmetno plovilo, tražiteljima azila koji putuju kao slijepi putnici treba, kadgod je to moguće, biti dopušteno da se iskrcaju u prvoj luci na programu putovanja i omogućeno da njihov izbjeglički status odrede organi vlasti, pod uvjetom da to nužno ne podrazumijeva trajno rješenje u zemlji u kojoj se nalazi luka iskrcavanja.



105

3. U normalnim okolnostima bi se od UNHCR-a tražilo da pomogne u iznalaženju trajnog rješenja za one osobe za koje se ustanovi da su izbjeglice, a na osnovu svih relevantnih aspekata slučaja.


106

BR. 54 (XXXIX) ŽENE U IZBJEGLIŠTVU

Izvršni komitet,

IZRAZIO je zahvalnost za “Bilješku o ženama u izbjeglištvu” (1) (A/AC.96/XXXIX/CRP.1), a naročito za naglasak koji se u Bilješci stavlja na uzajamnu ovisnost problema i posebnih potreba žena u izbjeglištvu, u vezi sa osiguranjem pomoći, zaštite i trajnih rješenja.

PRIZNAO je da, u smislu međunarodne zaštite, postoje situacije kada se žene u izbjeglištvu suočavaju sa posebnim rizicima, a naročito sa prijetnjama njihovoj fizičkoj sigurnosti i seksualnom eksploatacijom.

POZVAO je na jačanje preventivnih mjera koje su inicirali Visoki komesarijat i zainteresirane agencije, kako bi poboljšali fizičku sigurnost žena u izbjeglištvu.

POZVAO je prihvatne vlade da ojačaju podršku koju daju aktivnostima na zaštiti, koje Visoki komesarijat poduzima u vezi sa ženama, te pozvao relevantne vlade da podrže “Specijalni program preseljenja u treće zemlje za žene iz rizične grupe” (2).

PODRŽAO je činjenicu da je visoki komesar prepoznao žene u izbjeglištvu kao vitalnu ekonomsku snagu i uvidio potrebu za promicanjem njihovog sudjelovanja, kao izvršitelja ali i korisnika, u planiranju programa zaštite i pomoći.

UPUTIO je zahtjev visokom komesaru da uvede dodatne djelotvorne mjere za integraciju ženskih pitanja u sve stadije ciklusa programskog planiranja, a posebno: podsjetnike u tehničke smjernice, rodna pitanja u poglavlja koja izvršni komitet radi o zemljama, i detaljne reference u Programski priručnik UNHCR-a. Također je zatražio da sva projektna dokumenta podnesena u svrhu financiranja, sadrže pasuse o utjecaju programa na probleme i posebne potrebe žena u izbjeglištvu, te da u periodičnim, narativnim izvještajima također daju osvrt na ovaj aspekt.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Note on Refugee Women”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Special Resettlement Programme for Women-at Risk”, op. prev.


107

NAGLASIO je neprekidnu potrebu da Upravni odbor na višem nivou aktivno radi na koordiniranju, integriranju i nadziranju ovog procesa u svim segmentima UNHCR-a.

URGIRAO je na visokog komesara da istraži i nadoveže se na iskustvo drugih organizacija Ujedinjenih naroda, donatorske zajednice i nevladinih organizacija, te da ove informacije prilagodi specifičnoj orijentaciji UNHCR-a.

PODRŽAO je visokog komesara u njegovim aktivnostima na informiranju javnosti o ženama u izbjeglištvu i pozvao ga da u budućnosti proširi ovu oblast.

POTAKAO je visokog komesara da izradi module za tečajeve koji će biti ponuđeni osoblju UNHCR-a i njegovim provedbenim partnerima, kako bi se podigla njihova svijest o posebnim potrebama žena u izbjeglištvu i praktičnim mjerama za zbrinjavanje takvih potreba.

ZATRAŽIO je od visokog komesara da, na četrdesetom zasjedanju Izvršnog komiteta, podnese detaljan izvještaj o napretku u provedbi politike i programa Visokog komesarijata za žene u izbjeglištvu, uključujući i ocjenu djelotvornosti internih smjernica UNHCR-a za međunarodnu zaštitu žena u izbjeglištvu.

POZVAO je prihvatne zemlje, donatorsku zajednicu i nevladine organizacije da aktivno podrže visokog komesara u provedbi ovog programa.


108



BR. 55 (XL) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) ISTAKAO je iznova primarni karakter i fundamentalni značaj odgovornosti visokog komesara na polju zaštite.

(b) IZRAZIO je duboku zabrinutost za trenutnu financijsku situaciju UNHCR-a i, u tom kontekstu, pozvao UNHCR, kao i države, vladine i nevladine organizacije i međunarodnu zajednicu u cjelini, da nastave davati neophodni prioritet aktivnostima zaštite i da rade na osiguranju njihove efikasnosti i djelotvornosti.

(c) UVIDIO je kako sigurnost i fizički integritet izbjeglica ovise o poštivanju osnovnih načela zaštite, te uputio zahtjev državama da nastave primati i prihvaćati izbjeglice sve dok njihov status ne bude utvrđen i dok ne budu pronađena odgovarajuća rješenja za njihove nevolje.

(d) IZRAZIO je duboku zabrinutost da je zaštita izbjeglica u nekim državama ozbiljno ugrožena protjerivanjem i prisilnim vraćanjem izbjeglica ili mjerama koje ne prepoznaju specifičnu situaciju izbjeglica, te pozvao sve države da se uzdrže od poduzimanja takvih mjera, a naročito od vraćanja ili protjerivanja izbjeglica protivno fundamentalnim zabranama takve prakse.

(e) KONSTATIRAO je, sa zabrinutošću, kako zahtjevi za izbjeglički status, koje su podnijele osobe koje očigledno nemaju valjane razloge zbog kojih bi ih mogli smatrati izbjeglicama shodno relevantnim kriterijima, i dalje predstavljaju ozbiljan problem u velikom broju država, te mogu štetiti interesima onih podnositelja zahtjeva koji imaju čvrste razloge da traže da budu priznati kao izbjeglice.



109

(f) ISTAKAO je, u ovom kontekstu, značaj brzog i djelotvornog određivanja statusa u skladu sa međunarodno prihvaćenim kriterijima i odgovarajućim pravnim garancijama.

(g) KONSTATIRAO je, sa dubokom zabrinutošću, kako se brojne izbjeglice i tražitelji azila u različitim dijelovima svijeta trenutno podvrgavaju pritvoru ili sličnim restriktivnim mjerama, zbog ilegalnog ulaska ili prisutnosti u zemlji u potrazi za azilom, dok čekaju na rješenje svoje situacije, te istakao iznova svoj zaključak br. 44 (XXXVII) koji limitira razloge za pritvaranje takvih osoba.

(h) IZRAZIO je snažnu zabrinutost zbog teških kršenja prava i sigurnosti izbjeglica i tražitelja azila u različitim dijelovima svijeta, uključujući prisilno regrutiranje izbjeglica u oružane snage.

(i) ISTAKAO je iznova svoj zaključak br. 48 (XXXVIII) o vojnim ili oružanim napadima na izbjegličke kampove i naselja, te uputio zahtjev svim odnosnim stranama da poštuju u njemu sadržane smjernice, uključujući smjernice o omogućavanju pristupa UNHCR-u.

(j) IZRAZIO je zabrinutost zbog nedostatka adekvatne međunarodne zaštite za različite grupe izbjeglica u raznim dijelovima svijeta, uključujući veliki broj Palestinaca, te iskazao nadu da će se unutar sistema Ujedinjenih naroda nastaviti sa nastojanjima na zbrinjavanju njihovih potreba za zaštitom.

(k) IZRAZIO je snažnu nadu da će, konzistentno međunarodnoj praksi, države osigurati da njihovo zakonodavstvo ili aranžmani o ekstradiciji zadrže zaštitne ili izvanredne mjere, neophodne za zaštitu osnovnih prava izbjeglica.

(l) KONSTATIRAO je, sa zadovoljstvom, kako je veliki broj izbjeglica pronašao trajno rješenje svog problema koristeći mogućnost dobrovoljne repatrijacije i podsjetio u ovom kontekstu na relevantnost zaključka br. 40 (XXXVI) o dobrovoljnoj repatrijaciji.

(m) PODVUKAO je kako preseljenje u treće zemlje nije samo moguće rješenje za neke izbjeglice nego i hitna mjera zaštite u pojedinačnom slučaju, pozdravio činjenicu da nekoliko afričkih država pruža takve


110

mogućnosti za preseljenje, te pozvao sve države da osiguraju mjesta koja bi bila odmah dostupna, a kako bi odgovorili na urgentne ili izvanredne potrebe za zaštitom sa kojima se suočavaju pojedinačne izbjeglice.

(n) PRIMIO je na znanje dostignuća Visokog komesarijata na promicanju i propagiranju izbjegličkog prava, uključujući, naročito, organizaciju tečajeva iz oblasti zaštite za vladine i druge zainteresirane dužnosnike, te potakao visokog komesara da nastavi sa svojim aktivnostima u tom smislu, čineći sve što može kako bi osigurao da se tečajevi iz oblasti zaštite nastavljaju u bitnoj mjeri.

(o) POZDRAVIO je nedavno pristupanje Mađarske Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica i potakao visokog komesara da i dalje aktivno promiče univerzalnu primjenjivost ovih instrumenata.

(p) POTVRDIO je iznova krucijalnu ulogu koju od samog svog osnivanja ima Potkomitet cjeline za međunarodnu zaštitu na identificiranju postojećih nedostataka i problema u oblasti zaštite izbjeglica, te kroz formuliranje zaključaka koji služe kao međunarodne smjernice koje trebaju poslužiti državama, UNHCR-u i drugima u razvoju ili usmjeravanju njihove politike o izbjegličkim pitanjima.

(q) ODLUČUJE da bi, s obzirom na značaj ovog zadatka i kako bi omogućio Potkomitetu da temeljito razmotri sve aspekte bilo kojeg pitanja, bilo poželjno da se dnevni red Potkomiteta ograniči na jedno ili dva pitanja od praktične koristi za izbjeglice i da se u većoj mjeri iskoristi rad neformalnih radnih grupa između godišnjih sastanaka, te da se, kadgod je to potrebno, konkretno pitanje razmatra na više uzastopnih sjednica Potkomiteta.


111

BR. 56 (XL) TRAJNA RJEŠENJA I ZAŠTITA IZBJEGLICA (∗)

Izvršni komitet,

PODSJETIVŠI da su zaštita izbjeglica i iznalaženje rješenja za izbjegličke probleme mandat visokog komesara Ujedinjenih naroda za izbjeglice;

POTVRDIVŠI iznova kako proces iznalaženja rješenja mora uvažavati fundamentalna načela i interese zaštite;

UVJEREN da suvremeni problemi izbjeglica i tražitelja azila, zbog svojih dimenzija i kompleksnosti, zahtjevaju koherentan i sveobuhvatan pristup kojim će se riješavati aktualna situacija:

(a) PRIMIO je na znanje, sa zahvalnošću, propratnu studiju i naknadni izvještaj (objavljen u Dokumentu EC/SCP/55) sa neformalnog “Okruglog stola Ekspertne grupe za rješavanje izbjegličkih problema i zaštitu izbjeglica” (1), koji je održan u San Remu, Italija, od 12. do 14. jula 1989. godine.

(b) POZDRAVIO je značaj koji je u izvještaju naročito dat: (i) međusobnom odnosu zaštite i rješenja, te poželjnoj prevenciji,

između ostalog, i putem poštivanja ljudskih prava, kao najboljeg rješenja;

(ii) jačanju zajedničkih međunarodnih aktivnosti na rješavanju uzroka

koji dovode do priliva tražitelja azila i izbjeglica, kako bi spriječili nove prilive i olakšali dobrovoljnu repatrijaciju izbjeglica, kada je to najbolje rješenje njihovog problema;

(iii) aktivnom promicanju rješenja, od strane zemalja porijekla, zemalja

azila ili preseljenja, kao i međunarodne zajednice u cjelini, u skladu sa njihovim odnosnim obavezama i odgovornostima;

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Naziv na engleskom jeziku: “Round Table of a Group of Experts on Solutions to the Problem of Refugees and the Protection of Refugees”, op. prev.


112

(iv) promicanju rješenja, od strane međunarodnih pokreta, kojima je cilj poticanje i olakšavanje kontakata između zainteresiranih strana, direktno ili putem posrednika;

(v) razvoju suradnje, i sa kurativnog i sa preventivnog aspekta; (vi) preispitivanju, po potrebi, pozitivnog prava i doktrina, s obzirom na

stvarnu situaciju sa kojom se izbjeglice suočavaju, uz vođenje računa o načelima ljudskih prava u ovom kontekstu;

(vii) promicanju i jačanju tradicionalnih načela i garancija, koji i dalje

ostaju fundamentalni za zaštitu izbjeglica, u zemljama koje pružaju azil ili utočište, kao i u zemljama porijekla po povratku.

(c) ODLUČIO je, s obzirom na važnost, opseg i kompleksnost pitanja i

potrebu za dodatnim detaljnijim analizama, kao prvi korak, zatražiti od visokog komesara da, u konsultacijama sa predsjedavajućim Izvršnog komiteta, sazove otvorenu radnu grupu članova Izvršnog komiteta, koja će razmotriti problematiku zaštite i rješenja na koherentan i sveobuhvatan način, imajući u vidu mandat visokog komesara, a sa ciljem izvještavanja Izvršnog komiteta na njegovom četrdesetprvom zasjedanju.


113

BR. 57 (XL) PROVEDBA KONVENCIJE IZ 1951.

I PROTOKOLA IZ 1967. GODINE O STATUSU IZBJEGLICA (∗)

Izvršni komitet,

IMAJUĆI u vidu da će se 1991. godine obilježiti četrdeseta godišnjica Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine;

ISKAZAVŠI iznova fundamentalni značaj koji Konvencija iz 1951. i Protokol iz 1967. godine o statusu izbjeglica imaju za zaštitu izbjeglica i poboljšanje njihovog statusa u zemljama azila;

UZEVŠI u obzir zaključke br. 42 i 43 (XXXVII) koje je usvojio Izvršni komitet na svom tridesetsedmom zasjedanju a koji, između ostalog, naglašavaju krajnji značaj djelotvorne primjene Konvencije i Protokola;

PODVUKAVŠI iznova potrebu za potpunom i djelotvornom provedbom ovih instrumenata od strane ugovornih država;

IMAJUĆI na umu da se, sukladno članu 35. Konvencije iz 1951. godine, traži od država članica da olakšaju nadzornu funkciju UNHCR-a u vezi sa Konvencijom, uključujući putem davanja informacija i statističkih podataka o njenoj provedbi:

(a) ISTAKAO je potrebu da države nastave sa pozitivnim i humanitarnim pristupom u pogledu provedbe Konvencije i Protokola, na način koji je u potpunosti kompatibilan sa predmetom i svrhom ovih instrumenata.

(b) PONOVIO je svoj zahtjev da države razmotre usvajanje odgovarajućih zakonodavnih, odnosno administrativnih mjera, radi djelotvorne provedbe ovih međunarodnih instrumenata o izbjeglicama.



114

(c) POZVAO je države da također razmotre poduzimanje koraka koji su potrebni za identificiranje i uklanjanje mogućih pravnih ili administrativnih prepreka potpunoj provedbi ovih instrumenata.

(d) ZATRAŽIO je od visokog komesara da pripremi detaljniji izvještaj o provedbi Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine, a koji će razmotriti Potkomitet, u vezi sa djelatnostima kojima će se obilježiti četrdeseta godišnjica Konvencije i pozvao je države članice da olakšaju ovaj zadatak, uključujući putem pravovremenog dostavljanja visokom komesaru, na njegov zahtjev, detaljnih informacija o provedbi Konvencije, odnosno Protokola, u njihovim odnosnim zemljama.


115

BR. 58 (XL) PROBLEM IZBJEGLICA I TRAŽITELJA AZILA KOJI SE NA NEREGULARAN NAČIN KREĆU IZ ZEMLJE

U KOJOJ SU VEĆ NAŠLI ZAŠTITU (∗)

(a) Pojava da izbjeglice, bilo da su kao takve formalno priznate ili ne (tražitelji azila), na neregularan način odlaze iz zemalja u kojima su već našli zaštitu, a kako bi zatražili azil ili se trajno preselili negdje drugdje, pitanje je koje izaziva sve veću zabrinutost. Takva zabrinutost proistječe iz destabilizirajućeg utjecaja koji neregularno kretanje ove vrste ima na organizirane međunarodne aktivnosti na osiguranju odgovarajućih rješenja za izbjeglice. Ovakvo neregularno kretanje uključuje ulazak na teritorij druge zemlje, a bez prethodnog odobrenja nacionalnih vlasti ili bez ulazne vize, ili sa nepotpunim ili nikakvim dokumentima, koji su u normalnim okolnostima potrebni za putovanje, ili pak sa neispravnim ili lažnim dokumentima. Sličnu zabrinutost izaziva i sve češća pojava da izbjeglice i tražitelji azila namjerno uništavaju svoje dokumente ili ih se rješavaju, a sa namjerom da obmane vlasti zemlje u koju dolaze.

(b) Neregularno kretanje izbjeglica i tražitelja azila, koji su već našli zaštitu u jednoj zemlji, u velikoj mjeri obuhvata osobe koje se osjećaju prisiljenim na odlazak, zbog nemogućnosti obrazovanja i zaposlenja i nepostojanja raspoloživih trajnih rješenja putem dobrovoljne repatrijacije, lokalne integracije i preseljenja u treće zemlje.

(c) Pojavi takvog neregularnog kretanja može se djelotvorno suprotstaviti samo putem udruženog djelovanja vlada, u konsultacijama sa UNHCR-om, a usmjerenog na:

(i) identificiranje uzroka i obima neregularnog kretanja u svakoj izbjegličkoj situaciji;

(ii) uklanjanje ili ublažavanje uzroka takvog neregularnog kretanja

putem davanja i održavanja azila i osiguranja neophodnih trajnih rješenja, ili putem drugih primjerenih mjera pomoći;

(iii) poticanje uspostavljanja odgovarajućih sistema identifikacije izbjeglica u predmetnim zemljama;


116

(iv) osiguranje humanog postupanja prema izbjeglicama i tražiteljima azila koji se, zbog neizvjesne situacije u kojoj se nalaze, osjećaju prisiljenim da pređu iz jedne zemlje u drugu na neregularan način.

(d) Unutar ovakvog sistema, vlade, u bliskoj suradnji sa UNHCR-om,

trebaju:

(i) pokušati promicati uvođenje odgovarajućih mjera za zbrinjavanje i davanje podrške izbjeglicama i tražiteljima azila u zemljama u kojima su našli zaštitu, a u očekivanju iznalaženja trajnog rješenja; i

(ii) promicati odgovarajuća trajna rješenja sa posebnim naglaskom, prije svega, na dobrovoljnoj repatrijaciji i, kad ona nije moguća, na lokalnoj integraciji i osiguranju adekvatnih prilika za preseljenje u treće zemlje.

(e) Izbjeglice i tražitelji azila koji su našli zaštitu u nekoj određenoj

zemlji, u normalnim okolnostima ne bi trebali odlaziti iz te zemlje na neregularan način, a kako bi drugdje našli trajna rješenja, nego bi trebali iskoristiti trajna rješenja koja su dostupna u toj zemlji, putem aktivnosti koje poduzimaju vlade i UNHCR, kako je to preporučeno u stavovima (c) i (d) gore.

(f) U slučaju kada izbjeglice i tražitelji azila ipak na neregularan način odu iz zemlje u kojoj su već bili našli zaštitu, oni mogu biti vraćeni u tu zemlju:

(i) ako su u njoj zaštićeni od refoulementa;

(ii) ako im je dozvoljeno da u njoj ostanu i ako se prema njima postupa u skladu sa priznatim osnovnim standardima ljudskih prava, dok se za njih ne pronađe trajno rješenje. U slučaju kada je takav povratak predviđen, od UNHCR-a se može zatražiti pomoć oko ponovnog prihvata i prijema dotičnih osoba.

(∗) Za interpretativne deklaracije ili rezerve na ovaj Zaključak, vidi odkument A/AC.96/737, dio N, str. 23.


117

(g) Priznaje se da mogu postojati izuzetni slučajevi u kojima izbjeglica ili tražitelj azila može opravdano tvrditi da ima razlog za strah od proganjanja ili da su njegova fizička sigurnost ili sloboda ugroženi u zemlji u kojoj je prethodno našao zaštitu. Vlasti države, u kojoj je ta osoba zatražila azil, bi trebale povoljno razmotriti takve zahtjeve.

(h) Problem neregularnog kretanja pogoršan je korištenjem, od strane sve većeg broja izbjeglica i tražitelja azila, lažnih dokumenata, te praksom namjernog uništavanja ili bacanja putnih, odnosno drugih isprava, sa ciljem da se obmane vlasti zemlje u koju dolaze. Takva praksa usložnjava identifikaciju predmetnih osoba i utvrđivanje u kojoj su zemlji boravile prije dolaska, kao i utvrđivanje prirode i trajanja njihovog boravka u toj zemlji. Ovakva praksa ima za namjeru prevaru i može negativno utjecati na položaj predmetne osobe.

(i) Priznaje se da okolnosti mogu prisiliti izbjeglicu ili tražitelja azila da pribjegne upotrebi lažnih dokumenata pri napuštanju zemlje u kojoj je njegova osobna sigurnost ili sloboda ugrožena. U slučajevima kada takve izuzetne okolnosti ne postoje, upotreba lažnih dokumenata nije opravdana.

(j) Namjerno uništavanje ili bacanje putnih ili drugih isprava, od strane izbjeglica i tražitelja azila, a po dolasku u zemlju njihovog konačnog odredišta i sa namjerom obmanjivanja nacionalnih vlasti u vezi sa njihovim ranijim boravkom u drugoj zemlji gdje imaju zaštitu, nije prihvatljivo. Države trebaju, bilo pojedinačno ili u suradnji sa drugim državama, ustanoviti odgovarajuće sisteme za rješavanje ove sve učestalije pojave.


118

BR. 59 (XL) DJECA U IZBJEGLIŠTVU

Izvršni komitet,

(a) IZRAZIO je svoju zahvalnost za “Izvještaj o djeci u izbjeglištvu” (1) (A/AC.96/731), konstatirao, sa zabrinutošću, ozbiljne rizike po njihovu sigurnost, neposrednu dobrobit i budući razvoj, sa kojima se suočavaju mnoga djeca u izbjeglištvu, te prepoznao napore koje Visoki komesarijat ulaže kako bi povećao svoju djelotvornost na zbrinjavanju njihovih posebnih potreba.

(b) POTVRDIO je iznova svoj zaključak o djeci u izbjeglištvu [br. 47 (XXXVIII)] i istakao trajnu prirodu navedenih uputa.

(c) ZAHVALIO se visokom komesaru i njegovoj “Radnoj grupi za djecu u izjeglištvu” na izradi i propagiranju smjernica o djeci u izbjeglištvu i na provedbi radnog plana vezanog za djecu u izbjeglištvu, te pozvao UNHCR da od vlada, drugih organa Ujedinjenih naroda, a među njima i od UNICEF-a, nevladinih organizacija i samih izbjeglica, traži da surađuju i sudjeluju u provedbi ovih smjernica.

(d) ZATRAŽIO je od visokog komesara da osigura da se posebna pažnja posveti potrebama djece u izbjeglištvu, putem redovne procjene resursa i potreba u svakoj izbjegličkoj situaciji, putem prikupljanja i korištenja, u procesu programskog planiranja, relevantnih demografskih, društveno-ekonomskih i kulturoloških informacija i putem praćenja i ocjene utjecaja njegovih programa na djecu u izbjeglištvu.

(e) KONSTATIRAO je, sa dubokom zabrinutošću, sve učestalija oboljenja, uzrokovanih slabom i neadekvatnom prehranom, među djecom u izbjeglištvu koja ovise o pomoći u hrani, te pozvao UNHCR da hitno započne formalne diskusije sa relevantnim organima Ujedinjenih naroda, donatorima i drugim humanitarnim organizacijama, kako bi izgradili zajedničku strategiju za ublažavanje nutricionističkih problema djece u izbjeglištvu i kako bi tražili da se u njihove programe ugrade odgovarajuće stavke za podmirivanje takvih potreba.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Report on Refugee Children”, op. prev.


119

(f) PREPOZNAO je vezu između obrazovanja i trajnih rješenja i potakao UNHCR da intenzivira svoje napore kako bi pomogao vladama koje pružaju gostoprimstvo izbjeglicama da osiguraju pristup obrazovanju za djecu u izbjeglištvu, između ostalog, putem angažiranja novih organizacija i vladinih i nevladinih donatora te, po potrebi, putem uvođenja odgovarajućih aranžmana u njegove programe pomoći.

(g) ZATRAŽIO je od visokog komesara da nastavi posvećivati posebnu pažnju potrebama maloljetne djece bez pratnje, te da obavijesti Izvršni komitet na njegovom sljedećem zasjedanju o detaljima postojećih programa i o svim poteškoćama sa kojima se on suočava u njihovoj primjeni.

(h) POZVAO je UNHCR da promiče najbolju moguću pravnu zaštitu maloljetnika bez pratnje, posebice u pogledu prisilnog regrutiranja u oružane snage i rizika koji se povezuju sa neregularnim usvajanjem.

(i) URGIRAO je na UNHCR da intenzivira svoje napore na podizanju javne svijesti o položaju i potrebama djece u izbjeglištvu i utjecajima koji oružani sukobi i proganjanje imaju po njih.

(j) POTAKAO je UNHCR da izradi materijale za obučavanje, kako bi poboljšali kapacitet i djelotvornost osoblja na terenu za identificiranje i zbrinjavanje potreba koju djeca u izbjeglištvu imaju za zaštitom i pomoći.

(k) PODSJETIO je na svoj zahtjev, sa tridesetsedmog zasjedanja održanog 1986. godine [br. 41 (XXXVII)], da visoki komesar redovno podnosi izvještaje Izvršnom komitetu, o potrebama djece u izbjeglištvu i o postojećim i predloženim programima u njihovu korist.


120

BR. 60 (XL) ŽENE U IZBJEGLIŠTVU

Izvršni komitet,

(a) IZRAZIO je zahvalnost za “Izvještaj o ženama u izbjeglištvu” (1) (A/AC.96/727) i odao priznanje Visokom komesarijatu za napredak postignut u promicanju sudjelovanja izbjeglih žena, bilo kao izvršitelja ili kao korisnika, u planiranju i provedbi programa zaštite i pomoći.

(b) KONSTATIRAO je, sa ozbiljnom zabrinutošću, kako se osnovna prava žena u izbjeglištvu i dalje krše u nizu situacija, uključujući putem prijetnji njihovoj fizičkoj sigurnosti i putem seksualne eksploatacije.

(c) POZVAO je na jačanje preventivnih mjera i pozvao države i zainteresirane agencije da daju snažniju podršku aktivnostima UNHCR-a, vezanim za zaštitu žena u izbjeglištvu i to, između ostalog, tako što će ženama iz rizičnih grupa osigurati mjesta za preseljenje u treće zemlje.

(d) KONSTATIRAO je namjeru UNHCR-a da uvrsti temu izbjeglih žena na dnevni red Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu za četrdesetprvo zasjedanje Izvršnog komiteta, i na dnevni red “Potkomiteta za administrativna i financijska pitanja” (2) pod tačkom “vodeći trendovi”.

(e) UPUTIO je zahtjev visokom komesaru da, na četrdesetprvom zasjedanju Izvršnog komiteta, iznese okvirnu politiku i organizacioni plan rada za naredne faze kanaliziranja problematike izbjeglih žena unutar organizacije, uz posvećivanje posebne pažnje potrebi za ženskim kadrovima na terenu, kako bi se olakšalo sudjelovanje izbjeglih žena. Osim toga, zatražio je od visokog komesara da podnese detaljan izvještaj o napretku u provedbi politike i programa Visokog komesarijata za žene u izbjeglištvu, kako o aktivnostima na polju zaštite, tako i o aktivnostima na polju pružanja pomoći. Zatražio je, posebice, od visokog komesara da pripremi revidiranu i proširenu verziju internih smjernica o međunarodnoj zaštiti žena u izbjeglištvu.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Report on Refugee Women”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Sub-Committee on the Administrative and Financial Matters”, op. prev.


121

(f) POTVRDIO je iznova zaključke o ženama u izbjeglištvu, sa tridesetdevetog zasjedanja Izvršnog komiteta, te istakao trajnu potrebu za aktivnom podrškom rukovodnih struktura, na koordiniranju, integriranju i nadziranju provedbe tih zaključaka. U tom pogledu je u potpunosti potakao sudjelovanje rukovodnih struktura na predstojećem orijentacijskom seminaru o utjecaju i analizi roda.

(g) KONSTATIRAO je, sa zadovoljstvom, regrutiranje višeg koordinatora za žene u izbjeglištvu, izradu smjernica za terenske urede radi identificiranja posebnih potreba i radi poticanja sudjelovanja izbjeglih žena, te izdavanje revidirane bibliografije o ženama u izbjeglištvu.

(h) URGIRAO je na visokog komesara da razvije metodologiju za sistematsko bavljenje rodnom problematikom u izbjegličkim programima i, kao osnovu za to, zatražio od visokog komesara da prikupi i analizira demografske, antropološke i društveno-ekonomske informacije o izbjegličkoj populaciji, a naročito podatke o ulogama i obavezama spolova; te da osigura da se te informacije koriste u planiranju UNHCR-ovih programa.

(i) OHRABRIO je visokog komesara da izradi materijale za obučavanje i tečajeve, kako bi podigli svijest o posebnim potrebama i potencijalima žena u izbjeglištvu, te potakao njegove inicijative da uključi i nevladine organizacije u ovakvo obučavanje. Pozvao je visokog komesara da u budućnosti proširi ovu oblast, sa ciljem boljeg programskog i projektnog planiranja, a naročito sa ciljem daljeg razvoja komponenti za rješavanje specifičnih pitanja vezanih za zaštitu žena u izbjeglištvu.

(j) POTAKAO je visokog komesara da uloži dodatne napore na podizanju javne svijesti o specifičnom položaju žena u izbjeglištvu, te preporučio četrdesetu godišnjicu kao priliku da se istakne kako su žene u izbjeglištvu aktivni sudionici UNHCR-ovih programa.

(k) POTAKAO je visokog komesara da podijeli svoje iskustvo, u ovom sektoru, sa drugim agencijama Ujedinjenih naroda i pružio mu snažnu podršku u preuzimanju vodeće uloge u prezentiranju položaja izbjeglih žena, na tridesetčetvrtom zasjedanju Komisije za statusna pitanja žena, 1990. godine.


122

(l) ISTAKAO je potrebu za neprekidnim posvećivanjem pažnje sistematskom prikupljanju i propagiranju materijala vezanog za žene u izbjeglištvu, kako unutar UNHCR-a tako i u suradnji sa drugim organizacijama.

(m) POZVAO je operativne partnere da podrže visokog komesara putem: proširenja vlastitih aktivnosti na obučavanju o utjecaju roda, uključujući osiguranje procjene o utjecaju koji izbjegle žene imaju na njihove projektne sporazume i izvještaje o vlastitom djelovanju, te putem razmjene informacija sa drugim organizacijama koje imaju iskustvo u ženskim pitanjima.


123



BR. 61 (XLI) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) POTVRĐUJE iznova centralni i temeljni karakter funkcije međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar.

(b) POZIVA države, UNHCR i druge zainteresirane strane da poduzmu sve neophodne mjere, kako bi osigurali djelotvornu zaštitu izbjeglica, i podsjeća, u tom pogledu, na fundamentalni značaj Konvencije o statusu izbjeglica od 28. jula 1951. godine i Protokola o statusu izbjeglica od 31. januara 1967. godine.

(c) IZRAŽAVA snažnu zabrinutost zbog činjenice da zaštita izbjeglica i dalje biva ozbiljno ugrožavana u mnogim državama, i to, između ostalog, putem protjerivanja, refoulementa i drugih prijetnji po fizičku sigurnost, dostojanstvo i dobrobit izbjeglica.

(d) KONSTATIRA, sa zabrinutošću, da su, u izvjesnim slučajevima, konkretne aktivnosti nekih izbjeglica bile proturječne interesima nacionalne sigurnosti i, u tom kontekstu, potvrđuje iznova svoj zaključak br. 48 (XXXVIII) o vojnim i oružanim napadima na izbjegličke kampove i naselja, a naročito na njegov stav 4(a).

(e) NAGLAŠAVA usku vezu koja postoji između međunarodne zaštite, međunarodne solidarnosti, materijalne pomoći i osiguranja rješenja putem dobrovoljne repatrijacije, integracije u zemljama azila, ili preseljenja u treće zemlje, te poziva visokog komesara da nastavi ulagati napore kako bi osigurao punu integraciju mjera zaštite u programe pomoći i trajnih rješenja.

(f) UKAZUJUĆI na vezu koja postoji između zaštite i preseljenja u treće zemlje, podvlači potrebu da države osiguraju adekvatna mjesta za izbjeglice kojima je potrebno preseljenje u treće zemlje.



124

(g) KONSTATIRA kako zemlje prvog azila snose najveći teret izbjeglica, raseljenih osoba i tražitelja azila, i poziva međunarodnu zajednicu i visokog komesara da nastave ulagati napore kako bi međusobno podijelili zadatak pružanja pomoći i iznalaženja rješenja, te da nastave tragati za mehanizmima koji će polučiti odgovarajuća rješenja za predmetne grupe.

(h) IZRAŽAVA zabrinutost zbog nedostatka adekvatne međunarodne zaštite za različite grupe izbjeglica u raznim dijelovima svijeta, uključujući veliki broj Palestinaca, i nada se da će se unutar sistema Ujedinjenih naroda nastaviti sa nastojanjima na zbrinjavanju njihovih potreba za zaštitom.

(i) POTIČE sve države članice Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i njenog Protokola iz 1967. godine da što je prije moguće odgovore na upitnik o provedbi ovih instrumenata, koji je svim državama dostavio visoki komesar, a kako bi visoki komesar mogao podnijeti detaljan izvještaj o njihovoj provedbi na četrdesetdrugom zasjedanju Izvršnog komiteta.

(j) KONSTATIRA, sa zahvalnošću, dostignuća Visokog komesarijata u promoviranju i propagiranju informacija o izbjegličkom pravu, posebice putem organizacije tečajeva iz oblasti zaštite, te u očuvanju njegovih istraživačkih kapaciteta; i poziva visokog komesara da razmotri kako da nastavi sa ovim aktivnostima unutar postojećih resursa.


125

BR. 62 (XLI) BILJEŠKA O MEĐUNARODNOJ ZAŠTITI (∗)

Izvršni komitet,

POZDRAVLJAJUĆI značajan napredak koji je postignut u posljednjih četrdeset godina u rješavanju problema izbjeglica u velikom broju regija i u garantiranju zaštite i pomoći milijunima izbjeglica na osnovi prihvaćenih pravnih načela i duha međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta;

UZEVŠI u obzir, međutim, da je usprkos pozitivnom razvoju događaja i međunarodnoj suradnji na rješavanju problema, problem izbjeglištva i azila zapravo veći, kompleksniji i istrajniji nego ikada;

UVJEREN da su humanitarna načela i načela ljudskih prava, koja čine temelj međunarodne brige za izbjeglice i njihovu zaštitu, relevantna danas kao i 1951. godine;

VJERUJUĆI, međutim, da aktualne dimenzije i karakteristike problema izbjeglištva i azila iziskuju da se, na odgovarajući način, ponovno procjene dosadašnja, međunarodna reagiranja na ovaj problem, a sa ciljem osmišljavanja sveobuhvatnih pristupa koji će odgovarati stvarnoj situaciji;

ISTAKAVŠI da, kako bi bili uspješni, sveobuhvatni pristupi moraju povrh toga nastojati riješiti probleme svih pogođenih država, uključujući države prvog azila i prihvatne države;

CIJENEĆI sveobuhvatan pristup koji je visoki komesar usvojio u svojoj “Bilješci o međunarodnoj zaštiti” (1), kada je predočio neka razmišljanja o razvoju budućih izbjegličkih strategija:

(a) PRIMA na znanje naglasak koji je visoki komesar stavio u “Bilješci o

međunarodnoj zaštiti” na sljedeće:

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Naziv na engleskom jeziku: “Note on International Protection”, op. prev.


126

(i) sprečavanje i rano uočavanje situacija u njihovom nastanku, te posredovanje kao djelotvornog načina za suzbijanje problema;

(ii) eventualne dimenzije ljudskih prava u prilivima izbjeglica, koje

također mogu biti izvor nacionalne i međunarodne nestabilnosti;

(iii) razliku između izbjeglica i osoba koje žele migrirati iz ekonomskih i sličnih razloga, te na potrebu da svaka izbjeglička politika poštuje fundamentalne razlike između ove dvije kategorije ljudi i da bude u potpunosti usklađena sa načelima koja se odnose na i esencijalna su za zaštitu izbjeglica, uključujući prvi azil i non-refoulement;

(iv) činjenicu da dobrovoljna repatrijacija, lokalno naseljavanje i

preseljenje, to jeste, tradicionalna rješenja za izbjeglice, i dalje ostaju vitalni i značajni odgovori na izbjegličke situacije, iako je dobrovoljna repatrijacija nadmoćno rješenje;

(v) izradu mjera koje bi poduprle i proširile prihvaćanje tri tradicionalna

trajna rješenja;

(vi) potrebu da zemlje porijekla preuzmu znatnu odgovornost u traganju za odgovarajućim rješenjima, uključujući putem rješavanja korjenskih uzroka i olakšavanja dobrovoljne repatrijacije i povratka njihovih državljana koji nisu izbjeglice;

(vii) detaljnije artikuliranje koncepta državne odgovornosti, posebice jer

se isti odnosi na odgovornosti zemalja porijekla;

(viii) aktivnije i djelotvornije korištenje, od strane država i UNHCR-a, Ujedinjenih naroda i drugih kvalificiranih stručnih organa, prema potrebi, uključujući organe ljudskih prava u njihovim relevantnim područjima nadležnosti;

(ix) razmatranje pomoći u razvoju kao komplementarne mjere za

preispitivanje uzroka, sprečavanje i iznalaženje rješenja za izbjegličke i slične probleme;

(x) ohrabrivanje regionalnih organa ili grupa da aktivnije doprinose

pozitivnom rješavanju problema u njihovim regijama;


127

(xi) uvođenje mjera od strane država za odgovorno i djelotvorno rješavanje pitanja tražitelja azila čiji su zahtjevi odbijeni;

(xii) potpuna integracija aktivnosti javnog informiranja u strategije;

(xiii) ohrabrivanje potpune i otvorene debate o novim pristupima;

(xiv) razmatranje odnosa između azilskih problema i međunarodnih

migracija.

(b) ODLUČIO je uputiti ova pitanja na razmatranje “Radnoj grupi Izvršnog komiteta za rješenja i zaštitu”.


128

BR. 63 (XLI) RJEŠENJA I ZAŠTITA (∗)

Izvršni komitet odlučuje da:

(a) SKRENE pažnju na osnivanje “Radne grupe za rješenja i zaštitu”.

(b) TRAŽI da sljedeći sastanak ove radne grupe bude sazvan što je prije moguće nakon četrdesetprvog zasjedanja Izvršnog komiteta.

(c) KONSTATIRA kako sudjelovanje u diskusijama ove radne grupe u načelu ne bi trebalo biti ograničeno samo na zemlje članice Izvršnog komiteta, te da će o tome odlučivati radna grupa u svjetlu imperativa svojih zadataka.

(d) KONSTATIRA, također, kako su zadaci ove radne grupe urgentni i kako se od nje traže rezultati, tako da je poželjan njen intenzivan program rada, iako sve odluke o preciznijem zakazivanju sastanaka trebaju biti prepuštene samoj grupi.

(e) TRAŽI da izvještaj o radu radne grupe bude podnesen na četrdesetdrugom zasjedanju Izvršnog komiteta 1991. godine.



129

BR. 64 (XLI) ŽENE U IZBJEGLIŠTVU I MEĐUNARODNA ZAŠTITA (∗)

Izvršni komitet,

PRIMIJETIVŠI, sa ozbiljnom zabrinutošću, rasprostranjeno kršenje prava žena u izbjeglištvu i njihovih posebnih potreba;

PODVUKAVŠI potencijal žena u izbjeglištvu i potrebu za osiguranjem njihovog punog sudjelovanja u analizi njihovih potreba i u osmišljavanju i provedbi programa, koji na odgovarajući način koriste njihove resurse;

POTVRDIVŠI iznova svoj zaključak br. 39 (XXXVI) o ženama u izbjeglištvu i međunarodnoj zaštiti;

ISTAKAVŠI kako se sve radnje, koje se poduzimaju u ime žena u izbjeglištvu, moraju rukovoditi relevantnim međunarodnim instrumentima o statusu izbjeglica, kao i drugim primjenljivim instrumentima iz oblasti ljudskih prava, a posebno - za države koje su njene članice – “Konvencijom Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika diskriminacije žena”;

UVIDJEVŠI kako osiguranje jednakog postupanja prema ženama i muškarcima u izbjeglištvu može zahtijevati poduzimanje specifičnih mjera u korist žena;

PODSJETIVŠI na naročitu važnost dokumenta pod nazivom “Strategije iz Najrobija, okrenute ka budućnosti, za napredovanje žena” (1) i na obavezu sistema Ujedinjenih naroda u cjelini da provede u djelo njihove odredbe;

ISKAZAVŠI iznova značaj prikupljanja podataka, koje omogućava nadgledanje napretka postignutog u podmirivanju potreba izbjeglih žena:

(a) URGIRA na države, relevantne organizacije Ujedinjenih naroda, kao i na nevladine organizacije da, shodno okolnostima, osiguraju da potrebe i

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Naziv na engleskom jeziku: “Nairobi Forward-Looking Strategies on the Advancement of Women”, op. prev.


130

resursi žena u izbjeglištvu budu u potpunosti shvaćeni i integrirani, u mjeri u kojoj je to moguće, u njihove aktivnosti i programe; i da, s tim u vezi, između ostalog, slijede sljedeće ciljeve na promicanju mjera za unapređenje međunarodne zaštite žena u izbjeglištvu:

(i) da energično promiču puno i aktivno sudjelovanje izbjeglih žena u planiranje, provedbu i evaluaciju/nadgledanje svih sektora izbjegličkih programa;

(ii) da povećaju zastupljenost odgovarajuće poučenog ženskog

osoblja na svim nivoima organizacija i subjekata koji rade na izbjegličkim programima, te da osiguraju da žene u izbjeglištvu imaju direktan pristup takvom osoblju;

(iii) da osiguraju, kadgod je to neophodno, stručne ženske osobe za

vođenje intervjua u postupcima za određivanje statusa izbjeglice i da se pobrinu da žene koje traže azil imaju odgovarajući pristup tim postupcima, čak i kada su u pratnji muških članova porodice;

(iv) da osiguraju da su sve izbjeglice i osoblje relevantnih organizacija

i vlasti u potpunosti svjesni i da podržavaju prava, potrebe i resurse žena u izbjeglištvu, te da poduzimaju odgovarajuće konkretne radnje;

(v) da integriraju stavove koji su specifični za zaštitu izbjeglih žena u

aktivnosti pružanja pomoći od njihovog samog početka, uključujući aktivnosti na planiranju izbjegličkih kampova i naselja, a kako bi, u najranijem mogućem momentu, mogli spriječiti, otkriti i obeštetiti slučajeve fizičkog i seksualnog zlostavljanja, kao i druge probleme zaštite;

(vi) da pružaju profesionalno i kulturološki primjereno, rodno-

utemeljeno savjetovanje, kao i druge srodne usluge, ženama u izbjeglištvu koje su žrtve zlostavljanja;

(vii) da identificiraju i krivično gone osobe koje su počinile krivično djelo

protiv žena u izbjeglištvu, te da štiti žrtve takvih djela od odmazde;


131

(viii) da izdaju pojedinačne osobne, odnosno registracijske, isprave svim ženama u izbjeglištvu;

(ix) da osiguraju da sve žene i djevojčice u izbjeglištvu imaju

djelotvoran i podjednak pristup osnovnim uslugama, uključujući hrani, vodi i humanitarnoj pomoći, zdravstvenim i higijenskim uslugama, obrazovanju i dokvalifikaciji i prekvalifikaciji, kao i da ženama i djevojčicama u izbjeglištvu daju prilike za zarađivanje;

(x) da osiguraju informirani i aktivni pristanak i sudjelovanje izbjeglih

žena u donošenje pojedinačnih odluka o trajnim rješenjima za njih;

(xi) da osiguraju da programi preseljenja u treće zemlje sadrže posebne stavke za žene iz rizičnih grupa.

(b) POZIVA UNHCR da hitno izradi sveobuhvatne smjernice za zaštitu

žena u izbjeglištvu kako bi mogao provesti u djelo svoju politiku u pogledu izbjeglih žena, sadržanu u dokumentu A/AC.96/754.


132



BR. 65 (XLII) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) KONSTATIRA, sa zabrinutošću, ustrajne i kompleksne dimenzije današnjih problema izbjeglica i zapaža da, iako je u proteklih četrdeset godina postignut značajan napredak u rješavanju ovih problema, zaštita izbjeglica nastavlja biti neprekidan i težak izazov, za koji su neophodni pristupi orijentirani na rješenja.

(b) POZDRAVLJA kontinuiranu spremnost država da prihvataju izbjeglice i nude im zaštitu, kao i da stavljaju na raspolaganje znatna sredstva za zadovoljavanje potreba izbjeglica, čime demonstriraju svoju čvrstu i kontinuiranu humanitarnu opredijeljenost na nacionalnim i internacionalnim nivoima.

(c) NAGLAŠAVA primarni značaj načela non-refoulement i azila kao kardinalnih načela zaštite izbjeglica; i potiče države da intenziviraju svoje napore kako bi zaštitili prava izbjeglica, spriječili da izbjeglice postanu predmet oružanih napada u kampovima ili naseljima, izbjegli nepotrebno ili strogo ograničavanje njihove slobode kretanja, osigurali uvjete azila kompatibilne sa priznatim međunarodnim standardima i olakšali njihov ostanak u zemljama azila, uključujući putem izdavanja neophodnih osobnih dokumenata i dozvola za povratak nakon putovanja u inostranstvo.

(d) IZRAŽAVA zabrinutost zbog nedostatka adekvatne međunarodne zaštite za različite grupe izbjeglica u raznim dijelovima svijeta, uključujući veliki broj Palestinaca, te iskazuje nadu da će se unutar sistema Ujedinjenih naroda nastaviti sa nastojanjima na zbrinjavanju njihovih potreba za zaštitom.

(e) POTIČE UNHCR da, kako u sjedištu tako i na terenu, aktivno promiče veću podršku i razumijevanje za njegovu politiku i aktivnosti u ime



133

žena u izbjeglištvu, uključujući kod provedbenih partnera UNHCR-a i na svim odgovarajućim nacionalnim i internacionalnim forumima na kojima se razmatraju problemi zaštite žena ili djevojčica u izbjeglištvu.

(f) ODAJE priznanje visokom komesaru za “Smjernice za zaštitu žena u izbjeglištvu” (1) (dokument EC/SCP/67), traži da ove Smjernice čine sastavni dio svih aktivnosti UNHCR-a na pružanju zaštite i pomoći i da na četrdesettrećem zasjedanju Izvršnog komiteta bude podnesen izvještaj o napretku u provedbi ovih Smjernica, te poziva visokog komesara da ostane na položaju višeg koordinatora za žene u izbjeglištvu.

(g) POTVRĐUJE iznova zaključak br. 59 (XL) o djeci u izbjeglištvu, usvojen na četrdesetom zasjedanju Izvršnog komiteta, i ponavlja značaj osiguranja adekvatne zaštite i pomoći, kako bi se osigurala sigurnost i razvoj djece u izbjeglištvu i, s tim u vezi, pozdravlja odluku visokog komesara da uspostavi novu funkciju “koordinatora za djecu u izbjeglištvu”.

(h) PONAVLJA kako aktualne dimenzije i kompleksnost izbjegličke situacije u svijetu zahtijevaju energično promicanje postojećih načela zaštite, kao i punu i otvorenu debatu o novim pravcima zaštite i o daljem razvoju prava, uz obraćanje naročite pažnje na odgovornosti država kako bi se riješila izbjeglička situacija i - posebno kad su u pitanju zemlje porijekla - uklonili uzroci izbjegličkih priliva.

(i) POZIVA, u tom pogledu, visokog komesara da aktivno istražuje nove opcije preventivnih strategija, koje su usklađene sa načelima zaštite, te načine putem kojim bi se mogli ojačati mehanizmi za podjelu tereta i odgovornosti među državama i iskoristiti strategije informiranja javnosti kao dopuna aktivnostima zaštite.

(j) TRAŽI od visokog komesara da intenzivira napore na poticanju ili promicanju dobrovoljne repatrijacije izbjeglica i njihove sigurne reintegracije u zemljama porijekla, te urgira na države da olakšaju ove napore, uključujući putem osiguranja poštivanja dobrovoljnog karaktera svake repatrijacije i putem omogućavanja građanima da se vrate kućama, u uvjetima sigurnosti i dostojanstva, bez uznemiravanja, proizvoljnog pritvaranja ili fizičkih prijetnji tijekom ili nakon povratka.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Guidelines on the Protection of Refugee Women”, op. prev.


134

(k) POZDRAVLJA nedavno pristupanje Rumunjske i Poljske Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica; apelira na države koje još nisu pristupile ovim instrumentima da to učine, čime promiču međunarodnu podjelu tereta i olakšavaju iznalaženje rješenja za izbjegličke situacije; i potiče sve države da aktivno podrže napore visokog komesara da promiče univerzalno pristupanje.

(l) IZRAŽAVA zahvalnost visokom komesaru za prijelazni izvještaj o provedbi Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine o statusu izbjelgica, i poziva sve države, koje to još nisu učinile, da odgovore na upitnik o provedbi koji je svim državama dostavio visoki komesar.

(m) PRIZNAJE važnost izvještavanja, od strane država članica, o ispunjenju njihovih obaveza shodno Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, i traži od UNHCR-a da, u suglasnosti predmetnih država, osigura javni pristup odgovorima koje te države daju na gore spomenuti upitnik.

(n) KONSTATIRA kako bi rastući broj zloupotreba azilskih postupaka mogao kompromitirati instituciju azila i očuvanje pravičnih i efikasnih postupaka za određivanje statusa izbjeglice; i podsjeća na svoj zaključak br. 46(j) (XXXVIII) u kojem je pozvao države da osiguraju da mjere kojima se obeshrabruje zloupotreba azilskih postupaka, nemaju nikakve štetne posljedice po fundamentalna načela međunarodne zaštite, uključujući instituciju azila.

(o) PREPOZNAJE kako uspostavljanje pravičnih i efikasnih azilskih postupaka i pristup takvim postupcima za sve tražitelje azila, jesu značajni elementi koherentne međunarodne strategije za postupanje u izbjegličkim situacijama i za njihovo rješavanje, te podsjeća, u vezi s tim, na svoj zaključak br. 8 (XXVIII) o određivanju statusa izbjeglice, zaključak br. 15 (XXX) o izbjeglicama bez zemlje azila, zaključak br. 30 (XXXIV) o problemu očigledno neosnovanih ili zloupotrebljenih zahtjeva za status izbjeglice ili azil, i zaključak br. 58 (XL) o problemu izbjeglica i tražitelja azila koji se na neregularan način kreću iz zemlje u kojoj su već našli zaštitu.

(p) SLAŽE se, s obzirom na značaj pojma sigurne zemlje i na činjenicu da se ovaj pojam kontinuirano razmatra na drugim forumima, da Potkomitet


135

cjeline za međunarodnu zaštitu treba nastaviti diskusiju o ovom pojmu, sa ciljem donošenja zaključaka o tom pitanju.

(q) PODVLAČI mogućnost upotrebe klauzula o prestanku statusa iz Konvencije iz 1951. godine u situacijama kada su promjene okolnosti u zemlji toliko duboke i trajne da izbjeglice iz te zemlje više nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom i ne mogu i dalje odbijati da se stave pod zaštitu svoje zemlje, s tim da se priznaje kako kategorični razlozi mogu, u slučaju izvjesnih pojedinaca, podržati nastavak njihovog izbjegličkog statusa; i poziva UNHCR da u Potkomitetu cjeline za međunarodnu zaštitu ispita primjenu klauzula o prestanku statusa.

(r) POTVRĐUJE iznova zaključak br. 50(1) (XXXIX); ponavlja svoj poziv državama da aktivno istražuju i promiču mjere u korist apatrida, uključujući pristupanje međunarodnim instrumentima koji se odnose na apatride i, s tim u vezi, vjeruje kako bi bilo dobro da organi Ujedinjenih naroda, koji se bave ljudskim pravima, rade na rješavanju apatridije, uključujući na rješavanju problema proizvoljnog oduzimanja državljanstva i na sadržaju prava na državljanstvo.

(s) KONSTATIRA, sa zahvalnošću, napore visokog komesara na promicanju izbjegličkog prava posredstvom postojećih resursa, crpeći vanjske, privatne izvore financiranja; i poziva visokog komesara da intenzivira aktivnosti Komesarijata na obučavanju, posebice putem tečajeva za dužnosnike vlada i druge osobe koje direktno rade sa izbjeglicama i tražiteljima azila.

(t) KONSTATIRA, sa zabrinutošću, neizvjesnu sigurnosnu situaciju koja prevladava u nekim područjima na kojima su smještene izbjeglice, što također izlaže osoblje UNHCR-a znatnoj opasnosti; i poziva države da štite sigurnost međunarodnog i lokalnog osoblja, koje na njihovim teritorijima radi sa izbjeglicama.

(u) POZDRAVLJA organiziranje “Svjetske konferencije o ljudskim pravima” (1) i poziva visokog komesara da aktivno sudjeluje u pripremama za Konferenciju i u radu Konferencije, imajući naročito na umu da pitanje ljudskih prava i masovnih egzodusa zavređuje dalje ozbiljno razmatranje.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “World Conference on Human Rights”, op. prev.


136

(v) POZIVA visokog komesara da, shodno okolnostima, nastavi doprinositi radu međunarodnih organa koji se bave ljudskim pravima.


137

BR. 66 (XLII) IZVJEŠTAJ RADNE GRUPE ZA RJEŠENJA I ZAŠTITU (∗)

Izvršni komitet,

PRIHVATIVŠI, sa zahvalnošću, izvještaj “Radne grupe za rješenja i zaštitu”, podnesen, podnesen na četrdesetdrugom zasjedanju Izvršnog komiteta Programa Visokog komesarijata (Dokument EC/SCP/64) (1):

(a) ODLUČUJE da traži od visokog komesara da saziva sastanke Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu, između zasjedanja, a koji mogu biti neophodni za nastavak diskusija o neriješenim pitanjima iz izvještaja Radne grupe, kao i o drugim relevantnim pitanjima zaštite; i da, shodno okolnostima, traga za postizanjem konsenzusa o praćenju, koje bi bilo orijentirano na konkretno djelovanje, Izvještaja, njegovih preporuka i drugih relevantnih pitanja.

(b) PREPOZNAJE, s tim u vezi, mogućnost da Potkomitet koristi vanjsku ekspertizu, shodno okolnostima.

(c) ODLUČUJE, nadalje, da traži od visokog komesara da Izvršnom komitetu, na njegovom četrdesettrećem zasjedanju, podnese izvještaj o napretku u radu Potkomiteta.

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Naziv na engleskom jeziku: “Report of the Working Group on Solutions and Protection”, op. prev.


138

BR. 67 (XLII) PRESELJENJE U TREĆU ZEMLJU

KAO INSTRUMENT ZAŠTITE (∗)

Izvršni komitet,

Potvrdivši iznova vezu između međunarodne zaštite i preseljenja u treću zemlju kao instrumenta zaštite i njegove značajne uloge kao trajnog rješenja u specifičnim okolnostima:

(a) POZIVA vlade, koje su u mogućnosti da pomognu, da odrede maksimalni broj izbjeglica koje će primiti, u kontekstu međunarodne podjele tereta.

(b) TRAŽI od država da, prilikom utvrđivanja maksimalnog broja izbjeglica koje će primiti, uključe adekvatnu stavku za nepredvidive okolnosti, koja bi se mogla staviti na raspolaganje u ovisnosti o potrebi za rješavanjem iznenadnih situacija.

(c) UVIĐA da iznenadne situacije mogu dovesti do promjenjivih potreba za preseljenjem u treće zemlje, iz godine u godinu, te da se maksimalni broj izbjeglica mora prilagođavati takvom razvoju događaja.

(d) UVIĐA potrebu za brzim i fleksibilnim odgovorom na UNHCR-ove potrebe za preseljenjem u treće zemlje, posebno za ugrožene grupe i slučajeve hitne zaštite, pod rezervom preduvjeta za prihvat izbjeglica koje postavlja prihvatna država.

(e) PRIZNAJE korisnost bliskih konsultacija sa UNHCR-om u djelatnostima Visokog komesarijata na preseljenju u treće zemlje.

(f) UVIĐA da prilikom razmatranja UNHCR-ovih zahtjeva za preseljenje u treće zemlje, treba uzeti u obzir element zaštite koji je sadržan u takvim zahtjevima.



139

(g) NAGLAŠAVA da UNHCR pribjegava preseljenju u treće zemlje samo kao posljednjem izlazu, kada ni dobrovoljna repatrijacija ni lokalna integracija nisu moguće, te kada je preseljenje u najboljem interesu izbjeglica i kada je to odgovarajuće rješenje.


140



BR. 68 (XLIII) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) POTVRĐUJE iznova primarni karakter odgovornosti visokog komesara u oblasti zaštite, koja se izvršava kao nepolitička, humanitarna i društvena obaveza u okvirima međunarodnog izbjegličkog prava i primjenjivih regionalnih instrumenata, uz dužno uvažavanje prava o ljudskim pravima i humanitarnog prava, te koja zahtijeva suradnju sa UNHCR-om, kao i suradnju među državama u skladu sa Poveljom Ujedinjenih naroda, a na osnovi međunarodnih odgovornosti, solidarnosti i podjele tereta.

(b) PRIMA na znanje nedavno pristupanje Albanije, Savezne Republike Češke i Slovačke i Hondurasa, i obavijest o sukcesiji Slovenije Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine, bez teritorijalnih ograničenja, te potiče druge države da pristupe ovim instrumentima kako bi promicali daljnju međunarodnu suradnju u odazivanju na izbjegličke probleme i njihovom rješavanju.

(c) KONSTATIRA važnost izvještavanja od strane država članica o izvršenju njihovih obaveza shodno Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine; urgira, ponovo, na države koje to još nisu učinile da odgovore na upitnik o provedbi koji je svim državama dostavio visoki komesar; i poziva visokog komesara i sve države da zajednički rade na jačanju provedbe putem, između ostalog, intenziviranih promotivnih aktivnosti, boljih aranžmana za nadgledanje i usklađenijom primjenom kriterija iz definicije izbjeglice.

(d) POZDRAVLJA snažnu opredijeljenost država da nastave primati izbjeglice i pružati im zaštitu i pomoć.

(e) IZRAŽAVA iznova duboku zabrinutost zbog postojanih problema u nekim zemljama ili regijama, koji ozbiljno ugrožavaju sigurnost ili dobrobit



141

izbjeglica, uključujući brojne incidente refoulementa, protjerivanja, fizičkih napada na izbjeglice i njihovog pritvaranja pod neprihvatljivim uvjetima, te poziva države da poduzmu sve neophodne mjere kako bi osigurale poštivanje fundamentalnih načela zaštite izbjeglica.

(f) POTVRĐUJE iznova primarni značaj načela non-refoulementa i azila kao temeljnih u zaštiti izbjeglica.

(g) KONSTATIRA kako države, uz savjete i pomoć UNHCR-a, trebaju zadržati djelotvorne i ekspeditivne postupke za određivanja statusa i pristup tim postupcima, isto kao što trebaju aktivno obeshrabrivati očiglednu i namjernu zloupotrebu takvih postupaka i, u tom pogledu, podsjeća na svoj zaključak br. 65 (XLII), a posebno na stavove (n) i (o).

(h) IZRAZIO je zabrinutost zbog nedostatka adekvatne međunarodne zaštite za različite grupe izbjeglica u raznim dijelovima svijeta, uključujući veliki broj Palestinaca, i iskazao nadu da će se unutar sistema Ujedinjenih naroda nastaviti sa nastojanjima na zbrinjavanju njihovih potreba za zaštitom.

(i) IZRAŽAVA zahvalnost za izvještaj o napretku u provedbi “Smjernica za zaštitu žena u izbjeglištvu” (1) (EC/SCP/74); konstatira, sa velikom zabrinutošću, neizvjesnu situaciju mnogih žena u izbjeglištvu, čija fizička sigurnost često biva ugrožena i koje često nemaju jednak pristup osnovnim životnim potrebama, uključujući adekvatne zdravstvene i obrazovne usluge, te poziva sve države, UNHCR i druge zainteresirane strane da osiguraju provedbu Smjernica, posebice posredstvom mjera čiji je cilj ukidanje svih oblika seksualne eksploatacije i nasilja nad ženama u izbjeglištvu, zaštita žena koje se nalaze na čelu domaćinstava, i promicanje njihovog aktivnog sudjelovanja i angažiranja u donošenje odluka koje utječu na njihove živote i zajednice.

(j) POTVRĐUJE iznova svoj zaključak br. 64 (XLI) o ženama u izbjeglištvu i međunarodnoj zaštiti i poziva visokog komesara da se i dalje zalaže za podizanje javne svijesti o pravima žena i djevojčica u izbjeglištvu i njihovim potrebama za zaštitom, između ostalog, posredstvom daljeg osvještavanja organa koji se bave statusom žena i posredstvom promicanja i



142

podržavanja uključenja pitanja prava izbjeglih žena na međunarodni dnevni red na polju ljudskih prava.

(k) POTIČE visokog komesara da se postara da posebna pažnja koja se posvećuje pitanjima izbjeglih žena, postane sastavni dio zaštite izbjeglica, te također traži od visokog komesara da se postara da zaštita, kako žena tako i djece u izbjeglištvu, bude uključena u plan rada predstojećih sastanaka Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu.

(l) PONAVLJA značaj koji Komitet pridaje zaštiti i dobrobiti djece u izbjeglištvu, a naročito maloljetne djece bez pratnje, i pozdravlja imenovanje “višeg koordinatora za djecu u izbjeglištvu” kao jednog od značajnih elemenata u jačanju provedbe “Smjernica o djeci u izbjeglištvu” (1) i u koordinaciji napora koje, u ime djece u izbjeglištvu, ulažu države i druge međunarodne i nevladine organizacije.

(m) KONSTATIRA, međutim, sa zabrinutošću, dimenzije i kompleksnost sadašnjih izbjegličkih problema, potencijalni rizik od nastajanja novih izbjegličkih situacija u nekim zemljama ili regijama, te izazove sa kojima se suočava zaštita izbjeglica, uslijed stalnih promjena globalne političke, socijalne i ekonomske klime.

(n) ODAJE, stoga, priznanje inicijativi visokog komesara za sazivanje interne “Radne grupe za međunarodnu zaštitu”, čije su preporuke sadržane u “Bilješci o međunarodnoj zaštiti” (2), koja osigurava korisnu osnovu za praktične pristupe suočavanja sa novim i mnogostranim izazovima zaštite, kako bi osobe, koje su predmet brige visokog komesara, dobile zaštitu koju njihova situacija zahtijeva.

(o) UZIMA na znanje činjenicu kako su se široka humanitarna ekspertiza i iskustvo UNHCR-a pokazali kao odgovarajuća osnova za istraživanje, od strane Komesarijata, novih opcija ili za poduzimanje novih aktivnosti zaštite, u specifičnim situacijama, na polju azila, prevencije i iznalaženja rješenja, a koje su u suglasnosti sa zahtjevima za njima, kada se takvi zahtjevi postavljaju, sa fundamentalnim načelima zaštite i sa njegovim mandatom, i koje su u koordinaciji sa drugim organima Ujedinjenih naroda.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Guidelines on Refugee Children”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Note on International Protection”, op. prev.


143

(p) PODRŽAVA, s tim u vezi, pojačane napore visokog komesara na istraživanju drugih pristupa, koji obuhvaćaju rano upozoravanje, obučavanje, savjetodavne usluge, te promicanje i razvijanje ljudskih prava, u suglasnosti sa mandatom i odgovornostima visokog komesara, a u međuagencijskim, međuvladinim i nevladinim okvirima, shodno okolnostima, kako bi se spriječile situacije koje izazivaju egzoduse izbjeglica.

(q) PODRŽAVA, također, napore koje visoki komesar, na osnovi specijalnog zahtjeva generalnog sekretara ili nadležnih vodećih organa Ujedinjenih naroda, te uz pristanak predmetnih država, ulaže na poduzimanju aktivnosti u korist interno raseljenih osoba, vodeći računa o komplementarnosti mandata i ekspertize drugih relevantnih organizacija.

(r) PREPOZNAJE, u tom pogledu, kako novi pristupi ne bi smjeli podrivati instituciju azila, kao ni druga osnovna načela zaštite, a naročito ne načelo non-refoulementa.

(s) POTVRĐUJE iznova kako je dobrovoljna repatrijacija izbjeglica, u slučajevima kada je moguća, preferirano rješenje, i podržava napore UNHCR-a da, od samog začetka izbjegličke situacije, aktivno radi na stvaranju okolnosti koje pogoduju dobrovoljnom povratku izbjeglica, u uvjetima sigurnosti i dostojanstva. Uspjeh ovog rješenja ovisit će o nizu faktora, uključujući garantiranje sigurnosti nakon povratka, mjere kojima se UNHCR-u omogućava pristup i nadgledanje, adekvatnost prihvatnih mjera i mogućnost reintegracije.

(t) POTVRĐUJE iznova značajnu ulogu preseljenja u treće zemlje kao instrumenta zaštite i kao trajnog rješenja u specifičnim okolnostima i, s tim u vezi, poziva vlade da pokažu posebnu fleksibilnost i omoguće ubrzan odlazak za kategorične slučajeve zaštite i ugrožene grupe koje je Visoki komesarijat identificirao kao takve.

(u) PRIZNAJE kako je realizacija rješenja u rastućem broju situacija masovnog priliva u velikoj mjeri olakšana ako ta rješenja čine sastavni dio sveobuhvatnog plana aktivnosti, koji uspostavlja ravnotežu između interesa pogođenih država i prava i potreba pojedinaca; i, shodno tome, potiče UNHCR da radi zajedno sa državama i drugim zainteresiranim organizacijama na istraživanju novih pristupa, koji bi bili orijentirani na


144

iznalaženje rješenja, a mogu uključivati privremenu zaštitu i neophodne mjere za podjelu tereta, kada to situacija zahtijeva.

(v) KONSTATIRA značaj promicanja izbjegličkog prava kao elementa pripravnosti za izvanredne situacije, te kako bi se olakšala prevencija i iznalaženje rješenja za izbjegličke probleme; i poziva visokog komesara da nastavi jačati aktivnosti Visokog komesarijata na promicanju i obučavanju.

(w) ŽALI zbog etničkih i drugih vidova netolerancije, kao jednog od glavnih uzroka prisilnih migracija; istovremeno izražava zabrinutost zbog pojave ksenofobije, u pojedinim segmentima stanovništva, u jednom broju zemalja koje primaju izbjeglice i tražitelje azila, čime se izbjeglice i tražitelji azila izlažu znatnoj opasnosti: i, stoga, poziva države i UNHCR da nastave aktivno raditi na promicanju šireg razumijevanja, među svim segmentima nacionalnih zajednica, za nevolje izbjeglica i tražitelja azila.

(x) UZIMA na znanje značajan doprinos visokog komesara radu zainteresiranih međunarodnih organa i traži od visokog komesara da nastavi tragati za još većim mogućnostima suradnje sa ovim organima, kao što su UNDP, UNICEF, WFP, FAO, UNEP, Centar za ljudska prava, Komisija za ljudska prava, IOM i ICRC, i da time, između ostalog, promiče veću svijest o vezi između izbjeglica i ljudskih prava, kao i pitanja vezana za razvoj i zaštitu prirodnog okoliša.

(y) PONAVLJA svoj poziv državama i relevantnim međunarodnim agencijama da aktivno istražuju i promiču mjere u korist apatrida; i, uvidjevši da ne postoji nijedan međunarodni organ sa generalnim mandatom za takve osobe, poziva visokog komesara da se općenito i dalje zalaže u ime apatrida i da aktivno radi na promicanju pristupanja međunarodnim instrumentima o apatridiji i njihove provedbe.


145

BR. 69 (XLIII) PRESTANAK STATUSA (∗)

Izvršni komitet,

PODSJETIVŠI na zaključak br. 65 (XLII), u kojem je, između ostalog, podvukao mogućnost korištenja klauzula o prestanku statusa iz člana 1C(5) i (6) Konvencije iz 1951. godine, u situacijama kada su promjene okolnosti u zemlji toliko duboke i trajne da izbjeglice iz te zemlje više nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom i ne mogu i dalje odbijati da se stave pod zaštitu svoje zemlje, s tim da se priznaje kako kategorični razlozi mogu, u slučaju izvjesnih pojedinaca, podržati nastavak njihovog izbjegličkog statusa;

UZEVŠI u obzir da je primjena klauzula o prestanku statusa iz Konvencije iz 1951. godine isključivo u rukama ugovornih država, ali da visoki komesar treba biti na odgovarajući način uključen, u skladu sa svojom ulogom, u nadziranje primjene odredbi Konvencije iz 1951. godine, kako je to predviđeno u članu 35. Konvencije;

PRIMIJETIVŠI kako svaka izjava visokog komesara o prestanku njegove nadležnosti, koja mu je povjerena Statutom Visokog komesarijata u pogledu određenih izbjeglica, može biti od koristi državama, vezano za primjenu klauzula o prestanku statusa, kao i Konvencije iz 1951. godine;

VJERUJUĆI kako je oprezan pristup primjeni klauzula o prestanku statusa, uz upotrebu jasno utvrđenih postupaka, neophodan kako bi se izbjeglicama dale garancije da njihov status neće podlijegati nepotrebnoj reviziji, u svjetlu privremenih promjena, koje nisu fundamentalnog karaktera, u situaciji koja prevladava u njihovoj zemlji porijekla:

(a) ISTIČE kako, u donošenju bilo kakve odluke o primjeni klauzula o

prestanku statusa na osnovi “prestanka okolnosti”, države moraju pažljivo procijeniti fundamentalni karakter promjena u zemlji nacionalnosti ili porijekla, uključujući generalnu situaciju u pogledu poštivanja ljudskih prava, kao i konkretan uzrok strahu od proganjanja, kako bi se na objektivan i



146

provjerljiv način uvjerile da je situacija koja je opravdavala davanje izbjegličkog statusa, prestala postojati.

(b) PODVLAČI kako je suštinski element u takvoj procjeni, koju vrše države, ustanovljavanje fundamentalnog, stabilnog i trajnog karaktera promjena, uz korištenje odgovarajućih informacija koje su u tom smislu dostupne, između ostalog, informacija dobivenih od relevantnih specijalističkih organa, uključujući posebno UNHCR.

(c) NAGLAŠAVA da se klauzule o prestanku statusa na osnovi “prestanka okolnosti” ne smiju primjenjivati na izbjeglice koje i dalje imaju osnovan strah od proganjanja.

(d) PREPOZNAJE, stoga, kako sve izbjeglice na koje se primjenjuje grupna ili kategorijska odluka o primjeni klauzula o prestanku statusa, moraju imati mogućnost da, na njihov zahtjev, primjena tih klauzula bude u njihovom slučaju ponovno razmotrena na osnovama koje su relevantne za njihove pojedinačne slučajeve.

(e) PREPORUČUJE, kako bi se izbjegli slučajevi patnje, da države ozbiljno razmotre odgovarajući status, koji će očuvati već stečena prava, za one osobe koje imaju kategorične razloge koji proistječu iz prijašnjeg proganjanja, zbog kojih odbijaju da se ponovno stave pod zaštitu svoje zemlje; također preporučuje da, slično tome, relevantne vlasti razmotre odgovarajuće aranžmane, koji neće ugroziti njihovu postojeću situaciju, za one osobe od kojih se ne može očekivati da napuste zemlju azila uslijed dugotrajnog boravka u toj zemlji, koji je rezultirao nastajanjem čvrstih porodičnih, društvenih i ekonomskih veza u njoj.

(f) PREPORUČUJE da države, u izvršenju odluke kojom se pozivaju na klauzule o prestanku statusa, u svim situacijama, postupaju humano, vodeći računa o posljedicama takve odluke po pojedince ili grupe; i da zemlje azila i zemlje porijekla trebaju zajednički olakšavati povratak, kako bi osigurale da se on odvija na pravičan i dostojanstven način. U odgovarajućim slučajevima, međunarodna zajednica, uključujući putem relevantnih međunarodnih agencija, treba povratnicima osigurati pomoć za povratak i reintegraciju.


147

BR. 70 (XLIII) ODLUKA O SASTANCIMA IZMEĐU ZASJEDANJA

Izvršni komitet,

PRIMIVŠI na znanje, sa zahvalnošću, “Temeljnu bilješku o sastancima Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu, između zasjedanja” (1) (dokument EC/SCP/72):

(a) ODLUČUJE da traži od visokog komesara da sazove najmanje jedan sastanak Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu, između dva zasjedanja, kako bi nastavili konstruktivne diskusije o relevantnim pitanjima zaštite.

(b) ODLUČUJE, nadalje, da traži od visokog komesara da Izvršnom komitetu, na njegovom četrdesetčetvrtom zasjedanju, podnese izvještaj o napretku u radu Potkomiteta.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Background Note on Inter-sessional Meetings of the Sub-Committee of the Whole on International Protection”, op. prev.


148



BR. 71 (XLIV) OPĆENITO

Izvršni komitet,

(a) KONSTATIRA, sa zabrinutošću, dimenzije i kompleksnost sadašnjih izbjegličkih problema, potencijalni rizik novih izbjegličkih situacija i izazove sa kojima se suočava zaštita izbjeglica.

(b) POTVRĐUJE iznova važnost Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine o statusu izbjeglica, koji su u središtu međunarodnog pravnog okvira za zaštitu izbjeglica.

(c) POZDRAVLJA, s tim u vezi, nedavna pristupanja ili sukcesije Armenije, Azerbejdžana, Bahama, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Kambodže, Češke Republike, Republike Koreje, Ruske Federacije i Slovačke Republike, Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, čime se broj država članica jednog ili oba ova instrumenata popeo na 123, te ohrabruje druge države da pristupe ovim instrumentima i primjenjuju njihove odredbe, i da na taj način promiču dalju međunarodnu suradnju u reagiranju na izbjegličke probleme i njihovu zaštitu.

(d) PREPOZNAJE krucijalni značaj funkcija visokog komesara u pružanju međunarodne zaštite izbjeglicama i traženju rješenja za izbjegličke probleme, čije izvršenje postaje sve teže uslijed sve većeg broja osoba koje imaju potrebu za zaštitom i rastuće kompleksnosti problema prisilne raseljenosti.

(e) PRIMJEĆUJE, sa zahvalnošću, kako države koje su suočene sa izbjegličkim problemima, uključujući posebno zemlje u razvoju koje na raspolaganju imaju ograničena sredstva, nastavljaju uvažavati fundamentalna načela međunarodne zaštite, prihvatajući i pružajući azil više od osamnaest milijuna izbjeglica, te pozdravlja kontinuiranu i snažnu



149

opredijeljenost država da pružaju zaštitu i pomoć izbjeglicama i da surađuju sa visokim komesarom u obavljanju njegove odgovornosti na polju zaštite.

(f) PRIMJEĆUJE, međutim, sa zabrinutošću, da je zaštita izbjeglica i dalje ozbiljno ugrožena u određenim situacijama uslijed odbijanja pristupa, protjerivanja, refoulementa i neopravdanog pritvaranja, kao i drugih prijetnji njihovoj fizičkoj sigurnosti, dostojanstvu i dobrobiti.

(g) POZIVA države da podupiru azil kao neophodan instrument za međunarodnu zaštitu izbjeglica i da skrupulozno poštuju fundamentalno načelo non-refoulementa.

(h) ISTIČE značaj međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta u jačanju međunarodne zaštite izbjeglica i poziva sve države da zajedno sa UNHCR-om međusobno surađuju, nastojeći da olakšaju teret onim državama koje su primile veliki broj izbjeglica i tražitelja azila.

(i) PONAVLJA značaj uspostavljanja i osiguranja pristupa, u skladu sa Konvencijom iz 1951. i Protokolom iz 1967. godine, za sve tražitelje azila, pravičnim i efikasnim postupcima za određivanje statusa izbjeglice, kako bi se osiguralo da izbjeglice i druge osobe koje ispunjavaju uvjete za zaštitu, shodno međunarodnom ili nacionalnom pravu, budu identificirane i da im zaštita bude odobrena.

(j) UVIĐA kako, u određenim regijama, dolazak i prisutnost velikog broja podnositelja zahtjeva za azil i izbjeglički status, koji nemaju valjane razloge za međunarodnu zaštitu, stvaraju ozbiljne probleme kako izbjeglicama tako i predmetnim državama, negativnim učinkom na instituciju azila, ugrožavanjem djelotvornosti nacionalnih postupaka za određivanje statusa izbjeglice i sprečavanjem brze i djelotvorne zaštite izbjeglica.

(k) ISTIČE kako su korisne mjere koje promiču brzo određivanje statusa izbjeglice u pravičnim postupcima i prepoznaje kako je preporučljivo da direktno zainteresirane države međusobno sklope sporazume, u konsultacijama sa UNHCR-om, kako bi osigurale zaštitu izbjeglica putem usvajanja zajedničkih kriterija i srodnih aranžmana, kojima se određuje koja


150

je država odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil i izbjeglički status i za odobravanje tražene zaštite, te na taj način izbjegle “orbitnu situaciju” (1).

(l) NAGLAŠAVA da takvi postupci, mjere i sporazumi moraju obuhvaćati adekvatne zaštitne garancije kojima se u praksi osigurava da osobe, koje imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, budu identificirane i da izbjeglice ne budu podvrgnute refoulementu.

(m) PODRŽAVA daljnje istraživanje različitih azilskih strategija, koje poduzimaju visoki komesar i države, kao što je privremena zaštita, u vezi sa osobama koje su bile prisiljene pobjeći iz svojih zemalja u velikom broju i koje imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, dok ne bude pronađeno odgovarajuće rješenje, te potvrđuje iznova značaj zaključka br. 22 (XXXII) Izvršnog komiteta o zaštiti tražitelja azila u situacijama priliva velikih razmijera.

(n) UVIĐA značaj rada na sprečavanju, zaštiti i iznalaženju rješenja na sveobuhvatnoj, regionalnoj osnovi, i ohrabruje visokog komesara da se konsultira sa državama, “Odjelom Ujedinjenih naroda za humanitarna pitanja” (DHA) (2), Razvojnim programom Ujedinjenih naroda (UNDP), Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM) i drugim relevantnim međunarodnim organizacijama i regionalnim organima, o mogućnostima za dodatne mjere i inicijative u specifičnim područjima sa kompleksnim problemima populacijskih kretanja, te da redovito informira Potkomitet cjeline za međunarodnu zaštitu i, u odgovarajućim slučajevima, Potkomitet za administrativna i financijska pitanja.

(o) OČEKUJE, sa radošću, događaje kojima će se proslaviti dvadesetpeta godišnjica usvajanja “Konvencije Organizacije afričkog jedinstva kojom se uređuju specifični aspekti izbjegličkih problema u Africi”, kao i deseta godišnjica “Kartagenske deklaracije o izbjeglicama”, te ohrabruje UNHCR da aktivno sudjeluje u ovoj komemoraciji.

(p) UVIĐA blisku vezu između zaštite, pomoći i rješenja i podržava napore visokog komesara da, gdjegod je to moguće, promiče uvjete koji

(1) Termin na engleskom: “orbit situation”, označava kruženje iz jedne zemlje u drugu, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “United Nations Department of Humanitarian Affairs”, op. prev.


151

pogoduju preferiranom rješenju dobrovoljne repatriacije, primivši na znanje, sa zahvalnošću, da je Visoki komesarijat usvojio operativne smjernice kojima podupire ove napore.

(q) POTVRĐUJE iznova ulogu preseljenja u treće zemlje kao instrumenta zaštite, kao i njegovu stalnu vrijednost kao trajnog rješenja u specifičnim situacijama i predlaže da države, zajedno sa visokim komesarom, istraže mogućnosti za djelotvornije i fleksibilnije korištenje ove mjere, posebice kako bi se zadovoljile potrebe izbjeglica za zaštitom.

(r) OHRABRUJE visokog komesara da, na osnovi njegovog bogatog humanitarnog iskustva i stručnosti, te nadležnosti osoblja UNHCR-a u ovoj oblasti, nastavi istraživati i poduzimati aktivnosti iz oblasti zaštite i pomoći, čiji je cilj sprečavanje uvjeta koji izazivaju odlive izbjeglica, imajući u vidu fundamentalna načela zaštite, a u bliskoj suradnji sa zainteresiranim vladama i u međuagencijskim, međuvladinim i nevladinim okvirima, shodno okolnostima, te traži od visokog komesara da redovito obavještava Potkomitet cjeline za međunarodnu zaštitu i Potkomitet za administrativna i financijska pitanja o razvoju događaja.

(s) PODSJEĆA na stav 14. Rezolucije Ujedinjenih naroda 47/105 i, s tim u vezi, potvrđuje iznova svoju podršku aktivnostima visokog komesara, na osnovi zahtjeva generalnog sekretara ili nadležnih vodećih organa Ujedinjenih naroda, a uz pristanak predmetne države, na pružanju humanitarne pomoći i zaštite interno raseljenim osobama u specifičnim situacijama, koje zahtjevaju osobitu stručnost Visokog komesarijata, i prima na znanje da je visoki komesar uspostavio kriterije za reagiranje na zahtjeve koji se podnose Komesarijatu u takvim aktivnostima, uz dužno uvažavanje komplementarnog mandata i specifične stručnosti drugih relevantnih organizacija, kao i dostupnost dostatnih sredstava.

(t) TRAŽI od visokog komesara, a slijedom potrebe međunarodne zajednice, da istražuje metode i sredstva kojima će na bolji način rješavati, unutar sistema Ujedinjenih naroda, potrebe za zaštitom i pomoći interno raseljenih osoba, promicati daljnje konsultacije o ovom prioritetnom pitanju sa “Odjelom za humanitarna pitanja” (DHA) i sa specijalnim predstavnikom generalnog sekretara za interno raseljene osobe, te sa drugim odgovarajućim međunarodnim organizacijama i organima, uključujući Međunarodni komitet Crvenog križa, te o rezultatima ovih diskusija


152

izvještavati Potkomitet cjeline za međunarodnu zaštitu i, shodno okolnostima, Potkomitet za administrativna i financijska pitanja.

(u) ISKAZUJE iznova da preventivne aktivnosti UNHCR-a moraju biti komplementarne njegovim odgovornostima međunarodne zaštite i podudarati se sa načelima međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava, te da institucija azila ne smije ni na koji način biti narušena.

(v) POZIVA visokog komesara da nastavi ulagati napore kako bi se osigurala zaštita žena i djevojčica u izbjeglištvu i, u tom pogledu, potvrđuje iznova svoj zaključak br. 64 (XLI) o ženama u izbjeglištvu i međunarodnoj zaštiti i stavove (i) do (k) zaključka br. 68 (XLIII)

(w) PRIMJEĆUJE, sa zabrinutošću, naročitu ugroženost djece u izbjeglištvu i stoga pozdravlja dokument pod nazivom “Politika Visokog komesarijata o djeci u izbjeglištvu” (1) (EC/SCP/82) i ističe značaj Konvencije o pravima djeteta, kao normativnog okvira za zaštitu i zbrinjavanje djece koja su predmet njegove brige.

(x) POZIVA visokog komesara da uloži sve napore kako bi se osiguralo da su potrebe djece u izbjeglištvu, posebice maloljetnika bez pratnje, u potpunosti zadovoljene u sveobuhvatnim aktivnostima UNHCR-a na pružanju zaštite i pomoći. putem, između ostalog, odgovarajuće rukovodne podrške, obučavanja i nadgledanja, te ohrabruje UNHCR da nastavi surađivati sa vladama, nevladinim i međuvladinim organizacijama, uključujući posebno “Dječji fond Ujedinjenih naroda” (UNICEF) i “Komitet za prava djeteta”, u provedbi “Politike o djeci u izbjeglištvu” i “Smjernica UNHCR-a o djeci u izbjeglištvu”.

(y) TRAŽI od visokog komesara da, s obzirom na raznolikost i konstantnost određenih prepreka koji ometaju zaštitu žena i djece u izbjeglištvu, a u konsultacijama sa predsjedavajućim Izvršnog komiteta, sazove neformalnu radnu grupu Komiteta, koja će ispitati ove prepreke, kao i pregledati opcije i predložiti konkretne mjere za njihovo savladavanje.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “High Commissioner’s Policy on Refuge Children” , op. prev.


153

(z) IZRAŽAVA zabrinutost zbog nedostatka adekvatne međunarodne zaštite za različite grupe izbjeglica u raznim dijelovima svijeta, uključujući za veliki broj Palestinaca te, iako svjestan nedavnog pozitivnog razvoja događaja, poziva međunarodnu zajednicu da nastavi sa nastojanjima da na zadovoljavajući način riješi njihove potrebe za zaštitom.

(aa) PRIMJEĆUJE, sa zadovoljstvom, aktivnosti UNHCR-a u pogledu promicanja i propagiranja izbjegličkog prava i načela zaštite i poziva visokog komesara da nastavi širiti i jačati aktivnosti Visokog komesarijata na promicanju i obučavanju, uz aktivnu podršku država i kroz povećanu suradnju sa organima i organizacijama koje se bave ljudskim pravima i međunarodnim humanitarnim pravom, uključujući Međunarodni institut za humanitarno pravo (San Remo), akademske institucije i druge koje su uključene u programe “Desetljeće međunarodnog prava” (1)

(bb) POZIVA države da u suradnji sa UNHCR-om i nevladinim organizacijama slijede svoje napore na njegovanju, u javnosti, većeg razumijavanja i boljeg prihvaćanje ljudi različitog porijekla i iz drugih kultura, sa ciljem raspršivanja neprijateljskih stavova i drugih vidova netolerancije prema strancima.

(cc) POTVRĐUJE iznova svoju podršku doprinosima koje visoki komesar daje međunarodnim organima koji promiču jačanje svjesti o bliskoj vezi između zaštite ljudskih prava i sprečavanja izbjegličkih problema, te poziva visokog komesara da nastavi aktivno sudjelovati i surađivati sa Komisijom za ljudska prava, Centrom za ljudska prava i relevantnim organima i organizacijama.

(dd) PREPOZNAJE da su bazični razlozi populacijske raseljenosti kompleksni i međusobno povezani i da uključuju siromaštvo i raspad ekonomije, političke konflikte, etničke napetosti i napetosti među zajednicama i uništavanje okoliša, te da postoji potreba da međunarodna zajednica radi na rješavanju ovih uzroka, na složan i sveobuhvatan način.

(ee) POZDRAVLJA “Bečku deklaraciju” i “Program aktivnosti Svjetske konferencije o ljudskim pravima” (2), posebice jer on potvrđuje iznova pravo

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Decade of International Law”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: Programme of Action of the World Conference on Human Rights”, op. prev.


154

na traženje i uživanje azila i pravo povratka u domovinu; ističe značaj Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine; izražava zahvalnost UNHCR-u; prepoznaje vezu između ozbiljnih kršenja ljudskih prava i raseljenosti, kao i potrebu za sveobuhvatnim pristupom međunarodne zajednice izbjeglicama i raseljenim osobama, uključujući rješavanje korijenitih uzroka, jačanje pripravnosti i sposobnosti reagiranja u urgentnim situacijama, pružanje djelotvorne zaštite i postizanje trajnih rješenja; primjećuje, također, kako uviđa posebne potrebe žena i djece, u smislu zaštite i pomoći, i naglašava značaj iznalaženja rješenja za raseljene osobe.

(ff) KONSTATIRA značaj dostupnosti informacija i pristupa objektivnim i tačnim informacijama o različitim uzrocima prisilne raseljenosti, kako bi se olakšalo informirano donošenje odluke, u svim fazama izbjegličke situacije, i podržava, u tom pogledu, napore visokog komesara da razvije odgovarajuću strategiju informiranja i očuva relevantne informacijske baze podataka.

(gg) PREPOZNAJE vrijednost, u ovim posljednjim godinama, sastanaka Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu, koji se održavaju između zasjedanja, i traži od visokog komesara da sazove najmanje jedan sastanak između zasjedanja, na kojem bi detaljno razmotrili relevantna pitanja zaštite i na četrdesetpetom zasjedanju podnijeli izvještaj o napretku u radu Potkomiteta.


155

BR. 72 (XLIV) OSOBNA SIGURNOST IZBJEGLICA (∗)

Izvršni komitet,

IZRAZIVŠI duboku zabrinutost zbog izvještaja o alarmantnoj učestalosti incidenata u kojima se izbjeglice i tražitelji azila, uključujući žene i djecu, podvrgavaju nasilju i lošem postupanju, uključujući ubijanje, torturu, vojne ili oružane napade, silovanje, premlaćivanje, zastrašivanje, prisilnu regrutaciju i proizvoljne ili neljudske uvjete pritvora;

POTVRDIVŠI iznova obavezu država da poštuju i osiguraju osnovna ljudska prava izbjeglica i tražitelja azila na život, slobodu i sigurnost osobe, kao i na slobodu od torture ili drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja;

PODSJETIVŠI na prethodne zaključke o osobnoj sigurnosti izbjeglica, posebno zaključke br. 22 (XXXII) o zaštiti tražitelja azila u situacijama priliva velikih razmjera i br. 48 (XXVIII) o vojnim ili oružanim napadima na izbjegličke kampove i naselja;

ISTAKAVŠI dužnost izbjeglica i tražitelja azila da se povinuju zakonima i propisima zemlje azila i da se suzdrže od svake aktivnosti koja bi oduzela onaj isključivo civilni i humanitarni karakter izbjegličkih kampova i naselja;

POTVRDIVŠI iznova fundamentalni značaj skrupuloznog uvažavanja načela non-refoulementa za osobnu sigurnost izbjeglica:

(a) ŽALI zbog svih kršenje prava na osobnu sigurnost izbjeglica i tražitelja azila, a posebno zbog organiziranih napada ili poticanja na nasilje protiv njih.

(b) URGIRA na države da poduzmu sve mjere koje su potrebne za sprečavanje ili uklanjanje prijetnji osobnoj sigurnosti izbjeglica i tražitelja azila u graničnim područjima i drugdje, uključujući tako što će UNHCR-u i, shodno okolnostima, drugim organizacijama za koje su svoj pristanak dale



156

predmetne vlade, odobriti brz i neometan pristup izbjeglicama i tražiteljima azila, smjestiti izbjegličke kampove i naselja na sigurne lokacije, postarati se za sigurnost ugroženih grupa, olakšati izdavanje osobnih dokumenata i uključiti izbjegličke zajednice, kako žene tako i muškarce, u organizaciju i vođenje njihovih kampova i naselja.

(c) POZIVA države da dinamično istražuju kršenja osobne sigurnosti izbjeglica i tražitelja azila i, gdje je moguće, pokrenu krivično gonjenje i, gdje je primjereno, stroge disciplinske mjere, protiv svih počinitelja takvih kršenja.

(d) POZIVA države da, u suradnji sa UNHCR-om i, shodno okolnostima, sa drugim organizacijama za koje su svoj pristanak dale predmetne vlade, osiguraju djelotvornu fizičku zaštitu tražiteljima azila i izbjeglicama i da omoguće siguran pristup humanitarnoj pomoći i humanitarnim radnicima, po potrebi putem regrutiranja i obučavanja osoblja, čiji je poseban zadatak zaštita izbjeglica i osiguranje ruta koje se koriste za dostavu humanitarne pomoći.

(e) PODRŽAVA aktivnosti visokog komesara na nadgledanju osobne sigurnosti izbjeglica i tražitelja azila i na poduzimanju adekvatnih mjera za sprečavanje ili ispravljanje kršenja te sigurnosti, uključujući ekspanziju programa za obučavanje, čiji je cilj postizanje većeg razumijevanja zaštite izbjeglica kod službenika koji rade na provedbi zakona, kod drugih zainteresiranih vladinih djelatnika i nevladinih organizacija.

(f) OHRABRUJE visokog komesara da izrađuje, prosljeđuje Izvršnom komitetu i propagira smjernice koje sadrže praktične mjere koje države, UNHCR, kao i druge međunarodne i nevladine organizacije mogu poduzeti za dalje jačanje fizičke zaštite izbjeglica i tražitelja azila.


157

BR. 73 (XLIV) ZAŠTITA IZBJEGLICA I SEKSUALNO NASILJE (∗)

Izvršni komitet,

PRIMIVŠI na znanje, sa ozbiljnom zabrinutošću, rasprostranjenu pojavu seksualnog nasilja kao kršenja fundamentalnog prava na osobnu sigurnost, priznatog u međunarodnom pravu o ljudskim pravima i međunarodnom humanitarnom pravu, čime se nanosi teška šteta i povreda žrtvi, njenoj porodici i zajednici, i uzrokuje prisilno raseljavanje, uključujući kretanje izbjeglica u nekim dijelovima svijeta;

PRIMIVŠI na znanje, također, uznemirujuće izvještaje o tome da su izbjeglice i tražitelji azila, uključujući djecu, u mnogim slučajevima, tokom bijega ili po dolasku u zemlje gdje su tražili azil, bivali podvrgnuti silovanju ili drugim vidovima seksualnog nasilja, uključujući iznuđivanje seksualnih usluga u vezi sa davanjem osnovnih životnih potrepština, izdavanjem osobnih dokumenata ili odobravanjem izbjegličkog statusa;

PREPOZNAVŠI potrebu za konkretnim djelovanjem na otkrivanju, sprečavanju i obeštećivanju slučajeva seksualnog nasilja, kako bi se djelotvorno zaštitili tražitelji azila i izbjeglice;

PREPOZNAVŠI nadalje kako prevencija seksualnog nasilja može doprinijeti sprečavanju prisilnog raseljavanja, uključujući i sprečavanju izbjegličkih situacija, kao i olakšavanju iznalaženja rješenja;

ISTAKAVŠI značaj koji međunarodni instrumenti o izbjeglicama, ljudskima

pravima i humanitarnom pravu imaju za zaštitu tražitelja azila, izbjeglica i povratnika od seksualnog nasilja;

IMAJUĆI na umu nacrt “Deklaracije o eliminaciji nasilja nad ženama” (1), koji je usvojila Komisija za statusna pitanja žena, kao i druge mjere koje poduzimaju Komisija za statusna pitanja žena, Komitet za eliminaciju

(∗) ZAKLJUČAK ODOBRIO IZVRŠNI KOMITET PROGRAMA VISOKOG KOMESARIJATA NA PREPORUKU POTKOMITETA CJELINE ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU IZBJEGLICA. (1) Naziv na engleskom jeziku: “Declaration of Elimination of Violence aganst Women”, op. prev.


158

diskriminacije žena, Komisija za ljudska prava, Vijeće sigurnosti i drugi organi Ujedinjenih naroda, na prevenciji, istrazi i, shodno okolnostima, a u skladu sa njihovim mandatima, na kažnjavanju seksualnog nasilja;

POTVRDIVŠI iznova svoje zaključke br. 39 (XXXVI), br. 54 (XXXIX), br. 60 (XL) i br. 64 (XLI) o ženama u izbjeglištvu:

(a) OŠTRO osuđuje proganjanje putem seksualnog nasilja, koje ne samo da čini teško kršenje ljudskih prava, kao i, kada je počinjeno u kontekstu oružanih sukoba, tešku povredu humanitarnog prava, nego istovremeno predstavlja i izrazito ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo.

(b) URGIRA na države da poštuju i osiguraju fundamentalno pravo na osobnu sigurnost svih pojedinaca na njihovim teritorijima, između ostalog, putem provedbe relevantnih nacionalnih zakona, u skladu sa međunarodnim pravnim standardima, i putem usvajanja konkretnih mjera za sprečavanje i borbu protiv seksualnog nasilja, uključujući:

(i) izradu i provedbu programa obučavanja, čiji je cilj da kod izvršnih zakonskih organa i kod pripadnika vojnih snaga promiču poštovanje prava svakog pojedinca, u svakom trenutku i pod svim okolnostima, na osobnu sigurnost, uključujući zaštitu od seksualnog nasilja;

(ii) primjena djelotvornih, nediskriminirajućih pravnih lijekova,

uključujući, olakšano podnošenje tužbi protiv seksualnog zlostavljanja i istrage po ovim tužbama, krivično gonjenje počinitelja, i pravovremene i proporcionalne disciplinarne radnje u slučajevima zloupotrebe moći, koje su rezultirale seksualnim nasiljem;

(iii) aranžmani koji UNHCR-u i, shodno okolnostima, drugim

organizacijama za koje su svoj pristanak dale predmetne vlade, olakšavaju brz i neometan pristup svim tražiteljima azila, izbjeglicama i povratnicima; i

(iv) aktivnosti čiji je cilj promicanje prava žena u izbjeglištvu,

uključujući putem propagiranja “Smjernica za zaštitu žena u


159

izbjeglištvu” (1) i njihove provedbe u svim sektorima izbjegličkih programa, a u uskoj suradnji sa izbjeglim ženama.

(c) POZIVA države i UNHCR da ženama i muškarcima omoguće

jednak pristup postupcima za određivanje statusa izbjeglice i svim oblicima osobnih dokumenata relevantnih za slobodu kretanja izbjeglica, socijalnu pomoć i građanski status, i da potaknu sudjelovanje izbjeglih žena, kao i muškaraca, u donošenje odluka o njihovoj dobrovoljnoj repatrijaciji ili o drugim trajnim rješenjima.

(d) PODRŽAVA priznavanje, kao izbjeglica, osoba čiji se zahtjevi za izbjeglički status zasnivaju na osnovanom strahu od proganjanja putem seksualnog nasilja, iz razloga rase, religije, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja.

(e) PREPORUČUJE da države izrade odgovarajuće smjernice za tražiteljice azila, u znak priznanja činjenice da izbjegle žene često doživljavaju proganjanje različito od muškaraca.

(f) PREPORUČUJE da izbjeglicama koje su žrtve seksualnog nasilja, i njihovim porodicama, bude pružena adekvatna zdravstvena i psihosocijalna njega, uključujući kulturološki primjereno savjetovanje, te da takve osobe općenito budu smatrane osobama koje su predmet posebne brige država i UNHCR-a, a u smislu pružanja pomoći i traganja za trajnim rješenjima.

(g) PREPORUČUJE da se, u postupcima za određivanje statusa izbjeglice, prema tražiteljima azila koji su možda pretrpjeli seksualno nasilje, postupa sa osobitom senzitivnošću.

(h) PONAVLJA kako je značajno osigurati prisutnost ženskog osoblja na terenu u izbjegličkim programima, uključujući hitne operacije, te osigurati da žene u izbjeglištvu imaju direktan pristup tom osoblju.

(i) PODRŽAVA napore visokog komesara da, u koordinaciji sa drugim međuvladinim i nevladinim organizacijama kompetentnim u ovoj oblasti, izradi i organizira tečajeve o prevenciji i reagiranju na seksualno nasilje, koji bi bili namijenjeni organima vlasti, uključujući službenike u kampovima,



160

službenike koji rade na utvrđivanju podobnosti i ostale službenike koji rade sa izbjeglicama.

(j) PREPORUČUJE državama da uvedu programe obučavanja, osmišljene tako da osiguraju da osobe uključene u proces određivanja izbjegličkog statusa steknu adekvatnu senzitivnost za rodna i kulturološka pitanja.

(k) POTIČE visokog komesara da, u suradnji sa organima i organizacijama koje se bave ljudskim pravima, aktivno slijedi svoje napore na podizanju svijesti o pravima izbjeglica i posebnim potrebama i sposobnostima žena i djevojčica u izbjeglištvu, te na promicanju potpune i djelotvorne provedbe “Smjernica za zaštitu žena u izbjeglištvu”.

(l) POZIVA visokog komesara da uključi pitanje seksualnog nasilja u buduće izvještaje o napretku u provedbi “Smjernica za zaštitu žena u izbjeglištvu”.

(m) TRAŽI od visokog komesara da objavi, u vidu dokumenta Izvršnog komiteta, i da naveliko propagira “Bilješku o određenim aspektima seksualnog nasilja nad ženama u izbjeglištvu”. (1)

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Note on Certain Aspects of Sexual Violence against Refugee Women”, op. prev.


161



BR. 74 (XLV) OPĆENITO

Izvršni komitet,

(a) IZRAŽAVA duboku zabrinutost zbog ogromnih ljudskih patnji i gubitka života, koji su pratili nedavne krize koje uključuju valovee izbjeglica i druge vidove prisilne raseljenosti.

(b) OSTAJE krajnje zaokupljen dimenzijama i kompleksnošću aktualnih izbjegličkih problema, koji su otežali vršenje krucijalnih funkcija visokog komesara na osiguranju međunarodne zaštite za izbjeglice i na postizanju pravovremenih i trajnih rješenja za njihove nedaće.

(c) POTVRĐUJE iznova značaj Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine o statusu izbjeglica, kao kamena temeljca međunarodnog sistema za zaštitu izbjeglica, i podvlači ulogu visokog komesara u nadziranju njihove primjene, sukladno članu 35. i članu II. ovih instrumenata i sukladno Statutu Visokog komesarijata.

(d) POZDRAVLJA pristupanje ili sukcesiju ovim instrumentima, prošle godine, od strane Dominike, Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije i Tadžikistana, čime se broj država članica jednog ili oba ova instrumenta povećao na 127 i, primijetivši da je u ovom trenutku 189 država koje su članice Ujedinjenih naroda, a s obzirom na globalni karakter izbjegličkog problema, urgira na države koje još nisu članice ovih instrumenata, da im pristupe, i na sve države da ih u potpunosti provode.

(e) TOPLO POZDRAVLJA dokazanu opredijeljenost država da nastave primati i pružati gostoprimstvo izbjeglicama, u suradnji sa UNHCR-om, kako bi za njih osigurali međunarodnu zaštitu.

(f) ŽALI zbog činjenice da su u određenim situacijama izbjeglice, kao i

povratnici i ostale osobe koje su predmet brige UNHCR-a, bili izloženi



162

oružanom napadu, ubijanju, silovanju i drugim kršenjima ili prijetnjama njihovoj osobnoj sigurnosti i drugim fundamentalnim pravima, te da su se dešavali iincidenti refoulementa i odbijanja pristupa u sigurnost.

(g) POZIVA ponovo države da podupiru i jačaju azil kao neophodan instrument međunarodne zaštite izbjeglica, da skrupulozno poštuju fundamentalno načelo non-refoulementa i da učine sve što mogu kako bi osigurale sigurnost i dobrobit izbjeglica unutar njihove jurisdikcije.

(h) ISTIČE značaj međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta u jačanju zaštite izbjeglica i poziva sve države da aktivno sudjeluju, u suradnji sa UNHCR-om, u naporima da se pomogne zemljama, posebno onima sa ograničenim sredstvima, koje primaju i zbrinjavaju veliki broj izbjeglica i tražitelja azila.

(i) PONAVLJA kako je značajno da sve osobe koje traže međunarodnu zaštitu imaju osiguran pristup pravičnim i efikasnim postupcima za određivanje statusa izbjeglice ili drugim mehanizmima, shodno okolnostima, kako bi se osiguralo da sve osobe, koje imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, budu identificirane i da im bude pružena takva zaštita.

(j) UVIĐA da zahtjevi za azil koje podnosi velik broj iregularnih migranata, koji nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, i dalje predstavlja ozbiljan problem u nekim regijama, te ponavlja, s tim u vezi, svoj zaključak br. 71 (XLIV) (1993.), stavove (j), (k) i (l).

(k) PRIMJEĆUJE da je veliki broj osoba, koje imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, prisiljen da bježi ili boravi izvan zemlje porijekla, uslijed opasnosti po njihov život ili slobodu zbog situacija konflikta.

(l) UVIĐA da, mada se osobe koje se, uslijed situacija konflikta, ne mogu vratiti u sigurne uvjete u svoje zemlje porijekla, mogu ili ne moraju smatrati izbjeglicama u smislu Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine, ovisno o osobitim okolnostima, one ipak često imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, humanitarnom pomoći i rješenjima za svoje nedaće.

(m) PODSJEĆA da je Generalna skupština Ujedinjenih naroda često

tražila od UNHCR-a da proširi svoju zaštitu i pomoć i na osobe koje su bile


163

prisiljene potražiti utočište izvan zemlje porijekla uslijed konfliktnih situacija i ohrabruje visokog komesara da nastavi pružati međunarodnu zaštitu tim osobama i tražiti rješenja za probleme koji proizlaze iz prisilne raseljenosti, u skladu sa relevantnim rezolucijama Generalne skupštine; te poziva sve države da pomognu i podrže napore visokog komesara u ovom pogledu.

(n) UVIĐA da u Africi i Latinskoj Americi, regionalni instrumenti osiguravaju zaštitu izbjeglica koji bježe od oružanog sukoba i građanskih nemira, kao i osoba koje strahuju od proganjanja, a da u drugim regijama, osobe koje imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, ali koje se ne smatraju izbjeglicama u okvirima Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine ili se nalaze u zemlji koja nije pristupila ovim instrumentima, općenito dobivaju zaštitu i humanitarnu pomoć putem specifičnih mjera, koje su države usvojile u punoj suradnji sa UNHCR-om.

(o) UVIĐA poželjnost istraživanja drugih mjera kojima će se osigurati međunarodna zaštita svim osobama kojima je potrebna.

(p) PRIZNAJE vrijednost regionalnog usklađivanja nacionalne politike, čime se osigurava da osobe koje imaju potrebu za međunarodnom zaštitom uistinu i prime takvu zaštitu, te poziva države da se konsultiraju sa UNHCR-om, na regionalnom nivou, o postizanju ovog cilja.

(q) OHRABRUJE visokog komesara da nastavi promicati međunarodnu suradnju u osiguranju međunarodne zaštite svima kojima je potrebna i angažirati se u daljnjim konsultacijama i razgovorima o mjerama za postizanje ovog cilja, koje bi mogle obuhvaćati detaljniju obradu vodećih načela, uključujući i zajedničku akciju.

(r) SMATRA da privremena zaštita, za koju je, u kontekstu sveobuhvatnog odgovora na humanitarnu krizu u bivšoj Jugoslaviji, visoki komesar rekao da uključuje prihvat u sigurnost, poštivanje osnovnih ljudskih prava, zaštitu od refoulementa i siguran povratak u zemlju porijekla kada to uvjeti budu dozvolili, može biti korisna kao pragmatična i fleksibilna metoda pružanja međunarodne zaštite privremenog karaktera u situacijama konflikta ili proganjanja, koje uključuje odlive velikih razmjera.

(s) POZDRAVLJA dalje istraživanje od strane visokog komesara,

sukladno zaključku o zaštiti (m) (1993), privremene zaštite kao azilske


164

strategije, u kontekstu rada na prevenciji, zaštiti i iznalaženju rješenja na sveobuhvatnoj regionalnoj osnovi, i raduje se daljim diskusijama između zainteresiranih vlada, o ovom pitanju, uključujući o trajanju privremene zaštite.

(t) PRIMJEĆUJE da korisnici privremene zaštite mogu biti osobe koje se kvalificiraju kao izbjeglice, shodno uvjetima iz Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine, i druge osobe koje možda ne ispunjavaju te uvjete, te da u pružanju privremene zaštite, države i UNHCR ne trebaju smanjivati zaštitu koja se daje izbjeglicama shodno ovim instrumentima.

(u) POZIVA UNHCR da, u bliskoj suradnji sa predmetnim vladama,

nastavi koordinirati i davati upute o provedbi privremene zaštite i drugih vidova azila koji su orijentirani na repatrijaciju, u situacijama kada se povratak kući smatra najboljim rješenjem, uključujući savjetovanje o dobrovoljnoj repatrijaciji i sigurnom povratku, kada prestane potreba za međunarodnom zaštitom.

(v) PONAVLJA da dobrovoljna repatrijacija, kada je izvodiva, predstavlja idealno rješenje izbjegličkih problema i poziva zemlje porijekla, zemlje azila, UNHCR i međunarodnu zajednicu kao cjelinu da učine sve što mogu kako bi izbjeglicama omogućili da slobodno uživaju svoje pravo na povratak kući, u uvjetima sigurnosti i dostojanstva.

(w) PRIMJEĆUJE da se naišlo na brojne prepreke u dobrovoljnoj repatrijaciji, uključujući prijetnje sigurnosti izbjeglica koji se vraćaju kući, kako u zemljama azila tako i u zemljama porijekla, i istrajnost i ili oživljavanje uvjeta koji uzrokuju bijeg izbjeglica.

(x) ISTIČE, s tim u vezi, obavezu država porijekla da ponovno prihvate svoje državljane i da se postaraju za njihovu sigurnost i dobrobit, te zemalja azila da pruže sigurnost i garantiraju fundamentalna prava izbjeglica; i poziva međunarodnu zajednicu da pomogne državama u ispunjavanju njihovih obaveza u odnosu na izbjeglice i povratnike.

(y) POTVRĐUJE iznova svoje zaključke br. 18 (XXXI) (1980.) i 40 (XXXVI) iz 1985. godine o dobrovoljnoj repatrijaciji i podcrtava vodeću ulogu UNHCR-a na promicanju, olakšavanju i koordiniranju dobrovoljne repatrijacije izbjeglica, na suradnji sa predmetnim državama, uključujući


165

omogućavanje daljeg pružanja međunarodne zaštite onima kojima je potrebna, sve dok se oni ne budu mogli vratiti u svoju zemlju porijekla, pomaganje, po potrebi, povratka i reintegracije izbjeglica koji se vraćaju i nadgledanje njihove sigurnosti i dobrobiti nakon povratka.

(z) PRIZNAJE korisnost, u odgovarajućim okolnostima, posjeta

predstavnika zemalja porijekla izbjegličkim kampovima u zemljama azila, u okvirima informativnih kampanja za promicanje dobrovoljne repatrijacije i traži od UNHCR-a da, u suradnji sa predmetnim zemljama azila, olakša takve posjete.

(aa) PREPOZNAJE kako je sveobuhvatno i djelotvorno rješavanje rehabilitacije, rekonstrukcije i nacionalnog pomirenja, suštinski neophodno za održivost repatrijacije, a time i za istinski trajno rješenje izbjegličkih problema, te poziva međunarodnu zajednicu da nastavi pružati podršku naporima visokog komesara u promicanju sveobuhvatnih i regionalnih pristupa sprečavanju, zaštiti i rješenjima, u konsultacijama sa državama i relevantnim međunarodnim, regionalnim i nacionalnim vladinim i nevladinim organima, shodno okolnostima.

(bb) POTVRĐUJE iznova kontinuirani značaj preseljenja u treće zemlje, kao instrumenta zaštite, i njegove upotrebe kao trajnog rješenja u specifičnim okolnostima.

(cc) NAGLAŠAVA potrebu, posebice u kompleksnim urgentnim situacijama, koje uključuju humanitarne i mirovne operacije, da se osigura poštivanje mandata zaštite, čiji je nositelj visoki komesar, i da se sačuva nepristrani i čisto humanitarni karakter aktivnosti UNHCR-a.

(dd) PONAVLJA svoju potporu aktivnostima visokog komesara za interno raseljene osobe, u skladu sa rezolucijom Generalne skupštine 48/116 (1993), i izražava zahvalnost za detaljne i produktivne diskusije koje su se vodile u Potkomitetu cjeline za međunarodnu zaštitu i na drugim forumima, o načinu na koji međunarodna zajednica može na bolji način rješavati pitanje zaštite i pomoći za raseljene osobe.

(ee) PRIMJEĆUJE, sa zabrinutošću, konstantne probleme apatrida u različitim regijama i pojavu novih oblika apatridije te, priznavši odgovornosti koje je Generalna skupština Ujedinjenih naroda već povjerila visokom


166

komesaru, u vezi sa sprečavanjem apatridije (rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih naroda 3274 (XXIV)), poziva UNHCR da pojača napore u ovom području, uključujući promicanje pristupanja “Konvenciji o smanjenju broja osoba bez državljanstva” i “Konvenciji o statusu osoba bez državljanstva”, obučavanje osoblja UNHCR-a i vladinih dužnosnika i sistematsko prikupljanje podataka o veličini ovog problema, te da redovno izvještava Izvršni komitet o ovim aktivnostima.

(ff) POZIVA visokog komesara da osigura aktivno sudjelovanje UNHCR-a na “Svjetskoj konferenciji o ženama” i “Regionalnim pripremnim konferencijama” (1) u 1995. godini, kako bi pitanje žena izbjeglica i nadalje ostalo pri vrhu međunarodnog dnevnog reda.

(gg) URGIRA na UNHCR da, u suradnji sa vladama, drugim organizacijama Ujedinjenih naroda, međunarodnim i nevladinim organizacijama, naročito sa UNICEF-om i ICRC-om, nastavi ulagati napore, kako bi se posebna pažnja obratila na potrebe djece u izbjeglištvu, osiguravajući, posebice, usvajanje aranžmana za njihovo trenutačno i dugotrajno zbrinjavanje, uključujući zdravlje, prehranu i obrazovanje i, u slučaju djece koja su razdvojena od porodica, brzu registraciju, traganje za njihovim porodicama i spajanje porodice.

(hh) POZIVA države koje pružaju gostoprimstvo izbjeglicama da, u bliskoj suradnji sa UNHCR-om i drugim relevantnim organizacijama, a konzistentno “Smjernicama UNHCR-a o djeci u izbjeglištvu” (2), štite sigurnost djece u izbjeglištvu i osiguraju da ta djeca ne budu regrutirana u vojne ili druge oružane grupe.

(ii) PRIMJEĆUJE, sa uznemirenošću, povrede i gubitak života koji se

nanose izbjeglicama i povratnicima, uključujući žene i djecu koji su osakaćeni i onesposobljeni u velikom broju, nekontroliranom upotrebom nagaznih mina, kao i štetan dugoročan učinak ovog oružja na dobrovoljnu repatrijaciju, rehabilitaciju i početak novog života milijuna izbjeglica i raseljenih osoba, te odobrava napore visokog komesara da unaprijedi međunarodne napore čiji je cilj reduciranje ili eliminiranje prijetnji koju čine nagazne mine.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “World Conference on Women” i “Regional Preparatory Conferences”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “UNHCR Guidelnes on Refugee Children ”, op. prev.


167

(jj) UVIĐA značaj pristupa ažurnim i pouzdanim informacijama o nedobrovoljnoj raseljenosti, u interesu promicanja rješenja na svim nivoima izbjegličke situacije, i potvrđuje iznova podršku kontinuiranom naporu visokog komesara da, u ovom pogledu, osmisli informacijsku politiku i baze podataka koje će sadržavati relevantne izvore podataka pomoću kojih će se moći suočiti sa novim izazovima.

(kk) PRIMA na znanje, sa zadovoljstvom, aktivnosti UNHCR-a u pogledu promicanja i propagiranja izbjegličkog prava i načela zaštite i poziva visokog komesara da i dalje širi i jača aktivnosti Visokog komesarijata na promicanju i obučavanju, uz aktivnu podršku država i putem bolje suradnje sa organizacijama za ljudska prava, akademskim institucijama, uključujući Međunarodni institut za humanitarno pravo (San Remo) i druge relevantne organizacije unutar i izvan sistema Ujedinjenih naroda.

(ll) POZDRAVLJA sve intenzivniju suradnju visokog komesara sa visokim komesarom za ljudska prava i njegovu kontinuiranu suradnju sa Centrom za ljudska prava i poziva UNHCR da nastavi svoje aktivno sudjelovanje i suradnju sa Komisijom za ljudska prava.

(mm) UVIĐA kontinuiranu korisnost sastanaka Potkomiteta cjeline za međunarodnu zaštitu, koji se održavaju između zasjedanja Izvršnog komiteta, i traži od visokog komesara da sazove najmanje jedan takav sastanak na kojem bi razmotrili aktualna pitanja zaštite i na četrdesetšestom zasjedanju Izvršnog komiteta podnijeli izvještaj o napretku u radu Potkomiteta.


168

BR. 75 (XLV) INTERNO RASELJENE OSOBE (∗)

Izvršni komitet,

(a) UVIĐA da nedobrovoljna raseljenost osoba unutar njihovih vlastitih zemalja predstavlja problem globalnih dimenzija i da nepovoljne okolnosti takvih interno raseljenih osoba, čiji broj može biti veći od broja izbjeglica, predstavlja ozbiljan humanitarni problem.

(b) PRIMJEĆUJE da su mnogobrojni i raznorazni, bazični uzroci nedobrovoljne interne raseljenosti unutar zemlje i izbjegličkih kretanja često slični, te da problemi izbjeglica i interno raseljenih često zahtijevaju slične mjere u vezi sa prevencijom, zaštitom, humanitarnom pomoći i rješenjima.

(c) PONAVLJA potrebu da međunarodna zajednica potraži načine i sredstva kojima će se spriječiti nedobrovoljna raseljenost.

(d) NAGLAŠAVA kako, s obzirom da interno raseljene osobe ostaju unutar teritorijalne nadležnosti svojih vlastitih zemalja, primarnu odgovornost za njihovo skrb i zaštitu snosi predmetna država.

(e) URGIRA na vlade država, u kojima se nalaze interno raseljene osobe, da ispune svoju odgovornost za njihovu skrb i zaštitu.

(f) POZIVA međunarodnu zajednicu da u odgovarajućim okolnostima pruži pravovremenu i brzu humanitarnu pomoć i podršku zemljama koje su pogođene internom raseljenošću, kako bi im pomogli da ispune obavezu koju imaju prema raseljenim osobama.

(g) PRIMJEĆUJE da, u mnogim slučajevima, interno raseljeni egzistiraju naporedo sa izbjeglicama, povratnicima ili ugroženim lokalnim stanovništvom, u situacijama u kojima nije ni razložno ni izvodivo postupati prema ovim kategorijama na različit način, prilikom reagiranja na njihove potrebe za pomoći i zaštitom.



169

(h) UVIĐA da postupci međunarodne zajednice, u konsultacijama i u koordinaciji sa predmetnim državama, a u ime interno raseljenih osoba, mogu doprinijeti popuštanju napetosti i rješavanju problema koji dovode do raseljenosti, te da oni predstavljaju značajne komponente sveobuhvatnog pristupa prevenciji i iznalaženju rješenja za izbjegličke probleme.

(i) POZIVA predmetne vlade da omoguće siguran i pravovremen humanitarni pristup osobama kojima je potrebna zaštita i pomoć, uključujući interno raseljene i žrtve oružanih sukoba, kao i izbjeglice na njihovom teritoriju.

(j) UVIĐA da Rezolucija 48/116, koju je Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila 20. decembra 1993. godine, a koja je potvrdila iznova podršku naporima visokog komesara, "na osnovi specifičnih zahtjeva generalnog sekretara ili nadležnih vodećih organa Ujedinjenih naroda, uz pristanak predmetne države, te uzevši u obzir komplementarnost mandata i stručnosti drugih relevantnih organizacija, u pružanju humanitarne pomoći i zaštite osobama koje su raseljene unutar vlastite zemlje, u situacijama koje zahtijevaju stručnost Visokog komesarijata, naročito kada takvi napori mogu doprinijeti sprečavanju ili rješavanju izbjegličkih problema", i dalje osigurava odgovarajući okvir za angažiranje visokog komesara u situacije interne raseljenosti.

(k) OHRABRUJE visokog komesara da nastavi sa zalaganjima Komesarijata na operacionalizaciji svojih internih kriterija i smjernica za angažiranje UNHCR-a u situacije interne raseljenosti, kao značajnog doprinosa ka složnijem reagiranju međunarodne zajednice na potrebe interno raseljenih.

(l) NAGLAŠAVA da aktivnosti u ime interno raseljenih ne smiju narušiti instituciju azila, uključujući pravo na traženje i uživanje, u drugim zemljama, azila od proganjanja.

(m) UVIĐA da međunarodno pravo o ljudskim pravima, međunarodno humanitarno pravo i, u mnogim slučajevima, nacionalni zakoni sadrže norme kojima se osigurava sigurnost i zaštita interno raseljenih, kao i onih kojima prijeti rizik od raseljenosti, te je izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog toga što zainteresirane strane ne poštuju ove norme.


170

(n) PRIZNAJE značaj rada predstavnika generalnog sekretara za interno raseljene osobe, i posebno njegove napore da kompilira postojeće međunarodne standarde u vezi sa postupanjem prema interno raseljenim i da formulira kodeks ponašanja, koji bi obuhvaćao vodeća načela u ovom pogledu.

(o) POZIVA UNHCR da nastavi svoju blisku suradnju sa predstavnikom generalnog sekretara u ispunjavanju njegovog mandata.

(p) NADALJE priznaje elementarnu ulogu Međunarodnog komiteta Crvenog križa u propagiranju međunarodnog humanitarnog prava i pružanju zaštite i humanitarne pomoći onima koji su raseljeni u oružanim sukobima.

(q) POZIVA na jačanje napora u obučavanju i propagiranju međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava i na zajedničko promicanje, putem predmetnih organizacija i agencija, provedbe tih međunarodnih standarda.

(r) SMATRA da bi, u rješavanju problema interne raseljenosti, međunarodna zajednica trebala nastojati surađivati, u najvećoj mogućoj mjeri, sa postojećim humanitarnim organizacijama, uključujući nevladine organizacije, koje posjeduju relevantnu stručnost.

(s) OHRABRUJE UNHCR da nastavi ulagati napore, pod vodstvom “koordinatora za urgentnu pomoć”, a u suradnji sa drugim predmetnim agencijama, kako bi se učvrstila i ustrojila koordinacija putem postojećih međuagencijskih mehanizama, konkretno putem “Stalnog međuagencijskog komiteta” (1), radi uspješnijeg reagiranja međunarodne zajednice na nepovoljne okolnosti raseljenih osoba, i ističe značaj, s tim u vezi, jačanja mehanizama za ustupanje podataka.

(t) URGIRA da se aktivno vode diskusije o međuagencijskim aspektima interne raseljenosti, na drugim odgovarajućim forumima, kako bi se omogućio jedan sveobuhvatan i koherentan pristup međunarodne zajednice problemu interno raseljenih osoba.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Interagency Standing Committee ”, op. prev.


171

BR. 76 (XLV) PREPORUKE SA KOMEMORATIVNOG SIMPOZIJA

ORGANIZACIJE AFRIČKOG JEDINSTVA I UNHCR-a, O IZBJEGLICAMA I PRISILNOM RASELJAVANJU STANOVNIŠTVA U AFRICI

Izvršni komitet,

PODSJETIVŠI na svoj zaključak o međunarodnoj zaštiti iz 1993. godine, u kojem je, između ostalog, iskazao radost zbog aktivnosti na obilježavanju dvadesetpete godišnjice usvajanja, od strane Organizacije afričkog jedinstva, “Konvencije Organizacije afričkog jedinstva kojom se uređuju specifični aspekti izbjegličkih problema u Africi”, i potakao UNHCR da se aktivno uključi u njeno obilježavanje (A/AC.96/821, para. 19 (o)):

(a) UZIMA na znanje, sa zadovoljstvom, aktivnosti provedene u znak obilježavanja dvadesetpete godišnjice usvajanja i dvadesete godine od stupanja na snagu “Konvencije Organizacije afričkog jedinstva kojom se uređuju specifični aspekti izbjegličkih problema u Africi” iz 1969. godine.

(b) ČESTITA visokom komesaru i Organizaciji afričkog jedinstva na uspješnoj zajedničkoj organizaciji “Simpozija Organizacije afričkog jedinstva i UNHCR-a o izbjeglicama i prisilnom raseljavanju stanovništva u Africi” (1), koji je održan u Adis Abebi, Etiopija, od 8. do 10. septembra 1994. godine, kao jedna od komemorativnih aktivnosti.

(c) POZDRAVLJA preporuke usvojene na gore spomenutom Simpoziju, kao značajan doprinos okviru za načelno rješavanje problema i izazova prisilnog raseljavanja stanovništva u Africi; problema pružanja azila, zaštite i pomoći izbjeglicama i drugim žrtvama prisilnog raseljavanja; kao i doprinos iznalaženju neophodnih rješenja za ove probleme.

(d) POVJERAVA spomenute preporuke relevantnim državama i međuvladinim i nevladinim organizacijama, na razmatranje i provedbu po potrebi.

(e) TRAŽI od visokog komesara da, u uskoj suradnji sa relevantnim državama i međuvladinim i nevladinim organizacijama, a posebno sa

(1) Naziv na engleskom jeziku: “OAU/UNHCR Symposium on Refugees and Forced Population Displacements in Africa”, op. prev.


172

Organizacijom afričkog jedinstva, propagira naveliko ove preporuke, promiče, po potrebi, njihovu provedbu, i redovno obavještava Izvršni komitet o napretku postignutom u tom pogledu.


173



BR. 77 (XLVI) OPĆENITO

Izvršni komitet,

(a) UZNEMIREN zbog kontinuiranih patnji izbjeglica, za koje tek treba pronaći rješenje; potvrđuje iznova kako je poštivanje fundamentalnih humanitarnih načela, uključujući zaštitu prava na traženje i uživanje, u drugim zemljama, azila od proganjanja, i puno uvažavanje načela non-refoulementa, stavljeno u obavezu svih članova međunarodne zajednice; i urgira na kontinuiranu opredijeljenost država da primaju i pružaju gostoprimstvo izbjeglicama i osiguraju njihovu zaštitu u skladu sa prihvaćenim pravnim načelima.

(b) KONSTATIRA da je traganje za rješenjima za izbjegličke probleme sastavni dio mandata međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar, i da iznalaženje i provedba rješenja za izbjegličke probleme zahtjeva kontinuiranu podršku međunarodne zajednice, kako bi volja i kapaciteti pojedinačnih država bili osnaženi u ostvarivanju ovog zajedničkog cilja.

(c) NAGLAŠAVA primat Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i njenog Protokola iz 1967. godine, kao instrumenata koji čine međunarodnu pravnu osnovu za zaštitu izbjeglica; i podvlači vrijednost regionalnih instrumenata, gdje se primjenjuju, posebno Konvencije Organizacije afričkog jedinstva, kao i Kartagenske i Deklaracije iz San Hozea.

(d) POZDRAVLJA pristupanje Namibije, Salamunovih Otoka, Samoe, te Antigve i Barbude, Konvenciji iz 1951. godine, odnosno Protokolu iz 1967. godine, čime se broj država članica jednog ili oba ova instrumenta popeo na 130, i urgira na države koje još nisu njihove članice da pristupe ovim instrumentima, i na sve države da ih u potpunosti provode.

(e) POTVRĐUJE iznova nadležnost visokog komesara za nadziranje primjene međunarodnih instrumenata za zaštitu izbjeglica. Ističe značaj



174

njihovog tumačenja i primjene, od strane država, na način koji bi bio dosljedan njihovom duhu i svrsi. Podsjeća države članice Konvencije iz 1951. godine, odnosno Protokola iz 1967. godine, na njihovu preuzetu obavezu iz člana 35. Konvencije, ponovljenu u zaključku br. 57 sa četrdesetog zasjedanja Izvršnog komiteta iz 1989. godine, a to je da osiguraju visokom komesaru detaljne informacije o provedbi Konvencije, i urgira na one države članice, koje to još nisu učinile, da se povinuju ovoj obavezi.

(f) PODSJEĆA na svoj zaključak br. 74 (XLV), u kojem potiče visokog komesara da se angažira u konsultacije i diskusije o mjerama za osiguranje međunarodne zaštite, za sve kojima je potrebna; i ponavlja svoju podršku ulozi UNHCR-a u da, u tom cilju, istraži mogućnost formuliranja vodećih načela, koji bi se podudarali sa fundamentalnim načelima zaštite, sadržanim u međunarodnim instrumentima, te poziva UNHCR da organizira neformalne konsultacije na tu temu.

(g) POZIVA visokog komesara da podrži i promiče nastojanja država da formuliraju i provode kriterije i smjernice za reagiranje na proganjanje koje je naročito usmjereno na žene, putem međusobnog ustupanja informacija o inicijativama država na formuliranju tih kriterija i smjernica, i putem nadgledanja kojim se osigurava njihova pravična i dosljedna primjena. U skladu sa načelom da su prava žena ljudska prava, ove smjernice trebaju prepoznati, kao izbjeglice, žene čiji se zahtjevi za izbjeglički status zasnivaju na osnovanom strahu od proganjanja iz razloga koji su nabrojani u Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine, uključujući proganjanje koje se vrši putem seksualnog nasilja ili druge vidove rodnog proganjanja.

(h) OSUĐUJE sve oblike etničkog nasilja i netolerancije, koji su među najvažnijim uzrocima prisilnog raseljavanja, i koji su istovremeno prepreka trajnim rješenjima za izbjegličke probleme; i apelira na države da se bore protiv netolerancije, rasizma i ksenofobije i da kroz javna priopćenja, odgovarajuće zakonodavstvo i socijalnu politiku, njeguju empatiju i razumijevanje, naročito u pogledu posebne situacije izbjeglica i tražitelja azila.

(i) PREPOZNAJE kako je, da bi države mogle ispunjavati svoje humanitarne obaveze primanja izbjeglica i reintegracije izbjeglica koji se vraćaju u svoje zemlje, kao i rješavanja nekih od uzroka kretanja izbjeglica,


175

od suštinskog značaja postojanje djelotvornog režima zaštite ljudskih prava, uključujući institucije koje podupiru vladavinu prava, pravdu i odgovornost; i, s tim u vezi, poziva UNHCR da, tamo gdje je to neophodno, intenzivira svoje aktivnosti na pružanju podrške izgradnji nacionalnih pravnih i sudskih kapaciteta, u suradnji sa Visokim komesarijatom Ujedinjenih naroda za ljudska prava.

(j) POZIVA sve države da promiču uvjete koji pogoduju povratku izbjeglica i da podržavaju njihovu održivu reintegraciju, putem osiguranja neophodne pomoći za zemlje porijekla, a u suradnji a UNHCR-om i relevantnim agencijama za razvoj, shodno okolnostima.

(k) PONAVLJA pravo svih osoba da se vrate u svoje zemlje, i naglašava, u tom pogledu, glavnu odgovornost zemalja porijekla za uspostavljanje uvjeta koji omogućavaju dobrovoljnu repatrijaciju izbjeglica u sigurnosti i dostojanstvu i, priznajući obavezu svih država da prihvate natrag svoje državljane, poziva sve države da olakšaju povratak svojih državljana koji nisu izbjeglice.

(l) NAGLAŠAVA, u ovom kontekstu, potrebu rješavanja problema vezanih za vraćanje osoba koji nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, i potiče UNHCR da surađuje sa drugim međunarodnim organizacijama u traženju načina za olakšanje procesa povratka, i da o tome obavještava Stalni komitet.

(m) POZIVA visokog komesara da nastavi širiti i jačati aktivnosti Komesarijata u pogledu promicanja i propagiranja izbjegličkog prava i načela zaštite, a uz aktivnu podršku država i kroz čvršću suradnju sa nevladinim organizacijama, akademskim institucijama i drugim relevantnim organizacijama; nadalje poziva visokog komesara da istraži načine za integriranje njegovih aktivnosti u oblasti dokumentiranja, istraživanja, publiciranja i propagiranja elektronskim putem.

(n) PRIZNAJE ulogu koju obrazovanje izbjegličke zajednice može igrati u procesu nacionalnog pomirenja i potiče UNHCR da, u suradnji sa drugim organizacijama, intenzivira svoje napore u pružanju pomoći vladama zemalja koje pružaju gostoprimstvo izbjeglicama, kako bi izbjeglicama omogućili pristup obrazovanju, uključujući uvođenje, u obrazovne programe, elemenata obrazovanja za mir i ljudska prava.


176

(o) POZIVA sve države da pokažu svoju međunarodnu solidarnost i spremnost na podjelu tereta sa zemljama azila, a naročito zemljama sa ograničenim resursima, kako na političke tako i druge konkretne načine, koji jačaju kapacitete tih zemalja za očuvanje velikodušne azilske politike, kroz suradnju i u dogovoru sa UNHCR-om čime održavaju usuglašene standarde o pravima izbjeglica; ponavlja presudni značaj pomoći u razvoju i rehabilitaciji, za rješavanju nekih od uzroka izbjegličkih situacija, kao i za iznalaženje rješenja za njih, uključujući dobrovoljnu repatrijaciju u slučajevima kad se smatra primjerenom; a istovremeno i u kontekstu razvoja preventivnih strategija.

(p) PONAVLJA kontinuirani značaj preseljenja u treće zemlje, kao instrumenta zaštite, i njegovu upotrebu u specifičnim okolnostima kao trajnog rješenja za izbjegličke probleme; pozdravlja inicijativu kojom se nalaže evaluacija i konsultacije u sponzorstvu UNHCR-a o preseljenju u treće zemlje; i potiče UNHCR da nastavi proces dijaloga sa zainteresiranim vladama i nevladinim organizacijama, kako bi intenzivirao svoje aktivnosti s tim u vezi, i da o tome podnosi redovite izvještaje Izvršnom komitetu.

(q) IZNOVA potvrđuje svoj zaključak br. 48 (XXXVIII) o vojnim ili oružanim napadima na izbjegličke kampove i naselja i ponavlja da, budući da je davanje azila ili utočišta miran i humanitaran čin, izbjeglički kampovi i naselja moraju očuvati svoj isključivo civilni i humanitarni karakter, i da su sve strane obavezne uzdržati se od bilo kakvih aktivnosti koje bi to mogle podrivati; osuđuje sve radnje koje predstavljaju prijetnju osobnoj sigurnosti izbjeglica i tražitelja azila, kao i one koje mogu ugroziti sigurnost i stabilnost država; poziva države izbjeglištva da poduzmu sve neophodne mjere, kako bi osigurale očuvanje civilnog i humanitarnog karaktera izbjegličkih kampova i naselja, i poziva sve druge države da im u tom pogledu pomognu; nadalje poziva države izbjeglištva da poduzmu djelotvorne mjere za sprečavanje infiltracije naoružanih elemenata, pružanje djelotvorne fizičke zaštite izbjeglicama i tražiteljima azila, i omogućavanje UNHCR-u i drugim odgovarajućim organizacijama brzog i nesmetanog pristupa izbjeglicama i tražiteljima azila.


177

BR. 78 (XLVI) SPREČAVANJE I REDUCIRANJE APATRIDIJE

I ZAŠTITA APATRIDA

Izvršni komitet,

PREPOZNAVŠI pravo svake osobe na državljanstvo i pravo da joj državljanstvo ne bude na proizvoljan način oduzeto;

ZABRINUT da apatridija, uključujući i nemogućnost utvrđivanja državljanstva, može rezultirati raseljavanjem;

NAGLASIVŠI kako su sprečavanje i reduciranje apatridije i zaštita apatrida značajni za sprečavanje potencijalnih izbjegličkih situacija:

(a) PRIZNAJE odgovornosti, koje su već povjerene visokom komesaru, za apatride u izbjeglištvu i za reduciranje apatridije, te potiče UNHCR da nastavi sa svojim aktivnosti u ime apatrida, koje čine dio njegove statutarne obaveze pružanja međunarodne zaštite i traganja za preventivnom akcijom, kao i njegove odgovornosti, koju mu je povjerila Generalna skupština, za obavljanje funkcija iz članu 11. “Konvencije o smanjenju broja osoba bez državljanstva” iz 1961. godine.

(b) POZIVA države da usvoje nacionalno zakonodavstvo, sa ciljem reduciranja apatridije, koje bi se podudaralo sa fundamentalnim načelima međunarodnog prava, posebice u pogledu sprečavanja proizvoljnog oduzimanja državljanstva i ukidanja odredbi koje dozvoljavaju odricanje državljanstva, bez prethodnog posjedovanja ili stjecanja drugog državljanstva.

(c) TRAŽI od UNHCR-a da aktivno promiče pristupanje “Konvenciji o statusu osoba bez državljanstva” iz 1954. godine i “Konvenciji o smanjenju broja osoba bez državljanstva” iz 1961. godine, imajući u vidu ograničen broj država članica ovih instrumenata, kao i da zainteresiranim državama pruža relevantne tehničke i savjetodavne usluge vezane za pripremu i provedbu zakonodavstva o državljanstvu.

(d) TRAŽI dalje od UNHCR-a da aktivno promiče sprečavanje i reduciranje apatridije putem propagiranja informacija i obučavanja osoblja i


178

vladinih službenika; te da ojača suradnju sa drugim zainteresiranim organizacijama.

(e) POZIVA UNHCR da, u dvogodišnjim intervalima, počevši od njegovog četrdesetsedmog zasjedanja, dostavlja Izvršnom komitetu informacije o aktivnostima poduzetim u ime apatrida, posebice u pogledu provedbe međunarodnih instrumenata i međunarodnih načela o apatridiji, te uključujući informacije o veličini problema apatridije.


179



BR. 79 (XLVII) OPĆENITO

Izvršni komitet,

(a) PREPOZNAJE da kompleksnost aktualnih izbjegličkih problema podvlači kako fundamentalni značaj primarne funkcije međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar, tako i poteškoće koje su sastavni dio vršenja ove funkcije.

(b) PONAVLJA kako funkcija međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar, može biti djelotovrno obavljana samo uz punu podršku vlada, naročito putem osiguranja trajnih rješenja; i pozdravlja kontinuiranu spremnost država da primaju i štite izbjeglice, kao i da stave na raspolaganje sredstva potrebna za podmirivanje potreba izbjeglica.

(c) PODSJEĆA, u tom pogledu, na fundamentalni značaj Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine, a naročito njihove primjene na način koji je u potpunosti kompatibilan sa ciljevima i svrhom ovih instrumenata; i pozdravlja pristupanje Južnoafričke Republike i Kirgistana Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, čime je broj država članica jednog ili oba ova instrumenta dostigao cifru od 132 države.

(d) URGIRA na sve države, koje to još nisu učinile, da im pristupe i da u potpunosti primjenjuju Konvenciju iz 1951. godine i njen Protokol iz 1967. godine, te relevantne regionalne instrumente za zaštitu izbjeglica, gdje se oni primjenjuju, čime jačaju sistem međunarodne zaštite.

(e) POZIVA države članice Konvencije iz 1951. godine, odnosno Protokola iz 1967. godine, koje su, u vrijeme pristupanja, stavile rezerve na bilo koju od odredbi ovih instrumenata, da takve rezerve preispitaju, sa ciljem njihovog povlačenja.



180

(f) PODSJEĆA da je potvrdio iznova nadležnost visokog komesara za nadziranje primjene međunarodnih instrumenata za zaštitu izbjeglica, i podsjeća države članice Konvencije iz 1951. godine, odnosno Protokola iz 1967. godine, na njihovu preuzetu obavezu da visokom komesaru osiguraju detaljne informacije o provedbi ovih instrumenata.

(g) PODSJEĆA također na značaj rada na rješavanju problema apatridije, uključujući, putem pristupanje “Konvenciji o statusu osoba bez državljanstva” iz 1954. godine i “Konvenciji o smanjenju broja osoba bez državljanstva” iz 1961. godine; pozdravlja pristupanje Brazila i Gvatemale Konvenciji iz 1954. godine i pristupanje Azerbejdžana objema Konvencijama o apatridima; i poziva druge države da razmotre svoje pristupanje ovim instrumentima.

(h) PRIZNAJE kako zemlje azila snose težak teret, a naročito zemlje u razvoju sa ograničenim resursima i zemlje koje, zbog svoje lokacije, pružaju gostoprimstvo velikom broju izbjeglica i tražitelja azila; ponavlja, s tim u vezi, svoju opredijeljenost za uvažavanje načela međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta, i poziva vlade i UNHCR da se nastave odazivati na potrebe izbjeglica za pomoći, sve dok za njih ne budu pronađena trajna rješenja.

(i) ŽALI zbog rasprostranjenog kršenja načela non-refoulementa i prava izbjeglica, koje u nekim slučajevima za posljedicu ima gubljenje života izbjeglica; i jako uznemiren zbog izvještaja koji ukazuju na to da je veliki broj izbjeglica i tražitelja azila prisilno vraćen i protjeran u veoma opasnim situacijama; podsjeća na to da načelo non-refoulementa ne podliježe odstupanjima.

(j) POTVRĐUJE iznova fundamentalni značaj načela non-refoulementa, koji zabranjuje protjerivanje i vraćanje izbjeglica, na bilo koji način, na granice teritorija gdje bi njihovi životi ili sloboda bili ugroženi zbog njihove rase, religije, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišlčjenja, bez obzira na to jesu li formalno dobili izbjeglički status ili ne, ili osoba u vezi sa kojima postoje razlozi da se vjeruje da bi bili u opasnosti od podvrgavanja torturi, kako je to definirano u “Konvenciji protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka ” iz 1948. godine.


181

(k) ŽALI zbog kršenja prava izbjeglica i tražitelja azila na osobnu sigurnost, uključujući seksualne i druge napade, naročito protiv žena i djece, i apelira na sve države da se pridržavaju svojih međunarodnih obaveza zaštite fizičke sigurnosti izbjeglica i tražitelja azila, i da poduzmu mjere kako bi osigurale da se takva praksa odmah prekine.

(l) IZRAZIVŠI zabrinutost zbog pogrešne upotrebe i zloupotrebe azilskih postupaka, poziva države koje su usvojile mjere čiji je cilj da obeshrabre zloupotrebu azilskih postupaka, da osiguraju da te mjere nemaju nikakve štetne posljedica po fundamentalna načela međunarodne zaštite, uključujući po instituciju azila.

(m) PODSJEĆA na svoj zaključak br. 77 (XLVI), u kojem potiče visokog komesara da se angažira u konsultacijama i diskusijama o mjerama za osiguranje međunarodne zaštite svima onima kojima je potrebna, i u kojem poziva UNHCR da organizira neformalne konsultacije na tu temu; podržava dosadašnje aktivnosti UNHCR-a vezane za takve konsultacije i diskusije; i potiče UNHCR da nastavi sa ovim procesom, uz redovno obavještavanje Izvršnog komiteta.

(n) KONSTATIRA, sa zadovoljstvom, aktivnosti UNHCR-a na promicanju i propagiranju izbjegličkog prava i načela zaštite, i poziva visokog komesara da nastavi proširivati i jačati aktivnosti Komesarijata na promicanju i obučavanju, uključujući u oblasti sprečavanja i reduciranja apatridije i srodnih državljanskih pitanja, a uz aktivnu podršku država i kroz čvršću suradnju sa drugim međunarodnim organizacijama, nevladinim organizacijama, akademskim institucijama i drugim relevantnim organizacijama.

(o) PODSJEĆA na svoj zahtjev da UNHCR podržava i promiče napore koje države ulažu na formuliranju i provedbi kriterija i smjernica za reagiranje na proganjanje koje je naročito usmjereno na žene; pozdravlja, u tom kontekstu, sazivanje od strane UNHCR-a, a u februaru 1996. godine, “Simpozija o rodno-utemeljenom proganjanju” (1), čija je svrha bila međusobno ustupanje informacija o inicijativama država u ovom smislu; i potiče UNHCR da nastavi i intenzivira svoje napore za zaštitu žena, koje osjećaju osnovan strah od proganjanja; i poziva države da usvoje pristup koji

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Symposium on Gender-Based persecution”, op. prev.


182

pokazuje senzitivnost prema rodnim pitanjima, i koji osigurava da kao izbjeglice budu priznate i žene, čiji se zahtjevi za izbjeglički status zasnivaju na osnovanom strahu od proganjanja, iz razloga koji su pobrojani u Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine, uključujući proganjanje putem putem seksualnog nasilja ili druge oblike rodnog proganjanja

(p) ISTIČE kako je značajno da se UNHCR-u omogući pristup podnositeljima zahtjeva za azil i izbjeglicama, a kako bi Visoki komesarijat mogao obavljati svoje funkcije zaštite na djelotovran način.

(q) KONSTATIRA kako su dobrovoljna repatrijacija, lokalna integracija i preseljenje u treće zemlje tradicionalna, trajna rješenja za izbjeglice, mada potvrđuje iznova kako je dobrovoljna repatrijacija izbjeglica preferirano rješenje, kadgod je izvodivo.

(r) POTVRĐUJE iznova svoj zaključak br. 67 (XLII) o preseljenju u treće zemlje kao instrumentu zaštite i trajnom rješenju; pozdravlja aktivnosti koje je nedavno poduzeo UNHCR, uključujući izdavanje “Priručnika o kriterijima i postupcima za preseljenje u treće zemlje” (1); i potiče aktivnosti na obučavanju, kojima se pruža podrška operacijama preseljenja na terenu.

(s) PRIZNAJE napore u oblasti preseljenja, a koje ulažu vlade, te napore koje ulaže UNHCR sa ciljem iskorištavanja svih prilika za preseljenje u treće zemlje i iznalaženja rješenja za pojedinačne izbjeglice za koje smatra da im je preseljenje u treće zemlje potrebno; i, s tim u vezi, urgira na vlade da se aktivno odazovu na potrebe izbjeglica za preseljenjem u treće zemlje, a u duhu uzajamne podjele tereta.

(t) POTIČE redovitu razmjenu informacija, kao dio neprekidnih konsultacija UNHCR-a sa vladama i nevladinim organizacijama, a o preseljenju u treće zemlje.

(u) PONAVLJA pravo svih osoba da se vrate u svoje zemlje i obavezu

svih država da prime i omoguće povratak i reintegraciju svojih državljana; te preporučuje državama da, u okvirima međunarodne suradnje, ispitaju strategije za olakšavanje povratka, u uvjetima sigurnosti i dostojanstva, onih osoba koji nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Resettlement Handbook”, op. prev.


183

(v) POTIČE, u ovom kontekstu, UNHCR da, u suradnji sa drugim odgovarajućim međunarodnim organizacijama, nastavi konsultativni proces započet 1995. godine, a o načinima kojima se olakšava proces povratka.

(w) PODSJETIVŠI na uzajamnu povezanost zaštite i rješenja, kao i na poželjnost prevencije, uključujući putem poštivanja ljudskih prava i provedbe relevantnih instrumenata i standarda, uz obraćanje naročite pažnje na odgovornost država za razrješavanje izbjegličkih situacija i, naročito u slučaju zemalja porijekla, za uklanjanje uzroka izbjegličkih tokova, poziva UNHCR da nastavi sa svojim aktivnostima na pružanju podrške izgradnji nacionalnih, pravnih i sudskih kapaciteta, kada je to primjereno, i da u tom smislu surađuje sa Visokim komesarijatom Ujedinjenih naroda za ljudska prava i sa drugim relevantnim organizacijama.


184

BR. 80 (XLVII) SVEOBUHVATNI I REGIONALNI PRISTUPI

UNUTAR SISTEMA ZAŠTITE Izvršni komitet,

PREPOZNAVŠI kako su bazični uzroci nedobrovoljnog raseljavanja stanovništva velikih razmjera kompleksni i međusobno srodni i kako obuhvataju teška kršenja ljudskih prava, uključujući u oružanim sukobima, siromaštvu i ekonomskom krahu, političkim sukobima, etničkim napetostima i napetostima između zajednica, i u uništavanju prirodnog okoliša, te kako je potrebno da međunarodna zajednica rješava ove uzroke na složan i holistički način;

POTVRDIVŠI iznova, u tom pogledu, zaključak br. 40 (XXXVI) o dobrovoljnoj repatrijaciji, u kojem navodi da je aspekt uzročnosti od presudnog značaja za pitanje rješenja i da međunarodni napori trebaju biti usmjereni i na otklanjanje uzroka kretanju izbjeglica; istakavši nadalje kako je elementarni uvjet za sprečavanje izbjegličkih tokova da direktno zainteresirane države pokažu dostatnu političku volju za rješavanje uzroka, koji su u samom izvorištu izbjegličkih kretanja;

PODSJETIVŠI na svoj poticaj visokom komesaru da se angažira u konsultacijama o mogućnostima i inicijativama u specifičnim područjima sa kompleksnim problemima prisilnog kretanja stanovništva, kao i o postizanju cilja pružanja međunarodne zaštite svima kojima je potrebna;

PRIMIVŠI na znanje kako sprečavanje takvih situacija i reagiranje na njih može izlaziti izvan granica mandata i kapaciteta UNHCR-a;

PRIMIVŠI na znanje nadalje kako interno raseljene osobe ostaju u

teritorijalnoj nadležnosti njihovih vlastitih zemalja i kako glavnu odgovornost za njihovu skrb i zaštitu snose predmetne države;

SVJESTAN da nedobrovoljno raseljavanje stanovništva, osim ljudske patnje koju uključuje, može nametnuti i značajne međuregionalne terete, a možda i utjecati na sigurnost i stabilnost na regionalnom nivou;


185

PRIZNAVŠI poželjnost sveobuhvatnog pristupa međunarodne zajednice problemima izbjeglica i raseljenih osoba, uključujući rješavanje korijenitih uzroka, jačanje spremnosti za urgentne situacije i reagiranje na takve situacije, pružanje djelotvorne zaštite, i postizanje trajnih rješenja:

(a) NAGLAŠAVA obavezu država da osiguraju uvjete koji neće prisiljavati ljude na bježanje u strahu, da podržavaju instituciju azila, da stvaraju uvjete koji pogoduju dobrovoljnoj repatrijaciji, da poduzmu korake kako bi zadovoljile elementarne humanitarne potrebe, i da sarađuju sa zemljama koje trpe najveći pritisak uslijed prisutnosti izbjeglica u velikim razmjerama.

(b) POTVRĐUJE iznova vrijednost sveobuhvatnog pristupa, u kojem UNHCR ima važnu ulogu, putem svoje prisutnosti i aktivnosti u zemljama porijekla, kao i u zemljama azila; posebno proces CIREFCA (1) i “Sveobuhvatni plan akcije i repatrijacija u Mozambik” (2); i podsjeća na to da je visokom komesaru povjeren mandat da promiče dobrovoljnu repatrijaciju poduzimanjem različitih inicijativa, uključujući promicanje dijaloga između svih glavnih strana, olakšavanje komunikacije među njima, i djelovanje u svojstvu posrednika ili komunikacijskog kanala.

(c) PODVLAČI vrijednost regionalne suradnje, kakva je ilustrirana ovim

pristupima, u rješavanju nedobrovoljnog raseljavanja na način koji obuhvata i političke dimenzije uzroka ovog problema.

(d) PODSJEĆA na to da, iako ne postoji shematski plan takvog pristupa, stavovi o zaštiti trebaju voditi cjelokupan proces ka postizanju rješenja, a standardi trebaju biti primjenjivani dosljedno.

(e) POTIČE države da u koordinaciji i suradnji jedne sa drugima i, gdje

je to primjereno, sa međunarodnim organizacijama, razmotre usvajanje sveobuhvatnog pristupa konkretnim problemima raseljavanja, koji bi bio zasnovan na zaštiti, i kao najvažnije elemente takvog pristupa izdvaja:

(1) Akronim od španske fraze “Conferencia Internacional sobre Refugiados, Desplazados y Repatriados de Centro América” (Međunarodna konferencija o izbjeglicama, raseljenim osobama i povratnicima u Centralnoj Americi) , op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Comprehensive Plan of Action and Repatriation to Mozambique”, op. prev.


186

(i) zaštitu svih ljudskih prava, uključujući pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost, kao i pravo da ne budu podvrgnuti torturi i drugom okrutnom, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju; pravo da napuste svoju zemlju i da se u nju vrate; načelo nediskriminacije, uključujući zaštitu manjina; i pravo na državljanstvo;

(ii) promicanje vladavine prava putem izgradnje nacionalnih pravnih i

sudskih kapaciteta; (iii) poštivanje institucije azila, uključujući fundamentalno načelo non-

refoulementa, i osiguranje međunarodne zaštite svima kojima je potrebna;

(iv) mjere na jačanju međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele

tereta; (v) podršku dugoročnom, održivom razvoju; (vi) integriranje razvojnih pristupa u stadij pružanja pomoći putem

jačanja nacionalnih kapaciteta; (vii) podršku mjerama rehabilitacije, reintegracije i rekonstrukcije, koje

će poduprijeti održivost repatrijacije; (viii) informiranje javnosti radi podizanja svijesti o pitanjima izbjeglištva i

migracije, kako u zemljama koje pružaju gostoprimstvo, tako i u zemljama porijekla, a naročito sa ciljem borbe protiv ksenofobije i rasizma;

(ix) uspostavljanje i njegovanje mehanizama osmišljenih sa namjerom

izbjegavanja ili reduciranja konflikata, jer konflikti mogu rezultirati raseljavanjem stanovništva;

(x) mjere pomirenja u slučajevima gdje su neophode i moguće,

naročito u post-konfliktnim situacijama, a radi osiguranja trajnosti postignutih rješenja;


187

(xi) obrazovanje za mir i ljudska prava, uključujući na nivou zajednice, kako u zemljama porijekla tako i u zemljama azila.

(f) POZIVA UNHCR da pruži svoju podršku i stručnost u formuliranju

sveobuhvatnog pristupa i u pomaganju državama da sistematičnije istraže gdje i na koji način bi takvi pristupi mogli biti primjereni i izvodivi.


188



BR. 81 (XLVIII) OPĆENITO

Izvršni komitet,

(a) POZDRAVLJA činjenicu da, usprkos sve većoj kompleksnosti izbjegličkih kriza, države u mnogim dijelovima svijeta nastavljaju davati azil izbjeglicama, kako na pojedinačnoj osnovi tako i u situacijama masovnog priliva.

(b) JAKO žali zbog ozbiljnih i često brutalnih kršenja ljudskih prava izbjeglica, povratnika i raseljenih osoba, a do kojih je došlo tijekom protekle godine, i ostaje naročito zaokupljen situacijom izbjeglica, tražitelja azila i raseljenih osoba u području centralne Afrike.

(c) PONAVLJA fundamentalni značaj međunarodne zaštite izbjeglica, kao i mandatnu ulogu UNHCR-a u tom pogledu, i priznaje, sa zahvalnošću, doprinos koji je visoki komesar, u suradnji sa državama i zainteresiranim agencijama, dao u promicanju zaštite izbjeglica i omogućavanju postizanja trajnih rješenja; također priznaje napore visokog komesara uložene u zajedničkom radu sa drugim humanitarnim organizacijama i organizacijama za razvoj, kao i sa državama, a sa ciljem doprinošenja razrješavanju izbjegličkih kriza i rješavanju njihovih korjenskih uzroka.

(d) NAGLAŠAVA kako je zaštita izbjeglica prvenstveno odgovornost država i kako mandatna uloga UNHCR-a, u tom pogledu, ne može biti zamjena za djelotvornu akciju, političku volju i punu suradnju država, uključujući države koje pružaju gostoprimstvo i zemlje porijekla, kao i druge međunarodne organizacije i međunarodnu zajednicu u cjelini.

(e) POZIVA države da poduzmu sve neophodne mjere kako bi osigurale djelotvornu zaštitu izbjeglica, uključujući putem nacionalnog zakonodavstva, i u suglasnosti sa njihovim obavezama shodno međunarodnim instrumentima o ljudskima pravima i humanitarnom pravu,



189

koji se direktno odnose na zaštitu izbjeglica, kao i punu suradnju sa UNHCR-om u izvršavanju njegove funkcije međunarodne zaštite i njegove uloge u nadziranju primjene međunarodnih konvencija o zaštiti izbjeglica.

(f) POZIVA države da razmotre, između ostalog kroz rad nadležnih organa Ujedinjenih naroda i drugih relevantnih međunarodnih organizacija, korake koji se mogu poduzeti kako bi se visokom komesaru pomoglo u jačanju primjene načela međunarodne zaštite u situacijama gdje je zaštita izbjeglica ugrožena, uključujući naročito u kompleksnim, urgentnim situacijama.

(g) ISTIČE značaj uloge koju ovaj Komitet ima u davanju uputa i postizanju konsenzusa o bitnoj politici i praksi zaštite i, s tim u vezi, naglašava potrebu da se zaključcima Izvršnog komiteta dā dužna pažnja.

(h) POTVRĐUJE iznova zaključak br. 80 (XLVIII) i konstatira kako sveobuhvatan pristup zaštiti izbjeglica obuhvata, između ostalog, poštivanje svih ljudskih prava; načelo non-refoulementa; pristup, konzistentno Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine, za sve tražitelje azila, pravičnim i djelotvornim postupcima za određivanje statusa i potreba za zaštitom; zabrana odbijanja na granicama bez primjene tih postupaka; azil; pružanje svake neophodne materijalne pomoći; i iznalaženje trajnih rješenja koja uvažavaju ljudsko dostojanstvo i vrijednosti.

(i) PREPOZNAJE fundamentalni značaj načela non-refoulementa, koji zabranjuje protjerivanje i vraćanje izbjeglica, na bilo koji način, na granice teritorija gdje bi njihovi životi ili sloboda bili ugroženi zbog njihove rase, religije, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja, bez obzira na to jesu li formalno dobili izbjeglički status ili ne, ili osoba u vezi sa kojima postoje suštinski razlozi da se vjeruje da bi bile u opasnosti od podvrgavanja torturi, kako je to definirano u “Konvenciji protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni ili postupaka” iz 1948. godine

(j) PRIZNAJE da zemlje azila snose težak teret, a naročito zemlje u razvoju, zemlje u tranziciji i zemlje sa ograničenim resursima koje, zbog svoje lokacije, pružaju gostoprimstvo velikom broju izbjeglica i tražitelja azila; ponavlja, s tim u vezi, svoju opredijeljenost za uvažavanje načela međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta, i poziva vlade, UNHCR


190

i međunarodnu zajednicu da se nastave odazivati na potrebe izbjeglica za pomoći, sve dok za njih ne budu pronađena trajna rješenja.

(k) POTIČE države i UNHCR da, u relevantnim slučajevima, nastave promicati regionalne inicijative za zaštitu izbjeglica i postizanje trajnih rješenja, te da osiguraju da već formulirani regionalni standardi budu u potpunosti usklađeni sa univerzalno priznatim standardima i da odgovaraju specifičnim regionalnim okolnostima i potrebama za zaštitom.

(l) POZDRAVLJA pristupanje Estonije, Letonije i Litve Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine, čime je broj država članica jednog ili oba ova instrumenta dostigao cifru od 135 država.

(m) KONSTATIRA, sa zahvalnošću, da jedan broj država, koje nisu članice Konvencije iz 1951. godine i njenog Protokola iz 1967. godine, i dalje održava velikodušan pristup azilu; usprkos tome, s obzirom na činjenicu da više od pedeset država tek treba pristupiti ovim instrumentima, potiče visokog komesara da nastavi promicati dalje pristupanje; i urgira na sve države, koje to još nisu učinile, da im pristupe i u potpunosti provode ove instrumente, kao i, tamo gdje su primjenjivi, relevantne regionalne instrumente za zaštitu izbjeglica, jačajući time strukturu međunarodne zaštite.

(n) POZIVA države potpisnice Konvencije iz 1951. godine, odnosno Protokola iz 1967. godine, koje su, u vrijeme pristupanja, stavile rezerve na bilo koju odredbu ovih instrumenata, da te rezerve preispitaju sa ciljem njihovog povlačenja.

(o) POZDRAVLJA sve veći broj država koje pristupaju “Konvenciji o statusu osoba bez državljanstva” iz 1954. godine i “Konvenciji o smanjenju broja osoba bez državljanstva” iz 1961. godine, i potiče UNHCR da, u suradnji sa zainteresiranim organizacijama, nastavi sa svojim nastojanjima na promicanju daljeg pristupanja oboma instrumentima, kao i sa pružanjem tehničkih i savjetodavnih usluga širom svijeta, širenjem informacija o pitanjima apatridije i državljanstva, i jačanjem suradnje sa državama i drugim organizacijama zainteresiranim za ovu oblast.

(p) UZIMA na znanje diskusije vođene o mjerama za osiguranje međunarodne zaštite svima kojima je ona potrebna, i potiče UNHCR da


191

nastavi organizirati neformalne konsultacije, sa ciljem postizanja daljeg napretka u ovom području, uključujući putem ispitivanja mogućnosti za formuliranje vodećih načela.

(q) KONSTATIRA kako su dobrovoljna repatrijacija, lokalna integracija i preseljenje u treće zemlje tradicionalna trajna rješenja za izbjeglice; potvrđuje kako je dobrovoljna repatrijacija izbjeglica preferirano rješenje, kada je izvodivo; i poziva zemlje porijekla, zemlje azila, UNHCR i međunarodnu zajednicu da poduzmu sve neophodne mjere kako bi omogućili izbjeglicama da slobodno ostvaruju svoje pravo na povratak kućama, u uvjetima sigurnosti i dostojanstva.

(r) POTVRĐUJE iznova trajni značaj preseljenja u treće zemlje, kao instrumenta zaštite i uzajamne podjele tereta i kao trajnog rješenja u specifičnim okolnostima; potiče sve vlade, koje su to u stanju učiniti, da ulože napore kako bi omogućile preseljenje izbjeglica; potiče vlade koje još nisu ponudile izbjeglicama prilike za preseljenje, a u stanju su to učiniti, da i same ponude takve prilike, i traži od UNHCR-a da na četrdesetdevetom zasjedanju Izvršnog komiteta podnese izvještaj o aktivnostima preseljenja u treće zemlje.

(s) POTVRĐUJE iznova pravo svih osoba da se vrate u svoje zemlje, i obavezu država da olakšaju povratak i reintegraciju svojih državljana; preporučuje državama da, u okvirima međunarodne suradnje, ispitaju strategije za olakšani povratak osoba koje nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, a u uvjetima sigurnosti i dostojanstva; i potiče UNHCR da nastavi, u suradnji sa drugim odgovarajućim međunarodnim organizacijama, izviđati načine za olakšani proces vraćanja pojedinaca, za koje je u pravičnim i djelotvornim postupcima ustanovljeno kako nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, te da o tome obavijesti Stalni komitet.

(t) POTVRĐUJE iznova svoje zaključke br. 39 (XXXVI), 54 (XXXIX), 60 (XL), 64 (XLI) i 73 (XLIV), i urgira na države, UNHCR i druge humanitarne organizacije da, shodno okolnostima, poduzmu sve neophodne korake za provedbu ovih zaključaka, uključujući putem priznavanja, kao izbjeglica, žena čiji se zahtjevi za izbjeglički status zasnivaju na osnovanom strahu od proganjanja, iz razloga koji su pobrojani u Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine, uključujući proganjanje putem seksualnog nasilja ili druge oblike rodnog proganjanja; integriranjem aktivnosti, u ime izbjeglih žena, u


192

sve aspekte planiranja i provedbe programa; i poduzimanjem mjera za eliminaciju nasilja nad ženama i djevojčicama.

(u) KONSTATIRA, sa zadovoljstvom, aktivnosti UNHCR-a na propagiranju i obučavanju, u vezi sa promicanjem izbjegličkog prava i načela zaštite izbjeglica, i poziva visokog komesara da nastavi jačati rad Komesarijata na promicanju izbjegličkog prava, a uz aktivnu podršku država i kroz veću suradnju sa nevladinim organizacijama, akademskim institucijama i drugim relevantnim organizacijama.


193

BR. 82 (XLVIII) ZAKLJUČAK O ZAŠTITI AZILA

Izvršni komitet,

(a) PODSJEĆA na fundamentalni značaj funkcije međunarodne zaštite, čiji je nositelj visoki komesar.

(b) POTVRĐUJE iznova da institucija azila, koja direktno proistječe iz prava na traženje i uživanje azila iz člana 14(1) Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine, spada među najosnovnije mehanizme za međunarodnu zaštitu izbjeglica.

(c) KONSTATIRA, sa zabrinutošću, da rastuća kompleksnost izbjegličkih kriza postavlja ozbiljne i nove izazove pred instituciju azila.

(d) ISTIČE iznova, u svjetlu ovih izazova, potrebu za punim poštovanjem institucije azila općenito i smatra da je pravo vrijeme da skrene pažnju na njene sljedeće posebne aspekte:

(i) načelo non-refoulementa, koje zabranjuje protjerivanje i vraćanje izbjeglica, na bilo koji mogući način, na granice teritorija gdje bi njihovi životi ili sloboda bili ugroženi zbog njihove rase, religije, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi, ili političkog mišljenja, bez obzira na to jesu li formalno dobili izbjeglički status ili ne, ili osoba u vezi sa kojima postoje suštinski razlozi da se vjeruje da bi bile podvrgnute torturi, kako je to navedeno u “Konvenciji protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka” iz 1948. godine;

(ii) pristup, u skladu sa Konvencijom iz 1951. i Protokolom iz 1967. godine, tražitelja azila pravičnim i djelotvornim postupcima za određivanje statusa i potrebe za zaštitom;

(iii) potrebu za prihvatom izbjeglica na teritorije država, što uključuje

zabranu odbijanja na granicama, bez pristupa pravičnim i djelotovornim postupcima za određivanje statusa i potrebe za zaštitom;


194

(iv) potrebu da UNHCR ima neodložan, neometan i siguran pristup osobama koje su predmet brige visokog komesara;

(v) potrebu za skrupuloznom primjenom klauzula o isključenju,

definiranih u članu 1F Konvencije iz 1951. godine i u drugim relevantnim međunarodnim instrumentima, kako bi se osiguralo da integritet institucije azila ne bude zloupotrijebljen proširivanjem zaštite na one koji na nju nemaju prava;

(vi) obavezu da se prema tražiteljima azila i izbjeglicama postupa u skladu sa pozitivnim standardima ljudskih prava i izbjegličkog prava, definiranim u relevantnim međunarodnim instrumentima;

(vii) odgovornost država koje pružaju gostoprimstvo izbjeglicama da,

kada rade sa međunarodnim organizacijama, gdje je to primjereno, prepoznaju i odvoje od izbjegličke populacije sve naoružane ili vojne elemente, te da smjeste izbjeglice na sigurne lokacije koje su, koliko god je to moguće, smještene na razložnoj udaljenosti od granice sa zemljom porijekla, a sa ciljem očuvanja mirne prirode azila;

(viii) obavezu izbjeglica i tražitelja azila da poštuju i pridržavaju se

zakona države koja im je pružila gostoprimstvo.

(e) Poziva sve zainteresirane strane da poštuju i pridržavaju se propisa na kojima se zasniva institucija azila, te da svoje obaveze izvršavaju u duhu istinske čovjekoljubivosti, međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta.


195

BR. 83 (XLVIII) ZAKLJUČAK O SIGURNOSTI OSOBLJA UNHCR-a

I DRUGIH HUMANITARNIH KADROVA

Izvršni komitet,

ISTAKAVŠI humanitarni i nepolitički karakter mandata UNHCR-a;

NAGLASIVŠI kako sve države moraju poštivati i promicati načela i norme međunarodnog humanitarnog prava, uključujući one koji se odnose na zaštitu i sigurnost humanitarnog kadra, i uzevši na znanje “Konvenciju o sigurnosti osoblja Ujedinjenih naroda i pridruženog osoblja” (1) iz 1994. godine, kao i na “Predsjedničku izjavu Vijeća sigurnosti” (2) S/PRST/1997/34;

PRIMIJETIVŠI kako se od lokalnog i međunarodnog osoblja UNHCR-a i njegovih provedbenih partnera, kao i od drugih humanitarnih kadrova, sve više traži da djeluju u područjima zahvaćenim sukobima i u opasnim situacijama, koje za sobom povlače fizičke rizike i psihički stres;

ODAVŠI priznanje osoblju visokog komesara za hrabrost i požrtvovanost sa kojima obavljaju svoje dužnosti u područjima zahvaćenim sukobima i u opasnim uvjetima, i iskazavši počast onim članovima osoblja i njihovim porodicama, koji su pretrpjeli težak psihički stres ili fizičku povredu, ili čiji su životi bili ugroženi ili izgubljeni dok su obavljali svoju dužnost:

(a) OŠTRO osuđuje sve radnje koje ometaju ili sprečavaju osoblje UNHCR-a i njegove provedbene partnere, kao i druge humanitarne kadrove, u vršenju njihovih humanitarnih funkcija, ili koje za sobom povlače njihovo podvrgavanje prijetnjama, upotrebi sile i fizičkim napadima, što često rezultira ranjavanjem ili smrću.

(b) POZIVA države i sve zainteresirane strane:

(i) da se uzdrže od svih radnji koje sprečavaju ili ometaju osoblje UNHCR-a i njegove provedbene partnere, kao i druge

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Convention on the Safety of United Nations and Associated Personnel”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Security Council Presidential Statement”, op. prev.


196

humanitarne kadrove, u izvršavanju funkcija koje se traže shodno njihovom mandatu;

(ii) da poduzmu sve moguće mjere kako bi zaštitile fizičku sigurnost i

imovinu osoblja UNHCR-a i njegovih provedbenih partnera, kao i drugih humanitarnih kadrova;

(iii) da olakšavaju izvršavanje mandatnih funkcija UNHCR-a i njegovih

provedbenih partnera, kao i drugih humanitarnih organizacija.

(c) TRAŽI od država da poduzmu sve neophodne mjere kako bi u potpunosti istražile svako krivično djelo počinjeno protiv osoblja UNHCR-a i njegovih provedbenih partnera, kao i protiv drugih humanitarnih kadrova, i kako bi osobe koje su odgovorne za ta djela izvela pred lice pravde.

(d) POTVRĐUJE iznova kako je i dalje ozbiljno zabrinut za stresnu i sigurnosnu situaciju osoblja UNHCR-a i njegovih provedbenih partnera, kao i drugih humanitarnih kadrova, i:

(i) potiče UNHCR da posveti svoju punu pažnju ispitivanju i usvajanju mjera za unapređenje zaštite i sigurnosti osoblja, a u suradnji, po potrebi, sa drugim relevantnim međunarodnim organizacijama i organima;

(ii) poziva visokog komesara da nastavi skretati pažnju

“Savjetodavnom komitetu za koordinaciju” (1) na ovo pitanje, a sa ciljem izrade, u konsultacijama sa “Uredom Koordinatora Ujedinjenih naroda za sigurnost” (2), preporuka o mjerama koje treba poduzeti kako bi se unaprijedila sigurnost osoblja UNHCR-a i njegovih provedbenih partnera, kao i drugih humanitarnih kadrova.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Advisory Committee on Coordination ”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Office of the United Nations Security Coordinator ”, op. prev.


197

BR. 84 (XLVIII) ZAKLJUČAK O DJECI I ADOLESCENTIMA

U IZBJEGLIŠTVU

Izvršni komitet,

UVIDJEVŠI da djeca i adolescenti čine većinu izbjeglica i drugih osoba koje su predmet brige UNHCR-a;

SVJESTAN ljudskih prava i dostojanstva sve djece i adolescenata u izbjeglištvu i toga da zbog njihovih posebnih potreba i ugroženosti, unutar šire izbjegličke populacije, oni trebaju biti među prvima koji će primiti zaštitu i pomoć u svakoj izbjegličkoj situaciji;

ZABRINUT ozbiljno da djeca i adolescenti u izbjeglištvu i dalje bivaju izloženi razdvajanju od porodica, fizičkom nasilju i drugim kršenjima njihovih ljudskih prava, uključujući seksualno zlostavljanje i eksploataciju, te vojne ili oružane napade;

PODSJETIVŠI na fundamentalni značaj koju Konvencija o pravima djeteta ima za pravni okvir zaštite djece i adolescenata u izbjeglištvu i za promicanje njihovih najboljih interesa;

PODSJETIVŠI na to da Konvencija o pravima djeteta u svojoj preambuli navodi kako dijete, radi punog i skladnog razvoja njegove ličnosti, treba rasti u porodičnoj sredini, u atmosferi sreće, ljubavi i razumijevanja;

POZDRAVLJAJUĆI “Studiju Ujedinjenih naroda o utjecaju oružanih sukoba na djecu” (“studiju Machel”) (1) i imenovanje specijalnog predstavnika generalnog sekretara za djecu u oružanim sukobima;

PRIMIVŠI na znanje, sa zanimanjem, UNHCR-ovu strategiju daljeg praćenja studije Machel i odavši priznanje za utvrđivanje operativnih ciljeva aktivnosti vezanih za djecu i adolescente u izbjeglištvu;

POTVRDIVŠI iznova svoje zaključke br. 47 (XXXVIII) i br. 59 (XL) o djeci i adolescentima u izbjeglištvu i naglasivši njihovu trajnu vrijednost:

(1) Naziv na engleskom jeziku: “United Nations Study on the Impact of Armed Conflicts on Children” (“the Machel Study”), op. prev.


198

(a) POZIVA države i relevantne strane da poštuju i pridržavaju se prava i načela koji su u skladu sa međunarodnim pravom o ljudskim pravima i međunarodnim humanitarnim pravom i koji su posebno relevantni za međunarodnu zaštitu izbjeglica, a naročito za zaštitu djece i adolescenata u izbjeglištvu, uključujući:

(i) načelo najboljeg interesa djeteta i ulogu porodice kao fundamentalne društvene grupe koja se brine za zaštitu i dobrobit djece i adolescenata;

(ii) fundamentalno pravo djece i adolescenata na život, slobodu, osobnu sigurnost i pravo da ne budu podvrgnuti torturi i okrutnom, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju;

(iii) pravo djece i adolescenata na obrazovanje, adekvatnu ishranu i najviše ostvarive standarde zdravstvene zaštite;

(iv) pravo djece, koja su zahvaćena oružanim sukobom, na posebnu zaštitu i postupanje, pritom uzimajući u obzir naročitu podložnost izbjegle djece da budu prisilno izloženi rizicima ranjavanja, eksploatacije i smrti, a u vezi sa oružanim sukobom;

(v) pravo djece na zaštitu od škodljivih tradicionalnih običaja i od svih drugih oblika eksploatacije.

(b) URGIRA na države i zainteresirane strane da poduzmu sve moguće

mjere na zaštiti djece i adolescenata u izbjeglištvu, između ostalog:

(i) putem sprečavanja razdvajanja djece i adolescenata u izbjeglištvu od njihovih porodica, te promicanja zbrinjavanja, zaštite, traganja za porodicama maloljetnih osoba bez pratnje i spajanjem tih porodica;

(ii) putem očuvanja fizičke sigurnosti djece i adolescenata u izbjeglištvu, smještanja kampova i naselja na razložnu udaljenosti od granice sa njihovom zemljom porijekla i poduzimanja koraka na zaštiti civilnog karaktera i humanitarne prirode izbjegličkih kampova i naselja;


199

(iii) putem prevencije seksualnog nasilja, eksploatacije, trgovine ljudima i zlostavljanja; putem zbrinjavanja potreba i prava djece i adolescenata koji su žrtve, kroz osiguranje odgovarajućih pravnih lijekova i rehabilitacije; i putem daljnjeg provođenja “Akcionog plana Svjetskog kongresa o seksualnoj eksploataciji djece” (1) održanog u Štokholmu 1996. godine;

(iv) putem osiguranja odgovarajuće obuke vojnog osoblja i osoblja mirovnih snaga o ljudskim pravima i humanitarnoj zaštiti na koje djeca i adolescenti imaju pravo, te putem pozivanja svih strana na odgovornost zbog povrede takvih prava i zaštite u izbjegličkim situacijama;

(v) putem osiguranja pristupa obrazovanju i prava djeteta na slobodu mišljenja, savjesti i religije;

(vi) putem pružanja medicinske ili druge posebne njege, uključujući pomoć u rehabilitaciji, a sa ciljem pomaganja društvene reintegracije djece i adolescenata u izbjeglištvu, naročito onih koji su bez pratnje ili koji su postali siročad.

(c) POZIVA UNHCR da nastavi sa procesom potpunog integriranja

prava djeteta u njegovu politiku i programe; da unaprijedi svoje operativne metode za procjenu potreba djece i adolescenata u izbjeglištvu; da shodno tome obuči svoje osoblje i partnere u izvršenju ovih aktivnosti; da formulira preventivne strategije; te da ojača suradnju sa državama, UNICEF-om, WFP-om, Visokim komesarijatom za ljudska prava, ICRC-om, nevladinim organizacijama i drugim zainteresiranim akterima.

(d) POZIVA UNHCR da u program rada Stalnog komiteta za 1998. godinu uključi izvještaj o provedbi svoje strategije za dalje praćenje studije Machel, sa posebnim osvrtom na utvrđivanje operativnih zadataka vezanih za djecu i adolescente u izbjeglištvu, te na identificiranju napretka u oblasti kadrovske politike, obuke i budžetskog planiranja, kako bi se postigli zadati ciljevi; kao i da podnese izvještaj o njegovim daljnim aktivnostima vezanim za evaluaciju UNHCR-ovih nastojanja na polju programiranja i zaštite, a u ime djece i adolescenata u izbjeglištvu.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Plan of Action of the 1996 Stockholm World Congress on the Sexual Exploitation of Children”, op. prev.


200

(e) POZIVA sve države da konstruktivno učestvuju u pregovorima o fakultativnom protokolu, uz Konvenciju o pravima djeteta, a o uključenosti djece u oružane sukobe, sa ciljem bržeg postizanja sporazuma o tekstu samog protokola.


201



BR. 85 (XLIX) ZAKLJUČAK O MEĐUNARODNOJ ZAŠTITI Izvršni komitet, Situacija u oblasti zaštite

(a) POZDRAVLJA činjenicu da mnoge države nastavljaju davati azil izbjeglicama, kako na pojedinačnoj osnovi tako i u situacijama masovnog priliva, u skladu sa međunarodnim pravom i međunarodno ustanovljenim načelima i standardima, ali žali zbog brojnih i ozbiljnih povreda tog prava, načela i standarda od strane nekih država.

(b) ŽALI, naročito, zbog činjenice da su, u izvjesnim situacijama, izbjeglice, kao i povratnici i druge osobe koje su predmet brige UNHCR-a, bili izloženi oružanim napadima, ubijanjima, silovanjima i drugim ozbiljnim povredama ili prijetnjama po njihovu osobnu sigurnost, uključujući i uskraćivanje pristupa u sigurnost, refoulement ili protjerivanje u veoma opasne situacije.

(c) IZRAŽAVA duboku zabrinutost zbog sve veće upotrebe rata i nasilja kao sredstava provođenja politike proganjanja, usmjerenog protiv ciljanih grupa, zbog njihove rase, religije, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja.

(d) PONAVLJA kako je zaštita izbjeglica prvenstveno odgovornost država i kako se ona najbolje postiže putem djelotvorne suradnje između svih država i UNHCR-a, kao i drugih međunarodnih organizacija i relevantnih aktera, a u duhu međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta.

(e) POTIČE UNHCR i države da pojačaju svoje napore na promicanju šireg pristupanja Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i njenom Protokolu iz 1967. godine, i da surađuju u promicanju univerzalne i pune provedbe ovih instrumenata.



202

Ljudska prava i zaštita izbjeglica

(f) KONSTATIRA da se ove godine obilježava 50-ta godišnjica Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, i potvrđuje iznova da je institucija azila, koja direktno proistječe iz prava na traženje i uživanje azila od proganjanja, koje je definirano u članu 14(1) Deklaracije, među najosnovnijim mehanizmima međunarodne zaštite izbjeglica.

(g) PREPOZNAJE kako je izbjegličko iskustvo, u svim svojim stadijima, usko povezano sa mjerom u kojoj države poštuju ljudska prava i fundamentalne slobode i srodna načela zaštite izbjeglica, i potvrđuje iznova, u tom pogledu, značaj obrazovnih i drugih programa za borbu protiv rasizma, diskriminacije i ksenofobije, za promicanje tolerancije i poštovanja svih osoba i njihovih ljudskih prava, za unapređenje vladavine zakona i izgradnje pravnih i sudskih kapaciteta, i za jačanje civilnog društva i održivog razvoja.

(h) ŽALI zbog činjenice da se ozbiljno i ponovljeno kršenje ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, koje je jedan od glavnih razloga izbjegličkih tokova, nastavlja kako u miru tako i u vrijeme oružanih sukoba.

(i) POTIČE UNHCR da i dalje jača suradnju sa Visokim komesarijatom za ljudska prava i sa relevantnim organima i mehanizmima za ljudska prava, kao i sa nevladinim organizacijama, a sa ciljem jačanja zaštite izbjeglica, imajući pritom na umu potrebu da se poboljša koordinacija, promiče komplementarnost i izbjegava dupliciranje napora, te da se očuva zasebni karakter pojedinačnih mandata.

(j) ŽALI zbog rodnog nasilja i zbog svih vidova diskriminacije iz razloga spolne pripadnosti, usmjerenih protiv izbjeglih i raseljenih žena i djevojčica, i poziva države da osiguraju zaštitu njihovih ljudskih prava i fizičkog i psihološkog integriteta, i stvaranje kod njih svijesti o ovim pravima.

(k) OSTAJE, također, duboko zabrinut zbog kontinuiranih kršenja prava djece u izbjeglištvu, uključujući putem njihove otmice čiji je cilj prisiljavanje na učešće u vojnim aktivnostima, kao i putem nasilničkih djela, prijetnji njihovom dostojanstvu, prisilnog odvajanja od porodica i seksualnog zlostavljanja i eksploatacije, i poziva države i relevantne strane da poduzmu sve neophodne mjere kako bi okončale ovakvo kršenje prava, a u


203

suglasnosti sa načelima i standardima izbjegličkog prava, prava o ljudskim pravima i humanitarnog prava.

(l) KONSTATIRA kako je 1999. godina proglašena međunarodnom godinom starih, i poziva UNHCR da oživi svoje napore kako bi osigurao da se prava, potrebe i dostojanstvo starijih izbjeglica u potpunosti poštuju i rješavaju putem odgovarajućih programskih aktivnosti.

(m) POTVRĐUJE iznova značaj prava na državljanstvo i poziva države da usvoje sve neophodne mjere za sprečavanje ili reduciranje apatridije, uključujući putem nacionalnog zakonodavstva i, shodno okolnostima, putem pristupanja konvencijama o apatridima i njihove provedbe; s tim u vezi, skreće posebnu i hitnu pažnju na situaciju djece, čiji su roditelji izbjeglice i tražitelji azila, koja su rođena u zemljama azila, te koja bi mogla biti apatridi ukoliko ne bude uvedeno i uvažavano odgovarajuće zakonodavstvo i postupci za njihovu registraciju. Pravo na traženje i uživanje azila

(n) PODVLAČI najviši značaj što ga za zaštitu izbjeglica ima institucija azila, čija je svrha osiguranje strukturiranog okvira za pružanje zaštite i pomoći osobama koje imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, uz omogućavanje postizanja odgovarajućih trajnih rješenja.

(o) PONAVLJA svoju opredijeljenost za načela međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta, potvrđuje iznova potrebu za mobiliziranjem sredstava za pomoć zemljama koje primaju izbjeglice, a naročito zemljama u razvoju koje pružaju gostoprimstvo velikoj većini izbjeglica u svijetu i, u tom pogledu, snose težak teret, i poziva vlade, UNHCR i međunarodnu zajednicu da se nastave odazivati na potrebe izbjeglica za azilom i pomoći, sve dok za njih ne budu pronađena trajna rješenja.

(p) PREPOZNAJE kako su međunarodna solidarnost i uzajamna podjela tereta od direktnog značaja za zadovoljavajuću provedbu načela zaštite izbjeglica; ističe, međutim, u tom pogledu, da pristup azilu i ispunjavanje, od strane država, njihovih obaveza zaštite ne bi smjeli biti uvjetovani prethodnom uspostavom aranžmana za podjelu tereta, posebno stoga što je


204

poštivanje fundamentalnih ljudskih prava i humanitarnih načela, obaveza svih članova međunarodne zajednice.

(q) JAKO žali zbog kontinuiranih incidenata i često tragičnih humanitarnih posljedica primjene refoulementa u svim njegovim oblicima, uključujući putem udaljenja po skraćenom postupku, ponekad i an mas, i ponavlja, u tom pogledu, potrebu za prihvatom izbjeglica na teritorije država, koja uključuje zabranu odbijanja na granici bez pristupa pravičnim i djelotvornim postupcima za određivanja njihovog statusa i potreba za zaštitom.

(r) SNAŽNO urgira na države da osmisle i primjenjuju postupke za obradu zahtjeva za izbjeglički status, koji bi se podudarali sa načelima zaštite iz pozitivnih, univerzalnih instrumenata o izbjeglicama i iz regionalnih instrumenata o izbjeglicama usklađenim sa međunarodnim standardima, kao i sa standardima što ih preporučuje Izvršni komitet.

(s) KONSTATIRA, sa zabrinutošću, izvještaje iz zemalja o rastućem trendu pogrešne upotrebe ili zloupotrebe nacionalnih postupaka za određivanje statusa izbjeglice; priznaje potrebu da se države bave rješavanjem ovog problema kako na nacionalnom nivou tako i putem međunarodne suradnje; urgira, međutim, na države da osiguraju da njihovi nacionalni zakoni i administrativna praksa, uključujući mjere za kontrolu migracije, budu kompatibilni sa načelima i standardima pozitivnog izbjegličkog prava i prava o ljudskim pravima, koji su definirani u relevantnim međunarodnim instrumentima.

(t) NAGLAŠAVA obavezu tražitelja azila i izbjeglica da se pridržavaju zakona i propisa zemlje u kojoj se nalaze. Jedinstvo porodice

(u) PODSJEĆA na to da član 16(3) Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i član 23(1) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima proklamiraju kako je porodica prirodna i fundamentalna grupna jedinica društva i da ima pravo na zaštitu od strane društva i države.


205

(v) PREPORUČUJE da vlade poduzmu odgovarajuće mjere kako bi osigurale da jedinstvo porodice bude očuvano, posebno u slučajevima kada je domaćin porodice prihvaćen u tu zemlju kao izbjeglica.

(w) POTIČE države da, u skladu sa relevantnim načelima i standardima, provode mjere za olakšano spajanje izbjegličkih porodica na njihovom teritoriju, naročito putem razmatranja svih srodnih zahtjeva u pozitivnom i humanitarnom duhu, i bez nepotrebnog odlaganja.

(x) POTIČE države, koje to još nisu učinile, da razmotre uspostavljanje pravnog okvira kojim bi, na nacionalnom nivou, učinile operativnim pravo svih izbjeglica na jedinstvo porodice, vodeći računa o ljudskim pravima izbjeglica i njihovih porodica. Mješoviti tokovi i olakšani povratak

(y) NAGLAŠAVA kako odlivi ljudi mogu uključivati i izbjeglice i osobe koje nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom i nemaju pravo na nju, i stoga konstatira kako je pravilna i pažljiva diferencijacija ovih dvaju grupa od najvišeg značaja za identificiranje bilo koje potrebe za zaštitom, koja bi vraćanje dotične osobe činila neprimjerenim.

(z) POTVRĐUJE iznova fundamentalno pravo svih ljudi da napuste vlastite zemlje i da se vrate u njih, kao i obavezu država da prime natrag njihove vlastite državljane, i ostaje ozbiljno zabrinut, u pogledu vraćanja osoba koje nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, zato što neke zemlje i dalje ograničavaju povratak svojih državljana, bilo izravno ili putem zakona i prakse koji djelotvorno sprečavaju ekspeditivan povratak.

(aa) ISTIČE da, u pogledu vraćanja u treću zemlju tražitelja azila o čijem zahtjevu tek treba biti odlučeno, a sa teritorija zemlje u kojoj je zahtjev podnesen, uključujući sukladno bilateralnim ili multilateralnim sporazumima o ponovnom prihvatu, treba utvrditi da će treća zemlja postupati prema tražitelju azila (tražiteljima azila) u skladu sa prihvaćenim međunarodnim standardima, da će osigurati djelotvornu zaštitu od refoulementa, i pružiti tražitelju azila (tražiteljima azila) mogućnost da traži i uživa azil.

(bb) DUBOKO žali zbog upotrebe ove prakse vraćanja tražitelja azila i osoba koje nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, a koja ozbiljno


206

ugrožava njihovu fizičku sigurnost, i ponavlja, u tom pogledu, kako, bez obzira na status dotičnih osoba, vraćanje treba biti izvršeno na human način i uz puno poštivanje njihovih ljudskih prava i dostojanstva, te bez pribjegavanja pretjeranoj sili. Pritvaranje tražitelja azila

(cc) PODSJEĆA na član 31. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i potvrđuje iznova zaključak br. 44 (XXXVII) o pritvaranju izbjeglica i tražitelja azila.

(dd) ŽALI zbog činjenice da mnoge zemlje nastavljaju rutinski pritvarati tražitelje azila (uključujući maloljetnike) na proizvoljnoj osnovi, na neopravdano dugo vrijeme i bez pružanja adekvatnog pristupa UNHCR-u i pravičnim postupcima za pravovremenu reviziju njihovog pritvaranja; konstatira kako je takva praksa pritvaranja nespojiva sa ustanovljenim standardima ljudskih prava i urgira na države da aktivnije istraže sve moguće alternative pritvoru.

(ee) KONSTATIRA, sa zabrinutošću, kako tražitelji azila koji su u pritvoru samo zbog nezakonitog ulaska ili prisutnosti u zemlji, često bivaju držani zajedno sa osobama pritvorenim kao obični kriminalci, i ponavlja da je takva praksa nepoželjna i mora se izbjegavati kadgod je to moguće, te da se tražitelji azila ne smiju smještati na lokacije gdje bi njihova fizička sigurnost bila ugrožena. Trajna rješenja

(ff) URGIRA na države, posebice na zemlje porijekla izbjeglica, da surađuju na bilateralnom, regionalnom i univerzalnom nivou kako bi, kako preventivno tako i kurativno, radile na rješavanju bazičnih uzroka izbjegličkih tokova, i kako bi omogućile pravična i trajna rješenja.

(gg) PODSJEĆA na zaključak br. 62 (XLI), u kojem navodi da dobrovoljna repatrijacija, lokalna integracija i preseljenje u treće zemlje, odnosno tradicionalna rješenja za izbjeglice, svi ostaju vitalni i značajni odgovori na izbjegličke situacije, iako je dobrovoljna repatrijacija nadmoćno rješenje.


207

(hh) POZIVA zemlje porijekla, zemlje azila, UNHCR i međunarodnu zajednicu da poduzmu sve neophodne mjere kako bi omogućili izbjeglicama da slobodno ostvaruju svoje pravo na povratak kući, u uvjetima sigurnosti i dostojanstva.

(ii) NAGLAŠAVA značaj pomirenja za olakšani povratak i njegovu trajnost, i poziva države i sve druge aktere, uključujući i same izbjeglice, da svojevoljno i požrtvovano surađuju u svim inicijativama koje se poduzimaju radi donošenja trajnog mira i pravde u zajednice koje su u procesu reintegracije.

(jj) POTVRĐUJE iznova kontinuirani značaj preseljenja u treće zemlje, kao instrumenta zaštite i elementa uzajamne podjele tereta; poziva UNHCR da nastavi raditi sa zemljama preseljenja na unapređenju efikasnosti i pravovremenog pružanja prilika za preseljenje onim osobama za koje je preseljenje u treće zemlje primjereno rješenje; potiče države koje još nisu ponudile izbjeglicama prilike za preseljenje, a koje su to u stanju učiniti, da i same ponude takve prilike, i poziva države i UNHCR da posvete naročitu pažnju preseljenju u treće zemlje, pojedinačnih izbjeglica sa posebnim potrebama za zaštitom, uključujući žene iz rizičnih grupa, maloljetnike, adolescente, starije osobe i osobe koje su preživjele torturu.


208

BR. 86 (XLIX) ODLUKA O NEFORMALNIM KONSULTACIJAMA

O PITANJIMA ZAŠTITE

Izvršni komitet,

POTVRĐUJE kako su se neformalne konsultacije o mjerama osiguranja međunarodne zaštite za sve kojima je potrebna, pokazale kao dragocjen forum za konstruktivnu diskusiju o kompleksnim pitanjima zaštite na otvoren način; i traži od UNHCR-a da, u konsultacijama sa državama, nastavi povremeno organizirati, u granicama raspoloživih sredstava i uz široko učešće, neformalne konsultacije eksperata pitanjima zaštite koja su tom trenutku aktualna.


209



BR. 87 (L) OPĆENITO Izvršni komitet, Situacija u oblasti zaštite

(a) JAKO žali zbog ozbiljnih kršenja međunarodno priznatih prava izbjeglica, tražitelja azila i drugih osoba koje su predmet brige, a tijekom protekle godine, i ostaje posebice zaokupljen činjenicom da sistematska kršenja ljudskih prava, eklatantno zanemarivanje međunarodnog humanitarnog prava, i politika kolektivnog protjerivanja stanovništva i “etničkog čišćenja”, u mnogim regijama svijeta uzrokuju znatno raseljavanje kako unutar, tako i preko državnih granica.

(b) POTVRĐUJE iznova relevantne zaključke, posebno zaključak br. 81 (XLVIII), stav (j), u kojem je prepoznat težak teret što ga snose naročito zemlje u razvoju; i konstatira, sa zahvalnošću, kako veliki broj zemalja u razvoju, zemalja u tranziciji i drugih zemalja sa ograničenim resursima koje, zbog svoje lokacije, pružaju gostoprimstvo velikom broju izbjeglica i tražitelja azila, nastavlja davati azil i zaštitu izbjeglicama, u skladu sa međunarodnim pravom i ustanovljenim načelima i standardima.

(c) POTVRĐUJE iznova svoj zaključak br. 85 (XLIX), stav (o), obavezujući se na podržavanje načela međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta; izražava veliku zahvalnost za primjere gdje su ova načela tijekom protekle godine pretočena u konkretno djelo; i dalje potiče države i UNHCR da nastave sa svojim nastojanjima na široj primjeni ovih značajnih načela.

(d) PRIZNAJE da prisutnost masovne izbjegličke populacije, u urbanim i ruralnim oblastima zemalja u razvoju, značajno opterećuje ekonomiju i zaštitu prirodnog okoliša u ovim zemljama, te da treba posvetiti veću pažnju ublažavanju tog negativnog utjecaja; i poziva UNHCR da odigra svoju ulogu



210

katalizatora u mobiliziranju pomoći međunarodne zajednice za rješavanje problema uništavanja prirodnog okoliša, u oblastima koje pružaju gostoprimstvo izbjeglicama, kao i ekonomskih i socijalnih problema prouzrokovanih prisutnošću velike izbjegličke populacije.

(e) POZDRAVLJA pristupanje Gruzije i Kazahstana Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i njenom Protokolu iz 1967. godine, čime je broj država potpisnica jednog ili oba ova instrumenta dostigao cifru od 138 država; i potiče UNHCR i države da pojačaju svoja nastojanja na promicanju šireg pristupanja ovim instrumentima i njihovoj punoj provedbi. Okvir za zaštitu izbjeglica

(f) POTVRĐUJE iznova kako Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokol iz 1967. godine ostaju temelj međunarodnog režima zaštite izbjeglica; uviđa, međutim, kako možda postoji potreba za formuliranjem komplementarnih oblika zaštite i, u tom kontekstu, potiče UNHCR da stupi u konsultacije sa državama i relevantnim akterima, kako bi ispitali sve aspekte ovog pitanja.

(g) POTVRĐUJE iznova zaključak br. 85 (XLIX) stav (d), i poziva sve zainteresirane strane da usmjere svoju punu pažnju ka revitalizaciji starih partnerstava i izgrađivanju novih, u znak podrške međunarodnom sistemu zaštite izbjeglica, a u duhu međunarodne solidarnosti i uzajamne podjele tereta.

(h) KONSTATIRA da se ove godine obilježava 50-ta godišnjica ženevskih konvencija o zakonitostima oružanih sukoba; poziva države i druge strane u oružanim sukobima da se skrupulozno pridržavaju međunarodnog humanitarnog prava; i istovremeno poziva UNHCR da dalje ojača svoju suradnju sa Međunarodnim komitetom Crvenog križa, Međunarodnom federacijom društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca i nacionalnim društvima Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

(i) KONSTATIRA da se ove godine obilježava i 30-ta godišnjica “Konvencije Organizacije afričkog jedinstva kojom se uređuju specifični aspekti izbjegličkih problema u Africi”; priznaje doprinos koji je ova Konvencija dala u razvoju regionalnih standarda zaštite izbjeglica; i potiče


211

UNHCR da nastavi svoju usku suradnju sa Organizacijom afričkog jedinstva, sa ciljem unapređenja zaštite izbjeglica u Africi. Pristup zaštiti

(j) PONAVLJA kako je institucija azila od krucijalnog značaja za međunarodnu zaštitu izbjeglica; naglašava iznova značaj osiguranja pristupa azilskim postupcima; podsjeća na zaključke br. 15 (XXX) iz 1979. godine i br. 58 (XL) iz 1989. godine o izbjeglicama bez zemlje azila i o neregularnom kretanju tražitelja azila; i u tom smislu potvrđuje da pojmovi kao što su “sigurna zemlja porijekla”, “alternativa internog bijega” i “sigurna treća zemlja” trebaju biti primjenjivani na odgovarajući način, kako njihova upotreba ne bi rezultirala nepravilnim uskraćivanjem pristupa azilskim postupcima ili kršenjem načela non-refoulementa.

(k) PRIZNAJE potrebu da se države, kako na nacionalnom nivou tako i kroz međunarodnu suradnju, posvete rješavanju problema pogrešne upotrebe ili zloupotrebe postupaka za određivanje izbjegličkog statusa, i urgira na države da osiguraju da njihovi nacionalni zakoni i administrativna praksa, uključujući mjere za kontrolu migracije, budu kompatibilni sa načelima i standardima pozitivnog izbjegličkog prava i prava o ljudskim pravima, koji su definirani u relevantnim međunarodnim instrumentima.

(l) POTVRĐUJE iznova zaključak br. 58 (XL) o neregularnom kretanju; konstatira sa, zabrinutošću, da se izbjeglice koje su već našle i još uvijek uživaju zaštitu u prvoj zemlji azila, u znatnoj mjeri nastavljaju kretati na neregularan način u druge zemlje; i potiče UNHCR, države i druge relevantne aktere da učvrste svoju suradnju kako bi riješili uzroke tih kretanja, posebice sa ciljem osiguranja, u prvim zemljama azila, postupanja prema tražiteljima azila i izbjeglicama, koje je u skladu sa najvišim mogućim standardima zaštite, i stvaranja svijesti o rizicima i opasnostima vezanim za neregularna kretanja, a osobito o eksploataciji od strane trgovaca ljudima; i dodatno potiče UNHCR da radi sa tranzitnim zemljama i zemljama konačnog odredišta kako bi osigurao da potrebe za zaštitom i pomoći takvih tražitelja azila i izbjeglica budu zadovoljene.

(m) PODSJEĆA na zaključak br. 15 (XXX) o izbjeglicama bez zemlje azila, zaključak br. 30 (XXXIV) o problemu očigledno neosnovanih ili zloupotrebljenih zahtjeva za izbjeglički status ili azil i zaključak br. 58 (XL) o


212

problemu izbjeglica i tražitelja azila koji se na neregularan način kreću iz zemlje u kojoj su već našli zaštitu; i poziva UNHCR da nastavi proučavati pitanja koja proizlaze iz koncepta očigledno neosnovanih zahtjeva i da redovito podnosi izvještaje ovom Komitetu. Posebne potrebe za zaštitom

(n) KONSTATIRA, sa zahvalnošću, posebne napore država na inkorporiranju rodnih perspektiva u azilsku politiku, propise i praksu; potiče države, UNHCR i druge zainteresirane aktere da promiču šire prihvaćanje i uključivanje, u svoje kriterije zaštite, ideje da proganjanje može biti vezano za rod ili izvršavano putem seksualnog nasilja; dodatno potiče UNHCR i druge zainteresirane aktere da formuliraju, promiču i provode smjernice, kodekse ponašanja i programe obučavanja o izbjegličkim pitanjima koja se odnose na rod, a kako bi podržali kanaliziranje rodne perspektive i povećali odgovornost za provedbu rodne politike.

(o) POZIVA države da promiču i štite ljudska prava svih izbjeglica; izražava svoju osobitu i duboku zabrinutost, što izbjeglice sa posebnim potrebama za zaštitom, uključujući žene i djecu u izbjeglištvu, sve više bivaju predmet eksploatacije, prisilne vojne službe i raznih oblika nasilja; i poziva države da, shodno tome, kroje svoje zaštitne odgovore.

(p) VODEĆI računa o tome da starije izbjeglice bivaju posebno pogođene raspadom društva, kroničnom ovisnošću o drugima i drugim negativnim aspektima izbjegličkog života, poziva države, UNHCR i druge zainteresirane aktere da ožive svoje napore, kako bi osigurali da prava, potrebe i dostojanstvo starijih izbjeglica budu u potpunosti ispoštovani i zbrinuti, putem odgovarajućih programskih aktivnosti. Sigurnost izbjeglica

(q) PODSJEĆA na Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda S/RES/1208 (iz 1998. godine); i ostaje krajnje zaokupljen kontinuiranim ponavljanjem vojnih ili oružanih napada i drugih prijetnji po sigurnost izbjeglica, uključujući infiltriranje naoružanih elemenata u izbjegličke kampove i naselja; naglašava iznova obavezu država, koje rade, u odgovarajućim slučajevima, sa UNHCR-om na osnovi međusobnog dogovora i dogovora sa drugim dijelovima sistema Ujedinjenih naroda, da


213

podržavaju civilni i humanitarni karakter i postaraju se za sigurnost izbjegličkih kampova i naselja, između ostalog, identificiranjem i odvajanjem naoružanih elemenata od izbjegličke populacije i smještanjem izbjeglica na sigurne lokacije; i potiče države i UNHCR da, u međusobnom dogovoru i u dogovoru sa ostalim dijelovima sistema Ujedinjenih naroda, nastave sa svojim nastojanjima na unapređenju sigurnosti i civilnog karaktera izbjegličkih kampova i naselja. Trajna rješenja

(r) POTVRĐUJE iznova kako dobrovoljna repatrijacija, lokalna integracija i preseljenje u treće zemlje jesu tradicionalna rješenja za izbjeglice i kako svi oni ostaju vitalni i značajni odgovori na izbjegličke situacije; ponavlja kako dobrovoljna repatrijacija, gdje i kad je izvodiva, ostaje preferirano rješenje u većini izbjegličkih situacija; i konstatira da kombinacija rješenja, uz vođenje računa o specifičnim okolnostima svake izbjegličke situacije, može pomoći u postizanju trajnih rješenja. Apatridi i interno raseljene osobe

(s) KONSTATIRA, sa zabrinutošću, ustrajnost problema apatridije; pozdravlja pristupanje Čada “Konvenciji o statusu osoba bez državljanstva” iz 1954. godine i “Konvenciji o smanjenju broja osoba bez državljanstva” iz 1961. godine, kao i pristupanje Svetog Vincenta i Grenadina i Zimbabvea “Konvenciji o statusu osoba bez državljanstva” iz 1954. godine; i potiče UNHCR da nastavi promicati dalje pristupanje zainteresiranih država oboma instrumentima i njihovu punu provedbu.

(t) PODSJEĆA na zaključak br. 75 (XLV) o interno raseljenim osobama; skreće pažnju na Rezoluciju 53/125 koju je Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila u decembru 1998. godine; ponavlja relevantnost “Vodećih načela o internoj raseljenosti” (1) (2), i iznova potvrđuje svoju podršku UNHCR-ovoj ulozi po pitanju interno raseljenih osoba, a na osnovi kriterija koje je definirala Generalna skupština.

(1) E/CN.4/1998/53/Add.2, aneks. Ovaj dokument pripremljen je na zahtjev Komisije za ljudska prava i podnesen od strane Predstavnika Generalnog sekretara za interno raseljene osobe u aprilu 1998. godine. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Guiding Principles on Internal Displacement”, op. prev.


214



BR. 88 (XLIX) ZAKLJUČAK O ZAŠTITI IZBJEGLIČKIH PORODICA Izvršni komitet,

(a) POTVRĐUJE iznova zaključak br. 9 (XXVIII), zaključak br. 24 (XXXII), zaključak br. 84 (XLVIII) i zaključak br. 85 (XLIX) stavove (u) do (x), o spajanju porodice i jedinstvu porodice, te o djeci i adolescentima u izbjeglištvu; i naglašava iznova da je porodica prirodna i fundamentalna grupna jedinica društva i da ima pravo na zaštitu od strane društva i države.

(b) PODVLAČI potrebu za zaštitom jedinstva izbjegličkih porodica, između ostalog:

(i) putem mjera kojima se osigurava poštivanje načela jedinstva porodice, uključujući mjere na ponovnom spajanju članova porodice koji su razdvojeni uslijed izbjeglištva;

(ii) putem razmatranja liberalnih kriterija u identificiranju onih članova

porodice koji mogu biti prihvaćeni, a sa ciljem promicanja potpunog ponovnog spajanja porodice;

(iii) putem odredbi, odnosne prakse, koji omogućavaju, kada nositelj

zahtjeva bude priznat kao izbjeglica, da u normalnim okolnostima i drugi članovi porodične jedinice budu također priznati kao izbjeglice, te putem davanja mogućnosti svakom članu porodice da zasebno podnese zahtjev za izbjeglički status iz razloga koje on može imati;

(iv) putem davanja prioriteta pitanjima jedinstva porodice u ranom

stadiju svake izbjegličke operacije; i (v) putem programa promicanja samostalnosti odraslih članova

porodice, sa ciljem da se poboljša njihova sposobnost staranja o članovima porodice koje oni izdržavaju.


215

(c) POZIVA države, UNHCR i druge relevantne aktere da posvete posebnu pažnju potrebama izbjegle djece bez pratnje, dok ta djeca ne budu spojena sa svojim porodicama; te, s tim u vezi, potvrđuje da se usvajanje djece u izbjeglištvu treba razmatrati tek nakon što budu iscrpljene sve moguće mjere na pronalaženju njihove porodice i spajanju sa njom, a i tada samo u najboljem interesu djeteta i u suglasnosti sa međunarodnim standardima.


216



BR. 89 (LI) OPĆENITO Izvršni komitet,

TOPLO čestitajući UNHCR-u pedesetu godišnjicu osnivanja Komesarijata; i pozdravljajući naglasak, u ovogodišnjoj “Bilješci o međunarodnoj zaštiti” (2), na mjerama koje Komesarijat poduzima kako bi zaštitu učinio djelotvornom;

PREPOZNAVŠI kako je međunarodna zaštita dinamična obaveza usmjerena na konkretno djelovanje, koja se ispunjava u suradnji sa državama i drugim partnerima, sa ciljem promicanja i olakšavanja prijema, prihvata i postupanja prema izbjeglicama i sa ciljem osiguranja rješenja koja su orijentirana na zaštitu, u težnji ka općem cilju unapređenja poštivanja prava izbjeglica i rješavanja njihovih problema;

POZDRAVLJAJUĆI činjenicu da mnoge države nastavljaju davati azil velikom broju izbjeglica, ali duboko uznemiren zbog kršenja međunarodno priznatih prava izbjeglica, koja uključuju refoulement izbjeglica, militarizaciju izbjegličkih kampova, učešće izbjegle djece u vojnim aktivnostima, rodno nasilje i diskriminaciju usmjerenu protiv izbjeglica, naročito izbjeglica ženskog roda, i proizvoljno pritvaranje tražitelja azila i izbjeglica; također zabrinut zbog nepotpune primjene međunarodnih instrumenata za zaštitu izbjeglica od strane nekih država članica;

POTVRDIVŠI značaj posvećivanja prioritetne pažnje potrebama za zaštitom žena, djece, adolescenata i starijih osoba, a u planiranju i provedbi UNHCR-ovih programa i državnih politika;

UZEVŠI na znanje kompleksna obilježja evolutivne sredine u kojoj se izbjeglicama mora pružiti zaštita, uključujući prirodu oružanih sukoba i postojećih obrazaca raseljavanja, mješovite populacijske tokove, visoke

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/55/12/Add.1). (2) Naziv na engleskom jeziku: “Note on International Protection”, op. prev.


217

troškove za pružanje gostoprimstva velikom broju izbjeglica i tražitelja azila i za održavanje azilskih sistema, porast u trgovini i krijumčarenju ljudi, probleme zaštite azilskih sistema od zloupotrebe i probleme isključivanja onih osoba koje nemaju pravo na zaštitu izbjeglica, kao i odsustvo razrješavanja dugogodišnjih izbjegličkih situacija;

UVIDJEVŠI kako zemlje azila snose težak teret, a naročito zemlje u razvoju, zemlje u tranziciji i zemlje sa ograničenim resursima koje pružaju gostoprimstvo velikom broju izbjeglica i tražitelja azila; ponovivši, u tom pogledu, snažnu opredijeljenost za međunarodnu solidarnost, uzajamnu podjelu tereta i međunarodnu suradnju, radi podjele odgovornosti; i potvrdivši iznova ulogu UNHCR-a kao katalizatora u pružanju pomoći i podrške zemljama koje primaju izbjeglice, posebice zemljama u razvoju, i njegovu ulogu u mobiliziranju pomoći međunarodne zajednice za rješavanje problema prouzrokovanih prisutnošću izbjegličke populacije velikih razmjera;

PREPOZNAVŠI pozitivne doprinose koje izbjeglice daju zemljama koje im pružaju gostoprimstvo;

PRIZNAVŠI potrebu da vlade, UNHCR i međunarodna zajednica nastave podmirivati potrebe izbjeglica za azilom i pomoći, sve dok za njih ne budu pronađena trajna rješenja; i primijetivši kako su dobrovoljna repatrijacija, lokalna integracija i preseljenje u treće zemlje tradicionalna trajna rješenja za izbjeglice, potvrđuje da je dobrovoljna repatrijacija preferirano rješenje, kada je izvodivo;

PRIMIVŠI na znanje diskusije o presretanju tražitelja azila i izbjeglica, vođene u Stalnom komitetu, i priznavši značaj usvajanja sveobuhvatnih mjera, među svim relevantnim državama i u suradnji sa UNHCR-om, međunarodnim organizacijama i drugim odgovarajućim organizacijama, kojima se na djelotvoran način bavi neregularnom migracijom, trgovinom ljudima i krijumčarenjem ljudi, što potencijalno uključuju izbjeglice i tražitelje azila, i kojima se osigurava, u ovom kontekstu, da potrebe tražitelja azila i izbjeglica za međunarodnom zaštitom i pomoći budu identificirane i u potpunosti zadovoljene, u skladu sa obavezama međunarodne zaštite, a posebno sa načelom non-refoulementa;

POTVRDIVŠI iznova kako Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokol iz 1967. godine nastavljaju biti temelj međunarodnog režima


218

zaštite izbjeglica; primijetivši kako komplementarni vidovi zaštite, koje su usvojile neke države, predstavljaju pragmatičan odgovor, kojim se osigurava da osobe, koje imaju potrebu za takvom zaštitom, istu i dobiju; i prepoznavši, u ovom kontekstu, značaj pune primjene Konvencije iz 1951. godine i Protokola iz 1967. godine od strane država članica;

PRIMIVŠI na znanje inicijativu UNHCR-a za pokretanje “Globalnih konsultacija o međunarodnoj zaštiti” (1) i ohrabrivši UNHCR da, paralelno sa tim konsultacijama, nastavi tragati za praktičnim odgovorima, u suradnji sa državama i drugim relevantnim akterima, za rješavanje aktualnih i budućih izazova na polju zaštite:

(a) POZDRAVLJA prijedlog UNHCR-a o započinjanju procesa Globalnih konsultacija sa državama, uz aktivni angažman, između ostalih, eksperata za zaštitu izbjeglica, nevladinih organizacija i izbjeglica, a sa ciljem revitalizacije međunarodnog režima zaštite i pokretanja diskusija o mjerama osiguranja međunarodne zaštite za sve osobe kojima je potrebna, pritom vodeći računa o stvarima za koje države, prihvatne zajednice i općenito međunarodna zajednica, pokazuju interes.

(b) POTVRĐUJE, u ovom kontekstu, da takav proces, uoči 50-te godišnjice Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine, nudi značajne mogućnosti revitaliziranja zaštite izbjeglica i promicanja djelotvorne provedbe Konvencije i Protokola, uz istovremeno identificiranje pristupa za rješavanje novih situacija, koje nisu obuhvaćene ovim instrumentima.

(c) POZIVA UNHCR da, na njegovoj pedesetdrugoj sjednici, podnese izvještaj Izvršnom komitetu o napretku postignutom u ovom procesu.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Global Consultations on International Protection ”, op. prev.


219



BR. 90 (LII) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) KONSTATIRA kako se 2001. godine obilježava 50-ta godišnjica Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine, koja skupa sa svojim Protokolom iz 1967. godine nastavlja biti kamen temeljac međunarodnog režima zaštite izbjeglica.

(b) KONSTATIRA, sa zadovoljstvom, da je sto četrdeset jedna država sada članica jednog ili oba ova instrumenta; potiče države i UNHCR da ojačaju svoja nastojanja na promicanju šireg pristupanja ovim instrumentima i ističe značaj njihove pune primjene od strane država članica, shodno njihovim opredjeljenjima i obavezama.

(c) NAGLAŠAVA iznova kako je zaštita izbjeglica primarno obaveza država, od kojih se traži njihova puna i djelotvorna suradnja, akcija i politička odlučnost, kako bi Visokom komesarijatu omogućili da ispuni svoje mandatne obaveze, odnosno da, između ostalog, promiče i olakšava primanje, prihvat i humano postupanje prema izbjeglicama i osigurava rješenja koja su orijentirana na zaštitu, u skladu sa međunarodnim pravom i međunarodnim standardima.

(d) UVIĐA kako neke zemlje azila, naročito zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji, koje pružaju gostoprimstvo velikom broju izbjeglica i tražitelja azila, snose težak teret.

(e) PREPOZNAJE pozitivne doprinose koje izbjeglice daju zemljama koje im pružaju gostoprimstvo.

(f) PONAVLJA svoju snažnu opredijeljenost za međunarodnu solidarnost, uzajamnu podjelu tereta i međunarodnu suradnju, radi podjele odgovornosti; ističe, također, nacionalne i međunarodne obaveze zemalja



220

porijekla; i potvrđuje iznova ulogu UNHCR-a kao katalizatora, u pružanju pomoći i podrške zemljama koje primaju izbjeglice, posebice zemljama u razvoju, i njegovu ulogu u mobilizaciji pomoći međunarodne zajednice za rješavanje problema prouzrokovanih prisutnošću izbjegličke populacije velikih razmjera.

(g) POZDRAVLJA inicijativu UNHCR-a za pokretanje Globalnih konsultacija o međunarodnoj zaštiti, koje pružaju značajan forum za otvorenu diskusiju o kompleksnim pravnim i operativnim pitanjima zaštite.

(h) POTVRĐUJE namjeru da slijedi, uz široko učešće, daljnje aktivnosti koje proisteknu iz Globalnih konsultacija, a koje će biti definirane u zajedničkoj “Agendi za zaštitu” (1), Izvršnog komiteta i UNHCR-a, a mogu uključivati, shodno okolnostima, osmišljavanje zaključaka Izvršnog komiteta, održavanje dodatnih stručnih konsultacija ili druge procese.

(i) ISTIČE značaj posvećivanja posebne pažnje potrebama za zaštitom ugroženih izbjeglica, uključujući žene, djecu i starije osobe, a u primjeni međunarodnih instrumenata za zaštitu izbjeglica i njima srodnih standarda zaštite. Preseljenje u treće zemlje

(j) NAGLAŠAVA kako je krajnji cilj međunarodne zaštite postizanje trajnog rješenja za izbjeglice i odaje priznanje državama koje nastavljaju omogućavati ovakva rješenja, posebno dobrovoljnu repatrijaciju i, u slučajevima kada je to primjereno i izvodivo, lokalnu integraciju i preseljenje u treće zemlje, pritom prepoznajući da dobrovoljna repatrijacija, u uvjetima sigurnosti i dostojanstva, ostaje preferirano rješenje za izbjeglice.

(k) ODAJE osobito priznanje državama i UNHCR-u za uloženi trud na osiguravanju višestruke upotrebe preseljenja u treće zemlje kao važnog sredstva međunarodne zaštite, kao trajnog rješenja koje treba koristiti strateški zajedno sa druga dva trajna rješenja, shodno okolnostima, kao dio sveobuhvatnog pristupa unapređenju zaštite, i kao izraz međunarodne solidarnosti i sredstvo za uzajamnu podjelu tereta i odgovornosti, naročito u

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Agenda for Protection”, op. prev.


221

zemljama azila koje se suočavaju sa velikim brojem izbjeglica ili prolongiranim izbjegličkim situacijama.

(l) PRIZNAJE da je preseljenje u treće zemlje proces koji počinje identifikacijom i procjenom izbjeglica kojima je potrebna zaštita i konačno rezultira trajnim rješenjem, što vodi njihovom uspješnom prijemu i integraciji; i, u ovom kontekstu, skreće pažnju na načela izrade i provedbe prakse prijema i integracije, koja je formulirana na “Međunarodnoj konferenciji o prijemu i integraciji izbjeglica preseljenih u treće zemlje” (1) održanoj u Norrkopingu u Švedskoj od 25. do 27. aprila 2001. godine (2).

(m) POTIČE inicijative usmjerene na umnožavanje prilika za preseljenje u treće zemlje, putem daljeg povećanja broja trećih zemalja za preseljenje, čime se potrebe za preseljenjem u treće zemlje rješavaju na širem planu i čime se zadovoljavaju sve veće potrebe za preseljenjem u treće zemlje; priznaje kako je izgradnja kapaciteta esencijalna za razvoj i održanje uvjeta, koji su neophodni za uspješnu integraciju preseljenih izbjeglica u novim zemljama preseljenja, i podvlači važnu katalizatorsku ulogu koju bi, u tom pogledu, trebao imati UNHCR; priznaje značajnu ulogu koju su u određenim regijama odigrali regionalni sporazumi u podržavanju višestrukih prilika za preseljenje u treće zemlje.

(n) PREPOZNAJE značaj daljeg jačanja tripartitnih partnerstava i strateškog jačanja konzultativnog i kolaborativnog pristupa preseljenju u treće zemlje i konstatira kako je potrebno uložiti dodatne napore, kako bi se omogućila pripravnija i brža obrada, bolja identifikacije urgentnih potreba, i koordinacija; i urgira na UNHCR da uloži dodatne napore, kako bi osigurali integritet obrade slučajeva za preseljenje u treće zemlje, i potiče države i UNHCR da nastave tragati za strateškim i sistematskim pristupom problemu pokušaja prevare ili drugih zloupotreba. Apatridija

(o) KONSTATIRA globalnu dimenziju apatridije, pozdravlja nastojanja UNHCR-a da u sklopu svog mandata proširi svoje aktivnosti, kako teritorijalno tako i suštinski, i potiče države da surađuju sa UNHCR-om u

(1) Naziv na engleskom jeziku: “International Conference on the Reception and Integration of Resettled Refugees”, op. prev. (2) Vidi EC/51/SC/INF.4, Aneks.


222

iznalaženju mjera za reduciranje apatridije i u osmišljavanju primjerenih rješenja za apatride koji su izbjeglice, kao i za one koji nisu.

(p) PONAVLJA svoj poziv državama da razmotre pristupanje “Konvenciji o statusu osoba bez državljanstva“ iz 1954. godine i “Konvenciji o smanjenju broja osoba bez državljanstva“ iz 1961. godine i potiče UNHCR da nastavi promicati dalje pristupanje zainteresiranih država oboma instrumentima i njihovu punu provedbu.

(q) POTIČE UNHCR da i dalje stavlja na raspolaganje svoje tehničke i savjetodavne usluge, kako bi izbjegli i reducirali slučajeve apatridije, i, u tom pogledu, ojačali partnerstvo sa regionalnim i drugim organizacijama koje djeluju u ovoj oblasti.

(r) UZIMA na znanje, sa posebnom zabrinutošću, kako problem apatridije može nerazmjerno pogoditi žene i djecu, uslijed specifičnog djelovanja zakona o državljanstvu i registraciji rođenja; podvlači značaj, posebno za žene, identifikacijskih dokumenata i propisne registracije rođenja i vjenčanja; i poziva države da usvoje sve neophodne mjere u tom pogledu.

(s) OŠTRO osudivši trgovinu ljudima, naročito ženama i djecom, koja predstavlja teško kršenje njihovih ljudskih prava; izrazivši zabrinutost da mnoge žrtve trgovine ljudima u stvarnosti postaju apatridi, uslijed nemogućnosti utvrđivanja njihovog identiteta i državljanskog statusa, poziva države da surađuju u utvrđivanju identiteta i državljanskog statusa žrtava trgovine ljudima, kako bi olakšale postizanje odgovarajućih rješenja njihove situacije, poštujući pritom međunarodno priznata ljudska prava žrtava.


223

ZAKLJUČAK O REGISTRACIJI IZBJEGLICA I TRAŽITELJA AZILA (1)

BR. 91 (LII) - 2001

Izvršni komitet,

PODSJETIVŠI na svoj zaključak br. 22 (XXXII) o zaštiti tražitelja azila u situacijama priliva velikih razmjera, zaključak br. 35 (XXXV) o osobnim ispravama za izbjeglice, zaključak br. 39 (XXXVI) i zaključak br. 64 (XLI) o ženama u izbjeglištvu i međunarodnoj zaštiti, kao i na zaključak br. 73 (XLIV) o zaštiti izbjeglica i seksualnom nasilju;

PRIMIJETIVŠI, također, kako Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. godine u članu 27. poziva države članice da izbjeglicama izdaju osobne isprave;

SVJESTAN, duboko, značaja koji je dat registraciji u neovisnoj evaluaciji spremnosti UNHCR-a da reagira na izvanredne situacije i kosovsku krizu;

POZDRAVLJAJUĆI diskusije koje su vođene o registraciji u kontekstu Globalnih konsultacija o međunarodnoj zaštiti:

(a) PRIZNAJE značaj registracije, kao sredstva zaštite, uključujući zaštitu od refoulementa, zaštitu od regrutiranja uz upotrebu sile, zaštitu pristupa osnovnim pravima, spajanje izbjeglica sa njihovom porodicom i prepoznavanje onih kojima je potrebna posebna pomoć, te kao sredstva koje omogućava kvantifikaciju i procjenu potreba i realizaciju odgovarajućih trajnih rješenja.

(b) PREPORUČUJE da se prilikom registracije izbjeglica i tražitelja azila treba rukovoditi sljedećim osnovnim napomenama:

(i) Registracija treba biti neprekidan proces, tijekom kojeg se bilježe

elementarne informacije iz vremena prvobitnog raseljenja, kao i sve kasnije demografske i druge promjene u izbjegličkoj populaciji



224

(kao što su rođenja, smrti, novi dolasci, odlasci, prestanak statusa, naturalizacija, itd.).

(ii) U procesu registracije treba uvažavati fundamentalno načelo

povjerljivosti. (iii) Proces registracije treba, koliko god je to moguće, biti lako

dostupan i odvijati se na sigurnoj i zaštićenoj lokaciji. (iv) Registracija treba biti obavljena na nezastrašujući, neprijeteći i

nepristran način, uz dužno poštovanje sigurnosti i dostojanstva izbjeglica.

(v) Osoblje koje obavlja registraciju uključujući, gdje je to neophodno,

i izbjeglice i tražitelje azila, treba biti adekvatno poučeno, uključivati dovoljan broj ženskog osoblja i imati jasne upute o postupcima i uvjetima registracije, uključujući potrebu za očuvanjem povjerljivosti prikupljenih informacija; potrebno je poduzeti posebne mjere kako bi se osigurao integritet procesa registracije.

(vi) U načelu, izbjeglice trebaju biti registrirani pojedinačno, pri čemu

se bilježe sljedeće osnovne informacije: osobna isprava i broj, fotografija, ime, spol, datum rođenja (ili dob), bračni status, potrebe za posebnom zaštitom i pomoći, stepen obrazovanja, zanimanje (kvalifikacije), veličina i sastav domaćinstva (porodice), datum dolaska, trenutna lokacija i mjesto porijekla.

(c) OHRABRUJE države i UNHCR da, na osnovu postojeće ekspertize,

razrade i provode smjernice za registraciju, kako bi osigurali kvalitetu i usporedivost registriranih podataka, naročito u vezi sa posebnim potrebama, profesionalnim kvalifikacijama i nivoom obrazovanja.

(d) OHRABRUJE, također, države i UNHCR da uvedu nove tehnike i instrumente, kako bi poboljšali identificiranje i izdavanje dokumenata izbjeglicama i tražiteljima azila, uključujući i biometriku, te da iste ustupe i drugima, sa ciljem razvoja standardnijeg sistema registracije u cijelom svijetu.


225

(e) POTVRĐUJE značaj koji za međunarodnu zajednicu, a naročito za države, UNHCR i druge relevantne organizacije, ima ustupanje statističkih podataka.

(f) PRIZNAJE povjerljivu prirodu osobnih podataka i potrebu za

kontinuiranom zaštitom povjerljivosti; također priznaje da primjereno ustupanje nekih osobnih podataka, u skladu sa načelima zaštite podataka, može pomoći državama u borbi protiv prevare, u rješavanju neregularnog kretanja izbjeglica i tražitelja azila, te u identificiranju onih koji, shodno Konvenciji iz 1951. godine, odnosno Protokolu iz 1967. godine, nemaju pravo na međunarodnu zaštitu.

(g) TRAŽI od država, koje to još nisu uradile, da poduzmu sve neophodne mjere kako bi registrirale i izdale dokumenta izbjeglicama i tražiteljima azila na svom teritoriju, što je prije moguće po njihovom dolasku, uz vođenje računa o raspoloživim sredstvima, te da, u odgovarajućim slučajevima, traže podršku i suradnju UNHCR-a.

(h) NAGLAŠAVA krucijalnu ulogu materijalnih, financijskih, tehničkih i ljudskih resursa u pružanju pomoći prihvatnim zemljama, na registriranju i izdavanju dokumenata izbjeglicama i tražiteljima azila, a naročito zemljama u razvoju koje se suočavaju sa prilivima velikih razmjera i prolongiranim izbjegličkim situacijama.


226



BR. 92 (LIII) OPĆENITO Izvršni komitet,

POZDRAVLJAJUĆI doprinos “Globalnih konsultacija o međunarodnoj zaštiti” (2) u jačanju međunarodnog okvira za zaštitu izbjeglica i u postizanju bolje spremnosti država da se suoče sa izazovima u duhu dijaloga i suradnje;

POZDRAVLJAJUĆI posebno, u ovom kontekstu, Deklaraciju država članica usvojenu na Ministarskom sastanku država članica Konvencije iz 1951. godine, odnosno Protokola iz 1967. godine, o statusu izbjeglica, koji je održan u Ženevi 12. i 13. decembra 2001. godine, u znak obilježavanja 50-te godišnjice usvajanja Konvencije;

ODAVŠI priznanje UNHCR-u na znatnom trudu uloženom radi uspješnosti procesa Globalnih konsultacija;

PODSJETIVŠI na svoj zaključak br. 90 (LII) o međunarodnoj zaštiti, u kojem je potvrđena namjera da slijedi, uz široko učešće, daljnje aktivnosti koje proisteknu iz Globalnih konsultacija, a koje su definirane u zajedničkoj “Agendi za zaštitu” (3) (Agenda), Izvršnog komiteta i UNHCR-a:

(a) ODOBRAVA Agendu sadržanu u dokumentu A/AC.96/965/Add.1, koja proistječe iz procesa Globalnih konsultacija, sukladno odluci Stalnog komiteta sa njegove dvadesetčetvrte sjednice.

(b) UVIĐA kako je Agenda dokument u kojem su izjavljeni ciljevi i zadaci, te važan inventar preporučenih radnji na jačanju međunarodne zaštite izbjeglica, i da je njena namjena da se njome rukovode države i

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/57/12/Add.1). (2) Naziv na engleskom jeziku: “Global Consultations on International Protection” , op. prev. (3) Naziv na engleskom jeziku: “Agenda for Protection” , op. prev.


227

UNHCR, zajedno sa drugim organizacijama Ujedinjenih naroda i drugim međuvladinim kao i nevladinim organizacijama.

(c) TRAŽI od UNHCR-a da dostavi Agendu Generalnoj skupštini kao aneks izvještaju sa pedesettrećeg zasjedanja Izvršnog komiteta.

(d) TRAŽI od UNHCR-a, također, da propagira Agendu i da partnere aktivno uključi u njeno praćenje, naročito putem naknadnih diskusija sa državama, uključujući one u okviru Stalnog komiteta, a sa ciljem utvrđivanja prioriteta za naredne aktivnosti.

(e) POTIČE sve zainteresirane aktere da provode one aktivnosti koje zahtijevaju njihovo djelovanje, i da olakšaju rad UNHCR-a i surađuju sa njim u vršenju njegovih naknadnih aktivnosti.

(f) POZIVA UNHCR i države da iskoriste prilike za dalje razvijanje i preispitivanje elemenata Agende, onako kako njena provedba bude napredovala.

(g) POZIVA države da surađuju sa UNHCR-om u nadgledanju napredovanja u provedbi Agende od strane svih zainteresiranih partnera.

(h) POZIVA UNHCR da, u suradnji sa državama i drugim akterima, obavještava Izvršni komitet, putem njegovog Stalnog komiteta, o postignutom napretku i inicijativama koje su poduzete na provedbi Agende.


228

ZAKLJUČAK O PRIHVATU TRAŽITELJA AZILA

U KONTEKSTU POJEDINAČNIH AZILSKIH SISTEMA (1)

BR. 93 (LIII) - 2002 Izvršni komitet,

PODSJETIVŠI na svoj zaključak br. 22 (XXXII) o zaštiti tražitelja azila u situacijama priliva velikih razmijera, zaključak br. 44 (XXXVII) o pritvaranju izbjeglica i tražitelja azila, zaključak br. 47 (XXXVIII) o djeci u izbjeglištvu, zaključak br. 64 (XLI) o ženama u izbjeglištvu i međunarodnoj zaštiti, zaključak br. 73 (XLIV) o zaštiti izbjeglica i seksualnom nasilju, zaključak br. 82 (XLVIII) o zaštiti institucije azila, zaključak br. 84 (XLVIII) o djeci i adolescentima u izbjeglištvu, kao i na zaključak br. 91 (LII) o registraciji izbjeglica i tražitelja azila;

POZDRAVLJAJUĆI diskusiju o prihvatu tražitelja azila u pojedinačnim azilskim sistemima, vođenu u kontekstu “Globalnih konsultacija o međunarodnoj zaštiti” (2);

UVIDJEVŠI centralni značaj pozitivnih međunarodnih propisa i standarda iz oblasti ljudskih prava u razvoju i provedbi politike prihvata;

IMAJUĆI na umu potrebu da se osigura sigurno i dostojanstveno okruženje za tražitelje azila, kao i da se obeshrabri zloupotreba azilskih sistema;

POTVRDIVŠI da su azilski sistemi različiti jer za sobom povlače bilo materijalnu ili financijsku podršku, ili kombinaciju i jedne i druge, te uključuju kako vladine tako i nevladine aktere;

PREPOZNAVŠI kako su mnogi tražitelji azila u stanju postići izvjestan stepen samostalnosti ako im se za to pruži prilika:

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/57/12/Add.1). (2) EC/GC/02/2 i EC/GC/01/17.


229

(a) PREPOZNAJE potrebu za uspostavom i primjenom pravičnih i ekspeditivnih azilskih postupaka, kako bi odmah bili identificirani oni koji imaju potrebu za međunarodnom zaštitom i oni koji tu potrebu nemaju, čime će se izbjeći dugotrajni periodi neizvjesnosti za tražitelje azila, obeshrabriti zloupotreba azilskog sistema i smanjiti sveukupni pritisak zahtjeva na sistem prihvata.

(b) PREPORUČUJE da se prilikom prihvata tražitelja azila treba rukovoditi sljedećim općim napomenama:

(i) Iako u izboru prihvatnih mjera, koje se trebaju uvesti, ima prostora za fleksibilnost, značajno je da se u različitim mjerama prihvata poštuje ljudsko dostojanstvo i pozitivni međunarodni propisi i standardi iz oblasti ljudskih prava.

(ii) Tražitelji azila trebaju imati pristup odgovarajućim vladinim i

nevladinim subjektima kada im je potrebna pomoć, kako bi njihove osnovne potrebe za izdržavanjem, uključujući hranu, odijevanje, smještaj i medicinsko zbrinjavanje, bile zadovoljene.

(iii) Prihvatne mjere trebaju odražavati rodnu i dobnu senzitivnost, pri

čemu posebnu pažnju treba posvetiti obrazovnim, psihološkim, rekreativnim i drugim posebnim potrebama djece, naročito djece koja su bez pratnje ili su razdvojena od porodica. One, također, trebaju voditi računa o posebnim potrebama žrtava seksualnog zlostavljanja i eksploatacije, traume i torture (1), kao i drugih ugroženih kategorija.

(iv) Prihvatne mjere trebaju omogućiti jedinstvo porodice, koja je

prisutna na predmetnoj teritoriji, naročito u kontekstu centara za prihvat.

(v) U svrhu, između ostalog, zaštite od refoulementa, kao i pristupa

prihvatnim mjerama, i muškarci i žene koji traže azil trebaju biti registrirani i trebaju im biti izdata odgovarajuća dokumenta, kao potvrda njihovog statusa tražitelja azila, a koja trebaju važiti do donošenja konačne odluke o njihovom zahtjevu za azil.

(1) Za definiciju “torture”, vidi “Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka”.


230

(vi) Sadržaj i obim relevantnih socijalnih i ekonomskih beneficija mogu varirati u ovisnosti o prirodi azilskog postupka i tipu postojećih prihvatnih mjera.

(vii) Prihvatne mjere mogu biti obostrano korisne kada se zasnivaju na

shvaćanju da mnogi tražitelji azila mogu postići izvjestan stepen samostalnosti ako im se za to osiguraju potrebne prilike.

(viii) U kontekstu olakšanja suradnje između država i UNHCR-a, i u

skladu sa načelima zaštite podataka i povjerljivosti, UNHCR-u treba omogućiti pristup tražiteljima azila, kako bi izvršavao svoju dužnost međunarodne zaštite, vodeći računa o dobrobiti osoba koje ulaze u prihvatne i druge izbjegličke centre; i tražitelji azila imaju pravo na pristup UNHCR-u.

(ix) Ključ za djelotovorno funkcioniranje bilo koje prihvatne mjere jesu

javno mnijenje naklonjeno tražiteljima azila i izbjeglicama i povjerenje u azilski sistem, a promicanje i jednog i drugog jeste važna odgovornost koju treba slijediti u tandemu sa samim mjerama.

(c) ISTIČE da podjela odgovornosti i tereta i raspoloživost trajnih

rješenja promiču i jačaju kapacitet država koje pružaju gostoprimstvo izbjeglicama, a koja imaju ograničena sredstva za prihvat tražitelja azila i za osiguranje adekvatnih prihvatnih mjera pod nadzorom UNHCR-a.

(d) URGIRA na države i UNHCR da se, u suradnji sa drugim relevantnim akterima, bore protiv činova rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i slične netolerancije usmjerene protiv tražitelja azila, te da preuzmu odgovarajuće korake na stvaranju i jačanju skladnog odnosa sa lokalnim zajednicama i to, između ostalog, putem promicanja poštivanja tražitelja azila i izbjeglica, putem podizanja svijesti o njihovim potrebama, kao i putem promicanja poštivanja lokalne kulture, običaja i religija među tražiteljima azila.


231

ZAKLJUČAK O CIVILNOM I HUMANITARNOM KARAKTERU AZILA (1)

BR. 94 (LIII) - 2002

Izvršni komitet,

OSTAJE ozbiljno zabrinut zbog kontinuirane pojave vojnih ili oružanih napada i drugih prijetnji po sigurnost izbjeglica, uključujući infiltriranje i prisutnost naoružanih elemenata u izbjegličkim kampovima i naseljima (2);

PODSJETIVŠI na relevantne odredbe međunarodnog izbjegličkog prava, međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava;

PODSJETIVŠI na svoj zaključak br. 27 (XXXIII) i zaključak br. 32 (XXXIV) o vojnim napadima na izbjegličke kampove i naselja u Južnoj Africi i drugdje; zaključak br. 72 (XLIV) o osobnoj sigurnosti izbjeglica; zaključak br. 48 (XXXVIII) o vojnim ili oružanim napadima na izbjegličke kampove i naselja; zaključak br. 47 (XXXVIII) i zaključak br. 84 (XLVII) o djeci i adolescentima u izbjeglištvu, kao i na zaključak br. 64 (XLI) o ženama u izbjeglištvu i međunarodnoj zaštiti;

PODSJETIVŠI, također, na Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda S/RES/1208 (iz 1998. godine) i S/RES/1296 (iz 2000. godine) i na dva izvještaja generalnog sekretara Ujedinjenih naroda o zaštiti civila u oružanom sukobu (3), primivši na znanje posebice preporuke koje su u njima date, u vezi sa jačanjem sigurnosti izbjegličkih kampova i naselja;

POZDRAVLJAJUĆI diskusiju o civilnom karakteru azila vođenu u kontekstu Globalnih konsultacija o međunarodnoj zaštiti (4);

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/57/12/Add.1). (2) Za potrebe ovog Zaključka, termin “naoružani elementi” koristi se kao generički termin u izbjegličkom kontekstu, a odnosi se na borce kao i na civile što nose oružje. Slično tome, za potrebe ovog Zaključka, termin “borci” obuhvata osobe koje aktivno učestvuju u neprijateljstvima kako u međunarodnim, tako i u oružanim sukobima koji nisu međunarodni, a koje su ušle u zemlju azila. (3) S/1999/957; S/2001/331. (4) EC/GC/01/8/Rev.1.


232

PRIMIJETIVŠI kako je nedavno održano nekoliko međunarodnih susreta, čiji je cilj identificiranja djelotvornih operativnih strategija za očuvanje civilnog i humanitarnog karaktera azila (1);

PONOVIVŠI da izbjeglički kampovi i naselja trebaju imati isključivo civilni i humanitarni karakter, da je davanje azila miran i humanitarni čin koji druga država ne treba smatrati neprijateljskim činom, kako je to definirano u “Konvenciji Organizacije afričkog jedinstva kojom se uređuju specifični aspekti izbjegličkih problema u Africi” iz 1969. godine i u nizu zaključaka Izvršnog komiteta, i da svi akteri, uključujući i same izbjeglice, imaju obavezu surađivati u osiguranju mirnog i humanitarnog karaktera izbjegličkih kampova i naselja;

PREPOZNAVŠI kako će prisutnost naoružanih elemenata u izbjegličkim kampovima ili naseljima, regrutiranje i obuka od strane vladinih naoružanih snaga ili organiziranih naoružanih grupa, korištenje takvih kampova, koji su namijenjeni za smještanje izbjegličke populacije na čisto humanitarnoj osnovi, za interniranje ratnih zarobljenika, kao i drugi oblici eksploatacije izbjegličkih situacija u svrhu promicanja vojnih ciljeva, vjerojatno izložiti izbjeglice, naročito žene i djecu, ozbiljnoj fizičkoj opasnosti, spriječiti realizaciju trajnih rješenja, naročito dobrovoljne repatrijacije, ali i lokalne integracije, ugroziti civilni i humanitarni karakter azila, a možda i zaprijetiti nacionalnoj sigurnosti država, kao i međudržavnim odnosima;

PREPOZNAVŠI posebne potrebe za zaštitom djece i adolescenata u izbjeglištvu, koji su, naročito ako žive u kampovima gdje su izbjeglice izmiješane sa naoružanim elementima, posebice podložni regrutiranju od strane vladinih naoružanih snaga ili organiziranih naoružanih grupa;

(1) “Radionica o potencijalu međunarodne policije u osiguranju izbjegličkih kampova” (“Workshop on the Potential of International Police in Refugee Camp Security”) (Otava, Kanada, mart 2001. godine); “Regionalni simpozij o očuvanju civilnog i humanitarnog karaktera izbjegličkog statusa, kampova i drugih lokacija” (Regional Symposium on Maintaining the Civilian and Humanitarian Character of Refugee Status, Camps and other locations”) (Pretorija, Južna Afrika, februar 2001. godine); “Međunarodni seminar o istraživanju uloge vojske u osiguranju izbjegličkih kampova” (“International Seminar on Exploring the Role of the Military in Refugee Camp Security”) (Oksford, Ujedinjeno Kraljevstvo, jul 2001. godine).


233

POTVRDIVŠI iznova kako je značajno da države, UNHCR i drugi relevantni akteri od samog početka izbjegličke krize integriraju pitanja zaštite i sigurnosti u upravljanje izbjegličkim kampom na holistički način:

(a) PRIZNAJE da prihvatne države snose glavnu odgovornost za osiguranje civilnog i humanitarnog karaktera azila tako što će, između ostalog, učiniti sve što mogu da izbjegličke kampove i naselja smjeste na razložnu udaljenost od granice, održavati zakon i red, suzbijati priliv oružja u izbjegličke kampove i naselja, sprečavati njihovo korištenje za interniranje ratnih zarobljenika, kao i razoružavati naoružane elemente i identificirati, odvajati i internirati borce.

(b) URGIRA na države koje pružaju gostoprimstvo izbjeglicama da poštuju civilni i humanitarni karakter izbjegličkih kampova, sprečavajući njihovo korištenje u svrhe koje su nespojive sa njihovim civilnim karakterom.

(c) PREPORUČUJE da radnje koje države poduzimaju, kako bi osigurale poštivanje civilnog i humanitarnog karaktera azila, budu rukovođene, između ostalog, sljedećim načelima:

(i) Poštivanje prava na traženje azila i fundamentalnog načela non-refoulementa treba biti očuvano u svakom trenutku.

(ii) Mjere za razoružanje naoružanih elemenata i identificiranje,

odvajanje i interniranje boraca trebaju biti poduzete što je prije moguće, u najboljem slučaju na samom ulasku ili u prvim prihvatnim/tranzitnim centrima za novopristigle osobe.

(iii) Kako bi se omogućilo rano identificiranje i odvajanje boraca,

registraciju novopristiglih osoba treba obavljati putem procesa pomne kontrole.

(iv) Izbjegličke kampove i naselja trebaju pomagati adekvatni

sigurnosni aranžmani kojima se sprečava infiltriranje naoružanih elemenata i jača prisutnost zakona i reda.

(v) Nakon što budu identificirani, razoružani i odvojeni od izbjegličke

populacije, borce treba internirati na lokaciju koja je na sigurnoj udaljenosti od granice.


234

(vi) U slučajevima kada se davanje izbjegličkog statusa zasniva na grupnom određivanju, prema civilima i članovima porodica boraca, treba postupati kao prema izbjeglicama i ne treba ih internirati skupa sa borcima.

(vii) Borce ne treba smatrati tražiteljima azila sve dok vlasti, u

razložnom vremenskom roku, ne utvrde da su se iskreno i trajno odrekli vojnog djelovanja. Nakon što to bude utvrđeno, potrebno je ustanoviti posebne postupke za pojedinačno određivanje statusa izbjeglice, a kako bi se osiguralo da oni koji traže azil zadovoljavaju kriterije za priznavanje izbjegličkog statusa. Tijekom procesa za određivanje statusa izbjeglice, najveću pažnju treba posvetiti članu 1F Konvencije iz 1951. godine, kako bi se izbjegla zloupotreba azilskog sistema od strane onih koji ne zaslužuju međunarodnu zaštitu.

(viii) Djeci koja su bila vojnici treba posvetiti posebne mjere zaštite i

pomoći, naročito u pogledu njihove demobilizacije i rehabilitacije.

(ix) U slučajevima kada je to neophodno, prihvatne države trebaju, uz pomoć UNHCR-a, izraditi operativne smjernice u kontekstu grupnog određivanja statusa, kako bi se isključili oni pojedinci koji ne zaslužuju međunarodnu zaštitu izbjeglica.

(d) SLIJEDOM gornjeg stava (c)(ii), poziva UNHCR da sazove sjednicu

eksperata, kao podršku izradi mjera za razoružanje naoružanih elemenata i identificiranje, odvajanje i interniranje boraca, uključujući i razjašnjenje relevantnih postupaka i standarda, a u konsultacijama sa državama, subjektima i agencijama Sekretarijata Ujedinjenih naroda, i zainteresiranim organizacijama, kao što je ICRC, te da podnese izvještaj Izvršnom komitetu o postignutom napretku.

(e) POZIVA države da osiguraju poduzimanje mjera za prevenciju regrutiranja izbjeglica od strane vladinih naoružanih snaga ili organiziranih naoružanih grupa, a naročito mjera za prevenciju regrutiranja djece, vodeći računa o činjenici da su djeca bez pratnje i razdvojena djeca čak podložnija regrutiranju, nego druga djeca.


235

(f) POZIVA relevantne organe Ujedinjenih naroda i regionalne organizacije, sukladno njihovim resornim mandatima, kao i međunarodnu zajednicu u cjelini, da mobiliziraju adekvatna sredstva za pružanje podrške i pomoći prihvatnim državama u očuvanju civilnog i humanitarnog karaktera azila, suglasno načelima međunarodne solidarnosti, suradnje i uzajamne podjele tereta i odgovornosti.

(g) POZIVA UNHCR i “Odjel za mirovne operacije Sekretarijata Ujedinjenih naroda” (1) da učvrste suradnju u svim aspektima ovog kompleksnog pitanja i da, shodno okolnostima, uz pristanak prihvatnih država, pošalju multidisciplinarne timove za procjenu, u novonastala krizna područja, kako bi razjasnili situaciju na terenu, procijenili prijetnje po sigurnost izbjegličke populacije i razmotrili odgovarajuće praktične odgovore.

(h) POZIVA UNHCR da istražuje načine na koje, u konsultacijama sa relevantnim partnerima, može razvijati vlastite institucionalne kapacitete za rješavanje problema nesigurnosti u izbjegličkim kampovima putem, između ostalog, pružanja pomoći državama u osiguranju fizičke sigurnosti i dostojanstva izbjeglica, nadovezujući se, shodno okolnostima, na njegovu operativnu ekspertizu i ekspertizu iz oblasti zaštite.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Department of Peacekeeping Operation of the United Nations Secretariat ”, op. prev.


236



BR. 95 (LIV) OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) POZDRAVLJA ovogodišnju “Bilješku o međunarodnoj zaštiti” (2), koja stavlja naglasak na operativna, pravna i politička, kao i promotivna sredstva zaštite; konstatira, sa zabrinutošću, mnogostruke probleme sa kojima se suočava zaštita i izazove koji su identificirani u Bilješci, cijeneći istovremeno niz inicijativa na terenu koje poduzima UNHCR-a, u suradnji sa državama, radi operacionalizacije zaštite.

(b) PRIZNAJE da je međunarodna zaštita kako pravni koncept, tako istovremeno i funkcija umnogome orijentirana na konkretno djelovanje, čime se direktno pomaže milijunima izbjeglica i drugih osoba koje su predmet brige UNHCR-a.

(c) KONSTATIRA, u ovom kontekstu, kako pružanje međunarodne zaštite predstavlja radnju koja je u samoj srži mandata UNHCR-a, i za koju je potreban veliki broj osoblja, što zahtijeva od Agencije da ima adekvatno osoblje za rad na zaštiti, sa odgovarajućom ekspertizom.

(d) POZDRAVLJA pristupanje Ukrajine i Istočnog Timura Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i njenom Protokolu iz 1967. godine, čime je broj država članica jednog ili oba ova instrumenta dostigao cifru od stotinu četrdeset i pet; s obzirom na globalni karakter problema izbjeglica, urgira na države, koje još uvijek nisu članice, da razmotre svoje pristupanje; i ističe značaj pune provedbe ovih instrumenata od strane država.

(e) CIJENI da planiranje realističnih budućih pravaca politike zaštite počiva na nužnoj osnovi Konvencije iz 1951. godine i njenog Protokola iz

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/58/12/Add.1). (2) A/AC.96/975.


237

1967. godine, kao i na dodatnim inicijativama, kao što su “Agenda za zaštitu” (1) i sporazumi koji se mogu razviti kroz inicijativu “Konvencija plus” (2).

(f) PREPOZNAJE značaj promicanja, od strane država, dobno i rodno senzitivnog pristupa u primjeni međunarodnih instrumenata za zaštitu izbjeglica, i osiguranja, od strane UNHCR-a, prisutnosti dobnih i rodnih aspekata u kreiranje njegove politike i operacijama, a putem njihovog daljeg inkorporiranja.

(g) PREPOZNAJE kako zemlje azila često snose težak teret, a naročito zemlje u razvoju, zemlje u tranziciji i zemlje sa ograničenim resursima koje pružaju gostoprimstvo velikom broju izbjeglica i tražitelja azila, posebno one zemlje koje već duže vrijeme pružaju gostoprimstvo izbjeglicama; ponavlja, u tom pogledu, svoju snažnu opredijeljenost za međunarodnu solidarnost i uzajamnu podjelu tereta i odgovornosti; i potvrđuje iznova ulogu UNHCR-a, kao katalizatora, u pružanju pomoći i podrške zemljama koje primaju izbjeglice, a naročito zemljama u razvoju, i u mobiliziranju pomoći međunarodne zajednice za rješavanje problema prouzrokovanih prisutnošću izbjegličke populacije velikih razmjera.

(h) ISTIČE vrijednost jačanja kapaciteta zaštite u prihvatnim zemljama, kao i vrijednost inicijativa kojima se jača sposobnost izbjegličkih zajednica za postizanje samostalnosti, uz pružanje, gdje je to primjereno, adekvatne podrške međunarodne zajednice, prihvatnoj zemlji i izbjeglicama koje u njoj žive.

(i) PONAVLJA da je postizanje trajnih rješenja za izbjeglice od krucijalnog značaja i urgira na države i UNHCR da, u tom pogledu, nastave ulagati napore na promicanju i olakšavanju, u uvjetima sigurnosti i dostojanstva, dobrovoljne repatrijacije kao preferiranog rješenja, uz proaktivno djelovanje na stvaranju mogućnosti za lokalnu integraciju i preseljenje u treće zemlje, u slučajevima kada je to primjereno i izvodivo.

(j) KONSTATIRA spremnost UNHCR-a da, u odgovarajućim slučajevima, uz podršku i pomoć međunarodne zajednice, sudjeluje u regionalnim aktivnostima na pružanju zaštite i postizanju trajnih rješenja za izbjeglice, u tijesnoj suradnji sa zemljama u regiji i sa drugim partnerima.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Agenda for Protection” , op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Convention Plus ”, op. prev.


238

(k) PRIZNAJE mnogostruke veze koje povezuju izbjeglička pitanja i ljudska prava i podsjeća da na izbjegličko iskustvo u svim njegovim stadijima utječe mjera u kojoj države poštuju ljudska prava i fundamentalne slobode.

(l) KONSTATIRA uzajamnu komplementarnu prirodu međunarodnog izbjegličkog prava i prava o ljudskim pravima, kao i moguću ulogu mehanizama Ujedinjenih naroda za ljudska prava u ovoj oblasti i stoga potiče države da, shodno okolnostima, oslove situaciju prisilno raseljenih u svojim izvještajima koje podnose “organima Ujedinjenih naroda za nadgledanje provedbe sporazuma” (1), te sugerira kako će ti organi zauzvrat, u okviru svojih mandata, možda htjeti da komentiraju dimenziju ljudskih prava u prisilnom raseljavanju.

(m) POTIČE UNHCR i države da zajednički istražuju načine na koje mogu unaprijediti diskusije o pitanjima i izazovima zaštite, prvenstveno u okviru rada Stalnog komiteta, ali i, shodno okolnostima, u relevantnim regionalnim forumima. Agenda za zaštitu

(n) PODSJEĆA na svoj zaključak br. 92 (LIII), koji odobrava Agenda za zaštitu (Agenda), kao dokument u kojem su izjavljeni ciljevi i zadaci, te važan inventar preporučenih radnji za jačanje režima međunarodne zaštite izbjeglica, a kojom se u svom djelovanju rukovode države i UNHCR, zajedno sa drugim organizacijama Ujedinjenih naroda i drugim međuvladinim kao i nevladinim organizacijama; i, u tom kontekstu, pozdravlja ažuriranja (2), od strane UNHCR-a i nekih država, u vezi sa provedbom Agende, te naknadne aktivnosti koje je UNHCR poduzimao u tom pravcu, do današnjeg dana.

(o) KONSTATIRA kako je Agenda zajednički poduhvat, i u tom kontekstu potiče države, druge organizacije, shodno okolnostima, i nevladine organizacije da osiguraju pravovremene informacije o vlastitim daljim aktivnostima, a kako bi omogućile UNHCR-u da udovolji zahtjevu Izvršnog komiteta da, putem svog Stalnog komiteta, bude obavještavan o napretku koji je postignut i o inicijativama koje su poduzete na provedbi Agende.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “United Nations Treaty Monitoring Bodies”, op. prev. (2) EC/53/SC/CRP.10.


239

(p) POZDRAVLJA inicijativu “Konvencija plus” visokog komesara i potiče visokog komesara i one države koje su ponudile pomoć u omogućavanju sporazuma iz inicijative “Konvencija plus” da jačaju režim međunarodne zaštite putem razvijanja sveobuhvatnih pristupa rješavanju izbjegličkih situacija, uključujući unapređivanje međunarodnog sistema podjele tereta i odgovornosti i realiziranje trajnih rješenja; i poziva UNHCR da Izvršnom komitetu podnosi redovite izvještaje o razvoju inicijative “Konvencija plus”.

(q) POZDRAVLJA izvještaj “Radne grupe za preseljenje u treće zemlje” (1), posebice njene značajne komentare o tome kako ovo trajno rješenje može biti unaprijeđeno i korišteno na više strateški način, uključujući kao dio sveobuhvatnih aranžmana za trajna rješenja, i potvrđuje iznova vitalnu ulogu preseljenja u treće zemlje u iznalaženju metodičnih i ciljanih trajnih rješenja.

(r) RADUJE se što će UNHCR preispitati prolongirane izbjegličke situacije, čime će omogućiti državama i UNHCR-u da identificiraju i dalje analiziraju situacije koje bi mogle imati koristi od sveobuhvatnog plana akcije (2).

(s) PRIZNAJE značaj postojanja sistema rane i djelotvorne registracije i popisa kao sredstva zaštite i načina omogućavanja kvantifikacije i procjene potreba za pružanjem i distribucijom humanitarne pomoći, i provedbe odgovarajućih trajnih rješenja. Apatridija

(t) PODSJEĆA na svoj zaključak br. 78 (XLVI) o sprečavanju i reduciranju apatridije i zaštiti apatrida i konstatira globalnu dimenziju problema apatridije.

(u) PRIMA na znanje rad UNHCR-a na ispitivanju apatridije, koji on obavlja u skladu sa Agendom i raduje se preispitivanju preporuka koje su nastale kao rezultat ove analize, a koje će biti stavljene na raspolaganje državama, u nadi da će one poduzeti dalje mjere na reduciranju apatridije i zaštiti apatrida.

(1) EC/53/SC/CRP.10/Add.1. (2) Agenda za zaštitu, Cilj 5, Zadatak 1, Aktivnost 1.


240

(v) POTIČE države da surađuju sa UNHCR-om po pitanju metoda za rješavanje slučajeva apatridije i za razmatranje mogućnosti osiguranja preseljenja u treće zemlje, onda kada situacija apatrida ne može biti riješena u prihvatnoj zemlji u kojoj se on trenutno nalazi ili drugoj zemlji prethodnog uobičajenog boravka, i kada ostaje neizvjesna.

(w) POTIČE napore UNHCR-a na promicanju svih aktivnosti država kojima se reducira ili rješava apatridija i na promicanju daljeg pristupanja “Konvenciji o statusu osoba bez državljanstva” iz 1954. godine i “Konvenciji o smanjenju broja osoba bez državljanstva” iz 1961. godine, kao djelotvornim instrumentima za sprečavanje apatridije, što može voditi ka reduciranju izbjegličkih priliva i provedbi trajnih rješenja, te ponavlja svoj poticaj državama da razmotre pristupanje ovim instrumentima, gdje je to primjereno.

(x) POTIČE UNHCR da Stalnom komitetu u glavnim crtama predoči probleme vezane za državljanstvo, koji utječu na žene i djecu i povećavaju njihovu podložnost apatridiji, kao što su problemi sa kojima se suočavaju u registraciji rođenja, vjenčanja i državljanskog statusa.

(y) POZIVA UNHCR da, u vezi sa apatridijom, nastavi pružati tehničke i savjetodavne usluge svim zainteresiranim državama i partnerima.


241

ZAKLJUČAK O VRAĆANJU OSOBA ZA KOJE JE USTANOVLJENO

DA NEMAJU POTREBU ZA MEĐUNARODNOM ZAŠTITOM (1)

BR. 96 (LIV) - 2003 Izvršni komitet,

IZRAZIVŠI zahvalnost za pravovremene i korisne diskusije o vraćanju

osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, koje su vođene u kontekstu Globalnih konsultacija o međunarodnoj zaštiti (2), a koje su dovele do Cilja 2, Zadatka 7, iz “Agende za zaštitu” (3) (Agenda);

IMAJUĆI na umu da efikasno i ekspeditivno vraćanje osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, jeste ključno za sistem međunarodne zaštite u cjelini, kao i za kontrolu neregularne migracije i sprečavanje krijumčarenja i trgovine takvim osobama;

ZABRINUT zbog poteškoća sa kojima se suočavaju mnoge zemlje azila u različitim dijelovima svijeta u izvršavanju vraćanja osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, a koje su odigrale ulogu u potkopavanju integriteta pojedinačnih azilskih sistema;

PODSJETIVŠI na obavezu država da prime natrag svoje državljane, kao i na pravo država, shodno međunarodnom pravu, da protjeraju strane državljane, poštujući pritom obaveze koje proistječu iz međunarodnog izbjegličkog prava i prava o ljudskim pravima;

PODSJETIVŠI također da “Protokol Ujedinjenih naroda protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom” (4) (1) iz 2000. godine iznosi obaveze svake države članice da olakša i prihvati, bez nepotrebnog ili neopravdano dugog odlaganja, vraćanje osobe koja je prokrijumčarena, a

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/58/12/Add.1). (2) EC/GC/01/15/Rev.1. (3) A/AC.96/965 Add. 1. (4) Član 18(1).


242

koja je u vrijeme vraćanja njen državljanin ili uživa pravo stalnog boravka na njenom teritoriju;

PRIMIJETIVŠI da se, za potrebe ovog Zaključka, pod izrazom “osobe za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom” podrazumijevaju osobe koje su tražile međunarodnu zaštitu i za koje je, poslije dužnog razmatranja njihovih zahtjeva u pravičnim postupcima, ustanovljeno da niti zadovoljavaju uvjete za dobivanje izbjegličkog statusa na osnovi kriterija definiranih u Konvenciji iz 1951. godine, niti imaju potrebu za međunarodnom zaštitom u skladu sa drugim međunarodnim obavezama ili nacionalnim zakonima:

(a) POTVRĐUJE iznova pravo svake osobe da napusti bilo koju zemlju, uključujući i svoju vlastitu, i da se vrati u svoju zemlju, kao i obavezu država da prime natrag svoje državljane, uključujući olakšavanje njihovog povratka; i ostaje ozbiljno zabrinut, kada je u pitanju vraćanje osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, što neke zemlje i dalje ograničavaju povratak svojih državljana, bilo izravno ili putem zakona i prakse koji djelotvorno sprečavaju ekspeditivan povratak.

(b) NAGLAŠAVA kako vjerodostojnost pojedinačnih azilskih sistema trpi ozbiljnu štetu zbog izostajanja brzog vraćanja osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom.

(c) PONAVLJA da vraćanje osoba za koje je ustanovljeno nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom treba biti obavljeno na human način, uz puno poštivanje ljudskih prava i dostojanstva, i da upotreba prisile, ukoliko je neophodna, treba biti razmjerna i poduzeta na način koji je u suglasnosti sa pravom o ljudskim pravima; i naglašava da u svim radnjama koje se tiču djece, primarni značaj ima najbolji interes djeteta.

(d) PREPOZNAJE značaj suradnje osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom u organizaciji njihovog vraćanja.

(e) POZIVA države da surađuju u pogledu efikasnog i ekspeditivnog vraćanja osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, u njihove zemlje porijekla, druge zemlje

(1) Naziv na engleskom jeziku: “United Nations Protocol against Smuggling of Migrants by Land, Sea and Air”, op. prev.


243

državljanstva ili zemlje koje imaju obavezu da ih prime natrag, osobito putem:

(i) aktivne suradnje, uključujući putem njihovih diplomatskih i konzularnih predstavništava, na utvrđivanju identiteta osoba za koje se pretpostavlja da imaju pravo na povratak, kao i na utvrđivanju njihovog državljanstva, u slučajevima gdje ne postoje dokazi o državljanstvu, u vidu autentičnih putnih ili drugih relevantnih osobnih isprava;

(ii) pronalaženja praktičnih rješenja za izdavanje odgovarajućih

dokumenata osobama koje nisu bile ili više nisu u posjedu autentičnih putnih isprava.

(f) POZIVA države članice Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967.

godine da olakšaju vraćanje osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, time što će osigurati mogućnosti za tranzit tih osoba, vodeći računa, gdje je primjereno, o uzajamnom priznavanju odluka o određivanju azilskog statusa.

(g) PODSJEĆA nadalje kako Aneks br. 9 “Konvencije o međunarodnoj civilnoj avijaciji” (1) iz 1944. godine, traži da se svaka država, kojoj je upućen zahtjev da osigura putne isprave kojima omogućava povratak nekog svog državljanina, odazove u razložnom vremenskom periodu i najkasnije 30 dana od dana upućivanja tog zahtjeva, i to bilo izdavanjem putne isprave ili uvjeravanjem države koja je uputila zahtjev da predmetna osoba nije njen državljanin.

(h) UPUĆUJE na svoj zaključak br. 78 (XLVI) o sprečavanju i reduciranju apatridije i zaštiti apatrida, i urgira na države da poduzmu korake kako bi izbjegle slučajeve apatriije, kao i da usvoje mjere koje će voditi ka davanju pravnog statusa apatridima.

(i) POZDRAVLJA ekspertizu koju je razvio IOM u pomaganju dobrovoljnog povratka osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, i prima na znanje suradnju UNHCR-a sa IOM-om u ovoj oblasti.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Convention on International Civil Aviation”, op. prev.


244

(j) PREPORUČUJE, u ovisnosti o situaciji, da UNHCR dopunjava napore koje države ulažu na vraćanju osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, a putem:

(i) promicanja, kod država, onih načela koja se odnose na njihovu obavezu da prime natrag svoje državljane, kao i načela za reduciranje apatridije;

(ii) zauzimanja jasnih javnih stavova o prihvatljivosti vraćanja osoba

za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom;

(iii) nastavljanja dijaloga sa državama, a radi preispitivanja njihovog

zakonodavstva o državljanstvu, posebice ako ono dozvoljava odricanje državljanstva bez istovremenog osiguranja da je osoba u pitanju prethodno stekla drugo državljanstvo, i ako se ono može upotrijebiti za sprečavanje ili odlaganje povratka dotične osobe u zemlju njenog državljanstva.

(k) UZIMA na znanje spremnost UNHCR-a da, iz predusretljivosti, pruži

podršku državama, a na njihov zahtjev, u njihovim nastojanjima da vrate osobe za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, posebice kada se suočavaju sa preprekama povratku, a pod uvjetom da angažiranje Komesarijata nije nespojivo sa njegovim humanitarnim mandatom pružanja međunarodne zaštite izbjeglicama.

(l) ISTIČE značaj osiguranja održivosti povratka i izbjegavanja daljeg raseljavanja u zemljama koje izlaze iz sukoba, i konstatira kako fazni povratak osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom može tome doprinijeti; istovremeno uviđa kako, nakon što osoba, za koju je ustanovljeno da nema potrebu za međunarodnom zaštitom, donese informiranu odluku o svom dobrovoljnom povratku, takav povratak treba brzo uslijediti.

(m) KONSTATIRA vrijednost državnih podataka o povratku osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom, u pomaganju analize stope povratka i obima problema postizanja povratka.


245

ZAKLJUČAK O ZAŠTITINIM GARANCIJAMA

U MJERAMA PRESRETANJA (1)


PRIMIVŠI na znanje diskusije o mjerama presretanja, koje su vođene u

Stalnom komitetu (2), kao i u kontekstu Globalnih konsultacija o međunarodnoj zaštiti (3);

ZABRINUT zbog mnoštva kompleksnih obilježja sredine, koja postepeno nastaje, i u kojoj se mora pružati zaštita izbjeglicama, uključujući ustrajnost oružanih sukoba, kompleksnost postojećih vidova proganjanja, neprekidne sigurnosne izazove, mješoviti priliv stanovništva, visoke troškove koji mogu biti vezani za pružanje gostoprimstva tražiteljima azila i izbjeglicama i za održavanje pojedinačnih azilskih sistema, porast u trgovini i krijumčarenju ljudi, probleme zaštite azilskih sistema od zloupotrebe i probleme isključivanja onih osoba koje nemaju pravo na zaštitu izbjeglica, kao i odsustvo razrješavanja dugogodišnjih izbjegličkih situacija;

PREPOZNAVŠI da države imaju legitimni interes za kontroliranje neregularne migracije, kao i osiguranje zaštite i sigurnosti zračnog i pomorskog prijevoza, te pravo da to čine putem različitih mjera;

PODSJETIVŠI na nastajući zakonski okvir (4) za suzbijanje kriminala i organiziranog krijumčarenja i trgovine ljudima, a naročito na “Protokol protiv

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/58/12/Add.1). (2) EC/50/SC/CRP17, 9. juni 2000. godine. (3) EC/GC/01/13, 31. maj 2001. godine, Regionalne radionice u Otavi, Kanadi, i u Makau. (4) “Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala” (“United Nations Convention Against Transnational Organized Crime”) iz 2000. godine i njeni dopunski Protokoli: “Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom” (“Protocol Against the Smuggling of Migrants by Land, Sea and Air”) i “Protokol o suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, posebno ženama i djecom” (“Protocol to Suppress and Punish Trafficking in Persons, Especially Women and Children”).


246

krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom” (1), koji, između ostalog, razmatra presretanje plovila koja slobodno plove, u skladu sa međunarodnim pravom, a na osnovi konsultacija između države pod čijom zastavom plove i države presretnice, u skladu sa međunarodnim pomorskim pravom, pod uvjetom da se razložno može sumnjati da se plovilo bavi krijumčarenjem migranata morem;

PRIMIVŠI na znanje zaštitne klauzule sadržane u svakom od Protokola (2) i reference na Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. godine, njen Protokol iz 1967. godine i načelo non-refoulementa;

PODSJETIVŠI također na obaveze država i zapovjednika brodova da osiguraju zaštitu ljudskih života na moru i da priteknu u pomoć onima koji su u nevolji ili u opasnosti da se izgube na moru, sadržanu u brojnim instrumentima kodificiranog sistema međunarodnog pomorskog prava (3); podsjetivši također na zaključke Izvršnog komiteta, koji su relevantni za posebne potrebe tražitelja azila i izbjeglica koji su u opasnosti na moru (4) i potvrdivši da plovila, kada pomažu osobama koje su u opasnosti na moru, ne vrše presretanje;

PREPOZNAVŠI također kako države imaju međunarodne obaveze u pogledu sigurnosti civilnog zračnog prometa i kako osobe čiji je identitet nepoznat predstavljaju potencijalnu prijetnju sigurnosti zračnog prometa, kako je sadržano u brojnim instrumentima kodificiranog sistema međunarodnog prava o prometu zrakom (5);

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Protocol Against the Smuggling of Migrants by Land, Sea and Air”, op. prev. (2) Član 19. Protokola protiv krijumčarenja i član 14. Protokola o suzbijanju trgovine ljudima. (3) Uključujući, između ostalog, “Konvenciju Ujedinjenih naroda o pomorskom pravu” (“United Nations Convention on the Law of the Sea”), “Međunarodnu konvenciju o zaštiti ljudskih života na moru” (“International Convention for the Safety of Life at Sea”) iz 1974. godine, sa njenim izmjenama i dopunama, i “Međunarodnu konvenciju o traganju i spašavanju na moru“ (“International Convention on Maritime Search and Rescue”) iz 1979. godine sa njenim izmjenama i dopunama. (4) Naročito Zaključke br. 15 (XXX), br. 20 (XXXI), br. 23 (XXXII), br. 26 (XXXIII), br. 31 (XXXIV), br. 34 (XXXV) i br. 38 (XXXVI); (5) Uključujući, između ostalog, “Konvenciju o prijestupima i sličnim radnjama počinjenim u avionu” (Convention on Offenses and Certain Other Acts Committed on Board Aircraft”) iz 1963. godine, “Konvenciju o suzbijanju nezakonitih otmica aviona” (Convention for the Suppression of Unlawful Seizure of Aircraft”) iz 1970. godine,


247

SHVATIVŠI da, za potrebe ovog Zaključka, i bez štete po međunarodno pravo, posebice međunarodno pravo o ljudskim pravima i međunarodno izbjegličko pravo, a sa ciljem pružanja zaštitnih garancija presretanim osobama, presretanje predstavlja jednu od mjera kojom se države koriste kako bi:

(i) spriječile kretanje osoba na međunarodno putovanje;

(ii) spriječile dalji nastavak međunarodnog putovanja osoba koje su započele putovanje; ili

(iii) zahtijevale kontrolu plovila za koje se razložno vjeruje da prevoze

osobe, u suprotnosti sa međunarodnim ili nacionalnim pomorskim pravom;

u slučajevima kada, u vezi sa gore navedenim, osoba ili osobe nemaju valjanu dokumentaciju ili valjanu dozvolu za ulazak; i da takve mjere također imaju za cilj zaštitu života i sigurnosti svih putnika, kao i osoba koje se krijumčare ili prevoze na neregularan način:

(a) PREPORUČUJE da se u mjerama presretanja treba rukovoditi sljedećim napomenama, kako bi se osiguralo adekvatno postupanje prema tražiteljima azila i izbjeglicama koji se nalaze među presretanim osobama:

(i) Država na čijem suverenom teritoriju ili u čijim teritorijalnim vodama dolazi do presretanja, snosi glavnu odgovornost za brigu o bilo kakvim potrebama za zaštitom presretanih osoba.

(ii) Prema svim presretanim osobama treba u svakom trenutku

postupati na human način, kojim se poštuju njihova ljudska prava. Državne vlasti i predstavnici koji djeluju u ime države presretnice trebaju, konzistentno njihovim obavezama iz međunarodnog prava, u provedbi mjera presretanja poduzeti sve odgovarajuće korake kako bi sačuvali i zaštitili pravo na život presretanih osoba i

“Konvenciju o suzbijanju nezakonitih radnji protiv sigurnosti civilnog zračnog prometa” (“Convention for the Suppression of Unlawful Acts against the Safety of Civil Aviation”) iz 1971. godine, i “Protokol o suzbijanju nezakonitih činova nasilja na aerodromima sa međunarodnim civilnim prometom” (Protocol for the Suppression of Unlawful Acts of Violence at Airports Serving International Civil Aviation”) iz 1988. godine.


248

njihovo pravo da ne budu podvrgnuti torturi ili drugom surovom, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

(iii) Mjere presretanja trebaju voditi računa o fundamentalnoj razlici

koja, shodno međunarodnom pravu, postoji između osoba koje traže i imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, i onih koje se mogu staviti pod zaštitu zemlje svog državljanstva ili druge zemlje.

(iv) Mjere presretanja ne bi smjele rezultirati uskraćivanjem pristupa

međunarodnoj zaštiti tražiteljima azila i izbjeglicama, niti bi smjele rezultirati vraćanjem, bilo direktnim ili indirektnim, osoba koje imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, na granice teritorija gdje bi njihovi životi ili sloboda bili ugroženi iz nekog konvencijskog razloga, ili gdje postoje drugi razlozi za njihovu zaštitu, shodno međunarodnom pravu. Presretane osobe, za koje je ustanovljeno da imaju potrebu za međunarodnom zaštitom trebaju imati pristup trajnim rješenjima.

(v) Posebne potrebe žena i djece i osoba koje su inače ugrožene

trebaju se smatrati prioritetnim pitanjem.

(vi) Presretani tražitelji azila i izbjeglice ne bi smjeli podlijegati krivičnom gonjenju shodno “Protokolu protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom”, zbog činjenice da su bili objekt postupaka iz u člana 6. Protokola; niti bi ijedna presretana osoba smjela biti izložena bilo kakvoj kazni zbog nezakonitog ulaska ili boravka u državi u slučajevima kada su zadovoljeni uvjeti iz člana 31. Konvencije iz 1951. godine.

(vii) Presretane osobe koje ne traže ili za koje je ustanovljeno da

nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom trebaju biti brzo vraćene u njihovu zemlju porijekla ili u drugu zemlju državljanstva ili uobičajenog boravka, a države se potiču na suradnju u olakšavanju ovog procesa. (1)

(viii) Sve osobe koje provode mjere presretanja, uključujući državne

dužnosnike i uposlenike komercijalnih subjekata, trebaju proći kroz

(1) Vidi zaključak o vraćanju osoba za koje je ustanovljeno da nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom (A/AC.96/987, para. 21).


249

specijalističku obuku, uključujući informiranje o raspoloživim načinima upućivanja presretanih osoba, koje izraze potrebu za međunarodnom zaštitom, odgovarajućim vlastima u državi, u kojoj je došlo do presretanja, ili, u odgovarajućim slučajevima, UNHCR-u.

(b) POTIČE države da prikupljaju i međusobno ustupaju detaljnije

informacije o presretanju, uključujući brojeve, državljanstva, spol i broj presretanih maloljetnih osoba, kao i informacije o državnoj praksi, a uz posvećivanje dužne pažnje pitanjima sigurnosti i zaštite podataka, pod rezervom domaćih zakona i međunarodnih obaveza predmetnih država.

(c) POTIČE države da dalje proučavaju mjere presretanja, uključujući i njihov utjecaj na druge države, kako bi osigurale da te mjere ne ometaju ispunjavanje njihovih obaveza shodno međunarodnom pravu.


250

ZAKLJUČAK O ZAŠTITI

OD SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA I EKSPLOATACIJE (1)


POTVRDIVŠI iznova svoje zaključke br. 39 (XXXVI), br. 47 (XXXVIII), br.

54 (XXXIX), br. 60 (XL), br. 64 (XLI), br. 68 (XLIII), br. 73 (XLIV), br. 74 (XLVI), br. 79 (XLVII), br. 84 (XLVIII), br. 85 (XLIX), br. 87 (L), br. 91 (LII) i br. 94 (LIII), a naročito potrebu za suzbijanjem seksualnog i rodnog nasilja u izbjegličkim situacijama; i podsjetivši također, u ovom kontekstu, na relevantne ciljeve i zadatke “Agende za zaštitu” (Agenda) (2);

PODSJETIVŠI na napore međunarodne zajednice usmjerene na jačanje međunarodnog pravnog okvira za borbu protiv seksualnog zlostavljanja i eksploatacije;

PODSJETIVŠI također na izvještaj “Ureda Ujedinjenih naroda za internu kontrolu” (3) o istrazi seksualne eksploatacije izbjeglica od strane humanitarnih radnika u Zapadnoj Africi (4), i na rezoluciju A/RES/57/306;

PRIMIVŠI na znanje potresne izvještaje, tijekom posljednjih nekoliko godina, o pojavi da izbjeglice i tražitelji azila, a naročito žene i djeca, bivaju žrtve seksualnog zlostavljanja i eksploatacije, tijekom bijega ili po dolasku u zemlju azila, i duboko zabrinut da to negativno utječe na njihov pristup osnovnoj zaštiti i pomoći, uključujući zdravstvenu njegu i obrazovanje, izdavanje osobnih isprava ili davanje izbjegličkog statusa;

UVIDJEVŠI da su seksualno zlostavljanje i eksploatacija posljedica nejednakih odnosa moći; dinamika koja se često pogoršava tijekom humanitarnih kriza karakteriziranih rasprostranjenim nasiljem, masovnim

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/58/12/Add.1). (2) Naziv na engleskom jeziku : “Agenda for Protection”, op. prev. (3) Naziv na engleskom jeziku: “United Nations Office of the Internal Oversight Services”, op. prev. (4) A/57/465.


251

raseljavanjem i raspadanjem porodičnih struktura, društvenih i sistema vrijednosti; i konstatirajući, sa tugom, umiješanost humanitarnih radnika, dužnosnika i drugih osoba čiji je rad usko vezan za izbjegličku populaciju;

PRIZNAVŠI da neadekvatna zaštita i neodgovarajuća pomoć, a naročito količina i kvaliteta hrane i druge materijalne pomoći, povećavaju podložnost izbjeglica i tražitelja azila seksualnom zlostavljanju i eksploataciji;

PREPOZNAVŠI značaj djelotvornih mehanizama za sprečavanje i reagiranje na pojavu seksualnog zlostavljanja i eksploatacije u svim fazama izbjegličkog iskustva;

PREPOZNAVŠI da najbolji interes djeteta treba imati primarni značaj u pripremi i provedbi svih mjera za sprečavanje i reagiranje, a kako bi se osigurala zaštita djece od svih oblika zlostavljanja, zapostavljanja, eksploatacije i nasilja, uključujući seksualno zlostavljanje i eksploataciju;

POZDRAVLJAJUĆI Izvještaj iz juna 2002. godine “Radne grupe, Međuagencijskog stalnog komiteta, za zaštitu od seksualne eksploatacije i zlostavljanja u humanitarnim krizama” i njen plan akcije za suočavanje sa problemom seksualnog zlostavljanja i eksploatacije;

PODSJETIVŠI na prethodnu politiku djelovanja i smjernice UNHCR-a, koji su bili namijenjeni rješavanju problema nasilja nad izbjeglicama, uključujući “Politiku djelovanja” iz 1989. godine i “Smjernice za zaštitu žena u izbjeglištvu” iz 1991. godine; “Politiku djelovanja u vezi sa djecom u izbjeglištvu” iz 1993. godine i “Smjernice za zaštitu i zbrinjavanje djece u izbjeglištvu” iz 1994. godine, “Smjernice za sprečavanje i reagiranje na seksualno nasilje i nasilje zasnovano na spolnoj određenosti” (1) iz 1995. godine, ažurirane 2003. godine; i pet preuzetih obaveza visokog komesara vezanih za žene u izbjeglištvu iz 2001. godine;

PRIMIVŠI na znanje izdavanje, u maju 2003. godine, UNHCR-ovih

revidiranih “Smjernica o seksualnom nasilju i nasilju zasnovanom na spolnoj

(1) Nazivi na engleskom jeziku, po redu pojavljivanja: 1989 Policy and 1991 Guidelines on the Protection of Refugee Women; 1993 Policy on Refugee Children and 1994 Refugee Children: Guidelines on Protection and Care; the 1995 Sexual Violence against Refugees: Guidelines on Prevention and Response.


252

određenosti u izbjegličkim, povratničkim i raseljeničkim situacijama” (1), kao i UNHCR-ove “Smjernice za međunarodnu zaštitu: proganjanje vezano za spolnu određenost/rod” (2) iz maja 2002. godine, i konstatirajući napore koje UNHCR ulaže na rješavanju problema seksualnog i rodnog nasilja na terenu i različite do danas poduzete inicijative obučavanja, sa ciljem razvijanja, kod osoblja, praktičnih vještina neophodnih za zadovoljavanje potreba za zaštitom žrtava seksualnog zlostavljanja i eksploatacije;

POZDRAVLJAJUĆI napore koje UNHCR ulaže na rješavanju problema putem javnog proglašavanja i provedbe “Kodeksa ponašanja osoblja UNHCR-a”, u skladu sa planom akcije “Radne grupe, Međuagencijskog stalnog komiteta, za zaštitu od seksualne eksploatacije i zlostavljanja u humanitarnim krizama”; i putem izmjena i dopuna potsporazuma o provedbi njegovih programa, kako bi uključivali uvjet da i provedbeni partneri imaju slične kodekse ponašanja i da oni budu u potpunosti primjenjivani:

(a) POZIVA države, UNHCR i njegove operativne i provedbene partnere da osiguraju postojanje odgovarajućih sistema za sprečavanje i reagiranje na seksualno i rodno nasilje, uključujući seksualno zlostavljanje i eksploataciju, osiguravajući da su potrebe žena i djece, kao i ugroženih osoba, uvijek zbrinute; i preporučuje da mjere suzbijanja seksualnog zlostavljanja i eksploatacije izbjeglica i tražitelja azila budu rukovođene time koliko je značajno:

(i) osigurati, u kodeksima ponašanja i drugim relevantnim dokumentima politike djelovanje, eksplicitno upućivanje na odgovornost relevantnog osoblja za sprečavanje i primjereno reagiranje na seksualno i rodno nasilje, uključujući seksualno zlostavljanje i eksploataciju;

(ii) osigurati ažurne istrage navoda o seksualnom zlostavljanju i

eksploataciji;

(iii) osigurati da radnje poduzete u korist izbjeglica i tražitelja azila, uključujući žene, djecu i ugrožene osobe, povećavaju njihovo

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Guidelines on Sexual and Gender-Based Violence in Refugee, Returnee and Displaced Situations”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Guidelines on International Protection: Gender-Related Persecution”, op. prev.


253

smisleno sudjelovanje u procesima odlučivanja; da im je pruženo dovoljno informacija kako bi mogli formirati svoje mišljenje, da su osigurani kanali za komuniciranje njihovih briga humanitarnim agencijama, i da su im pružene potpune informacije o zaštiti izbjeglica i raspoloživoj pomoći;

(iv) osigurati da je u procjenama potreba, ocjenama i izvještajima

identificirana prisutnost podložnosti seksualnoj eksploataciji i zlostavljanju; da je osigurana osnova za bolje planiranje programa, kojim se rizici od seksualnog zlostavljanja i eksploatacije i prilike za to, svode na minimum; da se procesi pružanja zaštite i pomoći, koji vode računa o kvantitetu i kvalitetu pomoći i metodama njene distribucije, uključujući i nadziranje, planiraju i provode na način kojim se smanjuje rizik od seksualnog zlostavljanja i eksploatacije;

(v) osigurati da se upravljanje kampovima obavlja na pravičan način

koji će ojačati pozicije žena, djece i ugroženih grupa, i da su kampovi isplanirani i dizajnirani na način koji će ove pojedince učiniti manje podložnim seksualnom zlostavljanju i eksploataciji;

(vi) osigurati postojanje lako dostupnih i povjerljivih mehanizama za

podnošenje tužbi i obeštećenja žrtava seksualnog zlostavljanja i eksploatacije, te da ti mehanizmi na odgovarajući način primjenjuju sankcije prema počiniteljima i poštuju prava koja u procesu protiv njih pripadaju optuženima, te štite sigurnost i prava žrtve ili svjedoka;

(vii) osigurati postojanje adekvatnih mjera zbrinjavanja kako bi se

žrtvama seksualnog zlostavljanja i eksploatacije pružila odgovarajuća njega;

(viii) vršiti primjereno obučavanje i izgrađivati kapacitete za sprečavanje

i reagiranje na seksualno zlostavljanje i eksploataciju.

(b) POZIVA UNHCR da i dalje obavlja svoje stalne aktivnosti koje poduzima u oblasti seksualnog zlostavljanja i eksploatacije uz posvećivanje posebne pažnje:


254

(i) osiguranju pune provedbe odgovarajućih dokumenata politike djelovanja, kodeksa ponašanja, smjernica o seksualnom i rodnom nasilju u situacijama u kojima se nalaze izbjeglice, povratnici i interno raseljene osobe, kao i UNHCR-ovih smjernica o rodnom proganjanju;

(ii) provedbi relevantnih preporuka iz ocjena UNHCR-ovih aktivnosti u

oblasti rada sa ženama u izbjeglištvu, djecom u izbjeglištvu i uslugama u zajednici;

(iii) osiguranju adekvatnih nivoa praćenja i nadziranja programa za

sprečavanje i zaštite od seksualnog zlostavljanja i eksploatacije, uključujući mjere fizičke prisutnosti i mjere čiji je cilj pružiti podršku osoblju na terenu u provedbi konkretnih programa akcije;

(iv) izradi mehanizama za osiguranje odgovornosti, uključujući

odgovornost na višim nivoima, u provedbi svih aktivnosti zaštite i pomoći u sprečavanju seksualnog i rodnog nasilja;

(v) promicanju ravnoteže u zastupljenosti spolova među osobljem na

svim nivoima, kako u sjedištu tako i na terenu, kao i u stručnoj i specijalističkoj sposobnosti, vodeći pritom računa o načelima odabira na osnovu sposobnosti.

(c) URGIRA na sve države da, u suglasnosti sa pozitivnim

međunarodnim izbjegličkim pravom, pravom o ljudskim pravima i humanitarnim pravom:

(i) štite izbjeglice i tražitelje azila, a naročito djecu, od svih oblika zlostavljanja, zapostavljanja, eksploatacije i nasilja; i

(ii) surađuju u ukidanju svih oblika diskriminacije, seksualne

eksploatacije i nasilja usmjerenih protiv izbjeglica i tražitelja azila ženskog roda, i da promiču njihovo aktivno sudjelovanje u odlukama koje utječu na njihove živote i zajednice.

(d) URGIRA na države da poštuju i osiguraju pravo svih pojedinaca, na

njihovim teritorijima i pod njihovom nadležnošću, na osobnu sigurnost putem, između ostalog, provedbe relevantnih nacionalnih zakona, koji su u


255

suglasnosti sa međunarodnim pravom, i putem usvajanja, ukoliko već ne postoje, konkretnih mjera za sprečavanje i suzbijanja seksualnog zlostavljanja i eksploatacije, uključujući:

(i) izradu i provedbu programa obuke, smjernica i drugih praktičnih mjera, čiji je cilj promicanje poštivanja prava svakog pojedinca na osobnu sigurnost, od strane svih vladinih dužnosnika, kao i osoba koje djeluju u ime države, a koji imaju kontakta sa izbjegličkom populacijom, te mjera čiji je cilj promicanje zaštite od seksualnog zlostavljanja i eksploatacije;

(ii) odgovarajuće, naknadne, radnje kao odgovor na navode o

seksualnom nasilju i eksploataciji, uključujući, tamo gdje je to neophodno, upotrebu pravnih lijekova, kao što su omogućavanje podnošenja tužbe i istražne radnje po tužbama za seksualno nasilje i eksploataciju, krivično gonjenje počinitelja, i pravovremene i razmjerne disciplinarne sankcije u slučajevima zloupotrebe moći ili teškog nemara, koji su za posljedicu imali seksualnu eksploataciju;

(iii) mehanizme za podnošenje tužbe i obeštećenja, u odgovarajućim

slučajevima, koji su lako dostupni, ne ugrožavaju sigurnost preživjelih žrtava ili drugih informanata, i posvećuju dužnu pažnju povjerljivosti; takvi tužbeni mehanizmi trebaju, kada je to moguće, upućivati žrtve i svjedoke u službe podrške, sa odgovarajuće obučenim osobljem, uključujući posebno savjetovališne radnike ženskog roda.

(e) POZIVA države da osiguraju da sve humanitarne agencije koje one

financiraju, a koje rade sa izbjeglicama, integriraju i promiču politiku koja se slaže sa glavnim principima plana djelovanja “Radne grupe, Međuagencijskog stalnog komiteta, za zaštitu od seksualne eksploatacije i zlostavljanja u humanitarnim krizama”.

(f) POZIVA UNHCR da podrži svoje kapacitete za internu istragu unutar Ureda generalnog inspektora kako bi osigurao da Ured može brzo i djelotvorno reagirati u provjeravanju istinitosti bilo kakvih navoda o seksualnom zlostavljanju ili eksploataciji od strane osoblja UNHCR-a ili njegovih provedbenih partnera.


256

(g) POZIVA međunarodnu zajednicu da, u suradnji sa UNHCR-om i drugim međunarodnim organizacijama, mobilizira sredstva neophodna za osiguranje pružanja zaštite i materijalne pomoći prihvatnim zemljama, a na osnovi međunarodne solidarnosti, suradnje i uzajamne podjele tereta i odgovornosti, budući da neadekvatna zaštita, ili neadekvatna, neodgovarajuća ili loše distribuirana pomoć može povećati podložnost izbjeglica i tražitelja azila seksualnom zlostavljanju i eksploataciji.

(h) POZIVA UNHCR da nastavi svoju suradnju sa drugim akterima na osiguranju zaštite od eksploatacije i zlostavljanja izbjeglica i tražitelja azila, uključujući suradnju putem sudjelovanja u radu “Radne grupe, Međuagencijskog stalnog komiteta, za zaštitu od seksualne eksploatacije i zlostavljanja u humanitarnim krizama”, i drugih koordinacijskih mehanizama.

(i) POZIVA UNHCR da nastavi podnositi redovite izvještaje o napretku postignutom u provedbi mjera na suzbijanju seksualnog zlostavljanja i eksploatacije.


257

ZAKLJUČAK KOJI JE USVOJIO IZVRŠNI KOMITET


BR. 99 (LV) - OPĆENITO Izvršni komitet,

(a) POZDRAVLJA informaciju o provedbi “Agende za zaštitu” (Agenda)

(2) od strane UNHCR-a, država i nevladinih` organizacija, sadržanu u ovogodišnjoj “Bilješci o međunarodnoj zaštiti” (3) (4); konstatira da je Agenda pozdravljena od strane Generalne skupštine Ujedinjenih naroda (5); naglašava njen kontinuirani značaj; i potiče sve zainteresirane aktere da osiguraju pravovremene informacije o svojim daljim aktivnostima, kako bi omogućili UNHCR-u da udovolji zahtjevu Izvršnog komiteta da, putem svog Stalnog komiteta, bude obavještavan o napretku koji je postignut i inicijativama koje su poduzete u provedbi Agende.

(b) POTIČE države, UNHCR, druge međuvladine, kao i nevladine organizacije da, naročito na nacionalnom i regionalnom nivou, prepoznaju prilike za suradnju i razmatranje svog pojedinačnog doprinosa provedbi Agendinog programa akcije.

(c) POZDRAVLJA pristupanje Svetog Vincenta i Grenadina, Protokolu iz 1967. godine; apelira na države koje nisu pristupile Konvenciji iz 1951. godine, odnosno Protokolu iz 1967. godine, da razmotre svoje pristupanje, i na države koje su izrazile rezerve na ove instrumente da razmotre njihovo povlačenje; i ponavlja kako ovi instrumenti imaju centralno mjesto u međunarodnom režimu zaštite izbjeglica i koliko je značajna njihova puna provedba.

(d) KONSTATIRA, sa zahvalnošću, kontinuirana nastojanja UNHCR-a na rješavanju pitanja vezanih za potrebe za zaštitom žena i djece u

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/59/12/Add.1). (2) Naziv na engleskom jeziku: “Agenda for Protection”, op. prev. (3) A/AC.96/989. (4) Naziv na engleskom jeziku: “Note on International Protection”, op. prev. (5) A/RES/57/187.


258

izbjeglištvu, uključujući putem niza mjera, čiji je cilj osiguranje provedbe pet obaveza koje je visoki komesar preuzeo u odnosu na žene u izbjeglištvu, kao i pretvaranje u konkretno djelo pet globalnih pitanja vezanih za djecu u izbjeglištvu; i poziva UNHCR da podnosi izvještaje o rezultatima njegove provedbe ovih inicijativa.

(e) PRIZNAJE da neke zemlje azila, naročito zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji, koje pružaju gostoprimstvo velikom broju izbjeglica i tražitelja azila, snose težak teret; i ponavlja, u tom pogledu, svoju snažnu opredijeljenost za međunarodnu solidarnost i uzajamnu podjelu tereta i odgovornosti.

(f) PODSJEĆA na svoj zaključak br. 91 (LII) o registraciji izbjeglica i tražitelja azila; naglašava fundamentalni značaj rane registracije, kao ključnog sredstva zaštite, te krucijalnu ulogu materijalnih, financijskih, tehničkih i ljudskih resursa u pomaganju prihvatnim zemljama u registraciji i dokumentaciji izbjeglica i tražitelja azila, a naročito zemljama u razvoju suočenim sa prilivima velikih razmjera i prolongiranim izbjegličkim situacijama; pozdravlja, u ovom kontekstu, značajan napredak postignut u oblasti registracije, koji se očituje u stalnom razvijanju aktivnosti registracije i dokumentacije, pod okriljem “Profil projekta” (1); i potiče države i UNHCR da nastave svoj rad u tom pogledu, uz pomoć drugih relevantnih aktera, shodno okolnostima.

(g) POZDRAVLJA razvijanje zakonodavstva o azilu i uspostavu procesa za određivanje statusa i prihvat u jednom broju zemalja, često uz pomoć i savjete UNHCR-a; potiče zainteresirane države da nastave jačati svoje kapacitete; i pozdravlja, u tom pogledu, tehničku i financijsku podršku drugih država i UNHCR-a, shodno okolnostima.

(h) POZDRAVLJA značajna dostignuća postignuta u dobrovoljnoj repatrijaciji tijekom protekle godine (2) i dalji potencijal održivog dobrovoljnog povratka znatnog broja izbjeglica, kao rezultat napora na uspostavi mira, pomirenju i rekonstrukciji, koji su doprinijeli razrješenju izvjesnih dugotrajnih sukoba; priznaje značaj osiguranja stalne, dobrovoljne prirode povratka izbjeglica i punog i jednakog sudjelovanje izbjeglih žena u radu na

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Project Profile”, op. prev. 2 Ilustrativan spisak najvažnijih operacija dobrovoljnog povratka uvršten je u Dio VII Bilješke o međunarodnoj zaštiti iz 2004. godine, A/AC.96/989.


259

dobrovoljnoj repatrijaciji i konsolidaciji održive reintegracije (1); i zahtijeva od država, UNHCR-a i drugih relevantnih aktera da pojačaju svoje napore na osiguranju trajnih rješenja za izbjeglice i druge osobe koje su predmet njegove brige.

(i) PRIZNAJE sve veću kompleksnost sredine u kojoj se pruža međunarodna zaštita i mnogobrojne izazove sa kojima se suočavaju države i UNHCR u osiguranju i pružanju zaštite izbjeglicama i drugim osobama koje su predmet njegove brige.

(j) OŠTRO osuđuje sve napade na humanitarno osoblje, uključujući lokalno i međunarodno osoblje UNHCR-a i njegovih provedbenih partnera; žali zbog sve većeg danka ranjenih i usmrćenih među takvim osobljem; i zahtijeva od država da do kraja istraže te napade i izvedu počinitelje pred lice pravde, u skladu sa međunarodnim pravom i nacionalnim zakonima.

(k) POZDRAVLJA pristupanje jednog broja država “Konvenciji o sigurnosti osoblja Ujedinjenih naroda i pridruženog osoblja” (2) iz 1994. godine; potiče one države koje nisu pristupile ovoj Konvenciji da razmotre svoje pristupanje; i poziva posebno države, na čijim se teritorijima poduzimaju humanitarne operacije, da štite fizičku sigurnost cjelokupnog humanitarnog osoblja i jamče sigurnosnu sredinu koja će, UNHCR-u i drugim humanitarnim kadrovima, omogućiti siguran i neometan pristup osobama kojima je potrebna zaštita i pomoć.

(l) IZRAŽAVA zabrinutost zbog proganjanja, sveopćeg nasilja i kršenja ljudskih prava koji i dalje uzrokuju i produžavaju raseljavanje unutar i izvan nacionalnih granica, te povećavaju izazove sa kojima se suočavaju države u ostvarenju trajnih rješenja; i poziva države da se uhvate ukoštac sa ovim izazovima, jamčeći pritom puno poštivanje fundamentalnog načela non-refoulementa, uključujući zabranu odbijanja na granici, bez pristupa pravičnim i djelotvornim postupcima za određivanja statusa i potrebe za zaštitom.

(m) ŽALI zbog činjenice da izbjeglice, povratnici i druge osobe, koje su predmet brige UNHCR-a, a naročito žene i djeca, i dalje bivaju podvrgnuti

1 U skladu sa Rezolucijom Vijeća sigurnosti br. 1325 o ženama, miru i sigurnosti. 2 Naziv na engleskom jeziku: “Convention on the Safety of the United Nations and Associated Personnel”, op. prev.


260

ubijanju, naoružanim napadima, seksualnom i rodnom nasilju, prisilnoj vojnoj regrutaciji, odvajanju od porodica, kršenju ili prijetnjama usmjerenim na njihovu osobnu sigurnost i na druga fundamentalna prava; osuđuje posebno naoružane napade koji su se desili u tranzitnom centru Gatumba, u Burundiju, u augustu 2004. godine, a koji su doveli do ubijanja velikog broja izbjeglica iz Konga; i, u ovom kontekstu, naglašava koliko je značajno da prihvatne države poduzmu odgovarajuće mjere za zaštitu izbjegličkih kampova i naselja, uključujući, kadgod je to moguće, putem osiguranja, u konsultacijama sa UNHCR-om, njihove lokacije na razložnoj udaljenosti od granice; i također naglašava značaj zaštite izbjeglica od drugih oblika prijetnji i uznemiravanja od strane bilo kakvih grupa ili pojedinaca.

(n) PONAVLJA kako je davanje azila izbjeglicama miran i humanitaran čin, te da su svi akteri obavezni uzdržati se od bilo koje aktivnosti, čiji je cilj njegovo potkopavanje; podsjeća na svoj zaključak br. 94 (LIII) o civilnom i humanitarnom karakteru azila i korisne diskusije vođene na tu temu u kontekstu Globalnih konsultacija o međunarodnoj zaštiti; pozdravlja UNHCR-ovo sazivanje okruglog stola eksperata u junu 2004. godine, na kojem su ova pitanja dodatno istražena; i potiče UNHCR da, u konsultacijama sa državama i drugim relevantnim akterima, nastavi ovaj proces, sa ciljem razrađivanja mjera za razoružanje naoružanih elemenata i identificiranje, odvajanje i interniranje boraca.

(o) POTVRĐUJE iznova da se UNHCR mora baviti zaštitom na holistički način; priznaje da je pružanje međunarodne zaštite obaveza koja zahtijeva mnogo sredstava; potiče UNHCR da ojača prisutnost svoje zaštite na terenu putem redovite revizije lokacija radnih mjesta, uključujući preraspodjelu radnih mjesta kadgod i gdjegod je ona neophodna, a posebice kako bi osigurali njihovu prisutnost u blizini izbjegličkih okruženja, proaktivno razmještanje osoblja između radnih zadataka, otvaranje dodatnih radnih mjesta tamo gdje preraspodjela nije moguća, kontinuirane napore na osiguranju pravovremenog popunjavanja radnih mjesta za zaštitu i aktivnu upotrebu različitih shema kratkoročnog angažmana; i poziva države da prošire svoju podršku, u tom pogledu, putem pravovremenog i predvidivog osiguranja adekvatnih resursa.

(p) PONAVLJA značaj rodno-senzitivnih planiranja i analiziranja za programe UNHCR-a, i vrijednost strukturiranog dijaloga sa ženama u izbjeglištvu za bolje zbrinjavanja njihovih potreba za zaštitom i za zaštitu


261

njihovih prava, te vrijednost rada na njihovom osposobljavanju, naročito putem obučavanja i sticanja kvalifikacija; i priznaje značaj rada sa muškarcima u izbjeglištvu, kao i sa ženama u izbjeglištvu, te drugim relevantnim akterima, a na promicanju prava izbjeglih žena.

(q) PODSJEĆA na svoj zaključak br. 84 (XLVIII) o djeci i adolescentima u izbjeglištvu i na druge zaključke koji su relevantni za specifične potrebe za zaštitom ove grupe; i ponavlja značaj pune i djelotvorne primjene standarda i postupaka, za bolje zbrinjavanje njihovih potreba i zaštitu njihovih prava, a posebice za osiguranje adekvatne pažnje za djecu bez pratnje i razdvojenu djecu, te djecu koja su bila vojnici, i to u izbjegličkim okruženjima, kao i u kontekstu mjera za dobrovoljnu repatrijaciju i reintegraciju.

(r) SNAŽNO potiče države, UNHCR i sve relevantne aktere da, sami ili u partnerstvu, pojačaju aktivnosti na sprečavanju i reagiranju na seksualno i rodno nasilje, posebice putem izvršenja njegovih resornih obaveza na uvođenju standardnih operativnih postupaka, putem rigorozne primjene relevantnih Smjernica UNHCR-a (1) i srodnih mjera koje je Izvršni komitet istakao u zaključku br. 98 (LIV) iz 2003. godine, kao i putem aktivne upotrebe preseljenja u treće zemlje, u odgovarajućim slučajevima, radi osiguranja zaštite i trajnog rješenja za žrtve seksualnog i rodnog nasilja.

(s) KONSTATIRA da se 2004. godine obilježava dvadeseta godišnjica Kartagenske deklaracije o izbjeglicama; da ovaj pragmatični i fleksibilni instrument nastavlja poticati zaštitu izbjeglica u regiji; da će se države, na velikodušni poziv vlade Meksika, sastati u Mexico Citiju, u novembru 2004. godine, radi proslave ove godišnjice; i potiče države da surađuju u razradi regionalnog plana akcije na jačanju dalje međunarodne zaštite izbjeglica u regiji, skupa sa relevantnim međunarodnim organizacijama, kao i predstavnicima civilnog društva.

(t) PRIZNAJE, u skladu sa inicijativom UNHCR-a “Konvencija plus” (2), značaj sveobuhvatnih pristupa, naročito za razrješavanje prolongiranih

(1) Uključujući “Smjernice za sprečavanje i reagiranje na seksualno nasilje i nasilje zasnovano na spolnoj određenosti nad izbjeglicama, povratnicima i interno raseljenim osobama” (“Guidelines for Prevention and Response to Sexual and Gender-based Violence against Refugees, Returnees and Internally Displaced Persons”), iz maja 2003. godine. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Convention Plus”, op. prev.


262

izbjegličkih situacija i izbjegličkih situacija velikih razmjera, koji obuhvataju, shodno okolnostima i specifičnostima svake izbjegličke situacije, dobrovoljnu repatrijaciju, lokalnu integraciju i preseljenje u treće zemlje; potiče UNHCR, države i druge relevantne aktere da tragaju za sveobuhvatnim aranžmanima za konkretne izbjegličke situacije, koji će koristiti kombinacije rješenja; i konstatira kako pristup razvoja zajednice, koji osigurava sudjelovanje izbjeglih muškaraca, žena i djece, shodno okolnostima, doprinosi uspjehu takvih rješenja.

(u) PONAVLJA da dobrovoljna repatrijacija, u slučajevima kada i gdje je izvodiva, ostaje preferirano rješenje u većini izbjegličkih situacija; traži od država, UNHCR-a i drugih odgovarajućih organa Ujedinjenih naroda i od međunarodne zajednice da surađuju u stvaranju uvjeta, koji bi omogućili promicanje dobrovoljne repatrijacije; i ističe potrebu da se dobrovoljna repatrijacija odvija u uvjetima sigurnosti i dostojanstva.

(v) POZDRAVLJA “Multilateralni okvir za razumijevanje preseljenja u treće zemlje” (1), koji je izradila “Grupa za stratešku primjenu preseljenja u treće zemlje” (2); konstatira da je Okvir dio sveobuhvatnog pristupa predviđenog inicijativom “Konvencija plus”; očekuje da će njegova praktična primjena unaprijediti pristup trajnim rješenjima za veći broj izbjeglica, i stoga potiče zainteresirane države, UNHCR i druge relevantne partnere da Okvir primjenjuju u potpunosti.

(w) POTIČE države, UNHCR i druge relevantne aktere da nastave rad na razvijanju drugih segmenata inicijative “Konvencija plus”, uključujući one vezane za pomoć u razvoju i za neregularna sekundarna kretanja izbjeglica i tražitelja azila.

(x) POTIČE države i UNHCR da pretoče u praksu stratešku primjenu preseljenja u treće zemlje, u duhu međunarodne podjele tereta i odgovornosti, a skupa sa drugim trajnim rješenjima, naročito radi rješavanja prolongiranih izbjegličkih situacija; i, također potiče dalji razvoj metodologije grupnog upućivanja na preseljenje i kontinuirane napore za njenu primjenu,

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Multilateral Framework of Understanding on Resettlement”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Core Group on the Strategic Use of Resettlement”, op. prev.


263

svjestan da bi istraživanje veće fleksibilnosti, u preseljenju izbjeglica u treće zemlje, moglo pomoći u proširivanju prilika za preseljenje.

(y) POTIČE države i UNHCR da, u konsultacijama sa drugim relevantnim akterima, a pri razmatranju lokalne integracije, u slučajevima gdje je ona primjerena i kada je izvodiva, koriste i uzmu u obzir profile izbjegličkih grupa unutar šire izbjegličke populacije, imajući na umu različite kapacitete izbjegličke populacije ili njenih segmenata, i država koje im pružaju gostoprimstvo.

(z) POZDRAVLJA pristupanje Urugvaja i Češke Republike “Konvenciji o statusu osoba bez državljanstva” iz 1954. godine i pristupanje Liberije i Lesota “Konvenciji o smanjenju broja osoba bez državljanstva” iz 1961. godine; i potiče UNHCR da, povodom pedesete godišnjice Konvencije iz 1954. godine, obnovi svoje napore na promicanju daljeg pristupanja objema Konvencijama.

(aa) POZDRAVLJA objavljivanje, u martu 2004. godine, konačnog izvještaja o UNHCR-ovoj globalnoj analizi apatridije, kao značajnog koraka ka uspostavi općeg razumijevanja problema, koji pogađa sve regije svijeta; i poziva UNHCR da nastavi pružati tehničku i operativnu podršku državama, sa ciljem izbjegavanja i rješavanja apatridije i unapređenja zaštite apatrida, naročito s obzirom na ograničeni broj država članica “Konvencije o smanjenju broja osoba bez državljanstva” iz 1961. godine.

(bb) KONSTATIRA, sa zabrinutošću, kako su mnoge situacije apatridije po svom karakteru prolongirane i poziva UNHCR da im posveti posebnu pažnju i da sa zainteresiranim državama istraži mjere koje bi ublažile takve situacije i privele ih kraju.


264

ZAKLJUČAK O MEĐUNARODNOJ SURADNJI I UZAJAMNOJ PODJELI TERETA I ODGOVORNOSTI U SITUACIJAMA MASOVNOG PRILIVA (1)

BR. 100 (LV) - 2004

Izvršni komitet,

ISKAZAVŠI stav da postizanje međunarodne suradnje, u rješavanju

međunarodnih problema humanitarnog karaktera, jeste jedan od ciljeva Ujedinjenih naroda, definiranih u Povelji Ujedinjenih naroda, i da Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. godine prepoznaje da zadovoljavajuće rješenje izbjegličkih situacija ne može biti postignuto bez međunarodne suradnje;

POTVRDIVŠI iznova da je poštivanje, od strane država, njihovih obaveza na zaštiti izbjeglica, ojačano međunarodnom solidarnošću, koja uključuje sve članove međunarodne zajednice, i da je režim zaštite izbjeglica učvršćen kroz opredijeljenost za međunarodnu suradnju u duhu solidarnosti i podjele odgovornosti i tereta među svim državama;

PODSJETIVŠI na značaj međunarodne suradnje na razrješavanju nevolja izbjeglica, na značaj akcija na rješavanju uzroka izbjegličkih kretanja, kao i na njihovom sprečavanju, između ostalog, putem promicanja mira, stabilnosti i dijaloga, i akcija kojima se sprečava da kretanje izbjeglica postane uzrok napetosti među državama;

NAGLASIVŠI obaveze država u vezi sa izbjeglicama, sadržane u Konvenciji iz 1951. godine i njenom Protokolu iz 1967. godine i reflektirane u međunarodnom pravu o ljudskim pravima i međunarodnom humanitarnom pravu; i istakavši da kontinuirana opredijeljenost država za podupiranje vrijednosti i načela, utjelovljenih u ovim oblastima prava, doprinosi djelotovornom međunarodnom odgovoru na masovni priliv;

POTVRDIVŠI iznova značaj međunarodne podjele tereta i odgovornosti za reduciranje tereta prihvatnih zemalja, a naročito zemalja u razvoju;



265

PRIMIJETIVŠI da osobama koje stižu kao dio masovnog priliva, u potrazi za međunarodnom zaštitom izbjeglica, zaštita treba uvijek biti pružena, barem na privremenoj osnovi;

POTVRDIVŠI iznova da pristup azilu i ispunjavanje, od strane svih država,

njihovih obaveza međunarodne zaštite, ne trebaju biti uslovljeni prethodnim postizanjem sporazuma o uzajamnoj podjeli tereta i odgovornosti, posebno stoga što poštivanje ljudskih prava i humanitarnih načela jeste odgovornost svih članova međunarodne zajednice;

PODSJETIVŠI na to da situacije masovnog priliva postavljaju izazove, posebno pred države koje primaju izbjeglice, kao i pred druge države u regiji i pred međunarodnu zajednicu; i ponovivši kako uviđa da zemlje, koje primaju masovne prilive, snose težak teret i odgovornost, naročito kada rezultirajuća prisutnost izbjeglica postane prolongirana, te da je međunarodna suradnja neophodna za postizanje zadovoljavajućeg trajnog rješenja problema, koji je međunarodni po svom obimu i prirodi;

POTVRDIVŠI iznova, u vezi sa masovnim prilivom, upute za jačanje uzajamne podjele tereta i odgovornosti, uključujući posebno one koje su definirane u zaključku br. 22 (XXXII) iz 1981. godine o zaštiti tražitelja azila u situacijama priliva velikih razmjera, zaključcima br. 15 (XXX) iz 1979. godine o izbjeglicama bez zemlje azila, br. 52 (XXXIX) iz 1988. godine o međunarodnoj solidarnosti i zaštiti izbjeglica, br. 80 (XLVII) iz 1996. godine o sveobuhvatnim i regionalnim pristupima u okvirima zaštite, br. 91 (LII) iz 2001. godine o registraciji izbjeglica i tražitelja azila, br. 94 (LIII) iz 2002. godine o civilnom i humanitarnom karakteru azila, te zaključcima br. 77 (XLVI) iz 1995. godine, br. 85 (XLIX) iz 1998. godine i br. 89 (LI) iz 2000. godine o međunarodnoj zaštiti, kao i u Rezoluciji Generalne skupštine 58/169 od 22. decembra 2003. godine o ljudskim pravima i masovnim egzodusima;

IZRAZIVŠI svoju zahvalnost za korisne diskusije o situacijama masovnog priliva i uzajamnoj podjeli tereta i odgovornosti, koje su vođene u kontekstu trećeg kruga Globalnih konsultacija o međunarodnoj zaštiti;


266

PODSJETIVŠI na “Agendu za zaštitu” (Agenda) (1), koju je odobrio Izvršni komitet, te na ciljeve i zadatake iznesene u njenom programu djelovanja, a koji teže, između ostalog, ka postizanju djelotovornijih i predvidljivijih odgovora na situacije masovnog priliva, te ka poboljšanju aranžmana za podjelu tereta i odgovornosti, koje snosi prva zemlja azila, u odazivanju na potrebe izbjeglica:

(a) KONSTATIRA da je masovni priliv fenomen koji nije definiran, ali da,

za potrebe ovog Zaključka, situacije masovnog priliva mogu, između ostalih, imati neke ili sve od sljedećih karakteristika: (i) znatan broj ljudi koji pristižu preko međunarodne granice; (ii) veliku brzinu pristizanja; (iii) neadekvatan kapacitet apsorbiranja ili reagiranja u prihvatnim državama, naročito u vanrednim okolnostima; (iv) pojedinačne azilske postupke, tamo gdje postoje, koji nisu u stanju baviti se procjenom toliko velikih brojeva ljudi.

(b) PREPOZNAJE da se kapaciteti pojedinačnih država, kojima se doprinosi rješavanju situacija masovnog priliva, međusobno razlikuju; odaje priznanje za značajne doprinose koje su dale zemlje prvog azila, a naročito zemlje u razvoju i zemlje suočene sa prolongiranim izbjegličkim situacijama; i ističe vrijednost djelovanja država, UNHCR-a i drugih aktera u uzimanju udjela u teretu i odgovornosti zemalja prvog azila i u jačanju kapaciteta za zaštitu izbjeglica u tim prihvatnim zemljama.

(c) POTIČE sve države da i dalje nastoje doprijeti do uzroka koji su u korijenu masovnog priliva, te tražiti trajna rješenja za izbjeglice koje se u njima nađu, uključujući putem intenziviranih međunarodnih napora na polju sprečavanja i rješavanja sukoba, ublažavanja siromaštva i promicanja poštivanja ljudskih prava i fundamentalnih sloboda.

(d) NAGLAŠAVA značaj napora na inkorporiranju rodnih i dobnih aspekata u sisteme reagiranja na sve stadije masovnog priliva, od izrade i provedbe programa, do praćenja i ocjene, a kako bi se osiguralo da su naročite potrebe za zaštitom žena, djece i staraca u izbjeglištvu, uključujući i one sa posebnim potrebama, djelotvorno zbrinute, i to, između ostalog, putem načelno pojedinačne registracije, punog i jednakog sudjelovanje u pitanjima koja ih se tiču, zaštite od seksualnog i rodnog nasilja i vojne regrutacije, te očuvanja jedinstva porodice kadgod je to moguće.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Agenda for Protection”, op. prev.


267

(e) KONSTATIRA kako je značajno da potencijalne prihvatne države i UNHCR, kao i druge relevantne humanitarne organizacije, a uz podršku međunarodne zajednice, razvijaju spremnost i izrade strategije za reagiranje u vanrednim okolnostima, u očekivanju situacija koje će vjerojatno dovesti do masovnog priliva.

(f) PRIZNAJE potrebu za konsultacijama o međunarodnom odgovoru

na masovni priliv, sa ciljem razvijanja odgovarajućih međunarodnih odgovora, uključujući aranžmane između država, regionalnih i međunarodnih organizacija i, gdje je to primjereno, financijskih institucija, kao jasan znak međunarodne solidarnosti i u interesu zaštite izbjeglica.

(g) PREPORUČUJE da takve konsultacije trebaju nastojati razviti, što je ranije moguće u toku krize, sveobuhvatan plan akcije, uključujući u kontekstu “Konvencija plus” (1), koji uključuje aranžmane, na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi, za raspodjelu tereta i odgovornosti, kao odgovor na masovni priliv.

(h) KONSTATIRA dalje kako takve konsultacije može sazvati visoki komesar, u skladu sa Statutom, a na zahtjev zemlje izložene masovnom prilivu, ili pak po službenoj dužnosti, a kako bi se istražile opcije primjerene osobitim okolnostima predmetne situacije.

(i) NAGLAŠAVA kako takvi sveobuhvatni planovi akcije, u situaciji masovnog priliva, trebaju pomoći državama i UNHCR-u i drugim relevantnim akterima da se sa neposrednom humanitarnom krizom nose na djelotovorniji, predvidljiviji i pravičniji način, da dostignu standarde postupanja prema osobama koje imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, koji u potpunosti poštuju međunarodno izbjegličko pravo, humanitarno pravo i pravo o ljudskim pravima, uključujući naročito fundamentalno načelo non-refoulementa, te da iznalaze i promiču trajna rješenja koja bi bila prilagođena osobitim karakteristikama predmetne situacije.

(j) PREPORUČUJE da države, UNHCR i drugi relevantni akteri, u hitnom odgoovoru na situaciju masovnog priliva, uključujući i prilikom izrade sveobuhvatnog plana akcije, razmotre sljedeće aranžmane za uzajamnu podjelu tereta i odgovornosti, u slučajevima gdje je to neophodno i primjereno situaciji:

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Convention Plus ”, op. prev.


268

(i) pružanje hitne financijske i tehničke pomoći i drugih oblika podrške onima kojima je neophodna, uključujući i humanitarnim organizacijama koje pružaju pomoć izbjeglicama;

(ii) primjenjivanje, u zemljama koje prihvataju masovni priliv,

mehanizama za koordinaciju, koji uključuju relevantne vlasti prihvatne države, članove državnog tima Međuagencijskog stalnog komiteta i druge relevantne aktere, a sa ciljem pružanja pomoći u osiguranju djelotovornog međunarodnog odgovora na situaciju masovnog priliva;

(iii) uspostavljanje, na međunarodnom nivou, djelotovornog

konsultativnog mehanizma, koji uključuje pogođene države, druge zainteresirane države, relevantne aktere iz sistema Ujedinjenih naroda i druge međunarodne i nevladine organizacije, a sa ciljem započinjanja izrade strategija i pristupa za rješavanje izbjegličke krize, uključujući pronalaženje mogućih trajnih rješenja, imajući pritom na umu šire političke procese, koji mogu biti na putu da riješe masovni priliv, uključujući i uzroke koji se nalaze u korijenu takvog priliva;

(iv) jačanje postojećih mehanizama, kako bi se osiguralo da

neophodna financijska sredstva i druga materijalna i tehnička pomoć budu odmah stavljeni na raspolaganje;

(v) pružanje podrške prihvatnim zemljama, naročito zemljama u

razvoju, a sa ciljem pomaganja rane i djelotvorne registracije i dokumentacije izbjeglica i tražitelja azila;

(vi) mobiliziranje adekvatnih sredstava za pružanje podrške i pomoći

prihvatnim državama, na očuvanju civilnog i humanitarnog karaktera azila, uključujući naročito mjere za razoružanje naoružanih elemenata i identificiranje, odvajanje i interniranje boraca;

(vii) pružanje podrške od strane međunarodne zajednice – agencija što

djeluju unutar svog mandata – prihvatnim državama, a sa ciljem poduzimanja radnji vezanih za osobe za koje je ustanovljeno da potpadaju pod djelokrug tačke (vi), uključujući, u odgovarajućim


269

slučajevima, uspostavljanje adekvatnih mehanizama i posebnih postupaka za pojedinačno određivanje statusa izbjeglice, uključujući, između ostalog, i svaku eventualnu primjenu klauzula o isključenju iz Konvencije iz 1951. godine u procjeni zahtjeva onih boraca, koji su se iskreno i trajno odrekli vojnog djelovanja i traže azil;

(viii) uspostavljanje stand-by aranžmana, koji omogućavaju trenutačan

odgovor na hitne sigurnosne potrebe u zemljama prvog azila, uključujući putem angažiranja stručnjaka, koji bi pomogli u jamčenju sigurnosti izbjegličkih kampova, u odgovarajućim slučajevima i kada to traži predmetna država;

(ix) razvoj kriterija i modaliteta za humanitarni transfer ili evakuaciju u

druge zemlje (1), koji su u potpunosti u suglasnosti sa međunarodnim smjernicama za evakuaciju djece (2), te financijsku pomoć i druge oblike podrške za predmetne zemlje.

(k) PRIZNAJE da su načela međunarodne suradnje i solidarnosti, u

kontekstu situacija masovnog priliva, i pristupi izneseni u ovom Zaključku, posebno u operativnom stavu (g), podjednako relevantni za prolongirane izbjegličke situacije, koje su rezultat masovnog priliva, te da oni mogu bitno doprinijeti održivosti međunarodnog odgovora; i ističe značaj, u tom pogledu, kontinuiranog međunarodnog angažmana, uključujući i djelovanje na rješavanju uzroka masovnog priliva kako bi se postigla trajna rješenja.

(l) KONSTATIRA stalne probleme sa kojima se suočavaju zemlje azila,

a naročito zemlje u razvoju, u savladavanju posljedica masovnog priliva nakon njegove stabilizacije, a posebice ako postane prolongiran; i preporučuje da se sljedeći elementi mogu smatrati dijelom međunarodnog

(1) U kontekstu kosovske krize iz 1999. godine, prvospomenuto rješenje je podrazumijevalo transfer izbjeglica u druge države unutar regije, dok je drugospomenuto podrazumijevalo njihovu evakuaciju u udaljenije države. (2) ICRC, IRC, SCUK, UNICEF, UNHCR, WVI, “Međuagencijska vodeća načela o djeci bez pratnje i razdvojenoj djeci” (“Inter-Agency Guiding Principles on Unaccompanied and Separated Children”, 2004, pp. 24-26); UNHCR, “Smjernice za zaštitu i zbrinjavanje djece u izbjeglištvu” (“Refugee Children: Guidelines on Protection and Care”, 1994, pp. 88-95); “Stavovi i smjernice o evakuaciji djece iz područja zahvaćenih konfliktom”, (“Evacuation of Children from Conflict Areas, Consideration and Guidelines”), Everett M. Ressler, UNHCR i UNICEF, 1992.


270

odgovora, uključujući i sve aranžmane za podjelu tereta i odgovornosti koji su razvijeni:

(i) evaluacija, zajedno sa specijaliziranim agencijama Ujedinjenih

naroda, nevladinim organizacijama i drugim relevantnim akterima, utjecaja izbjeglica na ekonomiju, društvo, okoliš i sigurnost prihvatne zemlje, naročito u prolongiraim izbjegličkim situacijama;

(ii) redovita revizija i ažuriranje svih sveobuhvatnih pristupa koji su

mogli biti razvijeni, sa ciljem rješavanja situacije masovnog priliva;

(iii) prethodno obavezivanje, tamo gdje je ono moguće, na dodatne financijske ili druge pomoći, nakon prvobitne hitne faze, pa do iznalaženja trajnih rješenja;

(iv) pružanje potrebne podrške nacionalnim kapacitetima zaštite u

prihvatnim državama, između ostalog, sa ciljem jačanja sistema registracije i dokumentacije i uspostavljanja nacionalnih pravnih okvira i drugih mehanizama potrebnih kako bi se omogućilo da zaštita i pomoć budu s vremenom zajamčeni;

(v) pružanje financijske pomoći i pomoći u naturi, u znak podrške

izbjegličkoj populaciji i prihvatnim zajednicama, kako bi se, shodno okolnostima, promicala samostalnost izbjeglica, jačajući na taj način održivost bilo kojeg budućeg trajnog rješenja i smanjujući teret zemalja prvog azila;

(vi) pružanje financijske i drugih oblika podrške, shodno okolnostima,

povezane sa širim ekonomskim razvojem i drugim pitanjima sa kojima se zemlje prvog azila mogu suočavati, u vezi sa pružanjem zaštite velikom broju tražitelja azila i izbjeglica;

(vii) poticanje međunarodnih financijskih institucija da razmotre u kojoj

mjeri se ekonomski i društveni troškovi prihvata velikog broja izbjeglica, mogu uračunati u opravdanje za njihove aktivnosti, uključujući one u uvjetima financijskih kreditnih shema i pomoći na osnovu dotacija;

(viii) istraživanje, od strane država, međuvladinih i nevladinih

organizacija, kao i drugih aktera, načina za unapređenje osnovnog obrazovanja za izbjeglice, postizanje jednakosti spolova u


271

obrazovanju i osiguranje financijskih sredstava, uključujući putem privatnog sektora, a sa ciljem proširenja mogućnosti za srednje, stručno i tercijarno obrazovanje za izbjeglice, a naročito adolescente.

(m) PREPORUČUJE dalje da aktivnosti na rješavanju i olakšavanju

trajnih rješenja, sa ciljem uzajamne podjele tereta i odgovornosti, budu vođene, shodno okolnostima, u obliku dobrovoljne repatrijacije, lokalne integracije ili preseljenja u treće zemlje, ili, gdje je to primjenjivo, u strateškoj kombinaciji, i pomoći prihvatnim zemljama, uključujući putem:

(i) pružanja financijske pomoći i drugih oblika podrške u situacijama gdje je dobrovoljna repatrijacija predvidiva ili je u toku, posebice imajući na umu da je dobrovoljna repatrijacija preferirano rješenje;

(ii) tamo gdje je lokalna integracija odgovarajuće i izvodivo rješenje,

pružanja financijske pomoći i drugih oblika podrške, uključujući pomoć u razvoju, u korist izbjeglica i zajednica koje im pružaju gostoprimstvo, a kako bi pomogli zemljama azila u lokalnoj integraciji izbjeglica;

(iii) djelotovornije i više strateške primjene preseljenja u treće zemlje,

kao instrumenta za uzajamnu podjelu tereta i odgovornosti, uključujući putem primjene metodologije grupnog upućivanja na preseljenje;

(iv) mobilizacije podrške za rehabilitaciju područja u prihvatnoj zemlji,

koja su pretrpjela utjecaj boravka izbjeglica, i odakle su se izbjeglice vratile.

(n) PREPORUČUJE da se nakon usvajanja nekog plana akcije ili

aranžmana, uvede djelotovoran mehanizam za njegovu reviziju, koji će okupiti sve aktere radi evaluacije njegove provedbe i potreba za bilo kakvim njegovim izmjenama i dopunama u svjetlu razvoja događaja.

(o) TRAŽI od UNHCR-a da, unutar postojećih mehanizama za izvještavanje, podnosi Izvršnom komitetu redovite izvještaje o razvoju događaja u oblasti međunarodne podjele tereta i odgovornosti, u vezi sa situacijom masovnog priIiva.


272

ZAKLJUČAK O PRAVNOJ SIGURNOSTI U KONTEKSTU

DOBROVOLJNE REPATRIJACIJE IZBJEGLICA (1)

BR. 101 (LV) - 2004 Izvršni komitet,

PODSJETIVŠI na svoj zaključak br. 18 (XXXI) i zaključak br. 40 (XXXVI) o

dobrovoljnoj repatrijaciji, kao i na zaključak br. 74 (XLV), stavove (y), (z) i (aa);

PODSJETIVŠI na svoj zaključak br. 96 i primijetivši da se postojeći zaključak ne primjenjuje na osobe za koje je ustanovljeno nemaju potrebu za međunarodnom zaštitom;

PRIMIVŠI na znanje koliko su, za dobrovoljnu repatrijaciju, relevantni Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencija o pravima djeteta i Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena;

IZRAZIVŠI zahvalnost za korisne diskusije o dobrovoljnoj repatrijaciji, vođene u kontekstu trećeg kruga “Globalnih konsultacija o međunarodnoj zaštiti” (2) (3), i suglasivši se po pitanju značaja rada na poboljšanju uvjeta za dobrovoljnu repatrijaciju i po pitanju jačanja suradnje koja tu repatrijaciju čin održivom u skladu sa Ciljem 5, Zadacima 2. i 3. Agende za zaštitu (4) (Agenda), koja je nastala kao rezultat spomenutih diskusija;

POTVRDIVŠI iznova kako dobrovoljna repatrijacija, lokalna integracija i preseljenje u treću zemlju jesu tradicionalna rješenja za izbjeglice, te da skupa i dalje predstavljaju praktične i značajne odgovore na izbjegličke

(1) Sadržan u dokumentu Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 12A (A/59/12/Add.1). (2) EC/GC/02/5 od 25. aprila 2002. godine. (3) Naziv na engleskom jeziku: “Global Consultations on International Protection”, op.prev. (4) Naziv na engleskom jeziku: “Agenda for Protection”, op.prev.


273

situacije; ponovivši da dobrovoljna repatrijacija, kada i gdje je moguća, ostaje preferirano rješenje u većini izbjegličkih situacija, i primijetivši da kombinacija rješenja, uz vođenje računa o specifičnim okolnostima svake izbjegličke situacije, može pomoći u postizanju rješenja koja će trajati;

POTVRDIVŠI iznova dobrovoljni karakter repatrijacije izbjeglica, koji podrazumijeva da pojedinac čini slobodan i informiran izbor putem, između ostalog, dostupnosti potpunih, tačnih i objektivnih informacija o situaciji u zemlji porijekla; i istakavši potrebu da se repatrijacija odvija u uvjetima sigurnosti i dostojanstva;

PREPOZNAVŠI, u kontekstu dobrovoljne repatrijacije, značaj odlučnih napora, u zemlji porijekla, na stvaranju uvjeta koji njeguju dobrovoljan i siguran povratak izbjeglica, te na osiguranju restauracije nacionalne zaštite;

PREPOZNAVŠI svu kompleksnost masovnog dobrovoljnog povratka i teškoće sa kojima se zemlja porijekla može suočiti u nastojanju da slijedi upute predviđene ovim Zaključkom;

PRIMIJETIVŠI kako je važno da zemlje porijekla oslovljavaju pitanja

pravne ili administrativne prirode, kao sredstvo za izgradnju povjerenja, olakšavajući izbjeglicama donošenje odluke o povratku i osiguravajući njihovu održivu reintegraciju;

NAGLASIVŠI da se neka pravna i administrativna pitanja mogu rješavati tek sa vremenom, te prepoznavši da do dobrovoljne repatrijacije može doći i dolazi i bez rješavanja svih pravnih i administrativnih pitanja oslovljenih u ovom Zaključku;

PREPOZNAVŠI kako je korisno da države, kao zemlje azila ili zemlje porijekla, i UNHCR sklapaju, gdje je to primjereno, tripartitne sporazume, sa ciljem olakšavanja dobrovoljne repatrijacije, u kojima će definirati glavne elemente i modalitete dobrovoljne repatrijacije, pojedinačne uloge i odgovornost relevantnih aktera uključenih u taj proces, kao i obaveze država u vezi sa povratkom izbjeglica, pritom primijetivši da, pod odgovarajućim okolnostima, do dobrovoljne repatrijacije može doći i bez tih sporazuma;


274

PREPOZNAVŠI, također, značaj spontane dobrovoljne repatrijacije izbjeglica, te da aktivnosti na promicanju organizirane dobrovoljne repatrijacije ne trebaju stvarati prepreke spontanom povratku izbjeglica;

PRIMIJETIVŠI poželjnost ugradnje, u mirovne sporazume, odgovarajuće

pravne zaštite za izbjeglice u povratku, kadgod je to moguće, kao mjere za izgradnju povjerenja i kao znak podrške njihovom promicanju u praksi;

PRIZNAVŠI značaj promicanja dobno i rodno-senzitivnog pristupa u svim aspektima procesa povratka izbjeglica te, u tom pogledu, ohrabrivši UNHCR da osmisli odgovarajuće standarde i indikatore koji obuhvaćaju te faktore u programima repatrijacije i reintegracije;

PODVUKAVŠI potrebu za jačanjem suradnje između zemalja porijekla, prihvatnih zemalja, UNHCR-a i drugih međunarodnih organizacija i međunarodne zajednice, kako bi se osigurala održivost dobrovoljne repatrijacije;

PRIMIJETIVŠI da pomirenje predstavlja ključni izazov u post-konfliktnim situacijama i da oslovljavanje ovog pitanja od samog početka, gdje je to neophodno putem prijelaznih pravosudnih mehanizama, uz uključivanje zajednice, može doprinijeti stvaranju uvjeta koji pogoduju dobrovoljnoj repatrijaciji i održivoj reintegraciji:

(a) POZIVA zemlje porijekla da, u suradnji sa UNHCR-om, drugim državama i drugim zainteresiranim akterima, kada je to neophodno i primjereno, oslove još u ranom stadiju, pitanja pravne i administrativne prirode, za koja je vjerojatno da će ometati dobrovoljnu repatrijaciju, u uvjetima sigurnosti i dostojanstva, uzimanjem u obzir, između ostalog, upute sadržane u dolje navedenim operativnim stavovima.

(b) POTVRĐUJE iznova da izbjeglice imaju pravo vratiti se u svoju zemlju i da države imaju obavezu primiti natrag svoje državljane i da trebaju olakšati takav njihov povratak; urgira na države da izdaju neophodne putne isprave ako se one traže, kako bi olakšale povratak; poziva tranzitne zemlje da pruže pomoć u olakšavanju povratka; i istovremeno konstatira da se od izbjeglica može tražiti da se podvrgnu kratkim razgovorima, na relevantnim ulaznim graničnim punktovima, sa vlastima zemlje porijekla, a u svrhu identifikacije.


275

(c) UVIĐA da izbjeglice, u korištenju svog prava na povratak u vlastitu zemlju, trebaju načelno imati mogućnost da se vrate u svoje mjesto porijekla, ili u mjesto stanovanja po svom izboru, pod rezervom jedino onih ograničenja koja dozvoljava međunarodno pravo o ljudskim pravima (1); i, u ovom kontekstu, konstatira značaj napora koji se ulažu, kako bi se umanjila vjerojatnost da će izbjeglice koje se vrate u zemlju porijekla biti interno raseljene.

(d) NAGLAŠAVA da, u kontekstu dobrovoljne repatrijacije, zemlje azila imaju odgovornost zaštititi izbjeglice od prijetnji i uznemiravanja, uključujući i od prijetnji i uznemiravanja koji dolaze od bilo kojih grupa ili pojedinaca, koji im mogu sprečavati pristup informacijama o situaciji u zemlji porijekla ili ih mogu sprečavati u izvršenju njihove slobodne volje u vezi sa pravom na povratak.

(e) POTVRĐUJE iznova da dobrovoljna repatrijacija ne treba nužno biti uvjetovana postizanjem političkih rješenja u zemlji porijekla, kako se ne bi ometalo korištenje prava izbjeglica na povratak; i prepoznaje da je proces dobrovoljne repatrijacije i reintegracije obično rukovođen uvjetima u zemlji porijekla.

(f) SNAŽNO urgira na zemlje porijekla da jamče kako se izbjeglice koje se vraćaju neće suočiti sa rizikom od proganjanja, diskriminacije ili pritvora zbog njihovog odlaska iz zemlje ili zbog njihovog izbjegličkog statusa, ili njihovog političkog mišljenja, rase, etničkog porijekla, religijskog uvjerenja ili pripadnosti određenoj društvenoj grupi.

(g) UVIĐA korisnost amnestije u ohrabrivanju dobrovoljne repatrijacije i preporučuje zemljama porijekla da proglase amnestiju, kojom izbjeglicama u procesu vraćanja dodjeljuju imunitet od krivičnog gonjenja zbog napuštanja zemlje porijekla ili zbog boravka izvan nje; ali, dodatno uviđa kako amnestija ne bi trebala obuhvaćati izbjeglice koji se vraćaju a koji su, između ostalog, optuženi za teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava ili genocid ili zločin protiv čovječnosti ili zločin koji predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava ili neki drugo teško krivičnio djelo koje uključuje smrt ili ozbiljnu tjelesnu ozljedu, počinjeno prije ili tijekom izgnanstva.

(1) Vidi član 12(3) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.


276

(h) UVIĐA da, u načelu, sve izbjeglice koji se vraćaju trebaju imati pravo na povrat stambenih objekata, zemlje ili imovine koji su im na nezakonit, diskriminacijski ili proizvoljan način bili oduzeti prije ili za vrijeme njihovog izgnanstva ili na kompenzaciju za iste; konstatira, stoga, potencijalnu potrebu za pravičnim i djelotvornim mehanizmima restitucije, koji također vode računa i o situaciji sekundarnih korisnika imovine izbjeglica; te također konstatira da, u slučajevima kada imovina ne može biti vraćena, zemlja porijekla treba dati pravičnu i adekvatnu kompenzaciju izbjeglicama koji se vraćaju.

(i) ISTIČE kako je poželjno osigurati da svaki okvir za restituciju i kompenzaciju vodi računa o situaciji izbjeglih žena koje se vraćaju u zemlju, naročito ukoliko su žene, a posebno žene koje se nalaze na čelu domaćinstva, spriječene u uživanju prava na imovinu u skladu sa nasljednim pravom, ili ukoliko ih nasljedni postupak sprečava u povratu imovine u razložnom vremenskom roku.

(j) POTIČE zemlje porijekla da osiguraju izbjeglicama koje se vraćaju u zemlju, a nemaju svoj dom, shodno okolnostima, pristup zemlji, odnosno adekvatnom stanovanju, koje odgovara lokalnim standardima.

(k) KONSTATIRA značaj osiguranja državljanstva; i urgira na zemlje porijekla da osiguraju da ne dođe do ispisa iz državljanstva izbjeglica koji se vraćaju u zemlju, te da se tako izbjegne apatridija; i podsjeća, u ovom kontekstu, na zaključak br. 78 (XLVI) o sprečavanju i reduciranju apatridije i zaštiti apatrida.

(l) KONSTATIRA, također, značaj osiguranja, shodno nacionalnom zakonu, priznanja građanskog statusa izbjeglica koji se vraćaju i njegovih promjena, uključujući one nastale uslijed rođenja, smrti, usvajanja, sklapanja i razvoda braka, kao i priznanje dokumenata ili registracije koji dokazuju dotični status, izdanih od strane nadležnih organa u zemlji azila ili drugdje, vodeći računa o specifičnoj situaciji izbjeglih žena koje se vraćaju u zemlju, a koje možda ne posjeduju dokumente kojima dokazuju svoj građanski status, ili koje mogu naići na poteškoće, u pokušaju da osiguraju priznanje dokumenata, koje su izdale vlasti u zemlji azila.

(m) POZIVA zemlje porijekla i zemlje uobičajenog boravka da prime natrag izbjeglice koji nisu njihovi državljani, ali koji su imali uobičajeno


277

mjesto boravka u tim zemljama, uključujući i one izbjeglice koji su u njima prethodno bili apatridi.

(n) ISTIČE značaj jedinstva porodice tijekom i poslije dobrovoljne repatrijacije; i poziva države da, po potrebi, pomognu bračnim drugovima i članovima porodice koji imaju različita državljanstva, da ostanu zajedno kao porodice.

(o) KONSTATIRA značaj kvalifikacija koje posjeduju izbjeglica koje se vraćaju, a za njihovu samostalnost i, u ovom kontekstu, poziva zemlje porijekla da izbjeglicama koje se vraćaju osiguraju nediskriminacijski pristup procesima, ako takvi postoje, priznavanja ekvivalentnosti akademskih, profesionalnih i stručnih diploma, svjedočanstava i stepena, što su ih izbjeglice koje se vraćaju stekle za vrijeme boravka u inostranstvu; i potiče zemlje porijekla da priznaju ekvivalentnost osnovnog i srednjeg obrazovanja, koje su izbjeglice koje se vraćaju stekle u inostranstvu.

(p) PREPORUČUJE da se, u konsultacijama sa izbjegličkim zajednicama, razmotri zbrinjavanja posebnih potreba izbjeglica koje se vraćaju – uključujući žene, djecu, starce i druge osobe sa posebnim potrebama – kako bi se osiguralo da im je pružena adekvatna zaštita, pomoć i pažnja tijekom procesa repatrijacije i početne reintegracije; i ističe, u ovom kontekstu, da je potrebno posvetiti posebnu pažnju, kako bi se osiguralo da djeca bez pratnje ili razdvojena djeca ne budu vraćena, prije nego što budu pronađeni članovi njihovih porodica, ili bez prethodnog organiziranja njihovog adekvatnog prihvata i zbrinjavanja u zemlji porijekla.

(q) PONAVLJA da UNHCR treba, po potrebi i u skladu sa obavezama svog mandata, uživati slobodan i neometan pristup izbjeglicama koje se vraćaju, naročito kako bi mogao nagledati ispravno postupanje prema njima, u skladu sa međunarodnim standardima, uključujući u pogledu ispunjenja amnestije, davanja garancija ili uvjeravanja na osnovi kojih su se te izbjeglice vratile u zemlju.

(r) POTIČE zemlje porijekla, prihvatne zemlje i UNHCR da, u suradnji sa drugim relevantnim akterima, osiguraju izbjeglicama potpune, objektivne i tačne informacije, uključujući informacije o pitanjima fizičke, materijalne i pravne sigurnosti, prije njihove dobrovoljne repatrijacije i reintegracije u zemlji porijekla.


278

(s) POTIČE UNHCR da surađuje sa drugim organima Ujedinjenih naroda, međunarodnim i nevladinim organizacijama, naročito onim sa mandatom i ekspertizom u oblasti vladavine zakona, unapređenja i očuvanja mira, kao i izgradnje mira, a sa ciljem uklanjanja pravnih, administrativnih i drugih prepreka povratku u zemljama porijekla, te na taj način dajući univerzalniji doprinos promicanju vladavine zakona i poštivanja ljudskih prava i fundamentalnih sloboda.

(t) POTIČE međunarodnu zajednicu u cjelini da mobilizira adekvatnu i održivu podršku zemljama porijekla, posebice onim koje izlaze iz sukoba, kako bi im pomogla u ponovnoj uspostavi nacionalne zaštite, uključujući poštivanje ljudskih prava, njihovih građana i osoba sa prethodnim uobičajenim boravkom, uključujući izbjeglice koje se vraćaju u zemlju.


279

OPĆI ZAKLJUČAK O MEĐUNARODNOJ ZAŠTITI

BR. 102 (LVI) - 2005

Izvršni komitet,

(a) POZDRAVLJA informaciju o kontinuiranoj provedbi “Agende za zaštitu” (1) (Agenda), sadržanu u ovogodišnjoj “Bilješci o međunarodnoj zaštiti” (2); i potiče države, UNHCR, druge međuvladine kao i nevladine organizacije da surađuju i udvostruče svoje napore kako bi, na odgovarajući način, provodile Agendu, kako bi osigurale pravovremene informacije o njihovim resornim pratećim aktivnostima, i kako bi zajedno sa UNHCR-om proučili suštinu pročišćenog izvještaja, za Izvršni komitet, o provedbi Agende, vodeći računa o vremenu i sredstvima, koji bi mogli biti neophodni, da bi se Komitetu i UNHCR-u omogućila zajednička procjena ostvarenog napretka.

(b) PODSJEĆA na stav (o) u svom zaključku br. 99 (LV); prima na znanje potrebu da UNHCR nastavi svojim nastojanjima na jačanju prisutnosti zaštite na terenu, uključujući posebice ženskog osoblja koje radi na zaštiti; i dalje poziva države da prošire njihovu podršku, u tom pogledu, kroz pravovremenu i predvidljivu opskrbu sredstava.

(c) POZDRAVLJA pristupanje Afganistana Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, čime se broj država članica bilo jednog ili oba ova instrumenta popeo na 146; također pozdravlja svrstavanje Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine na spisak instrumenata koje je generalni sekretar identificirao za godišnje okupljanje pod nazivom “Fokus u 2005. godini: Kako reagirati na globalne izazove” (3), koji je održan u Njujorku, u septembru 2005. godine; i apelira na države koje još uvijek nisu pristupile ovim instrumentima da razmotre da to učine, te na države koje su stavile rezerve da razmotre povlačenje tih rezervi.

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Agenda for Protection”, op.prev. (2) A/AC.96/1008. (3) Naziv na engleskom jeziku: “Focus 2005: Responding to Global Challenges”, op. prev.


280

(d) POZDRAVLJA uspješno zasjedanje čiji je domaćin bila Vlada Meksika u novembru 2004. godine, koje je održano radi obilježavanja dvadesetogodišnjice Kartagenske deklaracije o izbjeglicama; prima na znanje, sa zanimanjem, plan aktivnosti koji je odobren na tom zasjedanju; i potiče zainteresirane države da do kraja slijede svoju obavezu da jačaju zaštitu izbjeglica u regiji i da shodno tome reagiraju i na ostale situacije prisilne raseljenosti.

(e) PODSJEĆA na Ženevsku konferenciju iz 1996. godine o problemima izbjeglica, raseljenih osoba, pitanjima migracije i azila u zemljama Zajednice nezavisnih država; zaključuje, sa zadovoljstvom, da se desetogodišnji proces praćenja, koji je ta konferencija pokrenula, bliži svom kraju, te da su uspješna bila nastojanja, u okviru tog procesa, da se ostvare prvobitni ciljevi rješavanja višeslojne zaštite i migracijskih izazova zemalja CIS-a (1), na koherentan i orkestriran način; i ohrabruje države, UNHCR i ostale relevantne aktere da nastave svoj zajednički rad, nadovezujući se na uspjehe koje je ovaj konferencijski proces polučio do današnjeg dana.

(f) IZRAŽAVA zabrinutost zbog primjera proganjanja, sveopćeg nasilja i kršenja ljudskih prava, koji i dalje uzrokuju i stvaraju raseljenost, i mimo nacionalnih granica, te koji povećavaju izazove sa kojima se suočavaju države prilikom ostvarivanja trajnih rješenja; osuđuje sve vidove prijetnji, uznemiravanja i nasilja koji su usmjereni protiv izbjeglica i ostalih osoba koje su predmet njegove brige i izražava duboku zabrinutost zbog takvih djela, kojima su bile izložene žene i djeca u izbjeglištvu, uključujući seksualno i rodno-utemeljeno nasilje; i poziva države da promiču i štite ljudska prava svih izbjeglica i ostalih osoba koje su predmet njegove brige, obraćajući naročitu pažnju na one sa posebnim potrebama, te da na odgovarajući način prilagode svoje reagiranje na polju zaštite.

(g) ŽALI zbog kontinuiranog nasilja i nesigurnosti koji predstavljaju

stalnu prijetnju po sigurnost i zaštitu humanitarnih djelatnika i prepreku djelotvornom ispunjavanju mandata UNHCR-a, te po mogućnost provedbenih partnera UNHCR-a i ostalih humanitarnih djelatnika da izvršavaju njihove resorne humanitarne dužnosti; i poziva države i

(1) Akronim od engleske fraze: “Commonwealth of Independent States” (Zajednica nezavisnih država u koju spadaju Armenija, Azerbejdžan, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Republika Moldavija, Ruska Federacija, Tadžikistan, Turkmenistan, Ukrajina Uzbekistan), op. prev.


281

zainteresirane strane da poduzmu sve moguće mjere kako bi jamčili sigurnost i zaštitu UNHCR-ovih djelatnika i imovine, te svih humanitarnih organizacija koje izvršavaju mandatne dužnosti UNHCR-a.

(h) PRIZNAJE vrijednost fokusiranog i konkretnog vršenja niza

aktivnosti, usmjerenih na jačanje kapaciteta zaštite u državama, posebice u onim državama koje se bave prolongiranim izbjegličkim situacijama; pozdravlja, u tom pogledu, razvoj i promicanje sveobuhvatnog okvira za procjenjivanje potreba za kapacitetima zaštite u kontekstu “Projekta za jačanje kapaciteta zaštite” (1); i ohrabruje kontinuirano omogućavanje izgradnje koncenzusa putem sudioničkih konsultacija dioničara na nacionalnim razinama, uz okupljanje svih relevantnih aktera, uključujući izbjegle muškarce, ženu i djecu, paralelno sa unapređenjem koordinacije unutar UNHCR-a i sa državama i relevantnim partnerima, kako bi razradili i sproveli u djelo strategije i inicijative neophodne za rješavanje identificiranih potreba za zaštitom, posebice posredstvom sveobuhvatnog pristupa usmjerenog na osiguranje praktičnih rješenja za prolongirane slučajeve.

(i) PODSJEĆA na svoj zaključak br. 82 (XLVIII) o zaštiti azila; ističe iznova fundamentalni značaj međunarodne dužnosti Visokog komesarijata na polju zaštite; i naglašava potrebu za skrupuloznom primjenom klauzula o isključenju, koje su predviđene u članu 1F Konvencije iz 1951. godine, kako bi se osiguralo da institucija azila ne bude zloupotrebljena proširenjem zaštite na one koji na nju nemaju pravo.

(j) PODSJEĆA na svoj zaključak br. 6 (XXVII) i zaključak br. 7 (XXVIII), kao i na brojne naknadne reference na načelo non-refoulementa na koje se poziva u drugim zaključcima; izražava svoju duboku zabrinutost što je zaštita izbjeglica ozbiljno ugrožena protjerivanjem izbjeglica, koje vodi u refoulement; i poziva države da se uzdrže od poduzimanja takvih mjera i posebice od vraćanja ili protjerivanja izbjeglica u suprotnosti sa načelom non-refoulementa.

(k) ODAJE priznanje dugotrajnoj velikodušnosti mnogih zemljaa azila, uključujući i zemlje u razvoju sa tranzicijskim privredama, a posebice najnerazvijenije zemlje koje, bez obzira na svoja ograničena sredstva, pružaju gostoprimstvo velikom broju izbjeglica, ponekad i tijekom

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Strengthening Protection Capacity Project”, op. prev.


282

prolongiranog razdoblja; podvlači značaj uzajamne podjele tereta i odgovornosti u svim fazama izbjegličke situacije, uključujući osiguranje pristupa zaštiti prilikom reagiranja na potrebe izbjeglica za zaštitom, kao i prilikom rješavanja i omogućavanja trajnih rješenja; i prepoznaje potrebu da se države i međunarodne organizacije opskrbe odgovarajućim instrumentima za planiranje, koordiniranje i financiranje, koji međunarodnu solidarnost i realizaciju trajnih rješenja čine predvidljivijim.

(l) POTVRĐUJE iznova da je uvažavanje, od strane država, njihovih odgovornosti na polju zaštite izbjeglica, pojačano međunarodnom solidarnošću, koja uključuje sve pripadnike međunardne zajednice, i da je režim zaštite izbjeglica osnažen kroz opredijeljenost za međunarodnu suradnju u duhu solidarnosti i uzajamne podjele tereta i odgovornosti među svim državama.

(m) PIZNAJE da je sudjelovanje izbjeglih žena i muškaraca u privrednom životu prihvatne zemlje značajno sredstvo kojim se omogućava njihov aktivni doprinos postizanju vlastite samostalnosti; i ohrabruje države članice da uvaže širok spektar prava iz Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine te da, vodeći računa o posebnim uvjetima koji su u primjeni, istraže praktične i izvodive načine za osiguranje slobode kretanja i drugih značajnih prava koja podupiru samostalnost.

(n) PRIMA na znanje globalne prioritete vezane za djecu u izbjeglištvu; poziva države da podrže nastojanja UNHCR-a da potrebe djece u izbjeglištvu, posebice djece bez pratnje i razdvojene djece, budu u potpunosti zadovoljene, putem njihove identifikacije i registracije, kao i putem sveukupnih aktivnosti na polju zaštite i pomoći, uključujući podršku rukovodnih struktura, te aktivnosti na obučavanju i nadgledanju; i podsjeća UNHCR na Cilj 2, Zadatak 2. iz Agende za zaštitu, o sazivanju ekspertnog zasjedanja, koje bi se fokusiralo na potrebe za zaštitom djece koja su predmet trgovine.

(o) NAGLAŠAVA koliko je značajno da države intenziviraju svoje napore, u suradnji sa UNHCR-om i ostalim relevantnim organizacijama, kako bi osigurale da sva djeca u izbjeglištvu uživaju povlasticu obrazovanja, u suglasnosti sa “Milenijskim razvojnim ciljevima” (1), te da takvo obrazovanje

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Millennium Development Goals”, op. prev.


283

obraća dužnu pažnju, kako je to primjereno, na njihov kulturološki identitet, istovremeno pokušavajući postići veće razumijevanje zemlje azila.

(p) PREPOZNAJE značajan doprinos koji strategija, koja vodi računa o starosnoj dobi, rodu i različitostima, daje identificiranju, kroz sudionički pristup, rizika zaštite sa kojima se suočavaju različiti pripadnici izbjegličke zajednice; ohrabruje UNHCR i njegove nevladine partnere da nastave širiti i primjenjivati na terenu ovu važnu strategiju, kao sredstva za promicanje prava i dobrobiti svih izbjeglica, posebice nediskriminacijskog postupanja i zaštite žena i djece u izbjeglištvu, te manjinskih izbjegličkih grupa; i nada se da će saznati nešto više o tome kakve su namjere UNHCR-a u pogledu te različitosti.

(q) PRIMA na znanje aktivnosti kojima se pokušavaju ostvariti ciljevi i zadaci inicijative “Konvencija plus” (1); naglašava vrijednost inovativnih, praktičnih i situaciono-specifičnih pristupa, orijentiranih na iznalaženje rješenja, u multilateralnom kontekstu; snažno ohrabruje UNHCR da, u konsultacijama sa prihvatnim zemljama, identificira prolongirane izbjegličke situacije, koje mogu biti iskorištene za iznalaženje rješenja, kroz sveobuhvatne pristupe, kao što je izrada “Sveobuhvatnog plana aktivnosti za somalijske izbjeglice” (2); i priznaje da na terenu treba osmisliti i primjeniti djelotvorno partnerstvo.

(r) POZDRAVLJA kontinuirani napredak u postizanju trajnih rješenja, posebice kroz dobrovoljnu repatrijaciju, u uvjetima sigurnosti i dostojanstva, velikog broja izbjeglica, ove prošle godine; ističe iznova da se UNHCR-u, suglasno njegovim mandatnim odgovornostima, dā slobodan i neometan pristup izbjeglicama koje se vraćaju, shodno potrebama, posebice kako bi se nadgledalo pravilno postupanje prema ovim potonjim, a u skladu sa međunarodnim standardima; i, u ovom kontekstu, ohrabruje UNHCR da ojača svoje aktivnosti na nadgledanju povratnika, gdje je to neophodno, u interesu konsolidiranog, održivog povratka.

(s) POZDRAVLJA, također, napredak koji je dostignut u povećanju broja izbjeglica koji se preseljavaju u treću zemlju i broja država koje nude priliku za takvo preseljenje; i ohrabruje UNHCR da osigura visoku kvalitetu i dobru

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Convention Plus”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “Comprehensive Plan of Action for Somali Refugees”, op. prev.


284

dokumentiranost akata u kojima se izbjeglice upućuju na preseljenje u treću zemlju, da nastavi jačati svoje kapacitete u oblasti preseljenja u treću zemlju i da radi sa zemljama preseljenja na poboljšanju efikasnosti i pravovremenog osiguranja prilika za preseljenje u treću zemlju, tamo gdje je takvo preseljenje odgovarajuće rješenje, uključujući i kroz metodologiju skupnog upućivanja na preseljenje u treću zemlju.

(t) POTVRĐUJE iznova značaj pravovremene i adekvatne pomoći i zaštite za izbjeglice; da se pomoć i zaštita uzajamno jačaju i da neadekvatna materijalna pomoć i nedostatak hrane podrivaju zaštitu; uviđa značaj pristupa koji se zasniva na pravima i zajednici, za konstruktivno angažiranje, zajedno sa pojedinačnim izbjeglicama i njihovim zajednicama, na postizanju pravednog i jednakog pristupa hrani i ostalim vidovima materijalne pomoći; i izražava zabrinutost zbog situacije u kojoj minimalni standardi pomoći nisu zadovoljeni, uključujući situacije u kojima se tek moraju poduzeti procjene za adekvantim potrebama.

(u) OSUĐUJE snažno beskrupulozne aktivnosti pojedinaca ili entiteta koji pogrešno upotrebljavaju i zloupotrebljavaju, na bilo koji način, pomoć namijenjenu izbjeglicama, koji za svoje vlastite potrebe eksploatiraju i zloupotrebljavaju izbjeglice i ostale osobe koje su predmet brige; i poziva države, UNHCR, relevantne agencije Ujedinjenih naroda i nevladine organizacije, da objave i poduzmu aktivnosti kako bi spriječile zloupotrebu ili eksploataciju koja može, izbjeglice i ostale osobe koje su predmet brige, lišiti adekvatne pomoći i povećati ugroženost, posebice, žena i djece u izbjeglištvu.

(v) PODSJEĆA na svoj zaključak br. 91 (LII) o registraciji izbjeglica i tražitelja azila; prima na znanje mnoge vidove uznemiravanja sa kojima se suočavaju izbjeglice i tražitelji azila, koji ostaju bez ikakve dokumentacije kojom potvrđuju svoj status; podsjeća na odgovornost država da registriraju izbjeglice na svom teritoriju; ističe iznova, u ovom kontekstu, centralnu ulogu koju rano i djelotvorno registriranje i dokumentiranje može imati, rukovođeno obzirima zaštite, na jačanju zaštite i propratnih nastojanja da se nađu trajna rješenja; poziva UNHCR da, u odgovarajućim slučajevima, pomogne državama da provedu ovaj postupak, onda kada su države nemoćne da same registriraju izbjeglice na svom teritoriju; pozdravlja kontinuirani napredak koji se čini u provedbi, na terenu, poboljšane registracijske prakse


285

pod pokroviteljstvom “Profil projekta” (1), uključujući nastojanja koja se poduzimaju kako bi se osiguralo izdavanje odgovarajućih dokumenata svim izbjeglicama i tražiteljima azila, uključujući ženama i djeci; ohrabruje dalji napredak na uvođenju novih tehnika i instrumenata, uključujući biometriku; podvlači kako proces registracije treba uvažavati fundamentalna načela koja uređuju zaštitu osobnih podataka; i traži da UNHCR istraži modalitete za ustupanje podataka državama, u posebne svrhe, koje su prepoznate u paragarfu (f) zaključka br. 91, na način koji u potpunosti poštuje međunarodne norme i standarde vezane za zaštitu osobnih podataka.

(w) PREPOZNAJE da pristup prevenciji i liječenju HIV-a i AIDS-a, koliko god je to moguće na način koji se može usporediti sa uslugama koje stoje na raspolaganju lokalnoj prihvatnoj zajednici, države sve više priznaju, kao suštinsku komponentu u zaštiti izbjeglica, povratnika i ostalih osoba koje su predmet brige; ohrabruje UNHCR da slijedi svoje aktivnosti u tom pogledu, u bliskoj suradnji sa relevantnim partnerima, posebice u pogledu ostvarivanja zadataka koji su dogovoreni unutar “Jedinstvenog radnog plana budžeta UNAIDS-a” (2), uz stavljanje posebnog naglaska na prava žena i djece u izbjeglištvu, koji su pogođeni pandemijom; i prima na znanje preporuke “Globalne radne grupe za poboljšanje koordinacije, vezane za AIDS, između multilateralnih institucija i međunarodnih donatora” (3).

(x) PRIMA na znanje, sa zanimanjem, rezultate “Pregleda humanitarnog reagiranja” (4) i pozdravlja prijedloge, koje su iznijeli generalni sekretar i Generalna skupština Ujedinjenih naroda, da se ojača humanitarni sistem Ujedinjenih naroda; uzima na znanje, također, savjetodavno mišljenje “Međuagencijskog stalnog komiteta”, čiji je cilj da prati ishode ovog pregleda i da uvede veću konzistentnost u reagiranje na humanitarne urgentne situacije; ohrabruje UNHCR da i dalje istražuje mogućnost da preuzme odgovornost za koordinaciju skupina vezanih za zaštitu interno raseljenih osoba, upravljanje kampovima i skloništima u konfliktim situacijama, unutar širih aktivnosti Ujedinjenih naroda na koordinaciji pružanja podrške humanitarnim koordinatorima Ujedinjenih naroda, a sa ciljem osiguranja djelotvornijeg, predvidljivijeg i pravovremenog

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Project Profile”, op. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: “UNAIDS Unified Budget Work Plan”, op. prev. (3) Naziv na engleskom jeziku: “Global Task Team on Improving Aids Coordination Among Multilateral Institutions and International Donors”, op. prev. (4) Naziv na engleskom jeziku: “Humanitarian Response Review”, op. prev.


286

reagiranja na humanitarne krize, uključujući i sistem odgovornosti; očekuje da razradi, u partnerstvu sa UNHCR-om, detalje u pogledu toga kako, ne zadirući u njegov ključni mandat osiguranja zaštite i pomoći za izbjeglice, UNHCR može reagirati na ove obaveze, uključujući financijske, administrativne i operativne implikacije.

(y) POZDRAVLJA pristupanje Senegala “Konvenciji iz 1961. godine o smanjenju broja osoba bez državljanstva”; prepoznaje ulogu UNHCR-a, gdje je to primjereno, na osiguranju tehničke i operativne podrške i savjetodavnih usluga državama, sa ciljem rješavanja problema apatridije i osiguranja zaštite osoba bez državljanstva, gdje je to neophodno; i poziva države da, u suradnji sa UNHCR-om i ostalim relevantnim akterima, rade na rješavanju potreba osoba koje se nalaze u prolongiranoj situaciji apatridije i da pomognu osobama bez državljanstva da ostvare pristup legalnim pravnim lijekovima, kako bi riješili svoju apatridiju, posebice onu koja je rezultat proizvoljnog lišavanja državljanstva.


287

ZAKLJUČAK O PRUŽANJU MEĐUNARODNE ZAŠTITE, UKLJUČUJUĆI PUTEM KOMPLEMENTARNE ZAŠTITE

BR 103. (LVI) - 2005

Izvršni komitet, (1)

POTVRDIVŠI iznova da Konvencija iz 1951. godine o statusu izbjeglica, zajedno sa njenim Protokolom iz 1967. godine, i dalje služi kao kamen temeljac režima međunarodne zaštite izbjeglica; i primivši na znanje, u tom pogledu, fundamentalni značaj njene pune primjene od strane država članica, uključujući i značaj primjene fundamentalnog načela non-refoulementa;

PREPOZNAVŠI da, u različitim kontekstima, možda ima potrebe za međunarodnom zaštitom, u slučajevima kojima se nije bavila Konvencija iz 1951. i njen Protokol iz 1967. godine; i podsjetivši, u tom pogledu, na stav (l) zaključka br. 74 (XLV);

POTVRDIVŠI iznova načelo da sva ljudska bića uživaju jednaka ljudska prava i fundamentalne slobode bez ikakve diskriminacije, uključujući i pravo da traže i uživaju azil;

PODVUKAVŠI važnost regionalnih instrumenata, kako i gdje je to primjereno, uključujući, naročito, “Konvenciju Organizacije afričkog jedinstva iz 1969. godine kojom se uređuju specifični aspekti izbjegličkih problema u Africi”, kao i “Kartagensku deklaraciju iz 1984. godine o izbjeglicama”, koji u izbjeglice svrstavaju i osobe koje se ne mogu vratiti u svoje zemlje uslijed neselektivnih prijetnji koje su rezultat situacija kao što su sveopće nasilje, oružani sukob ili događaji koji ozbiljno narušavaju javni red, te zakonodavstvo o azilu koje je usvojila Evropska unija, u kojem se priznaje postojanje određenih potreba za međunarodnom zaštitom, mimo Konvencije iz 1951. godine i njenog Protokola iz 1967. godine;

PODSJETIVŠI da međunarodni i regionalni instrumenti, koji se bave problemom apatridije, kao što su “Konvencija iz 1954. godine o statusu

(1) Ovaj Zaključak se bavi samo situacijama osoba koje potpadaju pod mandat UNHCR-a.


288

osoba bez državljanstva” i “Konvencija iz 1961. godine o smanjenju broja osoba bez državljanstva”, jesu značajna oruđa koja države članice mogu koristiti, posebice kako bi izbjegle i riješile situacije apatridije, i gdje je to neophodno, kako bi poboljšale zaštitu osoba bez državljanstva;

POSVJEDOČIVŠI da su u mnogim zemljama uspostavljeni brojni administrativni ili zakonodavni mehanizmi kojima se regulira, iz raznoraznih razloga, boravak osoba, uključujući i onih koje možda nisu podobne za zaštitu koja se daje izbjeglicama, ali imaju potrebu za međunarodnom zaštitom;

PRIMIVŠI na znanje važnost uspostave generalnih načela, na kojima se može zasnivati komplementarna zaštita za one koji imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, a u pogledu osoba koje bi od nje mogle imati pogodnosti i u pogledu kompatibilnosti ovih vidova zaštite sa Konvencijom iz 1951. i Protokolom iz 1967. godine i sa ostalim relevantnim međunarodnim i regionalnim instrumentima:

(a) POTIČE države članice da izvršavaju svoje obaveze shodno Konvenciji iz 1951. godine, odnosno njenom Protokolu iz 1967. godine, u potpunosti i na djelotvoran način, u skladu sa ciljevima i svrhom ovih instrumenata.

(b) POZIVA države članice da kriterije za izbjeglički status, sadržane u Konvenciji iz 1951. godine, odnosno u njenom Protokolu iz 1967. godine, tumače na takav način, da sve osobe koje ispunjavaju ove kriterije budu propisno priznate i zaštićene shodno ovim instrumentima, umjesto da im bude dodijeljena komplementarna zaštita.

(c) PRIZNAJE da je izbjegličko pravo dinamično pravno tijelo koje se zasniva na obavezama država članica Konvencije iz 1951. godine i njenog Protokola iz 1967. godine i, gdje je to primjereno, na regionalnim instrumentima o zaštiti izbjeglica, te koje je sazdano od ciljeva i svrhe ovih instrumenata i od dešavanja u srodnim oblastima međunarodnog prava, kao što su pravo o ljudskim pravima i međunarodno humanitarno pravo, koji direktno utječu na zaštitu izbjeglica.

(d) ISTIČE iznova potrebu da se osigura da integritet azilskog sistema ne bude zloupotrebljavan, proširenjem izbjegličke zaštite na one koji na nju


289

nemaju pravo, i da se skrupulozno primjenjuju klauzule o isključenju propisane u članu 1F Konvencije iz 1951. godine i ostalim relevantnim međunarodnim instrumentima.

(e) POZIVA države članice “Konvencije iz 1954. godine o statusu osoba

bez državljanstva” i “Konvencije iz 1961. godine o smanjenju broja osoba bez državljanstva” da primjenjuju ove instrumente u dobroj vjeri, imajući na umu njihove ciljeve iz domena zaštite; i traži od UNHCR-a da aktivno promiče pristup ovim instrumentima.

(f) POZIVA države da maksimalno iskoriste postojeće instrumente zaštite, kada budu oslovljavale potrebe za međunarodnom zaštitom; i ohrabruje države koje to još nisu učinile, da razmotre pristupanje Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine, te relevantnim, regionalnim instrumentima koji se primjenjuju, odnosno da razmotre podizanje postojećih ograničenja ili povlačenje rezervi, kako bi osigurali najširu moguću primjenu načela zaštite koja one sadrže.

(g) POZIVA sve države članice, gdje je to primjereno, da usvoje neophodno nacionalno zakonodavstvo ili postupke, kako bi mogle primijeniti regionalne instrumente o izbjeglicama.

(h) POTVRĐUJE da je komplementarna zaštita, koju pružaju države kako bi osigurale da osobe, koje imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, tu zaštitu zaista i prime, pozitivan način pragmatičnog reagiranja na određene potrebe za međunarodnom zaštitom.

(i) OHRABRUJE korištenje komplementarne zaštite za pojedince koji imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, a koji nisu obuhvaćeni definicijom izbjeglice shodno Konvenciji iz 1951. ili Protokolu iz 1967. godine.

(j) UVIĐA da države mogu odlučiti da dopuste prolongirani boravak iz razloga samilosti ili iz praktičnih razloga; i priznaje da se ovakvi slučajevi moraju jasno razlučiti od slučajeva koji imaju potrebu za međunarodnom zaštitom.


290

(k) POTVRĐUJE da mjere za pružanje komplementarne zaštite treba primjenjivati na način koji osnažuje, a ne podriva, postojeći režim međunarodne zaštite izbjeglica.

(l) KONSTATIRA kako privremenu zaštitu, bez formalne dodjele izbjegličkog statusa, kao specifični, prijelazni odgovor na situacije masovnog priliva, koji osigurava neodložnu i hitnu zaštitu od refoulementa, treba jasno razlučiti od ostalih vidova međunarodne zaštite.

(m) POTVRĐUJE da obaveze iz relevantnih međunarodnih ugovora koji, gdje je to primjereno, zabranjuju refoulement, predstavljaju značajno oruđe zaštite kojim se oslovljava potreba za zaštitom onih osoba koje se nalaze izvan svoje zemlje porijekla i koje bi mogle biti predmet brige UNHCR-a, ali koje možda ne ispunjavaju kriterije iz definicije izbjeglice shodno Konvenciji iz 1951. godine, odnosno shodno njenom Protokolu iz 1967. godine; i poziva države da poštuju fundamentalno načelo non-refoulementa.

(n) OHRABRUJE države da, prilikom dodjele komplementarne zaštite onim osobama kojima je ta zaštita potrebna, osiguraju najveći stepen stabilnosti i izvjesnosti, i to putem osiguranja ljudskih prava i fundamentalnih sloboda tih osoba bez diskriminacije, vodeći računa o relevantnim međunarodnim instrumentima i odajući dužno poštovanje načelu najboljeg interesa djeteta i jedinstva porodice.

(o) PREPORUČUJE da, kada je primjereno razmotriti okončanje komplementarne zaštite, države usvoje kriterije koji su objektivni te jasno i javno objavljeni; i prima na znanje da znanost i standardi u postupku, koji su razvijeni u vezi sa klauzulama o prestanku iz člana 1C Konvencije iz 1951. godine, mogu ponuditi korisne smjernice u tom pogledu.

(p) KONSTATIRA kako države mogu odabrati da se posavjetuju sa UNHCR-om, ako je to primjereno, u svjetlu njegove posebne ekspertize i mandata, kada budu razmatrale odobravanje ili okončavanje komplementarne zaštite osobama koje potpadaju pod nadležnost Visokog komesarijata.

(q) OHRABRUJE države da razmotre da li bi možda bilo primjereno uspostaviti sveobuhvatni postupak pred jednim središnjim ekspertnim organom - koji bi donosio jedinstvenu odluku koja omogućava procjenu


291

izbjegličkog statusa, iza koje bi uslijedlila procjena drugih potreba za međunarodnom zaštitom - kao sredstva za procjenjivanje svih potreba za međunarodnom zaštitom, bez podrivanja izbjegličke zaštite, te uz prepoznavanje potrebe za fleksibilnim pristupom postupcima koji su u primjeni.

(r) KONSTATIRA kako, gdje je to primjereno, prilikom razmatranja ovog

sveobuhvatnog postupka, postupak koji se primjenjuje treba biti pravičan i efikasan.

(t) PODVLAČI značaj primjene i razvitka sistema međunarodne zaštite izbjeglica na način da izbjegava praznine u zaštiti i omogućava svima onima koji imaju potrebu za međunarodnom zaštitom, da istu pronađu i da je uživaju.


292

ZAKLJUČAK O LOKALNOJ INTEGRACIJI

BR. 104 (LVI) - 2005

Izvršni komitet,

POTVRDIVŠI iznova kako su dobrovoljna repatrijacija, lokalna integracija i preseljenje u treće zemlje tradicionalno trajna rješenja i kako svi oni ostaju izvodivi i značajni odgovori na izbjegličke situacije; naglasivši iznova da dobrovoljna repatrijacija, u uvjetima sigurnosti i dostojanstva, onda kada i tamo gdje je moguća, ostaje preferirano rješenje u većini izbjegličkih situacija; uvidjevši da kombinacija rješenja, uz vođenje računa o posebnim okolnostima svake izbjegličke situacije, može pomoći u postizanju dugotrajnih rješenja; i suglasivši se da je lokalna integracija suverena odluka i opcija koju izvršavaju države, rukovođene njihovim ugovornim obavezama i načelima ljudskih prava, te da je svrha odredbi ovog Zaključka da budu vodilja državama i UNHCR-u prilikom razmatranja lokalne integracije;

PODSJETIVŠI na “Agendu za zaštitu” (1) (Agenda), Cilj 5, Zadatak 4, u kojem se od Izvršnog komiteta traži da, u formi zaključka, uspostavi okvirne stavove za izvršenje rješenja; i primijetivši da je svrha ovog Zaključka da bude vodilja državama prilikom razmatranja da li lokalna integracija, koja vodi računa o specifičnim okolnostima svake izbjegličke situacije, može biti odgovarajuće trajno rješenje za osobe koje su prihvaćene kao izbjeglice na njihov teritorij sukladno Konvenciji iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, ili shodno “Konvenciji iz 1969. godine Organizacije afričkog jedinstva kojom se uređuju specifični aspekti izbjegličkih problema u Africi” ili “Kartagenskoj Deklaraciji iz 1984. godine o izbjeglicama”, ili shodno domaćim zakonskim propisima, gdje je to primjereno, kao i prilikom njihove primjene;

PODSJETIVŠI da je krajnji cilj međunarodne zaštite da se postignu trajna

rješenja za izbjeglice; i primijetivši kako je orijentiranost na iznalaženje rješenja ugrađeno u Rezoluciju Generalne skupštine br. 428 (v) od 14. decembra 1950. godine, kojom se usvaja Statut Visokog komesarijata

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Agenda for Protection ”, op. prev.


293

Ujedinjenih naroda za izbjeglice, u sam Statut, te u Konvenciju iz 1951. godine, kroz njene odredbe o prestanku, integraciji i naturalizaciji;

ISKAZAVŠI stav da su izbjegličke situacije, po svom obimu i po svojoj prirodi, međunarodne i stoga naglasivši iznova svoju snažnu opredijeljenost za međunarodnu solidarnost i uzajamnu podjelu tereta i odgovornosti; i potvrdivši iznova ulogu UNHCR-a kao katalizatora u pružanju pomoći i podrške zemljama sa tranzicijskim privredama, te u mobiliziranju financijske pomoći i ostalih vidova zaštite, uključujući pomoć koju međunarodna zajednica daje za razvoj, kako bi se rješavao utjecaj izbjegličkih populacija velikih razmjera;

POTVRDIVŠI da globalna izbjeglička situacija predstavlja međunarodni izazov, koji traži djelotvorno rješavanje međunarodne podjele tereta i odgovornosti; i prepoznavši da je omogućavanje lokalne integracije, gdje je to primjereno, čin država, koji predstavlja trajno rješenje za izbjeglice i doprinosi toj podjeli tereta i odgovornosti, ne zadirući u specifičnu situaciju određenih zemalja u razvoju koje se suočavaju sa masovnim prilivima;

NAGLASIVŠI iznova kako treba nastaviti sa koordiniranim nacionalnim i internacionalnim nastojanjima, čiji je cilj rješavanje faktora koji dovode do priliva izbjeglica;

IZRAZIVŠI zahvalnost za trud koji je učinjen proteklih godina kako bi se udvostručile aktivnosti na iznalaženju trajnih rješenja u kontekstu Globalnih konsultacija o međunarodnoj zaštiti i Agende, koji njeguju inicijativu “Konvencija plus” (1) i sistem trajnih rješenja;

UVIDJEVŠI kako neke zemlje azila snose težak teret, posebice zemlje u razvoju, zemlje sa tranzicijskim privredama i najmanje razvijene zemlje, koje pružaju gostoprimstvo velikom broju izbjeglica i tražitelja azila, naročito kada oni stižu kao dio masovnog priliva i kada ostaju duži vremenski period;

PRIMIJETIVŠI kako je lokalna integracija, u izbjegličkom kontekstu, dinamičan i višeslojan, dvostrani proces, koji zahtjeva trud svih zainteresiranih strana, uključujući i pripravnost izbjeglica da se prilagode prihvatnom društvu, a da se pritom ne moraju odreći svog vlastitog

(1) Naziv na engleskom jeziku: “Convention Plus”, op. prev.


294

kulturološkog identiteta, te paralelnu pripravnost prihvatnih zajednica i javnih institucija da sa dobrodošlicom prime izbjeglice i zadovolje potrebe raznolikog stanovništva;

PREPOZNAVŠI da lokalnu integraciju treba poduzimati na način da

održava vitalnost lokalnih zajednica koje su pogođene prisutnošću izbjeglica, te da propust da se to učini može rezultirati stavljanjem nerazložnog tereta na prihvatne zemlje;

POTVRDIVŠI važnost jačanja kapaciteta u prihvatnim zemljama, kao i važnost inicijativa kojima se potiče samostalnost izbjegličkih zajednica, kako i kada je to primjereno, uz adekvatnu podršku međunarodne zajednice za prihvatnu zemlju i izbjeglice koji tamo žive;

UVIDJEVŠI da će promicanje samostalnosti izbjeglica, od samog početka, doprinijeti jačanju njihove zaštite i dostojanstva, pomoći izbjeglicama da organiziraju svoje vrijeme koje provode u izgnanstvu, na djelotvoran i konstruktivan način, te smanjiti ovisnost i povećati održivost svakog budućeg trajnog rješenja;

ODAVŠI priznanje pozitivnim doprinosima, uključujući ekonomske beneficije, koje izbjeglice koji se integriraju u lokalnu zajednicu ili kojima je omogućeno da postignu samostalnost, mogu načiniti za prihvatne zemlje i zajednice;

PODSJETIVŠI na zaključak Izvršnog komiteta br. 15, da su države dužne donositi odluke o dodjeli azila bez diskriminacije u odnosu na rasu, religiju, političko mišljenje ili pripadnost određenoj društvenoj grupi, nacionalnosti ili zemlji porijekla; i prepoznavši, u ovom kontekstu, da integracijski potencijal ne treba biti kriterij za dodjelu azila:

(a) UVIĐA kako je svrha odredbi ovog Zaključka da budu vodilja državama prilikom razmatranja da li lokalna integracija može biti odgovarajuće trajno rješenje za osobe koje su prihvaćene kao izbjeglice na njihov teritorij, sukladno Konvenciji iz 1951. godine ili njenom Protokolu iz 1967. godine, ili shodno “Konvenciji iz 1969. godine Organizacije afričkog jedinstva kojom se uređuju specifični aspekti izbjegličkih problema u Africi”, ili “Kartagenskoj deklaraciji iz 1984. godine o izbjeglicama”, ili shodno domaćim zakonskim propisima, kako i kada se budu primjenjivali.


295

(b) POTVRĐUJE značaj sveobuhvatnog pristupa, naročito za rješavanje prolongiranih izbjegličkih situacija velikih razmjera, koji inkorporira, u odgovarajućim slučajevima i uz vođenje računa o specifičnostima svake izbjegličke situacije, dobrovoljnu repatrijaciju, lokalnu integraciju i preseljenje u treću zemlju.

(c) OHRABRUJE države, UNHCR i ostale relevantne aktere da se

međusobno konsultiraju, kako bi u izbjegličkim situacijama formulirali, što je ranije moguće, sveobuhvatne mjere koje donose odgovarajuća rješenja, uključujući i kroz kombinaciju rješenja, i koje prepoznaju izazove koji su povezani sa uređivanjem vremena i redoslijeda rješenja; i naglašava značajno mjesto koje lokalna integracija može imati u takvim sveobuhvatnim mjerama.

(d) KONSTATIRA kako Konvencija iz 1951. i Protokol iz 1967. godine propisuju prava i minimalne standarde za postupanje prema izbjeglicama, koji su okrenuti ka procesu integracije; prepoznaje potrebu da države članice izvršavaju svoje obaveze shodno ovim instrumentima, u potpunosti i na djelotvoran način; i stoga ohrabruje države članice, koje su zadržale rezerve, da razmotre njihovo povlačenje; i poziva države da olakšaju, u odgovarajućim slučajevima, integraciju izbjeglica, uključujući, koliko god je to moguće, kroz olakšavanje njihove naturalizacije.

(e) OHRABRUJE države, UNHCR i ostale relevantne aktere da, prilikom izrade sveobuhvatnih mjera, razmotre karakteristike pojedinaca i izbjegličkih grupa unutar šire izbjegličke populacije, kojima bi mogla pogodovati dobrovoljna repatrijacija, lokalna integracija i preseljenje u treću zemlju.

(f) POTIČE države i UNHCR da i dalje proaktivno rade na lokalnoj integraciji, tamo gdje je to odgovarajuće i izvodivo rješenje, i na način koji vodi računa o potrebama i gledištima kako izbjeglica tako i njihovih prihvatnih zajednica.

(g) PRIMJEĆUJE kako kriteriji za identificiranje izbjeglica, kojima bi mogla pogodovati lokalna integracija, trebaju biti jasni i objektivni i primjenjivati se na nediskriminacijski način.

(h) POTVRĐUJE iznova značaj, s tim u vezi, registracije ili ad hoc anketa, onda kada se provode, kao načina kojim se olakšava izvršenje


296

odgovarajućih trajnih rješenja; i ohrabruje države i UNHCR da u ovom procesu iskoriste podatke dobivene iz registracije, na način koji u potpunosti uvažava međunarodne norme i standarde vezane za zaštitu osobnih podataka.

(i) PRIMJEĆUJE kako bi karakteristike, koje mogu pomoći kod

određivanja okolnosti pod kojima lokalna integracija može biti odgovarajuće rješenje, mogle uključiti, pod uvjetom da ih države razmotre:

(i) izbjeglice rođene u zemljama azila, koji bi inače mogli ostati bez državljanstva; odnosno

(ii) izbjeglice za koje je, uslijed njihovih osobnih okolnosti, uključujući

razloge koji su izazvali njihov bijeg, malo vjerojatno da se mogu repatrirati u zemlju porijekla u skoroj budućnosti; odnosno

(iii) izbjeglice koji su uspostavili bliske porodične, društvene,

kulturološke i ekonomske veze sa njihovom zemljom azila, uključujući one koji već imaju ili koji mogu postići znatan stepen društveno-ekonomske integracije.

(j) POZDRAVLJA praksu, u državama sa razvijenim azilskim sistemima,

omogućavanja lokalne integracije izbjeglica; i poziva ove države da nastave podržavati sposobnost izbjeglica da postignu trajno rješenje kroz pravovremeno priznanje sigurnog pravnog statusa i boravišnih prava, odnosno da olakšaju naturalizaciju.

(k) POTVRĐUJE da je proces lokalne integracije kompleksan i postupan proces, koji se sastoji od tri zasebne, pa ipak međusobno povezane pravne, ekonomske i društveno-kulturološke dimenzije, od kojih su sve značajne za sposobnost izbjeglica da se uspješno integriraju, kao punopravni članovi tog društva; i primjećuje kako razumijevanje ovih dimenzija, od strane izbjeglica, možda treba olakšati, kroz njihovo pravilno savjetovanje i informiranje.

(l) POTVRĐUJE naročiti značaj pravne dimenzije integracije, koja za sobom povlači davanje izbjeglicama, od strane prihvatne države, sigurnog pravnog statusa i progresivno šireg spektra prava i beneficija, koja su umnogome paralelna sa onima koja uživaju njeni državljani, a vremenom i mogućnost naturalizacije te, s tim u vezi:


297

(i) prepoznaje relevantnost Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967. godine i relevantnih instrumenata o ljudskim pravima, kao instrumenta kojima se osigurava koristan pravni okvir za vođenje procesa lokalne integracije;

(ii) prepoznaje dalje da, kao podršku pravnom procesu, prihvatne

zemlje možda trebaju tehničku i financijsku podršku za usvajanje i revidiranje njihovih domaćih pravnih i upravnih sistema, kako bi omogućile da izbjeglice podjednako uživaju prava, usluge i programe, bez ikakve diskriminacije.

(m) UVIĐA značaj koji, pod rezervom razmatranja od strane država,

samostalnost igra u ekonomskoj dimenziji lokalne integracije izbjeglica, kojom se pojedincima, domaćinstvima i zajednicama sve više omogućava da postignu samostalnost i da doprinose lokalnoj ekonomiji i, s tim u vezi:

(i) priznaje da je zaštita, u svim državama, osnovnih građanskih, ekonomskih i društvenih prava, uključujući slobodu kretanja i pravo na angažiranje u aktivnosti koje donose dobit, elementarna za postizanje samostalnosti izbjeglica;

(ii) ohrabruje sve države, koje pružaju gostoprimstvo izbjeglicama, da

razmotre načine koji omogućavaju lakše zapošljavanje izbjeglica i njihovo aktivno sudjelovanje u ekonomskom životu prihvatne zemlje, između ostalog, putem obrazovanja i stjecanja kvalifikacija, i da ispitaju svoje zakonske propise i praksu, sa ciljem identificiranja i uklanjanja, koliko god je to moguće, postojećih prepreka zaposlenju izbjeglica; i, u tom pogledu, potvrđuje relevantnost koju Konvencija iz 1951. godine ima za osiguranje sistema za stvaranje uvjeta koji pogoduju održivosti izbjeglica;

(iii) ohrabruje države da, kadgod je to moguće, priznaju punovažnost

akademskih, profesionalnih i kvalifikacijskih diploma, uvjerenja i svjedočanstava, koje su izbjeglice stekli prije ulaska u prihvatnu zemlju;

(iv) primjećuje kako olakšavanje, izbjeglicama, pristupa

poljoprivrednom zemljištu u ruralnim područjima, gdje je to primjereno i kada je to izvodivo, predstavlja pozitivan doprinos svih


298

država, koji može pomoći da se njeguju prilike za postizanje samostalnosti i pojača prehrambena sigurnost izbjeglica i lokalnog stanovništva.

(n) NAGLAŠAVA kako društvena i kulturološka dimenzija lokalne

integracije traži od izbjeglica da se svjesno potrude prilagoditi lokalnom okruženju i da poštuju i razumiju novu kulturu i stil življenja, uzimajući u obzir vrijednosti lokalnog stanovništva, te traži od prihvatne zajednice da primi izbjeglice u svoj društveno-kulturološki milje, s tim da oba ova procesa budu poduprta vrijednostima različitosti, nediskriminacije i tolerancije i, s tim u vezi:

(i) ohrabruje provedbu antidiskriminacijske politike i aktivnosti na podizanju svjesti, koje su usmjerene na borbu protiv institucionalizirane diskriminacije i na promicanje pozitivnih aspekata raznolikog društva i interakcije između izbjeglica, lokalnog stanovništva, civilnog društva i izbjegličkih organizacija;

(ii) potiče države i sve relevantne aktere da se bore protiv

netolerancije, rasizma i ksenofobije, uključujući protiv prepreka sa kojima se suočavaju žene u izbjeglištvu, i da njeguju, kroz javna priopćenja, empatiju za odgovarajuće zakonodavne i socijalne politike, kao i njihovo razumijevanje, naročito u pogledu specifične situacije izbjeglica, sa ciljem da se izbjeglicama omogući aktivno sudjelovanje u civilnom, ekonomskom i društveno-kulturnom životu prihvatne zemlje;

(iii) prepoznaje vezu između obrazovanja i trajnih rješenja; i poziva

države, UNHCR i relevantne aktere da pojačaju svoje napore kako bi pomogle prihvatnim zemljama da izbjegličkoj djeci osiguraju pristup obrazovanju;

(iv) potvrđuje iznova značaj jedinstva i spajanja porodice, na koje se

poziva u zaključcima br. 9, 24, 84 i 88; i priznaje da članovi porodice mogu učvrstiti sistem društvene podrške za izbjeglice, te čineći to, promicati bržu i lakšu integraciju izbjegličkih porodica.

(o) NAGLAŠAVA kako pristup dobne i rodne senzitivnosti i obraćanje

pažnje na sudioničke i razvojne procese zajednice trebaju prožimati sve


299

aktivnosti, koje su usmjerene na jačanje izbjegličkih kapaciteta u svrhu lokalne integracije, uz prepoznavanje promjena u ulozi rodova, koje su uslijedile nakon raseljavanja, i potrebe za različitim strategijama i podrškom u svrhu povećanja kapaciteta za integraciju raznih grupa sa posebnim potrebama, kao što su žene, djeca i starci u izbjeglištvu.

(p) OHRABRUJE UNHCR da osmisli i primjeni odgovarajuće standarde i

indikatore, koji vode računa o dobnim i rodnim elementima, u programe lokalne integracije i postizanja samostalnosti.

(q) POTVRĐUJE da, bez obzira na to da li se lokalna integracija dešava

u industrijaliziranim zemljama ili u zemljama u razvoju, od država se traži da preuzmu vodeću ulogu, kao i da pokažu čvrstu opredijeljenost svih sudionika, koji izdvajaju svoje vrijeme i neophodna sredstva; i priznaje značajnu ulogu koju pripadnici civilnog društva, uključujući i nevladine organizacije, mogu odigrati u njegovanju sredine koja pogoduje lokalnoj integraciji.

(r) PREPOZNAJE značaj, u interesu uzajamne podjele tereta i

odgovornosti, međunarodne suradnje i pomoći za izgradnju kapaciteta zemalja u razvoju i zemalja sa tranzicijskim privredama sa ograničenim sredstvima, kako bi se ovim državama pomoglo da integriraju izbjeglice u njihovu lokalnu sredinu, gdje je to primjereno i izvodivo; i preporučuje da planiranje, osmišljavanje i realiziranje programa lokalne integracije uključi elemente koji su usmjereni na jačanje kapaciteta institucija prihvatne države, lokalnih zajednica i civilnog društva, uključujući nevladine organizacije, izbjeglice i njihove zajednice.

(s) ISTIČE kako je značajno da se područja, koja pružaju gostoprimstvo

izbjeglicama, uključe u nacionalne razvojne planove i strategije prihvatne zemlje za postojano financiranje; uviđa koliko su, s tim u vezi, relevantne načelne procjene zemalja (CCA) (1) i “Okvir Ujedinjenih naroda za pomoć u razvoju” (UNDAF) (2), kao i “Strateški dokument za reduciranje siromaštva” (PRSP) (3); i uviđa važnost integracijskog programskog pristupa “Razvoju

(1) Akronim od engleske fraze “Common Country Assessments”, op. prev. (2) Akronim od engleske fraze “United Nations Development Assistance Frameworks”, op. prev. (3) Akronim od engleske fraze “Poverty Reduction Startegy Papers”, op. prev.


300

kroz lokalnu integraciju” (DLI) (1), kao metodologije za partnerstvo sa donatorskim zemljama, financijskim institucijama i sa agencijama Ujedinjenih naroda i ostalim razvojnim agencijama.

(1) Akronim od engleske fraze “Development Through Local Integration”, op. prev.

Indeks na zaključke Izvršnog komiteta

a

INDEKS NA ZAKLJUČKE IZVRŠNOG KOMITETA


Tema Zaključak br.

Str.

Afrika, izbjeglice i prisilno raseljavanje stanovništva 76 (XLV) 171 Agenda za zaštitu 92 (LIII)

95 (LIV) 226 236

Apatridi i apatridija 50 (XXXIX)

65 (XLII) 78 (XLVI) 90 (LII) 95 (LIV)

97 132 177 219 236

Azil 5 (XXVIII) 7 Azil, problem očigledno neosnovanih ili zloupotrebljenih

zahtjeva za izbjeglički statusa 30 (XXXIV) 55

Azil, zaključak o zaštiti azila 82 (XLVIII) 193 Bilješka o međunarodnoj zaštiti 62 (XLI) 125 Centralno-američke izbjeglice i Kartagenska

deklaracija 37 (XXXIV) 66

Civilni i humanitarni karakter azila 94 (LIII) 231 Djeca i adolescenti u izbjeglištvu 84 (XLVIII) 197 Djeca u izbjeglištvu 47 (XXXVIII)

59 (XL) 89 118

Dobrovoljna repatrijacija 18 (XXXI)

40 (XXXIX) 90 (LII)

29 71 219

Dobrovoljna repatrijacija izbjeglica, pitanja vezana za

pravnu sigurnost 101 (LV) 272


b

Dokumentacija za izbjeglice

13 (XXIX) 35 (XXXV) 91 (LII)

19 62 223

Eksteritorijalni učinak određivanja statusa izbjeglice 12 (XXXIX) 17 Funkcioniranje Potkomiteta i općenito 2 (XXVII) 3 Globalne konsultacije 90 (LII)

92 (LIII) 219 226

Interno raseljene osobe 75 (XLV) 168 Izbjeglice bez zemlje azila 15 (XXX) 23 Izbjegličke porodice, zaštita 88 (L) 214 Izbjeglički kampovi i naselja u Južnoj Africi i drugdje,

vojni napadi 27 (XXXIII) 32 (XXXIV) 45 (XXXVII)

49 58 83

Izbjeglički status, problem očigledno neosnovanih i

zloupotrebljenih zahtjeva za azil 8 (XXVIII) 28 (XXXIII) 30 (XXXIV)

10 50 55

Izbjegličko pravo, promicanje i propagiranje 51 (XXXIX) 100 Izdavanje dokumenata izbjeglicama 13 (XXIX)

35 (XXXV) 91 (LII)

19 62 223

Izvještaj Radne grupe za rješenja i zaštitu 66 (XLII) 137 Komplementarna zaštita 103 (LVI) 287 Konvencija iz 1951. i Protokol iz 1967. godine o statusu

izbjeglica, provedba 57 (XL) 113

Lokalna integracija 101 (LV) 272 Masovni priliv, međunarodna suradnja i uzajamna

podjela tereta i odgovornosti 100 (LV) 264


c

Međunarodna solidarnost i zaštita izbjeglica

52 (XXXIX)

102

Međunarodna zaštita, bilješka 62 (XLI) 125 Međunarodna zaštita, zaključak 85 (XLIX) 201 Međunarodni instrumenti 4 (XXVIII)

42 (XXXVII) 6 77

Neformalne konsultacije o pitanjima zaštite, odluka 86 (XLIX) 208 Non-refoulement 6 XXVIII) 8 Odluka o sastancima između zasjedanja 70 (XLIII) 147 Određivanje statusa izbjeglice 8 (XXVIII)

28 (XXXIII) 30 (XXXIV)

10 50 49

Općenito

3 (XXVIII) 11 (XXX) 14 (XXVII) 16 (XXXI) 21 (XXXII) 25 (XXXIII) 29 (XXXIV) 33 (XXXV) 36 (XXXVI) 41 (XXXVII) 46 (XXXVIII) 50 (XXXIX) 55 (XL) 61 (XLI) 65 (XLII) 68 (XLIII) 71 (XLIV) 74 (XLV) 77 (XLVI) 79 (XLVII) 81 (XLVIII)

5 15 21 26 36 46 52 59 64 74 85 98 108 123 132 140 148 161 173 179 188


d

Općenito (nastavak) 87 (L) 89 (LI) 90 (LII) 92 (LIII) 95 (LIV) 99 (LV) 102 (LVI)

209 216 219 226 236 257 279

Osnivanje Potkomiteta i općenito 1 (XXVI) 1 Osobe bez državljanstva, sprečavanje i reduciranje

apatridije i zaštita 50 (XXXIX) 65 (XLII) 78 (XLVI) 90 (LII) 95 (LIV)

98 132 177 219 236

Osoblje zaštite 10 (XXVIII) 14 Osobna sigurnost izbjeglica 72 (XLIV) 155 Osobne isprave za izbjeglice 13 (XXIX)

35 (XXXV) 91 (LII)

19 62 223

Porodica, zaštita izbjegličke porodice 88 (L) 214 Postupci za određivanje statusa izbjeglice 8 (XXVIII)

28 (XXXIII) 30 (XXXIV)

10 50 55

Preseljenje u treće zemlje kao instrument zaštite 67 (XLII)

90 (LII) 138 219

Presretanje, mjere, zaštitne garancije 97 (LIV) 245 Prestanak statusa 69 (XLIII) 145 Prihvat tražitelja azila u kontekstu pojedinačnih azilskih

sistema 93 (LIII) 228

Prisilno raseljavanje stanovništva u Africi 76 (XLV) 171


e

Pristupanje međunarodnim instrumentima i njihova provedba

42 (XXXVII) 77

Pritvaranje izbjeglica i tražitelja azila

70 (XLIII)

147

Privremeno utočište 19 (XXXI) 31 Problemi izbjeglica i tražitelja azila koji se na

neregularan način kreću iz zemlje u kojoj su već našli zaštitu

58 (L) 115

Problemi vezani za ekstradiciju koja pogađa izbjeglice 17 (XXXI) 28 Promicanje i propagiranje izbjegličkog prava 51 (XXXIX) 100 Protjerivanje 7 (XXVIII) 9 Protokol iz 1967. i Konvencija iz 1951. godine o zaštiti

izbjeglica, provedba 57 (XL) 113

Provedba Konvencije iz 1951. i Protokola iz 1967.

godine o statusu izbjeglica 57 (XL) 113

Putne isprave za izbjeglice 13 (XXIX)

49 (XXXVIII) 18 96

Registracija izbjeglica i tražitelja azila 91 (LII) 223 Rješenja i zaštita 63 (XLI)

66 (XLII) 128 137

Rješenja, trajna i zaštita izbjeglica 56 (XL) 111 Seksualno zlostavljanje i eksploatacija 98 (LIV) 250 Sigurnost osoblja UNHCR-a i drugih humanitarnih

kadrova 83 (XLVIII) 195

Slijepi putnici kao tražitelji azila 53 (XXXIX) 104 Solidarnost (međunarodna) i zaštita izbjeglica 52 (XXXIX) 102


f

Spajanje porodice 9 (XXVIII)

24 (XXXII) 13 44

Spašavanje tražitelja azila koji su u nevolji na

otvorenom moru 20 (XXXI) 23 (XXXII) 26 (XXXIII) 31 (XXXIV) 34 (XXXV) 38 (XXXVI)

33 42 48 57 61 67

Sprečavanje i reduciranje apatridije i zaštita apatrida 78 (XLVI) 177 Status, prestanak 69 (XLIII) 145 Trajna rješenja i zaštita izbjeglica 56 (XL)

63 (XLI) 111 128

Tražitelji azila, problemi vezani za spašavanje tražitelja

azila koji su u nevolji na otvorenom moru 20 (XXXI) 23 (XXXII) 26 (XXXIII) 31 (XXXIV) 34 (XXXV) 38 (XXXVI)

33 42 48 57 61 67

Tražitelji azila u situacijama priliva velikih razmjera 22 (XXXII) 37 Tražitelji azila kao slijepi putnici 53 (XXXIX) 104 Vojni napadi na izbjegličke kampove i naselja 45 (XXXVII)

48 (XXXVIII) 83 93

Vraćanje osoba za koje je ustanovljeno da nemaju

potrebu za međunarodnom zaštitom 96 (LIV) 241

Zaštita izbjeglica i seksualno nasilje 73 (XLIV) 157 Zaštita izbjeglica, trajna rješenja 56 (XL)

63 (XLI) 111 128

Zaštita, preseljenje u treću zemlju kao instrument

zaštite 67 (XLII) 138


g

Zaštita, rješenja 63 (XLI)

66 (XLII) 128 137

Zaštita tražitelja azila na otvorenom moru 20 (XXXI)

23 (XXXII) 26 (XXXIII) 31 (XXXIV) 34 (XXXV)

33 42 48 57 61

Žene u izbjeglištvu i međunarodna zaštita 39 (XXXVI)

54 (XXXIX) 60 (XL) 64 (XLI)

69 106 120 129

Ženevska deklaracija o Konvenciji Ujedinjenih naroda

iz 1951. i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica

43 (XXXVII) 79