Žan-Žak ruso --- politički spisi

7/23/2019 Žan-Žak Ruso --- Politički spisi

http://slidepdf.com/reader/full/zan-zak-ruso-politicki-spisi 1/189



BIBLIOTEKA

P O L I T I Č K A MISAO

Svezak32

Do s d objavljena:

1 LENJINIZV NMITOV I

2.

LENJINIZV NMITOV II

I v a n B a b i ć

3.

P O L I T I Č K A TEORIJ

INSTRUMENTALIZMA

Georg Lukacs

4. ETIKA I POLITIKA

5 R ZVOJ I PERSPEKTIVE

UJEDINJENIH N ROD

Ante Pažanin

6. FILOZOFIJ I POLITIKA

7.

Ž I V O T I D J E L O J U R J A K R I Ž A N I Ć A

Niccolo Machiavelli

8. VLADAR

Frane

e t r i ć

9. SRETAN GR D

Ivo r k l j a č i ć

10 TEORIJ

O RASPODJELI

U SOCIJALIZMU

Platon

11. DRŽAVA

Platon

12. DRŽAVNIK, SEDMO PISMO

Kar Marx

13. F I L O Z O F S K O P O L I T I Č K I SPISI

Zvonko Posavec

14. DIJ LEKflK I POLITIKA

Radovan u k a d i n o v i ć

15

. ZONE BEZ

NUKLE RNOG

ORUŽJ

16a ZNANOST, TEHNIKA,

DRUŠTVO

16b BIT KIPOVIJESNOST

BIBLIOTEK

P O L I T I Č K A

MIS O



© 1993.

IP

»INFORMATOR«,

ZAGREB

Naslov izvornika:

1. 1. Rousseau,

OEUVRES

COMPLETES III.

Du

contrat soci~l; Ecrits politiques Bibliotheque de a Pleiade

Editions Gallimard, Paris, 1964.

Recenzija:

GVOZDEN FLEGO

ZVONKO POSAVEC

Redakcija:

Dragutin a l o v i ć Ante Pažanin, Ivan r p i ć Inge e r k o - Š e p a r o v i ć

Radovao u k a d i n o v i ć

Za z d a v a č a :

D r I V O B U R I Ć

I V A N P R P I Ć

Urednik:

I V A N P R P I Ć

, .,

u r -

Jean-Jacques Rousseau

P O L I T I Č K I SP S

Preveli:

Bosiljka

r l e č i ć

Gordana

r n k o v i ć R a u n i ć

Divina Marion

Dragutin

a l o v i ć

Uvodna studija:

Victor Goldschmidt

ilješke i varijante:

JeanFabre

Robert Derathe

Sven Stelling-Michaud

Izbor redakcija prijevoda ipogovor:

Dragutin

a l o v i ć

fl~UiJu IDO@[r

FAKULl'ET P O L I T I Č K I H ZNANOSTI

Zagreb

1993.



6 H

JI

H

OTE

K_J\

uonHUHJCKE AK4AEMRJE

4 6<:

lllB

, 6p

___

_

CIP

- Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i s v e u č i l i š n a biblioteka, Zagreb

UDK 321.01

ROUSSEAU, Jean Jacques

o l i t i č k i

spisi Jean-Jacques Rousseau ; preveli

Bosiljka B r l e č i ć

...

[et al.J ; uvodna studija Victor

Goldschmidt ; bilješke i varijante Jean Fabre

..

[et

al.J ; izbor, redakcija prijevoda i pogovor Dragutin

L a l o v i ć . - Zagreb : lnformator [etc.J, 1993. - IV 365

str. ; 2 cm. - (Biblioteka

P o l i t i č k a

misao)

Prijevod djela: Oeuvres compl~tes,

sv. 3

1964. -

Str. 1-14: Individuum i zajednica u Rousseau° oj

p o l i t i č k o j

teoriji

V.

Goldschmidt. - Biljf;lške

i

varijante: str. 237-340. - Pogovor: str. 341~60. -

Bibliografske bilješke uz uvodnu studiju.

930210159

Objavljivanje ove knjige sufinanciralo je

Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske

i Zaklada »Otvoreno društvo«.

INDIVIDUUM

I ZAJEDNICA

U ROUSSEAUOVOJ O L I T I Č K O J TEORIJI

Rousseauovoj se

o l i t i č k o j

teoriji katkad prigovara da nije

um

jela pomiri li nezavisnost individuuma sa

u v e r e n o š ć u

države; posve

nedavno još, društveni ugovor potkazivahu kao »obmanu«. Podsje

ć a n j e na tu polemiku bilo bi ovdje nezanimljivo. Nju objašnjava,

zapravo, sama životna sudba modernog o v j e k a koja je

r o t u r j e č n a

mnogo prije nego što je objašnjavaju Rousseauove analize kojima jt?

glavni cilj - i zasluga - razotkrivanje tog r o t u r j e č j a i prije pokušaja

da se ponudi lijek za njega. Upravo

to

namjeravam pokazati u

dvjema, usko povezanim,

o č k a m a :

prva se i č e opreke, u modernim

državama i z m e đ u č o v j e k a i g r a đ a n i n a ; druga se odnosi na osamlje

nost pojedinih individuuma u okviru zajednice.

I

1. »Prijelaz iz prirodnoga u g r a đ a n s k o stanje izaziva u č o v j e k u

veoma

z n a č a j n u

promjenu, time što u njegovu ponašanju nado

m j e š ć u j e poriv p r a v e d n o š ć u a njegovim akcijama daje moralnost

koja im je prije ne<.lostajala«.1Tu se »promjena«

o g a đ a

z a h v a l j u j u ć i

» p o l i t i č k i m ustanovama«, koje istodobno smjeraju i utemeljenju

države i obrazovanju

r a đ a n i n a ;

pronalaskom tih ustanova

m i j e ć e

p r i t j e č e

»u

p o m o ć

prirodi«.2 No,

u m i j e ć e

ne

ukida prirodu, a gra

đ a n s k o

stanje može biti v r s t o i \rajno samo zato

što ono

transponira

pa prema tome, u stanovitom smislu, i zadržava) danost i prirodnog

stan

a

na drugi plan. Tuko, ustanovljenje zakona, pozitivnih zakona,

oponaša neumitnost i neosobnost

i z i č k i h

zakona kojima je

o v j e k

bio podvrgnut u prirodnom stanju. Nezavisnost u kojoj je prirodni

č o v j e k

živio na taj je a č i n

s a č u v a n a

u r a đ a n s k o m stanju,

u d u ć i

da

1 ontrat socia~

knj. I, pogl. VIII, Oeuvres

completes

O. C.), Gallimard, »La

Pleiade«, tom III,

1964

,str. 364. usp. naš prijevod: Jean-Jacques Rousseau, Rasprava

o porijeklu

i

osnovama nejednakosti

e đ u

ljudima i Društveni ugovor Školska knjiga,

Zagreb,

1978,

preveo Dalibor o r e t i ć str.

104 .

2 Contrat

socia~

prva verzija, knj . I, pogl. III, O.

C.,

tom III, str. 289 usp. u ovom

izdanju, str. 61

.



se r a đ a n i n pokorava samo

p ć o j

volji, a ne samovolji neke pojedi

n a č n e volje, koja

bi

ga istodobno l a č i l a i z o p a č i l a . Time se »sloboda

koja

o v j e k a

održava

e p o r o č n i m «

povezuje s » m o r a l n o š ć u koja ga

uzdiže

do

kreposti«.

3

G r a đ a n s k i odgoj, s druge strane, za us

tanovljenje kojega je Rousseau uveo mitsku osobu Zakonodavca,

iskazuje se kao transponiranje i razvijanje »dvaju

n a č e l a

koja

prethode umu«, tj. skrbi za »održanjem nas samih« i milosrda.4

Promatr amo li stvari tako, proble m bibio u cijelosti riješen:

o l i t i č k o

u m i j e ć e uspijeva transponirati »prirodna prava« u g r a đ a n s k i pore

dak, zaštiti individuuma p ć i m zakonima, a koheziju grupa r a đ a n -

skim odgojem. Ustvari, tome nije tako.

2. Nasuprot

n i v e r z a l i s t i č k o m e

(i pomalo o ako me) optimizmu,

kakav se tada

o b i č n o

iskazivao, primjerice u Diderotovu č l a n k u

»Prirodno pravo«, jedno je

od

Rousseauovih t k r i ć a to

što

je shvatio

kako

je svaka

p ć a

volja partikularna u

odnosu spram

drugih nacija.

»Tuko nije n e m o g u ć e da neka republika s

dobrom

vladavinom vodi

nepravedan rat«.5 P o l i t i č k o u m i j e ć e doista uspijeva izvesti in

dividuuma iz prirodnog stanja i

to

z a h v a l j u j u ć i

» č u d i m a «

koja

su

»djelo zakorn'i«.6 Ali prirodno stanje i dalje opstoji u odnosima medu

nacijama, a u m i j e ć e je u tome širem p o d r u č j u n e m o ć n o da izvede

isto

č u d o

utoliko prije što je prirodno stanje ovdje

i s t o z n a č n o

s

ratnim stanjem. Tuko da smo za našu

s r e ć u u č i n i l i

ili previše

l

premalo:

u d u ć i

da je svatko od nas u g r a đ a n s k o m stanju sa svojim

s u g r a đ a n i m a a u prirodnom stanju sa svima ostalima, mi smo otklo

nili posebne ratove samo zato da bismo potpalili

one p ć e

koji su

t i s u ć u puta užasni i; [tako] da j e d i n j u j u ć i se s nekolicinom ljudi, mi

zbiljski postajemo neprijateljima ljudskog roda«.7

Time se opetovano

u s t v r đ u j e

da

je

društveni sporazum riješio

jedan problem, ali je zato proizveo drugi mnogo pogibeljni i. No, ne

možemo tako nizati pitanja, kao da bi se prirodno stanje barem

moglo zadržati izvan nacionalnih granica. Ono

prodire

u sam dru-

3 Emile knj. II, O. C., tom rv st r. 311; Garnie r, str. 91. (usp. naš prijevod:

žan-žak

Ruso,Emil ili o

vaspitanju Znanje, Beograd, 1950, preveo Dušan

a m i n d ž i ć

str.

80).

4 Discours sur

l

inegalite

O.

C.,

tom

III, str. 126. (usp. naš prijevod: Rasprava

o

nejednakosti, nav. izd., str. 27).

5 Rasprava Economie politique, O. C., tom III, str. 246. (usp. u ovom izdanju, st r.

21).

6

Contrat socia~ prva verzija, knj. I, pogl.

VII

,

O

C., tom III,

st r

.

310 usp

. u ovom

izdanju , str. 76).

7

Izvod

iz

Projet de

pai.x

perpetuelle O. C., tom III, str. 564.

štve~i poredak i time kompromit ira samo djelo

o l i t i č k o g

u m i j e ć a i

kvan

provedbu sporazuma. »Jer, ž i v e ć i istodobno u društvenom

poretku i u prirodno~s anju, mi s~o pod jarmom neprilika i jednoga

i drugoga, ne a l a z e ć i sigurnost m u Jednome

od

njih. Savršenost

se

društvenog poretka sastoji, istina je, u suradnji sile i zakona, ali je za

to

potreb?o da

~akon. upravlja silu; umjesto toga, u idejama o

~psolutnoJ nezavisnosti vladara,

puka

sila govori g r a đ a n i m a

pod

im~nom zakona, a strancima pod imenom državnog razloga, i m e se

prVIm~ odu~ima

o ć

a drugima volja za

otpor,

a

prazno ime

pravde

svugdje služi samo za osiguranje nasilja«.8

Konfliktni odnosi -

pa

makar to bili

tek

potencijalno - s okolnim

država~a

o~vez~j~

da se

u~utrašnji o l i t i č k i život (»javni poredak«)

podredi_vanJ~koJ sigurnost i, š to dovodi do toga da se uvede tiranija

~nutra i rat izvana.

9

Tuko »apsolutna nezavisnost vladara«, »pod

imenom zakona«,

i z v r ć e

smisao

O p ć e

volje i uzurpira suverenost:

tada prisustvujemo procesu što ga Društveni ugovor opisuje pod

nas~ovom »O zloupotrebi vlade i njezinoj sklonosti i z o p a č i v a n j u «

1?1J· III, pogl. X.).Al_i,krivo bismo shvatili smisao te pojave i prevarili

bismo se u pogledu izvora zla,

ako

bismo svaljivali krivnju samo

na

ap~oluti~m

i o n a r h i s t i č k i oblik državnog ustrojstva [constitution .

Bn~a

za sigurnost a m e ć e

se

svakoj vladavini, kakav god

bio

njezin

obhk; za svaku se državu, kakva god bila u njoj volja za mir, može s

pravom

e ć i

»da smo e ć i n u skrbi što bismo

ih

trebali posvetiti svom

Javnom poretku [police], p r i n u đ e n i dati za njezinu sigurnost te da

više mislimo na to kako je osposobiti

da se

odupre drugima negoli

na

to

da

je č i n i m o

savršenom u njoj samoj«.10

3.

To p r o t u r j e č j e

kojim se

prirodno

stanje produljuje u

ratno

stanje

z m e đ u

nacija,

ne

kvari

samo

društveni poredak:

ono

se

nalazi

u samom srcu individuuma. On živi u sta lnom sukobu, podijeljen

~zm~du

svoj~ ljudsk~sti i svog sta tusa

r a đ a n i n a On je

doista č i n j e n

Jednim

utohko što

Je g r a đ a n i n što je dakle »denaturiran«, prema

terminologiji iz

Emilea. M e đ u t i m

njegovo ga g r a đ a n s t v o [cito

yennete] ne sjedinjuje

potpuno,

u d u ć i

da

ono

dopušta

da u njemu

i dalje postoji o v j e k i to prirodni o v j e k u odnosu spram svih onih

koji mu nisu u g r a đ a n i .

G r a đ a n s k i

i ć u d o r e d n i odgoj bio je pomirio

8

L Etat

de

guerre

O. C., tom III, st r. 610.

Emile,

knj.

V, O.

C.,

tom rv

str.

848; Garnier

, str.

596

. (usp. naš prijevod:

žan-Zak

Ruso,Emil-Sojija ili

žena

Estetika, Valjevo-Beograd ,

1990,

biblioteka

»Um

i Srce«, preveo

Dušan

h m i n d ž i ć str. 561-2).

10

Izvod iz

Projet

de

pai.x

perpetuelle str. 564.



njegovu prirodnu nezavisnost i

a č e l o m i l o s r đ a

u njemu s

onirne

što

bismo mogli nazvati suženim univerzalizmom. Ali se to gibanje

civiliziranja

p r o t u r j e č n o

zaustavlja na

nacionalnim

granicama,

on

kraj kojih je g r a đ a n i n kao vojnik, ponovno uronjen u prirodno

stanje. Ne

bismo

mogli bolje p r o t u m č i t i

to » o č i t o

p r o t u r j e č j e «

nego

što

je

to

č i n i o Kantu tekstu koji, potpuno jasno, pretpostavlja

Rousseauove analize: »Što se

t i č e toga

da sebe smatramo

v e ć

moraliziranima,

još srno daleko od toga. Jer ideja rnoralnosti pripada

pak

kulturi[

..

] Ali

tako dugo

dok

države

budu

o s v e ć i v a l e

sve svoje

snage

varavim i a s i l n i č k i m planovima ekspanzije, i tako neprestano

sputavale tihi

napor

unutarnjeg oblikovanja mišljenja kod svih

g r a đ a n a

l i š a v a j u ć i

ih č a k

i bilo kakve p o m o ć i u ozbiljenju tog cilja,

ne može

se vjerovati

ni

u kakav rezultat takve vrste;

jer je za

svaku

zajednicu nužan

dug

unutarnji rad da bi u tom pogledu oblikovala

svoje g r a đ a n e . No, svako

dobro

koje nije kalernljeno na moralno

dobru sklonost tek je

puka

tlapnja

i lažno blistavilo. Ljudski

rod os at

nedvojbeno

u

tom položaju

sve

dok

se,

na a č i n što

ga n a z n a č i h

s

naporom ne

i z v u č e iz

k a o t i č n e

situacije u kojoj

se nalaze

odnosi

i z m e đ u

država.«

12

»[ ..]

n a č i n što

ga a z n a č i h « sastoji se

»u

izlaženju iz n a r h i č n o g

stanja divljaštva, radi ulaska u Društvo nacija«, što

je

projekt, dodaje

Kant, što ga v e ć nalazimo kod »jednog opata de Saint-Pierrea l

jednog Rousseaua«.13 Toj lijek, u ist o doba, uspostavlja g r a đ a n s k o

stanje

i z m e đ u

naroda i dovršava moralni odgoj svakog

g r a đ a n i n a .

Upravo zato, dok još i š č e k u j e r n o kada se

kolektivna

svijest pri

kloniti

p r i h v a ć a n j u takvoga r n e đ u d r ž a v n o g Društva,

Kant

se,

kasnije, g r n i č i t i na to da anticipira

napredak

individualne svijesti

11

L Etat

de

guerre,

str.

610

.

12

Kant,

/dee d une histoire

universelle

au point de vue cosmopolite,

sedmi stav,

i

f.;

franc. prijevod St. Piobetta

p r i l i č n o

je

r e i n a č e n

Pariz,

1965, str

.

39.

usp. u našem

prijevodu: Immanuel Kant,

Ideja opšte

istorije

usmerene ka ostvarenju svetskog

g r a đ a n s k o g poretka; tekst

je

objavljen u knjizi

Um i sloboda,

spisi

iz

filozofij~ istorije ,

prava i države, velika edicija

č a s o p i s a

»Ideje«, Beograd,

1974,

preveo Damlo Basta,

str. 36 .

3

Kant,

ibid.,

str.

36.

usp. u navedenom prijevodu: »da

i z i đ u iz

stanja bezakonja

divljaka i da stupe u savez narod/i . U njoj bi svaka pa i najmanja država mogla da

č e k u j e

bezbednost i prava ne od vlastite

m o ć i

ili vlastite pravne procene, nego jedino od tog

velikog saveza naroda

(Foedus Amphictyonum),

od jedne ujedinjene

m o ć i

i jedne

ujedinjene volje koja

o d l u č u j e

prema zakonima. Ma kako ova ideja izgledala zanese

n j a č k a

i ma koliko bila izvrgavana podsmehu na jednom

Abbe

de

Saint-Pierreu

l

Rousseauu možda zato što su oni verovali da njeno ostvarenje ubrzo predstoji), ipak

je

to neizbežan izlaz

... «,

str.

35 .

i pozvat se na p r a k t i č n i moralni um« i na njegovu maksimu: »Ne

treba da bude rata, ni i z m e đ u

mene

i tebe u prirodnom stanju, niti

i z m e đ u nas kao država« 1

4

, tj ., u posljednjoj instanci, na moralno

b u đ e n j e individuuma.

4. Društvo nacija, daleki cilj k a t e g o r i č k o g imperativa - eto

kantovskog

odgovora

na jedan problem

što ga je

otkrio i razvio

Rousseau. Ali

o l i t i č k i realizam

Rousseaua koji je bio kritizirao

Projekt

v j e č n o g

mira)

ne

bi

se bio

zadovoljio

tim moralnim odgo

vorom koji, zapravo, pretpostavlja problem riješenim. Da bismo

shvatili, o toj t o č k i pravu

Rousseauovu

misao, valja

usporediti

dva

teksta, z m e đ u kojih je dvadesetakgodina:

Društveni ugovor

u kojem .

je problem, da tako kažemo, ostavljen e o d l u č e n i r n i

Razmatranja o

vladavini u Poljskoj

gdje je on,

pred konkretnom

situacijom koja

odgodu ne dopušta, p r e s j e č e n u smislu posve o p r e č n o m e kan

tovskom idealizmu.

PremaDruštvenom ugovoru, podsjetili srno na

to na

o č e t k u

»prijelaz iz prirodnoga u g r a đ a n s k o stanje izaziva u

č o v j e k u

veoma

z n a č a j n u promjenu, time

što

u njegovu ponašanju poriv nadornješ

ć u j e p r a v e d n o š ć u

a njegovim akcijama

daje

moralnost

koja

im

je

prije

nedostajala«. u »moralnost« potom uzeti u ruke, oblikovati

i suziti Zakonodavac, koji poduzima »ustanovljenje

jednog naroda«,

a

ne

ljudskog roda:

»Zakonodavstvo mora

biti

i s k l j u č i v o «

dok

k r š ć a n s t v o » b u d u ć i da više p o b u đ u j e č o v j e č n o s t negoli rodoljublje«

teži »više k

oblikovanju

ljudi negoli g r a đ a n a « . 1 5 Uza sve to, »sada

kadaviše nema niti više može postojati s k l j u č i v a nacionalna religija«

(Društveni

ugovor,

knj. IV, pogl. VIII, str. 335 i f.)*, inauguralnu

funkciju Zakonodavca preuzima neprekidno djelovanje g r a đ a n s k e

religije« koja,

č i n i

se,

porniruje nacionalizam

s univerzalizmom,

č o v j e k a s r a đ a n i n o m . Ali

se to

rješenje č i t u j e više kao kompromis:

to je

doista

religija č o v j e k a ali ne ona savojskog vikara)16 i to je

doista g r a đ a n s k a religija ali kojoj nedostaje m o ć n i p o k r e t a č

n t i č k i h

religija, u d u ć i da više nije i s k l j u č i v a

nacionalna

religija«).

14 Kant, Metaphysik

der

Sitten, izd . K Vorliindera, Hamburg, 1966, str. 185. usp.

naš prijevod: Emanuel Kant,

Metafizika

ć u d a r e d a

»Veselin Masleša«, Sarajevo,

1967,

bibl. »Logos«, preveo Viktor D. Sonnenfeld, str. 158 .

15 Lettres ecrites de

la

Montagne, o. c., tom III, str. 706.

16

Cf

. H. Gouhier, Les Meditations metaphysiques de

J. J. Rousseau,

Pariz,

1970,

str.

255.

• Usp. naš prijevod, nav. izdanje, s

tr

. 175. navedeni tekst nalazi se u

izv

orniku

na str. 469, a ne na str. 335

.

kako

je

autor omaškom naveo -op.

pr

.



s druge strane,

Grad

[Cite] Društvenog dogovora,

č a k

i kada je

opisan u svojim raznovrsnim ustavnim oblicima, svagda je promatran

po sebi i kao u zatvorenoj posudi: tek se u posljednjem poglavlju

samo r e d v i đ a

proširenje

perspektive: »Preostaje da [državu] podu

premo

njezinim vanjskim odnosima; to bi podrazumijevalo e đ u n a -

rodno pravo, trgovinu,

ratno

pravo i osvajanja, javno pravo, saveze,

pregovore, ugovore, itd.«. Ali,

može li

se tako p u ć i v a t i na

dodatno

istraživanje te u

samom z u č a v a n j u

države staviti u zagrade

odnose

s njezinom

okolinom? Jer,

vidjeli smo: svaka

je

država,

v e ć

zbog

geografskog položaja,

r i n u đ e n a

podrediti unutrašnji o l i t i č k i život

nacionalnoj sigurnosti, na n a č i n da smo » v e ć i n u

skrbi

što bismo ih

trebali posvetiti svom javnom poretku, p r i n u đ e n i dati za njezinu

sigurnost te da više mislimo kako

je

osposobiti da

se odupre

drugima

negoli na to da

je

č i n i m o savršeno m u njoj samoj«.

5. Odatle razumijemo kako je Rousseau

mnogo

godina kasnije,

g o v o r e ć i o Društvenom ugovoru,

mogao e ć i : »To

je knjiga

koju

valja

preraditi«.17 Tu

ocjena

pruža priliku za mnoga t u m a č e n j a ,

medu

kojim

je,

po mom

sudu, najvjerojatnije

l j e d e ć e :

U s t v r đ u j u ć i

odsut

nost

bilo kakvoga djelotvorno ga e đ u n a r o d n o g prava, i a p u š t a j u ć i

nacrt skiciran na kraju Ugovora kao nestvaran ili kao preuranjen),

Rousseau

je zamislio

preradbu

p o l a z e ć i upravo

od ove

situacije:

potanko prikazati i o j a č a t i ustanove, tako što se »javni poredak«

i z r i č i t o podrediti »sigurnosti«. No,

Razmatranja o vladavini u Polj

skoj, u kojima

se

e s t o

u p u ć u j e

na Ugovor i koja su

napisana

približno

u isto

doba kad

i ona ocjena18,

mogu

pružiti

naznake

o smjeru u

kojem bi

se

bila uputila

ta

bitna preradba

Ugovora.

Nacrt ustava za Poljsku upravo je z r a đ e n ne za državu zatvorenu

u sebi samoj i

pogodnu

za idealan ustav, nego za državu

uronjenu

u

v j e č n u

nesigurnost u kojoj je

drže

njezini

o ć n i

susjedi. Svaka mjera

koju Rousseau predlaže vodi r a č u n a o toj č i n j e n i c i .

On

[nacrt] se

dakle

ne može temeljiti ni na

kakvome

e đ u n a r o d n o m e pravu,

ni

svedenomena

nekoliko saveza »[

..] ne mislite da savezi i ugovori

nešto

z n a č e « 1 9 ) . Funkcija

koju bi trebalo

preuzeti

m e đ u n a r o d n o

pravo možda u b u d u ć n o s t i , ali koje zasada ne postoji) bit dakle

povjerena samim unutarnjim ustanovama: upravo se sam Ustav mora

17

Sud o kojem

i z v j e š ć u j e

Dussaulx cf. C. E. Vaughan, The political

Writings o

Jean-Jacques Rousseau, Oxford, tom I, str. 445).

18

Vaughan,

ibid.,

bilj.

I.

19 Considerations surle gouvemement de Pologne, XV O.

C.,

tom III, str. 1037.

usp. u ovom izdanju, str. 232).

pobrinuti za sigurnost r a đ a n a , barem tako što ih osposobiti da

se

odupru invaziji, a

zatim

okupaciji

» N e ć e t e

m o ć i s p r i j e č i t i

da

vas

progutaju; č i n i t e barem to da vas ne mogu probaviti«20). U takvoj

situaciji,

jasno

je da

neka » g r a đ a n s k a

religija«

kojom

je Ugovor

nas o

ao

pomirit i religiju o v j e k a s religijom r a đ a n i n a )

ne

može biti

dostatna: nju i zamijeniti, u

Vladavini u Poljskoj,

»nacionalni

odgoj«

21

.

Apstraktni

univerzalizam tog doba što ga je

Rousseau

bio

prihvatio, u svojoj drugoj Raspravi l a v e ć i s naglascima koji su

samo

njemu

svojstveni, »uzvišene kozmopolitske duše«22) ovdje

je

o d l u č n o napušten. Ukinut je,

samim

time, svaki

sraz z m e đ u

č o v j e k a

i

g r a đ a n i n a :

ne

t e ž e ć i

više k

n e m o g u ć e m pomirenju i z m e đ u

» č o v j e č n o s t i « i »rodoljublja«23, nego o d g a j a j u ć i g r a đ a n e samo u

duhu rodoljublja,

to

jest, sasvim t o č n o , p o s t a v l j a j u ć i na mjesto

g r a đ a n s k e religije takvu religiju koja kao u

a n t i č k o m

Gradu, biti

nacionalnom religijom.

» O č i t o p r o t u r j e č j e «

u kojem

anarhija e đ u n a r o d n i h odnosa

drži

modernog

o v j e k a , bit riješeno u dalekoj

b u d u ć n o s t i

tek uspos

tavljanjem v j e č n o g mira. Ali, u

i š č e k i v a n j u

toga,

pritisak

povijesti

može

naložiti ukidanje tog

sukoba time što

g r a đ a n i n

ponovno

upiti

o v j e k a , d e n a t u r i r a j u ć i ga.

Rousseau

je predvidio, u

isto

doba,

Društvo

nacija i

nacionalnu

i n j e n i c u . Nepotrebno je precizirati da

je posrijedi,

kada

je o Poljskoj i j e č nacionalizam koji je

obrambeni

- o kojem povijest, prema Rousseauu,

ne

pruža baš mnogo primjera.

Radije

recimo kako

upravo

ustavni

nacrti

za Poljsku, a

t a k o đ e r

i za

Korziku) v j e d o č e o realizmu Rousseauove o l i t i č k e filozofije i time

pridonose da se nacrt j e č n o g mira oslobodi krivnje za utopizam

i svih takvih optužbi.

6. Dvojnost č o v j e k a i

g r a đ a n i n a

formulira se, i katkad riješava,

u o l i t i č k i m izrazima. M e đ u t i m postoji razina na kojoj individuum

teži prema takvoj nezavisnosti koja, istodobno, podrazumijeva

društveni poredak i odbacuje ga kao preuzak okvir. Upravo

se

na toj

razini smješta posljednji i nepremostivi sukob

z m e đ u

individuuma

20 Considerations, III, O. C., tom III, st r. 959. .

f

sq. usp. u ovom izdanju, str.

161 .

2

1 Considerations, rv

O.

C.,

tom III, str.

966.

usp. u ovom izdanju, str. 166).

22

Discours sur l inegalite,

O. C., tom III, str.

178.

usp. naš prijevod, nav.

izd.,

str.

61 .

23 Lettres ecrites

de

ta

Montagne,

O.C., tom III, str. 706, bilješka.



i društva - sukob što ga je sam Rousseau proživio i o kojem je

govorio, ali ga nikada nije razradio niti ga č i n i o predmetom navlas

titog istraživanja. Ovdje se moramo

g r a n i č i t i

na naznake.

U o b i č a j e n o je vidjeti u Rousseauu r e t e č u romantizma. Sam taj

pokret, s onu stranu raznovrsnih definicija što i h

je

izazvao, može se

smatrati, na n a j o p ć e n i t i j i

n a č i n

trijumfom individualizma. »Sto

je

puta r e č e n o « piše A Thibaudet, »da je romantizam još od Rous

seaua bio pobuna, kod pisca, individualnogsmisla protivdruštva«.2

4

Dakle, lako je ustanoviti genealogijski odnos s

Ispovijestima,

s

Dijalozima i napose, sa Sanjarijama osamljenog e t a č a . Ali, to bi

z n a č i l o pojednostavniti stvari i zatvoriti se u p o d r u č j e literarne

povijesti ili, ako se radije h o ć e povijesti ideja. Ustvari, taj je sukob

i z m e đ u individuuma i društva, premda se prvenstveno o č i t u j e u

autobiografskim djelima, ipak ukori jenjen u autorovu filozofskom

mišljenju. Rousseauov »individualizam« ne predstavlja trijumf nego

traganje, zahtjev, katkad osvojenje, i o tome valja n a ć i izvorno

s v j e d o č a n s t v o

ne toliko u intimnim spisima koliko u p o l i t i č k o j

teoriji, jer individuum sebe traži i otkriva upravo protiv pritiska

društva i nastoji obranit i svoja prava, ne

s p i j e v a j u ć i

potpunou tome.

Još od Hobbesove rasprave O

g r a đ a n i n u

1642), t e o r e t i č a r i

državu konstruiraju p o l a z e ć i od konsenzusa medu ljudima koji su,

prije toga, živjeli u prirodnom stanju, u kojem su svi imali svoju

nezavisnost i ista prava koja kasnije biti nazvana »subjektivnim

pravima«). Ti su ljudi doista individuumi, premda njihova individual

nost kao takva nije uzeta u obzir. Društveni ugovor [contrat de

societe] ne može se a k l j u č i t i doli pod uvjetom da se svi ljudi smatraju

jednakima.

Kod Rousseaua,

p o l i t i č k a

se teorija

ne

odvaja

od

pedagogije,

g r a đ a n s k e

i

ć u d o r e d n e

i od problema civilizacije. Time uloga

stanovitih individuuma, n e - o b i č n i h postaje d r e d u j u ć o m bilo to u

samoj unutrašnjosti države bilo da

je

r i j e č o samom

autoru

koji

razvija tu teoriju te

je

a v j e š ć u j e i predlaže svojim suvremenicima.

Rousseauova

p o l i t i č k a

teorija pretpostavlja kritiku modernog

društva i moderne civilizacije, kritiku koja se oslanja na ideal

a n t i č k o g Grada. Ali taj Grad više ne postoji, i onaj koji

tu

kritiku

iskazuje smješta se, samim time što

je

formulira, izvan sadašnjeg

društva, bilo da govori u svoje vlastito ime, bilo da p o s u đ u j e glas

Sokratov, Katonov, Fabriciusov, i ne samo njih, o b r a ć a j u ć i se

24 A Thibaudet,

Reflexions surle

roman, Pariz, 1938

str.

135.

dižonskim akademicima, z a m i š l j a j u ć i da je »u atenskom liceju,

p o n a v l j a j u ć i

pouke mojih

u č i t e l j a

s Platanom i Ksenokratom kao

sucima i ljudskim rodom kao slušateljem.«25

P o z i v a j u ć i se na tu slavnu tradiciju, Ro~sseau se, istodobno,

u k l j u č u j e

u društvo koje namjerava

p o d u č a v a t i

te se, samom tom

ambicijom, postavlja njemu nasuprot, a time se s k l j u č u j e iz njega.

To se isto v o z n a č j e ponovno nalazi u djelovanju velikihindividuuma

u okviru društva.

Kritika suvremene civilizacije, u svomslavljenju

n t i č k i h

vrijed

nosti, poglavito svaljuje krivnju i

to

od Rasprave o znanostima

i umjetnostima) na osrednjost, kojoj suprotstavlja figuru velikog

jeka: - heroja ili genija.

2

6 No, status velikog

č o v j e k a

varira v e ć

prema tekstovima i kontekstu: u svakom s l u č a j u jasno je,

eto

in

dividuuma koji se, samim time što jest, smješta izvan ili iznad gomile.

Može se dati zajednici na raspolaganje, poput Mojsija, Likurga,

Nume ili Zakonodavca Društvenog

ugovora

koji »je u svakom

pogledu izvanredan č o v j e k u državi«27). Može pak

u č i n i t i

usluge

državi,

r e v l a d a v a j u ć i

pritom svojim djelovanjem

l

znanjem, s druge

strane, uske granice: takve su one

»uzvišene kozmopolitske duše,

koje

r e k o r a č u j u

umišljene mede koje razdvajaju narode«,28 ili pak

heroji duha: Bacon, Descartes, Newton, ti u č i t e l j i ljudskog roda«29.

Ali

se

to p o d u č a v a n j e o b r a ć a »ljudskom rodu«, upravo njemu,

prije negoli Gradu. Rousseau ima aristokratsku ideju o znanosti i,

o p ć e n i t i j e o civilizactji - e l i t i s t i č k u rekli bismo danas. »Prizna

jem«, kaže

on

u predgovoru Narcisseu, »da postoji nekoliko uzviše

nih genija koji znaju prodrijeti kroz velove kojima se istina ovija,

nekoliko povlaštenih duša, kadrih oprijeti

se

gluposti taštine, niskoj

ljubomori i drugim strastima što ih uzrokuje sklonost književnosti.

Mali broj onih koji imaju s r e ć u da se u njima sjedinjuju ta svojstva,

25 Discours sur l inegalite, O. C., tom III, str. 133. usp. naš prijevod, nav. izd.,

st r

.

30).

26 Cf. Victor

Goldschmidt,Anthropologie

et Politique

; Lesprincipes

du systeme de

Rousseau, Pariz, 1974 str . 92. sq.

27

Contrat

socia~

knj. II, pogl. VII, O. C., tom III, str. 382 usp.

naš

prijevod, nav.

izd., str. 117).

28 Discours sur l inegalite, O. C

.

tom III, str. 178. usp. naš prijevod, nav. izd., str.

61).

29 Discours sur

les

sciences et

les arts,

O. C., tom III , str. 29. usp.

naš

prijevod:

Rasprava o manosti umjetnosti, u č a s o p i s u P o l i t i č k a misao 1/1979, prevele Sanja

Th

mburašev i Slobodanka Bjeliš, str. 46).

·



svjetlo su i ponos ljudskog roda; samo njima

p r i l i č i

da se radi dobra

~vih pos~ete z u č a v a n j u « . Ali Rousseau ne pokazuje po č e m u to

tz~~vanJe ~n~onosi »dobru svih«. Sasvim suprotno, »svaki narod

kOJI ima

o b t č a J n o s t ,

i koji sljedstveno tome štuje njezine zakone te

u o p ć e n~ ~eli profiniti svoje drevne b i č a j e , mora se brižljivo

č u v a t i

z~anost1,

1 napose znanstvenika,

č i j e ga

mudre i dogmatske mak

sim~ us~oro a u č i t i ~a pr~~i~e svojeobi~je i svoje zakone; što jedna

nac1Ja

mkada ne m~ze č m 1 1 a da

~e

ne

iskvari«.31 Tu je

cijeli sadržaj

Rasprave o

zna~~s zm_a

i um1etn~s~i~a.

U o p ć e

nije

i j e č

u tom djelu,

? ~me da se knliziraJu

zn~nost1,

hJepe umjetnosti l filozofija, nego

Jedm~ o _tome

da.

se pok~~e kako s~

t e č e v i n e

znanosti i umjetnosti,

za koJe Je zaslu_zan.?e~1J

u~~e

ehte, r i s t u p a č n i gomili tek pos

reds~o~ vulgan?CIJskih .~Jtga u koJ ma se ta djela degradiraju te

s~ umzuJu na razmu na

koJOJ

se vulganzatori (»ta gomila jednostav

n~h autor~ koji su_

ukl~ni~i

z

hrama Muza p o t e š k o ć e koje su štitile

nJegov pnlaz«3

2

) 1 konsmc1 uzajamno kvare.

. 7. To razlikovanje i z m e đ u izuzetnih individuuma i naroda usko

Je

povezana s rusoovskim

s h v a ć a n j e m

usavršivosti. Za neki narod,

~ako to po~azujeP~mo Philipolisu usavršivost jest svojstvo starenja

1or?n~lostI, b u d ~ ć 1 >~~ruštv~_no stanje [ima] krajnju o č k u do koje

su IJ_ud1

~adn o ć i pnJe

1h

kasmJe«

33

. Ali nije tako i s individuumom:

»N1Je

m1 poznato da je ijedan filozof bio dosad dostatno drzak da bi

rek~o: evo_ krajnje granice do koje

č o v j e k

može dospjeti i koju ne

~oze

p r e ć i .

Ne znamo što nam naša priroda dopušta da budemo·

~itko

od_

nas nije odmjerio razmak koji se može p r o n a ć i i z m e đ ~

J~dnoga i_~ekoga.?rug?ga

~ovje~a.

Koja je to niska duša koju ta ideja

mk~da mJe zagnJala 1 koJa sebi katkada ne kaže u svom ponosu:

kol~ko .s.a~

toga

~ e ć

prošao Koliko toga još mogu

p o s t i ć i

Zašto bi

~OJ

bhznJI

do~p10 dalje od mene?«34

Z n a č a j a n

tekst, u kojem in

?~v1duum gramce svog genija p o m i č e daleko s onu stranu prirodne .

ih ~ ~ đ a n s k e j~dn~kosti.Tu je prekinuta svaka veza s Gradom, kojem

g~mJ

duguJe mšta,

č a k

ni svoje p o č e t n o oblikovanje:

»N

ipošto

msu bih potrebni u č i t e l j i onima što ih je priroda predodredila da

30

Predgovor za komediju

Narcisse

ou l amant <k lui meme,

O.

C., tom II

,str.

970.

31 Ibid., str. 971.

32

Discours

sur

les

sciences

et les arts, O C., tom III, str. 28. q. (usp.

naš

prijevod

33

Lettre a

Philipolis, O. C., tom III,

str.

232.

34

Emile,

knj. I O.

C., tom rv str. 281; Garnier, str.

41.

stvaraju sljedbenike[ ..]

b i č n i

u č i t e l j i samo bi mogli sputati njihov

razum s t i j e š n j a v a j u ć i ga u uske sposobnosti svoga [razuma]«.35

M e đ u t i m

č i n i

se da ovdje opstoji jedan odnos z m e đ u č o v j e k a i

zajednice, i to je ono najparadoksalnije. Rousseau piše u

Pismu M

de Beaumontu:

»Ustvrdio sam [ ..] da se razvoj p r o s v i j e ć e n o s t i i

poroka uvijek o g a đ a iz istoga razloga, ne u individuumima, nego u

narodima: razlikovanje što sam ga svagda brižljivo pravio i koje

nijedan od onih koji me napadahu nikada nije uspio pojmiti«.36

Individuum je ovdje z r i č n o izuzet od zakona, prirodnoga i povijes

noga, koji upravlja razvojem i životom država. No, možemo se

zapitati ne i č e li genij na tlu iskvarenog Grada, štoviše, premda to

Rousseau izrijekom ne kaže, nije li stvaranje genija nešto kao sub

sidijarni cilj

i z o p a č i v a n j a

nekog naroda. U svakom l u č a j u , jasno je,

u tom kontekstu, da je figura velikog č o v j e k a posve umakla iz

državnog okvira.

A u kom je smjeru umakla? Ka nekom novom svijetu, smje

štenome izvan granica države.

To

je bio Rousseauov pronalazak, koji

svoju

k l a s i č n u

formulaciju dobiti tek kod Hegela, ali koji ipak

p o t j e č e

baš od Rousseaua. »Sklonost filozofiji slabi sve veze štovanja

i dobrohotnosti koje ljude vezuju uz društvo, i to je možda najopas

nije od zala što ih ta sklonost uzrokuje. Draž

z u č a v a n j a

č i n i uskoro

otužnom svaku drugu privrženost«.37 A o t k r i ć e te »draži« uzdrmava

vrijednosti plemena, pa i kad filozof teži za time da ih u č v r s t i : »Sve

dotada Rimljani su se zadovoljavali time da žive kreposno; svejebilo

izgubljeno kada su krepost o č e l i p r o u č a v a t i « .

I

samjeSokratsamo

i z v l a č i o pouke« iz kreposti za koju su drugi bili dali »primjer«.39

Jer ta refleksivnost dovodi Grad u pitanje, i ona je protiv prirode.40

Upravo slijedom Rousseauovih analiza Hegel kasnije pristati uz

atensku demokraciju protiv Sokrata: On je »iskazao n a č e l o , kojim

je nutarnji svijet pronašao svoje p o d r u č j e i odvojio se od onoga što

35

Discourssurlesscienceset lesarts,

O.

C., toin

III,

str.

29.

(usp.naš prijevod,

str.

45-6).

36 Lettre aM. <k Beaumont,

O. C.,

tom

rv

str. 967;

Garnier

,str.471.

37

Predgovor

za Narcissea

, O. C. , tom II, str.

967.

38 Discourssurlesscienceset

lesarts,

O. C., tom III, str.14. (usp.

naš

prijevod,str.

38).

. :1 Emile, knj. rv

O.

C.,

tom

rv

str.

626;

Garnier

,

str.

379. (usp. naš prijevod:

Zan

-

Zak Ruso

,

Veroispovest

savojskog

vikora,

Beogradski

i z d a v a č k a - g r a f i č k i

zavod

,

Beograd, 1975,preveo Dušan T a m i n d

str.

107).

40 V. Goldschmidt,Anthropologie et politique, str. 74.



je, sve dotada, bilo objektivnim svijetom. Upravo

p o l a z e ć i od

toga

mogli su se individuumi zadovoljiti idealnim svijetom,

ne e z u j u ć i

se

uz državu«.41

Toj

»idealni svijet«, to može biti svijet ideja,

p o d r u č j e

umjet

n i č k o g

stvaralaštva, polje imaginarnoga, sfera

č u v s t v a

postojanja i

ekstaze;

to

može biti još, kako

je to

Jaspers rekao o svjetovima

Strindberga ili Van Gogha, i svijet šizofrenije. Svijet, r i j e č j u u koji

se individuum p o v l a č i i zaklanja, slobodan

od

bilo kakve vezanosti

uz »državu«.

I

tu

je, kao i

i z m e đ u č o v j e k a

i g r a đ a n i n a Rousseau

otkrio

temeljni sukob, koji

tek

znatno poslije njega postati o p ć i m

dobrom, sukob koji je, u naše doba, u odbacivanju

onoga što je

nazvana »prokletim« autorima, poprimio jedan

od

svojih krajnjih

oblika, a koji dvadeseto

t o l j e ć e ne

više

od

Rousseauova nastojanja,

nije uspio premostiti.

Dobro

vidimo

da je tu r i j e č

o posve drugoj stvari, a

ne

tek o

individuumu, udobno u s t o l i č e n o m e u svojim »liberalnim« zahtje

vima, koji bi, svjestan svojih »subjektivnih prava«, argumentirao

protivDruštvenog ugovora kao protiv »obmane«.

8. Genij nekog filozofa

ne

sastoji se uvijek u »rješavanju«

problema, i nerješivih problema, nego ponajprije u tome, kao

što je

to

Aristotel rekao,

da

ih dobro postavi.

P o č e v š i

od

Hobbesa, do Pufendorfa, Barbeyraca i Burlamaquia,

teorija društvenog sporazuma prvenstveno

je

poslužila u t v r đ i v a n j u

apsolutizma: S v e m o ć n a je država p r i h v a ć e n a

da

bi djelotvorno

zaštitila osobe i dobra, a u

punom je

interesu individuuma

da se

podvrgne

tome

o ć n o

Levijatanu koji mu,

samo on

može osigu

rati

sigurnost i

mir

- onaj

mir

o kojem

je

Pascal, u

jednom

tekstu

hobsovskog

a d a h n u ć a

napisao

da je

»suvereno dobro«. No, Rous

seau

ne

vidi u g r a đ a n s k i m ratovima najgore zlo Društveni ugovor,

knj. III, pogl. IX, bilj.) i

ne

vjeruje

da

vlastita sigurnost

je

jedina briga

g r a đ a n i n a . Isto tako, premashemiDruštvenogugovora, p o j e d i n a č n a

osoba svakog ugovaratelja«

ne

postaje samo podanik, nego a k o đ e r

i r a đ a n i n »kao sudionik u suverenoj vlasti«. Tu posve nova, i naoko

p r o t u r j e č n a formulacija p o l i t i č k o g problema i njegova rješenja

nema

ipak

i č e g a

u t o p i s t i č k o g a : posve suprotno,

ona

nastoji iskazati

klauzule ugovora koje su »svugdje iste, svugdje prešutno r i h v a ć e n e

41

G. W F. Hegel, Vorlesungen

iiber die

hilosophie er Weltgeschichte izd . G.

Lassona, Hamburg, 1976 tom III, str.

644.

i priznate«;

ona a z n a č u j e

d r u k č i j e r e č e n o uvjete o g u ć n o s t i svake

države kakva god

ona

bila. A upravo time što te uvjete iznosi na

vidjelo,

Društveni ugovor

sadrži (i

do

naših

dana

zadržava) svoju

revolucionarnu pobudu.

Ako, protivno konsenzusnoj teoriji tradicije, individuum-sub

jekt

sebi kroji dio suverenosti, tad

su

postavljeni uvjeti,

ako ne

ustavni, barem antropologijski, koji izuzetnom

o v j e k u

razmjer

no

njegovu geniju i prema stjecaju prilika, o m o g u ć i t i da preuzme

suverenostjednoga drugog reda: kao zakonodavac, savjetnikvladara,

cenzor

ć u d o r e d n o s t i

k r i t i č a r civilizacija-girlandi i, da završimo,

tvorac autonomnog svijeta koji prkosi zatvorenoj državi u

ime

č o v j e č n o s t i sna,

u v s t v a

postojanja, u ime

a k o đ e r

vr ijednosti koje

država održava tek kao ideologijske patvorine.

U šestoj šetnji, Rousseau

je

to

s l o b a đ a j u ć e

gibanje izdigao

do

njegove najviše

o č k e

kada zamišlja

da je

bio »posjednikom Gigesova

prstena:

on bi me

bio otrgnuo

od

ovisnosti o ljudima a njih

bi č i n i o

ovisnima o meni«. Zatim, a z v i j a j u ć i

tu

fikciju o

s v e - m o ć i

on nasta

vlja: »Možda bih u trenucima radosti bio toliko djetinjast

da č i n i m

nekoliko u d a . Ali, savršeno nezainteresiran za sebe samoga i

m a j u ć i

samo svoje prirodne naklonosti za zakon, u č i n i o bih, uz nekoliko

strogih kazni, t i s u ć u djela milosti i

r a v i č n o s t i .

Izvršitelj providnosti

i djelitelj njezinih zakona prema svojoj snazi, bio bih stvorio mudrija

i korisnija č u d a nego što su č u d a zlatne legende i grobnice svetog

Medarda«.

Ali, ni ovdje, nismo u utopiji; povratak se uskoro ostvaruje, i

to

u dvjema kretnjama: »Sve pozorno promotrivši, vjerujem

da

bolje

u č i n i t i

ako bacim svoj

č a r o b n i

prsten, prije nego

što me

navede

da

u č i n i m kakvu glupost«. Naposlijetku, r a ć a j u ć i

se

zbiljnosti,

to

jest

ljudima, to jest drugima, on priznaje »da nikada nisam bio prikladan

za

g r a đ a n s k o

društvo [ ..] i

da me

je moja nezavisna narav č i n i l a

nesposobnim za pokoravanja koja su neophodna

onome

koji želi

živjeti s ljudima«.

Ni

na

trenutak,

on ne

pomišlja

da se

upita nije l zbog te ne

sposobnosti, koja ga

je

p r i j e č i l a da živi s ljudima, stek ao autoritet

da ih

p o d u č a v a .

Rousseau

je

sušta protivnost psihozi

n a d č o v j e k a

i

njegove prekomjernosti. I završava ovako: Nepravednos t mojih suv

remenika »nije dakle bila u

tome što su me

iz društva uklonili kao



nekorisnoga, nego u tome što su me žigosali kao pogubnog l a n a

I u svojoj je krajnjoj osamljenosti Rousseau r i h v a ć a o da o sebi sudi

i da se o njemu sudi prema standardu dobrog r a đ a n i n a . U usporedbi

s romantizmom s l j e d e ć e g s t o l j e ć a i još bujnijime i zavodljivijim

romantizmom našeg doba, uzbudljivo

je

p r o č i t a t i to o č i t o v a n j e

skromnosti kod autora koji

je

u ishodištu modernog društva i mo

dernizma.

Victor Goldschmidt

•

č a r o b n i

prsten o kojem mašta Rousseau pripadao

je

, prema legendi, Gigesu

Vll. st. prije Krista), kralju Lidije, a n t i č k e države u zapadnom dijelu Male Azije, i

r o d o n ; i č e l n i k u

dinastije Mermnada;

u d e s n o je

svojstvo tog prstena bilo u tome

da

je

č i n i o nevidljivim onoga koji ga

je

nosio usp.Les r veries upromeneur

solitaire

O. C.,

tom I,

st r

.

1057-1059

;sravni naš prijevod, u kojem

je

uzgred budi

e č e n o

ime lidijskog

kralja izostavljeno: ža n

-ž a

k Ruso,

Sanjarije usamljenog š e t a č a

»Vuk

K a r a d ć « ,

Beograd, 1984, prevela Mira u k o v i ć st r.

63--65

- op. pr.

R SPR V

O O L T Č K O J EKONOMIJI

Preveo

Dragutin a l o v i ć



EKONOMIJA ili OECONOMIA moralna i p o l i t i č k a ) , ta r i j e č

p o t j e č e od o ucos, k u ć a , i voµos, zakon i izvorno o z n a č a v a samo

mudru i legitimnu vladavinu u ć o m za a j e d n i č k o dobro cijele obi-

telji. Smisao je tog izraza zatim bio proširen na vladavinu velikom

obitelji kao što je država. Da bi se ta dva z n a č e n j a razlikovala,

ekonomija se naziva, u potonjem l u č a j u , o p ć o m l

o l i t i č k o m

eko-

nomijom

1

, u prvome pak,

k u ć n i m

l

o j e d i n a č n i m

gospodarstvom.

Samo je o prvoj r i j e č u ovom l a n k u . O k u ć n o m gospodarstvu vidjeti

OTAC OBITEUI

2

I) Kada bi z m e đ u države i obitelji i bilo toliko odnosa koliko

ih ustvrduju pojedini autori, ne bi zato iz toga slijedilo da bi pravila

v o đ e n j a svojstvena jednome od tih dvaju društava, odgovarala i

drugome: isuviše se razlikuju

po v e l i č i n i

da bi se njima moglo

upravljati na istovetan

a č i n ,

i uvijek se do krajnosti razlikovati

k u ć n a

vladavina gdje otac može sve sam vidjeti i r a đ a n s k a vladavina

gdje voda gotovo sve vidi o č i m a drugih. Da bi u tom pogledu stvari

postale podjednake, valjalo bi da se darovitosti, snaga i sve sposob-

nosti oca u v e ć a j u prema v e l i č i n i obitelji, te da se duša m o ć n o g

monarha odnosi spram duše

o b i č n o g č o v j e k a

kao što se

v e l i č i n a

njegova carstva odnosi spram baštine pojedinca.

Ali kako bi vladavina državom .mogla nalikovativladavini obite-

lju temelj koje je posve r u k č i j i ? u d u ć i da je otac

i z i č k i

snažniji od

svoje djece, sve dok

je

njegova

p o m o ć

njima nužna, za

o č i n s k u

se

vlast s pravom drži da ju

je

ustanovila priroda.3 U velikoj obitelji

su svi

č l a n o v i

prirodno jednaki, o l i t i č k i autoritet č i s t o samovoljan

što se t i č e njegova ustanovljenja) može biti utemeljen samo na

konvencijama,4 kao što magistrat može n a r e đ i v a t i drugima samo s

obzirom na vrlinu zakona II). Prirodna

u v s t v a

nalažu dužnost ocu

i

to

tonom koji mu_

:·

~ pušta da

ih

ne posluša. Vode

u o p ć e

nemaju s l č n ~ ~ l t l W , obavezni spram naroda samo u

odnosu na o oš \H11hRr i iti i za što postoji pravo da se



asprava o p o l i t i č k o j ekonomiji

zahtijeva izvršenje. Još je važnija razlika u tome što,

u d u ć i

da djeca

imaju samo

ono

što dobiju

od

oca,

č i t o je

da mu sva prava vlasništva

pripadaju

l

r o i s t j e č u

iz njega. Posve

je

suprotno u velikoj obi telji

gdje

je p ć a

uprava ustanovljena samo radi osiguranja

o j e d i n a č n o g

vlasništva koje joj prethodi [ o p ć o j upravi - op. pr.]. Glavnom je

svrhomposlova cijele

u ć e o č u v a n j e

i

o v e ć a n j e o č e v i n e

da bi jednog

dana mogla biti razdijeljena

na

djecu,

ne

s i r o m a š u j u ć i

ih. Umjesto

toga, bogatstvo državne blagajnesamo

je

sredstvo, e s t o veoma

đ a v o

s h v a ć e n a

da

se

pojedince održi u miru i obilju.s

R i j e č j u

maloj

je

obitelji sudeno da se širi i jednog dana pretvori u više l i č n i h obitelji.

No,

b u d u ć i

da

je

velika obitelj sazdana da bi trajala uvijek u istom

stanju, potrebno je da se prva

p o v e ć a v a

da bi se umnožila, a drugoj

ne samo

što

dostaje da se

č u v a

nego

se

lako može dokazati da joj

svako

p o v e ć a n j e

više šteti negoli koristi.

Otac treba da zapovijeda u obitelji, izviše razloga koji

r o i s t j e č u

iz prirode stvari. Prvo,

ne

treba da b ude jednak autorit et oca i majke;

no

potrebno je da vladavina bude jedinstvena i da, kada su mnijenja

podijeljena, postoji

d l u č a n

glas koji

d l u č u j e .

Drugo, bez obzira na

to

što se želi predmnijevati da su neugodnosti svojstvene ženi lagane,

b u d u ć i da su one za nju razdoblje neaktivnosti, dosta tan su razlog da

joj oduzmu prvenstvo: Nail le, kad je ravnoteža potpuna, dostaje

slamka da bude narušena. Staviše, muž treba da ima nadzor nad

ponašanjem svoje žene, jer mu

je

važno da

se

osigura

da

djeca, koju

je prinuden priznati i hraniti, pripadaju njemu, a ne drugome.

žena

nema jednako pravo nad mužem, jer ne strepi

od

tako e č e g a .

T r e ć e

djeca trebaju slušati oca, najprije iz nužde, zatim iz zahvalnosti;6

nakon što je otac podmirivao njihove potrebe u toku polovice

njihova života, dužni su posvetiti drugu polovicu staranju o njegovim

potrebama.

ć e t v r t o

što se posluge t i č e ona mu je dužna služiti

poradi zaposlenja koje joj daje, ali može raskinuti pogodbu kad joj

. prestane odgovarati.

o p ć e

ne govorimo o ropstvu, u d u ć i da je ono

protivno prirod i i nijedno ga pravo

ne

može odobriti.7

Svega toga nema u o l i t i č k o m društvu. Daleko od toga da je voda

prirodno zainteresiran za

s r e ć u

pojedinaca; nerijetka traži svoju

s r e ć u

u njihovoj bijedi. Ako

je

magistratura nasljedna,

č e s t o

dijete

zapovijeda ljudima. Ako

je

izborna,

t i s u ć u

se

neprilika osjeti kod

izbora. I u jednom i u drugom

l u č a j u

gube

se

sve prednosti

č i n s t v a .

Ako

imate jednog vodu, na milosti i nemilosti ste gospodara koji


nema nikakvog razloga da vas voli; ako

ih

imate nekoliko, valja

istodobno podnositi njihovu tiraniju i njihovu neslogu. R i j e č j u

neizbježne su zlouporabe i kobne su im posljedice u svakom društvu

gdje javni interes i zakoni nemaju nikakvu prirodnu snagu, nego

ih

neprestano napadaju osobni interes i strasti vode i

l a n o v a .

Premda funkcije oca obitelji i prvog magistra trebaju težiti istom

cilju, one to i n e na tako

r a z l i č i t e n a č i n e

njihova dužnost i njihova

prava toliko su a z l i č i t i a da ne bi njihovo brkanjedovelodo stvaranja

pogrešnih ideja o temeljnim zakonima društva8 i pada u pogreške

kobne za

o v j e č a n s t v o .

Doista, ako

je

glas p rirode najbolji savjetnik

koga treba slušati dobar

otac

da bi valjano ispun io svoju dužnost,

on

je [glas

prirode op.

pr.] za magistra ta samo pogrešan

o d i č

koji ga

neprestano udaljuje od vlastitih dužnosti i prij e

l

kasnije

d v l a č i

u

propast, njega ili državu, osim ako ga ne zadrži najuzvišenija vrlina.

Otac obitelji mora jedino biti oprezan da

se

zaštiti od

z o p a č a v a n j a

te

p r i j e č i t i

da se njegove prirodne naklonosti

ne

pokvare;

e đ u t i m

upravo one kvare magistrat. Da bi valjano

i n i o

prvi treba da posluša

vlastito srce; drugi postaje izdajnik u trenutku kada sluša svoje:

č a k

mu i vlastiti um treba da bude sumnjiv i

ne

treba da slijedi nijedno

drugo pravilo doli javni um, a

to je

zakon. Zatim, nije li priroda

n a č i n i l a

mnoštvo dobrih

o č e v a

obitelji; ali,

otkad

svijet opstoji

ljudska mudrost nije n a č i n i l a ni deset ljudi sposobnih da vladaju

svojim bližnjima (III). .

Iz svega što izložih slijedi da se opravdano razlikuju

javna

ekonomija

i o j e d i n a č n o gospodarstvo. B u d u ć i da država nema ništa

z a j e d n i č k o

s obitelju osim obaveza voda da ih

u č i n e

sretnima (IV),

ne mogu ista pravila vladanja odgovarati oboma. Vjerovao sam da

ovih nekoliko redaka dostajati da

se

sruši gnjusni sustav što ga je

vitez Filmer pokušao uspostaviti u radu pod naslovom Patriarcha 9

kojem su dva glasovita o v j e k a 10 dala preveliku

a s t p i š u ć i

knjige da

bi mu odgovorili. Uostalom, ta

je

pogreška jako stara

u d u ć i

da i sam

Aristotel drži podobnim da je pobija razlozima

što

ih možemo vidjeti

u prvoj knjizi njegove

Politike V)ll.

(VI) Molim svoje i t a t e l j e da dobro razlikuju

javnu ekonomiju,

o kojoj mi valja govoriti i koju nazivam

vladavina,

od

vrhovne vlasti

· koju nazivam

suverenost.

Razlika

je

u tome

što jedna

ima zakonodav

no pravo i obavezuje, u stanovitim

l u č a j e v i m a

i samo tijelo nacije,




dok druga ima samo

i z v r š u j u ć u 1 2

vlast i može obavezati samo

pojedince.

idjeti POLITIKA

i

SUVERENOST.

(VII) Budi mi dopušteno da za trenutak upotrijebim svagdašnju

i u mnogom pogledu

ne

suviše

t o č n u

usporedbu,13 ali prikladnu da

bi me se bolje razumjelo.

P o l i t i č k o

tijelo,

p o j e d i n a č n o

uzeto, može se smatrati organi

ziranim, živim tijelom, nalik

č o v j e k o v u .

Suverena vlast predstavlja

glavu; zakoni i

b i č a j i

su mozak,

a č e l o

nerava i središte

h v a ć a n j a

volje i pameti

č i j i

su organi suci i magistrati; trgovina, industrija i

poljoprivreda su usta i trbuh koji pripremaju

p ć e

opstojanje; javne

financije su krv koju jedna mudra ekonomija

i m a j u ć i

funkcije srca,

u p u ć u j e

da cijelom tijelu

dft

hranu i život;

g r a đ a n i

su tijelo i udovi

koji

č i n e

da se stroj1

4

k r e ć e

živi i radi. Nije

m o g u ć e

raniti bilo koji

dio a da odmah bolan s j e ć a j ne dospije do mozga, ako je životinja

u zdravom stanju.15

Život jednoga i drugoga jest


ja

cjeline, uzajamna

osjetljivost i unutarnja skladnost svih dijelova. Raskine

li

se ova

povezanost, nestane li formalnog jedinstva i ako dodirni dijelovi

pripadaju jedni drugima samo time što su postavljeni jedni do drugih

- tada je o v j e k mrtav, odnosno država se raspala.

I

p o l i t i č k o

tijelo jest, dakle, moralno

b i ć e

koje ima volju; i

t

o p ć a

volja što svagda teži

o č u v a n j u

i blagostanju cjeline i svakog

dijela te koja

je

izvor zakonft, za sve je l a n o v e države (u odnosu na

č l a n o v e i u odnosu n državu) pravilo pravednoga i nepravednoga;

istina koja pokazuje, usput e č e n o s koliko su razboritosti toliki pisci

smatrali kradom

i s t a n č a n o s t

što

je

bila propisana djeci La

kedemonaca da bi dobila svoj skromni obrok; kao da ne mora biti

legitimnim sve što zapovijeda zakon.16 U i j e č i

PRAVO

vidite izvor

tog velikoga i sjajnog n a č e l a razvijanje kojega predstavlja ovaj

č l a n a k . 1 7

Važno je primijetiti d ovo pravilo pravednosti, pouzdano u

odnosu spram svih g r a đ a n a može biti nepouzdano sa strancima.

Razlog je ovome

o č i t :

jer tada volja države, premda

o p ć e n i t a

u

odnosu spram svojih č l a n o v a više to nije u odnosu spram drugih

država i njihovih

č l a n o v a

nego za njih postaje

p o j e d i n a č n a

i in

dividualna volja koja ima svoje pravilo pravednosti u zakonu prirode,

što je isto tako sadržano u ustanovljenom

n a č e l u : u d u ć i

da tada


veliki grad svijeta18 postaje o l i t i č k o tijelo

i j i

prirodni zakon svagda

jest

p ć a

volja i č i j e su države i narodi samo

o j e d i n a č n i č l a n o v i .

Iz tih istih razlikovanja, primijenjenih n svako društvo i njegove

č l a n o v e p r o i s t j e č u najuniverzalnija i najsigurnija pravila po kojima

se može suditi o dobroj

l

lošoj vladavini

te p ć e n i t o

o moralnosti

svih ljudskih radnji.

Svako

p o l i t i č k o

društvo sastoji se

od

drugih manjih društava

r a z l i č i t i h

vrsta, od kojih svako ima svoje interese i svoje maksime;

ali; ta društva, što uvida svatko

b u d u ć i

d on imaju izvanjski· i

odobren oblik, nisu jedinakoja zbiljski postoje u državi; svi pojedinci

što ih z a j e d n i č k i interes sjedinjuje obrazuju isto toliko drugih

društava, stalnih l privremenih, snaga nije manje zbiljska zato

što je manje u o č l j i v a ; razni njihovi odnosi, dobro ispitani, jesu

istinska spoznaja

o b i č a j a . To su sva

on

prešutna l formalna udru

ženja koja na toliko a č i n a

p r e i n a č u j u

izgled [apparence] javne volje,

utjecajem njihove vlastite.19 Volja tih posebnih društava svagda ima

dva odnosa; za

l a n o v e

udruženja

to

je

p ć a

volja; za veliko društvo

to je posebna volja, koja je veoma č e s t o drži ispravnom na prvi

pogled, a pogrešnom n drugi. Thkav može biti pobožan

v e ć e n i k

l

hrabar vojnik l revnostan p l e m i ć ali loš g r a đ a n i n . Thkvo odlu

č i v a n j e

može biti r o b i t a č n o za malu zajednicu, ali veoma pogubno

za veliku. B u d u ć i da su posebna društva uvijek o d r e đ e n a društvima

u

č i j e m

su sastavu, istina je da prije treba slušati njih nego druga

društva, da dužnosti

r a đ a n i n a

ispred su dužnosti senatora, a dužno

sti

o v j e k a

ispred dužnosti

r a đ a n i n a .

No, n žalost, oso~ni Je

inte~e~

svagda obrnuto proporcionalan dužnosti i raste m1en u

koJ~J

udruženje postaje uže a obaveza manje sveta; nepobitan dokaz da

Je

n a j o p ć i j a

volja uvijek i najpravednija i da je glas naroda zbilja i glas

boga.

Iz toga zato ne slijedi da su javne odluke uvijek r a ~ č n e ; mo~u

ne biti kada su posrijedi vanjski poslovi: razlog sam

1zmo

Tuko mJe

n e m o g u ć e da jednarepublika s dobromvladavinom vodi_~e~ravedan

rat. Tukoder nije n e m o g u ć e da

v i j e ć e

jedne demokrac11e

1zda

loše

dekre te i da osudi nevina. Ali, to se e ć e nikada dogoditi osim ako

narod nije zaveden posebnim interesima koje mu podmetnu ~ t ~

jecajem i

j e č i t o š ć u

nekoliko spretnih ljudi.

u đ a

javna odluka b1t1

jednastvar, a

p ć a

voljadruga. Neka mise

ne

stavlja nasupro

_aten

ska

demokracija, jer Atena nije u o p ć e u zbilji bila demokrac11a, nego



Rasprava o


ekonomiji

veoma tiranska aristokracija kojom su vladali mudraci i govornicizo.

Pomna ispitajte što se o g a đ a u bilo kakvoj odluci, vidjet e t e da je

o p ć a volja uvijek za


dobro; ali veoma č e s t o dolazi do

tajnog rascjepa, prešutna saveza, koji radi posebnih gledišta, zna

izigrati prirodnu sklonost skupštine. Ondase društveno tijelo zbiljski

dijeli na druga tijela

č l a n o v i p r i h v a ć a j u

jednu

p ć u

volju, dobru

i pravednu u odnosu na ta nova tijela, a nepravednu i lošu u odnosu

na cjelinu od koje se svako od njih otcjepljuje.

Vidimo s kojom se

a k o ć o m

objašnjavaju, uz o m o ć ovih

a č e l a

prividna p r o t u r j e č j a što ih zapažamo u ponašanju tolikih ljudi,

savjesnih i

č a s n i h

u stanovitom pogledu, varalica i lupeža u nekom

drugom pogledu; koji bacaju pod noge najsvetije dužnosti i ostaju

do

smrti vjerni obvezama,

č e s t o

nelegitimnim. Toko najpokvareniji

ljudi uvijek odaju neku vrst poštovanja javnom vjerovanju pa i

razbojnici kao što je

p r i m i j e ć e n a

u

č l a n k u

PRAvo21), koji su

neprijatelj i vrline u velikom društvu, obožavaju njen privid u svojim

p e ć i n a m a .

U s t a n o v l j a v a j u ć i

o p ć u

volju kao prvo n a č e l o javne konomij i

temeljno pravilo vladavine, nisam smatrao nužnim da ozbiljno

ispitujem pripadaju li magistrati narodu ili narod magistratima i da

li u javnim poslovima treba konzultirati dobro države ili dobro voda.

V e ć

je dugo praksa na to pitanje odgovorila na jedan

a č i n

a um na

drugi; p ć e n i t o bilabivelika ludost č e k i v a t i od onih koji su zapravo

gospodari da neki drugi interes pretpostave vlastitome. Bilo bi dakle

umjesno podijeliti

a k o đ e r

javnu konomiju na narodnu i tiransku.22

Prva jest ekonomija svake države gdje vlada jedinstvo interesa i volje

i z m e đ u

naroda i voda; druga postoji nužno svugdje gdje vlada i narod

imaju r a z l i č i t e interese i sljedstveno tome, suprotstavljene volje.

Maksime ove zadnje zapisane su naširoko u arhivama historije i u

Machiavellijevim satirama.23 Druge

se

nalaze samo u spisima filo

zofa koji se s u đ u j u zagovarati prava o v j e č a n s t v a .

I

Prva i najvažnija maksima legitimne ili narodne vladavine,

to

jest

one

kojoj

je

svrha dobro naroda, jest dakle, kao

što

sam rekao,

slijediti u svemu

o p ć u

volju; no, da bi

se

slijedila valja

je

poznavati

i, osobito, razlikovati

je

dobro od

o j e d i n a č n e

volje,

o č e v š i

od

sebe

samoga. Razlikovanje koje

je

uvijek veoma teško

č i n i t i

i koje samo

najuzvišenija vrlina može dostatno osvijetliti. Da bi se htjelo, treba

Rasprava o p o l t č k o j ekonomiji

biti slobodan još jedna

o t e š k o ć a

koja nije nipošto manja)

pa

valja

osigurati istodobno i javnu slobodu i autori tet vlade. Potražite mo

tive koji su vodili ljude, ujedinjene uzajamnim potrebama u veliko

društvo, da

se

još tješnje ujedine r a đ a n s k i m društvima, e ć e t e n a ć i

drugih doli onaj da se osiguraju dobra, život i sloboda svakog l a n a

zašti tom svih.

4

Medu im, kako siliti ljude

da brane

slobodu jednoga

medu njima, .a da ne povrede slobodu ostalih? I kako

se

brinuti za

javne potrebe a

ne

oslabiti p o j e d i n a č n o vlasništvo onih koje silimo

da pridonesu? Kakvim se god sofizmima sve ovo oboji la, izvjesno je

da ja više nisam slobodan ako se moja volja može primorati, a ja više

nisam gospodar svojeg dobra ako ga netko drugi može dirati. Th

p o t e š k o ć a

koja

se

morala

č i n i t i

neprebrodivom, bila

je

uklonjena

skupa s prvom

p o t e š k o ć o m

najuzvišenijom od svih ljudskih usta

nova - ili, prije, nebeskim n a d a h n u ć e m koje je a u č i l o č o v j e k a da

ovdje dolje podražava nepromjenjive dekrete providnosti. S

o m o ć u

koje je e v i đ e n e umjetnosti mogao biti p r o n a đ e n

n a č i n

da

se

ljudi

p o t č i n e

da

bi bili slobodni? da u službu države daju svoja dobra, ruke

pa i sam život svih svojih

l a n o v a

ne

r i m o r a v a j u ć i

i ne

i t a j u ć i

ih?

da ukroti njihovu volju s njihovim pristankom?

da

istakne njihovu

suglasnost naspram njihova odbijanja i da ih prisili da sami sebe

kazne kada č i n e ono

što

nisu htjeli? Kako se može p o s t i ć i da

se

pokoravaju a da nitko

ne

nareduje,

da

služe a da

u o p ć e

nemaju

gospodara; utoliko slobodniji naime

što

i pored prividne

p o t č i n j e -

nosti nitko ne gubi od svoje slobode do

ono

što može škoditi slobodi

nekog drugoga?

To

su

č u d a

djelo zakona. Zakonu samom ljudi

duguju pravdu i slobodu;

to je

taj spasonosni organ volje svih koji

ponovno uspostavlja u pravu prirodnu jednakost

z m e đ u

ljudi:

to

je

taj nebeski glas koji

d r e đ u j e

svakom

r a đ a n i n u

naloge javnog uma

i ga da djeluje u skladu s pravilimavlastitograzuma te da ne bude

u

p r o t u r j e č j u

sa samim sobom VIII). I samo njemu samom vode

moraju dati da govori kada zapovijedaju; jer, neovisno o zako

nima jedan č o v j e k smjera podrediti drugoga svojoj privatnoj volji,

on

u t renutku izlazi iz r a đ a n s k o g stanja i postavlja

se

naspram njega

u

i s t o

prirodno stanje gdje je pokoravanje samo

u ž n o š ć u o d r e đ e n o .

N a j p r e č i interes vode, a isto tako i njegova najneizbježnija

dužnost, jest dakle da bdije nad ispunjavanjem zakonfi je

on

izvršitelj i na kojima

o č i v a

sav njegov autoritet.

ko

treba osigurati

da ih izvršavaju drugi, s još a č i m

ih

razlogom treba sam izvršavati,




jer

on uživa njihove pogodnosti.

2

5 B u d u ć i da je njegov primjer tako

silan da č a k i kada bi narod htio podnositi da se

on

oslobodi jarma

zakona

trebao bi se u v a t i toga da iskoristi tako opasan prerogativ

koga i drugi uskoro nastojati da uzurpiraju

e s t o na

njegovu štetu.

U osnovi kako su sve društvene obaveze po svojoj prirodi uzajamne

nije m o g u ć e postaviti se iznad zakona a da se ne odustane od

njegovih prednosti; i nitko ne duguje ništa bilo kome tko misli da

nije dužan nikome. Iz istog razloga nikada e ć e biti priznata nikakva

iznimka od zakona ni

po

kojoj osnovi u doista prosvijetljenoj

vladavini.

č a k

i r a đ a n i koji su zbilja zadužili domovinu trebaju biti

n a g r a đ e n i

p o č a s t i m a a nikada povlasticama: u d u ć i da je republika

u p r e d v e č e r j u svoje propasti č i m netko može smatrati da

je

dobro

ne pokoravati se zakonima. Ali ako ikada plemstvo ili vojnik ili neki

drugi stalež u državi prihvati l i č n u maksimu sve biti e s p o m o ć n o

izgubljeno.

zakona ovisi o njihovoj mudrosti više nego o strogosti

njihovih izvršitelja a javnoj volji n a j v e ć u težinu daje razlog koji ju

je propisao: zato Platon26 smatra veoma važnim opreznost da se

svagda stavi na č e l o ukaza razložna preambula koja

t u m a č i

praved

nos t i korisnost. Doista prvi je zakon da se poštuju zakoni. Oštrina

kazni uzaludno

je

sredstvo što su ga izmislili sitne duše da bi štovanje

koje ne mogu p o s t i ć i zamijenili terorom. Svagda se a m j e ć i v a l o da

su zemlje u kojima su kazne najstrašnije a k o đ e r zemlje u kojima su

one i najbrojnije; na n a č i n da okrutnost kazni samo pokazuje

mnoštvo prekršitelja i da se kažnjavanjem svih istom

s t r o g o š ć u

prisiljavaju krivci da

o č i n e

z l o č i n e da bi izbjegli kažnjavanje svojih

krivica.

7

Ali premda vlada nije gospodar zakona i to

je

mnogo što je

njegov jamac i što ima i s u ć u

n a č i n a

da postigne da ga se zavoli. Samo

se u tome sastoji

dar

vladanja. Kada

se

ima sila u rukama nije nikakvo

u m i j e ć e zastrašit i cijeli svijet ili pak osvojiti srca; jer iskustvo

je

odavno n a u č i l o narod da veoma uvažava svoje o đ e zbog svih zala

što mu ih ne č i n e i da ih obožava kada ga ne mrze. Glupan koga

slušaju može kao i netko drugi kaznit i nedjela. Istinski ih državnik

zna preduprijediti; jošviše nego na djelima na voljama on širi svoje

poštovanja dostojno carstvo. Kada bi mogao

p o s t i ć i

da cijeli svijet

dobro i n i ne bi sam imao što

i n i t i

i remek-djelo bi njegovih poslova

bilo u tomeda bude dokon. Barem

je

izvjesnoda je a j v e ć a darovitost


voda da preruše svoju vlast da bi

je č i n i l i

manje mrskom i da vode

državu tako mirno da se i n i kako njoj u p r a v l j a č nije ni potreban.

Z a k l j u č u j e m

dakle da kao što

je

prva dužnost zakonodavca

uskladiti zakone s p ć o m voljom tako je prvo pravilo javne

kono-

mij

da upravljanje bude sukladno zakonima.28 To bi č a k bilo do

statno da

se

državom loše ne upravlja ako se zakonodavac postarao

kao što je trebao

za

sve što iziskuju mjesta klima b i č a j i susjedstvo

i svi posebni odnosi naroda kojeg treba da ustanovi. 9 To ne n a č i da

ne preostaje mnoštvo detalja iz politike i

konomij

prepuštenih

mudrostivlade. No uvijek postoje dva nepogrešiva pravila za valjano

ponašanje u takvim prigodama; jedno je duh zakona koji treba

poslužiti u

o d l u č i v a n j u

kod s l u č a j e v a koje zakon nije mogao pred

vidjeti; drugo je

p ć a

volja izvor i dopuna svih zakona koju svagda

treba konzultirati kod njihovih nedostataka. Kako r e ć i mi se

poznavati o p ć u volju u

s l u č a j e v i m a

gdje se ona u o p ć e nije izrazila?

1reba

li

okupiti cijelu naciju kod svakog

n e p r e d v i đ e n o g d o g a đ a j a ?

1rebat

je

utoliko manje okupiti30 zato što nije sigurno da njena

odluka biti izraz p ć e volje što je taj n a č i n neprimjenjiv u velikom

narodu i rijetko je nužan kada je vlada dobronamjerna. Naime

o đ e

dostatno znaju da

je

p ć a volja za javni interes

n a j p r o b i t a č n i j a

to

jest

n a j p r a v i č n i j a ;

na takav a č i n da samo treba biti pravedan da se

osigura s l i j e đ e n j e o p ć e volje. Č e s t o se pokazuje kada ju suviše

otvoreno

v r i j e đ a j u

usprkos užasnim uzdama javnog autoriteta.

1ražim što mi je bliže o g u ć e primjere koje treba slijediti u

l i č n i m

s l u č a j e v i m a . U Kini

3

1

je

stalno .pravilo vladara da ne da za pravo

svojim službenicima u svim kavgama što izbiju z m e đ u njih i naroda.

Kruh je skup u nekoj pokrajini? intendant je stavljen u zatvor. U

nekoj drugoj pokrajini dogodila se neka pobuna? guverner je svrgnut

s položaja a svaki mandarin svojom glavom odgovara za sva zla koja

se dogode u njegovoj oblasti. To ne n a č i da se nakon toga stvar ne

ispituje u redovitom postupku: ali dugo je iskustvo tako pripremilo

s u đ e n j e . Rijetko

je

pritom potrebno ispravljati kakvu nepravdu; i

car uvjeren da

se

javna graja nikada

ne

podiže bez povoda uvijek

raspoznaje kroz buntovne uzvike koje kažnjava t o č n e pritužbe koje

usvaja.

V e ć

je

to mnogo što se postiglo da vladaju red i

mir

u svim

dijelovima republike da je država mirna i da su zakoni štovani. Ali

ako se ne č i n i ništa više bit u svemu tome više privida nego




zbiljnosti i vlada teško p o s t i ć i da joj se pokoravaju g r a n i č i li se

samo na posluh.

ko

je dobro znati upotrijebiti ljude takve kakvi

jesu, još

je

mnogo vrijednije u č i n i t i ih takvima kakvi trebaju biti:

najapsolutniji je autoritet onaj

što

prodire do o v j e k o v e nutrine i ne

izvršava se manje nad voljom nego nad djelima. Zacijelo su narodi

napokon ono što

od

njih n a č i n i vladavina.3

2

Ratnici, g r a đ a n i ljudi

kada to ona

o ć e ;

svjetina i ološ, kada joj bude

po

volji. Svaki vladar

koji prezire svoje podanike i sam se o b e š č a š ć u j e p o k a z u j u ć i da ih

nije znao č i n i t i dostojnima poštovanja. Dakle, obrazuj te ljude ako

h o ć e t e zapovijedati ljudima. Ako

o ć e t e

da se zakonima pokorava,

potrudite se da ih se zavoli i da dostaje pomisliti što treba

č i n i t i

da

bi se č i n i l o ono što treba. o je bilo veliko

m i j e ć e

starih vladavina

u ta davna vremena kada su filozofi davali zakone narodima r a b e ć i

svoj autori tet samo da bi ih

č i n i l i

mudrima i sretnima. Otuda toliki

zakoni protiv raskoši, tolika pravila o o b i č a j i m a tolike javne mak-

sime r i h v a ć e n e

ili

o d b a č e n e

s n a j v e ć o m

b r i ž l j i v o š ć u .

ć a k ni tirani

nisu zaboravljali to

n a č a j n o

svojstvo upravljanja i pažljivo nastojahu

kvariti b i č a j e svojih robova, s istom r i ž l j i v o š ć u s kojom magistrati

popravljahu

o b i č a j e

svojih s u g r a đ a n a .

M e đ u t i m

naše moderne

vladavine, koje misle da su u č i n i l e sve kada su izvukle novac, niti ne

pomišljaju da

je

nužno ili

m o g u ć e

da

se

dotle ide.

II. Drugo bitno pravilo javne

ekonomije ne

manje važno

od

prvoga. H o ć e t e li da p ć a volja bude ostvarena? Postignite da se sve

p o j e d i n a č n e volje podudaraju s njome; i b u d u ć i da

vrlin

nije doli

sukladnost o j e d i n a č n e volje s p ć o m da istu stvar kažemo jednom

r i j e č j u u č i n i t e da vlada vrlina.

Da su

o l i t i č a r i

manje zaslijepljeni svojim ambicijama, vidjeli bi

koliko je e m o g u ć e da ijedna ustanova, koja god bila, može djelovati

u duhu vlastitog ustanovljenja, ako njome ne upravlja zakon

dužnosti; uvidjeli bi da je n a j v e ć a

snaga javnog autoriteta u srcu

g r a đ a n a

i da za održavanje vladavine ništa

ne

može nadomjestiti

o b i č a j e . 3 3

T u đ a

ne samo da ima ljudi koji znaju upravljati zakonima,

nego uglavnom i poštenih ljudi koji m se znaju pokoravati. Onaj tko

dospijeva do toga da prkosi grižnji savjesti,

e ć e

oklijevati da prkosi

m u č e n j u ; kazni manje strogoj, privremenijoj i kojoj se, možemo se

barem nadati, može z m a ć i . Kakve se god mjere sigurnosti poduzele,

onima, kojima je samo nekažnjivost potrebna da bi loše postupali,

nipošto

ne

manjka a č i n a da izigraju zakon i izbjegnu kaznu. Na taj

asprava o i t i č k o j ekonomiji

n a č i n b u d u ć i da se svi posebni interesi ujedinjuju protiv o p ć e g a

interesa koji više nije i č i j i , javni poroci imaju više snage da oslabe

zakone nego što je imaju zakoni da svladaju poroke. Korupcija

naroda i voda

b u h v a ć a

napokon i vladavinu, koliko god mudra bila:

najgora

je

od svih zloupotreba u prividnom pokoravanju zakonima

zato da ih se sigurnije prekrši. Uskoro najbolji zakoni postaju naj-

kobniji. Sto

puta

bi bilo bolje da

u o p ć e

nisu ni postojali;

to

bi bio

izlaz iz neprilike koji bi

nam

još preostajao. U takvoj situaciji uzalud

se izdaje ukaz za ukazom, pravilo za pravilom. Sve to služi samo

u v o đ e n j u

novih zloupotreba bez ispravljanja starih. Što više

umnažate zakone, tim

ih

više č i n i t e dostojnim prezrenja3

4

:

a svi

nadglednici što ih ustanovljujete samo su novi prekršitelji koji

dijeliti sa starima ili

p l j a č k a t i

zasebno. Uskoro vrijednost vrline

postaje vrijednost o t i m a č i n e . Najpodliji ljudi imaju

n a j v e ć i

ugled;

što su ljudi znatniji to su dostojniji prezira; njihova se ljaga o č i t u j e

u njihovu dostojanstvu, oni su o b e š č a š ć e n i svojom

č a s n o š ć u .

Ako

kupuju glasove voda i zaštitu žena, to

je

zato da bi, kad

oni

o đ u

na

red, prodali pravdu, dužnost i državu; a narod koji ne vidi da su ti

poroci prvi uzrok njegovih nevolja, rogobori i

i č e j a d a j u ć i

se: »Sve

moje e s r e ć e dolaze mi od onih koje l a ć a m da bih se osigurao.«

T u đ a glas dužnosti, koji više

ne

govori u srcima, vode moraju

zamijeniti krikom strahovlade ili mamcem nekoga prividnog interesa

kojim varaju svoje kreature.

u đ a

valja

r i b j e ć i

svim sitnim i prezira

dostojnim lukavstvima koja se zovu

drž vne maksime

i

tajnekabineta.

Sve

što

od vladavine ostaje na snazi, koriste njeni č l a n o v i da bi se

upropastili i uzajamno izigrali, pri

e m u su

poslovi napušteni

l

se

obavljaju koliko

to

zahtijeva osobni interes po kojem se upravljaju.

Najzad, sva se spretnost tih velikih o l i t i č a r a sastoji u tome da toliko

zasjene onih koji su im potrebni tako da svatko vjeruje da radi u

svom interesu a d e ć i

u njihovome;

kažem njihovome, ako

je

istinski

interes voda doista u tome da unište narode da bi

ih

p o t č i n i l i i da

upropaste njihovo vlastito dobro da bi sebi osigurali posjedovanje.

No, kada

r a đ a n i

vole svoje dužnosti i kada u v a r i iskreno nastoje

njegovati tu ljubav svojim primjerom i svojom brigom, sve t e š k o ć e

nestaju, uprava postiže a k o ć u koja

je

s l o b a đ a tog r a č n o g u m i j e ć a

č i j a sumornost tvori svu tajnovitost. Ti široki duhovi, tako opasni i

tako obožavani, svi ti veliki ministri i j a se slava miješa s e s r e ć a m a

naroda više nisu žaljenja vrijedni; javna

ć u d o r e d n o s t

nadomješta



asprava

O

p o l t č k o j ekonomiji

genij voda; što više vrlina vlada, talenti

su

manje nužni. I samoj

ambiciji bolje služi dužnost nego uzurpacija. Uvjeren da njegove

vode rade i s k l j u č i v o

da

ga

u s r e ć e

narod ih svojom s m j e r n o š ć u

o s l o b a đ a

nastojanja da j a č a j u svoju vlast, a povijest

nam

pokazuje,

na i s u ć u mjesta, da je od sve tiranije uzurpatorA sto puta apsolutni i

autoritet

što

ga narod priznaje

onima

koje voli i koji ga vole. To

ne

z n a č i

da vlada treba prezati

pred upotrebom

svoje vlasti nego

da je

treba rabiti

na

legitim~n a č i n . U povijesti

se

a ć i

t i s u ć u

primjera

ambicioznih

l

malodušnih voda koje

su

mekuštvo

l

ponos upropa-

stili; nijedan da bi se voda loše proveo zato što je bio samo r a v i č a n .

No ne

treba miješati nemarnost s m j e r e n o š ć u ni blagost sa l a b o š ć u .

Treba biti strog da bi se bio pravedan: podnositi zlobu, a imati pravo

i snagu da

je

svladaš, z n a č i i sam biti zao IX).

Nije dovoljno kazati r a đ a n i m a : budite dobri; valja

ih

a u č i t i da

to

budu; i sam primjer, koji

je

u

tom

pogledu prva pouka, nije jedino

sredstvo koje valja upotrijebiti. Ljubav spram domovine35 najdjelo-

tvornije je,

u d u ć i

da je, kako sam rekao, svaki o v j e k krepostan

kada je njegova p o j e d i n a č n a volja sukladna u svemu p ć o j volji. A

mi rado h o ć e m o

ono

što o ć e ljudi koje volimo.

Č i n i

se da č u v s t v o č o v j e k o l j u b l j a hlapi i slabi p r o š i r u j u ć i se na

cijelu zemlju i

da

nas

ne

mogu pogoditi nevolje Tatarske ili

Japana

kao nevolja nekog evropskog naroda.

36

Valja na neki a č i n o g r a n i č i t i

i zgusnuti interes i sažaljenje da bi

se

to u v s t v o pokrenulo. No kako

ta naklonost u nama može biti korisna samo onima s kojima nam

valja živjeti, dobro je

da

o v j e k o l j u b l j e u s r e d o t o č e n o medu sugra-

đ a n i m a

dobiva u njima novu snagu

o b i č a j e m

da se

vidaju i zajed-

n i č k i m interesom

što

ih okuplja. Izvjesno

je da

je a j v e ć a č u d a vrline

proizvela ljubav spram domovine: To nježno i živo č u v s t v o što spaja

snagu samoljublja sa svom

ljepotom

vrline

a j u ć i mu

energiju koja,

ne z o b l i č u j u ć i

ga, tvori najherojskiju

od

svih strasti.

Ono

proizvodi

toliko besmrtnih djela sjaj

z a b l j e š ć u j e

naše slabe

o č i

i toliko

velikih ljudi i j e se n t i č k e vrline smatraju bajkama otkad se o č e l o

ismijavati ljubav spram domovine. Nemojmo se

tome

u d i t i ; ushiti

nježnih srdaca isto

se

tako i n e tlapnjama nekome

tko ih

nije osjetio.

I ljubav spram domovine, sto puta vatrenija i divnija

od

ljubavi

milosnice, može

se

razumjeti

samo

kroz kušnju. Ali lako

je

zamijetiti

u svim srcima što

ih

grije, u svim djelima što ih nadahnjuje,

tu

žestoku

i uzvišenu revnost kojom

ne

sja ni

n a j č i š ć a

vrlina kada

je od

nje

asprava o


ekonomiji

odvojena. Usudimo se samog Sokrata staviti nasuprot Katonu37:

jedan je bio više filozof, a drugi više g r a đ a n i n . tena je bila

izgubljena i Sokrat više nije imao domovine osim cijeloga svijeta:

Katon

je svoju svagda nosio u

dnu

svog srca;

on je

živio samo za nju

i nije ju mogao nadživjeti. Sokratova vrlina jest vrlina najmudrijega

od

svih ljudi ali i z m e đ u Cezara i Pompeja

Katon

izgleda kao bog

medu smrtnicima38.

Jedan

o d u č a v a

nekoliko pojedinaca, bori

se

sa

sofistima i umire za istinu; drugi branidržavu, slobodu, zakone protiv

o s v a j a č A

svijeta i napušta napokon svijet kada više ne vidi domovine

kojoj bi služio.

Jedan

dostojan Sokratov č e n i k bit najkreposniji

medu svojim suvremenicima, a dostojan Katonov takmac bio bi

n a j v e ć i medu njima.

S r e ć a

prvoga bila bi u njegovoj vrlini; drugi bi

tražio svoju u s r e ć i svih; Jedan bi nas p o d u č i o a drugi vodio; i samo

to

o d l u č i t i o prednosti. Jer, nikada nije stvoren narod mudraca,

ali nije n e m o g u ć e

u s r e ć i t i

narod.

želimo

li

da

narodi

budu

kreposni?

Z a p o č n i m o

time, dakle,

da

zavole domovinu. Ali, kako je voljeti

ako

domovina nije za njih

ništa više nego

što

je strancima i

ako

im daje samo ono

što

nikome

ne

može odbiti? Bilo bi

još

i gore

ako ne

bi imali

č a k

ni

r a đ a n s k u

sigurnost i ako su njihova dobra, njihovi životi ili njihova sloboda

na

milost o ć n i k a a da im nije dopušteno i da se

ne

mogu pozivati

na

zakone.

T u đ a

p o d r e đ e n i dužnostima g r a đ a n s k o g stanja, a ne uži-

v a j u ć i

č a k ni prava prirodnog stanja, i bez o g u ć n o s t i da upotrebe

svoje snage da bi se obranili, bit sljedstveno

tome

u najgorem

položaju u kojem

se

mogu nalaziti slobodni ljudi.

R i j e č domovin

može za njih imati samo mrsko i posprdno

z n a č e n j e .

Ne

treba

vjerovati da se može povrijediti l

d s j e ć i

jedna ruka, a

da

bol

ne

dospije do glave X); i nije vjeroja tnije

da

bi p ć a volja odobrila

da

č l a n države, koji god bio, rani ili uništi drugoga XI),

od

toga

da

prsti

razumnog č o v j e k a iskopaju njegove o č i . P o j e d i n a č n a je sigurnost ·

toliko povezana s javnim savezom da, osim obzira što se duguju

ljudskoj slabosti,

tu

bi konvenciju raskinulo pravo ako bi u državi

stradao ijedan r a đ a n i n koji je mogao biti spašen, ako bi ijedan bio

bez razloga zadržan u zatvoru i ako bi se izgubio ijedan proces s

o č i t o m nepravdom. Jer, ako su temeljne konvencije39 pogažene,

ne

vidi se više koje bi pravo

l

nteres mogli održati

narod

u društvenom

savezu, osim ako nije zadržao i s k l j u č i v o silom, koja dovodi do

raspada r a đ a n s k o g stanja.



Rasprava o p o l i t i č k o j ekonomiji

Doista, nije li obaveza tijela nacije da se postara i za posljednjega

svojeg l a n a s istom

o z o r n o š ć u

kao i za sve ostale? I je li spas jednog

g r a đ a n i n a manje p ć a stvar nego spas cijele države

4

0? Neka nam

se

kaže da je dobro da jedan strada za sve, divit se tom izrijeku u

ustima nekog dostojnog i kreposnog rodoljuba što je spreman

dobrovoljno i po dužnosti umrijeti za spas svoje zemlje. Ali, ako se

misli da je vladi dopušteno žrtvovatinevinoga za spas mnoštva, držim

tu maksimu za jednu od najodurnijih koje

je

tiranija ikada izmislila,

najpogrešniju od svih koje mogu biti istaknute, najopasniju što se

može prihvatiti i najizravnije suprotstavljenu temeljnim zakonima

društva. Daleko od toga da jedan treba da strada radi svih,

svi

su

založili svoja dobra (XII) i svoje živote radi obrane svakoga

od

njih,

da bi javna snaga svagda štitila p o j e d i n a č n u slabost i cijela država

svakoga č l a n a . Nakon što su, prema pretpostavci, iz naroda izuzeti

jednog

po

jednog pojedinca, natjerajte pristaše te maksime da bolje

p r o t u m a č e

što podrazumijevaju

pod

tij lom države

i vidjet

e t e

da

ga svesti, na kraju, na mali broj ljudi koji nisu narod nego službenici

naroda; koji su se posebnom zakletvom obavezali da stradati za

spas naroda, pa iz toga kane dokazati da

je

narod dužan da

se

žrtvuje

za njihov.

žele li se

n a ć i

primjeri zaštite koju

je

država dužna svojim

č l a n o v i m a i štovanja što ga je dužna njihovim osobama? Samo ih kod

najslavnijih i najhrabrijih nacija na Zemlji treba potražiti i samo

slobodni narodi znaju što vrijedi č o v j e k . U Sparti, znamo u kakvoj

je

smetenosti bila cijela republika kada

se

radilo o tome da

se

kazni

g r a đ a n i n koji je kriv. U Makedoni ji, život jednog

o v j e k a

bio je toliko

važnom brigom da se, uza svu Aleksandrovu

v e l i č i n u

taj

m o ć n i

monarh ne bi usudio hladnokrvno ubiti jednog Makedonca

l o č i n c a

s obzirom na to da bi se okrivljenik odazvao sudskom pozivu da bi

se obranio pred svojim s u g r a đ a n i m a i oni ga

ne

bi osudili. Ali,

Rimljani se istakoše nad svim narodima na Zemlji, obzirima vlada

vine prema pojedincima i njenom pomnom pažnjom u poštovanju

nepovredivih prava svih

č l a n o v a

države. Ništa nije bilo tako sveto

kao život b i č n i h g r a đ a n a ; bilo je potrebno ništa manje od skupštine

cijelog naroda da bi

se

osudilo jednoga.

Ni

sam Senat ni konzuli, u

svem svom e l i č a n s t v u nisu imali

to

pravo. Kod a j m o ć n i j e g naroda

na svijetu, z l o č i n i kazna jednog

g r a đ a n i n a

izazivali su javni o č a j

Rasprava o


ekonomiji

god bio, da

je

zakonom

orcia

smrtna kazna izmijenjena u kaznu

izgnanstva za sve

one

koji su htjeli preživjeti na štetu

jedne

tako blage

domovine. Sve je u Rimu i u armijama odisalo tom uzajamnom

ljuba~lju

_sugr~dana

i t m poštovanjem spram imena rimskog k~je je

hrabnlo 1 poticalo vrlmu svakoga koji ga je imao č a s t nositi. Šešir

grad~ni~_a

oslobodenog ropstva, g r a đ a n s k i vijenac onoga

što

je

spas10

z1vot

drugoga - upravo se to gledalo s

n a j v e ć i m

zado

voljstvom na s v e č a n i m proslavama pobjeda; i valja zamijetiti da su

medu vijencima kojima su u ratu n a g r a đ i v a n a lijepa djela samo

g r a đ a n s k i i pobjednikov bili od trava i l i š ć a . Svi

su

ostali bili samo

o~_zlata. Na

~a~av

n a č i n Rim bijaše krepostan i postade gospodar

sv1Jeta Amb1c10zne vode, pastir upravlja svojim psima i svojim

stadima i samo

je

posljednji medu ljudima

ko

je lijepo zapo

vijedati, to je onda kada nas

oništo

nas slušaju mogu uvažavati. Štuj te

dakle sv~je

u g r a đ a n e

i

č i n i t ć e t e

sebe poštovanja dostojnim; štuj e

slobodu vaša

m o ć

svakodnevno rasti; nikada

ne

prelazite vaša

prava i uskoro biti bez granica.

Neka se domovina pokaže, dakle, z a j e d n i č k o m majkom svih

g r a đ a n a neka im zemlju č i n e dragom prednosti što

ih

u njoj uživaju,

neka im vlada ostavi dostatan udjel u javnoj upravi da bi

s j e ć a l i

da

su kod

k u ć e

i neka zakoni budu u njihovim č i m a jamci a j e d n i č k e

slobode.

Tu

prava, tako lijepa kao

što

jesu, pripadaju svim ljudima;

m e đ u t i m

premda

se č i n i

da ih ne napada izravno, loša volja voda

lako svodi č i n a k na ništa.

Zakon

koji

se

zlorabi, istodobno služi kao

m o ć n o n a p a d a č k o oružje i kao štit protiv slaboga, a izlika javnog

dobra uvijek

je

najopasniji za narod. U vladavini

je

najnužnije, a

možda i najteže, strogo poštenje u pravednom postupanju sa svima

i osobito u zaštiti siromašnoga protiv tiranije bogatoga.41 N a j v e ć e je

zlo

v e ć

u č i n j e n o kada postoje siromašni koje treba braniti i bogati

koje treba zadržavati. Samo se na osrednjosti postiže sva snaga

zakona;

oni

su podjednako

n e m o ć n i

protiv bogatstva bogatoga i

p~otiv bijede siromašnoga; prvi ih izigrava, drugi im

i z m i č e ;

jedan

kida platno, a drugi prolazi kroz njega.42

To

je

dakle jedan od najvažnijih poslova vlade a p r i j e č i t i krajnju

nejednakost irnutaka,43 ne oduzimanjem bogatstva

od

njihovih po

sjednika nego ne

d a j u ć i

nikome

m o g u ć n o s t i

da

ih

s t j e č e 4 4 niti

g r a đ e n j e m skloništa za sirotinju nego s i g u r a v a j u ć i g r a đ a n i m a da to



asprava o


ekonomiji

na jednom mjestu dok su druga opustjela; lijepa u m i j e ć a i č i s t e

vještine na a č u n korisnih i napornih obrta; poljoprivreda žrtvovana

trgovini;45 poreznik što je postao nužan zbog lošeg upravljanja

državnim prihodima; najzad, potkupljivost dotjerana do takve

prekomjernosti da se uvaženost mjeri zlatnicima pa se č a k i same

vrline prodaju za novac - takvi su

n a j o č i t i j i

uzroci obilja i bijede,

posebnog interesa koji

je

zamijenio javni interes, uzajamne mržnje

g r a đ a n a i njihove ravnodušnosti za z a j e d n i č k u stvar, korupcije

naroda i slabljenja svih sredstava vladavine. Posljedice se takva zla

teško i j č kada se pojave, ali ih mudra uprava može predvidjeti

da bi sa dobrim b i č a j i m a o č u v a l a i poštovanje zakona, ljubav spram

domovine i snagu p ć e volje.

No sve te mjere opreza biti nedostatne, ne o đ e m o li u tome

još dalje. Završavam ovaj dio javne

ekonomije

onim i m e sam trebao

z a p o č e t i . Domovina ne može opstojati bez slobode, ni sloboda bez

vrline, ni vrlina bez

r a đ a n a ;

imat

e t e

sve ako obrazujete

r a đ a n e ;

bez toga ć e t e imati samo zle robove, p o č e v od državnih voda.

M e đ u t i m obrazovati r a đ a n e nije posao od jednog dana; da biste ih

imali kao ljude valja ih p o d u č i t i dok su djeca. Neka mi se kaže da

netko tko vlada ljudima ne treba da izvan njihove prirode traži

savršenost za koju oni nisu sposobni; da ne treba htjeti uništiti u

njima strasti i da ostvarenje takvog nauma ne bi bilo ništa poželjnije

nego što je

o g u ć e

XIV). Sa svim tim suglasit se utoliko prije

što bi č o v j e k bez strasti zacijelo bio jako loš gradanin.

46

No valja

t a k o đ e r

priznati da iako se ne mogu ljudi

n a u č i t i

da ništa ne vole,

nije

e m o g u ć e

n a u č i t i

ih da više vole neki predmet nego neki drugi

te da više vole ono što

je

istinski lijepo nego ono što

je

ružno.

Primjerice, ako ih dostatno rano vježbamo da svagda promatraju

vlastitu osobu samo u njenim odnosima s državnim tijelom i da

z a m j e ć u j u da tako kažemo, vlastito opstojanje samo kao dio opsto

janja države47 - mogli bi dospjeti do toga da se na stanovit n a č i n

poistovete s tom e ć o m cjelinom, da se osjete pripadnicima domo

vine, da je ljube onim osobitim u v s t v o m što ga osamljeni o v j e k ima

samo zasebesamoga, da trajno uzdižu svoju dušu prema tom velikom

cilju te da tako preobraze u uzvišenu vrlinu

tu

opasnu sklonost iz

koje se

r a đ a j u

svi naši poroci.

M o g u ć n o s t

tih novih usmjerenja

ne

samo što nam pokazuje filozofija XV), nego nam i historija pruža

asprava o


ekonomiji

se nitko

ne

brine za

to

da bude

r a đ a n a

a još

je

manje pameti da se

nešto pravodobno poduzme da bi ih se obrazovala. Prekasno je za

izmjenu naših prirodnih naklonosti kada one podu svojim tokovima

i kada se navika sjedini sa s a m o ž i v o š ć u ; prekasno

je

da bismo se

izvukli izvan nas samih č i m je ljudsko ja u s r e d o t o č e n a u našim

srcima, steklo to prezira dostojno djelovanje koje

u p r o p a š ć u j e

svu

vrlinu i tvori život sitnih duša. Kako bi ljubav spram domovine mogla

niknuti sred tolikih strasti što je zagušuju? Što preostaje sugra

đ a n i m a od srca v e ć podijeljenoga i z m e đ u lakomosti, milosnice i

taštine?

Upravo od prvog trenutka u životu treba

n a u č i t i

da se zasluži

živjeti; i kako od o đ e n j a sudjelujemo u pravima

g r a đ a n a

trenutak

našeg r o đ e n j a treba biti

o č e t a k

ispunjavanja naših dužnosti. Ako

postoje zakoni za zrelo doba, trebaju postojati i za djetinjstvo koji

p o d u č a v a t i slušanju drugih,

4

8 i kao što ne prepuštamo razumu

svakog

č o v j e k a

da bude jedinim sucem njegovih dužnosti, utoliko

manje treba prepustiti p r o s v j e ć e n o s t i i predrasudama

o č e v a

odgoj

njihove djece koji je za državu još važniji nego za o č e v e . Jer, prema

prirodnom toku,

č e v a

mu smrt

e s t o

u s k r a ć u j e posljednje plodove

tog odgoja, a domovina prije

l

kasnije osjeti

č i n k e

XVI); država

traje, obitelj se raspada. Ako javna vlast, n a d o m j e š t a v a j u ć i o č e v e i

p r e u z i m a j u ć i

tu

važnu funkciju, s t j e č e njihova prava i s p u n j a v a j u ć i

njihove dužnosti - o č e v i imaju utoliko manje razloga tužiti se, zato

što u tom pogledu oni zapravo samo mijenjaju ime i što z a j e d n i č k i

pod imenom r a đ a n a imati isti autoritet nad svojom djecom koji su

izdvojeno imali kao

č e v i

te zato što

n e ć e

biti manje slušani kada

govore u ime zakona nego što bijahu slušani što govorahu u ime

prirode. Javni odgoj po pravilima što ih propisuje vlada i pod

magistratima što ih postavlja suveren jest, dakle, jedna

od

temeljnih

maksima narodne l legitimnevladavine XVII). ko su djeca zajed

n i č k i podignuta u okrilju jednakost i XVIII), ako su prožeta

državnim zakonima i maksimama o p ć e volje, ako su a u č e n a da ih

štuju povrh svih stvari, ako su okružena primjerima i predmetima·

koji im neprestano govore o nježnoj majci koja ih hrani, o njenoj

ljubavi prema njima, o neprocjenjivim dobrima koje dobijajuod nje,

o uzvratu koji su joj dužni -

ne

dvojimo da tako

n a u č i t i

da se

uzajamno ljube kao

b r a ć a

da uvijek žele

ono

što društvo

h o ć e

da




ljudi i r a đ a n a te da jednog dana pos tanu branitelji i

č e v i

domovine

č i j a su djeca bili tako dugo.

N e ć u u o p ć e govoriti o magistratima o d r e đ e n i m da upravljaju

tim odgojem koji je zacijelo najvažniji državni posao. U v i đ a m o da

kada bi se takve oznake javnog povjerenja olako davale, kada ta

uzvišena funkcija ne bi bila namijenjena onima koji

su

dostojno

ispunili sve druge funkcije i koji su

r i j e d n o š ć u

svojih

a s n i h

poslova

zaslužili blagi odmor svoje starosti i vrhunac svih č a s t i - svaki bi

poduhvat bio uzaludan i odgoj neuspješan. Naime, svugdje gdje

pouku ne podržava autoritet, a primjer pravilo, poduka

je

bez ploda;

č a k i vrlina gubi ugled u ustima onoga koji ju

ne

primjenjuje. No,

neka slavni ratnici, pognuti pod bremenom lovorika, propovijedaju

hrabrost; neka n e p o r o č n i magistrati, iskušani u grimiznoj o d j e ć i i u

sudovima,

o d u č a v a j u

pravdu; i jedni i drugi obrazovat e n a taj

a č i n

kreposne nasljednike i prenositi u naslijede l i j e d e ć i m generacijama

iskustvo i nadarenosti voda, hrabrost i vrlinu

r a đ a n a

i svima zajed

n i č k o natjecanje da se živi i umire za domovinu.

Znam samo tri naroda koji n e k o ć primjenjivahu javni odgoj:

K r e ć a n i

Lakedemonci i stari Perzijci; kod sva tri imao je

n a j v e ć i

uspjeh, a kod posljednja dva

č i n i o

je u d o .

49

Kada se svijet podijelio

na

suviše velike nacije da bi se njime moglo valjano vladati,

5

to

sredstvo više nije bilo primjenjiva; i drugi razlozi, koje i t a t e l j može

lako vidjeti,

t a k o đ e r

su p r i j e č i l i da ne bude pokušao ni kod jednog

modernog naroda. Veoma je upadljiva stvar da su Rimljani mogli

bez njega (XIX), ali Rim je bio, u toku pet stotina godina, trajno

č u d o

i svijet

se

ne treba nadati da ga ponovo ugledati. Vrlina

Rimljana, stvorena iz gnušanja spram tiranije i z l o č i n a tiranft i iz

u r o đ e n e

ljubavi spram domovine, u č i n i l a je od njihovih domova

škole g r a đ a n a ; a n e o g r a n i č e n a vlast o č e v a nad njihovom djecom

unijela

je

toliko strogosti u posebne uredbe da otac bijaše (pred njim

se

više strahovala nego pred magistratima) cenzor

b i č a j a

i osvetnik

zakonft u svome o m ć e m sudu (XX).

a taj n a č i n pažljiva i dobro usmjerena vladavina, b d i j u ć i nad

time da

se

u narodu održi ili oživi ljubav spram domovine i dobrih

o b i č a j a

v e ć

izdaleka otklanja zla koja prije ili kasnije

p r o i s t j e č u

iz

ravnodušnosti g r a đ a n a za sudbinu republike te drži u uskim gra

nicama onaj osobni interes koji toliko odvaja pojedince i

č i j a

m o ć


Svugdje gdje narod voli svoju zemlju, štuje zakone i živi jednostavno,

preostaje u č i n i t i malo stvari da bi ga se

s r e ć i l o ;

i u javnoj upravi, .

gdje bogatstvo ima manjeg udjela nego u

l u č a j u

pojedinaca, mudrost

je tako blizu r e ć i da

se

te dvije stvari podudaraju.

III. Nije dostatno imati r a đ a n e i štititi ih; valja t a k o đ e r misliti

i na njihovo izdržavanje; staranje za javne potrebe

o č i t o

slijedi iz

o p ć e

volje i t r e ć o m

je

bitnom z a d a ć o m vladavine. Tu

se z a d a ć a

ne

sastoji u tome, kao što bi trebalo uvidjeti, da se ispune žitnice

pojedinaca i da ih se oslobodi od rada, nego u održanju obilja, da im

je na dohvat te da im, da bi ga stekli, rad uvijek bude nužan i nikad

nekoristan.5

Z a d a ć a se proširuje i na sve operacije koje se

t i č u

troškova izdržavanja državne blagajne i izdataka javne uprave. Da

kle, u d u ć i da smo govorili o o p ć o j

konomiji

u odnosu

na

vladavinu

ljudima, preostaje nam da

ju

razmotrimo u odnosu na upravljanje

dobrima.52

Ovaj dio ne nudi manje p o t e š k o ć a za rješavanje, ni manje

p r o t u r j e č j a

koje treba ukloniti, od prethodnog dijela. Izvjesno je da

je pravo vlasništva najsvetije

od

svih prava g r a đ a n a i u stanovitom

pogleduvažnije iod same slobode; bilo zbog toga što o njemu najbliže

ovisi održanje života; bilo

pak

zato što, b u d u ć i da

je

dobra lakše

uzurpirati i teže braniti nego osobe, treba više poštovati ono što se

lakše može ugrabiti; bilo zato, napokon, što je vlasništvo istinski

temelj r a đ a n s k o g društva i istinsko jamstvo obaveza r a đ a n a . 53 Jer,

ako dobra ne odgovaraju za osobe, ništa ne bi bilo lakše nego izigrati

svoje obaveze i izrugivati se zakonima. S druge strane, nije manje

sigurno da održanje države i vlade iziskuje troškove i izdatke; kako

svatko tko r i h v a ć a ciljeve ne može odbacivati sredstva, iz toga slijedi

da č l a n o v i društva trebaju svojim dobrima pridonositi njegovu

izdržavanju. Štoviše, teško je vlasništvo pojedinaca osigurati s jedne

strane, a

ne

napadati ga s druge i nije m o g u ć e da svi propisi što se

odnose na red naslijedivanja, oporuke , ugovore

ne

ometaju r a đ a n e

u stanovitom pogledu, u raspolaganju njihovim vlastitim dobrom i

sljedstveno tome u njihovu pravu vlasništva.

Ali, osim onoga što sam naprijed kazao o suglasnosti koja vlada

i z m e đ u autoriteta zakona i slobode r a đ a n i n a valja dati, što

se

raspolaganja dobrima,

z n a č a j n u

napomenu koja uklanja mnoge




vlasništva,

to

se pravo nipošto

ne

proširuje s

onu

stranu života

vlasnika i u trenutku kada je o v j e k mrtav, njegovo mu dobro više

ne pripada XXI). Dakle, propisati mu uvjete pod kojima može njime

raspolagati

z n a č i

u biti oslabiti njegovo pravo

tek

po izgledu, a

zapravo ga proširiti.

XXII)

O p ć e n i t o

premda ustanovljenje zakona koji ureduju

vlast pojedinaca u raspolaganju njihovim vlastitim dobrom pripada

samo suverenu,

duh

tih zakona koji vlada treba slijediti u njihovoj

primjeni jest da dobra obitelji

s

oca

n

sina i malo po malo) odlaze

i

o t u đ u j u

se što je manje m o g u ć e . Postoji o č i t razlog za to u korist

djece, kojoj bi pravo vlasništva bilo posve nepotrebno, ako im otac

ne bi niš ta ostavljao. Štoviše, u d u ć i da su djeca e s t o svojim radom

pridonijela stjecanju

o č e v i h

dobara, od svoje

su

volje pripojeni

njegovu pravu. Ali, drugi razlog, udaljeniji i ne manje n a č a j a n jest

u tome što ništa nije kobni e za b i č a j e i republiku

od

stalne izmjene

stanja i bogatstva medu

r a đ a n i m a ;

promjena koje

su

dokaz i izvor

t i s u ć u

nereda, koje potresaju i miješaju sve i putem kojih se onima

što su podignuti za jednu stvar namjenjuje neka druga - ni oni što

se dižu ni oni što se spuštaju

ne

mogu i z n a ć i maksime i znanja

primjerena njihovu novom stanju i mnogo manje ispunjavaju du

žnosti XXIII). Prelazim na predmet javnih financija.

Kada bi narod sam vladao sobom i kada ne bi bilo nikakvog

posrednika

z m e đ u

državne uprave i

r a đ a n a

trebalo bi davati samo

prema prilikama, razmjerno javnim potrebama i

m o g u ć n o s t i m a

pojedinaca; a

u d u ć i

da nitko

ne

bi gubio iz vida ubiranje i korištenje

prihoda, ne bi se mogle neprimjetno

v u ć i

ni prevara ni zloupotreba

u njegovu upotrebu. Država ne bi nikada bila p r e o p t e r e ć e n a

dugovima, niti narod pretovaren nametima,

l

bi ga barem sigurnost

zaposlenja utješila zbog težine pristojbi. Ali, stvari se nisu mogle

tako razvijati; i koliko god država bila

g r a n i č e n a g r a đ a n s k o

društvo

svagda

je

previše brojno da bi njime mogli vladati

svi

njegovi

č l a n o v i . 5 6 Nužno

je

da državni prihodi budu u rukama voda, koji,

osim državnog interesa svi imaju i svoj posebni, a taj ni je uslišan na

posljednjem mjestu. Narod, sa svoje strane, koji bolje

z a m j e ć u j e

lakomost voda i njihovo ludo trošenje nego javne potrebe,

g u n đ a

v i d e ć i da je lišen nužnoga da bi drugoga snabdjeo suviškom; i kada

ga v e ć

te

smicalice

o g o r č e

do o d r e đ e n o g stupnja, ni najpoštenija

asprava o


ekonomiji

doprinosi dobrovoljni, ne proizvode ništa; ako su prinudni, nele

gitimni su; a u toj se okrutnoj alternativi - pustiti da država

propadne ili da se napadne sveto pravo vlasništva koje je oslonac

države

-

o č i t u j e p o t e š k o ć a

pravedne i mudre

ekonomije

XXIV).

P r o n a ć i

fond dostatan za izdržavanje magistrata i drugih

službenika te

za

sve javne izdatke, prva

je

stvar koju utemeljitelj

republike

57

treba

č i n i t i

nakon ustanovljavanja zakona.

Toj

se fond

naziva

aerarium

ili

fiscus

ako je u novcu;

j vno vl sništvo

doma ne

public), ako je u zemljama. Posljednji je mnogo poželjniji od prvoga,

iz razloga što ih je lako

o č i t i .

Tkogod

je

dostatno razmislio o ovom

predmetu

ne

može o njemu

r u k č i j e

misliti nego Bodin58 koji

j vno

vl sništvo

smatra najpoštenijim i najsigurnijim sredstvom za zbri

njavanje državnih potreba. Valja napomenuti da

je

prvom Ro

mulusovom brigom u podjeli zemlje bilo da t r e ć i n u namijeni za tu

upotrebu. Priznajem da nije n e m o g u ć e da se proizvod javnog vla

sništva kojim se loše gospodari može svesti ni na šta; ali nije u biti

javnog vlasništva da se njime loše gospodari.

Prije svakog korištenja, taj fond treba utvrditi ili prihvatiti

skupština naroda ili staleža zemlje, što i

o d r e đ u j e

njegovu kasniju

upotrebu. Nakon

te v e č a n o s t i

koja

te

fondove i n i

n e o t u đ i v i m

oni,

da tako kažemo, mijenjaju svoju prirodu i njihovi prihodi postaju

toliko sveti da

je

pronevjera i najmanje stvari

n

uštrb njihove

namjene

ne

samo najsramotnija od svih k r a đ a nego i l o č i n uvrede

v e l i č a n s t v a .

Golema

je

bruka za Rim da je

n e p o r o č n o s t

kvestora

Katona bila izložena primjedbama,

te d je

jedan imperator,

n a g r a d u j u ć i

s nekoliko talira darovitost nekog

j e v a č a

morao dodati

da taj novac p o t j e č e iz dobra njegove porodice, a ne iz državnoga.

No, ako ima malo Galba, gdje e m o tražiti Katone? A kada porok

ne bi

b e š č a š ć i v a o

koje bi vode bile toliko svjesne da se uzdrže i ne

diraju javne prihode koji su im prepušteni na raspolaganje, te da im

ne nametnu uskoro sebe same,

h i n e ć i

podudarnost svojih zaludnih

i sablažnjivihrazuzdanosti sa slavom države, i podudarnost sredstava

za širenje njihova autoriteta sa sredstvima za p o v e ć a n j e njihove

m o ć i ? Osobito u ovome osjetljivom svojstvu upravljanja, vrlina

je

jedino djelotvornosredstvo, a magistra ova

e p o r o č n o s t

jedina uzda

koja je kadra svladati njegovu lakomost. Knjige i svi

a č u n i

upravitel

ja

više služe sakrivanju nego otkrivanju njihova nepoštenja; i oprez



asprava o


ekonomiji

je to lupeštvo u njihovu izigravanju. Ostavite, dakle, upravitelje i

papire i stavite financije u poštene ruke; to je jedino sredstvo da bi

se njima pošteno upravljalo.

Kada su javni fondovi ustanovljeni, državne vode imaju pravo

u p r a v l j a č a ; jer to je upravljanje svagda bitno svojstvo vladavine,

premda

ne

uvijek podjednako; njegov utjecaj raste u mjeri u kojoj

opada utjecaj ostalih resora. Možemo kazati da jevladavina dospjela

do posljednjeg stupnja korupcije kada joj je novac jedinim nervom.

M e đ u t i m kako svaka vladavina neprestano teži popuštanju, samo

taj razlog dostatno pokazuje zašto nijedna država ne može opstojati

bez neprestanog rasta prihoda.

Prvo o s j e ć a n j e nužnosti toga rasta t a k o đ e r je i prvi znak unu

tarnjega državnog nereda. Mudri

p r a v l j a č r a z m i š l j a j u ć i

o nalaženju

novaca za zbrinjavanje prisutnih potreba, ne zanemaruje ni istra

živanje dalekog uzroka

te

nove potrebe

pa

poput mornara koji, i d e ć i

da mu voda osvaja brod, ne zaboravlja, o k r e ć u ć i pumpe, da potraži .

i

z a č e p i

rupu.

Iz toga pravila

p r o i s t j e č e

najvažnija maksima za upravljanje

financijama, a to

je

da treba mnogo brižljivije raditi na r e d v i đ a n j u

potreba nego na podizanju prihoda. S kojom god hitnjom pokušali

nešto

č i n i t i

p o o ć što stiže poslije zla, i još sporije, uvijek dovodi

do stradanja države: dok se razmišlja o l i j e č e n j u nekog zla, v e ć se

neko drugo s j e ć a pa i Šami resursi stvaraju nove neprilike; tako da

je

na kraju nacija prezadužena, narod

t l a č e n

a vladavina gubi svu

svoju snagu i dospijeva dotle da

č i n i

malo stvari s mnogo novaca.

Vjerujem da su iz ove velike, valjano ustanovljene maksime prois

tekla u d a starih vladavina koja više postizavahu svojom t e d l j i v o š ć u

nego naše vladavinesa svim svojim riznicama. Otud, možda, proizlazi

svagdašnje

p r i h v a ć a n j e r i j e č i ekonomija pod kojom se prije ra

zumijevati mudro upravljanje onime što se posjeduje negoli sredstva

da se stekne ono što se nema.

Neovisno o javnom vlasništvu koje državi daje razmjerno č e s -

titosti onih koji njime upravljaju, kada bi se dostatno poznavala sva

snaga

p ć e

uprave, osobito kada

se

g r a n i č u j e

na

zakonita sredstva

- iznenadili bi nas resursi koje imaju vode za

r e d v i đ a n j e

svihjavnih

potreba, ne i r a j u ć i dobra pojedinaca. u d u ć i da su gospodar i cijele

asprava o

p o l t č k o j

ekonomiji

za sve, a da se pritom č e s t o č i n i kako se

oni

u o p ć e ne miješaju.

Raspodjela namirnica, novaca i roba u t o č n i m razmjerima, prema

vremenu i mjestima, istinskom

je

tajnom financija i izvorom njenih

bogatstava, ako oni što njima upravljaju znaju usmjeriti svoj pogled

dostatno daleko i napraviti, prema prilici, prividan i neposredan

gubitak da bi zbilja ostvarili goleme profite u nekom dalekom

vremenu. Kada vidimo vladu koja ne samo da ne prima nego

p l a ć a

pristojbe za izvoz žita u godinama obilja i za njihov uvoz u godinama

nestašice - potrebno

je

takve

i n j e n i c e

imati pred č i m a da bi ih se

držalo istinitima; stavili bismo ih medu romane da su se negda

dogodile. Pretpostavimo da se radi otklanjanja nestašice u lošim

godinama predloži da se ustanove javna spremišta,59 u koliko zema

lja održanje tako korisne ustanove

ne

bi poslužilo kao izlika za nove

namete? U ženevi, te žitnice, koje je mudra uprava ustanovila i koje

održava, javno su sredstvo u lošim godinama i uvijek glavni državni

prihod:

lit

et ditat lijepi

je

i

t o č n i

natpis koji

č i t a m o

na

p r o č e l j u

zdanja. a bih ovdje izložio ekonomski sustav dobre vladavine e s t o

sam se osvrtao prema ekonomskom sustavu

te

republike. Sretan što

tako nalazim u svojoj domovini primjer mudrosti i s r e ć e koje bih

želio vidjeti kako vladaju u svim zemljama.60

Ako se ispita kako rastu državne potrebe, o č i t se kako se to

č e s t o zbiva, po prilici kao kod pojedinaca, manje zbog istinske nužde,

a više uslijed porasta nepotr ebnih želja

teda e s t o

izdatke

o v e ć a v a j u

samo zato da bi se njima poslužili kao izlikom za o v e ć a n o ubiranje

poreza; tako da bi država katkad i dobila kada bi izbjegla da bude

bogata, jer joj

je

to prividno bogatstvo u biti tegobnije i

od

samog

siromaštva. Može se

č e k i v a t i

istina je, da se narodi držati u još

s k u č e n i j o j ovisnosti tako što im se jednom rukom davati

ono

što

im se drugom oduzima. Toj je politici pribjegaoJosip s

g i p ć a n i m a . 6

Ali, taj šuplji sofizam tim je kobni i za državu u d u ć i da se novac više

ne r a ć a u iste ruke iz kojih je uzet i da se

l i č n i m

maksimama samo

o b o g a ć u j u

dangube, a osiromašuju korisni ljudi XXV).

želja za osvajanjima jedan je

od

najvidljivijih i najopasnijih

uzroka

e č e n o g

porasta.

Tu

želja, koju

e s t o

stvara drugavrstambicije

nego što je ona za koju se i n i da ju propovijeda - nije uvijek ono

što izgleda da jest i nije toliko njen istinski poticaj u vidljivoj želji za




autoritet voda, uz p o m o ć porasta trupa i promjena što ih

u

duhu

g r a đ a n a

izazivaju ratne stvari.

Barem je posve izvjesno to da ništa nije tako gaženo i bijedno

kao što su s v a j a č k i narodi i da i njihovi uspjesi samo

o v e ć a v a j u

njihovu bijedu. Da nas povijest nije p o u č i l a dostajao bi razum da

nam pokaže da što je država

e ć a

time i izdaci postaju razmjerno a č i

i tegobniji; naime, sve provincije trebaju

i s p o r u č i t i

svoj dio za tro

škove p ć e uprave a, osim toga, imaju i za svoje zasebne uprave iste

izdatke kao da su nezavisne. Dodajte tome da se sva bogatstva

stvaraju na jednom mjestu, a troše na drugome, što uskoro ruši

ravnotežu proizvedenoga i potrošnje, te veoma osiromašuje zemlju

da bi se obogatio samo jedan grad.

Drugi izvor p o v e ć a n j a javnih potreba, ovisan o prvome. Može

d o ć i neko doba kada g r a đ a n i ne

z a n i m a j u ć i

se više za z a j e d n i č k u

stvar, prestaju biti branitelji domovine, kada bi i magistrati više

voljeli zapovijedati

l a ć e n i c i m a

nego slobodnim ljudima, barem zato

da bi u zgodnom trenutku upotrijebili one prve radi j a č e g pod

jarmljivanja ovih drugih. U takvome je stanju bio Rim prije raspada

Republike i pod imperatorima, jer, sve su pobjede prvih Rimljana,

kao i

one

Aleksandrove, izvojevali odvažni r a đ a n i koji su, kada

je

trebalo, znali dati krv za domovinu, ali koji

ju

nikad nisu prodavali

XXVI). Marije

je

bio prvi koji je, u Jugurtinom ratu,

o b e š č a s t i o

rimske legije u v o d e ć i u njih s l o b o đ e n e robove, probisvjete i druge

p l a ć e n i k e . Postavši neprijateljima narodfi, premda su preuzeli na

sebe da ih s r e ć e tirani su ustanovili regularne trupe, prividno da bi

svladali stranca a zapravo da bi ugnjetavali stanovnike.

62

Radi

obrazovanja tih trupa, trebalo

je

težake dignuti sa zemlje, pa

je

·

njihova odsutnost smanjila k o l i č i n u namirnica i povisila njihovu

cijenu zbog poreza što su uvedeni radi njihova izdržavanja. Zbog

toga prvog nereda p o č e l i su g u n đ a t i narodi: da bi ih se pokorilo,

trebalo je umnažati trup e pa prema tome i bijedu; a što je e z n a đ e

više raslo, tim se više smatralo nužnim da se ono još više p o v e ć a da

bi se otklonili

u č i n c i .

S druge strane, ti p l a ć e n i c i što ih se moglo

cijeniti po cijeni po kojoj su se sami prodavali, gordi zbog svog

poniženja, r e z i r u ć i zakone i j i su zaštitnici i svoju r a ć u č i j i su ~uh

jeli, smatrali su da je a s n i j e biti Cezarovim sat.elitima nego bramte

ljima Rima. Zavjetovani na slijepu poslušnost držahu pod_gn~t


Ne bi bilo teško pokazat idaje to bio jedanod glavnih uzroka propasti

rimskog carstva. ·

Pronalazak artiljerije i utvrda prisilio je u naše doba suverene

Evrope da ponovno uspostave upotrebu regularnih trup a radi u v a -

nja svojih mjesta; ali, premda su motivi legitimniji, postoji bojazan

da

č i n c i

ne

budu podjednako kobni. Osim toga, trebalo bi opustošit i

sela da bi se obrazovale vojske i garnizoni te,

ne

manje od toga,

l a č i t i

narode radi njihova izdržavanja. Ove se opasne ustanove množe

odnedavno takvom brzinom u svim našim podnebljima da se ne može

p r e d v i đ a t i ništa doli skoro opustošenje Evrope i prije l kasnije

propast naroda koji ju obitavaju.

Kako god bilo, valja o č i t i da takve ustanove nužno ruše istinski

ekonomski sustav63 koji glavni prihod države i z v l a č i iz javnog vla

sništva, pa preostaje samo neugodno sredstvo prireza i poreza, o

č e m u

mi

još valja govoriti.

Ovdje se treba prisjetiti da je vlasništvo temelj društvenog

ugovora i njegov prvi uvjet, da bi se svakoga s a č u v a l o u mirnom

uživanju onoga što mu pripada6

4

. Istina

je

da se istim ugovorom

svatko obavezuje, barem prešutno da pridonositi za javne potrebe;

ali, b u d u ć i da to obvezivanje ne može nauditi. temeljnom zakonu i

uz pretpostavku da su u g o v a r a č i priznali o č i g l e d n o s t potrebe -

vidimo da taj doprinos mora biti dobrovoljan da bi bio zakonit

[ l ć g i t i m e

]; ne

u smislu

o j e d i n a č n e

volje, kao da bi bilo nužno dobiti

suglasnost svakog r a đ a n i n a i kao da bi on trebao dati što mu se svidi

što bi bilo izravno suprotno duhu saveza), nego u smislu

p ć e

volje,

v e ć i n o m

glasova, po razmjernoj tarifi, što udaranju poreza oduzima

svaku proizvoljnost XXVII).

u

istinu, da porezi mogu biti zakonito uspostavljeni samo uz

suglasnost naroda ili njegovih predstavnika,

6

5

o p ć e n i t o

priznaju svi

filozofi i juriskonzulti koji su stekli neku reputaciju u pitanjima

p o l i t i č k o g prava, ne s k l j u č u j u ć i ni samog Bodina XXVIII)66. Ako

je

nekolicina i ustanovila prividno a z l i č i t e maksime, osim što je lako

·uvidjeti posebne poticaje koji su ih na to naveli,stavili su toliko uvjeta

i

o g r a n i č e n j a

da uglavnom stvar ponovno dolazi

t o č n o

na isto. Jer,

što se prava t i č e svejedno je može li ga narod odbiti [porez - op.

pr.] ili ga pak suveren nema pravo tražiti. ko je i j e č samo o sili,




nema

nekorisnije stvari nego ispitivati

što je zakonito

ili

što

nije

(XXIX).

Postoje dvije vrste

prihoda

koji se skupljaju

_od

naroda: jed~i,

stvarni,

što se

utjeruju

nad

stvarima; drugi,

osobm što se a p l a ć u J u

po

glavi. I

jedni

se i drugi nazivajuporez~ma l

pri~ezima Kada

~arod

u t v r đ u j e

sumu

koju

daje, naziva

se

prirez

[su?side];

kada

~ a~e

sav

proizvod za

jednu

pristojbu naziva se

po:ez

[~mp6t~:Y knpzi

f uh

zakona 7 nalazimo da

je namet po

glavi svo1stvemp ropstvu i da

stvarna pr istojba više odgovara slobodi.

To

bi bilo

neprijeporno

k~da

bi udjeli

po

glavi bili jednaki; jer ,

tada ne bi

bilo n i č e g n~ra~mjermJe~

od takve pristojbe, a upravo u o č n o promotremm_razm1enma s~stoJi

se

duh

slobode. Ali,

ako

je

pristojba

po

glavi

t o č n o

razm1erna

dobrima

pojedinaca,

kao što bi to

mogla

biti

ona

što

u Francusko~

nosi naziv glavarina [capitation] (koja

je na

taj

n a č i n

istodobno i

stvarna i osobna),

tada je ona

n a j p r a v i č n i j a i sljedstveno tome,

najprimjerenijaslobodnim ljudima (XXX) . Ponaj~~ije

se

i n i

k~o d~

se ti razmjeri mogu

lako u o č i t i ;

naime, pokazatelji su

uv11ek

Javm,

b u d u ć i da se

odnose na stanje koje

svatko

ima na

svijetu. Ali, osim

što

lakomost, povjerenje i prevara znaju

z b j e ć i

sve,

do

iznošenja

na

vidjelo, rijetko

se

u

tim a č u n i m a

vodi br iga o svim elementim~_koji

unutra

pripadaju. Prvo, valja uvažiti

k o l i č i n s k e odn?se po

ko)lma,

kada

su

sve stvari jednake,

onaj

tko

ima deset puta

više

dobara

nego

netko

drugi, treba da

plati

deset puta više

nego on. Drugo

odnose

upotreba

tj. razliku i z m e đ u nužnoga i suvišno?a

68

. ' 'ko im~ sa1:110

najnužnije,

ne

treba

ništa p l a ć a t i ;

onome tko

1ma viška, pnstoJ~a

može

po

potrebi sve

do

svote koja

b _ u h v ~ ć a

sve

što

r e k o r ~ č u J e

ono što mu je

nužno69.

Na to on

r e ć i

da

Je, u

odnosu na

nJegov

rang, za njega

nužno

ono

što

bi

bilo suvišno

za o v j e k a

nižeg po~ožaja.

Ali,

to je

laž:

Jer

velikaš

ima

isto

tako

dvije

noge kao

i govedan

nema

više od jednog

stomaka kao

ni ovaj7° Štoviše, to navodno nužn?

tako

je

malo nužno za njegov

rang

da ga

još

više P?štova~i ak_o _bi ga se

odrekao

radi

neke

hvalevrijedne svrhe.

Narod

bi

se bacio

č 1 c e pred

ministrom koji bi pješice išao na V i j e ć e zato što je prodao k ? č i 1 e

radi neke

preke državne potrebe.

Napokon zakon ne

propisu1e

uznositost

nikome

i pristojnost nikada nije razlog protiv prava.

T r e ć i odnos, koji se nikada

ne r a č u n a v a

i koji

bi

se uvijek

trebao

r a č u n a t i ,

jest odnos

koristi

koje

svatko i z v l a č i iz društvenog save~


uživanje u kolibi koju

je

izgradio vlastitim rukama. Zar sve prednosti

društva nisu za

m o ć n i k e

i bogataše?

Ne

zauzimaju li

samo

oni

sva

unosna zanimanja? Zar im nisu osigurane sve milosti, sva i z u z e ć a ?

Zar nije sva

javna

vlast njima u prilog?

Ako

neki uglednik

pokrade

svoje povjerioce ili i n i druga lupeštva,

zar

nije svagda siguran da

p r o ć i nekažnjeno? Udarci toljagom što ih dijeli, nasilja što ih i n i

č a k

i umorstva i ubojstva

za

koja

je

kriv -

zar

to

nisu

afere koje

se

stišavaju i koje

su nakon šest

mjeseci

bespredmetne?

Neka taj isti

č o v j e k

bude

pokraden, cijela je policija

uskoro

u pokretu i teško

nevinome kojeg s u m n j i č i Prolazi li kroz

opasno

mjesto? -

eto

oružane pratnje

u pohodu.

Pukne l

osovina njegove nosiljke?-svi

mu r č e u o o ć (XXXI):

Ako

se galami

pred

njegovim domom? -

kaže

jednu

i j e č , i sve se utišava.

Ako

ga gomila

smeta?

-

u č i n i

mig,

i sve

se r e đ u j e : Ako se neki o č i j a š nade na

njegovu

putu?

- njegovi

su

ga ljudi

spremni

umlatiti. Pedeset

č e s t i t i h

ljudi koji idu za svojim

poslom, prije biti

pogažena

negoli dokon fakin

što kasno

dolazi u

svojoj

o č i j i .

Svi

ti

obziri ne

koštaju ga ni paru;

oni su

pravo

bogatog

č o v j e k a a

ne

cijena bogatstva. Koliko

je

slika siromašnoga

a z l i č i t a

Što mu o v j e č a n s t v o više duguje, tim mu društvo više oduzima; sva

su

mu vrata zatvorena, i kada ih ima pravo otvoriti.

Ako

katkad

i

p o l u č i

pravdu,

bit

mu potrebno

više

napora

nego

drugome da

p o l u č i milost.

Ako treba

obaviti neki kuluk, služiti miliciju,

njemu

se

daje

prednost;

on

svagda nosi, osim svog

bremena

breme svog

bogatijeg susjeda koji raspolaže

svotom kojom

ga se s l o b a đ a .

Do

godi li

mu se

i najmanja e s r e ć a , svatko

se

udaljuje

od

njega;

prevrne

li se njegova

sirota teretna

dvokolica, ne

samo što

mu

nitko

n e ć e

p o m o ć i

nego

ga smatrati sretnim

ako

izbjegne zlostavljanja

nezgodnih ljudi nekog mladog vojvode.

i j e č j u ,

svaka

mu

besplatna

p o m o ć i z m i č e

kada

mu je potrebna

upravo

zato

što je nema

č i m e

platiti, ali

držat

ga izgubljenim

č o v j e k o m

ako na

n e s r e ć u ima

č e s t i t u

dušu, ljupku

ć e r

i m o ć n o g susjeda.

Nije

manje

važno pripaziti

na

to da se

gubici siromašnih

mnogo

teže a d o k n a đ u j u nego gubici bogataša

te da

uslijed

potrebe

uvijek

raste

o t e š k o ć a

stjecanja.

Ni sa i m e

se

ne i n i

ništa;

to je

istinito u

poslovima,

kao

i u fizici. Novac

je sjeme

novca i

katkad je teže

zaraditi

prvi zlatnik nego drugi milijun.

Još

više: sve

što

siromašni

p l a ć a

zauvijek

je

izgubljeno

za

njega i

ostaje

ili

se r a ć a

u

ruke

bogatoga

- i

b u d u ć i da samim

ljudima koji sudjeluju u vladavini, l

onima



asprava o p o l i t č k o j ekonomiji

koji su joj blizu, prije ili kasnije dolaze porezni prihodi, č i t je njihov

interes, č a k i kada p l a ć a j u svoj dio, da o v e ć a j u poreze.

Sažmimo u nekoliko i j e č i

društveni dogovor dvaju staleža.

Vama

sa

m potreban jer sam

bogat

a

vi

ste siromašni;dogovorimo se

i z m e đ u

se

be:

dopustit vam

č a s t

da m

slu

žite pod uvjetom

da

mi date ono

malo što vam ostaje za napor koji uložiti

da

vam zapovijedam

7

1

XXXII) Ako se pomna spoje sve te stvari a ć i se - da bi se

pristojbe raspodijelile

na

p r a v i č a n i istinski razmjeran

n a č i n

:

da

porezi ne trebaju biti udareni samo s

obzirom

na dobra obvezmka,

nego i s

obzirom

na složenu razliku njihovih uvjeta i višak njihovih

dobara. Veoma važan i težak postupak koji svakodnevno obavlja

mnoštvo pisara, pošteni h ljudi koji znaju

aritmetiku

- no

kojem se

postupku Platani i Montesquieu1 nisu usudili r i b j e ć i bez strepnje,

m o l e ć i

nebo za p r o s v i j e ć e n o s t i poštenje.

Daljnja

je

nezgoda

osobne

pristojbe u

tome što se

isuviše

s j e ć a

i što se previše grubo skuplja: što ne s p r i j e č a v a da bude izložena

propalim potraživanjima,

jer

je lakše

s a č u v a t i

glavu

od

popisa i

potjere nego posjede XXXIII).

Medusvim ostalim namet ima, cenzus na zemlje

l

stvarni namet,

svagda je važio kao najpogodniji u zemljama gdje

ima

više obzira

spram

k o l i č i n e proizvoda i sigurnosti ubiranja, nego spram uz

nemiravanja naroda72. ć a k su

se

usudili kazati da treba opteretiti

seljaka

da bi

ga

se

probudilo iz lijenosti

te

da

on ne

bi ništa radio

kada ne bi trebao ništa p l a ć a t i Ali, iskustvo p o r i č e kod svih naroda

svijeta

tu

smiješnu maksimu. Upravo u Nizozemskoj, u Engleskoj,

gdje težak l a ć a veoma malo stvari,

te

osobi to u Kini, gdje ne l a ć a

ništa, zemlja

je

najbolje o b r a đ e n a . Naprotiv, svugdje gdje je

ratar

o p t e r e ć e n razmjerno proizvodu svog polja, on ga ostavlja na ugaru

ili iz njega z v l a č i samo ono što mu je potrebno za život.

Jer dok

gubi

proizvod svog truda, dobivat

ne a d e ć i

ništa; a oglobiti

rad

jako je

č u d n o v a t o

sredstvo za odstranjivanje lijenosti.

Pristojba na zemlje l na žito, pogotovo kada je pretjerana,

uzrokuje dvije tako strahovite nezgode koje

bi

mogle opustošiti i

upropast iti, na dugi rok, sve zemlje u kojima je uspostavljena.

Prva nezgoda p r o i s t j e č e iz nedostatka prometa novaca, b u d u ć i

da

trgovina i industrija

r i v l a č e

u glavne gradove sav novac sela: A

asprava •o p o l i t č k o j ekonomiji

potreba

ratara

i cijene njegova žita, novac nepres

tano

odlazi i ne

v r a ć a se

nikad;

što

je grad bogatiji, tim je zemlja siromašnija. Prihod

od

nameta

prelazi iz ruku vladara l n o v č a r a u ruke vještaka i

trgovaca; a težak, koji nikada ne

prima

ni najmanji dio, napokon se

iscrpljuje p l a ć a j u ć i uvijek jednako i p r i m a j u ć i uvijek manje. Kako

bismo htjeli

da

može živjeti

č o v j e k

koji bi

imao samo

vene, a

ne

i

arterije, ili

č i j e

bi

arterije nosile

krv

samo do

č e t i r i

pr

sta

od

srca?

Chardin veli da

se

u Perziji kraljeva prava na namirnice

t a k o đ e r

p l a ć a j u u namirnicama. u upotreba za koju Herodot v j e d o č i da je

n e k o ć

primjenjivana u istoj zemlji do Dar ija - m ože p r i j e č i t i zlo o

kojem sam govorio. Ali,

osim ako

u Perziji intendanti, ravnatelji,

pisari i č u v a r i skladišta nisu neka druga vrst ljudi nego svugdje

drugdje, teško mi je povjerovati da do kralja stiže i najmanja stvar

od

tih proizvoda, da

se

ž

ito

ne kvari u svim žitnicama i

da

vatra ne

uništava

e ć i n u tih

skladišta.

Druga nezgoda

r o i s t j e č e

iz prividne prednosti koja

pušta

da

zla

postanu ozbiljnija prije nego što

se

opaze. Naime, žito je takva

namirnica koju porezi o p ć e ne poskuplj uju u zemlji što ga proizvodi

i i j a

k o l i č i n a

usprkos njegovoj apsolutnoj nužnosti,

pada

a da cijena

ne raste, uslijed

č e g a

veliki

broj

ljudi umire

od

gladi, premda žito i

dalje ostaje jeftino, a samo je

ratar ostao p t e r e ć e n

porezom kojeg

nije mogao odbiti od prodajne cijene. Valja

dobro

pripaziti da ne

treba a s u đ i v a t i o stvarnom

nametu

kao o pristojbi

na

sve

robe

koje

povisuju cijenu

pa

ih više p l a ć a j u kupci nego trgovci. Jer te su

pristojbe, koliko god mogu biti jake, ipak svojevoljne i trgovac ih

p l a ć a

samo razmjerno robama

što ih

kupuje; a kako

ih

kupuje samo

razmjerno prodaji,

on

a m e ć e zakon pojedincu. Ali ratar, prodao l

ne, prisiljen

je

l a ć a t i u t v r đ e n i m terminima,za te

ren

koji obraduje.

On

nije gospodar da bi mogao

č e k a t i

da njegova namirnica dobije

cijenu koja mu odgovara. Kada ne bude prodavao da bi se izdržavao,

bit prisiljen prodati da bi platio namet. Tuko da

ponekad

silna

v e l i č i n a nameta održava nisku cijenu namirnice.

Thkoder zamijetite da resursi trgovine i industrije, daleko

od

toga

da

obiljem novca u č i n e

namet

podnošljivijim,

samo

ga

č i n e

još

tegobnijim.

o p ć e n e ć u in

zistirati na veoma č i t o j stvari:

naime

,

ako

e ć a ili manja

o l i č i n a

novca u državi njoj može dati više ili manje

kredita vani -

to

ni

na

koji n a č i n ne mijenja zbiljska bogatstvo



asprava o


ekonomiji

napomene: prva osim ako država ima suvišak namirnica i ako obilje

novca

p o t j e č e

iz njihove prodaje u inozemstvu - gradovi u kojima

se

obavlja trgovina jedini s j e ć a j u to obilje a seljak postaje relativno

još siromašniji; druga

u d u ć i

da cijena svih stvari raste s množenjem

novca - trebaju i porezi razmjerno rasti tako da je ratar još op

t e r e ć e n i j i

a pritom

e ć e

imati i više sredstava.

Valja

u o č i t i

da

je

namet na zemlje istinski porez

na

njihov

proizvod.

M e đ u t i m

svatko priznaje da ništa nije tako opasno kao

porez na žito koji

p l a ć a

kupac. Kako

se ne o č a v a

da

je

zlo sto puta

gore ako taj porez

p l a ć a

sam o b r a đ i v a č zemlje?

Zar to

ne z n a č i

napadati supstanciju države do njezina izvora?

Zar to

ne n a č i raditi

najizravnije

m o g u ć e

na opustošenju zemlje i sljedstveno tome na

njezinoj propasti na dug rok?

Za

naciju nema gore oskudice nego

što

je

oskudica u ljudima.73

Dužnost je istinskog državnika uzvisiti svoje poglede na položaj

poreza iznad predmeta financija preobraziti tegobna

p t e r e ć e n j a

u

korisna pravila uljudbe i p o s t i ć i da narod posumnja je li svrha tih

ustanova dobro nacije prije negoli prihod pristojbi.74

Pristojbe na uvoz stranih roba

na

koje su stanovnici lakomi

premda zemlji nisu potrebni na izvoz

onih

proizvoda zemlje kojih

ona

nema suviše i bez kojih stranci

ne

mogu na prihode nekorisnih

i suviše unosnih

u m i j e ć a na

unošenje u gradove stvari za

č i s t o

zadovoljstvo

te o p ć e n i t o

na sve luksuzne predmete - ispunit

cijelu

tu

dvostruku svrhu. Upravo takvim porezima koji

d t e r e ć u j u

siromašnoga i

o p t e r e ć u j u

bogatstvo treba

s p r i j e č i t i

stalan porast

nejednakosti imutka

p o t č i n j a v a n j e

mnoštva radnika i nekorisnih

slugu bogatašima umnažanje dokonih ljudi u gradovima i napušta

nje selii.

Važno

je

postaviti

i z m e đ u

cijene stvari i pristojbi kojima ih

teretimo takav razmjer da gramzljivost pojedinaca

ne bude

suviše

ponukana na prijevaru

v e l i č i n o m

profita. Treba

t a k o đ e r s p r i j e č i t i

l a k o ć u

k r i j u m č a r e n j a d a j u ć i

prednost robama koje

je

najtežesakriti.

Napokon uputno je da porez p l a ć a onaj koji koristi oporezovanu

stvar a ne onaj koji

ju

prodaje kojem bi

o l i č i n a

prava s kojima bi

raspolagao davala sredstva i dovodila ga u napast

da

ih

r i j u m č a r i .

o je

trajan

b i č a j

u Kini zemlji na svijetu u kojoj su porezi

a j č v r š ć i

i ponajbolje

l a ć a n i .

Trgovac ne

l a ć a

ništa samo kupac podmiruje


pristojbu što

ne

dovodi ni do prigovora niti do pobuna.

o je

zato

što su namirnice nužne za život kao što su riža i žito potpuno

o s l o b o đ e n e

p l a ć a n j a

pa narod nije

u o p ć e t l a č e n

a porez pada na

i m u ć n e

ljude. Uostalom strah

od k r i j u m č a r e n j a

ne treba toliko

nalagati sve te mjere koliko oprez koji bi vlada trebala imati da zaštiti

g r a đ a n e od

zavodljivosti nezakonitih profita koji bi nakon što su

stvorili loše

r a đ a n e

uskoro stvorili i nepoštene ljude.

Neka

se

ustanovevisoke pristojbe na livreju na

o č i j e

na zrcala

lustere i namještaj na tkanine i pozlate

na

dvorišta i vrtove hoteta

na predstave svih vrsta na sva isprazna zanimanja kao što su

lakrdijaši

j e v a č i

glumci - jednom

i j e č j u

na tu gomilu predmeta

za luksuz zabavu i dangubljenje koji bodu svima i koji

se

baš zato

ne mogu sakriti što je njihova jedina upotreba da se pokažu jer bili

bi nepotrebni kada ne bi bili

v i đ e n i .

Neka

se

ne strahuje da su ti

proizvodi proizvoljni zato što su zasnovani na stvarima koje nisu

apsolutno nužne.

o

bi

n a č i l o

doista slabo poznavati ljude ako bi

se

vjerovalo kad ih e v e ć l u k s u z z a v e o d a i k a d a m o g u od njega odustati.

Sto puta prije odustati

od

nužnoga i radije umrijeti

od

gladi

nego

od

sramote. Porast potrošnje

bit

samo razlog više da

je

podrži

kada taština da

se

pokaže bogatim

i z v u č e

dobiti iz cijene stvari i

troškova pristojbi.

ok

bude bilo bogatih

oni

htjeti da

se

razlikuju

od siromašnih a država

ne

možeobrazovati manje tegoban i sigurniji

prihod nego na tom razlikovanju.

Iz istog razloga industrija

ne

bi bila š t e ć e n a ekonomskim poret

kom koji bi bogatio financije oživljavao poljoprivredu

d t e r e ć u j u ć i

težaka i neprimje tno približavaosve imutke do

one

osrednjosti koja

tvori istinsku snagu države.75 M o g u ć e je priznajem da bi porezi

mogli pridonositi bržem smjenjivanju nekoliko moda; ali

to

uvijek

biti samo zbog toga da bi ih nadomjestile druge na kojima radnik

zaraditi a da pritom državna blagajna ništa ne izgubi.

R i j e č j u

pret

postavimo li da

je

duh vladavine u neprestanom postavljanju svih

pristojbi na bogatstva dogodit

se

jedna od dvije stvari: l i bogati

odustati od svoje suvišne potrošnje i ostati samo

na

korisnoj koja

se

okrenuti na dobit države; tada ravnoteža poreza proizvoditi

u č i n k e najboljih zakona protiv raskoši državna potrošnja nužno

se

smanjiti zajedno s potrošnjom pojedinaca a državna blagajna

e ć e

na taj n a č i n manje primati jer joj izdaci biti još manji.

Ili

bogati

niukoliko

ne

smanjuju svoju raskoš a državna blagajna ima t u




prihodu poreza resursešto ih je tražila da bi zbrinula zbiljskedržavne

potrebe. U prvom s l u č a j u državna blagajna o b o g a ć u j e se svom

potrošnjom što se više nevrši; u drugome b o g a ć u j e se i nekorisnom

potrošnjom pojedinaca.

Dodajmo svemu tome važno razlikovanje u pitanju p o l i t i č k o g

prava kojem bi [razlikovanju - op. pr.] vlade ljubomorne da sve

u č i n e same trebale posvetiti veliku pozornost. Rekao sam da osobne

pristojbe i porezi na apsolutno nužne stvari -

b u d u ć i

da izravno

napadaju pravo vlasništva i prema tome istinski temelj p o l i t i č k o g

društva uvijek uzrokuju opasne posljedice ako nisu ustanovljene

uz i z r i č i t u suglasnost naroda ili njegovih predstavnika. Nije isto s

pristojbama na stvari i j a se upotreba može zabraniti; jer tada

u d u ć i

da pojedinac nipošto nije prisiljen p l a ć a t i njegov prilog može biti

dobrovoljan tako da · o j e d i n a č n a suglasnost svakog obveznika

nadomješta p ć u suglasnost i je pretpostavlja na stanovit

a č i n .

Jer zašto bi se narod suprotstavljao svakom nametu koji pada samo

na onoga koji ga h o ć e p l a ć a t i Ć i n i mi se izvjesnim da se sve što nije

ni zakonom propisano ni protivno

o b i č a j i m a

a što vlada može

braniti može i dopust iti s p o m o ć u zakona. Primjerice ako vlada

može zabraniti upotrebu karuca _s još više razloga može nametnuti

pristojbu na karuce. Mudar i koristan n a č i n da se pokudi upotreba

ne

o b u s t a v l j a j u ć i

je. T u đ a pristojbu možemo promatrati kao vrst

globe i j i prihod n a k n a đ u j e zloupotrebu koju kažnjava.

Možda mi netko primijetiti da oni što ih Bodin naziva

o b m a n j i v a č i m a

76

to jest oni što udaraju i izmišljaju pristojbe u d u ć i

da su u klasi bogatih obmanuti ostale radi vlastitih troškova i

e ć e

preuzeti pristojbe na sebe da bi odtereti li siromašne. Ali valja

odbaciti s l i č n e ideje. Kada bi u svakoj naciji oni kojima suveren

povjerava vladanje narodima po položaju bili njihovim neprijate

ljima

ne

bi bilo potrebno istraživati što trebaju i n i t i

oni

koji vladaju

da bi ih s r e ć i l i .

O DRUŠTVENOM

UGOVORU

L

OGLED O OBLIKU

REPUBLIKE I)

p,va verzija)

Prevela

Gordana r n k o v i ć R a u n i ć



Prva knjiga

TEMELJNI POJMOVI

O DRUŠTVENOM TIJELU II)

I poglavlje

PREDMET OVOG DJEL

Toliko je slavnih autora raspravljalo o n a č e l i m a vladavine i

pravilima

r a đ a n s k o g

prava da

je e m o g u ć e

išta korisno kazati o tom

predmetu što nije

r e č e n o

Ali možda bismo se bolje složili, možda

bismo bolje i razgovjetnije opisali društveno tijelo a p o č n e m o li time

da bolje odredimo njegovu prirodu. To sam pokušao č i n i t i u ovom

spisu. Ovdje, dakle, u o p ć e nije i j e č o upravljanju tim tijelom, nego

o njegovu ustrojstvu [constitution] III). Udahnjujem mu život, ali

ne i djelovanje IV). Opisujem njegove opruge i dijelove, slažem ih

na njihova mjesta. o k r e ć e m stroj,

1

mudriji od mene upravljat

njegovim kretnjama.

II. poglavlje

O O P Ć M

DRUŠTVU LJUDSKOG ROD

V)2

Z a p o č n i m o

s istraživanjem odakle

p o t j e č e

nužnost p o l i t i č k i h

ustanova.

Ć O v j e k o v a

je

snaga VI) tako u s k l a đ e n a s njegovim prirodnim

potrebama i prvobitnim stanjem da, ako

se

to stanje imalo promijeni,

a potrebe porastu,

o m o ć

bližnjih postaje

mu

neophodnom

3,

i kada

naposljetku njegove želje obuhvate cijelu prirodu, suradnja cijeloga

ljudskog roda jedva dostaja ti da ih zadovolji. Tuko nas isti uzroci



društvenom ugovoru

č i n e

istodobno nevaljalima i robovima; p o t č i n j a v a j u VII) nas

i z o p a č u j u ć i nas; o s j e ć a j naše slabosti ne proizlazi toliko iz naše

prirode, koliko iz naše lakomosti: naše nas potrebe približavaju dok

nas strasti razdvajaju, i što više postajemo neprijatelji naših bližnjih4,

to manje možemo bez njih. Tukvesu prve veze p ć e g društva [societe

generale]; takvi su temelji te

s v e o p ć e

dobrohotnosti

5

č i j a znana

nužnost kao

da

potire

s j e ć a j

i plod koje

bi

svatko htio ubrati, a

da

ga ne mora njegovati: istovjetnost prirode6 nema nikakva utjecaja

na to,

ona

je naime isto toliko predmet razdora medu ljudima koliko

i njihova jedinstva i jednako e s t o postavlja medu njih suparništvo i

ljubomoru kao i zdravo razumijevanje i suglasnost.

Iz toga novog poretka stvari o t j e č e mnoštvo odnosa bez mjere,

bez pravila, bez postojanosti,

što

ih ljudi izmjenjuju i

p r o m i č u

neprekidno, njih stotinu u nastojanju da ih uništi, a jedan da ih

u č v r s t i ;

i kako egzistencija

o v j e k a

u prirodnom stanju ovisi o t i s u ć u

drugih odnosa što neprestano r i t j e č u , on se nikada ne može uvjeriti

da

je

isti za vrijeme dvaju trenutaka svojeg života. Mir i

r e ć a su

za

njega tek bljesak; ništa nije postojano osim bijede

7

što r o i s t j e č e iz

svih tih mijena. Kada se njegovi s j e ć a j i i ideje budu mogli z d i ć i

do

ljubavi prema redu8 i uzvišenih pojmova vrline, bit mu e m o g u ć e

pouzdano primijeniti svoja

n a č e l a

u okolnostima koje mu

ne

dopuštaju da razabire dobro od zla,

e s t i t o g

č o v j e k a od nevaljalog.

p ć e

društvo kakvo naše uzajamne potrebe mogu iznjedriti,

ne

pruža dakle

u o p ć e

djelotvornu o o ć

č o v j e k u

koji je postao bijed-

nim,

l

barem daje novu snagu samo

onome

koji

je

ima previše,

dok slabi, izgubljeni, potisnuti, pregaženi u mnoštvu,

ne

nalazi nikak-

va pribježišta gdje bi

se

sklonio, nikakva upo rišta za svoju slabost, i

stradava naposljetku kao žrtva toga varavog saveza od kojeg je

o č e k i v a o s r e ć u .

Kad se jedanput uvjerimo da medu pobudama, što navode ljude

da

se

hotimice sjedine, nema

n i č e g a što

ih doista pomiruje; da

umjesto nakane o

z a j e d n i č k o j s r e ć i ,

iz koje bi svatko mogao izvesti

svoju,

s r e ć a

jednoga i n i

n e s r e ć u

drugoga; kad naposljetku uvidimo

da se umjesto

z a j e d n i č k e

težnje

o p ć e m

dobru, ljudi m e đ u s o b n o

približavaju samo stoga

što

se svi udaljavaju od njega;

t a k o đ e r

valja

osjetiti da,

ako

bi takvo stanje moglo opstati,

ono

bi bilo izvorom

ljudskih zlodjela i bijede i u njemu bi svatko gledao samo svoj interes,

9

društvenom ugovoru

Blagi glas prirode za nas tako više nije nepogrešiv v o d i č a

nezavisnost koju nam

je

priroda dala, više nije poželjno stanje; mir

i nevinost zauvijek su nam izmakli pr ije no što smo okusili njihove

s~~sti ~ e p r m i j e ć e n

od tupih ljudi starih vremena, izmakao pros-

V I J e ć e m m lJuduna poznijih vremena,

sretan

život zlatnoga doba

bijaše_ svagda stanje nepoznat o ljudskoj rasi, jer ga nije prepoznala

kada Je mogla u njemu uživati, ili ga

je

izgubila kada ga

je

mogla

doživjeti.

Štoviše, ida su se ta savršena nezavisnost i sloboda bez pravila

zadržale zajedno s drevnom e v i n o š ć u , imale bi

bitnu

manu, štetnu

po napredak naših a j o d l i č n i j i h osobina, a to je pomanjkanje pove-

zanosti medu dijelovima što č i n e cjelinu. emlja bi bila

puna

ljudi

medu kojima ne bi bilo gotovo nikakva

u o b r a ć a n j a l O ;

imali bismo

nekoliko dodirnih t o č a k a a nijedna nas od njih

ne

bi sjedinjavala;

svatko bi medu drugima ostajao usamljen, svatko bi mislio samo na

seb~; n~š

~e

razum

ne

bi umio razviti, živjeli bismo

ne

s j e ć a j u ć i

ništa,

um1rah bismo ne proživjevši, č i t a v a bi se naša s r e ć a zasnivala na

nepoznavanju vlastite bijede; ne bi bilo ni dobrote u našim srcima ni

ć u ~ o r ~ d a

u naši~ d~elima

11

, i nikada ne bismo iskusili najdivniji

O S J e ć a J

duše, a to Je ljubav prema vrlini.

Izvjesno je da izraz lju ski ro pruža

duhu

samo puku kolektiv-

nu

ideju koja ne pretpostavlja µikakvo zbiljsko jedinstvo medu

individuumima

što

ga

a č i n j a v a j u .

Pristanemo li na tu pretpostavku,

upotpunimo je; zamislimo ljudski rod kao moralnu osobu,

12 što uz

o s j e ć a j

z a j e d n i č k e

egzistencije koji joj daje individualnost i

č i n i

je

njom samom, ima i

v e o p ć e g p o k r e t a č a

što

o m i č e

svaki dio prema

svrsi koja

je

p ć a i odnosi

se

na cjelinu. Zamislimo da taj

z a j e d n i č k i

o s j e ć a j

jest s j e ć a j

č o v j e č n o s t i

i da je prirodni zakon djelatno

a č e l o

~itavog stroja. Promotrimo zatim

što r o i s t j e č e

iz utemeljenja

jeka u

odnosu

s bližnjima; i, posve suprotno

onome što

smo pretpos-

tavljali, shvatit e m o da napredak društva guši č o v j e č n o s t u srcima,

b u d e ć i

osobni interes, i da se pojmovi prirodnog zakona,

što

bi ga

radije trebalo nazivati zakonom uma,

p o č i n j u

razvijati tek kada

prethodni razvoj strasti č i n i n e m o ć n i m a sva njegova pravila.13 Tuko

u v i đ a m o

da

tobožnji društveni sporazum

nametnut od prirode

nije

drugo doli prava tlapnja

jer

su

njegovi uvjeti još uvijek neznani l



društvenom ugovoru·

od njega; nitko to e ć e p o r e ć i . 2 0 Ali gdje

je

o v j e k koji se tako može

odvojiti

od

sebe samog i ako je briga za samoodržanjem prva

zapovijed prirode, može l

ga

se siliti da tako promatra vrstu u o p ć e

(X) da sebi samome n a m e ć e dužnosti povezanost kojih sa svojom

p o j e d i n a č n o m naravi u o p ć e ne vidi? Nisu li prethodne primjedbe i

dalje održive, i

ne

preostaje li još da se vidi kako njegov osobni interes

traži da

se

podvrgne

p ć o j

volji?

Osim toga, kako

je m i j e ć e

takvog o p ć a v a n j a svojih ideja jedna

od najtežih i najkasnijih djelatnosti ljudskog razuma,21

o ć e

l

b i č a n

puk ikada o ć i na taj n a č i n promisliti pravila svojeg vladanja, i kada

bude potrebno

za

savjet upitati

p ć u

volju u pogledu p o j e d i n a č n o g

č i n a koliko li se puta zbiti č o v j e k u dobrih namjera da se prevari

u pravilu ili njegovoj primjeni i da slijedi tek svoju sklonost

i s l e ć i

da se pokorava zakonu? Sto on, dakle, u č i n i t i da se zaštiti

od

pogreške? H o ć e li slušati unutrašnji glas? Ali taj

je

glas, kažu,

oblikovan prema navici

r a s u đ i v a n j a

i

o s j e ć a n j a

u okrilju društva i

prema njegovim zakonima, pa dakle ne

može poslužiti da ih uspos

tavi, a osim toga trebalo bi da se u njegovu srcu ne razbukta nijedna

od strasti š to govore glasnije

od

savjesti, zaglušuju njezin sramežljiv

glas i navode filozofe da ustvrde kako taj glas ne postoji. o ć e li

on

savjet potražiti u n a č e l i m a pisanog prava, društvenim djelovanjima

svih naroda, prešutnim sporazumima samih neprijatelja ljudskog

roda?22 Prva se p o t e š k o ć a svagda ponavlja i jedino iz društvenog

poretka, što je medu nama uspostavljen, crpimo zamisli o onome

kojeg zamišljamo. Stvaramo predodžbu o o p ć e m društvu na osnovi

naših

p o j e d i n a č n i h

društava, ustanove malih republika navode nas

da snivamo o velikoj i

p o č i n j e m o

u pravom smislu r i j e č i postajati

ljudima tek pošto smo bili

g r a đ a n i m a .

Odatle se vidi što valja

misliti o tobožnjim kozmopolitima koji se hvale, d o k a z u j u ć i svoju

ljubav prema domovini, ljubavlju prema ljudskom rodu, da vole i t a v

svijet kako bi imali prava

ne

voljet i nikoga.23

Ono što nam

a s u đ i v a n j e

u tom pogledu dokazuje, savršeno se

p o t v r đ u j e č i n j e n i c a m a i posegnemo li imalo u daleku prošlost, lako

ć e m o

uvidjeti da

su

se zdravi nazori o prirodnom pravu i

o p ć e m

bratstvu svih ljudi pojavili

p r i l i č n o

kasno i da

su

se tako polagano

pronosili svijetom te ih je jedino r š ć a n s t v o dovoljno o p ć i l a . Još u

samim Justinijanovim zakonima nalazimo kako

je

drevno nasilje bilo

društvenom ugovoru

neprijateljima, prema svima koji nisu bili podanici carstva; tako

da humanost Rimljana nije dopirala dalje od njihove vladavine.

Doista, dugo se vjerovalo, kao što p r i m j e ć u j e Grotius,24 da

je

dopušteno krasti, l j a č k a t i zlostavljati strance i osobito barbare dok

h se ~e po~o~i i ~e por~bi. O_datle proizlazi da se neznance pitalo

Jesu h

ra~boJ~1c1

ili gusan,

što

1h

nije sablažnjavalo;

jer

ta zanimanja

u o p ć e

nisu blla _sram~tna,

~ ~ ć

su se smatrala č a s n i m a . Prvi heroji

poput Herkula 1

TuzeJa kOJI

su ratovali s razbojnicima sami nisu

propuštali

č i n i t i

razbojstva i Grci su č e s t o nazivali mirovnim

u~ovo~i_ma

one ~to ~u ~e uspost_avljal medu narodima koji u o p ć e

msu bih

a r a ć e m .

R 1 J e č 1 stranac 1 nepnjatelj dugo su bile s t o z n a č n e

u

_mnogih

drevnih _aroda, č a k i Rimljana:

Hostis enim

kazuje

c_i~ron,*

2

°

ud ma1ores nostros du:~batur quem nunc peregrinum

dlclmus.

. Hobbesova pogreška mJe dakle u tome što je ustanovio

ratno stanJe medu nezavisnim ljudima koji su postali društvenima

~ e ć

u tome

što je

pretpostavio da

je to

stanje prirodno ljudskoj vrsti'.

1smatrao ga uzrokom poroka dok

je

ono zapravo njihova posljedica.

Ali premda

u o p ć e

ne postoji prirodno i o p ć e društvo i z m e đ u

ljudi,premda ljudi postaju nesretni i nevaljali o s t a j u ć i društvenima,

premda zakoni pravde i jednakosti nisu ništa zaone koji žive istodob

no

u

slobo?i prirodnog stanja i

o t č i n j e n i

su potrebama društvenog

stanJa - mmalo nismo skloni misli tida za nas nema ni vrline ni

r e ć e

i da

na~

j~ nebo bez o m o ć i prepustilo z o p a č i v a n j u vrste; nastojm~

nap~ot1v

1z

zla ~~mog

i z l u č i t i

lijek koji ga mora

z l i j e č i t i .

Ispravimo

novu~ u~r~ženJima, ~ko

se

može, nedostatke

p ć e g

udruženja. Neka

naš silov1tI sugovormk26 sam prosudi o uspješnosti. Pokažimo mu

kak? _usavr~eno_ u m i j e ć e ispravlja štete koje

je

p o č e t n o u m i j e ć e

p o č 1 ~ I l o pnrod1: pokažimo mu svu bijedu stanja što ga je držao

sretmm,svu pogrešnost a s u đ i v a n j a što ga je držao pouzdanim. Neka

u najboljem ustrojstvu stvari sagleda nagradu za dobra i kaznu za

loša djela_ e ljupki sklad pravde i

s r e ć e .

Prosvijetlimo njegov um

novom

s v J e t l o š ć u

rasplamsajmo njegovo srce novim

o s j e ć a j i m a

i

n ~ ~ a - ~ a u č i u m n o g o s t r u č a v a t i svoje

b i ć e

i svoju s r e ć u d i j e l e ć i i s

bhznJ1ma. ko me moj žar ne zasljepljuje u toj nakani, nemojmo

u o p ć e

sumnjati

da

se taj neprijatelj ljudskog roda, snažne duše i

p r a v i č n a č u v s t v a naposljetku d r e ć i svoje mržnje zajedno sa svojim



društvenom ugovoru

zabludama, da ga um što ga je zabludivao povratiti

o v j e k o l j u b l j u

da

n a u č i t i

svome prividnom interesu pretpostavljati spoznati

interes; da postati dobar, krepostan, t a n k o ć u t a n i naposljetku

recimo sve, da od surova razbojnika, kakvim je želio biti, postati

n j č v r š ć i m osloncem dobro uredenog društva.

III. poglavlje

O TEMELJNOM SPORAZUMU27

č o v j e k se

rada slobodnim, a posvuda

je m e đ u t i m

u okovima.

Onaj koji se smatra gospodarem drugih, ipak

je

rob više nego oni.

Kako

je

nastupila ta promjena? O tome

ne

znamo ništa. Što bi

je

moglo

u č i n i t i

legitimnom? Držim

da

nije

n e m o g u ć e

odgovoriti na

to pitanje. Da se obazirem samo na silu, kao što to

i n e

drugi, rekao

bih: sve dok je narod pr imoran da se pokorava i pokorava se, dobro

č i n i ; č i m

uzmogne zbaciti jaram i zbaci ga,

č i n i

još bolje;

jer

nanovo

s t j e č u ć i slobodu istim pravom kojim mu je ona oduzeta,

on

l ima

valjane razloge da je ponovo zadobije,

l

mu je sloboda neosnovano

oduzeta. Ali društveni poredak

je

sveto pravo koje je temelj svim

ostalim pravima;

m e đ u t i m

podrijetlo tog prava nije u prirodi,

je

ono utemeljeno konvencijom. Valja saznati koja

je to

konvencija i

kako

je

mogla nastati (XI).

Ć i m potrebe o v j e k a nadidu njegove sposobnosti, a predm~ti se

njegovih želja prošire i

u m n o g o s t r u č e č o v j e k

može birati

i z m e đ u

toga da ostane

v j e č n o

nesretan

l

da nastoji postati novim

bi~m

koje bi imalo snage što je u sebi samome više ne nalazi.

8

Cim

prepreke što smetaju našem samoodržanju prevagnu svojom otpor-

n o š ć u

nad snagom kojom se svaki pojedinac može koristiti da ih

pobijedi, prvotna se stanje više

ne

može održati i ljudski

bi

rod

propao da svojim

u m i j e ć e m

nije pritekao u p o m o ć prirodi.

29

Ali

kako

o v j e k

ne

može stvoriti nove snage, samo ujediniti i upraviti

p o s t o j e ć e jedinimu je a č i n samoodržanja da okupljanjem oblikuje

zbir snaga koje bi mogle prevladati opiranje, da ih samo jednim

društvenom ugovoru

prema jednom predmetu.

To

je temeljni problem rješenje kojega

daje30 ustanovljenje države.

Ako

dakle saberemo te uvjete i uklonimo iz društvenog spora-

z~m~ ono što nije njegova bit, otkrit

e m o

da se

on

svodi

na

l j e d e ć e

~ 1 J e č 1 »Svatko

od

nas ujedinjuje svoju volju, svoja dobra, svoju snagu

1osobu pod upravu

p ć e

volje, i svi kao tijelo svakog l a n a primamo

kao

n e o t u đ i v

dio cjeline31.«

. U tre~ut~u, umjesto p o j e d i n a č n e osobe svakog

u g o v a r a č a ,

taj

udruž1vanJa sn:'ara moralno i kolektivno tijelo, sastavljena od

tol_1ko

č l a n o v a

kohko skupština ima glasova, kojem


ja

daJe

or~al~~

je_dinstv?, život i volju.

Tu

javna osoba, koja tako

na~taJ~ SJed~nJenJe~ svih drugih,

o b i č n o

se naziva

p o l i t i č k o

tijelo

koJ~ nJegov1 l a n o : 1 zovu država kada je pasiyno, suveren kada je

aktivno, moc kada Je

u s p o r e đ u j u

sa s l i č n i m a . Sto

se

samih

č l a n o v a

t i č e .

o~i ~e


zovu

narod p o j e d i n a č n o

kao l a n o v i grada

l

sud1omc1

suverene vlasti [autorite]

g r a đ a n i ,

a

pod nici

p o d r e đ e n i

državnim zak_on~m_a. Ali ti izrazi, koji se rijetko rab e posve precizno,

č e s t o

se zamJenJuJu, i dostatno je da ih se zna razlikovati kada to

smisao rasprave zahtijeva.32

33

Iz

tog d r e đ e n j a vidimo da sklapanja prvobitnog saveza34

po?ra~umijeva uzajamnu obavezu

i z m e đ u

javne osobe [public] i

po edmaca te da se svaki individuum s k l a p a j u ć i ugovor, da tako

kazemo, sa samim sobom, obavezuje u dvostrukom odnosu, i to kao

č l a n suverena prema pojedincima i kao l a n države prema suverenu.

Ali valja primijetiti da se ovdje

ne

može primijeniti

n a č e l o

gradans~og prava prema kojemu nitko nije dužan spram obaveza

pre~~et1h pre~a

~a?1?.1?

sebi; j_er je velika razlika obavezati se prema

sebi 1

pre~a

CJehm smo d10.

1reba a k o đ e r

primijetiti da javna

odl~ka kola.~ožeobavezati sve podanike premasuverenu (XII) zbog

?vaJu

r a z h č 1 t 1 h

odnosa u kojima se svakoga

od

njih

o č a v a , ne

može

iz suprotnog razloga obavezati suverena prema samom sebi i da je,

shodno tome, protivno prirodi p o l i t i č k o g tijela da suveren sebi

nametne?kon koji ne bi mogao prekršit i. Kako je suverena

o g u ć e

ra~m~tratI u -~amo jednom i istom odnosu, on je dakle u položaju

poJedmca

kOJt

ugovara sa samim sobom. Odatle vidimo da nema

ni

može biti nikakve vrste temeljnog zakona obaveznog za narodno

tijelo, što

ne

n a č i da se to tijelo

ne

može veoma dobro obavezati



društvenom ugovoru

jer u pogledu inozemstva

ono

postaje jednostavno b i ć e l in-

dividuum.

Č i m se to mnoštvo tako sjedini u

jedno

tijelo, n e ć e biti o g u ć e

povrijediti ijednog od njegovih

č l a n o v a

a d se

ne

n p dne tijelo u

jednome dijelu njegove egzistencije, a

još

manje povr ijediti tijelo a

d

l a n o v i

to ne osjete;

jer

osim

a j e d n i č k o g

života koji je posrijedi,

svi

t a k o đ e r

opasnosti izlažu i dio sebe samih kojim suveren zapravo

nije raspolagao i u kojem u sigurnosti uživaju s mo pod javnom

zaštitom. Tuko dužnost i interes podjednako obavezuju obje ugovor-

ne strane na uzajamno pomaganje; i iste osobe moraju nasto jati da

u tome dvostrukom odnosu povežu sve probitke koji o njemu ovise.

Ali valja u č i n i t i nekoliko razlikovanja u pogledu toga d suveren,

oblikovan

s k l j u č i v o

od u njemu sadržanih pojedinaca, nikada

nem

interes suprot n njihovom, i prema tomesuverenoj

o ć i

nikada e ć e

biti potrebno a m č i t i svojim podanicima, jer je e m o g u ć e d bi tijelo

ikada željelo nauditi svojim č l a n o v i m a . Nije isti odnos podanika

prem

suverenu, kojemu,

u n a t o č z a j e d n i č k o m

interesu, ništa

ne

bi

j a m č i l o

za njihove obaveze ko ne n de

a č i n a

d se uvjeri u njihovu

odanost. Doista svaki individuum može kao č o v j e k imati pojedi-

n a č n u volju suprotnu l a z l i č i t u od

p ć e

volje koju ima k o r a đ a

nin. Njegova apsolutna i nezavisna egzistencija može ga navesti

d

ono što duguje a j e d n i č k o j stvari sm tr neopravdanim doprinosom

gubitak kojega bi manje naudio drugima nego što bi p l a ć a n j e bilo

tegobno njemu; i r o m a t r a j u ć i moralnu osobu koja a č i n j a v a državu

kao imaginarno

i ć e

jeron nije o v j e k on bi uživao prava r a đ a n i n a

ne

e l e ć i

ispunjavati dužnosti podanika: napredovanje te nepravde

doskora bi uzrokovalo

prop st

o l i t i č k o g

tijela.

Kako dakle društveni ugovor ne bi bio uzaludna zbirka propisa,

potrebno je d neovisno o suglasnosti pojedinaca suveren

im

neko-

liko jamstava za njihovu obaveznost spr m z a j e d n i č k e stvari. Za-

kletva je o b i č n o prvo od tih jamstava; ali kako je

on

i z v u č e n a iz

posve r u k č i j e g reda stvari i svatko prem svojim unutrašn jim

a č e -

. lima r e i n a č u j e dužnosti koje mu

on

a m e ć e malo se

n

nju a č u n a

u

o l i t i č k i m

institucijama,te

one

s pravom daju prvenstvo zbiljskijim

jamstvima koja se

z v l a č e

iz same stvari.35 Tuko temeljni sporazum

prešutno sadrži obavezu koja jedina može dati snagu svima drugima

da svakoga tko

se

odbije pokoriti p ć o j volji

n

to prisiliti

i t a v o

tijelo. Ali ovdje je važno dobro se prisjetiti kako je navlastiti i

društvenom ugovoru

razlikovni karakter tog sporazuma d ga narod ugovara jedino sa

samim sobom, to jest, narod u tijelu, kao suveren, s pojedincima koji

ga a č i n j a v a j u kao podanici: uvjet

je to

koji

i n i

svu umješnost i rad

p o l i t i č k o g stroja i koji jedini i n i legitimnima, razumnima i bezopas-

nima obaveze koje bi, d njega nema, bile apsurdne, tiranske i

podložne ogromnim zlouporabama.

36Tuj

prijelaz iz prirodnog stanja u društveno stvara u

č o v j e k u

vrlo n a č a j n u promjenu,

a m j e n j u j u ć i

u njegovu ponašanju instinkt

p r a v e d n o š ć u i

p r i d a j u ć i njegovim djelovanjima moralne odnose što

ih oni prije nisu sadržavali. Jedino tada glas dužnosti zamjenjuje

f i z i č k e poticaje, a pravo prohtjeve, i

o v j e k

koji se

do

tada obazirao

jedino n sebe samog biva prisiljen djelovati prema drugim a č e l i m a

i konzultirati um radije negoli slušati sklonosti. Ali, premda se u tom

stanju lišava mnogih prednos ti koje duguje prirodi, on ih nadokna-

đ u j e veoma velikim prednostima, njegove

se

sposobnosti vježbaju i

razvijaju, ideje mu se rasprostiru, s j e ć a j i oplemenjuju, i njegova se

č i t a v a

duša uzdiže

do te

mjere da kada ga zlouporabe tog novog stanja

ne

bi č e s t o srozavale

č a k

i niže od onoga iz kojeg je izašao,

on bi

trebao neprestano blagoslivljatisretni koji ga

je

zasvagda iz njega

izvukao, te od glupe i

o g r a n i č e n e

životinje stvorio razumno b i ć e i

č o v j e k a .

Svedimo tu nedoumicu n izraze jednostavne za s p o r e đ i v a n j e .

Društvenim ugovorom

o v j e k

gubi svoju prirodnu slobodu i neogra-

n i č e n o pravo n sve

što

mu je prijeko potrebno, a s t j e č e g r a đ a n s k u

slobodu i vlasništvo nad svime što posjeduje. Kako

se

ne bismo

prevarili u procjenama, valja dobro razlikovati

prirodnu

slobodu

koja

je

o g r a n i č e n a

samo snagom pojedinca

od g r a đ a n s k e

slobode

o g r a n i č e n e

o p ć o m voljom, te posjedovanje koje je samo posljedica

sile ili prava prvog posjednika XIII) od vlasništva koje može biti

utemeljeno samo n pravnoj osnovi.37

O STVARNOM VLASNIŠTVU38

U trenutku kada se zajednica obrazuje, svaki joj se njezin

č l a n

daje takav kakav

r e n u t a č n o

jest, sa svim svojim snagama, dio kojih

su i dobra koja posjeduje. Tim č i n o m posjed ne mijenja prirodu



O društvenom ugovoru

prelazeći u druge ruke, i ne postaje vlasništvo u rukama suverena.Ali kako su snage države neusporedivo veće od snaga svakog pojedin-ca, javni je posjed u biti također postojaniji neopoziviji, ali ne ilegitimniji, barem ne u odnosu na strance. Naime, država je u odnosuna svoje članove gospodar svih njihovih dobara, prema zakonskojkonvenciji koja je najsvetije pravo što ga ljdi poznaju Ali u odnosu

na druge države ona je to samo prema pravu pvog posjednika, kojeima od pojedinaca, a to je pravo manje apsurdn i manje mrsko odprava osvajača, ali se ipak pomnijim istraživanjem pokazuje podjednako nelegitimnim

Eto kako zemlje združenih i susjednih pojedinaca postaju javniteritorij i kako se pravo suverenosti proširuje s podanika na zemljištekoje oni posjeduju, te postaje istodobno stvano i osobno, što posjednike dovodi u još veću ovisnost, a same njihove snage čini jamstvom njihove odanosti. prednost izgleda nisu spoznali stari

vladari koji su se, čini se, više smatrali poglavarima ljudi negoligospodarima zemlje ko su se nazivali kraljevima Perzijanaca,Skita, Makedonaca; naši se spretnije nazivaju kaljevima Francuske,Španjolske, Engleske. Vladajući tako područjem, doista su sigurnida vladaju i njegovim stanovnicima

Izvrsno e u tom otuđenju to što prihvaćajući dobra pojedinacazajednica im ih ne od uzima, već im naprotiv samo osigurava da njimalegitimno raspolažu, mijenja nasilno prisvajanje u istinsko pravo, aposjedovanje u vlasništvo Kako dakle njihovo pravo poštuju svi

članovi države i svim ga snagama čuvaju od inozemstva, ustupanjemprobitačnim za zajednicu, a pogotovo za njih same oni su, da takokažemo, stekli sve što su dali. je zagonetka koja se lako objašnjavarazlikovanjem prava koja suveren i vlasnik imaju na istom zemljištu[fond.

Može se također dogoditi da se ljudi počnu udruživati prijenegoli išta posjeduju, i da potom, prisvajajući područje dovoljno zasve, zajednički ga posjeduju, ili ga međusobno podijele, bilo ravnopravno, bilo u određenim omjerima koje uvrđuje suveren Ali na

bilo koji način da se ostvari to stjecanje, pravo koje svaki pojedinacima na vlastito dobro svagda je podređeno pravu koje zajednica imana sve Bez toga ne bi bilo ni čvrstoće u društenoj vezi, ni zbiljske

i š j ti

O drš t venom govoru

Završit ću ovo poglavlje napomenom (XIV) koja bi trebalaposlužiti kao temelj čitavom društveno sistemu Umjesto da uništava priro�nu jednakost, temeljni sporazum naprotiv zamjenjujemoralnom I zakonskom jednakošću ono što je priroda mogla unijetifizičke nejednakosti medu ljude, i premda po prirodi ljudi mogu bitinejednaki u snazi ili duhu, svi postaju jednaki konvencijom i pravno.

poglavlje

ČEMU SE SASTOJI SUVERENOSTI ŠTO JE ČIN NEOTĐVOM (V)39

Postoji, dake, u državi zajednička snaga koja je održava i opća

volja koja upravlja tom snagom, a primjena jedne na drugu činisuverenost Odatle vidimo da je suveren po svojoj prirodi samomoralna osoba koja ima tek apstraktnu i kolektivnu egzistenciju, daideja koju pridajemo toj riječi ne može biti jednaka ideji običnogind vduuma, ali kako je to jedna od najvažnijih tvrdnji na područjupot1čkog prava, nastojat ćemo ju bolje osvijetliti

Držim da mogu postaviti neprijepornu maksimu da jedino opća volja može upravljati snage države prema svrsi njezina ustanovljenja,a to je zajedničko dobro jer ako je oporba pojedinačnih interesa

učinila nužnim uspostavljanje građanskih društava, sklad tih istihinteresa učinio ga je mogućim. Ono što je zajedničko različitimnteresma tvori društvenu vezu, te da nema neke točke u kojoj se sviteres slažu, društvo ne bi moglo postojati. No kako volja svagdateži dobru bića koje hoće, i kako je predmet pojedinačne volje svagdaprivatni interes, a predmet opće volje zajednički interes, proizlazi daova potonja jest ili mora biti jedini istinski pokretač društvenog tijela

Slažem se da je moguće posumnjati može li se neka pojedinačna volja u svemu slagati s općom voljom, i prema tome, uz pretpostavkuda takva pojedinačna volja postoji, možemo li joj bez poteškoća

poveriti čitavo upravljanje javnim snagama; ali ne preduhitrujućirješenja tog problema koja ću navesti kasnije, svtko odsada mora vidjeti da je pojedinačna volja umjesto opće volje suvišno sredstvok d kl d š k d lj M



društvenom ugovoru

t a k o đ e r vidjeti da je takva pretpostavka apsurdna i n e m o g u ć a zbog

same prirode stvari; jer privatni interes svagda teži povlasticama, a

javni interes jednakosti.

štoviše, kada bismo na trenutak pronašli sklad dviju volja, ne

bismo nikada mogli biti sigurni da taj sklad potrajati još u sljede

ć e m trenutku i da nikada n e ć e uroditi oporbom medu njima. Red

ljudskih stvari podložan

je

tolikim revolucija~a, i

n a č i n i

miš~je~ja

kao i n a č i n i bivstvovanja mijenjaju se s tohko

l a k o ć e

da

b1

bilo

nepromišljeno tvrditi kako

e m o

sutra htjeti ono š~o

h ? ć e m o

d~nas,

i ako je

p ć a

volja manje podložna toj nestalnos_I, mšta

od

nj~ ne

može zakloniti p o j e d i n a č n u volju. Dakle, makar je društveno t1JelO

jednom moglo kazati da sada

h o ć e

sve što

o ć e

~eki č o v j e k ~ n~kada

n e ć e

m o ć i r e ć i g o v o r e ć i

o istom č o v j e k u da OŠ sutra htjeti ono

što on

o ć e .

Ali

p ć a

volja koja mora upravljati državom ne pripada

prošlom vremenu,

v e ć

sadašnjem trenutku, i istinsk? je ~voj~tvo

suverenosti da u njoj svagda postoji sklad vremena, m1esta 1

č m k a

i z m e đ u

upravljanja

p ć e

volje i upotrebe javne sile, a

na

taj sklad ne

možemo više

r a č u n a t i č i m

neka druga volja, ma kakva ona bila,

raspolaže tom silom. Istina je da u

dob_ro u r e đ e n o j

dr~avi sva~da

možemo utvrditi trajanje nekog

i n a

volje naroda, za vn1eme koJeg

narod

e ć e

uništiti svoj volje suprotnim

i n o m ;

no svagda uslijed

sadašnje i prešutne suglasnosti, prethodni č i n može i dalje ?it~

djelotvoran. U nastavku40

e m o

vidjeti koji su prijeko potrebm

uv1et1

da bi se ta suglasnost pretpostavljala.

Kao što je u ustrojstvu

o v j e k a

djelovanje duše na tijelo ponor

za filozofiju, tako je i djelovanje

o p ć e

volje na ja~~ silu p~mor

politiku u ustrojstvu države. Tu su se svi zakonodavci

1zgub1h

_Izlo~1~

u nastavku najbolje n a č i n e koji su se u tu svrhu upotrebljavah 1

uzdat se da ih procjenjujem razumom tek utoliko ukoliko to bude

potkrijepljeno iskustvom. XVI) Ako su htjeti i

u č i n i t _ i

ista stv~r-~

svako slobodno

i ć e

i ako je volja tog i ć a

t o č n o

razm1erna

k o h č 1 m

snaga koje ono rabi da bi je ostvarilo, č i t o je da bi država, u svemu

gdje

ona

ne nadmašuje javnu

m o ć

svagda odano izvršavala

sv~

što

suveren

h o ć e

i kako h o ć e samo da je volja tako jednostavan a

djelo tako izravna posljedica te iste volje u g r a đ a n s k o m tijelu kao

što je

to

u ljudskom tijelu.

Ali i kada bi povezanost o kojoj govorim bila uspostavljena

tako dobro kako može biti, sve e š k o ć e

ne

bi bile otklonjene.Ljudska

društvenom ugovoru

djela, svagda manje savršena od djela prirode, nikada

ne

idu izravno

prema svojoj svrsi. U politici kao ni u mehanici

ne

možemo i z b j e ć i

da djelujemo slabije l sporije, i da gubimo snagu ili vrijeme. O p ć a

volja je rijetko volja svih, i javna sila je svagda manja od zbira

p o j e d i n a č n i h

sila; tako da u oprugama .države postoji ekvivalent

trenju strojeva, što ga treba znati svesti

na

najmanju o u ć u mjeru,

i što ga treba barem

i z r a č u n a t i

i izvesti unaprijed iz cjelokupne sile

kako bi se o č n o uskladila sredstva koja

se

upotrebljavaju sa svrhom

koju valja o s t i ć i . Ali ne l a z e ć i u teška istraživanja koja i n e znanost

zakonodavca, dovršimo

o d r e đ e n j e

ideje

r a đ a n s k o g a

stanja.

V

poglavlje

POGREŠNI

POJMOVI O

RUŠTVENOJ

VEZI41

Postoji

t i s u ć u n a č i n a

da se okupi ljude, ali samo jedan da

ih

se

sjedini. Stoga u ovom djelu izlažem samo jednu metodu obrazovanja

p o l i t i č k i h

društava, premda u mnoštvu agregacija koje danas postoje

pod tim imenom nema možda ni dvije koje su nastale na isti n a č i n

a niti jedna koja

je

nastala na

n a č i n

koji

ja

ustanovljujem.

No ja

tragam za pravom i umom i

ne

raspravljam o i n j e n i c a m a Potražimo

u tim pravilima kakve sudove moramo donijeti o drugim

n a č i n i m a

g r a đ a n s k o g

udruživanja, takvima kakve pretpostavl ja

v e ć i n a

naših

pisaca.

1

Lako je uvidjeti veze koje mogu sjediniti obitelj i bez muke se

razumije da prirodni autoritet oca obitelji nad njegovom djecom

dopire č a k dalje od njihove

n e m o ć i

i potrebe te da mu se oni

nastavljaju pokoravati

i n e ć i

naposljetku iz navike i zahvalnosti

ono

što su isprva i n i l i iz nužde. Ali nema ni razloga ni temelja da nakon

smrti oca jedno od njegove djece nasilno prisvoji od svoje

b r a ć e

približno njegovih godina, i

od

u đ i n a c a vlast koju je otac imao

nad svima. Naime, u tome novom redu istodobno nedos taju prirodna

prava dobi, snage i

č i n s k e

nježnosti

te

dužnosti sinovske zahvalno

sti; i b r a ć a su glupava ili

i z o p a č e n a

p o t č i n e li svoju djecu jarmu

č o v j e k a

koji bi prema prirodnom zakonumorao dati svako prvenstvo




svojoj djeci. U tomeviše ne vidimo veze što sjedinjuju o đ u i

l a n o v e .

Snaga djeluje samostalno i priroda više

ne

kazuje ništa.

Zaustavimo se

n

trenutak na toj usporedbi što je s h i ć e n o č i n e

toliki autori.42 Prvo,43 kada bi i z m e đ u države i obitelji bilo toliko

s l i č n o s t i

kao što oni drže, ne bi stoga slijedilo da pravila upravljanja

svojstvena jednom

od

tih dvaju društava odgovaraju drugome.

u

se

društva odviše razlikuju po e l i č i n i a da bi se njima moglo upravljati

na istovjetan n a č i n , i svagda postojati prevelika razlika i z m e đ u

k u ć n e vladavine gdje otac sve vidi sam, i g r a đ a n s k e vladavine, gdje

v o đ a

skoro sve vidi

o č i m a

drugoga. Kako bi stvari u tom pogledu

postale jednake, trebalo bi da darovitosti, snaga i sve sposobnosti

oca rastu razmjerno v e l i č i n i obitelji, i da se duša m o ć n o g vladara

odnosi prema duši o b i č n o g č o v j e k a kao što se v e l i č i n a njegovog

carstva odnosi prema baštini pojedinca.

Ali kako bi vladavina državom mogla nalikovati vladavini obite

lju i j i

je

princip tako r a z l i č i t ? B u d u ć i da

je

otac i z i č k i j a č i od svoje

djece sve dok im je njegova o m o ć prijeko potrebna, č i n s k a se vlast

s pravom smatra postavljenom od prirode. U velikoj obitelji i j i su

svi

č l a n o v i

prirodno jednaki,

p o l i t i č k i

autoritet,

č i s t o

arbitraran u

pogledu njegova ustanovljenja, može biti utemeljen samo na kon

vencijama, a magist rat može upravljati g r a đ a n i m a samo na temelju

zakona. Prirodni s j e ć a j i

n a m e ć u

ocu njegove dužnosti, n a č i n koji

mu rijetko dopušta da ne posluša. o đ e u o p ć e nemaju l i č n a pravila

i stvarno su obavezni prema narodu samo u onome što su mu b e ć a l i

u č i n i t i

i

č i j e

izvršenje narod ima pravo zahtijevati. Druga

je

još

važnija razlika u tome što djeca imaju samo ono što dobiju od oca,

p je stoga o č i t o da njemu pripadaju l

od

njega p o t j e č u sva prava

vlasništva; potpuno je suprotno u velikoj obitelji, gdjeje

p ć a

uprava

osnovana samo da bi osigurala p o j e d i n a č n o vlasništvo, koje joj

prethodi. Glavna svrha poslova

i t a v e k u ć e

je

č u v a n j e

i

o v e ć a n j e

o č e v i n e , kako bi

je

otac mogao jednoga dana podijeliti medu djecom

ne

s i r o m a š u j u ć i

ih, dok bogatstvo XVII) vladara ne samo da ništa

ne dodaje blagostanju pojedinaca, ih gotovo uvijek-stoji mira i

izobilja. Naposljetku, mala je obitelj p r e d o d r e đ e n a da

se

ugasi i

raspadne jednoga dana u više drugih

s l i č n i h

obitelji; no, velika je

obitelj stvorena da svagda traje u istom stanju, a mala se treba


o č u v a t i

se,

v e ć

se može dokazati da joj

je

svako p o v e ć a n j e više

štetno negoli korisno.

Iz više razloga koji p r o i s t j e č u iz prirode stvari, otac mora zapo

vijedati u obitelji. Prvo, autoritet oca i majke ne treba biti jednak;

v e ć vladavina treba biti jedna, i pri podijeljenim mišljenjima treba

postojati a d m o ć n i j i glas koji d l u č u j e . Drugo, ma kako neznatnima

htjeli smatrati osobite ženske nezgode, b u d u ć i da su

one

svagda za

ženu razdoblje neaktivnosti, to je dovoljan razlog da je se s k l j u č i iz

tog prvenstva: jer kada je ravnoteža savršena, nešto neznatno je

dostatno da jedna strana prevagne.44 Osim toga, muž mora nadzirati

ponašanje svoje žene jer

je

za njega važno d djeca, koju je r i n u đ e n

priznavati kao svoju, ne pripadaju drugome. žen koja se nema

e g a

s l i č n o g bojati nema jednako pravo prema mužu. I t e ć e , djeca moraju

slušati oca, isprva iz nužde, potom iz zahvalnosti; poš to su

polovicu

svog života od njega dobivali sve što im

je

potrebno za život, moraju

drugu polovicu života posvetiti skrbi za njegove potrebe. ć e t v r t o

što se posluge t i č e , oni mu a k o đ e r duguju svoje usluge u zamjenu

za to što ih on uzdržava; r i d r ž a v a j u ć i pravo d raskinu pogodbu

im

on

prestane odgovarati.

U o p ć e ne

govorim o ropstvu, jer je ono

protivno prirodi i ništa ga ne može odobriti.

Ništa od toga nema u p o l i t i č k o m društvu. Daleko od toga da je

v o đ a prirodno zainteresiran za r e ć u pojedinaca,on naprotiv nerijet

ko traži svoju r e ć u u njihovoj nevolji. Ako

je

kruna nasljedna, dijete

č e s t o

zapovijeda ljudima.* Ako je izborna, t i s u ć u se neprilika osjeti

u izborima, i u ob se l u č a j a gube prednosti č i n s t v a . Imate li samo

jednog

o đ u

u vlasti ste gospodara koji nema nikakva razloga da vas

voli; imate l ih više, trebate istodobno trpjeti njihovo ugnjetavanje

i neslogu. R i j e č j u , zlouporabe su neizbježne i njihove posljedice

kobne u svakom društvu gdje javni interes i zakoni nemaju nikakvu

prirodnu snagu, te ih osobni interes i strasti

o đ e

i

l a n o v a

nepres

tano napadaju.

Premda funkcije oca obitelji i vladara moraju težiti istoj svrsi,

oni to č i n e na tako r a z l i č i t e n a č i n e ; njihove su dužnosti i njihova

prava toliko r a z l i č i t i da ih

je

n e m o g u ć e brkati, a da se

ne

stvaraju

pogrešne ideje o n a č e l i m a društva i da se ne pada u pogreške kobne

• Francuski zakon o punoljetstvu kraljeva dokazuJe da su vrlo razboriti ljudi i

dugo iskustvo

p o u č i l i

narod kako je vladavina namjesništva

još

n e s r e ć a XVIII)



društvenom ugovoru

po ljudski rod. Doista, ako

j~ gl~s

pri.rode ~ajbolji s.avjetnik k?jeg

mora slušati dobar otac da

b1

valJano 1spun1avao svoJe dužnosti, on

je za magistrata tek pogrešan v o d i č koji ga neprestano o d v r a ć a od

njegovih dužnosti, i prije l kasnije

g~

o d v l a č ~ u vl~s.tituyropas~ ili

propast države, osim ako ga ne zadrži razb.ontost

1h

':l~na. Jed~~a

obazrivost nužna ocu obitelji

je

da se u v a 1 z o p a č a v a n 1 a 1 da spnJe-

č a v a

kvarenje svojih prirodnih naklonosti; no upravo

one

kvare

magistrata.

Da

bi valjano č i n i o prvi treba slušati samo svoje srce;

drugi postaje izdajnik u trenutku kada sluša svoje: č a k mu i vlastiti

um mora biti sumnjiv i on mora slijediti samo javni um koji

je

zakon.

Priroda je, nadalje, stvorila mnoštvo valjanih o č e v a obitelji, ali ne

znam je li ljudska mudrost ikada stvorila dobrog kralja;

45

neka se u

Platonovu Civilisu 6

p r o č i t a j u

osobine koje taj kraljevski č o v j e k

mora imati, i neka se navede netko tko ih je imao.

ć a k

i kada bi se

pretpostavila da je takav

o v j e k

postajao i nosio krunu, da li ~i um

dopustio da se pravilo ljudskih vladavina temelji na č u d u ? Izv1esno

je

dakle da se društvena veza

g r a đ a n s t v a

nije mogla ni morala

oblikovati širenjem veze obitelji niti prema istovjetnom modelu.

2. Još mogu pojmiti da bogat i m o ć a n č o v j e k koji je stekao

goleme posjede zemlje n a m e ć e zakone onima koji se žele na njoj

naseliti; da im to dopušta jedino pod uvjetom da priznaju njegov

vrhovni autorite t i pokoravajuse svim njegovim htijenjima. Ali kako

pojmiti da

je

sporazum koji pretpostavlja prethodna prava prvi

temelj prava, i da u tome tiranskom i n u nema dvostruke uzurpacije

i to vlasništva zemlje i slobode stanovnika? Kako r u k č i j e pojedinac

može prisvojiti golemo p o d r u č j e oduzevši ga ljudskom rodu doli

kažnjivom uzurpacijom; b u d u ć i da ona oduzima ostalim stanov-

nicima svijeta prebivalište i hranu koje im p riroda daje svima zajed-

no. Uskladimo s pravom prvog posjednika njegovu potrebu i rad;

h o ć e m o

li

o ć i

a

da

to pravo ne

g r a n i č i m o ? Je

li dovoljno a k o r a č i t i

na a j e d n i č k o zemljište da bismo se odmah smatrali njegovim isklju-

č i v i m

vlasnikom?* Je li dovoljno imati snage da se odatle istjeraju

svi drugi

da

bi im se oduzelo pravo

da

se vrate? Dokle prisvajanja

• Vidio sam u ne znam kojem nenaslovljenom spisu, mislim nizozemskog

p r o m a t r a č a

p r i l i č n o

ugodno

n a č e l o

kako svako zemljište koje

je

naseljeno samo

urodenicima mora biti smatrano nezaposjednutim i kako ga se možezakonito prisvojiti

i s njega otjerati stanovnike a da im se ne u č i n i nikakva nepravda prema prirodnom

pravu.

društvenom ugovoru

m~že uteme ji~i vlasni tvo? Kad~ je Nufiez Balbao s obale prisvojio

J~zno mor~ 1 1 t a ~ J u z n u Amenku u ime kastiljanske krune je li to

bilo dovolJno da 1h oduzme svim stanovnicima i da odatle i s k l j u č i

sve vladare svijeta? Tuko su se ti obredi u m n o g o s t r u č a v a l i p r i l i č n o

uzalud: naime k a t o l i č k i je kralj samo trebao odjednom iz svog

~ab ne.t~

pris~ojiti

č i t a v

svijet, d o p u š t a j u ć i

m o g u ć n o s t

da potom

1 s k l J u č 1 1 z

svoJeg carstva

ono što

su prije zaposjeli drugi vladari.

Koji su dakle nužni uvjeti kako bi se na bilo kojem zemljištu

odobrilo pravo prvog posjednika? Prvo, da nitko to zemljište još nije

nastanio. Drugo, da se zaposjedne samo onoliko pros tora koliko je

P?trebno za opstanak. Na

r e ć e m

mjestu, da ga

ne

prisvajamo praz-

mm obredom, radom i b r a đ i v a n j e m jedinim znakom vlasništva

što ga drugi mora poštovati. Prava č o v j e k a prije društvenog stanja

ne mogu i ć i dalje, i sve je ostalo nasilje i uzurpacija protiv prirodnog

prava te ne može poslužiti kao temelj društvenom pravu.47

.~da

da~e

imam toliko zemljišta koliko trebam za moje održa-

vanJe 1d?volJno

~uku

da

ga

obraduju: ustupim li još, os at

mi

manje

nego

m1

treba. Sto mogu dakle ustupiti drugima ne o t i m a j u ć i od

svojeg opstanka, l kakav bih sporazum mogao napraviti s njima da

bih ih u č i n i o posjednicima onoga što mi ne pripada? Što se uvjeta

tog sporazuma t i č e o č e v i d n o je da su oni nelegitimni i bezvrijedni

po one

koje potpuno

o t č i n j a v a j u

volji drugoga. Naime,

ne

samo što

je takvo p o t č i n j a v a n j e nespojivo s ljudskom prirodom, što oduzima

moralnost

o v j e k o v i m

djelima i slobodu njegovoj volji, ustanoviti na

1ednoj strani apsolutni autoritet, a na drugoj poslušnost bez granica,

isprazna

je

konvencija, apsurdna i

e m o g u ć a .

Nije

l

jasno da ni na

što nismo obavezni prema onome od kojeg imamo pravo sve za-

htijevati, i ne uzrokuje li nužno taj jedini uvjet, nespojiv s bilo kojim

drugim, bezvrijednost djela? Kakvo bi naime moj rob mogao imati

pravo protiv mene u d u ć i da sve što on ima pripada meni i njegovo

je pravo moje pravo, pa

je

moje pravo protiv mene samog i j e č koja

nema nikakva smisla

?48

3.

Kada pobjednik prema ratnom pravu primora svoje zaro-

bljenike na j e č n o ropstvo, umjesto da ih ubije, on nesumnjivo

i n i

dobro po svoju korist, ali u d u ć i da

on

tako postupa prema ratnom

pravu, ratno stanje

o p ć e

ne prestaje

z m e đ u p o b i j e đ e n i h

i njega,

jer

se ono može prekinuti samo slobodnim i dobrovoljnim sporazumom



društvenom ugovoru

tobožnja milost

b u d u ć i

da je treba platiti svojom slobodom koja

jedina može dat i vrijednost životu. Kako su mu zarobljenici korisniji

živi nego mrtvi

on

ih ostavlja

n

životu iz svojeg interesa a

ne

iz

njihovoga oni mu dakle

ne

duguju ništa doli poslušnost tako dugo

dok su prisiljeni da mu

se

pokoravaju ali u trenutku kada pod-

jarmljeni narod može zbaciti jaram koji mu

je

silom nametnut i

osloboditi se svoga gospodara

to

jest svog neprijatelja ako može

on

to mora č i n i t i i ponovno stekavši svoju legitimnu slobodu on samo

koristi ratno pravo koje

o p ć e

ne prestaje sve dok

se

provodi nasilje

što ga ono odobrava. Kako bi dakle ratno pravo moglo poslužiti

kao temelj za sporazum o ujedinjenju

č i j i je

cilj samo pravda i mir?

Možemo li zamisliti išta apsurdnije negoli r e ć i da smo ujedinjeni u

jedno tijelo

b u d u ć i d

medu nama traje rat? Ali lažnost toga

tobožnjeg prava

n

ubijanje zatvorenika tako

je

dobro poznata da

više nema civiliziranog

č o v j e k a

koji se

u s u đ u j e

tim varavim i bar-

barskim pravom poslužiti ili ga zahtijevati pa ga

se

ni

p l a ć e n i

sofist49 ne bi usudio podržavati.

Kažem dakle prvo kako pobjednik nema pravo pogubiti pobi-

j e đ e n e

tek što p redaju oružje on ne može zasnivati njihovo ropstvo

n pravu koje o p ć e ne postoji. Drugo i kada bi pobjednik imao

to pravo a ne bi se njime koristio otud nikada ne bi proizašlo

g r a đ a n s k o

stanje samo r e i n a č e n a ratno stanje.

Dodajmo da ako pod

r i j e č j u

r t podrazumijevamo javni rat

pretpostavljamo prijašnja društva porijeklo kojih

se o p ć e ne

objaš-

njava: podrazumijevamo li privatni ra t o v j e k a protiv o v j e k a na taj

bismo

a č i n

imali samo gospodara i robove a nikada vodu i

r a đ a n e

i da bismo raspoznali ovaj potonji odnos trebalo bi svagda pretpos-

taviti neku društvenu konvenciju koja

č i n i

tijelo naroda i sjedinjuje

č l a n o v e medu sobom kao i s njihovim vodom.

Thkav je naime istinski karakter

g r a đ a n s k o g

stanja; narod je

narod nezavisno od svog vode i ako vladar propadne medu podani-

cima još postoje veze koje ih održavaju kao tijelo nacije. Ništa l i č n o

n e ć e t e p r o n a ć i

u

a č e l i m a

tiranije. Tok

što

tiranin prestane postojati

sve se rastavlja i pretvara u prah poput h rasta koji se pretvara u hrpu

pepela kada st ugasi plamen koji ga

je

uništio.SO

4. Mnogi su se

u č e n i

ljudi usudili tvrditi i tome

ne

nedostaje

društvenom ugovoru

razdoblje nasilna uzurpacija naposljetku postaje legitimna vlast i da

jedino zastara može prometnuti uzurpator a u vrhovnog magistrata

a krdo robova u tijelo nacije. Daleko

od

toga da se dugotrajno nasilje

može s~lom ~remena pretvoriti u pravednu vladavinu neosporno

je

naprotiv da Je sama dugotrajnost kadra u č i n i t i

je

nelegitimnom

te

da kada bi neki narod bio dovoljno bezuman da dobrovoljno prizna

svom vodi samovoljnu vlast ta se vlast ne bi mogla prenositi

n

druge

generacije. Naime ne možemo pretpostaviti da

b u d u ć a

djeca

odobriti nastranost svojih otaca niti ih možemo opteretiti

d

praved-

no

snose kaznu za grešku koju nisu

p o č i n i l i .

Znam da nam kazati da kao

što ono

koje

u o p ć e ne

postoji

nema nikakva svojstva dijete koje još nije

r o đ e n o

nema nikakva

prava; tako da se njegovi roditelji mogu

d r e ć i

svojih prava zbog sebe

i zbog njega a da se ono ne treba na to žaliti.

li

da bismo razorili

tako grubi sofizam dovoljno je razlikovati prava koja sin nasljeduje

jedino od svog oca kao

što

je

vlasništvo njegovih dobara

od

prava

koja on duguje samo prirodi i svojstvu

č o v j e k a

kao

što je

sloboda.

Izvjesno

je

da prema zakonu uma otac može ustupiti prava i j i je

on

jedini vlasnik i oduzeti

ih

djeci. Ali nije isto s potonjima koja su

neposredan dar prirode i koja prema tome nijedan č o v j e k ne može

odbaciti.

52

Pretpostavimo da je umješan i gorljiv

o s v j č

svoje

podanike za njihovu dobrobi t uvjerio kako bi s jednom rukom

manje bili mirniji i sretniji da li bi to bilo dovoljno da zauvijek

obaveže svu djecu

d

si daju odrezati ruku kako bi ispunili zavjete

svojih otaca?

Što se i č e prešutne suglasnosti kojom se želi legitimirati tiranija

lako je uvidjeti da se ona

ne

može pretpostaviti na temelju dugotrajne

šutnje jer osim straha što

p r i j e č i

pojedince da prosvjeduju protiv

č o v j e k a koji raspolaže javnom silom narod koji svoju volju može

o č i t o v a t i

samo kao tijelo nema o ć i da se

okupi

kako bi je obznanio.

Naprotiv šutnja g r a đ a n a dovoljna je za odbacivanje nepriznatog

vode oni trebaju govoriti da bi ga ovlastili i to govoriti u punoj

slobodi. Uostalom sve što o tome kažu pravni

t r u č n j a c i

i drugi za

to

l a ć e n i

ljudi o p ć e ne dokazuje kako narod nema prava povratiti

nasilno oduzetu slobodu

v e ć

da ga

je

opasno na

to

navoditi.

To

je

t a k o đ e r

ono što nikada ne valja č i n i t i kada smo upoznali gora zla

O drštvenom govor



O drušenom govor

Ćini mi se da se čitava ta ra�rava o društvenom sporazumu svodina vrlo jednostavno pitanje. Sto je moglo navesti ljude da se do-brovoljno sjedine u tijelo društva ako ne zajednička korist? Zajednička korist je dakle temelj građanskog društva Kada je to prihvaćen, što treba učiniti kako bi se razlikovale gitimne države odprisilnih skupina koje ništa ne odobrava, negoli razmotriti cilj ili

svrhu jednih i drugih? Tži li oblik drušva zajedničkom dobru onslijedi duh svojeg ustanovljenja ima li u vidu tek interes voa, on jenelegitiman prema pravu uma i čovječanstva; jer čak i kada se javniinteres kadikad složi s interesom tiranije, taj prolazni sklad ne bimogao biti dostatan da odobri vladavinu kojoj on ne bi bio načelomKada Grotius niječe da je svaka vlast uspostavljena u korist onihkojima se vlada, on je u stvari samo odviše u pravu ali se međutimradi o pravu Njegov jedinstven dokaz je čudnovat; izvlači ga iz vlastigospodara nad robom, kao kada bismo odobravali jednu činjenicudrugom, i kao da je samo ropstvo manje nepravedno od tiranije53

Upravo pravo na ropstvo treba uspostaviti Ne radi se o onome što jest već o onome što je primjereno i pravedno kao ni o vlasti kojojsmo prisiljeni pokoravati se već o onoj koju smo obavezni priznati

VI poglavlje

ZASEBNA PR SUVERENA I GRANINA54

Ako je zajednički interes cilj udruživanja jasno je da opća voljamora biti pravilo djelovanja društvenog tijela. T je temeljno načelošto sam ga pokušao uvrditi Promotrimo sada kaka mora biti vladavina te volje nad pojedincima i kako se ona očituje

ko su država ili grad jedna moralna osoba čiji se život sastoji usuradnji i jedinstvu njezinih članova pra i najvažnija njezina briga je vlastito održanje T briga traži sveobuhvatnu i snažnu silu koja bipokretala i raspolagala svakim dijelom na način najpogodniji zajelinu. Dakle, kao što priroda daje svakom čovjeku apsolutnu vlast

nad njegovim udovima društveni sporazum daje političkom tijeluapsolutnu vlast nad njegovim članovima, i to je ona ista vlast koja se,upravljana općom voljom naziva kako sam rekao, suverenost

O drštvenom govor

li kako osim javne osobe moramo razmotrit i privatne osobešo je sačinjavaju i čiji su život i egzistencija prirodno neovisni 0njezinom životu i egzistenciji55 taj predmet traži da ga se raspravi

Radi se o ome da se dobro razlikuju prava koja suveren ima nadgrađanima od prava koja suveren mora poštovati kod graana56 idužnosti koj građani moraju ispunjavati kao podanici od prirodnih

prava (XX) koja oni moraju uživati kao ljudi zvjesno je57 da je sveono što društvenim sporazumom svatko otuđuje od svojih prirodnihsposobnosti58 svojih dobara i slobode samo onaj dio svega toga čije

je posjedovane važno za društvoko građanin mora državi pružiti sve usluge koje može i suveren

sa svoje strane ne može opteretiti podanike nikakvim okovimanekorisnim zajednici: jer prema zakonu uma ništa se ne čini bezrazloga kao ni prema zakonu prirode Ali ne treba miješati ono što je pogodo s onim što je nužno jednostavnu dužnost s neumoljivimpravom 1 ono što se može od nas zahtijevati s onim što trebamo činiti

dobrovoljno (XX).Obaveze što nas vežu u društveno tijelo obavezne su samo stoga

što su uzajamne i njihova je priroda takva da ne možemo raditi zadrugoga a da istodobno ne radimo i za sebe. Zašto je opća volja svagdaispravna i zašto svi neprestano žele sreću svakome od njih ako nestoga što nema nikoga tko potajno ne prisvaja tu riječ svatko i nepomišlja na sebe samoga glasajući za sve? dokazuje da jednakopravnost i pojam pravde što iz nje proizlazi potječu iz prvensta kojesvatko daje sebi i prema tome iz čovjekove prirode; da opća vojako bi to doista bia

mora

biti opća u svom predmetu kao i u svojoj

b1t; da mora polazt1 od svh kako bi se raćala svima i da ona gubi voju prirodnu ispravnost čim se upravi prema nekom pojedinačnom1 određenom predmetu jer prosuđujući tada ono što nismo mi59nemamo nikakvo istinsko načelo pravičnosti koje nas vodi

Naime čim se radi o činjenici ili posebnom pravu o predmetukoji nije propisan nekom prethodnom i općom konvencijom slučajostaje prijeporan, to je spor u kojem su zainteresirani pojedinciJedna od stranaka, a javnost druga, ali u kojem ne vidim ni zakonašto ga treba slijediti ni suca koji treba presuditi Bilo bi onda smiješnohtjeti se pozivati na izričitu odluku opće volje koja može biti samozakjučak jedne od stranaka, i koja je prema tome za drugu samopojedinačna volja u tom slučaju podložna60 nepravdi i zabludi sto



o društvenom ugovoru

tako, kao što p o j e d i n a č n a volja ne može _pre~st~vljati o p ć u ~olju,

o p ć a volja sa svoje strane ne može postat1/0Jedma~~om_ volJom

da ne promijeni svoju prirodu,

ona

ne maze pres~d1ti pom~ence m

0

nekom č o v j e k u ni o nekoj č i n j e n i ~ i . Kada

J~ a~_enski

narod,

primjerice, imenovao ili svrgavao svoJe vode, dodJelJlva? ~agra~u

jednome, a nalagao globu drugome,

62

i mnoštvom

p o J e d ~ n a č ~ ~ h

dekreta izvršavao bez razlike sva djela vlade, tada narod više mJe

imao o p ć u volju u pravom smislu, nije više postupao kao suveren,

v e ć

kao magistrat.

. Iz toga treba shvatiti da ono što

u o p ć a v a

javnu volju nije broj

g l a s a č a

v e ć


interes što ih sjedinjuje:

6

jer u to~ ustano~i

svatko se nužno podvrgava uvjetima što ih

n a m e ć e

drugima; to Je

izvrstan sklad interesa i pravde, koji daje z a j e d n i č k i m odlukama

svojstvo p r a v i č n o s t i

koju vidimo kako

i š č e z a v a

u ~aspravi o

~ ~ a ~ o ~

p o j e d i n a č n o m

s l u č a j u zbog takvoga a j e d n i č k o g mteresa

kOJl SJed1-

njuje i

p o i s t o v j e ć u j e

volju suca s voljom stranke.

Ma

s koje se strane uzdigli do n a č e l a svagda p_rispjevamo do

istog

a k l j u č k a

a to je: društveni

sporazu~

u~postavlJa_medu

g~a~a

nima takvu jednakopravnost da se om svi obavezuJu pod ~stm~

uvjetima, i trebaju svi uživati iste prednosti. Dakle, p~e~a pnrod1

sporazuma, svaki

č i n

suverenosti, to jest svaki

a u t e n t 1 č m

č m o p ć e

volje, jednako obavezuje ili o v l a š ć u j e sve

r a đ a n e

tako d~ suveren

poznaje sam9 tijelo nacije, i ne r~zlikuje nijed~og

od mh

što

ga

s a č i n j a v a j u .

Sto

je

dakle

t o č n o č m

suverenosti? To mJe naredba

nadredenog

o d r e đ e n o m

ni zapovijed gospodara

_r~bu konve_~

cija tijela države sa svakim

od

njenih

l a n o ~ a ;

le~1t1~na konve~c1J~

jer kao osnovu ima društveni ugovor,

p r a v i č n a

Jer

J~ dobrovolJ_na

o p ć a korisna

jer

ne može imati drugu svrhu dah dobro svih:

postojana

jer

za jamce ima javnu silu i vrhovnu

vlas~.

Dok

~u

podamc~

podvrgnuti samo tim konvencijama, ne pokoravaJu se mkome dob

vlastitoj volji. Ako pitamo dokle se protežu zas~bna prava suver~na

i pojedinaca

z n a č i

pitati do koje se mjere

om

mogu obave~~1 sa

samima sobom, svatko prema svima, i svi prema svakome

od nJ1h.

Iz toga slijedi da suverena vlast, ma koliko o~a. bila apsolutn~,

sveta, nepovrediva, ne prelazi niti može prelaziti

~ran~ce

o p ć i h

konvencija, i da svaki o v j e k može potpuno raspolagati ~~ime što

su

društvenom ugovoru

drugoga,

jer

kako tada

l u č a j

postaje

o j e d i n a č a n

njegova vlast više

nije nadležna.

Kada se

ta

razlikovanja jednom prihvate, pogrešno

je

da u

društvenom ugovoru sa strane pojedinaca ima ikakvog zbiljskog

odricanja,

jer

se oni u č i n k o m tog ugovora nalaze u stvarno

poželjnijem položaju nego što su bili prije, i

jer

su umjesto prostog

o t u đ i v a n j a u č i n i l i

samo povoljnu zamjenu neizvjesnog i nestalnog

n a č i n a bivstvovanja boljim i sigurnijim, prirodne nezavisnosti

g r a đ a n s k o m

slobodom, sposobnosti da naškode drugima osobnom

s i g u r n o š ć u

i njihove snage, koju sudrugi mogli nadvladati, pravom

što ga društveno udruženje i n i nepobitnim. Sam njihov život, što su

ga zavjetovali državi, u njoj je trajno

a š t i ć e n

i kada ga

oni

izlažu ili

gube za njezinu obranu, ne i n e li onda isto što

su

mnogo e š ć e i uz

v e ć u

opasnost č i n i l i u prirodnom stanju, kada su z a p o č i n j u ć i

neizbježive bitke branili uz opasnost po život

ono

što im

je

služilo

da

ga

održe? Istina

je

da se

svi

ako ustreba, moraju boriti za

domovinu, ali isto tako se nitko nikada ne mora boriti za sebe.

Ne

postižemo li t a k o đ e r da se izlažemo za

ono

što

č i n i

našu sigurnost

samo dijelu opasnosti kojoj bismo se trebali izvrgnuti za same sebe

č i m bi nam ona bila oduzeta?

VII. poglavlje

NUŽNOST POZITIVNIH

ZAKONA

Eto, č i n i mi se, n a j t o č n i j i h ideja što bismo ih mogli imati o

temeljnom sporazumu koji

je

osnova svakom pravom

p o l i t i č k o m

tijelu; ideje koje je tim više bilo važno izložiti što su svi oni koji su

raspravljali o tom predmetu, a da ih nisu dobro pojmili, svagda

temeljili

r a đ a n s k u

vladavinu na proizvoljnim

a č e l i m a

koja

o p ć e

ne proizlaze iz prirode tog sporazuma. U nastavku

ć e m o

vidjeti s

kojom se

a k o ć o m č i t a v p o l i t i č k i

sistemizvodi iz toga što sam upravo

utvrdio, i koliko

su

posljedice toga prirodne i jasne. No, dovršimo

polaganje temelja našega zdanja XXII).

O duštvenom govor



O duštvenom govor

treba činiti prema obavezama društvenog ugovora treba da svatkozna što treba htjeti; ono što treba hteti to je zajedničko dobro; onošto treba izbjegavati to e javno zo. Ali kako država ima samo ideanui konvencionanu egzistnciju,65 njeni čanovi neau nikakvu prirodnu i zaedničku osjećanost kojom bi, neposredno obaviešteni,primai ugodan utisak o tome što je korisno i boan utisak čim je

ona povrieđena Umjesto da predusreću za što e napadau oni suietko tu pravovremen da ih otkone kada ih počnu osećati; trebah izdaeka predvideti da bi ih se ukonio ii iziječi Kako bi, dakepoedinci štitii zaednicu od zaa što ih mogu vidjeti i osetiti teknaknadno; kako bi oj pribavii dobra o koima mogu suditi tek nakonnihova deovana? Kako se uostaom uvjeriti da oni dok ih prirodaneprestano podseća na njihovo prvobitno stane, neće nikadazaneariti to drugo ujetno stane66prednost koega im je vidjivasamo po često vro daekim posedicama? Pretpostavimo i da su onisvagda podvrgnuti općoj voji kako bi se ta voa oga očitovati u

svi priikama? Hoće i ona biti svagda očevidna? Neće i je pojedinačni interes ikada zastrti svoi iuzijaa? Hoće i narod svagdaostati okupjen da e obznani ii će se prepustiti poedincia svagdaspremnia da je zamijene svojo vojom? Naposetku, kako će svidjeovati sporazumno koi će red uvesti u svoe poslove koje će imatinačine da se razumiju i kako će eu sobom učiniti razdiobu zajedničkih posova?

67 teškoće koje su se morae činiti nepremostivima ukonjenesu najuzšenijom od svih judskih institucija ii, boje rečeno nebes

kim nadahnuće koje uči narod da na ovom svijetu oponaša nepromenive oduke božanstva Koim nepojivi uijećem se ogonaći načina kako pokoriti jude da bi ih se učinio sobodnia? Kakoiskoristiti u sužbi države dobra ruke sam život čanova a da ih sene primorava i ne pita za savjet? Prikovati njihovu vou njihovi

vastitim pristankom? Istaknuti nihov pristanak naspram njihovaodbiana? Prisiiti ih da kažnjavau sai sebe kada učine ono štonisu žeei? Kako se ože učiniti da se svi pokoravaui da nitko nezapovieda da oni suže i uopće nemaju gospodara; utoiko višedoista sobodni ukoiko su u prividnom podaništvu svatko gubi odsvoje sobode samo ono što može nauditi sobodi drugoga? sučuda djeo zakona Jedino zakonu judi duguju pravdu i sobodu je ta spasonosan organ voje svih koi ponovo uspostavja u pravu

O dutvenom uovo

prirodnu jednakost meu udima e ta nebeski gas što naažesvako _ m graainu pravia javnog uma i uči ga da se ponaša premanače�a vasttog rasu1 van a i -ne bude neprestano u proturječjus samm soo ko su ed poketač poitičkog tiea ono jedeatno 1 pmet1vo samo preko njih (XX) Bez zakona obiko

ana _

ržava samo j

tieo bez duše ona postoji i ne može deovati

er dovono a e svatko podvrgnut općoj voji; kako bi e s ijediotreba e poznavat Eto odake nužnost zakonodavstvaZakoni68 su točno samo uveti građanskog udruženja Narod

podvrgu zkou ora dak biti negov tvorac jer sao oni koise druzuu ma u pravo da obave uvete pod kojia se žee udružitiA kako će 1h obavti? Hoće i to biti zajednički sporazumomiienaan na hućem? a i poitičko tijeo organ kojim bi1zraz10 svoa ht1ena? Tko će mu dati daekovidost nužnu da iz njihobikuje akte i unapried ih objavi ii kako ć ih progasiti kada

ustrb?_a bismo htjei da je sijepo mnoštvo koje često ne znašto _ze r etko na što e za njega dobro mogo sao od sebeobkovat1 1 provest tako težak pothvat kao što je siste zakonodavstva koi je nauzvišenie nastojanje judske mudrosti i daekovidosti? Sam od sebe narod svagda žei dobro ai ga svagda ne vidi saod sebe pća voa e svagda ispravna, nikada se ne adi o tome dase ona irav: ai je treba znati ispitti u prav čas69; treba ojpreds av11 redete !� kakvi esu, a katkad takve kakvi oj semora u č1t1, pkazt1 O dobar put što ga ona žei sijediti; štititi jeod_ zavo1voti poedačnih voa XXV), priaknuti njenim

očma mesta 1 vreena, uravotežiti varku prisutnih i primetjivihprdnost1 opasnostma udajenih i skritih zaa Pojedinci vide dobrokoe dbac Javnost žei dobro koje ne vidi Svia podjednakotrebau vod1č1; treobavezati edne da priagode svoja htijenja svomumu; reba naučt drugu da spozna što žei nda će iz avneprvećenosti proizići vrina poedinaca a iz tog saveza razua i

v u društvenom tijeu, stroga suradnja dijeova i najveća snagaqee Eto odake se raa nužnost zakonodavca

O d t




Druga knjig

USPOTAVNJE ZKON

I. poglavlje

SVHA ONODAVST

Društvenim sporazumom dali smo egzistenciju i životpolitičkom tijelu; sada se radi o tome da mu zakonodavstvom damopokretljivost i volju: jer prvobitni čin kojim se to tijelo ?� li uje iujedinjuje, ne određuje još ništa o tome što ono treba uč11 kakobi se održalo 70 j velikoj svrsi teži znanost zakonodavstva ah kakva je to znanost, gdj pronaći genija koji je posjeduje, i koje su vrlinenužne onome koji se usudi izvršavati je. je istraživanje veliko ieško ono je čak obesrabrujuće za onoga koji bi uobrazio da vidikako nastaje dobro ustrojena država

poglavlje

O ONODAVCU7

Doista da bi se otkrila najbolja pravila drušva koja odgovarajunacijama bila bi potrebna odličnija inteligencija koja je upoznalasve ljudske otrebe a nije iskusila ijednu; koja nije imala nikakve

veze s našom prirodom i koja je vidjela sve one koji joj prliče čija je sreća bila neovisna o nama i koja se ipak željela pozabaviti našomRiječju trebao bi Bog da dade valjane zakone ljudskom rodu i kaošto su pastiri odličnijeg soja od blaga koje vode pastiri ljudi koji sunjiove voe morai bi biti odličnijeg soja negoli narodi

O drutveom ugovoru

Tim Platonovim umovanjem o pravu da se odredi građans ilikraljevski čovjek, što ga Platon istražuje u svojoj knjizi o vladanju,Kaligula se poslužio u zbilji prema Filonovu 72 svjedočanstvu kakobi dokazao da su gospodari svijeta odličnije prirode od ostali ljudi Ali ako je istina da je velik vladar rijedak čovjek, kako li će tek bitis velikim zakonodavcem Naime prvi treba samo slijediti obrazac

što ga drugi mora zadati Ako je jedan konstruktor i izumio stroj,drugi je samo radnik koji ga sastavlja ili pokreće. posankadruštava, kaže Montesquieu voe republika čine instituciju, a potominstitucija oblikuje voe republika3

Onaj koji se smatra sposobnim da oblikuje narod, mora seosjećati kadrim da tako kažemo da promijeni ljudsku prirodu Ontreba preobraziti svakog pojedinca, koji je samim sobom savršena iusamljena cjelina u dio veće cjeline od koje taj pojedinac pria naneki način svoj život i svoj bitak; okrnjiti na neki način ustrojstvo

čoveka kako bi ga pojačao nadomjestiti djelomičnom i moranomegzistencijom fzičku i nezavisnu egzistenciju što smo je svi dobili odprirode Riječju, on treba oduzeti čovjeku sve vlastite i prirođenesnage (XV) kako bi mu dao one koje su mu strane i koje ne možekoristiti bez pomoći drugoga No što su te prirodne snage više umrlei uništene i što su stečevne ve i trajnije, i institucija je postojanijai savršenija ko da ako svaki pojedinac ne može ništa osim po simadrugima i ako je snaga stečena od cjeline jednaka ili nadmoćna zbiruprirodni snaga (XV svi pojedinaca može se kazati da je zako-nodavstvo na najvišem stupnju savršenstva koji može doseći

Zakonodavac je u svakom pogledu izuzetan čovjek u državi Akotakav treba biti po svojim sposobnostima on to nije ništa mane posvojoj ulozi nije ni magistratura ni suverenost. uloga štoustanovljava republiku uopće ne ulazi u njeno ustrojstvo e nanek način posebna i gotovo božanska funkcija koja nema ništazajedničko s ljudskom vlašću Naime, ako onaj koji upravlja ljudimauopće ne treba upravljati zakonima ni onaj koji upravlja zakonimane treba upravljati ljudima nače bi njegovi zakoni stvoreni da služenjegovim strastima često samo učinili vječnima njegove nepravde ion nikada ne bi mogao izbjeći da osoni pogledi pokvare svetostnjegova djela ko izmjene pisanog prava dokazuju osobne motivekoji su mu nalagali rješenja Golema nezgrapna, proturječna komplikacija Djelo slaboumnog cara izgubljene žene i poarenog



O d št O



O društenom ugovou

jući tu istu volju ueravanjem, niti da išta propisue poedincima štoprvo nije dobilo potvrdu općeg pristanka; kako se već od prve radnene bi uništila bit same svari kou želimo svoriti, i slomila (XXVIII)drušvena veza misleći da se učvršćue društvo.

Ja dake vidim u delu zakonodavstva istodobno dvije stvari koje

kao da se međusobno isklučuju pothvat iznad svake ludske snagei, da bi ga se izvršilo, autoritet koji nie ništaDruga teškoć zaslužue pažnju Greška mudra često je bila

da govore prostom puku svoim jezikom umesto nihovim; takonikada nisu bili shvaćeni. Ima tisuću vrsta idea koe imau samo

jedan jezik i koje e nemoguće prevesti narodu Odviše općenitinazori i odviše udaljeni ciljevi podjednako su izvan njegova dometa,i svaki poedinac koi ne vidi, primjerice, drugu razinu vladavine dolisvou pojedinačnu sreću, teško zamjećuje prednosti koje treba izvućiiz stalnih odricanja što ih nameću valjani zakoni ko bi nastaućinarod mogao osjetiti velika načela pravde i temeljna pravila državnoguma, trebalo bi da posledica uzmogne postati uzrokom, da društveniduh, koi mora biti delo institucije, upravlja samom institucijom, ida ljudi budu prije zakona ono što moraju postati po njima Kakozakonodavac ne može upotrijebiti ni silu ni rasuđivanje, nužno je dapribjegne autoritetu ednog drugog reda koi može pridobiti bezprisile i uvjeriti bez dokazivana

Eto što je sililo očeve nacija svih vremena da pribjegnu božanskojinervencii i da počaste bogove svojom vlastitom mudrošću, kako bi

se narodi, podvrgnuti zakonima države kao zakonima prirode iprepoznavaući istu moć u stvaranju fzičkog tiela i u stvaranumoralnog tijela, pokoravali slobodno i poslušno, nosili jaram javnogblaženstva j uzvišeni um koji se uzdiže iznad domea prostih ljudi, je onaj čije odluke zakonodavac stavlja u usta besrtnika kako bibožansm autoritetom upokorio one koje ne može pokolebatiljudska razboritost (XXX) Ali nije svostveno svakom čovjeku dakroz njega progovarau bogovi ni da mu se verue kada se obavi zanjihovog tumača Veličina stvari izrečenih pod nihovim imenomtreba biti poduprta rječitošću i odlučnošću više nego ludskom eba

da se žr entuzijazma pridruži dubinama mudrosti i postojanosti vrline Riečju, velika duša (XXX) zakonodavca e pravo čudo koemora dokazati svoje poslanstvo Svaki čovek može urezivati kamenel č ili k i i čiš ili hi i i j ć j ki b ž

O druš t venom ugo vou

tv, ii reirti pticu da u govori u uo, ili nai nei rugi načinda e a� odu aetne Oa koi ne zna da to može okupiti goilubezumka, kada neće utemeljiti carsvo, i negovo će ekstravagantno djelo propasti uskoro s njim. Jer ako isprazne opsjene tvorepr laznu veu, samo e mudrost čini trajnom Hebrejski zakon, ošUvek post

eć1, zaon maelovog deteta što već jedanaest stoljeća

laa po ':com veta, Š danas svedoči o velikim ludima koji su1h odrd, 1 dok oho flozofja ili slijepi stranački duh vidi u nimas m zvrsne obmanvače, pravi političar divi se u njihovu utemeltelskom pothvatu tom velikom i moćnom duhu što upravla trajm ustanovama (XXX)

e treba i sv ga oga zaključiti s Waburtonom78 da politika irega mogu mati zaedničku svrhu, već da jedna kadikad služi zaorue drug? 79Svatko dovoljno oseća korisnost političkog udužena _ da če stanovita mišlenja stalnima i sačuva ih sedinene u

doktr 1 sektu, to se ti sudjelovana religije u građanskojustanov akođer "d1mo da e manje korisno da se moralnoj vezimože da unutarna snaga koa prodire do duše i svagda je nezavisnaod dobara, zala, od samog života i svih ljudskih događaja

Ne mislim da u ovom poglavlju proturječim onome što sam prijekao o malo korisnosti zakeve u ugovoru o društvu, jer je velikarazka ostati odan držvi samo zato što smo se na to zakeli, ili ztošto držimo nenu instituciu božanskom i neuništivom (XX))

poglavlje

O STNOVLEN NARODA 80

Preda ovde obrauem pravo, a ne pogodnosti, ne mogu sesuzdržati da ovlaš u prolazu ne pogledam one koje su priekopotrebne u svakom valjanom utemelenu8

ao što prije, negoli podigne građevinu, umješan arhitekta

promatra i stražu je zemljište da vidi može li ono izdržati nezin teret,mudar osvač ne počinje izrađivati zakone nasumce, već prije togaistražuje je li narod, koemu ih namjenjue, sposoban da ih nosi Zbog

Pl dbi d i k A k i i Ki j i j i

O društenom ugovou O d št



O društenom ugovou

da su i jedni i drugi bogati i ne mogu podni jeti jednakost. Zbog toga

su se na Kreti vidjeli valjani zakoni i nevaljali ljudi, jer je Minosdisciplinirao tek narod pun mana. Tisuću je nacija dugo sjalo nazemlji, koje nikada ne bi mogle trpjeti valjane zakone, a čak i one

koje su to mogle, imale su za čitavog svog trajanja samo vrlo kratkovrijeme to Narodi su kao i ljudi podatljivi82 samo u svojoj

mladsti; postaju nepopravljivi stareć i Kada su jednom običajiuspostavljeni i predrasude ukorijenjene, opasan je i uzaludan pothvat željeti ih tanuti, oni čak ne mogu podni jeti da govorimo o tome

da ih se učini sretnima; poput glupih bolesnika bez hrabrosti kojistrepe ugledavši liječnika Malo je nacija poniženih pod tiranijomkoje pridaju i najmanju važnost slobodi, a čak i one što bi je još željelenisu je više u stanju podnijeti83

Kao što stanovite bolesti remete glave ljudi i oduzimaju imsjećanje na prošlost, kadikad se za vrijeme trajanja država zbivajusilovita razdoblja kada revolucije čine narodma ono što stanovite

rize čine pojedincima, kada zgroženost prošlošću zauzima mjestozaborava i kada država, koju su zapalili građanski ratovi, uskrsava datako kažemo iz svojeg pepela i ponovno stječe snagu mladosti izlazećiiz ruku smrti. a je bila Sparta u vrijeme Likurga; takav je bioRim nakon rkvini ja, i ta e su kod nas bile Švicarska i Nizozemska,nakon protjerivanja tirana.

Ali ti su događ a ji rijeti; to su iznimke čiji se razlog svagda nalaziu posebnom ustrojstvu pojedine države Općenito, narodi malasaliod dugog ropstva i poroka, gube istodono ljubav prema domovini

i osje

ćaj sre

će; oni se tje

še dai

m je

loše

umišljajući da im ni ne

može

biti bolje. Oni žive za jedno bez ikaka pravog jedinstva, kao ljudiskupljeni na istom području no odvojeni ponorom Njihova ih bi jedauopće ne pogađ a jer ih ambicija zasljepljuje, i jer nitko ne vidi mjestogdje on je, već ono kojemu teži

Narod u toj državi ni je više sposoban za valjano utemeljenje, jer

njegova volja nije manje po arena od njegova ustrojsa. On više

nema što izgubiti, više ne može ništa steć i, otupljen ropstom prezire

dobra koja ne poznaje. Nemiri ga mogu uništiti a da ga revolucije ne

mogu obnoviti, i tek što su okovi razbijeni, on pada raspršen i više

ne postoji ko mu otada treba gospodar i nikada oslobodilac.Narod koji još nije pokvare, može imati u svojoj veličini mane

koj nisu u njegovoj supstanciji Pojasnit ću 8 4

O druš t venom ugo vo

8 5š

d o to Je pro a dala granic e stasu dobro građ enog čov jekaznad ko Jh ?na �tvara sao divove ili patul jke, ona je takođ er povelaračuna o na J _ bolJ�m ustro J st: držav e, g ranicama prostiran ja ko je biona trebala 1 a1, a ne b1 bila ni prevelika, kako bi se n jome mogloobro _ ur l Jat1, remala, kako bi se mogla sama održati. Tško Je zam1s1 1šta besm1slni je od načela osva jačkih nac i ja ko je dre

daveć ava Ju svgd SV O JU moć šireć i bez m jere svo j teritori j P oči-n Jemo sh ać at1 da u �vakome političkom tijelu posto ji makimumsnag O J o o e b1 V

um elo pri jeć i, i od ko jeg se često uda java prošu Juć 1 se, a mozda JOŠ ne shvać amo dovol jno da što se dru-štvena vza vše širi, to se više olabavl ja, i uopć e je mala država svagdaproporc 0nalno moć nija od velike

eba samo otvoriti povi jest i uvjeriti se u to načelo iskustvom,1 t1su u ga razlogmože dokazati. Prvo, uprava postaje teže izvedivau velikim razdalJama, kao što teret postaje teži na kraju velike

polug na takoer potaje teg bnija kako se stupnjevi umnogostručuJu, er s aki grad ma svoJu upravu koju narod plaća; svaiko ar VJU koJu taker plaća n�rod; zatim svaka provincija, potomvelik vlade, satrap Je, tkra!Jevstva što ih treba svagda platitiskplJe kakose penJemo 1 naposljetku dolazi vrhovna uprava kojaštava sve Jd a pr osta u sredsta za izvanredne sluča jeve, i kadam treba _ pbJeć1

.drva Je svagda na pragu svoje propasti. lada

ma m�nJe snage 1 bze � upozori na zakone, spri ječi zlostavljanja,spravzlupor be 1 suzb1Je buntovničke pothvate što se mogu zbitiu

dal

em mJe

t

a Narod ima manje naklonosti za svoje voe

ke da ne v1d1, za domovinu koja je u njegovim očima poputsv1Jeta, 1 za svoJe sugrađane kojih su mu većina straci Isti zakonin mou ?dgo arti tolikim različitim nacijamaB6 koje imaju razlite bčaJe, kJe z1ve oprečnim imama i koje ne mogu podnjeti1stovetan obk vl davn azliiti zakoni stvaraju samo smutnju izbrku e-arod1ma kJ ž1već1 pod istim voama i u neprekidnojkomkaJrelae neprestano jedni kod drugih, i podvrgutidg1m ob1čaJ1ma kada nisu sigurni da je njihova očeina doistanJ1hova: darovitosti su saivene, vrline nepoznate, porok nekažnjen

u to mnštv lju i

nez

nani

h je

dni

drugima što ih sje

di

šte

uprave

sklJa na 1st om mestu. oe preopterećene poslovima ne vide ništasaf; naposletku mjere koje treba poduzeti kako bi se svuda održaoopći autoritet što ga toliko udaljenih činovnika želi izbjeći ili ob

O društenom ugovou O društeom ugovoru



O d u e ug u

manuti, iscrpl ju ju s v u ja v nu pozornost te je ne ota je �še za s: ećunaroda, jed v a je osta je za n jego v u obranu ako u treba, 1 tako draapre v elika za sv o je ustro jst v o s v agda propada uštena pod v lasttmteretom.

S druge strane drža v a mora sebi da_ ti stan? v iti temel j ka biimala č vrstoću i kako bi se opirala udarc ma ko Je neće propustt da

iskusi i naporima ko je će biti prisiljena izdržati; r s v nrod i ima j uneku vrstu centrif ugalne sile kojom neprestano d JelUJU Jed prot v drugih i teže da se po veća v a juna uštrb sv ojih sus jeda (XIII). Tkose slabi izlažu opasnosti dabudu uskoro uništeni, i ne mog se n !kaodržati osim ako se posta ve sa sv ima u neku v rstu ra vnoteze koJa čpritisak pod jednakim.

V idimo tako da ima razloga za širenje i razloga za stezan je i ni jena jneznatni ja sposobnost političara naći izmeđ u jednih i dru gih na jpo v oljniju v eličinu za održan je drža v e. Možemo uoće kazat pr v i razlozi ko ji su isključiv o iz v an jski i relati v ni mora Ju s v ada bt

podredeni drugimako jisu unutarn ji i apsolutni; jer je snažno �dr voustro js o prv a st v ar koju v al ja tražiti i v iše se moramo osla n Jat a snagu ko ja nasta je iz dobre v lada v ine negoli na sredst v a ko Ja pruza veliko područje

Uostalom, v id jeli smo drža v e tako ustro jene da je nužnost o 's- v a jan ja u samome n jiho v om ustr js i ko je su, d a bi se održale, prisiljene neprestano se po većav at Mozdasu s� one Jak _o obra? v aleo j sretno j nužnosti, ko ja će im ipak pokazat, s grac om n ho v e v eličine, neizb ježan trenutak n jiho v a pada.

Da

bi sed

rža

vom moglod

obro upra

vlja

ti, njezina

veli

čina

ilibolje rečeno njezino prosiranje, trebabiti odmjereno premasposbnostima onih koji njome upra vlja ju, i nemogućnost da se vekiduhovi neprekidno izmjenjuju u vladi, traži da se ra vnamo prea

običnim dometima Eto što čini da nac i je povećane pod sla vm voama nužno propada ju u rukama glupana koji ne propuštaju da

ih naslijede, i da ako je drža v a imalo velika, vladar je got vo sv agda

od više malen Kada se naprotiv dogodi da je držav a odše malena

za svojeg vou, što je vrlo r i jetko, njome se opet loše vl da; er voa

sli jedeći sv agda veličinu svojih namjera i_ nakane sl volJublJa, zabo

ra

vlja

interese naroda

i ne čini ga

ma

nJe nesretm zloupora

bomdarovitosti što ih ima previše, negoli ograničen voa ne� ?statkoonih što mu manjka ju poteškoć upravljanja monarhJom, čak

O društeom ugovoru

onom dobro uređenom, osobito se osjeća kada je ona nasljedna ikada voa uopće ni je izabran od naroda, već dan rođenjem ebalobi, da tako kažemo, da se kraljevstvo širi ili steže sa svakim kraljev a-njem shodno dometima vladara. Sposobnosti senata pak ima ju postojanije veličine, pa drža v a može imati stalne granice, a da upra va netrpi od toga.87

Uostalom, temeljno pra vilo za sv ako dobro ustrojeno i legitimnoupra vljano društvo bilo bi da se mogu lako sazvati si njegovi članovisv aki puta kada to bude nužno; jer vid jet ćemo dalje da poslaničkeskupštine ne mogu ni predsta vljati ti jelo ni od njega primiti ovlaštenja dostatna da odlučuju u njegovo ime kao suveren88 Otuda slijedi

da bi se drža v a trebala ograničiti na jviše na jedan grad jer ako ih ima

više, gla vni će sv agda doista imati suverenitet, a drugi će biti podeđeni. T je vrsta ustrojstv a gd je su tiranija i zlouporaba neizbježni

1eba89 primijetiti da političko tijelo možemo mjeriti na dv a

na

čina

: prema

veliči

ni

zemljišta

ili prema

broju sta

novnia

, teda

postoji između jedne i druge od tih mjera odnos nužan da državi da

njenu istinsku veličinu jer ljudi čine drža vu (XIV), a zemljištehrani ljude. j odnos je takav dazemlja dosta je za uzdržavanje svojih

stanovnika, a da ima toliko stanovnika koliko ih zemlja može hraniti.U tom omjeru se nalazi makimum snaga danog broja stanovnika jer ima li od više zemljišta, njegov a je obrana tegobna, obrađiv anjenedostatno i proizvod suvišan nema li ga dovoljno, za dopunu jedrža v a ovisna o svojim susjedima (XV)

Razmatranja koja pruža ta j začajan predmet, odvela bi nas

odvišeda

leko kada

bismo se treba

li ov d

je za

usta

viti. Izvesno je,primjerice, da ne bismo umjeli proračunati stalan odnos između veličine zemlje i broja ljudi koji su dovoljni jedni drugima, kolikozbog razlika što se nalaze u kakvoćama zemljišta, stupnjevima plodnosti, prirodi njenih proizvoda, utjecaju klime, toliko zbog onih kojezamjćujemo u temperamentima ljudi što ga nastanjuju, od kojih jedni troše malo na plodnoj zemlji, drugi mnogo na manje izdašnomzemljištu Štoviše, treba uzeti u obzir veću ili manju plodnost žena,ulogu koju pred jel može imati više ili manje povoljnu po stanovništvo, veličinu za koju se zakonoda v ac može nadati da će joj

prid

oni

jeti svojm usta

nov a

ma

; ta

ko da

on ne mora

sv a

gda

zasnivativoj sud na onome što vidi, već na onome što pred viđ a, niti se tolikozausta vljati na sadašnjem stanju pučanstv a, koliko na onome gdje



O društvenom ugovou O duštveo uovou



g

naznačiti svojstva koja daju pravo na svaki od tih staleža, ali ne možepoimence navesti one koji će u njih biti primljeni; može uspostavitikaljevsku vladavinu i naslijedni niz, ali ne može izabrati kralja niimenovati kraljevsku obitelj; riječju, svaka djelatnost koja se odnosina pojedinačni predmet nikako ne pripada zakonodavnoj moći (i to je jedan od razloga zbog kojih zakon ne bi mogao imati retroaktivni

učinak, jer bi odlučivao o pojedinačnoj činjenici, umjesto da odlučujeopćenito o nekoj vrsti djelovanja koja, kako još nisu ničija, imajunešto pojedinačno tek nakon objavljivanja zakona i po volji onih štoih izvršavaju)96

Prema toj ideji lako vidimo da ne treba više pitati tko ima pravostvarati zakona, jer su oni djela opće volje; ni da li je vladar iznadzakona, jer je on član države; ni da li zakon može biti nepravedan, jer nitko nije nepravedan prema sebi samom; ni kako to da smoslobodni i podvrgnuti zakonu, jer su oni samo iskazi naših htijenja.

koer vdimo da kako zakon sjedinjuje univerzalnost volje ipedmeta, ono što neki čovjek, ma kakav on mogao biti naređuje iz vastite pobude nikako nije zakon; ono što naređuje čak i suveren opojedinačnom predmetu nije također zakn već deret, a nije ni činsverenosti već magistrature, kao što ću to dalje objasniti(XVIII)97

Najveća prednost koja proizlazi iz tog poimanja jest da nam jasnopokaže zbiljske temelje pravednosti i prirodnog prava98 Doista, prizakon, jedini istinski temeljni zakon što potječe neposredno izdruštvenog sporazuma je da svatko pretpostavlja svemu najveću

dobrobit svihNo razrada djelovanja, koja pridonose toj najvećoj dobrobiti

koz isto toliko posebnih zakona, je ono što sačinjava strogo ipozitivno pravo Sve ono što vidimo da pridonosi toj najvećojdobrobiti, ali što zakoni nikako nisu razradili, sačinava djela ljud-nosti [civilit]* XLIX) i dobročinstva, i navika št nas navodi daobavljamo ta djela čak nama na štrb, je ono što nazivamo snagomili vrlinom99

Prošrite to načelo na opće dršvo o kojem nam ideju daje

država Štićeni društvom čiji smo članovi, ili onim gdje živimo, i• Držim da nje potrebno upozoriti kako t riječ ne treba razjeti na francsk

nčin

O duštveo uovou

budući da prirodna odvratnost prema činjenju zla više nije u namauravnotežena strahovanjem da ga pretrpimo, mi smo navedeni istodobno prirodom, navikom i uom da se ponašamo s drugimljudima gotovo kao s našim sugrađanima,100 i iz te sklnsti sažeteu akte, rađaju se pravila umnoga prirodnog prava, različitog odprirodng prava u užem smislu, koji je utemeljen samo na istinskom

no vrlo neodređenom sjećaju i često je prigušen samoljubljem.01ko se blikju u nama prvi razgovjetni pojmovi pravednog i

nepravednog; jer zakn prethodi pravednosti, a ne pravednost zako-nu,2 i ako zakon ne može biti nepravedan, to nije stoga što bi mupravednost bila temeljem, što ne mora biti svagda istinito, već stoga jer je protiv prirode eljeti nauditi sebi samom; šo je bez iznimke

Lijepo je i uzvišeno pravilo učiniti drugome kao što bismo htjelida on učini nama; no nije li očevidno da ono nikako ne može poslužiti

kao temelj pravednosti, jer gdje je jasan i postojan razlog da seponašam bivajući ja prema volji koju bih imao da sam netko drugi?kođer je jasno da je to pravilo podložno tisući iznimaka o kojimanikada nismo dali doli sofstička objašnjenja Ne bi li sudac kojiosuđuje kriminalca htio biti oslobođen kada bi on sam bio krimi-nalac? Gdje je čovjek koji ne bi htio da mu se nikada ništa ne odbije(L)? Slijedi li da bi trebalo dati sve što se od nas traži? Tj drugiaksiom, cuue suum, koji služi kao temelj svakom pravu vlasništva,na čemu se on temelji doli na samom pravu vlasništva? I ako ne kažems Hobbesom, sve je moje,103 zašto bar ne bih priznavao kao svoje u

prirodnom stanju sve što mi je korisno i što mogu prisvojiti?

Dakle u temejnom zakonu o najvećoj dobrobiti svih, a ne upojedinačnim odnsima čovjeka s čvjekom,04 treba tražiti istinskeprincipe pravednog i nepravednog, i nipošto nema posebnog pravilapravednostikoje se ne izodi lako iz toga prog zakona Dakle,uiquesuum jer su pojedinačno vlasništvo i građanska sloboda temeljiza jednice Neka voj brat bude kao am jer pojedinačno japrošireno na cjelinu najčvršća je veza općeg društva, i država imanajviši mogući stupanj snage i života kada se sve naše pojedinačne

strasti (LI) spajaju u njoj Riječju, ima tisuću slučajeva kada je nauditisvome bližnjemu čin pravednosti, dok svako pravedno djelo nužnoia za pravilo najveću zajedničku korisnost; to je bez iznimke

O društvenom govou O duveom ugoo



pogavje

PODJELA ZKONA105

Kako bi se uredia cjena dao najboj moguć obk javnoj

stvar, treba razmotrt razičte odnose. Prvo, djelovanje čtavogtjea na sebe samog; to jest odnos cjeine prema cjein, suverenaprea držav, i taj je odnos sastavjen od odnosa posrednih sia 106

kao što ćeo kasnje vidjet. Zakoni koji upravjaju tm odnosomnose ie potčkh zakona, i nazvaju se također temejnim zako-nma, ne bez nekog razoga, ako su t zakoni razuni Naie, ako usvakoj držav postoj sao jedan dobar način da ju se ured, narodkoj ga je pronašao ne ora tu nkada ništa promjent; ai ako jeuspostavjen poredak oš, zašto bsmo satrai temejnma zakonešto ga prječe da bude dobar? Uostao, u svako stanju stvar,

narod svagda a ovaštenje da promjen svoje zakone, ak najboje jer ako se neko ovjeku sva da un zo seb samo, tkoga a pravo u tome spriječt?

Drug odnos je odnos čanova meu sobo s čitav tjeom,i taj odnos mora bt u prvo pogedu što je oguće anji udrugoe što je oguće već; tako da svak građanin bude savršenonezavsan od svih ostaih prekomjerno ovisan o gradu, što se svagdačn na ste načne jer samo sia države čini sobodu svojih čanova.Iz toga drugog odnosa rađaju se građansk zakon

Zakon koj ureuju obavjanje obk suverene vast u odnosuna pojedince u Ru su se nazva zakona veanstva, kao naprimjer onaj koj je zabranjivao da se od senata zahtjevaju preinačenja presuda naroda i onaj koj je čnio svetom i nepovredivoosobu tribuna1°7

Što se tče posebnih zakona koj ureuj dužnost i zasebna pravagrađana, oni se nazivaju građanskim zakonia u onoe što se tčekućnh odnosa vasnštva dobara, poicijom u onoe što se tičedobroga javnog reda sgurnost osoba i stvari

Možemo razatrat treću vrstu odnosa između ovjeka zakona,

a to je nepokornost kazn, i ona daje povoda uspostavjanju krvčnihzakona, koj su u bit manje posebna vrsta zakona nego sankcijasvh drugh

g

Ti trma vrstaa zakona pridruuje se četvrta, najvažnja odsvh, koja s ne ureuj u raoru n u bronc, već u sra građanakoja čn stnsko utrjtvo države, koja prima svak dan nove snagekoja, kada drug zakn stare se gase, ovjuje h h zamjenjuje,uva narod u duhu njegva ustanovjenja, zamjenjuj neprmjetnosnago navike snagu autorteta. Govorm o občajima i navikama

do neznan našm potčarma, a o kojemu ovs uspjeh svh drugh;do s koj se vek zakonodavac bavi potajno, a no se da seogrančava na posebne propse koji su samo zaštita zdanja, jnesojv teej naposjetku tvore občaj, kji se raaju poaganje.

Meu tm raztim vrstama zakona u ovom se spsu ogranča vam da prkažem potke zakone.

V . pogavje

O NOVRSNM SUSMA AKONODAVSTVA08

stražmo od ega se točno sastoj ta najveća dobrobt svh kojaora bt teejem svakog sustava zakonodavstva, pronaći ćeo dase ona svod na dvje najvažnije svrhe,slobodu jednakost.Sobodu,

jer je svaka pojednačna ovisnost ista toika snaga oduzeta tjeudržave jednakost, jer se soboda ne ože održat bez nje.

Već sam kazao što je to građanska soboda; što se jednakost te,pod tom rjeju (L) ne treba podrazujevat da su stupnjev moći bogatstva točno jednak, već, u pogedu oć, da j ona manja odsvakog nasja svagda se zvršava sao na temeju poožaja zakona,a u pogedu bogatstva, da jedan građanin nije dovojno bogat kakob ogao kupiti drugoga, njedan dovojno sroašan kako b boprisjen prodat se. pretpostavja sa strane vekh, ubažvanjedobara i ugeda, sa strane mah, ubaživanje siroaštva i akomost jednakost, kažu on, tapnja je spekuacje koja ne ože postojatiu skustvu. Ai što? Buduć da je posjedca nezbježna, sjed i da

je ne treba bare usmjrt? Zbog toga što snaga stvari svagda tžunštavanju jednakost, snaga zakonodavstva ora svagda težt daje sačuva (L)



dno govo O društvenom ugovo



dno govo

[O GRASKOJ RELIGIJl1 ]

Ćim lj(udi) ži veu druš tvu treba im religija koja i� -dr va (VI

Nikaa narod nije postjao niti će posto jati bez_ r_eg ! e 1 ako mu nikako ne damo stvorit ć je sam od sebe il će b1t1 unten akoržavikoja može tražiti od s v ojih člano v a žrt v ov an je h v og z1 ?taonaj koji nipoš tone v jeruje u budući ži v ot ( II)nuno e plašl vaili luđak (LVI)2 no doista znamo do oe m er nada u bućživ ot može nav esti natika da prezire o va Oduzmte o natknjegov e v izije i dajte mu tu istu nadu kao nagradu za vrnu učtćte od njega istinskoga građanina4

Religi ja promatrana s obzirom n _a dr�š o može s podijeliti na d v

je

v r

ste t

o je

st re

ligi ju čo v jek

a 1 reg JU gr

ana P r, bez

hrama, bez oltara, bez obreda, ograničena na sto duho v ul v ho v noga božansta5 i na v ječne dužnosti morala, prosta Je jednosta v na religi ja e v anđel ja ili istinski te!za: Dua, zat v oenda tako kažemo u samo jednu zeml ju, da Je JO J n Jeze v lastte zaštitne bogo v e (L IX), ona ima s v o je s v tk v ine, o je �brede, v J v an jsk kult propisan zakonima; izuz v Jed nacJe ko J _a ga s1Jed1

'

s v e ostalo je za n ju n v jerno, strano, barbarsk, ona proste _du znost1i pra v a č(o v jeka) samo ta o dale o kao n je? v e bogo v e n J go v e zakone. T e su bile regJe sh negdaš nh naroda bez edne

iznimke

(X)P osto ji treća, nobičnija sta religi je ko ja, daući l judi a da v ođe, d v a zakona, d v ije domo vine, pod v rga v a rot�qečdužnostima i pri ječi ih da ikada budu istodobno poboz116

_ 1 grđaT a je religi ja lamaista, taka je ona apana, tak v o Je msko krš ćanst v o. Možemo je nazati religi jom s v ećeka.

Razmotrimo l političk te tri vrste religij s ve oe maju s v ojenedostatke 'eća je tako očev idno loša da e gublen e vremena

zabav ljati se a to dokažeo.ruga je dobra u tome š to sjedin juj božans kul i ljuba v prema

zakonima i što čineći od domo v inepredmet oboza v ana graana oih uči da služiti drža vi znači služiti bogu T je vrsta teokrace u koO država uopć ne mora imati drugih svećnika doli svojih magistrata

g

Dakle, umrijeti za s v oju zemlju jest umrijeti mučeničkom smrću;prekrš iti zakone jest biti bezbožan i s vetogrdan a podvrgnuti zločnca javnom prokltstv u jest predati ga nebeskom gn j v u bogo v a: d17 (LXI).

Ali ona je loš a u tome š to obman juje l jude budući da je utemeljena na zabludi i na laži čini ih lako v jrnima i praznovjernima te

utapa istinski kult božanstv a u ispraznom cremonijalu Ona jenaalje loša kada postajući isključi v om i tiranskom čini narokoločnim i netolerantnim tako da oiše samo strahotom i pokoljem te misli da čini s veto d jelo ubije li s vakoga tko ne prihv aćan jezine bogo ve i njezine zakone Nije opuš teno stezati čvor pojeinačnoga druš t va na uštrb ostatka ljudskog roda (LXII)

U poganst v u gje je s v aka država imala s vo j kult i svoje zaštitnbogo ve uopće nije bilo v jerskih rato va Samim tim kako je s vakadrža va imala s v oj posebni kult kao i s v oju vlada v inu nije nipošto

ra

zliko va

la svoje

bogo ve

od

s vo

jih za

kona

Ratko

ji je

bio

čistograđanski bio je s v š to je on mogao biti. Oblasti bogov a bile su atako kažemo učrš ćene granicama nacija Bog jednog naroda nijimao nikakvo prav o na drugi narod Bogo vi pogana nipoš to nisu bililjubomorni bogo mirno su među sobom dijelili carstvo svijeta ibezbrižno slijedili njego ve pod jele što su ih načinili smrtnici oba v zada se prih vati neka religija dolazila je samo iz one da se budpodvrgnut zakonima ko ji su je propisi vali. Kako akle nipošto nijebilo drugog načina da se preobrati narod osim da ga se pokorismiješna bi besjeda bilo reći mu obožava j moje bogo ve ili te

n

apada

m kak

o j oba ve

za da

se

pr

omijen

i kul

t bila

spoje

na s pob jedom trebalo je početi pobjedom prij negoli o njoj govoritiRiječju alko od toga da su se l judi borili za bogo ve bogo v i su skao u Homera borii za lj(ude) Rimljani su prije nego bi zauzelineko m jesto pozi vai bogo ve a ga napuste i kada su Trentin janima

ostavl jali n jihov e bogove rasrđene onda su te bogove promatrali kaopotčin jene n jihov ima i prisiljne a im iskazuju pošto vanje. Osta v ljali su pobijeđenima n jihov e bogo ve kao što su im osta v ljalin jihov e zakone Zlatna kruna Jupitru s Kaptola bila je čsto jdinidanak š to su od njih tražili

No ako je usprkos toj uzajamnoj toleranciji pogansk prazno v jer je usred filozofije i tisuću v rlina st v orilo toliko okrutnostinipoš to ne vidim mogućnost odv ojiti t iste okrutnosti od iste

O društvenom govo O društv enom ugov ou



gorlivosti i pomiriti prav a nacionalne religie syravim _a č�več nstv a; bole e pov ezati građane s državom mane čvrstm blazmv ezama i nemati ni heroe ni fnatike

Preostae religia čoveka ili kršćanstv �, ne oo. dana šne v -kršćanstvo ev anđela Prema to sv eto, uzšeno], stskoJ reg ,ludi, deca istoga boga, prepozna u se svi ka? braća

'a društvo što.h

sedinu e timeršćeštoseneraspadačakusmrt1kometm •ta ista religia nema nikakva posebna odnosa s ustros o! drzav e(LXIII), ona ostavla građanskim i političkim zakoma Jdnunagušto im da e prirodno pravo ne doda ući im niednu drugu, tme Jedan

•č k d V • 18 od na većih oslonaca društv a osta Je bez u a u rzav

Kažu nam da bi narod istins}h kršćana oblikov ao na savršeniedrušto što ga možemo zamisliti Na savršenie čit� - moralnosmislu, to može biti, ali sigurno ne na čršće ni na tra JJe aod bse pokoravao zakonu, voe bi bile prav edne, vonici bi reza smrtrizna em, ali u tome nie sv e

Kršćanstvo e posv e duhovna religia koa �dvaj l(ude) odzemalskh svari (LXIV)19, domovina šćan a. e s ovoga

svieta, istina e da on čini svou dužnost, a on Je č s dbokomravnodušnošću spram uspešnost napora koJa se posv ćuJe Maomu e stalo do toga ide li sv e dobro ili loše na ovome svetu; ako Jedržav a u procatu on se skromno (LXV) radu avnomblažestvu;proada li držav a, on blagoslivla ruku boga kOJ se sruč0 na neovnarod Da bi društvo bilo mirno i da bi se sklad održao, trebalo b dasvi građani bez iznimke budu podednako dobri krši, li ako se

na

ne

sre

ću

na

e ne

ki sla

volu

b iline

ki lice

me

r, pme

ce popttiline ili Cromwella, ta bi sasvim sigurno lako svladao sv Jpobožne zemlake Čim bi on nekim lukavs tvom pronaš ao taJnu

veštinu da ih prev ari i da prisvoi edan dio vnog autoteta, etoodmah moći Bog hoće da mu se pokorav ao, on šibom kažnav svou decu; odlučili bismo da se istera uzurpator, n trebalo broliti krv, upotriebiti silu, narušiti avn mir, sv e to p što se nslaže s blagošću kršćanina, i napokon zar Je v ažno Jsmo l sobodili u okovima u to dlini suza; bt e ići u ra, i rezgcJa Je amo oš edan način više za to Možemo osv e ednako bt spaše kao

robovi i ka

o slobodni lu

di120

Dogodi li se neki inoi rat, građani stu u u bo, nitko onih ne omišla bežati, oni čine svou dužnost a ma u malo strast

za pobed, oni bol zna u umrieti nego pobiediti Da li su obednici ili pobieeni, zar e to v ažno, providnost zna bole od nih štoim treba Neka se zamisli kako se silovit, okretan, strasv en neri atel (LXVI) može okoristiti nihovin stoicizmom Postavite nima

sučelice te srčane i onosite narode koe e uništa gorliv a lubavprema slavi i prema domovini Zamislite v ašu kršćansku republiku

suče

lice

Spa

rti ili Rimu

, kršća

ni će

biti pobie

đe

ni, regaže

ni,u

nište

ni prie negoli budu imali vremenada se osvieste, ili će svoe spasenedugov ati samo preziru što će ga nihov neriatel osećati za nihČini mi se da e zakletv a Fabievih vonika bila divna, oni se nisu

zakleli da pobiede ili umru, zakleli su se da se vrate kao pobednici,i ta su se vratili Nikada se kršćani ne bi dosetili takv e zakletv e,

er bi mislili da izaziv a u bogaNo griešimo kada kažemo kršćanska republika (LXVII); sv aka

od tih dviu rieči iskluču e drugu ršćanstvo roovieda samosužanstvo i zavisnost Duh ršćanstv a e odviše pogodan za tiraniu,a da se ona ne bi time sv agda okoristila Pravi kršćani su svoreni dabudurobov, oni to zna u i ne uzbuđu u se mnogo zbog toga, ta kratkživot ima odvše malu vriednost za n ih

Kršćanska voska e odlična, kazat će mi a to oričem Neka mise takva pokaže Što se mene tiče, uopće ne pozna em kršćansku

vosku (LXVIII) Nav est će mi križarske vone Ne raspravlaući ovriednosti križara, zadovolit ću se da primietim kako oni nipoštonisu bili kršćani, to su bili vonici sv ećenika (LXIX), građani crkv e,borili su se za svou duhovnu domovinu121 Shv atimo to dobro,posriedi e povratak u poganstvo (LXX), a kako ev anđele nioštonie građanska religija, sv aki e religiski rat kod kršćana nemoguć.

Pod poganskm carevima kršćanski su vonici bili hrabri Tveruem Bila e to neka vrsta rata časti između nih i poganskevoske Čim su carevi bili kršćani, to natecane više nie postoalo, in ihova voska više ne bila ništa vriedno

Vratimo se pravu i uvrdimo principe Pravo što ga drušvenisporazum da e suv erenu na podanike nipošto ne prelazi, kao što samto rekao, granice avne korisnosti Podanici dakle dugu u suv erenuračun o svoim nazorima samo utoliko ukoliko su ti nazori v ažni za

za ednicu. No držav e svakako v ažno da sv aki građanin ima religiu :ali dogme te religie v ažne su o samo utoliko ukoliko se one odnosena moral (LXXI) Sve druge uopće nisu uneno nadležnosti i svato

O društenom ugovou �ušeom ugovou



može uostalom imati takve nazore kakvi m se sviđaju a da ih suverennema pravo poznavati.

Postoje pozitivne dogme, koje građanin mora prim _i� i kao korisnepo drštvo, i neativne dogme, koje mora odbac1t1 kao štetne(LXII).

različite dome sačinjavaj čisto građansko očio

anje vjerešto ga zakon ima pravo odrediti, ne baš kao doe reg1Je, već aosjećje drštvenosti bez kojih je nemogće 11 dor rađn vjeran podanik On nikoga ne može obavet1 da nJ1 veruJ :, amože pronati iz države svakoa tko nJh ne vJerJe. Mze gaprognati, ne kao bezbožnoga, već kao nedruštvnoa, ka nesosobnoga da iskreno voli zakone, pravd, domovu 1 da zrtvJe, akostreba, svoj život svojim dužnostima (LXXIII)

Svaki građanin mora biti džan izreći to oč!tovanje vjere redmagistratom i izričito priznati sve dogme Ako 1 netko ne pzn,

neka bude izbačen iz rada ali neka nesmetan ponese sva sv}adobra Ako se netko, pošto je priznao te dogme, ponaša kao da nJhne vjerje, neka bude kažnjen na smrt, počinio je najveći od zločinalaao je pred zakonima.

Dogme građanske religije su jednostavne, malo?ro ne, p eciznoiskaane, i be objašnjenja i komentara ostoJanJe bonstv(LXXIV), dobrotvornog, moćnog, iteli e ntno, daleo dog 1skrbno, bdući život, sreća pravednh 1 kaznavane nevalJah, s yetost društvenog ugovora i zakona, eto pozitivnih dogmi (XXV) - tose tiče negativnih, oraničavam ih na samo jedn, to je netoleranc1Ja

Oni koji razlikju građansku netolerancij od crkvene nolerancije griješe. edna nžno vodi drgoj, te dv je netleranc1e suneodvojive Nemoće je živjeti mir s l }1ma

V

k Je smaraoprokletima. Vojeti ih bilo bi mrziti boga k J 1h kazn ava nzno 1treba preobratiti ili progoniti (LXXVI) Clana n zan 1 nezao1lazan u građanskom očitovanj vjere je dakle ovaJ Npošto ne držmda je itko kriv pred boom jer ne misli kao ja o svom kltu (LXXVII).

oš ću kazati22 Nemoguće je da netolerantni, sjedinjeni podistim dogmama, ikada žive me sobom mir Time što nadzi

vjer jedni drgima, svi postaj neprijateljima (L Y II ), nazmjene progonjenima i progoniteljim, svatko od sv1 1 s 1 od s akoga Netolerantan je Hobbesov čovJek, netoleranc1a Je rat o

�ušeom ugovou

vječanstva. Drštvo netolerantnih nalik je drš' demona oni seslaž samo da bi se mučili Strahote inkvizicije sva su vladale samou zemljama gdje s svi bili netolerantni, u tim Z®ljama samo je osreći ovisilo što žrtve nis bile krvnici.

eba misliti kao ja da bi bio spašen. Eto užasnome (LXXIX)

koja opstošuje zemlju. Nikada nećete ništa čini za javni mir akone uklonite iz grada tu paken dogmu. Tkogod j ne smatra ogavnom, ne može biti ni kršćnin ni rađanin ni čov to je monstrumšto ga treba ubiti zbog mira ljudskog roda (LXX

Kada je to očitovanje vjere jednom spostavl no, neka se onosvake godine svečano obnavlja i neka ta svečan t bde praćenazvišenimi jednostavnimkltom kojeg s jedini \enici magistratii koji ponovno raspirje srcima ljbav prema dovini To je svešto je suverenu dopušteno propisivati u pogledeligije Neka seosim toga dopusti voditi sva mišljenja koja nip

o nisu protivnaslužbenom očitovanju vjere, sve kultove koji se mo slagati s javnimkltom,i neka se ne straje odreligijskih svađa n " d svetih ratovaNitko neće pokšatisitničriti o domama kada b imao tako malointeresa da o njima raspravlja. Nijedan propoved ii vjerovjesnik(LXXXI) neće imati pravo optužiti zbo greške ligij koja slžikao temelj svim reliijama svijeta i koja ne os jnijedn od njih.I ako netko dođe propovijedati svoj strašn neeranciju, bit ćekažnjen a da se s njim ne prepire. aznit će ga se fo bntovnoa inepokornoa zakonima,·ne isključjći mogćno da ode, ako m

je po volji, pripovijedati o svojim mkama svo j zemlji Bilo je vrlo teško starima dati idej o tim svadljivim i b ovnim ljdimakoji se nazivaju vjerovjesnicima ko će se spojiti ednosti reliiječoveka i religie rađanina. Država će imati svo klt i neće bitineprijatelj kulta bilo koga drgoga (LXXXII). a će se božanski ljudski zakoni sjedinjavati svagda na istom pred , najpobožnijiteisti bit će također najrevniji građani i obrana sv h zakona bit ćeslava boga ljdi (LXXXIII)

Sada kada više ne postoje i ne mogu po jati isključivenacionalne reliije, moramo tolerirati sve one koje leriraju drgesamo ako njihove dogme nemaj ništa spro dužnostimagrađanina. Ali tkood kaže izvan crkve nema spenja, mora bitiojeran iz države osim ako je država crkva netterantna dogma

•

O društvenom gv O društvenom ugovor



treba biti prihvaćena samo u teokratskoj vladavini, u svakoj drugo jona je apsurdna i pogubna (LXXXIV).

[B PROTESNATA 123 ]

Jasno je da građanski akt mora imati građanske učinke kao štosu položa j i ime djece, nasljeđivanje dobara itd Učinci SvetogaOtajstva mora ju biti čisto duhovni li nikakvi. Oni s toliko sve topomiješali dapoloža j građana i nasljeđivanje dobara ovise isključivoo svećenicima Apsolutno ovisi o svećenstv da se u čita voj KraljeviniFrancuskoj ne raa nijedno zakonito dijete, da nijedan građaninnema pra vo na dobra svojeg oca i da će za trideset godina čita vaFrancuska biti naseljena samo kopiladima Dok poslovi svećenika

budu ima

li gra

đa

nske učinke, svećenici će biti istinski ma

gistra

tiSkpštine svećenstva Francuske u mojim su očima pra vi poslanicinacije (LXXXV)

Hoćete l i potvrdni (LXXXV), ali gotovo nevjerojatni primjerza to, trebate samo promotriti kako se postupa s protestantima

kraljevstvaNe vidim zašto svećenstvo Francuske ne bi proširilo na sve

građane, kadamu se bude svidjelo, pravo kojim se sada koristi samo

prema fancuskim protestantima Kako je iskustvo učinilo da seosjeti do kojeg je stupnja opoziv Nantskog edikta oslabio monarhiju,želelo se zadržati u kraljevini s ostacima progonjene sekte jedinirasadnik podanika ko ji mu preosta je Otada, ti nesretnici, svedenina na jstrašniji položa j u kojem se narod ikada idio otkako postojisviet, ne mogu ni ostati ni pobjeći Nije im dopušteno da budu nistranci, ni građani, ni ljudi Sama prirodna pra va su im oduzeta, brakim je zabranjen i osiromašeni istodobno zadomovinu, obitelj i dobra,svedeni su na stanje životinja (LXXXV) Pogledajte kako je tonečuveno postupanje posljedic niza pogrešno shvaćenih principaZakoni kraljevine propisivali su svečne oblike koje su morali imatizaoniti brakovi, i to je vlo dobro shvaćen Ali oni su pripisali

svećenstvu upra vu nad tim oblicima, i pomiješali su ih s tobožnjimSvetim Ota jstvom. Svećenstvo sa svoje strane odbija dati Svetootajstvo onome tko nije dijete crkve i ne bismo mogli to odbijanje

om ugovor

optuživati zbog nepra vednosti rotestant se dakle ne može enčaipr � o?liia koji s prpisani zakonima a da se ne odrekne svo jere _g1 }e, magstrat pznae kao zakonite brako ve samo one koji susače prema zakonom propisanim oblicima Tko se protes-tantsk stanovnišvo istodobno tolerira i progoni; istodobno se želida ono živi i da umire (LXXV). Nesretnik se zalud vjenčao i

pošto vao u svojo j bijedi čistoću veze koju je stvorio, nšao se osuđenod magistrata, vidio svo ju obitelj lišenu svojih dobara kako se snjego vom ženom postupa kao s priležnicom, a s djecom kao skopiladi sve, kako vidite, pra vno i prema zakonima T je situacija

jedinsvena i hitam odložiti pero iz straha da ne podlegnem zo vuprirode koji se podiže i ječi pred svojim autorom.

skustvo uči da je od svih kršćanskih sekti protestantska kaonajmudrija i na jblaža također na jmiroljubivija i na jdruštvenija Ona

je jedina u ko joj zakoni mogu održati svoju vlast i voe svojautoritet.

[FRAGMENTI]

1) Kako je suerenost ned jel ji v a12 (predn ja strana . lista).

2) Moralni zakoni su neiz vesni, teško ih je podrgnuti računu.Sigurnost, mir, sama sloboda.(stražna strana lista).

3) Mngi narodi usred rato va i unutrašnjih nesuglasicane dopušta jupreterano raan je U drugim vlada vinama naprotiv sam je miruništa va jući i troi graane25 (stražnja strana lista)

4) U slobodnoj drža v i m(uškarci) se često međusobno okuplja ju imalo ži ve sa ženamaZ akoni Sparte, m jesto da osigura ju vlasništ v o, uništa v a ju ga.Gdje su zakoni bii običa ji, običa ji su postali zakonima(prednja strana 7. lista)

) o jasno jeda totobožnjepra vona ubijanjeporaženih ne proizlazi1 na koji način iz ratnog stanja Rat nipošto nije odnos izmeđuludi već između moći u kojemu su pojedinci samo sluča jnoneprijatelji i manje kao građani negoli kao vojnici Stranac koji

O društvenom govo



O društvenom govo

rade, pljačka i uhićuje podanike ne objavljujući ra vladaru nijeneprijatelj, vć razbojnk, pa čak i u jeku raa pravedan vladarprisvaja u neprjateljskj zemlji sve što j javno vlasništvo, ali onpoštuje osobu i dobra pojdinaca, poštuje prava na kojia sezasniva njegova osobna vlas Kraj rata je uništenje neprijaeljsedržave; imao pravo ubiti njne branitlje dok oni imaju oružjeu rukama, ali čim oni polože oruje i pred(aju) se, prestaju bitineprijalji il bolje rekavši srdso neprijatelja i više neamoprava na njhov ivot Moeo ubiti državu a da ne ubieonijednog jedinog d njezinih članova. Dakle, ra ne daje njednopravo oje nije nužno za njegov cilj126 (sranja sana 7 lista) NACRT

USTAVA ZA KORZIKU

Prevela

Bosiljka Brlečć



Predgovorl

Taži se pan vadavine pogodan za Korziku. T je doista velikizahtjev Ima naroda kojima se ni na koji način ne može dobro vladati, jer kod njih zakon nema veikog utjecaja a vladavina bez zakona nemože biti dobra vladavina. Posve obrnuto - on (korzički narod) posvojoj prirodi čini i se spremnijim da prihvati dobru upravu Noto još nije dovoljno. U svim stvarima ima često neizbježnih zoupo

treba a zoupotreba poitičkih ustanova tako su čvrsto povezane snjihovim utemeljenjem da gotovo nema smisla stvarati ih da bismoih ubrzo vidjei kako su se izrodie

nezgodu žee otkoniti pomoću mehanizama koji održavaju vadavinu u pvobitnom stanju stavjajući joj tisuću anaca tisućuzapreka da je zadrže od pada i toliko je pritiću da osabjena podteretom svojih okova ostaje neaktivna nepokretna i ako već ne ideu propast ne postiže niti svoj cij

Do svega toga dolazi zato to se previe odvajaju dvije neodvojive

tvari to jest tijeo koje vlada i tijelo kojim se vada T dva tijeazapravo su jedno po svom izvornom utemejenju [institution] arazdvajaju se samo zloupotrebom institucije

Najmudriji u sličnom sučaju promatrajući odgovarajuće odnose svaraju vladavinu za naciju No jo je mnogo boje oblikovatinaciju za vadavinu2

U prvom sučaju ako vladavina slabi a nacija ostaj ista skadnestaje; u drugom - sve se mijenja podjednako i nacija privačeći vadavinu svojom snagom podržava je kad se ova sama uspijeva

održati a ruši je kada opada Jedno odgovara drugom u svim vremenima



Nac ustava za Korziku Nac sava a Krku



se samo na njih i ne pomišljati viš na stran sile kao da nijedna nepostoji.

Pođimo od toga da bismo ustanovili maksie našeg ur�enja[institution.

(IV) Budući da otok Korzika ne može stvoriti _ bogats vo u novcu,

treba pokušati steći bogatstvo u ljudia. oć ko } a d?l1 o staovništva stvarnija je od one koja dlaz1 od fnc1a, Jen J učksigurniji. Rad ljudskih ruku, koJ se ne moze sakt1, usmJeren Jeuvijek prema općem cilju; no nije isto i s upotrebom ovca - onnestaj i topi se u pojedinačnim svrhama Zgrćemo ga za Jedn svrhu:troši se za drugu; narod plaća da bi se zaštitio, a ono što daJe, služza njegovo ugnjetavanj Iz toga proizlazi da je držaa bogta novcuuvijek slaba i nestalna a država bogata u ljudima uv1Jekveka 1 stalna

Da bi se povećalo stanovništvo, treba povećati njegovu ops rb,to znači zemljoradnju4 N mislim pod tim na veštinu rasprav Jan

o zemljoradnji, na otvaranje akade ij a za njenprouča anJe, ntiskanje knjiga koje o njoj govore M1sm na ustroJstvo koJe nvod1narod da se proširi po čitavoj površini svog teritorija, da se na Jemuzadrži, da ga obrauje, da zavoli seosk život i radove na zmlJ, d atome otkrije potrebu i životno zadovoljstvo, i da nikad ne pozenapustiti takav život

Sklonost pema poljoprivredi nije korisna za naod amo za ošto povećava sredstva za život ljudi, već i zato što daJ Jelu nc1Jenarav i običaje koji pogoduu većem natalitetu U sm emlJamseosko stanovništvo množi se više od gradskog, bilo zbog prodnost1

seoskog života koji čini tielo ršćim, bilo bg marl i og rda kojiotklanja nerd i poroke Jer, u Jednakim et1ma naJest1t 1Je ze e,one čija su čula manje raspaljena užicima,raaju više djeceod ost1,a isto je tako sigurno da su muškarci oslablji ravrato!, ko esasvim pouzdano plod bsposlice, nesposobJ1 za plodenJe od ohkoje radinost čini umjerenima.

Seljaci su privrženi svom tlu mnogo više nego graani citadns]svojim gradovima V ednoličnost i prirodnost seoskog z1vota 1za one koji ne poznaju drukčiji život), takvu pvlačnu oć da 1t1ne požele da ga mijenjaju Iz togaseraazadovoljstvosvoJstaJemkoje čini čovjeka smirenim, odatle ljubav prema domov1 koJa ga veže uz nen ustrojstvo constitution.

Obrađivanje zeml stvara čvrste i strpljive ljude koji mgupostati dobri vojnici Oni koje dovode iz gradova tvrdoglavi su islabašni, ne mogu podnijti napore ratovanja, propadaju u marše vima, iscrpljuj ih bolsti, tuku se meu sobom i bježe pred neprijatljem. zvježbane čete narodne vojske milices najpouzdanije su inajbolje čete. Prava je obuka za vojnika da bude ratar.

edino sredstvo da država ostane nezavisna od drugih je zemljoradnja Pa makar imali sva bogatstva svijeta, ako se nemate čimeprehraniti, ovisite o drugome. Vaši susjedi mogu vašem novcu odrediti cijenu koju god žele, jer mogu čekati; no kruh koji trebamo imaza nas cijenu o kojoj ne možemo raspravljati, a u svakoj vrsti trgovineuvijek nameće svoju volju onaj kojem se manje žuri. Priznajem da biu jednom inancijskom sistemu trebalo djelovati prema drugimprincipima; sve ovisi o krajnjem cilju kojem se teži 'govina stvarabogatstvo, ali zemljoradnja osigurava slobodu.

Netko će reći da bi bilo nabolje imati jedno i drugo istovremeno,no bogatstvo i sloboda su nespojivi, kao što ćemo kasnije pokazati.U svim zemljama, dodat će drugi, obrauju zemlju. Slažem se kaošto u svakoj zemlji postoji trgovinaposvuda se manje ili više trguje,ali to ne znači da zemljoradnja i trgovina posvuda cvjetaju Ovdje neispitujem što se događa po nuždi stvari, već ono što proizlazi iz vrste

vladavine i općeg duha nacijeako je oblik vladavine što ga neki narod prihvaća češće djelo

slučaja i sreće nego ispravnog izbora,5 u prirodi i tlu svake zemleima ipak osobina koje jdnu vladavinu čine pogodnijom od nekedruge, a svak oblik vladavine ima posebnu moć koja vodi narodeprema ovakvom ili onakvom zanimanju.

Oblik vladavine što ga trebamo izabrati je kao prvo najmanjeskup, jer je Korzika siromašna, i drugo napovoljniji za zemljoradnju, jer je zemljoradnja, barem sada, jdina djelatnst koja korzičkomnarodu može osigurati stečnu nezavisnost i dati mu svu potrebnu snagu

Najjetinija je ona uprava koja prolazi kroz najmanje instanci izahtijeva namanje različitih staleža takva je općenito republikanskadržava, a posbno demokratska

Najpogodnija je uprava za poljoprivredu ona čija moć nije koncentrirana na jednom mjestu i ne dovodi do neravnomerne nase



Nacrt ustava za KozikuNacr ustaa a Kku



U tome vidim da K orzikanci još nema ju razborite ide je. U s v imsv o jim predsta vkama, u prosvjedu iz -laChapelle, žalili su se dasu Đno vljani oslabili, ili točnije, uništili njiho v o plemst o10 Bila �eto bez sumnje po v reda prv a, ali nije bila nesrea; to Je

_naprotiv

prednost bez ko je bi im bilo nemoguće da ostanu slobodPoložiti dosto janstv o jedne drža ve u titule nekolicine njenih

člano v a, to znači smatrati sjenu tijelom Dok je korzičk kraljev stv opripadalo Đeno vi, moglo je biti korisno imati markz, gro v e,plemiće s titulama ko ji su takoreći služili kao posredckr zčoaroda kod Republike. li protiv koga bi mu sada kosh shčnzaštitnici, manj spremni da ga čuv a ju od tiranije, nego da samuzurpira ju vlas, koji bi ga mučili s vo jim zlota vljnjim i sporo vima,sv e dok jedan od njih, pokorivši ostale, ne b od sv ih sv oh sugrađana

učinio svoje podanike?'eba razliko v ati dvije vrste plemstv a Feudalno plemstv o ko je

pripa

da

mo

nar

iji i po

litičko

ple

mst

v o

ko

je ripa

da a

risto

ka

ji.Prvo ima više staleža ili stupnje v a, jedne s titulama, druge bez nih,zatim v elke v azale, sv e do običnih plemića njiho v a su pra v a, premda

nasljedna, tako reći individualna, posebna, v ezana uz s vaku obitelj itolikoneovsna jedna o drugima dane o vise čak ni oustro jst vu drža v ei suv erenosti. Drugo, naprotiv, sjedinjen u jedno nedjeljiv o tijeločija sv a pra v a pripada ju tijelu samom, a ne njeov im čn v ima, činitoliko bitni dio političkog tijela da ono ne moze postoJat bez nJega

i obratno, i svi pojedinci ko ji ga čine, jednaki po rođenju, titulama,povlastic ama, ugledu, spa ja ju se u cjelinu pod za jedničkim imenom

patricija

(V)Po titulama koje je imalo staro korzičk plemstvo i lenima ko ja je posjedovalo, s pra vima ko ja su ga približa v ala sao j suerenoti, jasno je pripadalo prv o j vrsti plemstva idgo v alo s oJe po Jeklo bilo

osvajačima, maurskim ili francuskim, bilo vladama koe s pape

posta vljali na otoku K orzici A to j vrsti plemst v a ne Jesta_u

demokratsko j ili mješo vito j republici, štov iše ne može ć u astokraciju, jer aristokracija dopušta samo prv a tijela, a ne ndi v i ualna pra va. Demokracija ne pozna je drugo plemstv o

_osim re

slobode, a aristokracija ne prizna je drugo plemstv o osim vlast [auto

riteta. Sv e što je strano ustro jstvu treba brižljiv o odstraniti iz političkog tijela Prepustite dakle drugim drža v ama sv e te titule grofov a markiza nečasne za obične građane (V) Osnovni zakon vašeg

uređenja treba da bude jednakost. Sve mora biti u skladu s tim, pa isama vlast ko ja je posta vljena uprav o zato da je brani svi treba dabudu jednaki po rođenju. Drža v a smije priznati samo razlike ko jenasta ju zbog zaslug, vrlin, služenja domo vini, a te razlike ne smijubiti nasljedne kao što nisu ni sv o jstva na kojima se temelje Vidjet

ćemo uskoro kako kod naroda mogu nastati različiti staleži, a da pito

me

ne

igra

ju nika

kvu ulo

gu ro

đe

nje

i ple

mstv o

.Sva lena, počasti (vazalska vjernost), cenzusi i fudalna prava

unuti su dakle zauvjek, a drža v a će otkupiti sv eone koji još postoje,tako da se svi plemiki naslo vi i prva ugase i nestanu na cijelomotoku

(IX) Da bi svi dijelo vi drža ve ostali, koliko je to mogue, na istomstupnju, što pokuša v amo uspostav iti i meu po jedincima, odredit ćese granic e područja distric ts], župa pives] i okuga urisdictions,tako da se smanji v eika ne jednakost ko ja se u tome osjeća Sama

pokra jina Bastia i Nebbio ima toliko stano v nika kao sedam drugihpokra jina apoc orso, Alleria, Porto V eccio, Sartene, Vic o, alvii Agagola za jedno. Poka jina Ajaccio ima ih više nego četirisusjed Bez potpunog ukidanja granic a i oduzimanja nadležnostimogu se nem manjim promjenama ublažiti te ogromne razlike. Na

primjer, ukidanje lena olakšat će da se od anare, Branda i Nonze

stv ori no vi okrug ko ji e po jačan župom Pietrabugno biti skoro

jednak okrugu Capo Corso. Leno Istria pripo jeno pokra jini Sartenaneće je još izjednačiti s pora jinom Corte, a pokajina Bastia iNebbio, iako smanjena za jednu općinu može se podijeliti u dv aokruga, još uvijek vlo jaka, od kojih će se odv o jiti Guolo. je samonekoliko primjera da biste me razumjeli, no ne pozna jem dovoljnolokalne prilike da bi mogao išta određiv ati

Tim malim promjenama otok Korzika, za ko ji pretposta vljamda je potpuno slobodan, (X) bio bi podijeljen u dv anaest okugameu ko jima ne bi posto jale velike razlike naročto kad sekako valjaograniče municipalna pra va grado v a, njio v će oug imati manjiznačaj

Grado v i su korisni u jedno j zemlji utoliko što se u njima razjatgo vina i zanati ali nanose štetu sistemu koji smo privatili Njiho s stano vnici zemljoradnici ili besposličari A zemlju ujek boljebrađuju koloni (slobodni seljaci) nego građani urbains i upravo



Nacrt ustava za KorzikuNacr ustava za Korzk



kojom su im se odupirati, isu vjernos koju su čuvali za domovinu;kako prodaju za novac vrline koje se najslabije plaćaju i koje novacnajbrže iskvari No, u o prvo vrijeme služili su vladarima s isimponosom i smjelošću kao šo su se od njih branili sebe su smaralimanje slugama a više branieljima i nisu mislili da su im prodalisvje usluge već zašiu.

Malo pomalo ponizili su se i posali obični plaćenici Okus novcapokazao im je da su bili siromašni prezir rema vlasiom sanjupolako je unišiovrlineroene iz og sanja i Svicarci su posali »ljudiza pe para« kao šo su Francuzi za čeiri Jedan drugi prikrivenijiuzrok iskvario je u snažnu naciju Njihov jednosavni i izolirani živoučinio ih je snažnima i nezavisnima svako je bio s sebi gospodarNo, kako su svi iali ise inerese i sklonosi mogli su se složii bezmuke jer su željeli i radili ise svari: jednoličnos njihovog živoanadomješala im je zakon No kad ih je druženje s drugim narodimanavelo da zavole ono čega su e rebali bojai i da se dive onom šosu rebali prezirai časoljublje je navelo voe da promijene načelanasluili su da u narodu reba svorii sklonosi o kojima više ovisida bi se njime moglo lakše vladai Zbog oga je uvedena rgovinaindusrija i raskoš, koji su pojedince vežući ih uz javnu vlas pomoćunjihovih zanimanja i poreba, učinili mnogo ovisnijia o nosiocima

vlasi nego šo su bili u prvobinom sanju

Siromašvo se nije osjećalo u Švicarskoj sve dok u njoj nije počeokružii novac On je donio isu nejednakos i u novčanim sredsviai u imanjima; posao je glavno sredsvo sjecanja bogasva osi za

one koji nisu niša imali Povećavao se broj rgovačkih poduzeća imanukura Zanai su oeli mnogo ruku zemljoradnji Povećavaose broj ljudi koji su se neravnomjerno naseljavali proširili su popovoljnije smješenim krajevima gdje su sredsva za živo bila izdaš-nija edni su napusili svoju domovinu, drugi su joj posali beskoris-ni rošeći i ne proizvodeći niša Mnošvo djece posal je ereUkupan broj sanovnika osjeno je opao i dok se povećavao brojžielj u gradovima sve veće zapušanje zemljoradnje, sve ežezadovoljavanje živonih poreba zbog kojeg su srani proizvodi po-sojali sve neophodniji doveli su zemlju do već ovisnosi o su-

sjedima Dokon živo donio je pokupljivos i namnožio uživaocedržave popore ljubav prema domovini ugasila se u svim srcia iprpusila mjes ljubavi prema novcu Sv osjećaji koji su davali

polea duši ugušeni su i više se nije moglo naći ni odlučnosi u vladanju ni črsine u odlučivanju. Nekad je siromašna Švicarskanameala svoju volju rancuskoj danas bogaa Švicarska drhi prednamršem obrvama nekog francuskog minisra3

� o žnih ?u za korzički narod pogledajmo kako ih valjapm1e Korzčki e narod sačuvao velik broj svojih iskonskihrlina koje će mnogo olakšai naše usanovljenje usava ropsvu

e pak sekao noge poroke kojia (XII) reba naći lijeka; od ihporka neki će nsai sami od sebe zajedno s uzroko koji ih jerodo kod drugh e porebno da nek uzrok iskorijeni sras iz kojenasaju (XII)

prvu grupu ubrajam divlju i neukroivu ćud koju im pripisujuOpužuju ih da su bunovnici, a kako se o ože znai kad do sadanisu nikada imali ispravnu vladavinu Poičući ih salno jedne proivdrugih rebalo je predvidjei da će se o neprijaeljsvo česo okreai

proiv onih koji su ga izazaliU drugu grupu ubraja sklonos prema krai i ubojsvu zbog

kojih ih se užasavaju Izor a dva poroka leži u lijenosi i nekažnjaanju; o je jasno kad se radi o prvom a lako je dokazai kod drugog

er mržnja meu obieljia i planovi o osvei kojima su salno bilizaokupljeni rađaju se u dokoni razgovorima i učvršćuju u račnirzmišljanjima, a izršavaju se bez uke jer i nekažnjavanje dajesgurnos

To se ne bi zgrozio nad barbarsko vlašću koja ne bira nikakva

sredsva da bi poakla ove nesrenike da se eđusobno koljubojsvo se nije kažnjaval; šo velim ono je bilo nagrađivan cijenakrvi bila je jedan od prihoda Republike4 ebalo je da nesreniKorzikanci, da bi izbjegli popuno unišenje kupe plaćanjem jednogporeza milos da budu razoružani5

Đenovljani se hvale da su podupirali poljoprivredu na ooku, aKorzikanci izgleda da o priznaju Ipak se ne bih s ie složio jera uspjeh dokazuje da su se služili loši sredsvima Cilj ih naso

ana Republike nije bilo povećanje broja sanovnika čim je akoovoreno podržavala umorsva nii da im omogući da žive u blago-

sanju, jer ih je unišavala globama čak nii da im olakša plaćanjeoreza jer ih je operećivala prisojbama na rgovinu i promeamirnica i zabranjivala njihov izvoz Njen je cilj naproiv bio da šo

Nac ustava za KorzikuNac sava a Kou



više oteža plaćan je poreza, ko je se nije usuđi vaa po većti, da K or-

zikance ržiuvijk u pokornosti vezu jći ih takoreći za n jiho vu grudu

zeml je, o vraća jći ih o trgo vine, �brta, svih us. n zaima ja,spreča va jći ih a se uzignu, obrazu Ju, _ oog ate; c1l J J? J Je b1 da as ve proiz voe po jeftino j ci jeni zah val Ju Juć1 po vlst1caa 1 mon o-polu s vo jih čino vnika. Poduzela je sv m jere da b no čano 1scrila

otok, čineći no vac nžnim a isto vreno spreča vaJuć1 da se vrat naotok. T irani ja ni je ogla upotri jebiti luka vi je srest vo: privid opotpoažući zl joradn ju uništa vala je naci ju. Ht jela je da ta nac1 Jakonačno postane goila pokornih seljaka ko ji žive u na jžalosni jo jbijedi

Što se tada dogodilo Obeshrabreni K orzikanci napuštali susvo je poslo ve koje ni je oži vl ja vala nikak va nada iše su vol jel dane rade ništa, nego da se uara ju uzalud Rad I skroan žvotprepustio e jesto li jenosti i besposličren ju, s vi vrsta poroka!

krao su priba vl jali no vac za plaćan Je poreza, Jer ga su og

obiti za s vo je proizode; napuštali su pol ja da bi radili na drža vnidrumo vima.

Neka se Korzikanci vrate svo radino životu i oslobode navikeda lutaju otoko kao razbojnici, neka ih njihovi svakonevni poslovizarže u krug porodice i neka ih ine želja da se eu soboprepiru! Neka i rad priskrbi dovoljno da ogu živjeti oni i njihoveporodice! Neka oni koji iaju sve što je potrebn? za život e buuprisiljeni a iaju i gotov novac, bilo za plaćne preza 1 rug1pristojbi, bilo za zadovoljavanje izišljenih potreba 1 raskoš, koništa ne pridonose blagostanju onoga koji se njia razeće, većsao izazivaju zavist i ržnju drugih!

Lako se ože vijeti kako siste koje so dali prenost preddrugia dovodi do toga, no to nije dovoljno Valja se potruditi danaro prihvati prijenu tog sistea, da zavoli zanianje k� je uželio ati, da u njeu pronađe svoje užitke, želje, sklonost, da toza njega postane životna sreća i da se tako zaustave čstohlepnenajere.

Ne vidi nikakvih bržih i sigurnijih načina da se u toe uspijeo dva slijeeća: pri, da se ljudi vežu uz zelj na taj način što ćeiz nje proizlaziti sve njihove povlastice i prava, i drugi,a se ova vezaučvrsti pomoćuporodice koja će biti neophodna za očsvo

Mislio sa da bi se u tom sisl postavljajući teeljni zakonna razlike proizašle iz sae priroe stvari, čitava korzička nacijaogla podijeliti u tri klase, čija bi uvijek osobna nejenakost oglau pješno zaijeniti nejednakost po porijekl ili po mjestu stanovanja, koja proizlazi iz municipalnog feudalnog sistema koji ukiao.

Prva klasa bila bi klasa građana [citoyen].Drga - klasa rodoljuba Patriote].'eća klasa kandidata aspirant].Kasnije ćeo reći na osnovi čega bi netko bio uvršten u određenu

kasu i koje povlastice bi u svakoj od njih živao.Ova pojela ne sije se nikako izvršiti neki cenzuso ili

popiso trenutku uteeljenja, već se treba uspostaviti postupnosaa o sebe, toko vreena. Prvi akt planiranog uteeljenja trebada bude svečana zakletva koju će položiti svi Korzikanci u dobi od

dvadeset ili vše goina, a svi oni koji polože tu zaklevu oraj sebez razlike upisati u popis građana Pravo je da svi ti srčani uževi,koji su oslobodili svoju naciju po cijenu vlastite krvi, steknu sveprednosti i da prvi uživaju u slobodi koj su osvojili.

No, od ana kad je svoren savez union] i svečano položenazakleva, svi oni rođeni na otoku koji nisu dostigli određenu dobostat će klasi kandidata aspiranata] sve ok se, pod slijeećiuvjetia, ne budu ogli uvstiti dvije preostale klase.

Svaki kandidat oženjen po zakonu, koji bude iao nešto vlastitezelje, neovisno o irazu svoje žene bit će upisan u klasu patriota.

Svak patriot, oženjen ili udovac, koji bde iao dvoje žive djece,svoju kuć i posjed dovoljan za vlastito uzržavanje, bit će upisan ukasu građana.

Tj pri korak, dovoljan a ljudi opet počnu cijeniti zelju, nećeih još navesti da je počn obrađivati, ako se ne otkloni potreba zaposjedovanje novca koji je uzrokovao siroašvo otoka pod vladavino Đenove. Valja prihvatiti kao sigurno pravilo da se svuagdje je novac pra potreba, nacija odvraća od zeljoradnje da bi sebacila na unosnija zanianja. Položaj zeljoradnika postaje tada ili

predetom trgovine i jednom vrsto anufktre za velike zakupike, ili se prevara u najgor bijed za većinu seljaka. Oni koji seobogatetrgovino i inustrijo ulažu svojnovac kad sugadovoljno



Nacrt ustava za Koik Nacr stava a Koku



Dva suprotna stanja bacaju ljude u mlitavu lijenost Jedno je onajmir duše koji čovjeka čini zadovoljnim onim što posjeduje, a drugo je nezasitna lakomot za koju osjeća da je ne mže zadovoljti Onajtko živ bez želja onaj tko zna da ne može postići ono što žel,podjednako su neaktivn. Da bi djelovao, čovjek treba da za nečimtež da se nada da će to postić Svaka vladavina koja žel u narodu

podstaknuti djelatnost, treba se pobrinuti da mu postavi na dohvatciljeve koji će ga mamti. Postignete li to rad pruža građanima velkeprednosti, ne samo po vašoj ocjeni već i po njihovoj, sigurno ćepostat radini (XXI). Meu tim prednostima bogatstvo ne samo danije uvijek najprivlačnije, već može biti manje prvlačno od svhostalih, ako ne služ kao sredstvo za postizanje cljeva koji nas mame

Najopćij i najsigurniji način zadovoljavanja svojh želja, makake one ble, sigurno je moć. Zato, bez obzira kojoj je strasti nekičovjek ili narod slon, ako su mu strasti žive, on snažno teži moć,koja je za njega cilj ako je ponosan l tašt, l pak sredsvo ako je

osvetoljubv il pootanU vrlo vještom rasporedu građanske moći sastoji se dakle velko

umijeće vladavne, ne samo zato da bi se sama održala, već da počitavoj državi potake aktivnost, da svori aktivan marljiv narod.

Građanska moć očtuje se na dva načna: jedan legtman oz vlast, i drugi pogrešan kroz bogatsvo Svuda gdje prevladava bogatso, moć i vlast su občno odijeljene, s obzirom da sredstva pomoćukojih se stječe bogatstvo i sredsva da se dođe do vlasti nisu sta, irjetko i koriste isti ljudi Tda je prvidna moć u rukama magstrata,

a stvarna moć u rukama bogath U takoj vladavini sve je prepuštenostrastima ljudi, ništa ne teži cilju ustanove.Tko se događa da se predmet pohlepe podijeli jedn teže vlast

da bi je prodali bogatima i na taj način se sam obogatili, drugi, i tonajbrojniji, du direktno za bogatsvom s kojm su sigurni da će jednog dana imati moć, kupujuć bilo vlast, blo njene čuvare.

Pretpostavimo da su u jednoj tako uređenoj državi s jedne stranenasljedne počasti i vlast, a da su s druge strane sredstva pomoću kojihse stječe bogatso dostupna samo malom broju ljud (XX i da

ovise o utjecaju, naklonost, prjateljima Nemoguće je zbjeć da tadaopća malodušnost ne zahvati većnu nacije ne aci je u mrilo, dokse nekoliko protua uspinje do bogatstva, a time do položaja

Posebni fagmet

2°ko je občno kod svh bogatih nacja vladavina laba, a�labom naz f vam vladavnu u čjem se djelovanju ojeća nmoć , što

e zapravo sto, onu kojoj je potrebno naslje da bi se održala.

voju msao mogu najboe objasniti na primjeru Kartage i RimaPrv e bijala, prbjala na krž svoje generale, magstrate, podanke,a bla e tek nemoćna vladavina neprestano u strahu od svega,neprestano potresana nemrima Druga nje nikome oduzimalaž ot, nij- oduimala n imanja, a optuženi zločnac mogao jemno otić I tme b1 postupak bo završen Moć te izvrsne vladavinebila _ je ta a da joj nje trebala orutnost; najveća je nevolja zaČeka bla da prestane biti njenim članom

2Narod će bt radin kada rad postane čast, a uvjek ovs o

vladavin da rad učin predmetom štovanja Ao ugled vlast bududostžni građanima, on će se trudt da ih steknu, no ako im budupredaleko, neće učnit njedan korak U malodušnost h ne bacatežina nekog napora, već njegova uzaludnost.

Upitat će me da li se obrađvanjem poja stječu talent potrebna uprav ! janje ?govort ću da, ako se radi o jednostavnoj spravno vlaav kao što je naša Vlk su talenti dopuna patriotskg ra, potre bni s za vođenje naroda koji uopće ne voli svojuzemlu 1 ne poštue svoe voe. No navedite narod da se zagrije zaopću svar, tražite vrline ostavte svoje velke talente učnil bi vše

zla neg o _dobra. Najbolji je pokretač neke vladavne ljubav premadomov, a ta se ljubav odgaja na poljma rav razum dovoljan jeza voene dobro uređene države, a zdrav razum oblkuje se u srcukoliko i u glav. Ljud koji nisu zasljepljni strastima, čine uvjekdobro

Ljud su po prrodi ljeni, no radni žar pri je plod dobroureenog druša i kada nek narod zapadne u ljenost i malodušnost,t je uvijek greška samog tog drušva koje vše ne prznaje radunegovu pravu vrjednost.

Svuda gdje vlada novac, ono što narod daje da bi zadržao svojulobodu uvijek je sredsvo za njegovo porobljavanje, a ono što danasplaća milom suž za to da bi sutra plaćao silom

Nac ustava za Koik

22S k dij đ k ć đ i i čl

Nacrt stava a Kok



22Svako dijete rođeno na otoku postat će građaninom i članomRepublike kad navrši određene godine, prema zakonma i nitko nećepostati građaninom na drugi način.

Samo jedanput u pedeset godina pravo građanstva moći će dobitii jedan stranac, ako se prijavi i ako ga ocijene dostojnim ili najdostojnijim od onih koji se budu prijavili Njegovo primanje bit će opća

sve

čanost na cije

lom otoku.Saki Korzikanac koji s navršenih četrdeset godina ne bude

oženjen, i nije uopće ni bio, izgubit ć sva građanska prava za cijeliživot

Svaki pojedinac koji mijenjajući prebivalište pree iz jedne župe

u drugu, izgubit će svoja građanska prava na tri godine Nakon togroka bit će upisan u novu župu i platiti određeni porez, a ako to neučini, ostat će i dalje bez građanskog prava sve dok ne plati

Iz prethodnog člana isključuju se oni koji obavjaju neku javnu

sužbu; njima tre

ba priznati sva građanska prava u župi u kojoj se

nalaze dok su na svojoj dužnosti

Korzikanci su bili potčinjeni Đenovljanima Poznato je koji suih postupci natjerali da se pobune, ima tome skoro četrdeset godinaOd tog vremena oni su nezavisni No, novinari ih još uvijek nazivajubunovnicima i ne zna se koliko ć ih stoljeća još ako nazivai.Sadašnja generacija nije uopće osjetia ropstvo teško je shvatiti kakočovjek koji je rođen u sobodi i koji je čitav život slobodan, može bi _tibunovnik, dok neki spretni otimač nakon dvije ili tri godine postaJe

posvećeni monarh, zakoniti kralj Na taj način zastara vrijedi samo

za tiraniju, ali nikad nije dopuštena kad se radi oslobodi Tj jeosjećajisto toliko razborit sam po sebi, koliko je častan za svoje ristaše Nasreću riječi nisu stvari !skupljeni uz cijenu vlastite krvi Korzikancisu, bili buntovnici ili ne, slobodni i dostoji da to budu usprkosĐenovljanima i novinarima

U svakoj župi vodit ć se poseban popis svih posjeda svakogpojedinca.

Nitko neć moći imati posjede izvan svoje župe

Nitko neće moći posjedovati više od ( )23 zemlje. Svak koji

bude

imao tu količinu, moć

i će razmje

nom steć

i slične količine, aline veće, čak i ako se radi o lošijoj zemlji, a svi daroi, sva ostavštinau zemlji neće se priznati

Zato što ste tri godine pravedno upravjali slobodnim narodomon vam povjerava istu upravu za još tri godine

Nijedan čovjek neženja neće moći načinii oporuku, već će sve

njegovo dobro pripasti zajednici

Korzikanci, tišina, govorit ću u ime svih Oni koji se ne slažuneka odu, a oni koji su suglasni neka dignu ruku

m činu treba prethoditi opći proglas kojim se svakom pojedincu nalaže da se u određeno vrijeme uputi u mjesto svog boravišta,pod prijetnjom da će izgubiti pravo po rođenju [droit de naissance]i pravo državljanstva [zavičajno pravo -droit de naturalit]

1

Cijela korzička nacija ujedinit će se svečanom zakevom u jedno jedino političko tijelo čiji ć članovi od sada biti kako tijea od kojihse sastoji, tako i pojedinci

2

Tj način ujedinjenja slavit će se istog dana na cijelom ooku isvi Korzikanci prisustvova će mu u najvećem broju, svaki u svomgradu, gradiću ili parohiji, kako bude posebno nareeno

3

Riječi zakleve koja se izgovara pod svodom s rukom na Bibiji:

U ime svemogućeg Boga i svetog Evanđeja, svetom i neopozivom zaketvom sjedinjujem se tijelom, dobrima, voljom i svomsvojom moći s korzičkom nacijom da bih joj pripao u potpunosti, ja

i sve što o meni ovsi Zaklinjem se da ću živeti i umrijeti za nju,poštivati sve njene zakone i pokoravati se njenim glavarima izakonitim magistratima u svemu što bude prema zakonima Neka miBog pomogne u ovom životu i smiluje se mojoj duši Neka uvijek živisloboda, pravda i repubika Korzika Amen.

Svi će, podigavši desnu ruku, odgovoriti Amen

U svakoj parohiji postojat ć točan popis svih onih koji suprisustvovali toj svetkovini Upisat se njihovo ime, ime oca dobi mjesto stalnog boravka

Nacrt ustava za Koiku Nacrt ustava za Koku



Onima koji zbog spriječenosti opravdanim razlozima nisu mogliprisustovati toj svetkovini odredit će se drugi dani za polaganje istezakletve, i moći će se upisati u roku od najkasnije ri mjeseca nakonsvečane zakletve. Poslije isteka tog roka svima onima koji ne ispunetu obaezu, oduzet će se prava i ostat će u klasi stranaca ili kandidata,o kojima će kasnije biti riječi

Svaka zemlja postiže najviši stupanj nezavisnosti kad njena ima-nja daju najviše što mogu, to jest kad ima onoliko zemljoradnikakolko ih želi imati

Kad bude imao petero djee, za svako iduće dijete odobrit će muopćinaobitelsko imanje faimoine sur la comune]

Odsutnu djecu očevi će moći računati tek nakon povratka, a onukoja čitavu godinu nisu na otoku, neće moći računati čak ni kad sevrate

Odvratit ćete ih od praznoverja zaposlivši ih mnogo građanskm

dužnostima, pripremajući sjajne nacionalne svetkovine, oduzimajućiim vrijeme za crkvene svetkovine, da bi ga utrošili na građanske, ato se uz malo vještine može izvesti tako da se ne ozlovolji sećenstvo,dajući i njemu uvijek udjela, no tako neznatnog da ne privuče previšepažnje

Od svih je načina življenja seoski život onaj koji najviše vezujeljude uz zemlju

Ćuvari zakona moći će sazvati državne staleže svak put kadzažele, i od dana saziva do dana nakon skupštine, obustavit će se vlast

velikog podestata [gradskog načelnika] i državnog vijećaOsoba čuvara zakona bit će sveta i nepovrediva i na otoku neće

biti nikoga tko bi imao moć da ih zatvori

Svaka župa imat će pravo da opozove svoje čuare i zamijeni ihdrugima kad to bude htjela, a ako izričito ne budu opozvani bit ćečuvari doživotno

Kada jednom Senat sazove izvanrednu skupštinu staleža, oni sene mogu raspustiti sve dok se ne smijeni Senat ili veliki podestat

Svi zakoni koji se odnose na nasljeđivanje moraju se usmjeritina uspostavljanje jednakosti, tako da svatko ima nešto a da nitkonema ništa previše

Svaki Korzikanac koji napusti svoju župu da bi se nastanio unekoj drugoj, izgubit će građanska prava na tri godine Nakon trigodine na vlastiti zahtjev i na osnovu proglasa, ako ne bude nikakveoptužbe na njego račun, upisat će se u popise nove župe i to u ististalež u kojem je bio u prijašnjoj župi: kao građanin ako je biograđanin, patriot ako je bio patriot, i kandidat ako je bio samokandidat

I trebalo je da Korzikanci plate neki porez, da im se dozoli dane budu naoružani

Na otoku neće biti nijedne kočije Svećenici i žene moći će seslužiti dvokoliom, a svjetovni ljudi moći će putovati samo pješiceili na konju, osim ako su hromi ili teško bolesni

Nitko neće moći položiti zaketvu u stvarima kod kojih je smzainteresiran No zaketva ne

Nikoga se neće moći osuditi na zatvor zbog dugova, a kodpljenidbe u kući dužnika ostavit će mu osim odjeće i plug, goveda,krevet i najpotrebniji namještaj

Svaki mladić koji se oženi prije nego što navrši dvadeset godinaili tek nakon navršenih trideset godina, ili koji oženi djevojku mlauod petnaest godina, odnosno djevojku ili udovicu koja je mlaa ilistarija od njega više od dvadeset godina bit će isključen iz staležagrađana i moći će postati građaninom jedino ako zbog svojih posebnih zasluga za državu bude na taj način javno nagrađen

Zbog nejednake raspodjele proizvoda na otoku ne smiju sezatvoriti prometnice Teba ponekad uzeti u obzir predrasude naroda

i njegovu kratkovidnost Videći da mu se ne dozvoljava da u svomsusjedstvu, kod zemljaka, potraži namirnice kojih sm nema, optuživat će naše zakone za ćudljivost i strogost, bunit će se protiv njihili će ih potajno mrziti

Kadbismo mogli biti bez novaca a imati sve predosti koje noacdaje, mnogo bismo bolje uživali u tim prednostima nego oako, sbogatstvom, jer bismo ukonili poroke koji ih truju, a koje sa sobomdonosi novac

Nitko ne smije biti po položaju magistrat ili vojnik Svi morajubiti spremni za obavljanje svih dužnosti koje im domovina povjeriNa otoku ne smije uopće postojati nijedan stalan položaj osimpoložaja građanina, a ovaj treba podrazumijeati sve ostale



Nacr ustava za Koiku

iršitelja slugu zakona I�uzetno je ažno da ?iti vojni nbude

Na cr sta va za K oiku



iršitelja slugu zakona. I� u zetno je ažno da ?iti vojni n budesamo po sebi zvanje (polozaJ), v eć svostvo zvan Ja ran !n . K bi plemstvo imalo povlastice u čeama, uskoro b vo čov c smatrali da su iznad civilnih činovnka na voe Republike gleda bsamo kao na službenike, a država kojom bi upravljala vojska vrlobrzo pretvorila bi se u despotsku.

zrsno je

sre

dstvo da se svi nauče pokoravat zakonu_toto vie

kako se u privatni život vraća čovjek kojeg su oko poštva dok Jebio na položaju, a to je i za njega samog v eka pouk da (XXV)treba štititi prava pojedinaca jer je siguran da će se Jednog danaponovo naći meu njima.

Budući da pokrajina Cap Corsa na primjer mož proizvo itisao vino,treba spriječiti da se vinova loza previeuzgaJa na talidijelovima otoka, jer bi to otežalo prodaju vina z ove pokraJne

Zato što je privatno tako malo i ovisno vlada ne treba v elikumoć i upravja narodom takoreći jednim poketom prsta.

Gdje su vladari koji se usuđuju okupiti teologe da bi ih pitali dali je ono što namjeravaju poduzeti zakonito

Predgovor27

Osjećam duboko poštovanje prema repblici Đenovi sjemga prema svakom vladaru posebno premda m poekad ve u cepomalo grube istine kad bi bar nebo htjelo d m se, za nJho odobro ljudi češće usude reći te istine i da se o ponekad udostoe

da ih poslušaju.Obratite pažnju molim vas da ja ovdje ne predlaže kuuk ibilo koji oblik prisilnog rada kao nešto apolutno dobro bilo bolJeda se sv e to napravi slobodno, da se plat kad sredsva laćanJa nebi dov ela do mnoštvo zloupotreba i v ećih nevolja još v ećh nego štoih zaziva taj prisilni rad, osobito dok su oni koji ga nameću u istompoložaju kao i oni kojima je nametnut.

er onda kad ostane samo jedna vrsta prihoda, to jest plodovizemlje, postojat ć e i samo jedna vrsta dobara, to jest zemlja sama.

er je pravi smisao javnog vlasništva u tome da ri atno vlas-ništvo bude vrlo jako u rodu [plemenu] a vrlo slabo 1 kakvo kodpobočnih rođaka collatraux.

povisiti postotak da namirnice dobiju na cijeni, a da novacizgubi vrijednost.

Korzikanci se još uvijek nalaze u gotovo prirodnom i zdravomstanju no treba mnogo vještineda bi se u njemu održali,jer ih njihov epredrasude od njega udaljavaju. maju upravo to što im treba a želeono što za njih nije dobro; njihovi su osjećaji ispravni, ali ih varaju

krive spoznaje Vide lažan sjaj susjednih naroda i gore od želje dabudu kao i oni, jer ne osjećaju njihovu bijedu i ne vide da je njiasamima mnogo bolje.

Spriječiti izoz namirnica znači u začetku spriječiti nastajanjev elikih posjeda.

Pleeniti narode, ne želim vam uopće davati veštačke zakonekoje su ljudi izmislili po nekom sustavu, v eć želim da slušate jedinozakone prirode i reda koji govore srcima i ne tiraniziraju volju.



ZMATRNJA

O VLADAVINI U POLJSKOJ

I O NJEZINOJ

NAMJEROJ REFORMI

1

Prevela

Divina Marion



[I] STANJE SARI

Slika o vladavini u Poljskoj što ju je dao g. grof Wielhorski, terazmišljanja koja je tomu dodao, spisi su poučni (I) za ma koga tkobude htio sačiniti ispravan nacrt za preoblikovanje te vadane2 Nepoznajem nikoga sposobnijeg od njega da zacrta taj nacrt koj i općimznanjima što ih taj posao zahtijeva pridodaje sva ona znanja o mjestui o posebnim pojedinostima koje je nemoguće pismeno iznijeti, akoje je uza sve to neophodno poznavati da bi se neka ustanovapriagodia narodu kojemu je namijenjena ko čovjek ne poznaje

naciju za koju radi, djelo što ga za nju bude načinio, koliko god biloivrsno samo po sebi, uvijek će pokazivati nedostatke u primjeni, ito tim više ako se bude radilo o već ustanovljenoj naciji3 čiji su ukus,običaji, predrasude i mane (II) prečvrsto ukorijenjeni a da bi i ovosjeme mogo lako ugušiti Ustanova dobra za Pojsku može biti samodelo Poljak ili nekoga tko je na icu mjesta dobro proučio (I)poljsku naciju one (V) u njezinu susjedstvu Stranac može iznijetitek ope poglede4koji će utemeljitelja prosvijetliti, ai ga nee vodtiNi pri punoj snazi uma nisam mogao shvatiti cjelinu tih veikhodnosa Danas kada mi jedva preostaje sposobnost povezivanja

ideja,5 moram se, da bih poslušao g gro Wielhorskog i posvjedočioo svojoj odanosti prema njegovoj domovini, ograničiti na to daizvijestim o dojmovima što ih je na mene učinilo čitanje njegova radai o (V) razmišljanjima na koja me to navelo

Čitajući (I) povijest vladavine u Pojskoj, čovjek teško moerazumjeti kako je tako čudnovato ustanovljena država moga toikodugo opi6 eliko tijeo što ga sačinjava veliki broj mrtvih udova,te maen oj razjedinjenih udova, a čiji se svi pokreti, gotovoneovisni jedi o drugima, daeko od toga da im cij bude zajednički,uzajamno (II) poništavaju, koje se sino batrga a ništa ne postiže,

koje ne moe pruiti nikakva otpora bilo kome tko bi mu htionaškoditi, koje pt-šest puta u sv stojeću biva pogođeno raspa



Razma tranja O vlada vi u Po sko

glavnih aknodavaa koji aslužuju posebnu pažnu: Mojsija Li

Razmatraja o vladavini u Poljsko

naravila nadčovjčanska bića Sparta je bil ek jedan grad, istina



glavnih aknodavaa koji aslužuju posebnu pažn u: Mojsija, Li

kurga i uu.7 Sva su trojica glavnu brigu posvetila predetmakoji bi se naši učeni gl� vaa činili d?stojni f oruge. Sva

_ su

troji pstigla uspjehe koJe bso drža nemoguma kaa b1 onjia bilo anje potvrde

Pri je asnova o i izveo ačudan othvat da kao cionalno tij _

lo

uspostavi sku (XVII) nevoljnih bjeguaca,z umJ _ eć, be uz,be darovitosti, bez vrlina, be hrabrost, te ko J su, ne 1aJuć1 Jednustopu vlastite emlje,na emljioj vršini sačinj vali st au g°iluMojsije se sudio da od te lutauće ropske gom1e

nač1 pt1ktijelo, slobodan narod, pa joj je, dok je utala ust Jama, ne 1maJć1ni kamena da na nj oloži glavu, dao on raJnu (XVII) ustan vukoja je odoljela vremenu, sreći i osvajačima kju ni pet tsuća

_ od

nije oglo uništiti pa čk ni oslabiti, te koja još i danas postoJ OJsvojoj snazi, čak i kada nacionalno tijelo (XIX) više ne ostOJ.8

Da bi spriječio stapanje svoga naroda s tuđim narodi, dao u je običaje i navae nesojive s običajia i navada dru1nacJ�;preoteretio ga je obredia, posebnim ceemom

_ a J a Je

na tisuću načina ne bi li ga održao neprestano bud 1 uč10 gaauvijek tuđince eu ostalim ljudima, a sve b atske v ze koj!a je međusobno poveao članove njegove reubke zn�Čle su 1sttoliko prepreka koje su ga držale odvoJem od suseda (X ) 1priječile mu da se s njima imiješa. Upravo se tim p te ova osb Jnanacija, tako često podjarljivana, tak često azas1a' te pv1nouništavana, ali uvijek slijepo odana nJegovoJ naredb, pak odrzala

sve do naših dana, raspršena meu ostale, ali ne stapajući se s njima,te njeini običaji, akoni, obredi postoje trajat će koliko i svijet,unatoč mržnji i progonu od strane ostaloga ljudskoga roda9

Likurg se prihvatio uspostavljanja jednog naroda već uniženogropstvom i orocima koji su posljed _

ica tog r stva ame nuo u je željezni jaram, kakav nijedan drug narod kada Je nos10; a

_ ga

je ua nj priveao, oistovjetio ga, da tako kažemo ( XI), s m jarmom,stalno ga nečizapošljavajući erestanomu J e doovpredočavao kroz akone, igre, u vlastto domu, u lubav , krosvetkovine (XI) Nije u ostavio ni čska predah� u koJe b

pripadao samome sebi,te se iz te stalneprisile,ople Jenlast1 1mcilje,u njeu rodila onažarka ljubav preadomov1 k J Je uvJ kbila najjačom ili radije jedinom strašću Spartanac a ko Je od nJh

naravila nadčovjčanska bića Sparta je bil ek jedan grad, istina je ali je saom snag svoga uređenja [instiution] taj grad aozakon (XI) čitavoj Grčkoj, ostao njezini glavni gradom, te

je pre nji drhalo i erzijsk kraljevstvo (XXV). Sarta je bilažarište (X) odatle se na sve strane širio učinak njeina akonodvstva

ni koji su u Nui vidjeli tek temeljielja obreda i vjerskihceremonija, veoa su lše prosudili toga velikog čovjeka Numa jebio ravi osnivač Rima2 Budući da je Rmul sao okuio raboj-nike koje je ogla rasršiti (XV) saka nepogoda,njegovo nesavršeno jelo nije oglo odoljeti vreenu Njega je upravo Nmaučinio črstim i rajnim, ujedinivši e azbojnike u neuništivo tijelo,reobraiši ih u građane, manje zakonia za koje u njihou jednostavno siromaštvu (XXV) jedva da je i bilo potrebe, a više blagimusanovama koje su ih vezival jedne uz druge, a sve zajedno a rodnotlo, učinivši napokn njihov grad svetim s pooću onih berijednih

(XXVII) i prividno pranoeih obreda čiju snagu i učiak tolikoao ljudi osjća, a kjia je eđuti Roul, sam divlji Romul(XXX), udario pve temelje

sti je duh vdio sve drevne zakonodavce u usostavljanju us-tanova. v u oni tži sone koje bi građane ovezale s (XXX)doovinm i jene s drugia, e su ih našli u osebnim navadaa;u vjerski cereonijama koje su po svojoj naravi uvijek bile isklju-čive i naionalne (vidi svršetak (XX,2 uigrama kje su mnoge (XXII) građane držale na okuu,u vježbanju

koje im je, u krekost i snage, povćavalo i ponos i poštovanje, upredstavama koje su, odsjećajući ih na ovijest preaka, na njihovenedaće, vrline, objede, bile aniljive njihovi srcima, rabuk-tavale u njima živ takičarski duh, te ih snažno (XXXI) veivaleuz tu domovinu na ku im se bez prestanka ukazivao Uravo suHoerve pjesme što su se Grcia kaivale ka bi se svečanookupii, ne u škrinjama, na daskaa i s novce u ruci, već naotvoreno i kao nacionalno tijelo, uavo su Eshilove, Soklove iEuripidove tragedije što su se pred njima često rikazivale, upravosu agrade kojia su, uz odobravanje čitave Grčke (XXXIV),

ovjenčavani pbjednii na igrama, upravo je sve to, nerestano unjima raspaljujući (X) takičarski duh i žeju za slavo,poiglo njihou hrabrst i vrline do onog stunja odrešitosti kakav

Razmatraa o vadavn u oso

danas ne možemo ni zamisliti i u koji moderni ljudi čak i nisu pozvani

Razmatranja o vladavin u Pojsko

čuvstva konfderata; da se repubika toliko uspostavi u srcima Po



danas ne možemo ni zamisliti i u koji moderni ljudi čak i nisu pozvanida vjeruju. Ako i imaju zakone, imaj ih jedino zato da bi naučii dase poslušno pokoravaju svojim gospodarima, da ne kradu iz tuđihdžepova i da mnogo novaca daju državnim lopovima.22 Ako u njih iima neke uglaenosti, ona im služi za to da bi umjei unijeti razonoduu dokolicu lakounih žena, a svoju nosili s dražešću (XXXVI). kose i okupljaju u hramovima (XXVII) radi obreda u kojemu nemaničega nacionalnog, koji ničim ne podsjeća na domovinu, te je gotovoizvre u porugu (XXXVII),23 čine to u dobro zatvorenim dvora-nama (XXIX) i uz novčanu naknadu, da bi na mekoputnim, razvratnim (XL) pozornicama, gdje se umije govoriti samo o ljubavi, gledaiisprazan govor lakrdijaša prenemaganje bludnica, te da bi ondjedobili pouke o iskvarenosti, jedine iz kojih se, od svih onih što seondje tobože daju, izvlači korist; čine to na proslavama na kojimanarod, uvijek prezren, uvijk ostaje bez utjecaja, na kojima javnapokuda ili pohvaa nemaju nikakva učinka; čine to u raskalašnimgomilama, da b ondje sklapai tajne veze, tražii užitke koji razdva jaju, najjače usamljuju ljude, te od kojih srca najviše omlitave. Jesuli to poticaji rodoljublju? eba li se čuditi što tako nejednaki načiniživota imaju tako različite posljedice te što moderi l}udi više nenalaze ništa od one duševne krepkosti koju ju je našim starima sveuijevalo? Oprostite preostaloj toplini koju ste u meni razbudii zbogovih zastranjivanja.24 Vraćam se sa zadovoljstvom onome od svihdaašnjih naroda (XLI) koji me najmanje udalj uje od ovih o kojimasam maočas govorio

[III.] PRIMJENAPoljska je velika država, okružena još znatnijim državama koje,

zahvajujući despotstvu i vojnoj stegi, imaju veliku navalnu silu. Ona je, naprotiv, budući slaba zbog svoje anarhije, unatoč pojskojsrčanosti, na meti svih njihovih nasrtaja. Nema nikakvih utvrda kojebi zaustavie njihove upade.25 Slaba joj naseljeost oduzima svakumogućnost za obranu.2 6 Nikakva reda u privredi, mao ili nimalovojnih jedinica, nikakve vojne stege, nikakva reda, nikaa potčinjavanja; uvijek rastrzana iznutra, uvijek ugrožena izvana, nema

sma po sebi nikakve postojanosti, te ovisi o hir svojih susjeda Prisadašnjem stanju stvari, vidim tek jedan način da joj se d ta postojanost koja joj nedostaje: da se čitavoj naciji, da tako kažem,uliju

čuvstva konfderata; da se repubika toliko uspostavi u srcima Poljaka da ondje opstane unatoč svim naporima njezinih ugnjetačaOndje je, čini mi se, jedino njezino utočište gdje ju sila ne može nidoseći ni uništiti. Nedavno smo tomu vidjeli dokaz zauvijek vrijedanspominjanja. Poljska je bila u ruskim okovima, ali su Poljaci ostaisobodni.27 To je veliki primjer koji vam pokazuje kako možeteprkositi moći i častohleplju vojih susjeda. Ne budete li ih mogispriječiti da vas progutaju, postupite barem tako da vas ne moguprobaviti. Na koji god način da se toga prihvatimo, Pojska će prijeno što joj budemo dali sve što joj nedostaje da bi im se bia u stajuoduprijeti, stotinu puta podleći (XLII) svojim neprijatejima. Vrlinanjezinih građaa, njihov rodojubni žar, osobiti vid što ga njihovimdušama mogu dati nacionalne ustanove, eto jedinog bedema koji ćeuvijek biti spreman da je brani i koji nikakva vojska neće moći probtiko postupite tako da Poljak nikada neće moći postati Rusom, jamčim vam da Rusija neće podarmiti Pojsku

Upravo se nacionalnim ustanovama oblikuju duh, začaj, ukusi običaji nekog naroda, po njima on jest on, a ne neki drugi arod,upravo ga one nadahnjuju onom žarkom ljubavju prema domovnizasnovanom na navikama koje se ne mogu iskorijeiti, zbog njih okod drugih naroda umire od dosade okružen nasadama kojih je lišenu svom narodu (XLIII) Sjetite se samo onog Spartan, obasipaaslastima na dvoru (XLIV) velikoga kralja, kojemu su prigovarai štožai za crnim umakom »Ah!« uzdahnu on i reče satrapu, »ja tvojeužitke poznajem, ali ti ne poznaješ naše«.28

Danas više nema Francuza, Nijemaca (X), Španjolaca, pa čakni Engleza, ma što se o tomu tvrdio; postoje tek Evropljani.29 Sm je tim narodima ukus isti, iste su im strasti, isti obiji, zato štonijednoga od njih nije nacionalno uobličila neka poseba ustanoa.Svi će oni u istim (XI) okolnostima raditi iste stvari; svi će tvrditida im nije stao do novca i bit će prepredeni lopovi; svi će govoriti o

javnom dobru i misiti samo na sebe; svi će uzdizati umjerenost ihtjeti da budu Kezovima; nemaju žudnje osim žudnje za raskoši,nemaju strasti do strasti za zlatom Sigurni da će zajedno s njimedobiti i sve oo što ih mami, svi će se prodati prvome tko ih bude

htio kupiti. što njima znači kojem će se gospodaru pokoravati,zakone koje države će slijediti? Samo o nau novca da ga ukradui žen da ih izopače svugdje će biti kao kod kuće



Razmatranja o vladavi u Posko

Ništa, ako je to moguće, što bi bio isključivo namijenjen za

Razmataa o vadav Posko

Nipošto n zanemarujte stanovito javno znamenje neka ono



Ništa, ako je to moguće, što bi bio isključi o namijenjen za velikaše i bogataše. Mnogo predstava na otvorenome, gdje će staežibiti brižjivo razlučeni, ali gdje će imati udjea cijei narod, kao kodnaših starih, te gdje će u stanovitim prigodama mladež pokazivatisvoju snagu i okretnost. Borbe s bikovima nisu malo doprinijelestanovitoj krepkosti španjolske nacije. Boriišta gdje se nekoć uPojskoj madež vježbaa, moraa bi biti brižjivo obnovjena; tebalo

bi ih za nju pretvoriti u mjesta počasti i takmičenja. Ništa ne bi bioakše doli negdašnje borbe nadomjestiti nekim manje okrutnim vježbama u kojima bi, međutim, imale udjela snaga i okretnost, tegdje bi pobjednici jednako primai počasti i nagrade. Upravljanjekonjima je, na primjer, vježba koja sino odgovaa Poljacima i veomapogoduje sjaju priredbe.38

Homerovi su s junaci međusobno razlikovai po snazi i spret-nosti, te su time pred očima naroda pokazivai da su stvoreni zazapovijedanje Na viteškim su se turnirima obikovali muževi, ne

samo srčani i hrabri, već i žejni časti i slave, te sposobni za svaku vrinu. Uporaba je vatrenog oružja umanjia uged tim tjeesnimsposobnostima, učinivši ih manje korisnima u ratu Zbog toga sedogađa da, izuzev duhovnih osobina koje su često dvosmisene,neprimjerene, u vezi s kojima ljudi imaju tisuću sredstava za prevaru,te o kojima je narod loš sudac, čovek, uz prednost svoga rođenja,nema u sebi ničega što bi ga razlučivao od drugoga, što bi opravdavao njegov imutak, što bi u njegovoj osobi ukaziva na prirodnopravo n nadmoćnst, pa što se ti izvanjski znakovi više zanemaruju,to oni koji nama upravjaju postaju mekoputnijima i nekažnjeno se

izopačuju. Važno je ipak i to više no što se misli, da se oni koji jednogadana imaju drugima zapovijedati od svoje mladosti pokažu u svakompogledu nadmoćnijima, odnosno da barem na tome nastoje. Dobro je, štoviše, da se narod sa svojim voama često nae u nekim ugodnimprigodama, da ih upozna, da se privikne na to da ih geda, da s njimadijeli svoje užitke Samo da uvijek bude očuvano potčinjavanje i dase narod nikada ne pomiješa s voama, to je sredstvo kojim će sepostići da se on za njih živo zanima i da privrženost prema njimaspoji s poštovanjem. Napokon, skonost prema tjelesnom vežbanjuodvraća od opasne dokoice, mekoputnih užitaka i duhovne rastroš

nosti. 39 Tijeo valja jačati nadasve zbog duše, a upravo to naši dragimudraci ni izdaleka ne vide

p j j jbude plemento, uznosit, te neka mu veličanstvenost više bude uljudima negoi u stvarima. Čovjek ne bi vjerovao do koje se mjeresrce naroda povodi za očima (LII) i koiko ga se doima veičanstvoceremonijala40 vlasti [l'autorit] daje neku uređenost i pravilnostkoje ulijevaju povjerenje (V) i koje otkanjaju pomisao nahirovitost i ćudjivost oje se vezuju uz pomisao o proizvoljnoj vasti

[pouvoir]. U veebnosti svečanosti, treba samo izbjegavati ažnobješavio, varavu bistavost41 te raskošna znamenja kaka su nadvorovima uobičajena. rosave sobodna naroda uvijek moajuodisati doličnošću i ozbijnošću, a njegovu se divjenju ondje moajupredočavati tek predmeti dostojni njegova štovanja. Rimjani su sena svojim rijumfma razmetai ogromnom raskoši no bia je toraskoš pobijeđenih, što je više blistala, manje je privačia. Njezin jesjaj Rimjanima čak bio velika pouka Zarobljeni su krajevi biiokovani ancima o zlata i dragoga kamenja (IX). Eto vam dobroshvaćene raskoši. Cesto se do istog cija (X) dolazi dvama supot-

nim putevima. One dvije vunene lopte, postavjene pred kancearovim mjestom u engleskom Domu lordova, u mojim očima činedirljivo i uzišeno znamenje Dva žitna snopa, jednak smještena upojskom Sejmu, ne bi, po mojem sudu, imala manje ijep učinak.

Goema razlika u imutku koja vemože razdvaja (XI) od sitogpemsva velika je prepreka rermama nužnim za to da se jubavprema domovini pretvori u gavnu strast. Sve dok raskoš bude kraljeval meu veikašima, u svim će srcima kraljeva ti pohlepa Uvjekće predmetom javnog divjenja biti predmet žeja pojedinaca, pa ako

valja biti bogat da bi čovjek zablistao, gavna će nam strast uvijek bitida budemo bogati. Veika mogućnost za podmićivanje koju, koiko je god moguće, vaja oslabiti Kada bi se po drukčijim privačnimpredmetima, kada bi se po staeškim obiježjima odikovai jud napoožaju, oni koji bi bili samo bogati svega bi toga bii lišeni, pa bipotajne želje prirodno krenule putem tih časnih odika, to jest odikazasuge i vrine, kad bi se čovjek samo po tome mogao uzdići Rimskisu konzui često bili vro siromašni, ai su imai iktore, a za veeb-nošću je tihiktora narod žudio, pa suse plebejci uzdigi do konzulskečasti.

Potpuno ukanjanje raskoši, ondje gdje kraljuje nejednakost činimi se, priznajem, veoma teškim pothvatom.42 No, nema i možda



Razmatranja o vladavini u Polskoj

que] treba mu barem odrediti cijenu koju i siromašni (LXXIV)

Razataa o vadav u Posko

paskom svojih sugrađana i da priželjkuju javno odobravanje Radi



que] treba mu barem odrediti cijenu koju i siromašni (LXXIV)mogu platiti. Zar se ne bi u svakom zavodu mogao odrediti stanovitibroj posve besplatnih mjesta, to jest mjesta na državni trošak, a štose u Francuskoj naziva mjesečnim potporama?55 bi mjestadodijeljena djeci siromašnih plemića koj su domovinu nečimzadužili ne kao milostinja, već kao nagrada za vjernu službu njihovihočeva s tog naslova postala časna te bi mogla uroditi dvostrukomprednošću koja ne bi bila zanemariva. Radi toga bi trebalo da ovoimenovanje ne bude proizvoljno, već da se obavlja na temeljusvojevrsnoga prosuđivanja o kojemu ću malo kasnije govoriti Onikoji budu zauzimali ova mjesta nazivali bi se djecom države aodlikovali bi se nekim počasnim obilježjem koje bi im davalo pravopensva pred ostalom djecom njihova uzrasta ne isključujući pritome ni djecu velikaša (LXXV)

U svim zavodima treba za djecu ustanovii vježbaonicu ili mjestoza tjelovježbu Ovo toliko zanemarivano poglavlje po meni je najvaž

niji dio odgoja ne samo radi oblikovanja črstih i zdravih temperamenata nego još više radi ćudorednoga cilja koji se zanemaruje iispunjava tek gomilom sitničavih i ispraznih propisa (LXXV) a kojipredstavljaju isto toliko izgubljenih riječi. Nikada neću uspjetidovoljno naglasiti da dobar odgoj mora imati odrian vi56 Spri ječite rađanje poroka, dovoljno ste učinili za vrlinu Za to posojikrajnje lagano sredstvo u dobru općem školovanju. Naime djecuuvijek treba držati budnom, ne s pomoću dosadne nastave od kojeona ništa ne razumiju i koju mogu omrznuti već samim time što suprisiljena mirno sjediti; nego s pomoću vježbanja koja im gode,

udovoljavajući potrebi što je tokom rasta njihovo tijelo osjeća zakretanjem, a čija se ugoda nee samo na to ograničiti.

Djeci se nikako ne smije dopustiti da se igraju izdvojeno i posvojoj volji, već sva zajedno i javno tako da uvijek postoji nekizajednički cilj kojemu svi teže i koji potiče suparništvo i takmičenjeRoditelji koji budu davali prednost kućnom (LXXV) odgoju i djecudaduodgajati pod svojom paskom moraju ih meutim, slati na takve vježbe Njihova poduka može biti kućna i pojedinačna, ali igre uvijekmoraju biti javne i svima zajedničke57 jer se ovdje ne radi samo o

tome da se djeca nečim zabave da se u njih svori čvsta tjelesnagraa da se učine okretnima i spretnima već da se zarana naviknuna pravila na jednakost na bratstvo, na utakmice na to da žive pod

p j g p j j j jtoga učitelji tjelovježbe i starješine zavod (LXV) ne smijupobjednicima dodjeljivati plaće i nagrade proizoljno, već na osnovu jednoglasnog odobravanja i prema sudu gldalaca a može se računatina to da će taj sud biti uvijek pravedan napose ako se pobrinemo zato da te igr učinimo privlačnima za općinstvo ureujući ih s nešto

više vlebnosti i na takav način da pobuđuju pozornost a valja

predmnijevati da će svim LXXX) časnim ljudima i svim dobrimrodoljubima biti dužnost i zadovoljstvo da na njima prisusvuju

U Bernu postoji voma neobična vježba namijenjena mladim velikašima koji izlaze iz zavoda To je ono što se naziva vanjskomdržavom58 a u malome je slika i prilika svega što sačinjava epublikansku vladavinu: senat načelnici kantona (LXXX), državni službenici sudski službenici govornici (LXXX), parnice suđenja, svečanosti Vanjska država ima čak i malenu vlad i neke stalne prihodete je ta ustanova koju suveren odobrava i štiti, rasadnik državnika

koji ć jednoga dana ravnati (LXX) javnim poslovima u okviruistih zaposlenja kjima se najprije bave samo u igri.

Kakav god oblik da dademo općem školovanju [ducation publique, a u pojedinosti toga ovdje neću ulaziti, uputno je usanovitineki Zbor magistrata prvoga reda koji će nad tim školovanjem imati vrhovnu upravu, te koji će imenovati opozivati i po svojoj voljimijenjati, kako predstojnike i voditelje zavoda koji će i sai, kakosam to već rekao, biti natjecatelji za visoke državne položaje, tako iučitelje tjelovježbe čiju će se revnost i budnost takođr pobrnuti dapotakne višim mjestima na koja će im pristup biti otvoren ili za

tvoren oisno o načinu na koji su obavljali ranije dužnosti.59 akoupravo o ovim ustanovama ovisi nada Republike slava i sudbinanacije nalazim da on priznajem (LXXX) imaju takvu važnostda sam veoma iznenađen što nitko nigdje nije ni pomislio na to daim je prida alosti me, (LXXXV) radi čovječanstva, što se tolikezamisli (LXXV) premda vrlo upotrebljive uvijek nalaze takodaleko od svega što se čini (LXXXV)

Uostalom (LXXXV) ja ovdje samo dajem neke naznake; ali je to dovoljno za one kojima se obraćm Ove loše razrađene zamisliizdaleka pokazuju puteve nepoznate modernim ljudima a kojima sunaši stari mužvi vodili do one duševne krepkosti, do onoga rodoljubnog žara do onoga poštovanja prema zaista (LXXV osob-

Razmatranja o vladavini u Polsko

nim svojstvia, bez obzira na ono što je čovjeku tek tuđe (LXXXIX),

Razmaana o vladavin Polsko

Svi veliki narodi, smrvljeni vlastitom nožinom (C), stenju ili u



j , j j ( ),za koje medu naa nema primjera, ali njihov asac u srima svihljudi čeka samo prikladne ustanove da ga potaknu na djelovanje, pada počne bujati. Usmjerit u tom duhu odgoj, navade, običaje, vladanj (XC) Poljaka, ravit ćet u njima onaj kvasac koji još nijeishlapio zbog izopačenih mudrih pravila, zbog otrcanih ustanova,zbog sebične lozoje koja propovijeda ono što ubija (XCI). Nacija

će označiti dan svoga drugog rođenja strahovito rizom iz kojeizlazi i, videći ono što su učinili njezini još uvijek nepokorni članovi,nogo će očekivati i još će više dobiti od dobro uravnoteženoguređenja [institution ; voljet će, poštovat će zakone koji budu laskalinjezinoj plemenitoj gordosti, one koji je budu učinili, održali sret-no i slobodno (XCII). Iščupavši iz svojih grudiju strasti zbog kojihse ti zakoni izigravaju, gajit će u njia one zbog kojih se oni volenapokon (XCIII), obnavljajući, da tako kažo, samu sebe, u toće novom životnom dobu steći ponovo svu krepkost nacije koja serada. No, bez ovih mjera opreza, ne očekujte ništa od svojih zakona.

Koliko god udri, koliko god bi predostrožni oni mogli biti, bit ćeizigravani i uzaludni, a vi ćete ispraviti nekolicinu zloupotreba koje vas vrijeđaju (XCIV) a biste uveli neke druge koje niste predvdjeliEto uvodnih napomena za koje sam vjerovao da su neophodne(XCV) Upravimo sada oči na državno ustrojstvo constitution]

[ KORJENITI POROK (XCVI)

Izbjegavajo, ako se to može, da se od prvih koraka (XCVII)upuštao u neostvarljive naue. Kojim se pothvatom, gospodo,bavite u ovom trenutku? Pothvato rere vladavine u Poljskoj,to jest time da ustrojstvu velikoga kraljevstva dadete postojanost ikrepkost alene republike Prije no što se prhvatite posla naizvršenju toga nauma, valjalo bi najprije vidjeti da li je oguće uspjetiu toe. Veličino nacija! Prostranosti država Pvi i glavni ivorunedaća ljudskoga roda, a napose bezbrojnih nevolja koje potkopa-

vaju (XCVIII) i uništavaju uljudene narode. Gotovo sve male države,bez obzira na to da li je riječ o republikaa ili onarhijama doživljavaju procvat sai tie što su malene, što se svi građani ondjemeđusobno poznaju i uzajamno se promatraju (XCIX), što njihovi

vode ogu i sai vidjeti zlo koje se ondje čini, dobro što ga orajuučiniti te što se njihove naredbe izvršavaju pod njihovom paskom.60

, j ( ), janarhiji poput vas, ili pak pod drugorazrednim ugnjetačima koje imdodjeljuju kraljevi prisiljeni na to nužnom stupnjevitošću. Samo Bogmože upravljati svijetom, a bile bi potrebne više nego ljudske sposobnosti za upravljanje vlikim nacijama. Čudno je, upravo čudesno daširoka prostranost Poljske nije već stotinu puta dovela do preobraćanja vladavine u despotstvo, iskvarila duše Poljaka, te izopačila

glavninu nacija Ovo je u povijesti jedinsven primjer da se nakontolikih stoljeća tava država (CI) nalazi tek u stanju anarhije Sporosttoga napretka dugujemo prednostima neodvojivim od setnji kojihse vi hoćete osloboditi Ah, neće biti na odet da ponovi proislite dobro o tome prije no što dirnete u svoje zakone, a napose u onekoji su vas učinili ovi što jeste. Prva rerma koja bi vama bilapotrebna bila bi rerma vaše prostranosti. Vaše golee pokrajinenikada neće dopustii strogu upravu malenih republika Počnite odtoga što ćete suziti svoje granice, ako hoćete rerirati svoju vladavinu Možda va vaši susjedi najeravaju učiniti tu uslugu. Bez

sunje bi to bilo veliko zlo za raskomadane dijelove, ali bi bilo velikodobro za nacionalno tijelo.

Ao se ne provedu ova ograničenja, vidim sao jedno sredstvokojim se ona možda mogu nadomjestiti, a sreća je u toe što je tosredstvo već u duhu vašega uređenja. Neka odvajanje dvij poljskhdržava bude isto onako postavljeno kao i odvajanje Litve:61 iajtetri države ujedinjene u jednoj Htio bih, kad bi to bilo moguće, daimate isto toliko država koliko i vojvodstava stvorite u svakome odnjih isto toliko posebnih uprava. Usavršite oblik sejmika, protegnitenjihovu vlast na odgovarajuća vojvodstva no, brižljivo i obilježitegranice, te postupite tako da ništa ne ože medu (CII) njia raskinuti vezu zajedničkoga zakonodavstva i potčinjavanja tijelu Republike. Riječju, prionite na širenje i usavršavanje sustava fderativnih

vladavina, jedinoga koji u sebi sjedinjuje prednosti velikih i alihdržava, te time i jedinoga koji vama može odgovarati. Ao zanea-rite ovaj savjet, sumnjam da ćete ikada moći išta uspješno obaviti

[VI PINJE TRIJU SEŽA (CII)

ad god čujem kako se govori o vladavini, uvijek nađe kako se

ljudi vraćaju unatrag do načela koja mi se čine krivima ili nejasnima.Republiku Poljsku, često se to govorilo i ponavljalo, sačinjavaju tri



Razmatrana o vadavin u Pojsko

se ljudi i prečesto povode, primjer bezobzirnog i drzovitog kršenja

Razmatranja o vladavin u Poljsko

Pronalazak ove pojele na domove ili odjele pripada novome



prava i slobode pojeinaca.72

Vjerujem da je ovo prvi i glavni uzrok anarhije koja caruje udržavi Da bi se taj uzrok uklonio, vidim tek jedno sredsvo. neznači da posebne sudove treba protiv ovih sitnih tirana oboružatiržavnom silom; jer bi ta sila, čas (CXXIII) loše primijenjena, a čas

(CXXIV) nadjačana nekom višom silom, mogla izazvati nemire inerede kadre da postupno doveu i do građanskih ratova: već značia cijelom izvršnom silom (CXXV) treba oboružati jeno tijelo,dostojno poštovanja i stalno, kao što je Senat, sposobno da svojompostojanošću i svojim autoritetom u okvirima njihove užnostizadrži magnate kaa du u napast da od tih okvira odstupe. mise sredstvo čini djelovornim (CXXVI), a izjesno bi takvo i bilo alibi opasnost od njega bila strahovita i vrlo bismo je teško izbjegli.Naime, kao što se može vidjeti u Dmštveno ugovom, svako tijelokoje je nosilac izvršne moći snažno i stalno teži k tome da sebi

podvrgne zakonodavnu moć, te prije ili kasnije u tome i uspijeva.3Da biste otklonili tu lošu stranu (CXXVII), predlažu vam da

Senat poijelite na nekoliko vijeća ili odjela od kojih će svakomepredsjedati ministar zadužen za taj odio, a taj bi se ministar, kao ičlanov svakoga vijea nakon oređena vremena mijenjali i izmjenjivali s ministrima i članovima ostalih odjela.74Možda je ovo i obrazamisao to je bila zamisao opata de Saint-Pierrea a on ju je dobrorazradio u svojoj Polisinodiji.75 Tko razdijeljena i privremena izvršna moć bit će u većoj mjeri podređena zakonoavnoj, te će razni

dijelovi uprave biti ublje proučeni i zasebno bolje voeni. Neračunajte, ipak, odviše na to sresvo ako ti dijelovi budu razdvojeni,nedostajat će im međusobna usklađenst t će uskoro, uzajamno seosujećujući , gotovo sve svoje snage upotrijebiti jedan protiv rugoga,sve dok jedan o njih ne stekne upliv i nad svima ne prevlada il i ćepak, ako se međusobno usklade i slože, stvarno tvoriti tek jedno teisto tijelo i imati jedan te isti duh, poput domova u parlamentu nasvaki način držim nemogućim da se neovisnost i ravnoteža meunjima mogu tako dobro održati, a da iz toga uvijek ne proizađe nekoupravno središte ili žarište u kojem će se sve pojedinačne snage

okupiti a bi potlačile suverena. U gotovo svim su našim republikama vijeća tako podijeljena na ojele koji su u svom začetku bili(CXXVIII)neovisni jednio drugima a koji su to uskoro prestali biti.

P p j d dj p p ddobu. Naši stari, koji su bolje od nas znali kako se zadržava sloboda,to sresvo nisu poznavali. Rimski je Senat upravljao polovcompoznatoga svijeta, a nisu mu čak ni na pamet padale takve diobe. TjSenat međutim, nikada nije uspio potlačiti zakonodavnu moć, maasu senatori bili birani doživotno. No, zakoni su imali cenzore naro

je imao tribune, a konzule nije birao Senat.

a bi uprava bila jaka, dobra i da bi koračala pravo k svome ciljusva 1zvr� na _ oć mora biti u istim rukama ali nije ovoljno a se teruke m1enJaJu reba a one ako je to oguće jeluju samo pozakonodavčevom paskom, te da ih upravo on voi. U tome je istinskatajna načina na koji se postiže da one ne prisvoje njegov autoritet.

Doke god se staleži budu okupljali i doke go se poslanici budučesto izmjenjivali bit će teško da Senat ili kralj sebi povrgnu iliprisvoje zakonoavni autoritet. Značajno je da sve o saa kraljevnisu pokušali prorijediti zasjedanjaSejma, prema nisu, kao engleskikraljevi, bili prisiljeni na to da ga često (CXXIX) sazivaju iz strahaa će im uzmanjkati novac.76 Mora a su se svari uvijek nalazile unekom kriznom stanju koje je kraljevski autoritet činilo neovoljnima tomu doskoči, ili su se pak kraljevi zahvaljujući svojim kikamau sejmicima, osiguravali da uvijek na raspolaganju imaju većinuposlanika, ili su pod zaštitom libem veto bili sigurni a će uvjemoći prekinuti vijeanje koje i se možda ne bi sviđalo i po miloj

volji raspuštati zasjedanja Sejma. Kada sve ove pobude više ne budupostojale, moramo očekvati da će kralj ili pak Senat, odnosno obojezajedno, uložiti velike napore u to da se oslobode Sejma i a njegovazasjedanja onoliko prorijede koliko se to bude moglo. Eto što naposetreba preduhitriti i spriječiti. Preloženo sredsvo jest jedino, jednostavno je i svakako mora biti djelotvorno. Veoma je neobično štose tomu, prije Drutvenog ugovora gdje ga ja iznosim, nitko nijedomislio.77

edna od najvećih neprilika s velikim ržavama ona zbog koje je slobodu najteže sačuvati, jest što se zakonoavna moć ondje nemože izravno očitovati te može djelovati tek putem poslanstva [putation]. ima svoju dobru i svoju lošu stranu, ali zlo odnosi

prevagu.8

Zakonodavca je kao tijelo nemoguće pomititi ali ga jelako prevariti. Njegove je predstavnike teško prevariti, ali ih je lakopodmititi te se rijetko događa da im se to ne desi Pred očima vam

Razmatranja o vladavin u Poljskoj

je primjer engleskoga Parlamenta, a zahvaljujući lberm veto, i

Razmatanja o vadavn Poljsko

moćima, mora u zapisnicima sejmika ostati prijepis što su ga onit i li U i ti t j i t



j p j g g j jprimjer vaše vlastite nacije o, onoga tko je u zabludi još se i možeprosvijetliti, ali kako da zadržimo onoga tko se prodaje? Mada inisam baš naročito upućen u poljske poslove, okladio bih s u sve nasvijetu da više prosvijećenosti ima u Sejmu i više vrline u sejmicima

Vidim dva sredsva kojima se može preduhitriti ovo strahovito

zlo podmitljivosti koje organ slobode prevara u oruđe ropsvaPrvo je sredstvo, kako sam već rekao, učestalos zasjedanja Sejma

koja, često smjenjujući predstavnike, čini njhovo zavođenje skupljimi težim U tom je pogledu vaše državno ustrojstvo bolje od ustrojstvaVelike Britanije (CXXX), pa kada se ukine ili preinači liberum veo

ne vidim nikakve druge promjene koju bi tu trebalo napraviti, osimda se možda postave još neke poteškoće pri upćivanju istih poslanika na dva uzastopna zasjedanja Sejma, te da se spriječi da onibudu birani velik broj puta Malo ću se kasnije vratiti na ovo poglavlje

Drugo je sredstvo da se predstavnici obavežu da će točno slijeditidobivene upte i da će svojim opunomoćiteljima (CXXXI) strogopoložiti račun o svom držanju na Sejmu79 U vezi s time, mogu setek diviti nemaru, nebrizi, a usuđujem se reći, i gluposti engleskenacije koja, pošto je svoje poslanike oboružala vrovnom moći, nedodaje tomu nikakve kočnice kojima bi se mogao urediti način nakoji će oni tu moć smjeti koristiti tokom svih sedam godina kolikoim traje ovlaštenje (CXXXII)

Vidim da Poljaci dovoljno ne shvaćaju važnost svojih sejmika, ni

sve što im dugju, ni sve što od njih mogu dobiti, ako prošire njihoveovlasti i dadu im redovniji oblik Ja sam sa svoje strane uveren(CXXXIII) da s, ako je konfederacije i jesu spasie, upravo sejmicisačuvali domovinu, te da je upravo u njima pravi paladij slobode

Upute koje se daju poslanicima moraju biti vrlo brižljivo sročene, koliko u pogledu točaka n javljenih u općim pitanjima,81 tolikoi u pogledu sadašnjih potreba države ili pokrajine (CXXXIV), i tood strane povjereništva kojemu, ako baš hoćemo, predsjedava maršalsejmika, ali koje je inače sastavljen od članova izabranih većinomglasova; a plemići se nipošto ne smiju razići prije no što se te pute

ne pročitaju, rasprave i odobre u punom sastavu skupštine Poredizvornika tih uputa, koji se predaje poslanicima zajedno s puno-

potpisali. Upravo u vezi s tim uputama moraju oni, po svom povratku, o svom držanju položiti račun pred izvještajnim sejmicima kojeneizostavno treba ponovnouspostaviti,82a upravo ćena temelju togaizvještaja ili biti isključeni iz svakoga kasnijeg zastupnišva, ili iznovaproglašeni prihvatljivima, kada su dobivene upute slijedili na zado voljstvo svojih opunomoćitelja Ovaj je ispit od krajnje važnosti Ne

bi mu se moglo pridati previše pozornosti ni odviše brižno istakntinjegov učinak Pri svakoj riječi koju izrekne u Sejmu, pri svakomkoraku što ga poduzme, poslanik treba sebe unaprijed gledati očimasvojih opunomoćitelja, i shvatiti utjecaj što će ga njihov sud imatikoliko na njegove naume o napredovanju, toliko i na štovanje odstrane sunarodnjaka, neophodno za ostvarenje tih nama: jer napokon, ne šalje nacija poslanike u Sejm zato da bi tamo izricali svojepojedinačno mnijenje, već da bi iznijeli njezinu volj T je kočnicabezuvetno nužna da bi se oni zadržali u granicama svoje džnosti ida bi se preduhitril svako podmićivanje, s koje god strane onodolazilo Što god se moglo o tome reći, ne vidim nikakve (CXXXV)štete u tom ometanju, budući da Poslaničk dom, koji nema ili nesmije imati nikakv ulogu u pojedinostima uprave (CXXXVI) nemože nikada biti prisiljen da se bavi bilo kakvim nepredviđenimpitanjima ostalom, ako neki poslanik samo ne čini ništa supooizričitoj volji svojih opnomoćitelja (CXXXVII), oni mu neće uzetiza zlo što je kao dobar građanin iznio svoje mišljenje o pitanjima(CXXXVIII) koja oni nisu predvidjeli, te o kojima se nisu opredi

jelili Dodajem napokon da, kada bi zapravo i bilo nekakve štete u

tome da se poslanici tako pokorno drže dobivenih uputa, još uvijekse opće ne bi smjelo kolebati nasuprot golemoj prednosti da zakonnikada neće biti ništa doli svarni izraz volj nacije

o, također, pošto se poduzmu ove mjere opreza, ne smijenikada biti sukoba oko ovlaštenja između Sejma i sejmika, te kadaSejm u punom sastavu donese neki zakon, sejmicima ne dopštamčak ni pravo da proseduju Neka kazne svoje poslanike (CXXXIX),neka im, ako treba, čak i glavu daju odsjeći, obave li svoju dužnostnesavjesno ali neka se pokoravaj potpuno i uvijek, bez iznimke i

bezprosvjeda, neka, kako je i pravedno, snose kaznu za svoj loš izborsim što će na slijedećem zasjedanju Sejma, ako prosude da je to na



Razmatranja o vladavii u Polskoj

plemićke poveje i da osobodimo kmetove, kao što bi bio požejnoradi snage i sreće (CLX) nacije

Ra zma tr anja o vadavin u Pol skoj

judima koji su naviki na bavjenje javnim posovima teško da sedj d d i ž j i t b d i išt



radi snage i sreće (CLX) nacije.otražimo, dake, sredstvo da ovome nedostatku doskočimo na

drugi način i sa što je moguće manje promjena.Sve senatore imenuje kraj, pa su oni dosjedno tomu njegova

čejad. Štoviše, njihova je čast doživotna, te s toga nasova tvore tijeo

neovisno i o kraju i o viteškom redu koje, kako sam to rekao, imasvoj poseban interes i nužno teži uzurpaciji vasti. A ovdje me se nesmije optuživati zbog proturječnosti zato što Senat prihvaćam kaozasebno tijeo u Repubici, premda ga ne prihvaćam kao staež koji

je sastavni dio Repubike: o je dvoje, naime, veoma razičito102

ao prvo, raju vaja oduzeti imenovanje Senata,03 ne toikozbog vasti koju on time zadržava nad senatorima, a koja i ne morabiti veika, koiko zbog vasti koju ima nad svima onima koji teže dapostanu senatori, te preko njih nad cijeim nacionanim tijeom.Povrh uinka što će ga ova promjena izvršiti u državnom ustrojstvu,

iz nje će proizaći neprocjenjiva prednost ubažavanja udvoričkogaduha meu pemstvom, te njegovo nadomještanje radojubnimduhom. Ne vidim nikae štete u tome da senatore imenuje Sejm, avidim mnogo dobrih strana koje su i odveć jasne, a da bi ih trebaopotanko razmatrati. se imenovanje može obaviti odjednom(CLXI) u Sejmu, ii najprije u sejmicima, predaganjem stanovitogabroja osoba za svako ispražnjen mjesto u pojedinim vojvodstvima.Između tih izabranika Sejm bi načinio svoj odabir (LXII) ii bi pakizabrao manji broj meu kojima bi se još uvijek mogo kraju ostavitipravo da odabere No, da odmah prijeđemo na najjednostavnije

rješenje, zašto svaki vojvoda ne bi bio za stano izabran u sejmikusvoje pokrajine? T kakvom je štetom urodio (LXIII) takav izboru sučaju poočkoga ii witebskoga vojvode, te samogitijskoga sta-roste,104 i kakvo bi bio zo u tome da povastica ovih triju pokrajinapostane zajedničkim pravom i za sve ostae? Ne gubimo iz vidavažnost koju za ojsku ima usmjeravanje njezina državnog ustroj-stva prema fderativnom obiku da bi, koiko god je moguće, otkonia nedaće koje se vezuju uz veičinu ii, radije (CLXIV) uz prostranost države.

U drugom redu, ako postignete da se senatori više ne imenujudoživotno, znatno ćete osabiti interes tijea koje teži uzurpacijivasti No taj postupak ima svojih poteškoća kao prvo zato što je

odjednom nau svedeni na poožaj privatne osobe, a da nisu ništasagriješii; kao drugo, zato što su senatorska mjesta spojena s vojvodskim i kasteanskim nasovima i s okanim ovastima koje se ute nasove vezuju te što bi iz neprestanoga preaženja tih nasova th ovasti s jednoga pojedinca na drugog proizašao nered inezadovojstvo Napokon, ta se smjenjivost ne može protegnuti na

biskupe, a na ministre se, čija mjesta budući da zahtijevaju posebnunadaren�st, nije vijek ako ispravno popuniti, možda i ne smijepotezat. Kada b se _samo biskupi birai doživotno, vast autori t]b se svećenstva, već nako preveika, znatno uvećaa, a važno je da

joj protuteža budu senaori koji se, kao i biskupi, biraju doživotno,te se ne boje više od njih da će biti ukonjeni.

Evo što bih ja zamisio kao način da se doskoči ovim raznoraznim nepriikama. Htio bih da mjesta senato koji sjede u prvomredu i daje budu doživotna. To bi , podrazumijevajući ovdje, povrh

biskupa i vojvoda, i sve kasteane koji sjede u prvom redu, činiodevedeset i devet (CLXV) senatora koji se ne mogu smjenjivati05Što se tiče kasteana koji sjede u drugom redu, htio bih da svi

budu birani na odreeno vrijeme, bio to na dvije godine, pri čemubi se na svakom zasjedanju Sejma oavjo nov izbor, ii pak na dujevrijeme, ako se prosudi da je to prikano ai s time da na krajusvakoga roka uvijek napuste svoje mjesto osim onih koji buduponovno izabrani i koje bi Sejm htio zadržati što bih ja dopustiosamo stanovit broj puta prema naumu s kojim ćemo se mao dajesusresti (CLXVI).

Nasovi bi bii saba prepreka (CLXVII), zato što bi ti nasovibudući da ne obavezuju gotovo ni na kakvu drugu sužbu osimzasjedanja u Senatu, bez ikakve smetnje mogi biti ukinuti, te biumjesto nasova kasteana, oni jednostavno mogi nositi nasovsenatora zastupnika06 Kako bi se, kada Senat zahvajujući refrmipostaneopunomoćen za izvršnu moć,u njegovu sazivu stano naazioodređeni broj čanova, dmjereni (CLXVIII) bi broj senatora zastupnika isto tako bio uvijek dužan (CLXIX) da naizmjence prisustvuje asjedanjima No, nije ovdjeriječ o pojedinostimaovakve vrste

Zahvajujući (CLXX) ovoj jedva osjetnoj promjeni, ti bi kasteani ii senatori zastupnici utoiko postai predstavnici koji bi uSejmu činii protutežu senatorskom tijeu i viteškom bi staežu

Razmatranja o vladavin u Posko

značili pojačnje na nacionalnim skupštinama; tako da doživotnisenatori premda postavši moćniji koliko dokidanjem veta toliko i

Razmaana o vaavn u oso

od još većega broja,što ćese pokatkad ponavljati (CXXXunarukoji namjeravam predložiti: no pribjegavajući (CXXX) u vez s



senatori premda postavši moćniji koliko dokidanjem veta, toliko ismanjenjem kraljeve moći (CLXXI) i moći inistara koja se dje-lomie stapa i sa snatskim tijelom, ipak ne bi mogli na njimaosigurati prevlast raspoloženju toga tijela te bi Senat ovako podijeljen na privreene i doživotne članove bio onoliko dobro ustanovljen koliko je to moguće da čini posredničku vlast između Po

slaničkoga doma (CLX) i kralja imajući istodobno dovoljnopostojanosti za vođenje uprave i dovoljno ovisnosti o zakonima daim se mora podvrgavati. Ovaj mi se postupak čini dobrim zato što je jednosavan a ipak ima velik učinak (CXX).

Da bi se obuzdale (CXXV) zloupotrebe vea predlaže se dase glaovi poslanika više ne prebrojavaju pojedinačno, već da se brojepo vojvodstvima10 7 tekako bi trebalo razmisliti o toj promjeni prijeno što je usvojimo (CXXV) premda ona ima svojih prednosti ipogodna je za federativni oblik. Glasovi uzeti ukupno i kolektivno

uvijek manje izravno smjeraju općem interesu nego uzeti odvojenoi poje<inačno Veoma će se često događati da meu poslaniima jednoga vojvodstva jedan od njih u njihovim posebnim vijećanjima,stekne uplv nad drugima, te za svoje mišljenje ridobije većinu kojune bi dobio kada bi svaki glas ostao neovisan Tko će potkupiteljiimati manje posla i točnije će znati kome da se obrate štoviše bolje je da svaki poslanik mora sam za sebe odgovarati prd svojim sejmikom, kako se nitko ne bi izvlačio na druge, kako se nedužni i krivane bi brkali te da se pravda razdijeljena po zasluzi više poštujeMnogo se razloga javlja protiv takva oblika koji bi silno oslabiozajedničku vezu, te bi na svakome zasjedanju Sejma mogao državuizložiti raspadu (CXXV) Učinimo li poslanike ovisnijima o dobi venim uputama i njihovim opunomoćiteljima, postižemo bez ikakveštete gotovo istu prednost Ovim se, istina je, pretpostavlja da seglasanje ne obavlja tajno, nego javno, kako bi držanje i mišljenjesvakog poslanika na Sejmu bili poznati, te da on za njih odgovara usvoje vlastito i osobno ime No, kako su ova pitanja o glasanju jednaod onih koja sam najpomnije raspravio u Dušvenom ugovoru

suvišno je da se ovdje ponavljam.10 8

(CXXV)Što se tiče izbora,možda će ispva predstavljati neku

poteškoću da se na svakom zasjedanju Sejma ( CXXV) istodobnoimenuje toliko senatora zastupnika i da se opnito bira velik broj

koji namjeravam predložiti: no, pribjegavajući (CXXX) u vez stom točkom tajnome glasanju moći će e ta poteškoća lako ulonitis pomoću tiskanih i brojevima obilježenih listić koji bi se biračimapodijelili dan uoči izbora te koji bi sadržavali imena svih kandidataizmeđu kojih se izbor mora obaviti. Sutradan bi birači jedan zadrugim ubaivai listić u jdnu košaru pošto bi svaki na svom listiću

označio one koje izabire ili one koje isključuje (CXXX), premauputi koja bi se nalazila u zaglavlju listića Čitanje bi ovih istih listićaodmah i u prisutnosti skupštine obavljao tajnik Sejma uz pomoć jošdvojie tajnika koje između pristnih poslanika ad actum imenujemaršal (CXXX) Zahvaljujući ovoj metodi, postupak se tolikoskratio i pojednostavnio da bi se bez raspre i bez buke jeli Senatlako popunio na jednome zasjedanju stina je da bi bilo potebno još i pravilo o određivanju popisa kandidata, al će to poglavlje dobitisvoje mjesto i neće biti zaboravljen

(CXXX) Ostaje nam da govorimo o kralju koji predsjedava

Sejmom te koji po svome položaju mora biti vrhovnim skrbikomzakona

[V] O KU

Veliko je zlo da poglavar neke naije bude rođeni neprjateljslobode čijim bi trebao biti braiteljem109 Ovo zlo, po mome sudu,nije toliko bitno vezano uz taj položaj da se od njega ne bi mogloodvojiti ili barem znatno ublažiti. Nema iskušenja bez nade Učiniteuzurpaiju vlasti nemogućom za svoje kraljeve i izbit ćete im te

mušie iz glave pa će oni da bi vama dobro upravljali i da bi vasbranili uložiti sve one napore koje sada poduzimaju da bi vas sebipotčinili Utemeljitelji su se Poljske kako je to (CXXXV) primi

jetio g gro Wielhorski,10 odista pobrinuli za to da kraljevimaoduzmu sredstva kojima bi mogli ljudima naškoditi, ali ne i onakojima će ih moći potkupiti, a milosti što ih oni imaju pravo podjeljivati (CXXXV) u izobilju im pružaju to sredstvo Poteškoć je utome, oduzmemo li im to pravo, izgleda kao da im sve oduzimamoa upravo tako ne valja postupati Naime, to je isto kao i da općenemate kralja,avjerujem da je za tako veliku državu kao što je Poljska

(CXXXV) nemoguće da se odrekne kralja to jest, vrhovnogadoživotnog poglavara111 No, osim ako poglavar neke naije nije



Razmatranja o vladavii u Pojskoj

ostavljala doli ispraznu sjenku slobode bez učinka, koju će ubrzoponištiti prijetvorna zakletva što je svi kraljevi polažu prilikom

Razmaanja o vladavn Pojsko

upotrijebiti u korist državne slave i procvata, što će biti jedini izgled(CXCII) koji će se pružati zadovoljenju njihova časthleplja. Tko



poništiti prijetvorna zakletva što je svi kraljevi polažu prilikompomazanja, a trenutak potom i svi zab� ravljaju? Vidjeli ste Dansku, vidite Englesku, a uskoro ćete vidjeti i Svedsku.9 Okoristite se timprimjerima da biste jednom za svagda naučili da ć, kakve god mjeeopreza mi mogli nagomilavati, nasljedno pravo na prijestolje isloboda nacije zauvijek biti dvije međusobno nesojive stvari

Poljaci su uvijek pokazali sklonost tomu da krunu prenose s ocana sina, ili nasljeđivanjem na najbliže srodnike, premda uvijek poizbornome pravu. T će ih sklonost, ako i dalje pri njoj ustraju, prijeili kasnije odvesti u nesreću da krunu učine nasljednom, a ne trebada se nada ju kako će se na taj način isto onoliko dugo boriti protivkraljevske moći koliko su se pripadnici germanskoga carstva boriliprotiv moći careve, zato što Poljska u sebi samoj nipošto nemadovoljne protuteže da nasljednoga kralja zadrži okvirima potči-njenosti zakonima Unatoč moći nekolicine pripanika Carstva, bez

neočekivanog bi izbora Karla V JJ20

carske kaitulacije sada većbile tek isprazna zbirka propisa (CXCII), kako su o i bile početkomovo ga stol jeća; apacta conventa će postati nešto još daleko ispraznijekada kraljevska obitelj bude imala vemena da se učvrsti na vlasti ida sve ostale sebi podvrgne. Da jednom riječju iskažem svoje nazoreu vezi s ovim poglavljem, mislim da bi izbona runa, i uz najapsoltističkiju vlast, još uvijek ila bolja za Poljsku negoli nasljednakruna uz gotovo nikakvu vlast.121

Umjesto toga kobnog zakona po kojemu bi kruna ostala nasljednom, predložio bih nešto drugo, posve suprotno, čime bi se, ako

se to prihvati, zadržala poljska sloboda. Naime, da se temeljnimzakonom odredi kako kruna nikada ne može prijeći s oca na sina ida svaki sin nekoga poljskog kralja mora zauvijek biti iskjučen izprava na prijestolje. Velim da bih predložio takav zakon kada bi onbio potreban: ali zabavljen naumom koji bi imao isti učinak i beztakva zakona, iznosim umjesto toga objašnjenje svoga nauma, tepretpostavljajući da će, prema njegovu učinku, sinovi biti isključenibarem iz neposrednog prava na očvo prijestolje, izgleda mi da doistapouzdana sloboda neće biti jedina prednost koja ć iz tog isključivanja proizaći. Ono ć uroditi još jednom, vrlo značajnom prednošćunaime, time što će, kada im bude oduzeta svaka naa da će se domoćisvojevoljnevlasti i prenijeti je na svoju djecu, kraljevi svoju djelatnost

(CXCII) koji će se pružati zadovoljenju njihova časthleplja. Tkonaciji njezin poglavar više neće biti rođeni neprijatelj, već će postatinjezinim prvim gradaninom A njemu ć glavni posao biti da svojekraljevanje_rodiči korisnim pothvatima zbog kojih će biti omiljenmedu vlasttm narodom, dostojan štovanja medu susjedima, zbogkojih će se i nakon njega blagosljivati (CXCIV) njegov spomen, te

će tako, osim u okviru onih sredstava s pomoću kojih ljudima možeškoditi i zavoditi ih a što mu nikada ne treba (CXCV) doustiti, bitiuputno povećai njegovu moć u svemu što može ridonijeti javnomdobru.Imat će malo neposredne i izravne snage da djeluje saostalno, ali će imati mnogo autoriteta, mnogo mogućnosti za nadzo inadgledanje kako bi svakoga držao u okvirima njegove dužnosti iusmje ava vlaavinu prema njezinu istinskom cilju (CXCVI)Predsedane Semom, Senatom i svm ostali tijelima, strogo ispii

vanje vladanja svih ljudi na istaknutom položaju, velika skrb zaodržavanje ravednosti i neoročnosti u svim sudovima, za očuvanje

reda i mira u državi, te za učvršćenje njezine vanjske ravnoteže,zapovijedanje vojskom u ratno vrijeme, korisni pothvati u vrijememira, zadaci su koji osobito spadaju u njegovu kraljevsku dužnost ikojima će biti dovoljno zauzet ako ih bude htio sam obavljati naime,budući da su pojedinosti uprave povjerene ministrima koji su za oi postavljeni, bio bi neoprostiv grijeh za poljskoga kralja da ma i jedandio svoje uprave povjeri (CXCVII) svojim miljenicima. Neka osobnoobavlja svoj posao ili neka od njega odustane.Važno poglavlje u vezis kojim nacija nikada ne smije popustiti

Na sličnim načelima treba uspostaviti ravnotežu i ravnomjernostovlasti [pouvoirs] od kojih se sastoji zakonodavstvo i uprava. T biovlasti, u rukama svojih nosilaca i u najboljem mogućem razmjeru,morale biti upravo razmjerne njihovu broju i obrnuto razmjerno

vremenu koje njihovi nosioci ostaju na položaju. Odnos će se izmeđuastavnih dijelova Sejma prilično približii ovom najboljem odnosu.Posla i čkiće dom, kao najbrojniji (CXCVIII), biti također i naj'oć, a će mu se članovi često mijenjati. Manje brojan Senat imat manjeg udjela u zakonodavstvu, ali većega u izvršnoj moći, an govi će se članovi, sudjelujući u uspostavljanju dviju krajnosti,

elom birati na određeno vrijeme, a dijelom doživotno, kako je to uputno za posredničko tijelo. ralj, koji je na čelu svima, i dalje će

Rmatranja o vladavini u Polskoj

se birati doživotno, a njgovu ć vlast, uvijk voma vliku u pogldunadzora Poslanički dom ograničavati u pogledu zakonodavstva a

Rmatrana o vladavn u Pos

ono j bilo jamstvo javn slobod, sada j još samo srdstvotačnja 126 N ostaje nam drugo da�ismo tu zloupotrbu uklonili,



nadzora, Poslanički dom ograničavati u pogledu zakonodavstva, aSenat u pogledu uprav. No, da bi s zadržala jdnakost, načelodržavnog ustrojstva ništa u svemu tom n smij biti nasljedno osimplmstva Kada bi kruna bila nasljdna, radi očuvanja ravnotežtrebalo bi da takvo bud i prsko dostojanstvo ili snatorski stalž,kao u Engleskoj Tđa bi viški stalež, izgubivši na važnosti, izgubio

i vlast, budući da Poslanički dom nma, kao Dom općina,12

3 moć dasvak godine otvara i zatvara državnu riznicu, a poljsko bi državnoustrojstvo bilo iz temlja izminjn

[IX] POSEBNI UZROC ANARHIJE (CXCIX)

Sjm koji bude u svim svojim dijelovima ovako razmjran i dobrouravnotežen, bit će izvorom dobra zakonodavtva i dobr vladavinNo, za to j potrbno da s njgov odrdb poštuju i slijdPrziranju zakona i anarhiji u kojoj je Poljska do sada živjla, lako je sagldati uzrok. Vć sam ovdj ranij naznačio glavni od njih iukazao na lijek za njga Ostali su uzroci koji djeluju u istom smjeru. liberm et, . konfderacije i zloupotrbe što ih pojedinci činnad pravom koje im je ostavljen da u svojoj službi drž naoružanplaćnik

Ova j posljednja zloupotrba toliko rasprostranjena da će, akon počnemo od toga što ćemo nju ukloniti, sve ostale rerme bitibskorisn Tko dugo dok budu imali moć da se suprotstav izvršnojsili CC), pojdinci ć rovati da na to imaju pravo, a kako hoćt

da, sv dok oni budu vodili svoje sitne musobne ratov, u državivlada mir?124 Priznajm da su na uvrdama straž potrbn; ali čmusluž mjsta koja su utvrna samo prd graanima, a slaba prdneprijatljm?25 Bojim s da ova naša rrma (CCI) n podlgnpod taim teškoćama meutim, n vjrujm da ih j nmogućsvladati, pa ako nek moćni graanin bude iole razuman, bz mukeć pristati na to da viš n drži vlastit naoružan plaćenik kada initko drugi to ne bud činio

Nakana mi j da malo kasnij govorim o vojnim ustanovamatako za to poglavlje ostavljam ono što bih ovdje imao da kažem

Libem et nij pravo koje j duboko pogršno samo po sebi,ali čim prijegranice,prtvara sunajopasnijuod svih zloupotrba

tač nja N ostaje nam drugo da�ismo tu zloupotrbu uklonili,doli da joj potpuno uništimo uzrok Covjkovu je srcu svojsvno dau j viš stalo do pojdinačnih povlastica ngo do vćih i općnitijihprdnosti. Samo nas rodoljublje prosvijćen iskusvom možnaučiti tomu da za volju većeg dobra žrvujmo nko sjajno pravokoj s zbog vlastit zloupotreb prvorilo u pogiblj, t od kojga

j ta zloupotrba ubuduće nrazdvojiva Mora da svi Poljaci živoosjećaju nvolje što ih trp zbog ovoga nsrtnog prava27 Ao ljubrd i mir, nmaju nikakva srdsva da i jdno i drugo uspostav uvlastitoj kući, sv dok budu dopuštali postojanj tog prava, dobra priobrazovanju političkoga tijla ilikada j ono potpuno dovršno, aliapsurdna i pogubna dok god ima nkih promjna koj bi još trbalonapraviti, a nmoguć j da od toga uvijk nšto n ostan, naposu vlikoj državi okužnoj moćnim i pohlpnim susjdima

iberm veto bio bi manj nrazuman kada bi s odnosio jdinona tmljna pitanja državnoga ustrojsva: ali da s on općenito javljau svim odlučivanjima u Sjmu, nšto j što s ni na koji način nmože prihvatiti. Krupna j grška u poljskom državnom ustrojsvu(CCII) što s zakonodavstvo i uprava dovoljno n razlučuju, t štoSjm, dok obavlja zakonodavnu vlast, s tim miješa i upravn d-

jlov, podjdnako donosi i propis o suvrnosti i propis o vla-davini, a često čak i mjšovt propis po kojima su njgovi članoiistodobno i magistrati i zakonodavci12

Predložn promjn tž k boljm razlučivanju ovih dviju vlasti,te samim tim i točnijem obilježavanju granica načlu lberm eto.

N vjrujem, naim, da je ikada ikom palo na um da to načloprotgn na čisto upravna pitanja, što bi značilo uništnj graanskvlasti i cijl vladavin

Po prirodnom s pravu društava129 jednodušnost zahtijvalaprilikom obrazovanja političkoga tijla i za tmljne zakon koji supovzani s njgovim postojanjm, kao što su, na primjer, piispravljni zakon, peti, dvti i jdanaesti zakon, zabiljženi natobožnjm zasjdanju Sjma iz 8.130 No, jdnodušnost koja szahtijva za donošenje tih zakona mora biti ista CCIII) i u slučajunjihova opoziva Eto, to su pitanjau vzi s kojima liberm eto i daljmože postojati, a budući da s n radi o tom da s ono potpuoukin, Poljacima, koji su bz mnogo mrmljanja mogli otrpjti da s

Razmatranja o vladavini u Posko

to pravo suava na nezakonitom (CCIV) zasjedanju Sejma iz 1768, j t ć biti t šk t j ti d i i iči k

Rmatana o vaavini Posko

njima, natpolovična samo u ezi s izborima i drugim tekućm ii l i O j



verojatno neće biti teško otrpjeti da se ono suzi i ograniči na nekomslobodnijem i zakonitijem zasjedanju Sejma.

Valja se dobro odagnuti i dobro promisliti o bitnim pitanjimakoja će se uspostaviti kao temeljni zakoni e samo na te točkeusmjeriti snagu načea liberm veto. Na taj će se način učvrstiti

drano ustrojstvo i zakoni učiniti onoliko neopozivima koliko tomogu biti Naime, protino je naravi političkoga tijela da samo sebinameće zakone koje kasnije ne može opozati; ali nije ni protiprirode ni protiv razuma da se ti zakoni mogu opozvati samo s istomonom ozbiljnošću s kojom su i donešeni Eto jedinih okoa koje ootijelo moe sebi nametnuti za budućnost.132 Time će se i dooljnoučrstiti držano ustrojsvo i biti zadovoljena jubav Poljaka premanačelu berm veto, bez kasnijega izlaganja zloupotrebama koje seiz tog načela rađaju (CCV)

Što se pak tiče onoga mnošta članoa koj su na smiješan način

uvršteni meu temeljne zakone, a koji predstavljaju samo zbornikzakonskih propisa isto kao i svi oni koji se svrstaaju pod naslovdranih pitanja,33 oni su zbog nestalnosti samih stari podlonineophodnim izmjenama koje ne dopuštaju da se u tome zahtijeva jednodušnost Još uvijek je apsurdn da neki sudionik Sejma moezaustaiti njego rad u kojem mu drago slučaju (CCVI) te dapovlačenje ili prosved jednog poslanika ili više njih moe izazatiraspuštanje skupštine i tako skršiti suverenu vlast [l'autorit] ebadokinuti to barbarsk pravo i odrediti smrtnu kaznu za svakoga tkobi bio u iskušenju (CCVII) da se na njega osloni Kada bi i bilo nekih

slučajea prosvjeda protiv Sejma što se i ne moe desiti sve dok onbude slobodan i u punom sastavu, to bi se pavo moglo dopustiti ojvodstvima i sejmicima, ali nikada poslanicima koji, kao članoviSejma, ne smiju ni u kojem stupnju imati vlast nad njim ni otklanjatinjegove odluke

Između veta koje je najeć pojedinačna snaga što je mogu imatičlanoi suerene moći i koja se ne smije primjenjiati osim za odistatemeljne zakone, te ećine koja predstavlja najmanju snagu i koja seodnosi na pitanja pukog upravljanja, postoje različite postavke

kojima se moe određivati preaga mišljenja s obzirom na anostpojedinih pitanja Na primjer, za zakonodavsto moe se zahtijevatibarem tročetvrtinska većina glasoa dotrećinska u dranim pita-

trenutačnim poslovima Oo je tek primjer koji objašnjava moju zamisao, a ne razmjer koji bih ja zadao (CCVIII)34

U drai kakva je Poljska gdje duše još uvijek imaju velikusnagu35 možda bi se bez mnogo opasnosti i moglo u potpunostiočuvati to krasno prao na Liber eto te moda čak i sa stanoitom

prednošu (CIX), samo ako se sluenje tim praom učini opasnim,te se s time poežu krupne posljedice po onoga tko bi se na njegaoslanjao. Naime, nastrano je, usuđujem se reći, da onaj zbog koga setako prekine rad Sejma i drau ostav bespomoćnom poe kući iondje mirno i nekanjeno uia u općem rasulu što ga je prouzročio

Ako bi, akle u nekoj gotoo jednodušnoj odluci samo jedanprotinik zadrao prao da je poništi, htio bih da za soju oporbuodgoara glaom, i to ne samo pred sojim opunomoćiteljim napostkomicijskom sejmiku, eć potom i pred cijelom nacijom kojojdonosi nevolju. Htio bih da zakonom bude određeno da mu šest

mjeseci nakon njegova protivljenja svečano sudi izanredni sud, kojibi samo radi toga i bio ustanovljen, sastavljen od svega što je u nacijinajmudrije, najslanije i najštoanije te da ga ne može jednostavnorazriješiti krinje, eć da ga bude obezan osuditi na smrt, bez ikakvemogućnosti za pomilovanje ili pak da mu dodijeli nagradu i doživotne jane počasti a da se nikada ne moe opredijeliti ni za kaku sredinuizmeđu ove dvije alternatie.

(CCX) stanoe ovake rste, tako pogodne za odreštosthrabrosti i ljubav prema slobodi, odviše su udaljene od modernogaduha, a da bismo se mogli nadati kako će biti prihvaćene i omiljeneali našim starima nisu bile nepoznate te su njihoi utemeljiteljiuprao na taj način umjeli uzdizati duše i po potrebi ih raspaljatiuistinu junačkom gorljivošću republikama gdje su ladali jošokrutniji zakoni, plemeniti su građani, kada bi domovini zaprijetilapogibelj odlazili u smrt da bi ukazali na mišljenje kojim bi se onamogla spasiti Veto popraćen istom opasnošću u danoj prilici moespasiti drav, pa ga se nikada nećemo morati naročito bojati

D a li da se odje usudim progooriti o konfederacijama i da nebudem istoga mišljenja kao i učeni znalci?136 Oni ide (CCXI) tek

lo što ga konederacije donose trebalo bi vidjeti i ono što spreča� aju Neosporno, konfederacija znači nasilno stanje u republici noa krajnjih nevolja zbog kojih estoki lijekovi postaju nuni te od

Rmatranja o vladavin u Pojskoj

kojih treba po svaku cijenu nastojati da ozdravimo. Konderacija jeu Poljskoj ono što je diktatura bila kod Rimljana: i zbog jedne i zbog

Razma tran ja o vladavini u P o sko

mogue, dali zakonsku potvrdu, ne ometajući ni njihovo svaranjeni njihovo djelovanje Ima čak i slučajevakada ustvari čitava Poljska



u j j j u j g j gdruge, pred neposrednom pogibli zakoni šute, ali s tom krupnomrazlikom što je diktatura, izravno suprotna rimskome zakonodavstvui duhu vladavine, tu vladavinu naposljetku i uništila,137 a konderacije, koje su tek sredstvo kojim se uz velike napore učršćujei ponovo uspostavlja (CCXII) poljuljan državno ustrojstvo, mogu

rastezati i stezati opuštenu oprugu države, a da je pritom nikada neslome. Ovaj mise derativni oblik, kojemu je uzrok u početku moždai bio slučajan, čini remek-djelom politike. Sloboda se, posvuda gdjekraljuje, neprestano napada i često je u pogibelji . Svaka je slobodnadržava, u kojoj se velike krize unaprijed ne predvide, pri svakoj olujiu opasnosti da propadne. Samo su Poljaci iz samih tih kriza umjeliizvući novo sredstvo za očuvanje državnog ustrojsva Bez konderacija, već odavno ne bi bilo Republike Poljske, te se bojim daona nakon njih, ako se opredijelimo za to da ih dokinemo, neće dugopotrajati Upravite oči na ono što se nedavno dogodilo. Bez kon

deracija, država bi bila podjarmljena; sloboda bi bila zauvijenestala. Zar Republici hoćete oduzeti sredstvo koje ju je nedavnospasil?

A neka nitko ne misli da će, kada lberm veto bude doknut iuspostavljeno većinsko odlučivanje, konfederaije postati beskorisne, kao da se sva njihova prednost sastoji u tom većinskom odlučivanju. Nije to ista stvar.138 Izvršna moć koja se vezuje uz konederacije uvijek će im u slučajevima krajnje nužde davati krepkost,okretnost i hitrost što ih Sejm ne može imati, jer je prisiljen da korača

sporijim koracima, s više obzirnosti, te ne može napraviti nijedannepravilan pokret, a da njime ne naruši državno ustrojstvo.

No, konderacije su štit (CCXIII), utočište, svetište togadržavnog ustrojstva. Dok god budu postojale, čini mi se nemogućimda se ono uništi (CCXIV). 'eba ih ostaviti, ali ih valja i usmjeriti.ada bi se uklonile sve zloupotrebe, konderacije bi postale gotovonepotrebnima Reorma vaše vladavine mora dovesti do takvaučinka. Još će vas samo nasilni pothvati dovoditi u nuždu da pribjegavate konderacijama; ali ti pothvati spadaju u red stvari kojetreba predvidjeti (CCXV). Dakle, umjesto da doknete konderacije, uvrdite slučajeve u kojima one mog legitimno nastati,te im poom točno odredite oblik i učinak, da biste im, koliko je to

ni njiho vo djelovanje. Ima čak i slučajeva kada u stvari čitava Poljskamora istoga časa stupiti u konderaciju (CCXVI) na primjer, kaou trenutku kada pod kojim mu drago izgovorom i ian sluajaovorenoga rata, strane čete stupe na tlo države; zato što, napokon,koji god bio povod om ulasku, pa ako i sama vlada na to pristane,konderacija u vlastitoj kući nije isto što i neprijatejstvo u tuđoj139

Kada je, zahvaljujući bilo kakvoj prepreci Sejm spriječen da se okupiu vrijeme određeno zakonom, kada se na ma čiji poticaj kreće upotragu za naoružanim plaćenicima u vrijeme i na mjestu njegovaokupljanja, ili kada mu je oblik izmijenjen, ili rad privremeno obustavljen, ili kada se sloboda na bilo koji način sprečava u svm se imslučajevima ustvari mora stvoriti opća konderacija pojedineskupštine i popisane pogodbe samo su njezini ogranci, a svi njihovimaršali moraju biti podređeni onome tko im bude imenovan zaprvaka.140

[X.] UPR (CCXVII)

Ne ulazeći u pojedinosti uprave o čemu nemam ni znanja niuvida, odvažit ću se na to da samo o dva dijela, o nancijama i o ratu,izložim nekoliko zamisli za koje erujem da su dobre, premda samgotovo uvjeren da mnogima neće biti po volji no prije svega ću odijeljenju pravde iznijeti jednu primjedbu koja je nešto manje udaljena od duha poljske vladavine.

I ratničk stalež i sudski stalež bili su nepoznati našim starima.

Građani nisu po zanimanju bili ni vojnici, ni suci, ni svećenici: a svesu to bili po dužnosti.141 Eto prave tajne o tome kako se može postićida sve ide prema zajedničkom cilju, da se spriječi ukorjenjivanjestaleškoga dua u pojedinim tijelima, a na uštrb rodoljublja, i dahidra bezrazložnoga spora ne proždere naciju Sudačka dužnost,kako u vrhovnim sudovima, tako i u zemaljskom pravosuđu,12 morabiti prolazna kušnja na temelju koje nacija može cijeniti zaslužnosti čestitost nekoga građanina da bi ga kasnije mogla uzdići nauzvišenija mjesta za koja bude sposoban. Ovakav način, po kojemusucitrebaju sami na sebe motriti, može ih samo natjerati na to da serevnosno uklanjaju svakom prijekoru i općenito stvoriti kod njih svupozornost i svo poštenje što ih zahtijeva njihov položaj Upravo setako u ona divna rimska vremena preko pretorske časti stizalo do

Razmatranja o vladavii u Poljsko

konzulske. Evo sredstva s pomoću kojega se, i s malo jasnih i jednostavnih zakona pa čk i s malim brojem sudaca (CCXVIII),

Razmatranja o vadavin u Poljsko

vo što ovje govorim o sucima moa se s mnogo ve aogpodrazumijevati i za odvjetnike j se stalež koji je sam po sebi tako



j p j ( )pravda može ispravno dijeliti, ostavljajući sucima vlast da zakonetumače i po potrebi ih dopunjuju prirodnom svjetlošću ispravnostii zdravog razuma Nema ničega djetinjastijeg od mjera opreza što ihu vezi s tim pitanjem poduzimaju Englezi Da bi uklonili proizvoljnost u presudama, podvrgli su se tisućama nepravičnih pa čak i

nastranih suđenja: razdiru ih rojevi ljudi od zakona, izjedaju ih vječiteparnice, a zbog lude pomisli da hoe sve predvidjeti, pretvorili susvoje zakone u neizmjeran labirint u kojemu se jednako gubi ipamćenje i razum143

'eba načiniti tri zakonika Jedan politički, drugi građanski, atreći krivični Sva tri jasna, kratka i sažeta, koliko god to budemogue144 O tim e se zakonicima predavati ne samo na sveuči-lištima, već i u svim zavodima, pa za drugim pravnim tijelom nemapotrebe Sva su pravila prirodnoga prava jače urezana u ljudskim

srcima, nego u cijeloj ustinijanovoj rječitoj zbrci Samo čestitima i aljanima učinite srca, a ja vam odgovaram za to da će dovoljnopoznavati pravo No, treba da svi građani, a napose ljudi na javnojdužnosti, budu upueni u pozitivne zakone svoje zemlje i u posebnepropise po kojima se svi ravnaju Naći će ih u zakonicima koje ćemorati proučiti, a svi plemii, prije no budu upisani u zlatnu knjigukoja će im otvoriti pristup u sejmik, moraju o tim zakonicima, aposebno o prvome, položiti ispit koji neće biti samo puka frmalnost,e će, ako ne budu dostatno u njega upućeni, propasti na ispitu svedok se bolje ne upute Što se pak tiče rimskoga prava i običjnoga

prava, sve se to, ako i postoji, mora ukloniti iz škola (CCXIX) isudova145 Ondje se ne smije znati za druge autoritete do za državnezakone; oni moraju biti jednoobrazni u svim pokrajinama, da bi timepresahnuo izvor sporova, a pitanja o kojima se ondje bude odlučivalomoraju se rješavati zdravim razumom i poštenjem sudaca Računajteda, kada magistratura bude za one koji je obavljaju samo kušnjapreko koje će se još više uspeti, ta vlast neće meu njima izazivatizloupotrebe kojih bismo se mogli plašiti, odnosno, ako do tihzloupotreba i dođe, one će uvijek biti manje od zloupotrebe onihgomila zakona koji često jedan drugome proturječe, čiji broj parnice

čini beskrajno dugačkima, a međusobni sukob presude čini jednakoproizvoljnima (CCXX)

podrazumijevati i za odvjetnike j se stalež, koji je sam po sebi takodostojan štovanja, izrouje i unizuje čim postane zanimanjem Od

vjetnik mora biti pvi i najstroži sudac svojoj stranci Njeova službamora biti, kao što je to bilo u Rimu i kako je još uvijek u Zenevi, prikorak prema magistraturi a odvjetnici su u nevi odista vrlouvažavani i zaslužuju da to budu Oni su natjecatelji (CCXXI) zaVijeće, te jako paze da ne učine ništa što bi na njih navuklo javnoneodobravanje Htio bih da sve javne službe tako vode jedna dodruge;kako nitko, budui da ne može udesiti da zauvijek zadrži svoj uslužbu od nje ne bi načinio unosno zanimanje i uzdigao se iznadljudskoga suda Ovim bi se sredstvom savršeno ispunila želja da djecaimunih građana neko vrijeme provedu u odvjetničkom staležu kojibi tako postao častan i privremen Uskoro ću bolje razraditi ovuzamisao

Moram ovdje usputno reći, budui da mi to dolazi na pamet, da

jeprotiv sustava jednakosti u viteškom staležu ako se ondje ustanovepovjerenišva i majorati46 Zakonodavstvo uvijek mora težiti daumanji veliku nejednakost imutka i moći koja velikašeodvećudaljujeod običnih plemića, te k čijem uvećavanju prirodni napredak uijekteži U pogledu cenzusa kojim bi se određivala količina zemlje što jeneki plemi moa posjedovati da bi u sejmiku bio prihvaen, videćiu tome i dobro i zlo, te ne poznajući dovoljno zemlju da bihusporeivaoučinke, ne usuđujem se bzuvjetno opredjeljivati o tompitanju147 Zasigurno bi bilo poželjno da građanin koji ima pravoglasa u svome vojvodstvu ondje posjeduje i nešto zemlje, ali ne bih

odviše volio da se odredi njezina količina: budu li za nas posjedi tolikomnogo značili, zar ćemo dakle smatrati da nam ljudi ništa ne znače?T zar plemenitaš, zato što ima malo zemlje ili je uopće nema, zbogtoga prestaje biti slobodnim i plemenitim, i zar je njegovo siromašvodovoljno težak zočin da zbog njega izgubi svoje pravo kao građanin CC XXII)?

Što se ostaloga tiče, nikada ne treba dopustiti da ijedan zakonzastari Bio on neprimjenljiv, ili pak loš, treba ga frmalno opozvatiili ga zadržati na snazi Ovo će mudro pravilo, koje ima i temeljanznač aj, obvezivati na to da se obavi pregled svih starih zakona, da senogi od njih opozovu i da se na najstroži mogući način potvrde onoje budemo htjeli zadržati148 U Francuskoj se kao na mudar



Razmatranja o vladavii u Poljskoj

Bolje je, vjerujte mi, živjeti u obilju negoli u imućnosti; nemojte bitisamo puni novaca budite bogati Marljivo obradujte svoja polja ne

Razmaana vlaav u k

počasna prava Sva se javna služba obavlja kroz zajednički rad,državagotovo ništa ne plaća novcem. Ai novac je potreban, reći ćete, za



samo puni novaca, budite bogati Marljivo obradujte svoja polja, nebrinući se za ostalo, uskoro ćte žeti zlato i imat ćete ga više no što vam treba da biste sebi pribavili ulje i vino koji vam nedostaju jer,osim toga, Poljska ima ili može imati svega u izobilju.155 Da bisteostali sretni i slobodni, trebaju vam glave, srca i mišice: upravo točini snagu jedne države i procvat jednoga naroda. Novčarski sustavi

stvaraju potkupljive duše, a kada netko hoće samo zaraditi novaca,uvijek će ga više zaraditi ako bude lupež negoli pošten čovjek.Upotreba se novca iskrivljuje i prikriva; namijenjen je za jedno, aupotrebljava se za nešto drugo Oni koji njime rukuju ubrzo naučeda ga skrenu drugim putem, a što su nadzornici koji im se dodjeljujunego još veći lupeži poslani da s njima podijele plijen Kada bipostojalo samo javno i očeidno bogatstvo, kada bi protok zlataostavljao neki vidljiv biljeg (CCXXXIV) i n bi se mogao prikriti,ne bi bilo pogodnijega sredstva za kupnju službe, hrabrosti, vjernosti, vrlina; no, s obzirom na njegovo potajno kolanje, ono je još zgodnijeza stvaranje pljačkaša i izdajnika, za iznošenje javnoga dobra islobode na dražbu Riječju, novac je istodobno najslabije i najispraz-nije sredstvo što ga poznajem kojim se politički stroj (CCXXXV)može pokrenuti prema svome cilju, a najjače i najsigurnije da se odnjega odvrati.

Ljude može na djelovanje navesti samo njihov vlastiti interes, toznam; ali je novčani interes od svih najgori, najružniji , najpogodnijiza podmićivanje, pa čak, ponavljam to s uvjerenjem i uvijek ću topodržavati, najbezvredniji i najslabiji u očima onogatko poznajeljudsko srce U svim su srcima prirodno pohranjene velike strasti;kada preostane (CCXXXVI) još samo strast za novcem, to znači dasmo oslabili, ugušili sve ostale koje je trebalo sokoliti i razvijati156Škrtac nema strasti u pravom smislu koja u njemu prevladava; onhlepi za novcem tek iz predostrožnosti, da bi zadovoljio strasti kojebi ga mogle spopasti. Znajte svoje strasti potcati izravno bez pribjegavanja ovakvu sredstu, uskoro će ono izgubiti svaku cijenu.

Državni su rashodi neizbježni; i opet se slažem (CCXXXVII).Plaćajte ih bilo čime drugim samo ne novcem U naše vrijeme, časnici,

magistrati i ostali državni službenici u Švicarskoj još uvijek primajuplaću u namirnicama.157 Dobivaju desetinu, vino, drva, korisna,

g p j pplaćanje četa I to će poglavlje uskoro dobiti svoje mjesto Ovakavnačin plaćanja nije bez loših strana; javlja se gubitak, rasipanje;upravljanje je takvim dobrima zamršenije, a naročito se ne milionima kojima je stavljen u zadaću, zato što tako teže dolaze na svojračun. Sve je to istina, ali kako je ovo zlo maleno u usporedbi s

mnoštvom nevolja kojima smo izbjegli! Kada bi tkogod i htio štopronevjeriti, ne bi to mogao, barem ne tako da se to ne primijeti.Netko će mi uputiti primjedbu o sucima u Bernskom kantonu(CCXXXVIII); no, odakle, dolaze njihove povrede zakona? Odnovčanih kazni koje nameću.58 su proizvoljne kazne već same posebi veliko zlo. A međutim, da njihovu naplatu mogu zahtijevati samou namirnicama, one ne bi gotovo ništa značile. Novac što ga oniiznuđuju (CCXXXIX) lako se sakriva dok skladišta se ne bi moglatako lako sakriti. Deset se puta većim svotama novca rukuje uBernskome kantonu negoli u cijeloj ostaloj Švicarskoj; stoga je ondjei uprava razmjerno tomu nepraična (CCX) ažite u svimzemljama, u svim vladavinama i po cijelome svijetu. Nećete nigdjenaći neko veiko zlo u moralu i u politici, a da novac u njega nijeumiješan

Reći će mi netko da jednakost imutka koja vlada u Švicarskojčini lakom štedljivost u upravi naprotiv, toliki broj moćnih kuća i velmoža, kakav postoji u Poljskoj, za svoje održavanje iziskuje velikeizdatke i novčane prihode za podmirivanje tih izdataka Nipošto. Tisu velikaši bogati zahvaljujući svojoj baštini, a izdaci će im biti manjikada raskoš u državi iše ne bude na časti, mada se po svojim izdacimaneće u manjoj mjeri nego sada razlikovati od onih sa skromnjimimutkom koji će slijediti isti razmjer. Platite im za njihovu služburaznim ovlastima, počastima, visokim položajima. Nejednakost sedruštvenoga položaja u Poljskoj nadoknađuje prednošću plemstvazbog koje je onima koji te položaje zauzimaju (CCXI), više stalodo časti negoli do dobitka59 epublika, postupnom i prikladnomdodjelom ovh čisto počasnih nagrada, stvara riznicu čije jeprikupljanje neće upropastiti, a koje će od njezinih građana stvoriti

junake. Ova je riznica časti neiscrpan izvor medu narodom koji maosjećaja za časno; a dao Bog da Poljska ima nade da taj izvor iscrpi



Razmatranja o vladain u Poskoj

krijumčarstva, a to me navodi na pomisao da zakupljivanje poreza upostojanju rijumčara nalazi svoj račun. j je sustav odvratan i

Razaaa aa s

[X] VOJN SSAV

Od ih j h d bli j iji h d d ž j



postojanju rijumčara nalazi svoj račun. j je sustav odvratan isuprotansvakome zdravom razumu.I skustvo uči da biljegovani papirprestavlja izanredno tegoban (CCLXI) porez za siromašne, daoteava trgovinu, a izuzetno umnogostručuje pravne smicalice i daizaziva narodno negodovanje (CCLXII) posvuda gdje je u službenojupotrebi; savjetovao bih da se na to i ne pomišlja171 Porez mi se nastou čini mnogo boljim, samo da se izbjegne utaja, jer je svaamoguća utaja uvijk izvor nevolja (CCLXIII). No, za porezne obveznikemože biti tegoban utolio što ga valja (CCLXIV) platiti u novcu,a prihod od takvih poreza odviše često ne stiže do svojega odredišta.

Najbolji i najprirodniji porez, te oji nipošto nije izložen utaji, jest razmjerna pristojba na zemlju, i to na svu zemlju bez iznime,ao su to predložili maršal de Vauban i opat de Saint-Pierre naime,naposljetku, ono što donosi prihod mora i plaćati.17 Sva raljevsa,svjetovna, crkvena i neplemića dobra moraju jednao plaćati, to

jest razmjerno svojoj prostranosti i svome proiodu, pa ma to imbio vlasni.73 Ovaav način oporezivanja inače zahtijeva prethodanpostupa oji može biti dugotrajan i sup, aime, vođenje općegaporeznog popisa174 No, taj se rashod može veoma lao, pa ča iuspješno izbjeći, ne razreže li se porez izravno na zemlju, već nanjezin proizvod, što bi i bilo pravednije to jest, usanovi li se, urazmjeru koji bud procijenjen kao podesan, desetina oja bi se oduroda ubirala u naturi, ao što se to čini s crkenom desetinom, a dabi se izbjegle neprilike s prodajom na malo i sa skladištima, te bi sedesetine davale ili uzimale u zakup na javnom nadmetanju, ao što

to čin župnici. o da bi pojedinci bili obvezni plaćati desetinusamo od svoga uroda, te bi je plaćali iz vlastite kese samo ao bi imtao bilo draže, prema cjeniku što bi ga odreila vlada (CCXV).Ovi bi udruženi zakupi mogli biti predmetom trgovine zahvaljujućiprodaji namirnica oje bi se njima priupljale i koje bi se mogleizoziti u inozemstvo preko Gdanska ili Rige75 Time bi se jošizbjegli i svi trošovi ubiranja poreza i državne uprave (CCLXVI),svi oni rojevi činovnika i službenia tao mrsh narodu, takoneugodnih općinstvu, a što je najglavnije, republika (CCLXVII) bidošla do novca, a da ga građani ne budu obvezni dati: naime, niada

neću moći dovoljno ponoviti da je ono što dažbine i poreze činitegobnia za poljodjelca jest što su oni izraženi u novcu, te je najprijeprimoran da nešto proda kako bi ih uspio platiti 176

Od svih je r �shoda rpublie najznatniji rashod uzdržavanje(CCU VIII) alevse vose, a usluge što ih ta vojsa pruža pouzdano su razmrne njezinoj cijeni ipak, smjesta ćete mi reći, četesu potrebne rad državne obrane Složio bih se s ovim kada bi te četedržavu odista i branle ali ne vidim da vas je ta vojsa ikada očuvala

od iakva stranog upada, a silno se bojim da vas i nadalje neće odtoga očuvatiPoljsa je oružen ratobornim silama oje u stanju pripravnosti

stalno drze mnogobrone čete pod savršenom stegom i ojima se niuz najveće napore ona nikada neće moći suprotstaviti s jednakimčetama, a da se pritom za veoma kato vrijeme ne iscrpi, pogotovou žlonom stanj _u u ojem će je usoro ostaviti razbojnici (CCLXIX)o nome harau ostalom, drugi joj to i ne bi dopustili, a ada bisrdstvima ajoluč i e uprave i htjela svoju vojsu dovesti u stanjeppr

vno

t koe u

a štovanje, njezini bi je susjedi, pozorno

pazec d e u tome sp če (CLXX), veoma brzo pregazili, i prijeno št b uspela provest naum. Ne, ao ne bude htjela drugonego h samo oponašati, nikada im se neće othrvati.177

Pol sa se nacija po svojoj naravi, vladavini, običajima, jeziurazue ne samo od oh u njezinu susjedsvu (CCLXXII), već i ucijloj ostaloj Eopi Htio bih da se od njih razlikuje i po svomnom ustrojsvu, svojoj taktici, svojoj stezi, da uvije bude baš onasama, a ne neka druga nacija k će onda biti sve ono što može biti,te će iz svojih grudi izvući sva sredstva oja može imati. Zaon

prirode oji je najteže narušiti jest zakon jačega78 opće nemazaonodavstva, uopće nema državnoga ustrojstva oje može bitiizuzeto (CCLXXII od tog zakona ažiti sredstva kojima ćete seočuvati od upada susjeda koji je jači od vas, znači težiti za tlapnjom A bila bi još veća tlapnja da hoćete poći u osvajanja i prisrbiti sebinapadaču silu to je nespojivo s oblikom vaše vladane Tko godhoće biti slobodan ne smije željeti da bude osvajač Rimljani su biliosvajači iz nužde i, taoreći, protiv svoje volje Rat je bio nužan lijeza pogrešnos njihova državnog ustrojstva.179 vije napadani iuvije pobjednici, bili su jedini narod koji je živio u stezi okružen

barbarima, te su gospodarima svijeta postali neprestano se branećiVaš je položaj tako različit od njihova da se ne biste ča ni umjeliobranitiodonoga tobi vas napao Niada nećete imati navalnu silu

Razmatranja o vladavin u Polsko

a još dugo nećete imati ni obrambenu; no ubrzo ćete imati ili , boljerečeno, već imate zaštitničku silu koja će vas, pa makar i pod-

Razmataja o vlaav u Polskoj

su Republku uništile vlastite legije kada ju je udaljenost osvojenhzemalja prisilila na to da ih stalno drži u pripravnosti Još jedanput,P lj i i št ij l d ti k b i š ti št



j p p jarmljene, obraniti od uništenja i zaštititi vašu vladavinu i vašuslobodu u njezinu jedinom i pravom svetištu, a to je srce Poljak.

Redovne čete, kuga i pustoš Evrope, dobre su samo za dvije svrhe:ili zato da se napadnu i pokore susjedi ili pak zato da se u okove bace

i porobe graani180 Obje te svrhe vama su jednako tuđe: odustanite,dakle, od sredstva kojim se to postiže Država ne smije ostati bezbranitelja, to znam no, pravi su joj branitelji njezini pripadnici Svakigrađanin mora po dužnosti biti vojnik, nikome to ne smije biti zanat.Tkav je bio vojni sustav kod Rimljana takav je danas kod Švicaracatakav mora biti vojni sustav u svakoj slobodnoj državi, a napose uPoljskoj Nesposobna da za svoju obranu unajmi dovoljno velikuplaćeničku vojsku, Poljska treba da u slučaju potrebe tu vojsku naemeu svojim stanovnicima Dobra narodna vojska, istinski dobroizvežbana narodna vojska, jedina je kadra da ostvai taj cilj181 T će

narodna vojska malo stajati republiku, uvijek će bii spremna da jojsluži, a služit će je dobro zato što napokon uvijek boje branimo svoje vlastito dobro negoli tuđe (CCLXXIII)

Gospodin grof Wielhorski predlaže da se u svakom vojvodstvuunovači po jedna pukovnija, te da se uvijek održava u stanju pripravnosti182 Ovo pretpostavlja raspuštanje aljevske vojske, ili barempješadije: vjerujem, naime, da bi uzdržavanje tih trideset i trijupukovnija odveć opterećivalo republiku ako povrh toga bude moralaplaćati i kraljevsku vojsku U ovoj bi promjeni bilo stanovite koristii čini mi se da ju je lako provesti, ali i ona može postati tegobna, a

zloupotrebe će se teško moći spriječiti Ne bih bio za to da se vojnicirasporede po gradovima i selima da bi ondje održavali red stega bimeu njima popustila. Vojnici, a napose oni kojima je to zanimanje,nikada ne smiju biti prepušteni sami sebi, a još manje zaduženi zanekakav nadzor nad građanima. Uvijek se moraju kretati i boravitiu jedinici uvijek potčinjeni i nadgledani, ne smiju biti drugo dolislijepo oruđe u rukama svojih časnika83 Koliko god neznatan bionadzor koji im se stavlja u zadaću, iz toga bi proizašla bezbrojnanasilja, povrede zakona, zloupotrebe vojnici bi i stanovništvo jednidrugima postali neprijatelji: to je nevolja koja je posvuda (CCLXIV)

povezana s redovnim četama: ove bi stalne pukovnije (CCLXXV)poprimile takavduh, a taj duh nikadanije naklonjen slobodi Rimsku

Poljaci se nipošto ne smiju ogledavati oko sebe i oponašati sve štose ondje radi, pa bilo to i dobro T bi dobro, koje se odnosi na posvedrukčija državna ustrojstva značilo zlo u njihovu ustrojstvu Morajutežiti jedino za onim što je njima primjereno, a ne za onim što radedrugi

Zašto se, dakle, umjesto redovnih četa koje su stotinu putaskuplje nego što su korisne za svaki narod koji nema osvajačkogaduha, ne bi u Poljskoj uspostavila istinska narodna vojska, točnoonako kako je uspostavljena u Švicarskoj gdje je svak stanovnik

vojnik, ali samo kada je to potrebno? Postojanje kmetstva u Poljskojne dopušta, to priznajem, da tako skoro naoružamo seljake.84Oružje bi u rukama kmetova državi uvijek bilo više opasno negokorisno no, dok ne dođe taj sretni (CCLXXVI) trenutak kada ćemoih osloboditi, Poljska je prepuna gradova, a njihovi bi stanovnici,unovačeni u pukovnije, mogli u slučaju potrebe sačinjavati mnogobrojne čete čije uzdržavanje ne bi držav (CCLXXVII) ništastajalo u vrijeme kada joj one ne bi bile potrebne Većina bi tihstanovnika, ne imajući nikakve zemlje, tako svoj pripadajući dio(CCLXXVIII) plaćali službom, a ta bi se služba lako moglaraporediti na ta način da za njih ne bude nimalo teobna, predabi bili dovoljno ivežbani

U Švicarskoj je svaki pojedinac, kada se ženi, obvezan da seopskrbi unirmom koja postaje njegovim svečanim ruhom, puškomi svom opremom pripadnika pješadije, te se upisuje u četu u svom

dijelugrada. Tkom ljeta, nedjeljama i praznicima, ta narodna vojska(CCLXXIX) ide na vježbe prema redoslijedu svojih zadataka,najprije manji odredi, zatim čete, potom pukovnije dok na njih nedođe red, svi se okupljaju na otvorenom i postupno obrazu ju malenelogore gdje se vežbaju u svim manevrima koji su potrebni pješadijiSve dok ne izađu i mjesta boravka, malo ili nimalo se ne udaljujuod svojih poslova, ne primaju plaću, no čim se proglasi pokret,dobivaju vojnički kruh i (CCLXXX)na državnoj su plaći, te nikomenije dopušteno da umjesto sebe pošalje kojega drugog čoveka, kakoi svatko sam vježbao i kako bi svi svoje odslužili U držav kao što

je Poljska, može se iz onih prostranih pokrajina izvući dovoljno ljudikoji bi lako mogli zamijeniti kraljevsku vojsku, kao dovoljno velika



Rmatranja o vladavii u Polsko

ljavaju predstraže, da iznenađuju odrede, da uznemiruju veće jedi-nice koje se zajedno kreću i logoruju; da se ugledaju na način drevnih

š i ji j ji

Razmatraja o vadavn u Polsko

vašim srci�a, ta va ljuba žda i eć zaštititi od nekoga pri vrenog rma a ć pe kase bukuti, zbacit će jaram i



Parta, kao što su se ugledali na njihovu valjanost, te da poput njihnauče pobjeđivati i uništavati i one vojske u kojima vlada najvećastega, a da se nikada s njima ne upuste u bitku i da m ne ostave nitrenutka za predah. Riječju, imat ćete pješadiju, budući da je trebaimati, ali računajte tek na svoju konjicu, te ne zaboravljajte ništa da

biste iznašli sustav kojim se cijeli ishod rata stavlja u njezine ruke.Za slobodan je narod loša odluka da ima utvrđene gradove; oniuopće ne priliče poljskome duhu, te se posvuda, prije ili kasnije,pretvaraju u tiranska gnijezda188 Te ćete gradove, za koje budete verovali da ih utvrđujete pred Rusima, neizostavno utvrđivati zanjih, te će oni za vas postati spone kojih se više neete osloboditi.Zanemarite čak i prednosti postaja,189 te se novčano ne uništavajteradi topništva: sve vam to uopće nije potrebno Nagli (CCXCI) jeupad nedvojbeno velika nevolja, ali su stalni okovi mnogo veće zlo

Nikada nećete postići da vašim susjedima bude teško da uđu u vašuzemlju; ali možete postići da im bude teško iz nje nekažnjeno izaći,te upravo u to morate uložiti svu svoju skrb. tonije i Kas lako suušli u zemlju Parta, ali na svoju nesreću: Zemlja tako prostrana kaošto je vaša uvijek će pružiti svojim stanovnicima pribježišta i velikemogućnosti da izbjegnu svojim napadačima Sva ljudska vještina nebi mogla spriječiti nagli napad jakoga na slaboga; no slabiji možesebi pripraviti sredsta za protunapad, pa kada iskustvo budepokazalo da je izaći iz vaše zemlje tako teško, ostalima će se manježuriti da u nju uu. Ostavite, dake, svoju zemlju posve otvorenom

poputSparte; ali, kao i ona, izgradite tvrđave u srcima svojih građana,te poput mistokla koji je Atenu nosio na svojem brodovlju, uslučaju potrebe svoje gradove ponesite na vlastitim konjima.Oponašateljski duh stvara malo dobrih stvari, a nikada ne stvara ništa

veliko. Svaka zemlja ima prednosti koje su joj svojstvene i kojenjezino uređenje mora proširivati i potpomagati. Iskoristite, njegujteprednosti koje ima Poljska, bit će malo nacija kojima će ona moratizavidjeti

Jedna je jedina stvar dostatna da Poljsku postane nemogućepodjarmiti; ljubav prema domovni i slobodi nadahnuta vrlinamakoje su od te ljubavi neodvojive Nedavno ste za to pružili primjerkoji će zauvijek ostati znamenit (CCXCII) Sve dok bude gorjela u

_ učt vas slobodnma. Radite, dakle, bez predaha, bez prekida natome da rodoljublje uzdignete do najvišeg stupnja u svm poljskimscima (CC C!). Ranije sam ukazao na neka od sredstava pogodh za postzane takva učinka: ostaje mi da ovdje progovorim 0sredstvu

a koje vjer

jem da je najjače (CCXCIV), najmoćnije, te da

nepogreš vo polučue uspjeh, ako se dobro provede. Naime, valjaostupt tao da se svi građani neprestano osjećaju pod paskom avnost, dtko ne preduje i ne uspijeva osim zahvaljujući javnojnaklo ost, d se edno mjesto, nijedna služba (CCXCV) nepopu ava om po ž lji acije,te da, napokon, svi, od posljednjegple

m, k o posledneg selaka, pa sve do kralja, ako je moguć,

toko ovse o avnom štovanju da bez njega nitko ništa ne možeučniti' ni ta steći, ni o čga dospjeti Iz uzavrelosti potaknute timadčki tkmčn e roditse on a rodoljubna opijenost koja

eda me lude uzdć znad nh samh, te bez koje je sloboda tek

prazno me, a zakonodavstvo tek tlapnja9Među viteškm je staležom lako uspostaviti ovakav sustav

?brinemo li se za to da se svgdje slijedi postupan uspon, te da stko ne pripusti do državnih počasti i dostojanstava ako nijeretho dno prošao niže stupnjeve koji će mu poslužiti kao propusnica kušna kroz koju se dospijeva do všega položaja. Budući da je

ednakost među plemstvom temeljni zakon u Poljskoj, napredovanjeu državnim poslovima ondje uvijek mora počinjati od podređenih

službi takav je duh državnoga ustrojstva. Pristup do njih mora bitiotvoren svakom građaninu kojega njegova gorljivost navede da se zanjih prijavi i koji vjeruje da je u stanju da ih s uspjehom obavlja: alione mo raju biti i prvi korak neophodan za bilo koga, velikoga ilimalenoga, tko u tom zvanju hoće napredovati Svakome je slobodnoda se za te službe ne prijavi; no, čim tko u njih stupi, mora osim usl u ju dobrovoljna povlačenja, napredovati ili s neodobravanjem

odbačen. On mora u ijelom svom ponašanju, dok ga promatraju sude mu njegovi sugrađani, znati da se svi njegovi koraci prate, dase s

a njegova djela odmjeravaju, da se o dobrim i lošim postupcima

vd točan račun čiji će se utjecaj protegnuti na ostatak cijeloganegova života



Razmatranja o vladavini u Polskoj

dopustiti kako se gorljivu građaninu, kakvu god grešku da počini, nebi oduzela svaka nada da je može popraviti i dalje napredovati Inačeizdavanje se ili uskraćivanjesvjedodžbe odnosno odobrenja ne smije

Razmaanja o vladavini osko

nakonpetnaest ili dvadeset godina kušnje pod neprestanom paskom javnosti, još uvijek preostane dovoljno velik roj godina tokom kojidomovini mogu koristiti svojom nadarenošću svojim iskusom i



izdavanje se ili uskraćivanje svjedodžbe odnosno odobrenja ne smijenikada staviti u adaću nekom posebnom odoru; te odluke uvijekmora donositi cijeli dom (CCC) što će se oavljati bez teškoća igubitka vremena ako se pri prosđivanju senatora zastupnika kojinapuštaju položaj budemo pridržavali iste metode s listićima kojusam predložio prilikom njihova ibora.

(CCCV) Možda će ovdje tkogod reći da će se sva ova odobrenjašto ih najprije izdaju pojedinačna tijela, potom sejmici, te napokonSejm,'u manjoj mjeri dodjeljivati zbog asluga, pravde i istine, a višeiznuđivatispletkama i uplivom Na ovo mogu odgovoriti samo jedno.Vjerovao sam da se obraćam narodu u kojemu, mada nije posve beporoka još uvijek ima nekog poleta i vrline, a pod tom je pretpos-tavkom moj naum dobar No ako je Poljska već dotle dotjerala da je u njoj sve potkupljivo i do srži iskvare, uzalud nastoji provestirefrmu svojih zakona i sačuvati svoju slobodu, morat će od toga

odustati i sagnuti glavu pod jarmom. No, vratimo se našem predmetu.Svaki senator zastupnik koji za to tri puta dobiju odobrenje s

pravom će postići treći najviši čin u državi, a oilježje ć mu togadodijeliti kalj na prijedlog Sejma T će oilježje biti pločica odplavog čelika slična prethodnima,a nosit ć natpiscustos legum. Onikoji je dobiju nosit će je ostatak svoga života do ma kojega istaknutog mjesta dospjeli pa čak i na prijestolju kada se slučajno nanjega uspnu (CCCV)

Vojvode i veliki kastelani moći će biti birani samo imeđu čuvaraakona, na isti način na koji su ovi ili irani imeđu odaranihgrađana, to jest odlukom Sejma a budući da vojvode zauimajunajistaknutija mjesta u republici i to ih auzimaju doživotno(CCCVI) zato da se njihov takičarski duh (CCCV) ne bi uspavaona položajima gdje iznad njih stoji još samo prijestolje pristup ćeim k njemu biti otvoren, ali tako da onamo mogu dospjeti samozahvaljujući glasu javnosti i snagom vrlin (CCCV).

Primijetimo,prije no što proslijedimo dalje, da je napredovanjea koje od građana očekujem da ga prođu kako bi postupno došlina čelo republike prilično dobro odmjereno s obzirom na razmjere

ljudskog vijeka, tako da oni koji drže uzde vladavine, pošto ih mine vatrenost mladosti mogu ua sve to još biti u najboljoj dobi da im

domovini mogu koristiti svojom nadarenošću svojim iskusom is vojim vrlinama, a da i sami mogu, dospjevši na pve položaje udržavi,uživati štovanje i časti koje su tako pošteno aslužili Pretpostavimo li da se čovjek počne baviti javnim poslovima u dvadesetojgodini moguće je da s trideset i pet već bude vojvoda no, kako je

doista teško pa čak i nije umjesno da do toga postupnog uspona takobro dođe, neće na to istaknuto mjesto doći prije četrdesete a to je,po mojemu sudu najprikladnije doba u kojem se mogu ujediniti svasvojstva koja moramo očekivati od državnika Dodajmo ovdje i to dase taj uspon čini prilagođenim, koliko je to moguće potrebama

vladavine. Prema računu vjerojatnosti ocjenjujem da ćemo svakedvije godine mati barem pedeset novih odabranih građana i dvadesetčuvara zakona: više nego dovoljan broj da se iz njega odaeru članovia oba dijela Senata u koje vodi svaki od ova dva čina. Naime lako je vidjeti da će u pom redu Senata, premda je najbrojniji udući da

je doživotan manje često iti mjesta koja će treati popuniti negou drugome redu koji se, prema mome naum onavlja na svaomredovnom zasjedanju Sjma

Već smo vidjeli i doskora ćemo još jednom vidjeti da ne ostavljamu dokolici pekorojne zabrnike dok čekaju da uu u Senat kaoastupnici; a da ne bih u dokolici ostavio ni čuvare akona dok čekajuda u njega uu kao vojvode ili kastelani, od njih ih sastavio Zborupravljača odgojem o kojemu sam ranije govorio194 Kao predsjednik bi se toga bora mogao postaviti primas ili neki drugi biskup uzdodatno određenje da nijedna druga crvena osoa, pa bila ona i

iskup i senator ne bi u njega mogla biti primljena.Evo kako mi se čini prilično dobro stupnjevana uspona za bitni

iposrednič dio cjeline naime za plemsvo i magistrate; no,još namnedostaju dvije krajnosti, a to su narod i kalj. Počnimo od pvogakoji do sada nije ništa značio, ali koji napokon mora početi neštonačiti ako Poljskoj hoćemo dati stanovitu snagu, stanovitu postojanost. Nema ničega osjetljivijeg od spomenutoga postupka, jer�apokon premda svatko osjeća kakvo je veliko zlo a Republiku štoJe nacija na neki način zatvorena u okvire viteškoga staleža, te što susv

i ostali građani [bourgeois] i seljaci bez značaja kako u vladavini,tako i u zakonodavstvu državno je ustrojstvo od davnine takvo Ne



Razmatranja o vladavini u Pojskoj

Ne mislim pod time da uza sve to čak i između doživotnihsenatora samo ždrijeb treba odlučivati o prednosti koja će se datinekome od njih (CCCXLIII): to bi značilo da dijelom uvijek pro

azmaana o vadavn u Poso

najdostojnij krajevske časti No ovaj nedostatak nije ništa novo uoljskoj gdje se već rilikom više izbora, a napose prilikom posljednjega (CCCXIII) bez uvažavanja rema onima kojima je bila



nekome od njih (CCCXLIII): to bi značilo da dijelom uvijek pro-mašujemo veliki cij koji sebi moramo ostavljati (CCCIV).'eba da o onečemu odlučuje i ždrijeb, a da izbor odlučuje o mnogočemu, kako bi se s jedne strane ublažile spletke i rovarenje stranihsila, te da se s druge strane, zbog tako velike koristi, svi vojvode

potaknu na to da se niošto ne opuste u svome vladanju, već da idalje gorljivo služe domovini kako bi zaslužili prednost red svojim tamacima

Priznajem da mi se skupina takmaca čini veoma brojnom, akomedu njih uvrstimo i velike kastelane koji su prema sadašnjemdržavnom ustrojstvu po položaju gotovo (CCCX) jednaki voj vodama200 ali ne vidim kakva bi nezgoda bila u tome da se samo vojvodama omogući neosredni pristup prijestolju T bi u okviruisoga reda stvorilo novi čin koji bi veliki kastelani još morali stećida bi postali vojvodama, te prema tomu i još jedo sredstvo kojimbi se Senat držao ovisnim o zakonodavcu Već smo vidjeli da se meniti veliki kastelani čine suvišnima u državnom ustrojstvu (CCCXI)Neka im se uza sve to, da bi se izbjegla svaka veća promjena, ostavimjesto i položaj što ga imaju u Senatu, to odobravam No, u stu-njevanju što ga redlažem, ništa nas ne obvezuje na o da ih stavimou istu razinu s vojvodama, te kako nas u tome ništa i ne sprečava,bezoteškoća ćemo se moći odlučiti za rješenje za koje rosudimo da jenajbolje (CCCXII) Ovdje pretostavljam da će se odabranrješenje sastojati u tomu da se samo vojvodama omogući neposredanpristup na prijestolje

Smjesta, dakle, nakon kraljeve smrti, to jest u najkraćem mogućem roku utvrđenom zakonom, svečano će se sazvati izborno zasjedanje Sejma; imena će se svih vojvoda uvrstiti u natjecanje iizmeu njih će se ždrijebom izvući trojica, uz sve moguće mjerepredostrožnosti da taj postupak ne bi bio omućen kavom pre varom T će tri imena biti glasno objavljena skupu koji će na istomzasjedanju i većinom glasova odabrati ono kojemu daje prednost, teće taj još istoga dana biti proglašen kraljem

ovom će se obliku biranja naći jedan veliki nedostatak, to

priznajem; naime, što nacija ne može izmeu vojvoda slobodnoodabrati onoga kojega štuje i koji joj je miliji, te za kojega sudi da je

njega (CCCXIII), bez uvažavanja rema onima kojima je bilasklona, nacija prisiljivala na to da izabere onoga kojega bi inačeodbacila (CCCXLIX) no umjesto te prednosti koju više i nije imala(CCCL) i koju žrtvuje, koliko drugih i važnijih dobiva ovim oblikombranja!

Prvo,ždrebanjem se istodobno ublažava djelovanje strančarenja spletkarenja stranih nacija koje na taj izbor (CCCLI) ne moguutjecati, odv�ć nesigurne u uspjeh a da bi u sve ovo ulagale revišenap _ora,s oom noda i čak i prevara bila nedostatna za pobjedučovJeka koJega nac1a Uek može odbaciti Sama je veličina terednosti tolika da osigurava spokojstvo Poljske ugušuje potkup-ljivost u republici (CCCLII), te biranju ostavlja gotovo svu mirnoćunasljednoga prava

Ista prednost dolazi do izražaja i u vezi sa spletkama samih

natjecatelja Naime, tko će se od njih htjeti baciti u trošak da bi sebiosigurao prednost koja ne ovisi o ljudskoj moći, te žrtvovati svojmetak radi shoda ko i ovisi o toliko protivnih mogućnosti naspram

Jedne povolne DodaJmo i to da oni kojima je ždrijeb bio sklon, višenemaju vremena da potkupe birače, budući da se izbor mora obavitina istom zasjedanju

Slobodan izbor izmeu trojice natjecatelja,naciju unaprijed štitiod nedostataka ždrijeba koji bi o retpostavci mogao pasti i nanedostojnu osobu naime, pod tom će se retpostavkom nacija čuvati

toga da ga odabere, a nije moguće da meu trideset i trojicomzamenitih ljudi, elitom nacije, gdje se čak ne može razumjeti kakob se mogao naći ijedan nedostojan čovjek, od onih kojima ždrijebbude sklon baš sva trojica budu tai

Tko ov im načinom, a ov o zaažan je ima v eliku težinu, združu- Jemo sv e prednosti izbora s prednostima nasljednoga prav a.

aime, prvo, budući da kruna ne relazi s oca na sina, nikadaeće biti nastavljanja sustava kojim bi se republika nekome učiniaodložnom drugom redu, sam je ždrijeb u ovom obliku orue

os vij ćenog i dobrovoljnog izbora štovanja dostojnome tijeluto ga če čuvari zakona te vojvode koji se izmeu njih biraju,izbor



Razmatranja o vladavi u Pojskoj

Ako b se, naprotv, našio da je krv zbog nepravednost, naslja,pronevjere, a naročto da je pokušao r�dt pro v javne sloode, nekase spomen na njega osud žgoše, nJegovu 1Jelu ukrat1 pav na

Ra zma tr a a o vada vini u Pol jsko

Završavajuć ovo poglavlje o branju kralja suđenju kraljevmamoram ovdje reć da m se jedna stvar u vašm navadama učnla vrl

bl ž j d t t d š d ž t j t



se spomen na njega osud žgoše, nJegovu -1Jelu ukrat1 pav nakraevsku grobncu neka se po_kopa ka ? tIJeo občna poJeda,me zbrše z knjge kraljeva; a nJegova deca, hšena naslova kale vća povlastca koje su s tme povezane, n a se ponovo vrste urazred občn građana, bez kakva počasna 1 sramotna blega.

Hto b da se ovo suđenje obav s najvećom velebnošću, al da,ako je moguće, pretod branju kraljeva nasljdna, kako ugld9voga potonjeg ne b mogao utjecat na presudu, Jer b1 ublaž1va Jnjezne strogost on, već rad samoga seb, ogao nać neke kost1.Znam da b blo poželjno da se ostav vše vremena za točnorazotkrvanje skrven stna bolje provođenje postupka. No, kadab se s tme odugovlačl nakon zbora, bojm se da b se taj važnčn uskoro pretvoro u spraznu ceremonju, t , kako b se ne ostavno dogodlo u nasljednome kraljevstvu, vše u nadgrob govorpokojnome kralju negol pravedno stro o suđnje o nj e ovu va a

nju. Bolje se u toj prgod vše okrenut glasu avnst1 1 stavt senek potank razjašnjenja da b se sačuvala pravčnost 1 strogostsuđenja koje b bez toga postal beskorsnm.

U pogledu suda koj b ov presudu zrcao, to b da to neude n Senat, n Sejm, nt jedno tjeo koje uva neke ovlast u vladavn, već skupna potpuno sastaljena od građana koj se nemogu lako n prevart n potkupt. Cn m se da b upravo aveselecti, kao upućenj skusnj nego službenici dve te_kojse to manje tče negol čuvr zkon koj su se već odvše pbhzhprjestolju, mogl sačnjavat ovo posrednčko t

)lo u

ojem b

e

stodobno (CCCV našl najvše razumnost 1 prav1čnost1, koeb blo najpodesnje za donošenje sgurn sudova, e tme tjlokojemu tom prgodom treba dat prednst pred ostahma. Kada b! sečak deslo da to tjelo ne bude dovolno brono za ovako vaznosuđenje, vše b volo da mu se dodaju pomoćnc zabran zeđuslužbenka države nego zmeđu čuvara zakona. Napokon, to b datom sudu ne predsjedava njedan čovjek na staknutom položaju, većmaršal zabran u okvru svoga tjela kojega b to tjelo samo zabral,kao maršale u Sejmu u konderacjama tolko b trebalo zbjegavat da nkakva osobna korst ne utječe na ovaj čn koj se možepokazat veoma uzvšenm l veoma smješnm, ovsno o načnu nakoj se bude postupalo.

sablažnjvom odsta suprotnom duu vašega državnog ustrojstva; ato je da ono nakon smrt svakoga kralja bva gotovo zokrenutnaglave unšteno, ak do te mjere da se odgađaju zataraju svsudov, kao da to ustrojstvo tolko ovs o vladaru (CCCLV dasmrt jednoga znač propast rugoga E, moj Bože! Tebalo b btupravo obratno. Kada umre kralj, sve b se trebalo odvjat kao da jeonoš v; j_ ed_va bs o smjel opazt da_ u stroju jedan do nedostaje,toko Je taJ d1 nevazan zanJegovu čvrstnu. Srećom ta nedosljednostnema velkoga značaja. eba samo reć da ona vše neće postojat anače se nšta ne mora zmjent: no ne valja dopustt tom čudnomproturječju da dalje postoj jer ako je ono takvo već u sadašnjemdržavnom ustrojstu, nakon rerme bt će još veće.

[X] ZAKUČ

Eto, moj je naum dovoljno naznačen (CCCX ovdje se zaustavljam_ kav god bo nacrt koj bude prvaćen, ne smje sezaborav1t ono što sam u Duštvenom ugovoru rekao202 o stanjuslabost anarje u kojemu se nalaz nacja kada uspostavlja lermra svoje državno ustrojstvo. U tom trenutku nesređenost prevranja ona nje u stanju pružt nkakav otpor, pa je najmanjudar kadar da sve poruš. Važno je, dakle, po svaku cjenu prpremtrazoblje mra tokom kojega se bez opasnost može djelovat na sebesamoga pomladt vlastto državno ustrojstvo. Premda promjene

koj e treba zvršt u vašem ustrojstvu nsu temeljne ne zgledaju veke,203 dovoljne su da b se zatjevala ta mjera opreza, te je nužnorebno stanovto vrjeme da b se osjeto učnak najbolje re orme e stekne postojanost koja mora bt njezn plod. k se podstavkom da će rabrost konfederata pravednost njovetvar urodt uspjeom, može pomšljat na spomenut potvat.ećete nkada bt slobodn sve dok u Poljskoj ostane jedan rusk

vojnk, a uvjek će nad vama vst prjetnja da to vše nećete bt sveo _ k e Rusja bude mješala u vaše poslove. No, ako je uspjete t na to da se prema vama ponaša kao sla prema drugoj sl, ane

še kao zašttnk prema štćenku, skorstte scrpljenost u koju Je bact rat s rskom dovršte svoje djel prje no što ga onabue ogla omest 204 Mada nmalo ne držm dozvanjskesgurnost


koja se pribavlja ugovorima, ova će vas jedinstvena okolnost moždaprisiliti na to da se, koliko j to moguće, oslonite na tu podršku, pamakar i samo zato da upoznate sadašnje raspoloženje onih koji će s

Razmatana vaavn

da vam može dostajai da se a sigurnošću možete prihatiti svogadjela (CCCLXI) i to tim više što je zajednički interes evropskiila a napose vaših susjeda da vas stalno postavljaju kao prepreku



makar i samo zato da upoznate sadašnje raspoloženje onih koji će svama prgovarati (CCCLX). No, izuzevši taj slučaj , te možda u drugavrmena i nekoliko trgovinskih ugovora, ne zamarajte se uzaludnimpregovorima, ne uništavajte se novčano radi ambasadora i ministarana drugim dvorovima (CCCLI) i ne mislite (CCCLXII) da savezi i

ugovori nešto znače205 S kršćanskim silama sve to ničemu ne služiOne ne poznaju drugih veza do onih koje im donose korist; kadakorist budu nalazile u ispunjavanju (CCCLX) svojih obveza, oneće ih ispunjavati; kada je pak budu nalazile u njihovu raskidanju, oneće ih raskinuti isto bi bilo i da te obveze uopće i ne preuzimaju I jošda je ta korist uvijek stvarna, saznanjem o tome što njima odgovarada učine, moglo bi se predvidjeti i što će učiniti No, njih gotovonikada ne vode državni razlozi, već trenutačna korist nekoga mini-stra, neke dvorjanke, nekoga miljenika čas za vlastitu korist(CCCLXV), a čas protiv nje opredjeljuje ih pobuda koju nikava

ljudska mudrost ne može predvidjeti u što čovjek može bitisiguran s ljudima koji nemaju nikaa črsta sustava, te koji sepovode samo za slučajnim porivima? Ništa nie lakomislenije odpolitičke znanosti dvorova: u njoj nema nikaa sigurna načela, nemože se iz nje izvći ni ne izvjestan zaključak a cijelo je to krasnoučenje o interesima vladara dječja igra kojoj se smiju razumni ljudi

Ne oslanjajte se, dakle, s povjerenjem ni na svoje saveznike nina svoje susjede Samo na jednoga od njih možete donee(CCCLXV) računati je Sultan i ne smijete ni na čemu štedjeti da

biste u njemu stekli oslonac: ne zato što bi njegove državne maksimebile mnogo izvjesnije nego maksime ostalih sila I ondje sve ovisi onekom veziru, miljenici, haremskoj spletki: ali je korist Porte jasna, jednostavna, za nju je u igri sve, a ondje i pored mnogo manjeprosvijećenosti i tankoćutnosti općenito vlada veća ispravnost i višezdravog razuma S njom barem imamo tu pednost, koja se nepokazuje kod kršćanskih sila, da voli ispunjavati svoje obveze, teobično poštuje ugovore 1eba nastojati da se s njom skopi dvadesetogodišnji ugovor, onoliko jasan, onoliko čvrst koliko to bude

moguće. Tj će ugovor, sve dok jedna druga sila bude skrivala svojenaume, biti najbolje, a možda i jedino jamstvo što ga možete imati,

ila, a napose vaših susjeda, da vas stalno postavljaju kao preprekuizmeđu sebe i Rusa, te se, zbog silnoga zapadanja iz jedne ludost udugu, moraju barem po koji put pokazati i mudrima

Zbog jedne stvari vjerujm da ćete općenito biti ostavljeni da

bez uznemiravanja radite na refrmi svoga državnog ustrojstva Stvar jeutome što vaš djelo teži tekk učvršćenju zakonodavstva, pa prematome i slobode, a ta se sloboda na svim dvorovima smatra vizionarskom manijom koja vodi više do slabljenja negoli do jačanja(CCCLV) jedne države Upravo je zbog toga Francuska uvijekbia klona slobodi njemačh zemalja i Holandije, te je upravo zbogtoga Rusija danas skona sadašnjoj vladavini u Švedskoj, a svimsilama ometa kraljeve naume206 Svi ti veliki ministri koji, općenitosudeći ljude prema sebi samima i onima kji ih okružuju, vjeruju dai poznaju, veoma su daleko od toga da zamisle kakvu snagu ljubav

prma domovini i polet vrline mogu udahnuti slobodnim dušamaMa koliko puta oni ispadali budale zbog niskog mišljenja što ga imajuo republikaa i ma koliko puta u svim svojim pothvatima nailazilina otpor kakav nisu očekivali, nikada neće odustati od predrasudezasnovane na prziru kojega se osjećaju dostojnima i na temeljukojega procjenjuju ljudski rod Unatoč prilično upečatljivom iskustvu (CCCLXVI) to su ga Rusi nedavno proživjeli u Poljskoj,ništa ih neće natjerati na to da promijene mišljenje Oni će naslobodne ljude uvijek gledati onako kako njih same valja promatrati,to jest kao bezvrijedne (CCCLXIX) ljude na koje imaju utjecajasamo dvije stvari: novac i knuta Ako, dakle, budu vidjeli da Repubika Poljska, umjesto da prione na to da napuni svoju blagajnu, dauveća svoje državne prihode, da unovači mnogo redovnih četa(CCCLXX), naprotiv pomišlja na to da raspusti vojsku i da seodrekne novca, vjerovat će da ona radi na tome da sebe oslabi, te će

je uvjereni da će im, kako bi je osvojili, trebati samo doći onamokada god to požele, ostaviti da na miru upravlja sama sobom, u sebise rugajući onome što ona radi A valja priznati da stanje slobode

jednome narodu oduzima navalnu silu, te da se, budemo li se držalina

crta što ga ja predlažem, mora odustati od svake nade u osvajanjeo, neka vas, kada vaše djlo bude dovršeno, Rusi samo pokušajun i kih d d di (CCCLXI) ć i k k i


vojnii, kada se radi o obrani vlastitih ognjiša, mogu biti ti mirniljudi koji n znaju napadai tuđa i koji su zaboravili cijnu novca.

(CCCLXXII) O i k d l b di ih k ih

Razmaana o vadavin Poskoj

ne bi za nju bilo ničga zlosrtnijg nego da ima izdajiu na člu svoj vlada vin



(CCCLXXII) Osim toga, kada s oslobodit ovih okrutnih gostiju, čuvajt se toga da prma kralju (CCCLXXIII) kojga su vamoni htjeli namtnuti zauzmt ikakvi blaži sav.207 Tba mu iliodrubiti glavu kako j i zaslužio, ili ga pak, bz obzira na njgov prviizbor koji j potpuno ništav, ponovno izabrati uz druga pacta con-

vena kojima ćt ga najrati na o da odusan od mogućnosiimnovanja ljudi na visok položaj Ovo j drugo rjšnj n samonajčovjčnij, vć i najmudrij; nalazim u om čak i sanoviu vlikodušnu gordost koja će možda isto toliko ponizii progradskidvor kao i da izabrt nkoga drugog Poniatowski j ndvojbnobio vlik zločinac moda j danas još samo nsrtnik barm mi su sadašnjm položaju poprilično čini da s vlada onako kako o imora činiti (CCCLXIV), ni u što s n mijšajući. Naravno, u dnusvojga srca mora da vruć prižljkuj itjrivanj svojih surovihgospodara Možda bi bilo i nkoga rodoljubnog junaštva u om das, kako bi ih istjrao, pridruži kondratima; no dobro s zna daPoniatowski nij junak208 Uostalom i pord oga što mu to nikon bi dopustio i šo s on zacijlo drži na oku a prij svga to činiRus (CCCLXXV) ovorno izjavljujm da ni ja, kada bih bio nanjgovu mjstu, n bih ni za šo na svijtu htio biti kadar za takvo junašvo.

Dobro znam da on nij kalj kakav ć vam tbai kada rrmabud provdna; ali j možda upravo on osoba koja vam j potrbnada je irno provdte. Nka poživi jo osam do ds godina, vaš ć

stroj ada biti stavljn u pokrt, a kako ć tada vć nkoliko voj vodstava biti isujčvarmazakona, nć s morai bojai ogada ćt mu odrditi nasljdnika koji ć mu bii nalik (CCCLVI)Ai, ako ga jdnostavno svrgnt, bojim s a nć znati što da snjim učinit, pa ć s izložiti novim nmirima

Ka god vas nvolj mogao (CCCLXXVI) osloboditi njgovslobodni izbor, n trba na to pomišljai prij no što s rsto uvjriu njegovo isinsko raspoložnj, i to pod prposavkom da kod njganađ imalo zdravoga razuma, imalo osjćaja časti, imalo ljubaviprma vlastioj zmlji, imalo znanja o onom šo j za nju zaista

korisno, t imalo žlj da s za tim povd: nam, u svako vrijm,a napos u žalosnom položaju u kojmu ć ndać ostaviti Poljsku,

o s pak iče načina da s započn spomnuto djlo, nij mio vlji sva on �!eprdost ja vam e prdla da bist a nnačin iznnad I zavara nac1Ju u vz s promnama koJ valJaunijti u njzin zakon209 Bio bih samo mišljnja da, prmda

pokazujući svo nacr

či

avoj nj

ovoj obu

vat

osti,

započinjt

_

naglo njgovo vršnJ m šo c rpubliku 1sput nzadovolJ- nima, da one koji s vć nalaz na nkom isaknutom položaju većinom ondj i ostavit, da poslov u skladu s novom rformomdodeljujt samo onim rdom kojim s a mjsta budu(CCCLXXVIII) ispranjavala Nikada odviš naglo n potrsajtstroj (CCCLXXIX) imalo n sumnjam u o da ć dobarnacr,kadas jdnom prihvai, izmijnii čak i raspoložnj onih koji su imalidjla u vladavini pod nkim drugim Budući da n možmo odjdnom stvoriti nov građan, trba poči od oga da s upotrijb onikoj imamo; pokažmo li njihovu časoljublju nov pu to ć biinačin da kod njih svorimo raspoložnj da aj pu i slijd

Pa makar, unatoč njihovoj hrabrosti i postojanosti, unatoč pra vednosi njihov svari srća i sv sil napusil konfdra i prpusi domovinu njzinim ugnjačima 20 No, ja nmam čas dabudm Poljakom a u ovakvom položaju u kojm s vi, nij dopuštno iznositi svoj sud osim na tmlju vlastitoga primjra

Sada sam, koiko su mi snag dopuštal, a dao Bog da o bud s

onoliko uspjeha s koliko je žara (CCCLXXX) bilo učin jeno, iz vršio

adaću koju mi je savio u dužnos gospodin grof W ielhorski. Možda o vo s ve tek gomila tlapn ji, ali e vo mo jh zamisli; nije mo ja greškaako su one tako malo nalik na zamisli drugih ljudi a ni je o meniovislo da s voju gla vu uredim na drugi način. Priznajem čak i o da,kak vu god osebu jnost netko u n jima mogao naći, ja u n jima sa svoje ra n vidim niša što n bi bilo odisa prilagođno ljudskom srcuto ne bi bilo dobro, izvdivo, a naročito u Pol jskoj, budući da sam ojim pogledima bio prionuo na o da se u svemu držim duha o veblik, t da u njima prdložim najmanji ?roj promjna koji samogao da bih ispa vio njezine nedostatke. Cini mi se da vladavina

av na na takvim mljima mora ići prma s vom·pravom ciljuoliko izravno, onoliko sigurno, onoliko dugo vrmna koliko j

Razmatranja o vladavin u Poskoj

to moguće; ne zanemarujući uostalom, činjenicu da su sva ljudskadjla nesavršena, prolazna i katkotrajna kao i njihovi tvorci.

Namjerno sam propusio mnogo veoma važnih poglavlja jer se



Namjerno sam propusio mnogo veoma važnih poglavlja jer senisam osjećao dovoljno upućenim da o njima ispravno sudim Os-tavljam brigu o tom ljudima koji su prosvjećeniji i mudriji od menete privodim koncu ovo dugačko razglabanje upućujući gospodinugrof Wielhorskome svoje isprike što sa ga njime tako dugo

zadržavao Mada mislim drugačije od ostalih ljud ne laskam sebi dasam od njih i muriji ni da će on u mojim sanjarijama naći iša što binjegovoj domovini moglo bii zaista korisno (CCCLXXXI); ali mojesu želje za njezin procvat i previše iskrene, previše čiste previšenesebične, a da bi ponos što tomu pridonosim mogao nešto pridodaimojoj odanosti Kamo sreće da ona može likovati nad svojim nepri

jateljima postati ostai miroljubivom, srenom i slobodnom, cijelome svijeu pružiti velik primjer te, koristeći se rooljubnim djelovanjem gospodina gro Wielhorskoga u svme okrilju naći i stvoritimnogo građana koji će njemu nalkovai (CCCLXXX!

BILJEŠKEI

VARINTE



RPRVA O POLTIČKOJ EKONOMII

(I) Ovaj odlomak i čiri sljedeća sve do: Zatim, nije li priroda načinilamnoštv o dobrih očeva obiteli, ponovno se nalazi u nevskom rukopisuDštenog ugovora knj. I pogl. V (Bibliohque publique e universiairerukopis, fr 225 lisovi 25-28) uz nekoliko neznanih preinaka Cf. u ovoizdanju sr. 67{8.

1 Ili pak »jana ekonoija« (c. supra, sr 9) i »građanska ekonomija«(NovaHeloiza 4. dio 0 pismo).

Vidjei napose Nou Heloiu. Tj roman naime sadrži pravu rasprav okućnom gospodars podijeenu na ri dijela; U prvome je dijelu riječ o»posluzi i nadničaia« (4 dio 0 pismo) u drugoe o »načinu živoa gazdana selu i upravljanju njihovim dobrima« (5. dio 2. pismo) u rećem oupravljanju djecom ili o njihovu odgu« (5 dio 3 pismo)

C šteni ugovor (knj I pogl. II) »Najsarije od svih drušava i

edino prirodno jes obielj« Cfšteni ugovor (knj I pogl. IV) »Budući da nijedan čovjek nemaprirodnu vlas nad svojim bližnjim a budući da sila ne proizvodi ikakvo pravopreosaju dakle konvencije kao emelj svake legiimne vlasi meu ljudima«

II) U izdan Sabranih dela z 782 čiamo na ovom mjesu sljedećiulomk koji se ne nalazi ni u jednom priašnjem izdanju nii u rukopisu koji jedo nas dspio Vast oca nad decom asnovana na nihovo poedinačno

korsti po svoo se prirodi ne može prošit do prava na ivot i smr Međuti suverna vlast čiom e edinom shom aedničko dobro, nema dh ganicaosim anica dob shvaene kot Ralikovane koe ću obasnit naodg ovaauem mes

5

U odgovarajućem ulomku enevskog rukopisa knj I pogl (su pr. 66) nalazimo polemički eks čije je značene doisa različioBogas vo vladar ne samo da niša ne dodaje blagosanju pojedinaca negoh goovo uvijek soji mira i obilja« je preinaka prvobinoga precranogtesa koji je osim dviju riječi isovean s eksom Politike enomie:Bogasvo općinsva [publique] samo je sredsvo česo veoma rđavosh vaćen da se pojedince održi u miru i obilju«

PremaRasravi o neednakosi i ušenom ugovo dužnos djece daslušaju naproiv presaje čim im pomoć njihovih rodielja više nie porebna.D jeca su oslobođena poslušnosi šo je duguju ocu oac je oslobođen saranja šo ga duguje djeci svi na isi način posaju nezavisni« veni ugovoknj I pogl II) »Oac je po zakonu prirode gospodar djeea samo ako dugo

ok je njegova pomoć djeeu neophodna ... nakon oga oni posaju jednaki i ada sin duguje ocu budući da je o njemu posve neovisan samo pošovanj

Rasprava o političkoj ekonomiji

a ne i poslušnost; jer je zahvalnost doista dužnost kju valja ispunjavai, ali nei pravo koje se može zahtijevati« (Rprava o nejednakosi, O. C., tom III, str182) Tu zahvalnst više ne propisuje poslušnost kao u litičko ekonomiji.

Rasprava o političko konomi

to III, str. 83), naznake što ih je Barbeyrac znio u bilješkama svojegprijevoda Pundorve knjigeDroit de a naure et des gens (knj VI, pogl II, 0, bilj 2).



) p p j p jUpravo u toj točki, Rasrava o nejednakosi izlaže dakle izraenije i osobnijshvaćanje, negoliPolitička enomija gdje se Rousseau drži prihvaćenih idejaUspordba tekstova mogla bi upućivati na to da Politička ekonomija prethodidrugojRpravi. Pripoenimo k tome da u enevskom rukopisu (knj I,pogl.V) ponovno nalazimo gotovo takve kakvi su pet odlomaka koji govore o razici

izmeu državne vladavine [gouvernement de l'Etat] i obiteljske vladavine Tonam dopušta prtpostavku d je Rousseau uvrstio Politič ekonomiju većdjelomice redigirani izvod iz Znevskog rukopisa

7 Cf Dšveni ugovor (knj pogl ): »Te su riječi rostvo i avo uproturječju one se uzajamno isljučuju« Roussea ovdje spominje ropstvopo svoj prilici zbog toga što se u dijelu Aristotelove Politke koji se odnosi nakućno gospodarstvo nalazi odnos gospodara i robova (knj I, pogl IV-VII).

Ovdje Rousseau ne uzima izraz temeljni zakoni« u njegovu tehničkomsmislu »ustavnih zakona« države, nego mu daje šir značenje »To nisu samozakon ancuske monarhije nego zakoni svake graanske ustanove uopće«(R HUBERousseau e l 'Encycloie, str 08)

(I) Ujesto »deset ljudi sposobnih da vladaju svojim bližnjima, _ ustanovitim primjercimancikloede čitamo dese dobrh astrata IzdanJeiz 782 ali, okad svije otoji ljudska je mudr načinila malo dobrhmastraa.

(IV) Nova se ideja javlja u dijelu rečenice dometnue u tekstu iz 1782 njihova rva ne mou oecai iz isog ivora niti m isa ravila vladanaodgovort oboma

(V) Auzija na Aristotela u drukčijem je obliku izložena u izdanju iz 782budući da i samAristoel koi ju rhvaća na sanoviim mjesima svoje Poliike,dž odobnim da je obija na dm mjesima.

VI) U svojem je nacrtu Rousseau bio najprje ovako započeo t od

lomak:Ako je to dobro shvaćen, vidimo da se jana vlast kojoj se daje imeladavina ne rosire doli na ojedince. To je poom zamijenio konačnimekstom, s neznatnom preinakom na početku Ta u ojanenja neohodnada bi se javna ekonomija razlikovala ...

(VII) Ovdje se u nacrtu nalazi ulomak (Rukopis 7840, lLst 74), koji iznosiplan cijelog članka, ali nije bio zadržan u konačnom tekstu Zelim li odredii učeu se sastoji javna ekonoma naći ću da se njzine nkcije svode na r glavne: Uravljanje zakonim održanje rađanske slobode sanje za otrebedžave. No, da bi se zamijetila veza između ih tru ciljeva vaa se vraiti načelukoje ih ovezuje Da bih rešao na sva tražim da mi bude doutenouotrijebiti

9 Pararcha or he nare[ Pqwer of Kin by the learned sir Robert Filmer, ondon, R Chiswell, 1680 Cini mi se erojatim da Rousseau nije čitaoil k ji i d dj k i ti k i R i j d k i ( f O C

, j )10Kao što naznačujeRasprva o nejednakosi (c OC. tom III, str. 182),

riječ je o ockeu i Sidneyu ockeu z njegove prve asprve o rađansko vladavini (ondon, 1690), idneyu z njegovih asprava o vladavini (ondon,698)

11 I doista, na početku knjige Poliike (pogl § 2, 1252 a) ristotelpobi ja tezu onih koji tvrde da postoji puka razlika u stupnju izmeu vlastimagistrata i vlasti oc obitelji »Oni koji ne prave razliku izmeu magstratanekog grada, vladara u nekoj monarhiji, oca obitelji i gospodara robova, neizražavaju se kako valja Prema tom mnijenju ta se četiri tipa upravljač nerazlikuju među sobom po prirodi svojeg autoriteta, nego samo po manjem ili

većem broju onih ki su im podređeni. Posve malom brou l judi naređujegospodar, većem brou otac obitelji, a još većem broju magistrat nekog gradail monarh Po tome, ne bi bilo nikakve razlike velike obitelji i malog grada«Isto je tako točno, kako to precizira varijanta, da Aristotel drugdje prihvaćatezu koja poistovjeću je kraljevsku s očinskom vlasti U knjizi IIIPolit (poglXV 4 i 5, 285 b), Aristotel razlikuje pet vrsti kraljevstava i »pamasileusa« usporeuje s ocem obitelji� o »pambasileusu« kaže Ernest BarkerThe Politcs of Aristotle Oxord, 952, str 140, bilj. 1) da je on »nalikpatrijahalnom suverenu u Bodinovoj i Filmerovoj teoriji« Aristotel »Postoji peta vrsta monarhije, kada je samo jedan suveren u svim stvarima, s vlašćunalik onoj što je pleme ili grad imaju nad svojim članovima, tako da ovdje kraljevska vlast odgovara vlasti oca obitelji er, kao što je očinska vladavina neka vrst kraljevsva nad kućm tako i taj tip najapsolutnijeg kraljevsva ambileia) jest, da tako kažemo, očinska vladavina nekog grada, jednoga li višenaroda« avna ekonomija i kućno gospodarsvo gotovo su posve identični utom tipu monarhije Istu naznaku nalazimo i u Nikomahovoj eici (knj. VIII,pogl X, 60 b) »Zajednica što je obrazuju otac i njegovi sinovi doista pružasliku kraljevstva . to Homer naziva Zeusa ocem Kraljvska vlast doistanamjerava da bude očinska vlast« precizna upućivanja na Politi iikmahou et pokazuju da je Rousseau čitao Aristotela mnogo pažljivijeego što se vrdi te da, u tom pogledu, valja revidirati sud Ch. E. Vaughanal i ti al Wrin of1-1 ousseau, tom II, str. 560, Index), prema kojem ristotel »had little direct inluence on Rousseau«

2 ršujuć cuce] a ne izna cuive moć, kao u enevskomrukopisu i ušenom uvo (knj III, pogl. VI) Vidjeti o tome važnuRousseauovu bilješku u Žnevskom rukopisu (kj. III, pogl I) i naš komentaru vom izdanju, str 97 i bilj 110 na str. 268)

»Ideja države, shvaćene kao organizam«, piše CE Vaughan, prevladava u cijeloj raspravi ušveni ugovor; ali sama riječ nikada nje izgovorena, a analogija izmeu države i organiziranog tijela nije nikada iz

ekom izložena To je dvostruko izostavanje nadokađeno u Poliičkonomiji, gde je analogija raijena do najsinijih detalja« (D Conat so d classique Manchester 1926 Uvod str XXIII) Minaprotiv vdimo

Rasprava o političkoj ekonomi

da organcstičko shvaćanj duštva, i u sam Poliičj ekonomii ma tk vjdnost sk ili uspordb, p čmu Roussau brižljivo stč svu njzinuntočnost Usp. R. Drate, J-J Rousseau et la science poliique de son emps,P 950 d d k IV O čk j š k d R i

Rasprava o poliio eoomi

uzdžvši s da objlodan čnjncu. U godnama koj sijd, on ć nam btu potraz za i najmanjom pojdinošću, točnom zopačnom, ozbjnom ilivonom, koja b moga posui umanjvau Roussauova gnija



Parz, 950, dodatak IV - »Ogancstčka torja ruštva kod Roussaua ikod njgov prtodnka«, str 40 43

1 Upotba rjč str u ovom organcstčkom tkstu dobro pokazujkako stoji s potzom Rna Hubrta (Roseau e l'Encyclopdie st. 63) da j Roussau naposljtku napusto oganczam Poliičke ekonomie da b s,

u Rasravi o neednakosi prkono »socoogijskom manczmu«.apravo, »stro« »organzrano tjo« jdnostavn su uspordb koima sRoussau suž bz razk da b funkconanj držav učno razumjvm Nba zaboavt n to da su zrazi oganzam stroj čsto b stoznačni ukasčnom jzku. Pma G. Cayrouu Le anfais classique 6 zdanj, Parz,948, str 530),rijč stro moga j označavat »Ukupnost djova,organa kojtvo cjlnu, živu n, a koj proizvod oddn učnk bz prjnosa siizvana: organzam, tjlo«

j odomak očto podsjća na ulomak z voda u Leviaan gdj Hobbs državu usporduj s »umjtnm čovjkom«.

Ovdj s Roussau nadanjuj Hobbsovom napomnom u De Cive

(pog VI, 6): »akon prrod zabanjuju ađu ubosvo preub t sv vrst ureda. Ai zakon pod n poučava što j to što trba nazvat kadom,ubojstvom, prljubom i uvrdom nkog gradanina. Odluku o tom vajaprpustt rađanskom zakonu J nj krada da s nkom napostooduzm što taj posjduj, ngo j krada kada drugom oduzmmo ono štomu pripada No, upavo na gradaskom zakon da odrdi što j naš, a štoppada drugom Iz toga sjd da j lakedemons rpublka, dopuštajućmladž da ukad, pod uvjtom da n bud uvaćna na dju, upavo uspostavla zakon, po kojm s ono što vj�to uzto viš n smatra dobomdrugoga« ( Hobbs, lemens philosophiques Du Cioyen prjvo _d Sobra, Amstdam, Jan Bau, 649, str. 0304) Cf. takodr mle knII Nkada nć uspjt ljud učiniti mudma n započnt l najprij tm što

ćt i učnti objšnjacima To j bo odgo Spartanaca; ujsto da h pub uz knjg, započnjal su tm što b naučli da kradom ddu do svojgobjda«.7 Upućivanj na čanak »Podno pavo« (Moral), Didrotov čanak u

ptom svsku nciklopedie (st 46) rba li tu napom?u uzdsovno i pvatt da j Roussau naznačo Ddrotov članak kao zv gd ponašao dju opć voj Pitanj j jasno postavio CE Vaugan 'Cn s da j najpodn tumačnj tog ulomka«, kaž on, »da ga s svat kao pznanj duga u odnosu na autoa čanka »Prodno pravo« i da s u njmu vdidostatno zričto priznanj da dja opć volj izvorno pripada Ddotu. Sdug stan, mož s ustvrdt da j to samo moguć tumačnj, al n nužansmisao što ga valja dati Roussauovoj čnc ak postoj, baš u ovom

sučau, valjan azloz da s to tumačnj odbac. Nam, ako j Ddot dostabo autor idj koja gra tako vlku uogu u Roussauovo poltčkoj torji,tada b trbao pvatt kako j on skazao nuobičajnu suzdžjvost

j g p j g jocnvanu ngova značaa Izmst ć bsmsnu prču da Roussau njmudugu gavnu du prv Rasrave pa, prma tom, i bojn ptužb koj su uom povodu fmulran protv društva. J oatno da b Ddot topršutio da j Roussau dosta od njga bo posudo jdno od tvoračk načlaDš venog Uovora i Poliičke ekonomie? Još jdnom, nmoguć j bt

sguan Na čtatju j da sam posud« Poliical Wriin tom I, str. 42546) Izraz podsća na stoičk kozmopolitizam Usp Ccon,Denibu III,

4 »Pma nauku stoka, svjtom upava povdnost bogova; svijt j takonšto kao zajdnčko obtavalšt, kao grad bogova jud, svatko j od nas dotoga svjta odat slid, kao prirodna posjdica, kako moramo ntrszajdnc postavit spd našga intsa. r, kao što zakon spas džav postavau spd spasa podaca, sto tako doba gadanin, koji j mudar,poddn zakonma dobo zna svoju gradansku dužnost, vš ms na to daosgua ints sv ngo nts ovoga onoga čak svoj vlastti« (prijvodus Marta, Paz, Ls Bs Ltts, tom II, 930, st. 43)

Bt toga zoda ponovno nalazmo u ušvenom ugovoru kn III,pog III.

° Cf Rasra o anosima umetnosim uspodbu Spat Atn»tna postad prbvaištm učtvost dobog ukusa, zmljom govornka fozof«

Čanak »Prodno pravo«,nciklopeda sv st. 6 »Ava, vrna jtako jpa da lopovi štuju njzinu sku u samom dnu svoji pćina«

Ovdj Roussau nazva »narodnom« svaku državu kojom upravljaop voja, dak, kao što kasnj kaž, svaku gtmnu vadavnu, a, suprotnotom, naziva »tanskom« državu u kojoj su pojdinačna voja vod i voljanaoda suprotstavjn U ušenom ugovo napustt ć tu pbžnu t

mnoogiju zamjniti točnjom. Dak, »svaka država kojom upravlajuako st »pubka«, a »svaka gtmna vadavna jst pubkanska«k II, pgl. YI). Osm toga, tann postaj stoznačan uzurpatoruazvam rannom uzurpatora kraljvsk vast, a despoo uzupatorasuvrn vast« (kn. III, pogl X).

Rijč j o Vadaru O tom na koj načn Roussau sud o tom dju n go vu autoru, vdtueni ugovor (knj III, pog VI)

Pma Locku, judi su s okupl obazova gadanska društva »adu a amnog očuvanja svojh žvota, soboda i dobara, svi stvari koj nazivampm mnom vlasnštvo« Oed o građans vladi, pog IX,§ 23 nglskg zdanja)

VII) Odlomak koj prtod, od Ta poeoća ponovno s naaz uZvskom rukopsu Dvenog ugovora knj I, pog. VII (stov 4243) sam razikama usp u ovom zdanju str 7677

Rasprava o politčkoj ekonom

Rousseau dakle odbacuje maksimu: incep leb olutu et.

26 Zakoni, knj. I (od 719 sve do kraja čevrte knjige) Usp 723 c »Padobro! Keinija, čini mi se da si u pavu u tom kada želiš da svi zakoni imaju

Raava o počko konom

5 Poznato je da Rousseau veliča odoljublj na uštb kozmopolitizmai ljubav spam domovine zacijelo kod njega nema smisao koji će popimitikod nacionalisa sljdećeg stoljea Njegovo shvaćanje domovine, kao i Montesquieuovo antičkoga je i republikanskog nadahnuća Ljubav spram do



j , p juvode i da se na počtku svakoga zakonodavnog djela, pije samog teksta, postavi peambula koja odgovara svakom zakonu«. Navodimo prema pijevoduEd des Places, Parz, Les Belles Lettres, 1951, tom XI (2 dio) PlatonovihOeure complte str. 76

27Rousseau se ovdje nadahnjuje onime što je potiv stogosti i okutnostikazninapisao Montesquieu kako uDuhu zan (knj VI, pogl. IX, XII, XIV)tako i uPerzijkim pimima (pismo LXXX)

28 To je stalna maksima Rousseauove politike da upavljanje bude sukladno zakonima ili, da bismo govoili našim jezikom, da izšna vlast budepodeđena zakonodavnoj. O toj podeđenosti, vidjeti R Death, 1-1 Rou-

eau et a cience politique de on temp str 30 sq.

29C.uštveni ugovo kj II, pogl. X i knj I, pogl VIII30 U štvenom uvo (kn III, pogl. XIII), Rousseau se naprotiv

pokazuje sklonim čestim skupštinama naoda »Osim vanednih skupština štoih mogu zahtijevati nepedviđeni događaji, potebno je da se odžavaju stalna

i periodična zasjedanja skupštine koja ništa ne bi moglo ukinuti i li odgoditi« Au prethodnom je poglavlju napisao još i ovo »Naod okupljen u skupštinu,eći će se Koje li tlapnje To je tlapnja danas, ali ne bijaše pije dvije tisućegodina; jesu li ljudi pomenili svoju piodu?« U Dštvenom ugovo Rousseauov je stav istodobno i adikalniji i konzistentniji negoli u Politčkoekonomiji jer je teško, čini se, »konzultiati« opću volju bez sazivanja skupštine naoda

31 U Rousseauovu djelu Kina ni izdaleka ne zauzima ono mjesto ke imau Duhu zakon. Ona je ipak u ti maha navedena kao pimjer u Političkoekonomi, a da nam Rousseau nije dao ni najmanju naznaku o svojim iz voima. Mi uspkos tome znamo da je, na taženje gosp. Dupin, čitaoDecrtion de l'Empire de a hine et de a Tartare chinoie oca Du Haldea, djelo koje

e Montesquieu tako često koistio O tome vidjeti O. C, Pliade, tom I, st413, važnu bilješku na 342 stani. Cf. Ipovijeti kj VIII (O C, tom I, st 404): »Vidio sam da sve

adikalno ovisi o politici i da, na koji god to način pomatamo, nijedan naodneće nikada biti doli ono što od njega učini njegova vladavina«

33 Za Rousseaua kao i za Montesquieua, valja se osloniti više na običajenegoli na kazne da bi se održao autoitet zakon i vlade Obnuto, upravo ustanovama, dakle zakonodavcu pipada pavo da oblikuju običaje

4 Cštveni ugovor (knj I pogl I): »Džavi kojom se dobo upavljapotebno je veoma malo zakona«.

(IX) U izdanju iz 782 odlomak je upotpunjn navodom vetog Augustina: »Sicuti enim est aliquando miseicordia puniens, ita est crudelitas pas« Au pit 54

tesquieuovo, antičkoga je i republikanskog nadahnuća Ljubav spram doovine, to je pije svega pivrženost ustojstvu gdje gađani žive slobodni i jednaki. Rousseau će eći nešto dalje »Domovina ne moe opstati bez slobode,ni sloboda bez vline, niti vlina bez gađana« Gotovo deset godina kasnije, bitće oš izričitiji u jednom pismu pukovniku Pictetu »Ni zidovi ni ljudi ne činedomovinu čin je zakoni, običaji, navike, vladavina, ustav, način bivstvovanja

njzinih članova kad se t veze pomijene ili unište, domovina iščezavadakle, gospodin, oplakujmo našu ona je propala, a prividnost koja još peostaje služi samo za to da je obeščasti« (Moties, ožujka 1764 CG, tom X,st 337-338) O ljubavi spam domovine kod Rousseaua, vidjeti stdijuFanza Haymanna, Weltbrgerm und Vaerlandliebe in der StaatehreRou eau und Fichte, Belin, 924

Cf enevski ukopis, knj. I, pogl. II »Odatle vidimo što teba misliti otim tobožnjim kozmopolitima koji, opavdavajući svoju ljubav spram domovine svojom ljubavlju za ljudsk d, hvale se da vole cio svijet, da bi imalipavo da ne vole nikoga« Isto tako, mile knj I »Takav lozof voli Tatare, dabi se oslobodio toga da voli svoje susjede« (O.C, Pliade, tom I st. 249)

37

U povijet vjere avojkog vikara Rousseau će na isti način, uuspoedbi koja će ostati slavnom, usporediti Sokata i Krista Cf povijet vjere avojkog vikara (izd M Massona, 94 st.

4) »Da, ako su okratov ivot i smrt, život i smt jednog mudaca, Kristovživot i smt, život su i smt jednog boga«. nimljivo je pribilježiti da se Rousseau poslužio irazom »bog« u oema uspoedbama Ako je i objašnv zaKatona, što se ista tiče on je, u najmanju uku, dvosmislen

(X) Izdvojena ečenica u nacrtu sadži pvi ispis te ečenice Ne me e dgoditi da e može odjeći jedan ud a da glava to ne opazi

(XI) Nact ovdje dodaje oim lučaja kada je riječ o javnome i poje-ianom odžanju.

(XI) Nact dodaje voju lobodu

39 Valja azumjeti da »temeljne konvencije« ovdje ne označavaju toliko»temeljne zakone« koliko sm dušveni ugovo C Drutveni ugovor (knj., pogl. X) »Tako da je dušveni ugovor raskinut u trenutku kada vadauupia suveenost, a obični gađani, s pravom se vraćajući svojoj prirodnojsobodi, pisiljeni su ali ne i obavezni da se pokoavaju«

To dugo izlaganje o zaštiti što ga država duguje svojim članovima dobookazuje što teba misliti o tobožnjem Rousseauovu »totalitaizmu«

(XI _II) Jedna ečenica iz nacta nije ušla u konačni tekst aj je mudr i o

arod dobro znao u čemu e atoji pravo bogatto dave i u

otma trumfa davali u prednot olobođenju jednoga jedinog Rim1a u odno na va bogata pobijeđenih

Rasprava o poltčkoj ekonomii

1 Strogost te formule, za to doba začuđujuće, zaslužuje da budepotcrtana. Ona pokazuje do koje je mjere Rous� eau bio, kao što Je to ečeo,osjetljv na društvenu npravdu U bogatstv Je vd0 sredstvo do mnacJe,koje sromašne nastoj lšt njhove slobode »Sto se bogath tče kaze n tek

asprava o poltčo eono

ga ponovno nalazmo Platonov neprateljstvo spram ljph umjeća raskošnh zanmanja (c Rublque knj. , 3, 32c33d).

(XV) Nacrt ovdje dodaje čak da je mudrost zamjenla strast na



koje sromašne nastoj lšt njhove slobode »Sto se bogath tče, kaze n, tekšto su upoznal zadovoljstvo vladanja, uskoro su prezre � ve ostale? sluzeć _ sesvojm negdašnjm robovma da b seb podvrgl nove, svoJe su namJre svel npodjarmljvanje potčnjavanje svojh susjeda« (Ras p rava _ o ne;ednas� ,OC tom , str. 75) Predlažuć da se »sromaš zaštt protv traJ bogatoga«,

Rousseau zna da predlaže promjenu društvenog poretka, budućida, prema tekstu Poltčke ekonomje ( c sura str. 423), »društve savez.. vrsto štt goleme posjede bogataša a bjednome tek š o talJa užvanJe ukolb koju je zgrado vlasttm rukama« U blJešc u kZ1Em le Rousseau kaže još otvorenje »Opć du zakona svh zemala u ek da e prednot jakome protv slaboga onome koj ma protv onoga kI nema šta: Jeneprlka nezbježva bez znmke« C . također Fete 6 »ako

vršenje pravde medu nama su tek umeće da se velkaš bogataš zakone odpravednh odmazd sromašnoga«

Rousseau ovdje sptuje, s sto poltčkog gledšta, problem društvenenejednakost Ono što ga zaokuplja jest autortet države kojega moć novcamogu dovest u ptanje Otuda nužnost, kako on to kaže u Nacr ustava a

Korz (c sura, str 35), da se poednačno vlasšvo og č »u nauzeokvre« Uvjek je stcao da se snaga zasnvala na »os rednt«, to est naonma k zauzmaju prav srednu među b ga th sromšh. Vdet,osm Drušenog ugovora (knj , pogl. X), u Pismima sa lane pismo X(usp. OC, tom , str 889-89) gdje ov m zrazma val e nevskuburžoazju »U svm je vremenma ta strana uvek b la sredni stalez medubogath sromašnh, zmeđu državnh voda svjetne j je stalež [orr] sastavljen od ljud oprlke jednakh po bogatstvu, po oložaju, po prosvećenost -nje n dovoljno uzdgnut da b bo preuzetate dovl sko a da neb mogao nšta zgubt Njhov krupan nteres, nhov zaJedk interes Jest utome da se zakon zvršavau, magstrat štuju, da se ustav podržava da državabude mrna U tom staležu ntko n u kom pogledu ne užva takvu nadmoć nad

drugm da b h mogao skortt za svoj pojednačn nteres« U trećem djeluPoltčke ekonoe nalazmo sredstva što h Rousseaupredlaže da b se zaprječla nejednakost mutaka Vdjet također Nacr us-tava za Ko.

44 »Potrebno j da sv žve da se ntko ne bogat To je temeljno načeloprocvata nacje« (Nacr ustava za Koku sura str 29)

45 Nacrt ustava za Ko (sra str 26) »a dosta promatrm svaksustav trgovne kao razoran za poljodjelstvo, da z toga ne uzam ntrgovnu namrncama koje su prozvod poljodjelstva« Roussu će uvek btprstašom stcanja prvenstva poljodjelstva na ušrb drugh umeć zalagat će

se da se u držav zadrž gotovo sključvo poljoprvredna ekonomJa Potrebno je, kaže on Poljacma, »navst vaš puk da prone na poljodjelstvo na umjećapotrebna za žvot« (Razmaranja o vladavn u Poljsko sura str 2 ). Kod

(XV) Nacrt ovdje dodaje čak da je mudrost zamjenla strast nasta vljaA ako se ude uoće ne nauč da nšta ne vole .

46 Nakon Montesqueua, za kojega svak oblk vladavne ma neku strastkao načelo l glavno sredstvo, Rousseau sa svoje strane stče važnost strast upltc »S e ljudske ustanove« kaže on, 'utemeljene su na ljudskm stra

stma I s nJma se održavau ono što suzb razara strasti Je dakle pjereno za učvršćenje th ustanova« (Lettes crtes de Za Montae prvosmo, OC, tom , str 7) U žvotu naroda društva strast graju daklest tako važnu ulogu kao u žvotu pojednaca

47 C tven ugovor (knj , pogl V) »Onaj koj se usud da poduzme ustanovljenje nekog naroda, mora se osjećat kadrm da promjen, datako kažem ljudsku prrodu; da preobraz svakog pojednca, koj je sam poseb savršena osamljena cjelna, u do već cjelne od koje taj pojednactakoreć prma svoj žvot sv btak da promjen čovjekov ustrojstvo da bga ojačao da zčku nezavsnu opstojnost, koju smo prml od prrode,zamjen djelomčnom moralnom opstojnošću«

(XV) U nacrtu umjesto novh usmjerenja Rousseau je bo napsao reobrab, zatm romjenama naposljetku metamoozama

48 U mleu Rousseau ć nasuprot tome zagovarat da djete ne moranšta čnt zbog poslušnost da poznavanje čovjekovh dužnost nje dostupnonjegov uzrastu. še djete, kaže on, ne smje nšta pstć zato što to zahtjeva, nego zato što mu je to potrebno, nt šta treba nt zbog poslušnost,nego samo zato što je to neophodno Tako će rječ slušat naređvat bt prognane z njegova rječnka, a još vše rječ dužnost obaveza a l u tom rječnku važno mjesto moraju zauzmat rječ snaga, nužnost, nemoć prnuda« (OC,Plade, tomr str 36) Tako kućn odgoj počva na pshologj djeteta oemu javn odg vše uopće ne vod računa

(XV) Umjesto th posljednjh rječ, u nacrtu čtamo sljedeću odredu,

koju je R nae precrtao jer b on mogl od njh načnt veoma dobre snove

' eoma rđave ađane(XV) zlaganje o javnom odgoju drukčje je u nacrtu Javn je odgoj

akle jedna od temeljnh mama narodne legtmne vladavne uravo senjme ravodobno obrau mlad građan da sve svoje stast sjedne u ubavram domovne sve svoje voe u oću vou sljeveno tome da sve vrlned u do stnja do koega se može uzdć uka duša uzvšena do taelh eva Razme se magstrat osebno zadužen za taj odgoj zlužt ćea dčn znak javnog ovjerenja žarkom tranom ubavu sam domovne akon najodlčnjm uslugama učnjenm dav u toku dugog žvot uođ enju vojs u uvljanju najnm oslovma ta će uzvšena fnabt za one ko budu dostojno sunl sve druge čtan blag odmor njhoe

taost unac svh očast Nastavak se uglavnom pokapa s konačnmekstom. Odlomak . Ako su djeca zajedn odguta čja su djeca blako dugo čtamo ešto dalje u nacrtu u dnu lsta 82



Rasprava o političkoj ekonomi

obaeze da djluje u korist djece koja su često pridonijea stjeanju toga istogdob i time se združila s očevi pro.

(II) Prva verzija početka odlomka koji u konačno tekstu započinje

pv o oko konom

pokau je sklonim » avnm skladištia« o ko jia Quesnay piše u s vo članku »Neću odn osno nć� v !še o vot1 o nestvarnim pro jektima onih ko ji prdlazu usposta vl Jan Je Ja vnh z1tca da b1 se predupdile gladne godine, niti d l b



(I) Prva verzija početka odlomka koji u konačno tekstu započinjeriječju Općenito: U poledu aia na koia se trebaju teeljiti te te

propisa, njihoo utrđianje prije p1pada suerenu negol i ladi euti ..Nacrt zatim daje konačni tekst cijelog odlomka.

(III) U nacrtu, taj odloak, počevši od projen koe su do

. nedostaj; zamijenjen je im: Vlika tea a raišlanje za sakog čitateljai ia česti dušu i psijeen duh55 U Eileu (knj III) više neće biti riječ o toe razboritom konzervativ

nom gledištu »Odgoj čoveka prilagodite čovjeku, a ne onome što on nipoštonije ar ne vidite da radeći tako da ga obrazujete za nek položaj, vi ga činitenekorisni za svaki drugi te da ste, bude li sudbina tako htjela , samo radili natoe da ga učiite nesretnim? . Pouzdajt se u sadašnji oredak društa nepoišljajući da je taj poredak podložan neizbježni revolcama, i da vam jenemoguće predvidjeti i otkloniti revoluciju koja se moe ticati vaše djeceVliki postaje mali, bogataš postaje siromah monarh postaje podanik esu lidari sudbine tako rijtki da biste mogli pomišljati da ćete od toga biti izuzeti?Približavao s stanju krize i stoljeću revolucija« (OC, Pliade, to IY str468).56 Cf Dteni ugoor (knj III, pogl. IV) »Protiv je prirodnog poretkada veliki broj vlada i da se malim brojem vlada«. Ali, ako je oželjnije povjeriti ladu u državi suženo broju magistrata negoli cjelini naroda, to nije i glavnirazlog koji opravdava, u Rousseauoi očima, razdvajanje funkcija vlade i ršenja suverenosti Bitna zadaća naroda, koju on ne oe rebaciti ni nakoga jest zakonodavstvo Važno je, dakle, da on ne odvrati »svoju pozornostod općih nazora, da bi je posvetio pojedinačni ciljevima« te da odustane, uskladu s time, da sa vrši izvršnu moć.

(XIV) Nacrt je ovdje dodao prijelazni paragraf, kojega je Rousseauotom precrtao: Radi uklanjanja tih ptuečja raotro stari ponono

počeši od ustanovljenja ladaine i nastaio s istražianje ne tolio onogo ona jest koliko onoga što bi trebaa biti7 To će biti »zakonodavac«Duštenog ugoor (kn II, pogl VII) Les sx lires de la publique knj. VI, pogl II (»O nancijaa«)»Postoji sedam načina uopće a se zasnuju nancije, a oni podrazumijevaju

sve ki se ogu zamisliti. to se prvoga tiče, a to je državno vlasništvo[domaine ], čini se da je ono najpošteniji i najsigurniji od svih načina« (3. zd.,578, str. 628).

59Proble što ga postavlja trgovina pšenico i žito bio je jedan od onihkoji su ponajviše zaokupljali 8. stoeće Poznat je Quesnayev članak »Žito«,

objavljen u sedmo svesku niklopedije (757). Malo je vjerojatno da ga jeRousseau poznavao u trenutku kada je redigirao članak »Političkaekonoija«. svakom slučaju, on se izjašnjava protiv rješenja što ga nude

p p g g ,o nez�odam 1 zloupotreba_a ko Je su neod vo jive od sličnih m jr sigurnosti« (Enc1kl oped;q tol _VII, Paz, 1757, str. 825). K tom, prijer Zeneve čita-n ja dJE s

_ saLS po h tzque su r l e co mme rce -B. Melona (. izd. 74, 2 izd, sa

sda no vh pogla vl Ja, 736) moglo je privući Rousseauo vu pozornost na ja vna skladiša« Preda ristaša slobo e trgo vin žitoB Melun prizna je,nae, kako Ja vna skladšta mogu b1t1 kosna u alim drža vama: »Nakon na jvećih o ilja žita gotovo u vijek sjedi nestašica, ožda zbog toga što je obaran Je c1Jene obeshrablo_ polJOd Jelca. Tđa se obrazu ju osežni pro ekti 1zgradn Je s ad1šta ko Ja zau v1 Je os1gura va Ju n arod u sluča ju gladne godine U alo J drza v1_ s nzntno zetvom, 1 u kO J J se žito u vi jek u vozi iz ino-zemstva, buduć da u n JO J kada_ne pri jeti opasnost obez ri jeivan ja žita, ta skladšta ogu b1t od veće kost1; upravl jan je n jima, mudro voeno, lako će 1h zasno vat naopće porezu, a da prito cijena žita ne bud naroduna tret A li u vliko j drža vi, u ko jo j je žet va goto vo u vi jek više nego do voljna, skladišt1a Ju opasne nedoatke « ( Es sm s, pogl II: »F inanci jski ekonoisti 8. stolJeća«, !Zd _E Darea, Pariz, G _ uillaumin 85, str. 669-70) Rousseau također spomJe Ja vna skladšta 1 u N ac r t, ustav a z a K o i ku (cf . su p r a str

8-9). '

6° C pohvalu ženevskoj republici u Posveti u asrai o nejednasti. Cf Nar _5taa a Koi supra str. 35 »Prikupljanje svih dobara

gpćana, što ga Jeo1p roveo za ralja, bilo bi dobro, da nije prikupio isuviše1 suvše alo«

() Nacr t ovdje dodaje to pre ili sne ora prourčiti pastnaroda (opadan;e pučansta) opustošenje ee.

XVI U izdanju Du Villard (eneva, 758) i u kasniji izdanjianal�Z, prJe ove r<, sledeć dodatak Tek se kod opsade Va počelo

plaane s Jes

ade. Naznaka Je o svoj rilici posuđena od Montequ1eua (Consderaons sur les auses de la randeur des oains et de Zeuradene ogl I): »Budući da je senat imao sredsta da lati vojnicima,vršena Je opsada Vea«

, 62 Već u travnju 752. Rousseau pie u svo Odgooru . Bordesu (c�-? to III str 86) »pvo Ječ o valja izbrisati iz prvog pregleda at Je katkad duznost, a pošto Je pogodan a to da bude zanianjemb ak čovJek treba da bude voJk za obranu svoJe slobode tko to ne sije t da 1 napao slobodu drugoga a umrijeti služeći domovini pothvat jes vše Jep da bi se povjerio plaćenicima« Istu osudu profesionlnih armija novno nalazmo u azatranjia o ladaini u Posko pogl. XIIn e ov1te _trupe kuga i ustoš Evrope, dore su sao za dva cilja: ili za

dane 1 osvaJanJe SSJea, 1 za podJarlJ!ae 1 pokoravanje građana« van plaćec1ma 1 psaama nc1onlnih narodnih vojski milices, au se u toe pdruzuJe MachaveJevu gledištu (usp Vada pogl.

Rasprava o političkoj ekonom

63 zraz »ekonomski sustav« pono vno nalazimo ispisan Rousseauovimprom uNacrttaazGKo rz (us p .r � , st� . 7,a poslužio j kao naslov1 poglavlju Razmatan;a o vladain Polko)

64 Cf L k O l d đ k j l d l X § 4 V liki ilj š

apava o počko ekonomii

V

XX) Nkolik rci,u nacrtu doduše prcrtani,nisu uši u konačni tkst:St e _ darana reza na nace rbe tče te e na o ć razme rao e rznorn tmer namca kje r o'a razmeznate te atoo e ek ba na n;1 enveno dara orez



64 Cf Lock,Ogled oađankj lad pogl X, § 4: »Vliki cilj što gažl ostvariti oni koji ulaz u neko društvo jst da uživaju svoja vlasništva sigurnosti i spokojstvu« Navodimo prma prijvodu D. Mazla,Jdom kOI

j bio tiskan u 8 stoljću, i čij j izdanj viš puta p _onov lJno U tprijvodu, izostavljno j prvo poglavlj pa sto ga ovdJ nJ moglo bt

zadržan brojčano označivanj paragraf, tako

prkladno u nglskom danju. aći ćmo navdni tkst i u žnvskom izdanju, 724, pogl. X,počtak,str 89(XXV) U nacrtu, postranc kod ovog odlomka: Vdte LckeaXXV) Rijči ne čć n amo gBodna nedostaj u nacrtu,.l

kojm s to im pojavju j u sljedćo j rčnici Nek kao od tanoh dno tna načela ..

65Cf ock,edoaanj lad pogl X,§ 40 ( str 2-24 gornavdenog zdnja) »Doista j istinada vladavn n _ b mog! opstat bz

vlikih troškova i bz porza t J razlozno da sv o što h vladavna štt nštoplaćaju i daju razmjrno svojim dobrima za obranu i očuvanj drav ali

uvijk s mora imati pristanak naJvćg _broa čanova društva, kI ta prstanak daju, bilo oni sami nposrdno, blo pak prk prdstavnka k? suizabrali r, htjdn li ntko da ima moć namtaa ubranJa prstob odnaroda po svojoj vlastitoj volji i bz pristanka naroda,tim bi prkršo tmlnzakon o vlasnišvu nad svarima i uništio svrhu vladavin«

66e lre de Za blqe nj V, pogl »Monari . koji imajupravo podanike optrtiti porzima, ili uz njihov ristank il _i u hitnimslučajvima kada j to nužno, su tako rasp sa svoJm drzavm dobrom[doma in]« (izd iz 578, str 4) »Bilo j oduč _no na saziv stalža ovogkraljvsva, što ga j sazvao kral Phpps d los god 8, da s nćubirati nikakav porz od naroda bz njgova prstanka« (bd str 4)

(XXX) U nacrtu čitamo povzujuću rčnicu ko ju Rousau. ni sačuvao u konačnom tkstu:Ne štać e šra razmatrana o to tem am oš reta a ka će nertran ametan čtatel lako d o nt, relazmna oš ažna tražana rrd darana oeza o nable načn da et čn

67 Knj X, pogl XV »Porz po glavi prirodniji j za ropsvo; porz narob prirodniji j za slobodu, jr j manj zravno ovzan s osobom« Montsquiu s ovdj jašnjava protiv izravnog porza da rvnstvo posrmporzima koj općinstvo plaća a da to n _zna: _»Prstob na rob«,k azonu poglavlju V »su on koj narod naJmanJ o ćau zato što s t prstobn zahtijvaju i rmalno od njih« ZmJnJuJuć »porz na rob« »stvarnompristojbom,koja može označavati takođr i zmljšni porz, Roussau osJtno prinačuj Montsquiuovu misao sto upućvanJ na Montsquua uRazaranma ladan Poko usp. ra str 2428

znate te a to o e ek ba na n;1 eneno dara o rez 68 To razkova j, voma popularno u 8 stoljću upotrijbio j i on

tsq u da b drao raskoš (c Ert de l o knj. V,pogl ). Mđutim, Jasno da J ono »nužno za život« koj j prema piscima 8 stoća,istoznačo s odsustvom rskoši takav pojam koji ovisi o stanju civilizacij i o

raz žvota narod Cinći ga apsolutnim, voma pojdnotavnjujmo problm . U to J s očk Roussau izlaž istom prigovoru kao i Montsquiu,posbce kada pš u svom Rone M Bo rde cf C, tom , str. 95)ruJu da ć m ako buniti pitajući m do koj mjr valja ograničitiraskoš MoJ J mšlJnj da to nipošto n trba učiniti Sv j izor zla s onustranu onoga što j nužno za život«

t de l knj X pogl V: »Pri udaranju porza na osobu,npravdan b bo onaj razmjr ko ji bi s točno podudarao s ramjromdobara U At su g đani bili podijni u čtiri razrda ni koji su odJh dobara dobva pt stotina tkućih ili suhih plodova plaćali su državi Jdan ta nt talanat]; oni koji su imali tristo mjrica plaćli su pola tanta; onikJ su ma dvsto mjrica plaćali su dst mina ili šestinu talna· oni iz

čtvrtog razrda nisu davali ništa Pristojba j bila pavedna prma nijuopć bla razmja ako s nij podudarala s razmjrom dobara, podudarala s s razmJrom potrba Sudilo s da svatko ima jdnak životnpotrb i da na t životn potrb uopć n trba udarati pristo jbu; da korisnodolaz nakon toga i da trba da na njga bud udarna pristojba, ali manjngoi na suvišno da vrijdnost pristojbi na suvišno zaprijči uvišno«Suprotno tumačnju na koj nas čini s, navodi Roussau, vidimo da Montsquiu nij zanmarivao »razmjr«.

° Cf.mle:»Bogataš nma vći žludac od siromaha i n probavlja boljod njga« C,Pliad,tomr str 48)

(XX) Umtak izmđu rdaka u nacrtu: rae l e za edeet

o

dča rkačeXX) Nacrt nudi nkoliko vrzija počtka ovog odlomka:1) Ta amatrana o obaez d o rno a za tre dae re

o g odno tma što z dtva lačmo oe da e za rodel to bna načn

2) Taka točna razmatana kma mo ra bt nena dša md eo ng ača trent da e dat ažno g o la raodelerto b dela št ga a danobaa elkm oerenem br o n čnonc. Nastavak nalikuje konačnom tstu

) S tim s odlomkom takođr može dovsti u vzu i sljdća izdvojna ipr

crtana r

čnica: aklčo da ne b bl o nčeg g o re odmereno g od -

tobe azmee amm d obma z reo ta da e zdan odeena Sto e e ddt ak e nakl ono t reara t rade!

Rasprava o politčkoj eonomj

(XXII) istom r�t u 1a rtu a_ lzi se rečei< koj R?sseau ijezadržao: Ost al se nae dele JOS a dve ie, o 1e n a s am nae nazelju poree n a nace bu.

7 'k t k j K l M di K l D tit ć ž



7 'kst kojeg Karl Marx avodi u K a pt alu: »Dopustit ću vam aže k a pt alst čast da mi služie pod uvjetom da 1 date oo alo što vam ostaJeza apor koji ću uloiti da vam zapovijedam«. [U ašem zdaJu: Max FEgels Dela tom 2 Beograd 97 str 65 8bilj. 232] Ou pogreška ku je učiio g ea Varloot koji Rousseauu pnpsue upo t_ rebu nJe_č »kap ahst«

koju je Marx umetuo u tekst iz Poltče ekono1e (Le bcenen a

re del'Encyclopde u »Pese« sept-oct 9, str 3 72 Ipak Rousseau piše u Raa a o l d an u Po ·sk (us

su str 208 »Po mom sudu ajboji jpnr dJ porez a kJ uopće epodloa utaji jest razmera pnsto b a zemle to a sve zemlJe b z zimke kako su to predloili maršal de y auba opat de SatPere Jeraposljetku oo što doosi priod mora plaćat

73 Pozato e da je za Rousseaua opadaje stavištva zak rđave vladavie Cf Dušven ugoo kj III pogl IX

4 e li potrebo isticati kako je riječ o veoma moderj kocepciji por zaamijejeoga e samo za podmireje dravi potreba ego I da o sluz za

morale i drušee cleve To Je Jeda od tekstova u koem se Rousseau aJradikalije suprotstavlja Lockeovu liberaizmu75 Cf s str 3 »Samo se a osredosti postie sva saga zakoa«76Les slres de laRpublque kj V I

?pog II (d 578 str 67 »A

većia je obmajivača i izmišljača poreza pntom zgubl zvot

O DRUŠTVENOM UGVORU

(prva venija)

P KJIA

( O dšteno ugooru pvobiti je aslov što ga je Rousseau apsjtku poovo uveo pošto ga je bio zamijeio aslovom O raanskodu Istoveo je bilo oklijevaje u pogledu podaslova koji je uzastopcebio Ogled o ustrostu d ae 2 oblko a nju polkog e la 3 oblepubl

(I Rouseau je ispa dao asov ov jizi: O obl a nju polkog jela.

(I) o njegou upos a a nju

IV)Kaešo ono jes a ne što ono n(V Pvoti asov precra O toe d a po prrd npošto ne poso

dušo eđ ud U jedom agmetu rukopisa Neuctel br 785 (uspOC tom Faen II 6 poglavlje je asovjeo: O prodno pu pće duštu Kao što upozorava Vauga Polc al Wrn sv I str 7bij taj asov bolje pokazuje ego druga dva odos izmeu tog poglavljai čaka »Prirodo pravo« ncoede

(V Us aen oek e ako sl abo bće l b a re bće a snaga Za pvuedakiju tog ulomka vidi OC tom IIIFr aen II

(VII pokou1 Rousseau usporeue dravu čas s orgaskim tijelom čas sa strojem

tuda suglasice povjesira o začeju jegove doktrie Prema Vaugau ltcal n ofJ-J Rousseau Itroductio sv str 558aalogija izmeu ivog orgama i društveog orgaizma prevladava u cijelojraspravi o Dšeno ugoo Re Hubert Rousse au e lncclodestr 63 smatra da upoeba riječi stro sedoči aprotiv o vrlo izrazitompriajaju sociologijskom meacizmu« Raspavu o tim dvjema tezama vidiu ašem djelu 1.-Rousseau e/ l a scence poltue de sn eps appedix IV(str 0 sq i u samome ovom svesku moj Uvod za raspravu Polaeonoj a

2 Ovo poglavlje sadri izatke iz čaka »Prirodopravo« ncklopedeobjavljeoga 755 godie u petom svesku (str 5 u kojem se alazi iRousseauov člaak »Poiička ekoomija« Ta čijeica ije mogla a da eprivuče paju povjesičara. Kako bi objasili tu podudarost svi su oiispa pretpostavili da je Rousseau apisao sam ili u suradji s Diderotom




»izbrisanu ploču od idej prirodnoga zakona«. Za produbljnij istraživanjtoga prijepornog pitanja vidi naše djlo- Roueau et la science politique den temp, str. 155 sq. i raspravu Franza Haymanna, »La loi naturll dans laphiosophi poiiqu de J Roussau« objavjnu u XXX tomu(1943

dušteom uoo

zmjama rike dominaij; svatko zajamno postaj gospodar imanjastranaa koj j u njegovoj zemji, tako da sobodna osoba amo pada uropstvo što j jd�n od slučajva kad se otliinalno pravo [ droit dotlinie] provod Kon u dno bsd što m Tukdd ppsu



phiosophi poiiqu de J. Roussau« objavjnu u XXX. tomu (19431945)Annale -J Roueau sr 6509.

19 Usp čanak »Prirdno pravo«§§ 6 i 7: »No oduzmmo i pojdinupravo da odlučuje o prirodi pravdnog i npravdnogkuda ćmo uputiti to vliko pitan? uda?Pred ljudki rod: on jedini ima pravo da odlučuje jer je

dobrbit vh jedina rat kou on ima.. Pojedinac je užn obtiti e općojvolji kako bi aznao dokle ora bii čovjek gđanino podaniko ocedetetom i da mu prilii da žii ili da umre«

20 Usp. čanak »rirdno pravo«§ 9: »Ako dake pažjivo promislit svšto prthodi uvjrit će s po, da j čovjk koji suša samo svoju po

jdinačnu voju nprijaj judskog rodai drugo,a je opća volja u akm poedincu čito deo rama ke rauđuje u tišini rati o tome što čovjekože zahtievati od voa bližnjea i o tome što njeov blžnji ia pravo zahtievati od njea r...«

(X) čoveka.2 Usp La Nouvelle Hloie pi dio trć pismo »Od svih znanja

svojstvnih čovjkuono koj on stjč najkasnij i najtž jst sam um«.22 sp čanak »rirodno pravo« § 8 »Ai kaza ćt mi gdj j pohraniišt t opć voj? Gdj ću j moći potražiti? U načelima pianopravaih civiliziranih nacia; u dštenim elovanjima divih i barbarkih narodau međuobnim prešutnim porauima neriatelja judk roda...

sp Emile knjiga I »Čuvaj s ih kozmopoia koji će tražii dalko svojim knjigama dužnosi koj odbijaju ispunjavati oko b j f lozof volitar kako bi bio poštcn da voi svoj susjd«. U Rapravi o nejednakotiRoussau j naprotov vičao t »veik kozmopolitsk duš koj prkoračuju izišljn prgrad šo razdvajaju narod, i koj prma uzor nasvrno bić što ih j stvorilogr ijli jdski rod u svojoj dobrohonosti«Roussau j čini spri od naših pisaa 8. stojća koji upotrijbio rijčwzmopolit u značenju prijatja judskog roda i građanina svija(sp auasard Cosmopolie«,Mlane Feand Baldenpe aris 90 str5464).

24 Usp.oi da la e et de Za pa knj. Ipogavj § 5 »a s vjrovao da j dopuštno krasti i pljačkati strana da im s nij objavio rat.Odatl proizlazi tokao to j primijtio kidid, da e san pitao jsu irazbojnii ili gusari,što ih nij sablažnjavao; takv primjr takođr naazimokod omra I u drvnom Soonovu zakonu govori s o stanvitim zajdniama judi ki e udžuu da bi plačkali. Justin j priijtio da j do

vrmna Tarinia zanimanj gusara bio vro časno. u rimskom pavu skaž da prmda n moramo smarati nprijatljima narod s kojima nmamo

nikaku prijatljsku vzu nii pravo gostoprimstva ni savza, ako s ipaknšto od onoga što pripadaRilanimana u zji nkoga od tih narodaiinaprotiv ako s nšo od onoga što pripada nkome od ih naroda na u

otli ] p p p pokauj kako oni zK raprij popo _ nskog raadoista nisu bili n prijatljiAenjana a su s nma zakluč mr pmr Salustgovorć Bokhukrju au kaž da Rimjani niu njime imali ni t ni mi Aristol vličan koji obavljaju posao pjačkanja barbara: i sama rijč koj na lainskomporbjavamo da kažo neprijate

_

n! j u počtku značila dr ug doli

ranac Odat vido sv korst što Roussau znao zvuć z čtanaGrotiusa,čak ako ga na drgom mjstu on nmiie prikazuj i prosu j bzimao pravičnosti

25 De Ofcii knj. I, pog II ia posđn iz Barbyraov biljšk oGrotiusovu tkstu koji prthodi navdnom Rossau izostavlja i isprddicebatur.

26Uspčanak »rirodno pravo«,§ 5 »Što ćmo dak odgovoriti našmilovitom mudrijaš, prij ngoi ga ušutmo?

27 Za razik od prhodnoga ovo pogavj j gotovo u potpunosisačuvano u konačnoj vrziji Sa znatnim dodaima ono sačinjava naim, Drutenom uovo grau poglavja IVI, VII, VIII, i I pr knjig. Od vjn od osaogasam pvi odomak j postao I poglavlja dio naslovjn »Ostvarnom vasništvu« I. pogavj koj j na kaju knjig. omparativnistraživanj dviju vrzija pokazuj još k tomu da autor nij sačvao pvonitkst a da mu nij provjrio i popravio oblik Npotrbno j da s spomnu svt prinak ii ispravi, ai upozoravamo usput na najznačajnij, osobito onkji s odnos na rminoogiju

(X) da bi bila letimna.28 Rčnia zostavljna u konačnoj vrziji Ndvojbno stoga što ona

sadržikao što upozorava Vaughan, auziju i odgovor na odlomak Didrotovačanka »rirodno pravo«(§ ): »Osjćam da unosim stravu i nmir u judsk

vrstu ai,ja bih trbao biti ili nsrtan ili da činim nsrću drugima; a nitko mi

nij draži od mn amoga«2 mjsto odrdb Rossau piš u Dštenom uovo (knj. I

pog. VI): »i judski bi rod propao da nij promijnio svoj način bivstvovanja«.Ako prvotni kst nij sačuva, to j po svoj priii stoga što j prtjranonagašavao ariiijlnost drušvnog sporazuma

30 onačna vrzija (knj I pog. VI): »o j tmjni problm rjšnjkojga daj drušvni ugovor«.

3Društveni uovor(knj. I, pogl V): »kao nodvojivi dio jline«.32 Ovaj odlomak i dva prthodna uvrštni su u poglavlj konačn vrzij

društvnom sporazumu(knj Ipogl VI)

33 Dšvenom uovoru počinj ovdj novo poglavlj(knj. Ipog VII,Osuvrnu«)sasavjn od ovog odlomka i dvaju sljdćih

O drušenom ugovou

3veni ugovor (knj. I, pogl. VII): »čin udruživanja«(XII)rađane prema davi.35 Ova rečenica o zakletvi izostavljena je u konačnoj verziji

uštvenom ugovou

»vladavine nipošto nisu započle samovoljnom vlašću koja je njihovo zopačnj, krajnja granica«. _Ne bi bilo razumnije vjerovati« kaže on, »ni kakou se narod sprva bac u ruke apsolutnog gospodara, bez uvjeta i bezuzvraćanja i kako je pvi način brige za zajedničku sigurnost što su ga izmislili



36 Ovaj odlomak kao i sljedeći sačuvani su u konačnoj verziji gdje upotpunjeni vrlo kratkim odlomkom o moralnoj slobodi, vore VIII poglavljeknjige I

(XII)ravo jačega ili prog posjednika.

37Dšveni ugovor (knj I, pogl VIII) »na pozitivnoj osnovi«.38 Prvobitno u rukopisu ništa nije odvajalo ovaj dio od ostatka poglavljaMo�da je Rousseau dodao naslov u trenutku kada je odlučio da ovom odlomku doda jedan odlomak petog poglavlja kako bi od njih načinio poglavlještvenog ugovora (knj. I pogl. IX)

(XIV) važnom napomenom koa se tiče političg prava(XV) Naslov ovog poglavlja probitno je bio Što je to suverenost i kako je

oa neouiva39 Ovo je poglavlje, po mom sudu, najznačajnije poglavlje enevskog

rukopisa a ono koje mu odgovara u Drušvenom ugovoru (knj II, pogl I)daleko e od toga da jednako vrijedi kao ovo Umjesto da nabraja značajke

suverenosti (»neotuđiva« »nedjeliva«) kao što čini u Drušv

enm ugovo,Rousseau ovdje daje jasnu i preciznu deniciju suverenosti Ne shvaćamokako ta denicija nije sačuvana u konačnoj verziji gdje odredba što ju je Rousseau naposljetku zadržao -suverenost je ispunjavanje opće volje nipoštonije tao izričita Vidi u drugoj knjzi venog ugovora bilješke uz prvopoglavlje (cf. C tom str 4 dalje).

0 Treba čitati u nastavku, to jest u sedećem poglavlju (pretposljednjiodlomak)

(XVI) manje ću se uzdati da ih prosuđujem razumom negoli isstvom1 Ovo poglavlje sačinjava najstariji dio enevskog rukopisa i to onaj koji

je prema svom sadržaju najbliži idejama izraženima u drugoj Raravi i u

Političk ekonomiji Kao šo je to prethodno učinio u ta dva spis Rousseauiznova istražuje i opovrgava tri pretpostavke koje se tiču porijekla ili nastankapolitičkih društava Prva vidi u očinskom autoritetu zvorište ili modelpolitičkog autoriteta Druga izodi taj autoritet z neke vrst dogovora ili kon vencije koju su bogati posjednici zemlje, uspjeli nametnuti siromašnima i kojusu ovi naposljetku prihvatili kako bi osigurali svoj opstanak Treća pretpostavka uzima argument z ratnog prava ili osvajačkog prava i izvodi porijekopolitičkoga drušva z ugovora o pokoravanju silom nametnutoga pobi

jeđenim narodima, svedenima tim činom na ropsvo pretpostavke težeistom cilju i sve tri smjeraju opravdati apsolutnu vlast kao najprirodniju, onukoja se uspostavila prva u povijesti društava

U Raspravi o nejednakosti Rousseau prihvaća da usmjeri raspravuprema samom području gdj su je smjestili njegovi protivnici. On sa svojestrane raspravlja o problemu porijkla političkih društava ali za njega

j j p g j g gponositi i neuroćeni ljudi bio strmoglaviti se u ropstvo« Njegova argumentaci ja počiva dakle na psihologiji pobitnog čovjeka.

U enevskom rukopiu problem porijekla političkih društava hotimice jeosta vljn po strani i Rousseau se postavlja isključivo na stanovište prava »Po

stoj tisuću načina da se okupi ljude ali samo jedan da ih se sjedini Stoga uovom djelu izlažem samo jednu mtodu stvaranja političkih društava premdau mnoštvu agregacija koje danas postoje pod tim imenom nema možda nidvije koje su nastale na isi način a niti jedna koja je nastala na način koji jaustanovljujemNo ja tragam pravom i umom i ne raspravljam o čienicama«No s tog je stanovišta jasno kako obaveznost poslušnosti nije uključena unedobrovoljno pokoravanje i kako »prisilno okupljanje« ne bi umjelo ustanoviti istinska politička drušva. Moguće je da države doista duguju svojeporijeko sili ili osvajanju, ali ne ostaj manje istinitim da nema i ne može bitilegitimnoga političkog autoriteta do onoga koji se uspostavlja ili se d utančine održava slobodnom suglasnošću onih koji su njemu podvrgnuti Što sezastare tiče ona ne bi umjla prometnuti »nasilnu uzurpaciju u zakonitu

vlast« niti »uzurpatora u vrhovnog magistrata«Iz te kritike prijašnjh koncepcija proizlazi da još valja poduzimatiistraživana o istinskoj prirodi društvene veze. Ovo poglavlje trebalo je daklenaravno biti smještn prije izlaganja o temeljnom sporazumu i Rousseau jenužno bio naveden da u konačnoj verziji preinači redoslijed izlaganja Ali nijemogao zadržati bez promjene u šenom ugooru poglavlje kojeg je baremdio već bio objavljen u Poliičkoj ekonomiji akođer je poduzeo potpunupreradu i samo se nekoliko odlomaka opet nalazi u konačnoj verziji raspršenih u poglavljima II III Y i IX knjige I

2 sim viteza Filmera spomenutog istodobno uRasvi o nejednakostii u Političko ekonomi, vjerojatno Bossuet (Politique tif des prores parolesde l'Ecriure sainte II. i III) i Ramsay (ss de poliique. selon les

prncipes de lauteur de Tlmaque, ). »Prva ideja moći koja je bila meuljudima« piše Bossuet »je idja očinske moći; stvorili smo kraljeve premamodelu očeva« (op cit knj III čl. III). Više pedinosti vidi u našem djeluJR. e Za sience poliique de sn temps, str

3 Počevši odavde, ovaj odlomak i četiri sljedeća (do »ne znam je liljudska mudrost ikada stvoila dobrog kralja«) ponovno se nalaze u Političekonomiji (usp. supr str )

(XVI)Bogavo javne osobe [public] samo je način, često lo poeno shvaćen da se pojedini sačuvaju u mi izbiu. Uesto bogatstvo javneosobe Politič enoma tiska bogasto državne blae

Politič ekonomija: »dostaje slamka da jedna strana prevagne«

(XVIII) Rousseau je ispra napisao manja nesreća. Ispravak preinačujeu paradokspuku zdravorazumsku napomenu


45Političa eonomia »neijesno e da li e otkad sviet postoi ludskamdrost ikada stvorila deset dobrih magistrata«.

46 Rieč e o dialogu Političar (293a) U Dštenom uvo (kn III,pogl VI) Rousseau se također poziva na ta dialog

O duštvenom ugovoru

ez sumne stoga što se u konačno verzii ta izraz nalazi dva puta u samomepoglavlu Usporedba dviu verzia ističe samo čisto frmalne preinakepozoravamo usput n navažnie

55 šveni ugovor čii su život i sloboda prirodno neovisni o no



pogl VI), Rousseau se također poziva na ta dialog47 Izmieneni i razdvoeni, ta dva odlomka o pravu pvog posednika ( od:

»Kako poedinac može prisvoiti golemo područe«) nanovo se poavlue u Drtvenom ugovoru (kn I,pogl. IV)

4 Ova odlomak delomice e sadržan u poglavlu o ropstvu Društvenog ugovora (kn I,pogl IV).

(X) Rukopis nudi dvie variante (precrtane) konačno zadržanog is-k:Ao im on poloni ivot. Ao im on doputi veti.

49 Usp dale u ovom tekstu »pravni stručnaci i drugi za to plaćeni ludi«50 Usušteni ugovo kn I, pogl 51 sp Grotius, Droit de Za uee et da a pax kn II, poglavle IY § 1

»Prema principima koe smo uspostavili vidi se u koem smislu možemo prihvatiti ono što kažu neki, da e podanicima svagda dopušteno,kada za to naunačina, da ponovno steknu svou slobodu, to est slobodu ka priliči naroduJer, kaže se, ili e suverena vlast stečena silom, i u tom slučau ona se može

izgubiti na isti način; ili e predana dobrovolno, i u tom slčau ž sepokaati i promieniti volu No, makar suverenost bila pobitno stečenasilom,ona može postati legitimnom prešutnom volom,koa osigurava nezinouživane posedniku« (prievod na rancuski Barbeyrac, 12, str. 25). UsvooPolitque (kn II, čl II, str 9) Bossuet piše isto tako: »Vidimo da se toosvaačko pravo, ke počine silom, suglasnošću naroda i mirolubivim posedovanem svodi,da tako kažemo,na zaedničko i prirodno pravo. I pretpostavlamo da e iza osvaana sliedilo prešutno odobraane potčinenihnaroda,koe smo naviknuli na poslušnost poštenim postupanem« Nie daklenemoguće da Rousseau smera na te tekstove kada goori o »prešutnosuglasnosti koom se želi legitimirati tirania« Autori koi se pozivau na pravozastare svi prizivau prešutnu ili pretpostavlenu suglasnost potčinenihnaroda

52 spRava o neednaoti (OC, tom III, str 18) »Štoviše,kakopravo vlasništva nie drugo doli konvencia i ludska institcia, svaki čoekmože po svoo voli raspolagati onim što posedue: ali nie isto tako s bitnimdarovima prirode, kao što su život i sloboda, koe e svakome dopuštenouživati,dok e barem neizjesno imamo li pravo da ih se odrenemo. No kadabismo mogli otuđiti svou slobodu kao svoa dobra,razlika bi bila vrlo velika zadecu koa poseduu dbra oca samo prenošenem negova prava, dok esloboda dar ki su nasliedili od prirode, te nihovi roditeli nemau nikakvopravo da ih ne liše«

53Uspušteni ugovo kn I,pogl II54 Izuzevši prvi odlomak ovo poglavle e čitavo preneseno u šteni

ugovor (kn II, pogl IV »O granicama suverene vlasti«). �o Rousseau ni ezadržao pvobitni naslov»O zasebnim pravima suverena građana«to e

55 šveni ugovor »čii su život i sloboda prirodno neovisni o no«

56 Društv eni uvor »zasebna prava građana i suverena«.57 Ujs»iveno e«, konačna verzia sć»priznaemo« Pvobit

ni te očito asnii,er konačno zadrža izraz može davati povoda dvosmis

lnosi() Nakon tih rieči počine u rukopisu nova stranica kou e Rousseauprepisao _dva putana pre _dno i stražno strani lista 3 Stranica koa e bilapranapsana zatm s dve crte precrtana greškom nosi bro 38

(I) Pa verzia: ni ono što n e moe piliti da učinimo onim što moemo učini lobodno i dobrovono Varianta dodae k tome: Ta raz-loan oa e e razviti ada na nih dođe red bacit e novo vetlo na ovo

poglavle naon čitana edeih

8u teni uvor »od sve snage«9uštveni ugovor »prosuđuući ono što nam e strano«60 'menuući riečima»upuena na« rieč»podlona« konačna verzia

naglašava skonost poedinačne vole nepravdi i zabludi6 Dru tveni ugovor »opća vola sa svoe strane miena prirodu kada ima

po edinačni predmet i ne može kao opća presuditi ni o nekom čoveku ni oneko činenici«

2 Dšteni ugovo kazn«

63

_ Drutveni ugovor»ono što volu uopćava mane e bro glasova negolizaedčki interes što ih sedinue«

64 Društveni ugovor »prirodne nezavisnosti slobodom, sposobnosti dadrugome naškode vlastitom sigurnošću«

(II) toga velig zdana.

6 Ako država ima samo idealnu i onvenionalnu egzistenciu, isto takograđani, kao takvi, imau samo delomičnu moralnu egzistenciu (usppogla vle o zakonodavcu, kn II, pogl II)

66 Takva rmula kao i ona upotreblena ranie (»idealna i konvencionalna egzistencia«), naglašava articielnost društvenog ugovora Kao što smo

vć napomenuli, ta e artifcielnost veoma ublažena u konačno verzii7 Ova odlomak do »u protureču sa samim sobom« tiskan e uz ne

natne razlike uPolitio eonomi (usp upra str 23) (III) ali odae oni dolae ava e nihova pd, po em mo

o 1tu iui da ih preponaemo?Eto što e vano dobro obniti

Ova se odlomak pono vo nalazi uD uš teno m u gov or , kn j. II, pogl (posledni odlomak)

O uštvenom ugovou

69ušteni ugoor (knj. I, pog. VI): »Opća e voja svagda pravedna airasuđianje šo je odi nije sagda prosijeen«.

(XXIV) koje nastoje posudii njezin on.

O društvenom ugovou

81 Napisanana sržnjo srani 53 isa rukopisa ova uvodna rečenica nieponovena u konačno verii.

8 2Končna veria »poučivi „podatljii.8 Rečenica iostavena u konačno verii no amo Rousseau iražava



DRUGA KJIGA

70 Ova se rečenica ponovo naai u rušeno ugoo knj II na po-čeku šesog pogava o akonu.

ogavje sačuvano pod isim nasovom u konačno veii (knj. II pogVII) U bieškama upooravamo na osavene odomke i upućuemočiaea na naš komenar Dšenog ugoora a gavne promJene pvoogeksa

O Fionovu odomku na koega Rousseau ovde smea Dšeniugoo knj. I pog II

73 Considraions sur es auses de a randeur des Roains et de eurdcaence pog I dodaak idanu i 174

(XV) se snage za koje on ia prirodni osjećaj(XXVI) posebni7 Ova e odomak osaven u konačno verii7 Ovaj odomak i čeii sjedeća nisu adžani u konačno veiji. Oni se

udauu naime od pobema svosvenog akonodavcu i pidružuu se a�maranjima iskaanim u prvo knii (pog I i V) o ropsvu sugasnosnaroda i općoj voi

76 Usp ušteni ugoor (knj III pog. IX): »učerašni akon ne oba veuje danas«

77 Usp pog V: »Uosaom u svakom sanu svai naod svagda imamoć da promieni svoje akone čak i najboje«

(XXI) ne ogu ga obaezai prea drugoe.(XVIII)unišia.(XXI) udros.(X) genij(XXXI) zakonodastia(XXXI) nesojio78 Zapravo Warburton O om eoogu vidi šenogugoora

(knj II pog. VII).7 Odomak unuar agrada precrane u rukopisu

8 Radijejen na ri dijea i k ome skraćeno ovo dugo pogave posae uDšenougoo pog VIII I i druge knige

8 Rečenica iostavena u konačno verii no amo Rousseau iražavaisu ideju snažnie u izreci kou smješa dva odomka dae »Sobodni narodipaie ou reku: sobodu se može seći ai se nikada ne može ponovozdobii«

84 Odomak zosaven u konačno verii

85 Odje počin u konačn veii pog. IX.86 onačna veria donosipincijaa nacijama(XXII) popu Descaroih 1oga87 UDrušeno ugoo Rousseau će odvojii ova odlomak od osaka

eksa kako bi ga premesio u pogave o monarhii (kn. III pog VI).88 Usp ruteni ugoor (kn II pog V): »Zasupnici naroda dake

nisu nii mogu bi njgovi predsavnici oni su samo negovi poverenici; oni nemogu niša konačno odučii

8 Ovde počinje u šeno ugoo pogve (XXXIV) repubi.

(XXXV) ii prinuena da se osabi koonijaa.(XXVI) ppoagai pooću ine i koona opsan sanonka

koia bi zeja bia preopterećena.(VII)u t opani renucia.90 Ova odomk i čeii sedeć nisu adržani u konačno veiji.(XVIII) Probino e a odomak počinjao ovako: Važno je da se ne

bi ijee autore u obikoanju poaa koji su sagda opasni i sunesvai(X) koa poee jedino od sebe sae i kou niša ne ože nado-

jesii.

(L) poagai se jdni susjedo kako bi ojerao goga(LI)onaj koi izaeći reoucij ipak užia u dubok i,(LII) Šo se ie oni koji priznaju unieranu praednos koja izire i

ua saog uteejena je na jednosano prau čojeansta oni ,ješeOduzite g sajesi iu oda zašuti.

9 Bi ovog pogava ousseau je adržao uDrušeno ugo (kn IIpog VI »O akonu). Srećom ga je sjesio prije pogava o akonodavcuosim oga aposavio e izaganje o građanskoj pravednosi i og ogapromienio probini nasov. obini eks pokaue nadmoćnos u odnosuna konačnu veriu er pruža asnie određenie i poučnije iagane premda je njegov obik mane pomn irađen.

92 Usp u ovom eksu knj. I pog II »Sve šo mi kaujee o prednosimadrušenog akona mogo bi bii vajano kada bih bio siguran dok bih ga s

O drušenom ugovoru

zdušno pridržavao spram drugih, da g se i svi oni priržavaju spram mene«.Bez jamsva uzajamnosti pravednost je prevara koja se promiče u probiak»nevaljalih« i na štetu »pravednika«

93 Ova odredba nije navod izvučen iz nekoga prehodnog poglavlja ona

O društvom ugovoru

100 sp. u ovom eksu drugo poglavlje . knjige: »Svaramo predodžbu0 općem drušvu na osnovi naših pojed _ inačnih drušava usano ve m alihrepublika navode nas da snvamo o v�kJ počJmo, u pravom smslu rJč1,postajai ljudma ek pošo smo već b graama«.



93 Ova odredba nije navod izvučen iz nekoga prehodnog poglavlja, onasažima ono što je autor kazao u kj I pog. V i VI.

94 Usp u ovom ekstu knj , pogl. : »Svako od nas ujedinjuje svoju volju, svoja dobra, svoju snagu i osobu pod upravu opće volje«.

95Tako se ovo poglavlje odnosi, pravo govoreći, samo na »predme«[maire] zakona Rousseau je doisa prehodno pokazao da je zakon čin opće

volje Sada je važno dobro razumjei da ne može bii opće volje o pojedinačnom predmeu Naposljeku, predme [maire je nadmoćan oblikubudući da »ono šo uopćava javnu volju nije množina glasača već zajedničkiineres šo ih sjedinjuje« (usp knj. , pogl. V).

(XL) i u organu koji proglašava

(XLV) u ilju koem se tež.

(XLV) Ali o bi tžilo mnogo pojanjna; po/- ću o objasni na dnačin

(X) Na dnu prehodnog lisa (64) nalazimo sljedeći eks Kzao sam

da nioo nema opće voe o pojedinačnom prede Jer je pojedinačni predme u davi ili izvan dave Ako je izvan dave volja koja mu je srananipoo nije opa olja u odnosu na njeg a ako je aj isi predme u davi ončini njezin dio Onda se on Taj je ekst po svoj prilici rebo, kao u konačnoj verziji (knj , pogl. V), doći na počeak odlomka Na iso mjeso gdje smosmjesili varijanu, Rousseau je savio upućivanje šo ga ponovno nalazimo naprehodnoj stranici s napomenom iza li je Rousseau zaboravio precrai odlomak koji će izosavii ili je pak hio odgodii za kasnije bor izmeu ih dviju verzija.

(X) rađane

96 Odlomak unuar zagrada precran je u rukopisu.

97 Rousseau se u nasvku ne vraća na ovo emeljno razlikovanje. koer je u konačnoj verziji izostavio napomenu i zadovoljava se ime da naopćeniiji način kaže »Kasnije ću objasnii što je o vlada«

()kao o sa t već pre kazao Riječ je o upućivanju na pogl. V,knj.

98 Ova rečenica i osaak poglavlja o prirodnom pravu nisu ponovljeni ukonačnoj verziji.

(XLX)čovječnos

99 Usp.Emile knj. V: »Riječ lina dolazi od snag snaga je svakoj vrliniemelj. Vrlina pripada samo biću slabome po svojoj prirodi i snažnome po

svojoj volji samo se na ome zasniva vrijednos pravednog čovjeka« (O.C.Pliade, om sr 8)

po j j p g

101 Važnos og razlikovanja isaknuo je G Guvich u svom djelu Rous seau Dekaracija o pravia (na ruskom jeziku, Perograd, 98) i novijegdatuma Paul on u studiji »Rousseau e les ondments de l'Ea moderne«( hives de pilosophie du droit e de soiologi jurdique, 934, sr. 97-

28) Ono je već bilo nagoviješeno u predgovoru asrave o nejednakosi:»Razmišljjući o pvim i najjednosavnijim djelovanjima ljudske duše, držimda u njima zamjećujem«, kaže Rousseau, »dva načela koja prehode umu, odkojih nas jedan živo zanima zbog našega blagosanja i očuvanja nas samh, adrugi u nama pobuuje prirodnu odvratnos da gledamo kako svakoankoćutno bić, osobio naš bližnji umire ili pai. z sjecaja i spajanja koje jenaš duh u sanju učinii s ta dva načela, a da nije nužno tu uvesi načelodrušvenosi, čini mi se da proizlaze sva pravil prirodnog prava, pravila koja jeum zatim prisiljen ponovo usposavii na drugim osnovama kada je svojimeprestanim razvem dospio do oga da zaomi prirodu«. Prema om esu,prirodno pravo predsavlja nam se u dva vida s obzirom na o morimo li ga uprirodnom sanu ili u graanskom drušvu. prvom slučaju radi se o prirod

nom pravu »koje prehodi umu«, u drugom slučaju o »umnom prirodnompravu« Možemo se dakle složii s Paulom onom (op ci, str. 232) da kodRousseaua nalazimo dvije srednjovjekovne koncepcije prirodnog prava, jednu seundum mous sensualiais drugu seundum mous raonis Na svakinačin vidimo koliko je pogrešno umačenje koje hoe učinii od Rousseauaproivnika prirodnog prava Z njega, prirodno pravo posoji u zamenomobliku u prirodnom sanju i održava se, obnovljeno umom, u drušvenomsanju Ono šo Rousseau prigovara Groiusu, Pufndorfu i osobio oceunije o šo su prihvaili umno prirodno pravo, već šo su od njega svorili praviloili zakon prirodnog sanja dok u om sanju čovjek »sveden na čisti nagon jošn raspolaže uporebom svojeg uma.

102 sp.Poiička ekonomija » opća volja, koja svagda teži očuvanju iblagosanju cjeline i svakoga dijela, i koja je ivoriše zakona, za sve je članovedržave s obzirom na njih i na državu pravilo pravednog i nepravednog«

Prema Hobbesu, doisa, čovjek ima u prirodnom sanju pravo na svesvari jus in omnia) »Priroda je dala svakome od nas jednako pravo na svesvari. oću reći da u čiso prirodnom sanju, i prije nego šo su se ljudiuzajamno povezali sanoviim konvencijama, svakome je bilo dopušenoučinii sve šo mu je bilo po volji proiv bilo koga, i svako je mogao posjedovai,uporebljavai i uživai sve šo mu se svialo« De ive poglavlje , § ;a vodimo prema prijevodu Sorbirea, Amserdam, 649, sr. 23).

04 Rousseauovpoliički sisem eži preoblikovai odnose čoeka prema

čov jeku kako bi ih zamijenio odnosom graanina prema zakonu. Uspsljedeće poglavlje.

O društvenom govou

(L) G d je je bo g ata k i ne bi htio , kada bi bio si ma an da mu neki

ba š da svo je i man je .

(LI)osjetii D š

utveom uovo

ranaa listova 46-51 ruopisa �ale na onom mjestu na koem se nalazipogavle o zakonodavc Rukos Je nagao spravk mnogobrone i celinatška za čtan J Iz erzJ u veJu, Rousseau e prerađivao, dodavao i izostavao. PromJo Je redoslied paragra i naročito ublažio žestinustanovitihodredbi upavlenih protiv rmskog ršćanstva Ipa bit pve reda



105 O vo se poga vje naazi goto vo neizmineno u D r u š'eno m ug ovo

(kn. II pogl XII) 106 K onačna v i a donoi posrednih odnosa« um jsto »osrednih

sila«

XI)

107

Rečenica izostavljena u konačno verzii.108 Poga e u potunosti zadržan uD r š tveno m u g ovo (k n j. II, ogl

(LII) pod to m r iječ i ne tr eba podr a z u mi jevati g eo me J j sk str o g o st.

(LIII) U rukopisu, na stražnjoj strani lista 6 9, Rousseau ispisu e s edeći

odlomak d elomice precrta: N o ne tr eba v jevati da se radovi mou svuda

u s o staviti. U cijelo j Evr o i vie ne vidi m narod kadar da nosi č asno br eme

slobode oni ie ne u mi ju podići dol i okove Breme sl obode nije st or en z a

aka pl ea . T j odlma nie bil eša niedno upući van j ipa ne dopušta da

ga se u vrsti u osno vni dio teksta.

TEĆA KJIGA

(LIV)u uređenom rguire] adu.(LV)kada ona čini rasravu jasnom.0 9 Odgovarauće poglavlje Jtenog ugovora ima nasov: »O vadi

općenito«110 Namena je ov bieške da istane gmatičku ndoslednost Mon

tesquieuovu oi upotrbljava izraze puissance gisative« [zaonodavna

moć] i puissance excutrice [ivršna moć] svako državi postoje« ažeon »tri vrste vlasti Zaonodavna moć izvršna moć u svrima oe spadau umeđunarodno pravo i ivršna moć u stvarima koje spadaju u građansoravo« (Espt des lois knj XI, og VI početak) Razlikovane daju vastiosuđen je od Locea i revodilac Rasrave o gađanskoj vladi (us poglXI) David Maze! posuio se izrazima koi su danas stai uobičajeni, pouvoirgislatif pouvoir excutive [zakonodavna i izvršna last] litičkoekonoiji Rousseau je usvojio Montesquieuovo nazivlje i pisao »puissanceexcutrice« U Dšenom ugooru on se stritno ova pravilu e epropisao i uvije kaže »puisance excutive« Dakao o pi še u nj III, pogI (tekst navodi Littr u svomRječni): izvršna moć ne može riadati većiniao zaonodavstvo gislatrice] ii suveren« No asno je kao e ovdezakonodavstvo« [lgisatrice imenica

111 O vaj se nasov ne nalazi u ruopisu ai stranic oje sijede doista čineprvu redakciju poglava o građanskoj reigii Napisane su na stražnim

stanovitihodredbi up avlenih protiv rmskog ršćanstva Ipa, bit pve redacij održava se ustvenom ugovo.

(LVI) Mog bimo ovdje _ smstiti sledeći odomak napisan na raupredn stra s ta u ruku bez kak a upućivanj i kada bi postojala

� ;

a posto

'ema relye, smat·ao bh preostavku o narodu istnskih

lo f aos nesvaom od one o narodu istinskh kćana.(II) onaj koji ne vjeje u besmnost duše(LIII) Pi nacrt oš gaanin umjesto plašlivac.12 pismu opatu Carondoletu od 4 ožua 764 Rousseau isto tako

p iš: Oduzmite vječnu pravdu i produžnje moeg bića nakon ovog života ne vdm vše u vri doi udost kojo daemo liepo ime« (CG, tom X, str 34)

. _113 U vše navrata R?usseau iz vljue a je vr _ ina neodvojiva od

eg J kog uvJerenJa »Bez Jrova Ja Jedna stska vrla ne postoi« kažeon pmJece n a ra u spovz;edan;a ve e savojskg vikaa. A ono što vriediza vrnu op to vd za po\tku vru Ao »zaborav svake religie vodi

zaoravu duznost čovJeka Em e, knJ I proog Isovijedanju er onakođr vod I zaboau dužnost građanina: Vro e važno za državu da svakigrađan ma regJu koja čini da on voli svoje dužnosti teni ugovoknr pog VIII)

4 O va e odlomak iostavljen u konačno verzii,

15 K onačna vezija: »ograniena na čisto unutarji kult vrhovnog bo-zanstva

( ) g omeđena dC tako kažemo na domoinu oraničava daako kemo svo kut na svoe aštine bogove i svoje dužnost na svoje su- grane.

(LX) Takva je bila veina poganskih relia i relia židovskog naro16 K onačna verzia »bogobojai« »pobožni« .17 UPoliti raenti, dio I fr 2, OC, tom III str 49

X a O u takom stanju prketstvo bogova može biti namenu koka na loc1ma Sacer estod kaivahu rmski akoni. Lijep je to nai tcer estod .

'

(LXII) eba dobr steguti dštveni čvo ali ne na uJtrb ostalih udi(LXIII) ta sta relia ne daje niu novu snau dtvenom ugovoru i

avl;a ...118

_ Rčenica promienena kako slijedi u DruJtvenom ugovoA kao

egJa nema nikava posena odnosa s poltičkim ielom ona ostavla

kma Jedu snagu kou dobva u z sebe samih ne dodaući im nijednugu tm Jdna od naJvćh vea poJedačnog društva ostaje bez učina«.

O društvenom ugovou

19 UDšvenom ugo Rousseu piše: »Kšćnstvo je osve duhovnreligij, zauzeta jedino nebeski stvaria«

(LXIV) Kansto odviše odvaa ljd od zealjsk briga a da bi ihčinilo lo pažljivim prema onome što se zbva

O dušvenom ugovou

a e odobr e e sajeti i b žanskg prava, ko a i ne treba vati nit ih odati od zele kako postgla da ledomovu

(LXXX) Svak propovjedni saki vjeroesnik bi će kažnjen smnok m ne kao podlac ili lani pro nego ko bunonik i smutlivac u



činilo lo pažljivim prema onome što se zbva.(LX) umjereno12 0 Rečenic izost vljen u končno j verzi ji, kko b se zb jeg la p-

na jan je. Rousseau, naime dalje piše: »Pravi kršćani su st voreni da budu

robov«.(LXI) silovit, strsten, oretan, neumoan neprijaelj i odlučan da pobijedi ili umre

on

(Il) nemouće je da aka posoji.(LXIII)Čak ne poznajem kane u Evropi Ako ih ima ne am gdje su

(L) to su bili vojnici pe.(LXX) o je relia svećenik.2 Končn verzj ronično preciz bori su se svoju duhovnu

domovnu koju je crkv ne znmo kko, učn svjetovno

I i na društo(I)Postoji dakle čiso ađansk religa, _ o jes ona č e oe, e

se odnose jedino na mol daju no snagu zakonma Ta se reia saso; od pozini i od negaivnih domi .

IIIOvdje b se mog sm estti reč ?ic n sn_n vr �u stržnjestrne st 48: Relia ne spreč ava zkvce da ce zloce, al sprecava mnogeljude da postanu zlikovci.

(XI

V) njegoa svemoćnost, pvednost providnos budući život, kzne

(LXXV) sažeka pozitvni doi

INetoleranja nije dakle u oj domi, reba pisiliti ili kanit nevjeike ona je u onoj drug o j da izan ce ma ssa Y d a dareživo daje svog brta vag ovma na drugom svetu, nece se nkda odvsedvoumii da ga muči na ovome.

(LXXI)išto ne mi slim da bog ik kžnjava u dgm životu jer nije mislio kao ja u ovome

2 Ovj odomk i tr sljee nisu zdržni u končnoj verzij.II) rela služi kao sredstvo njihovim strtima .(LXXX)to negativne dome oju teb� odbaciti p ·avo ona amaes

fanatiza reliski atovi, � a ski rdo, sve ! to u dave unos ouze zvatu, što naožava očeve I deu edne pv dh.

(LXXX) nstvku te rečenice RousseuJe potom !zastvosjedei odomk Taka je istinka đansk relga ko;a dae zakonma unu

ka znom ne kao podlac ili lani pro nego ko bunonik i smutlivac udu.

(LXX) Gđanin koji umire za svoju doovinu, svoju zemlju umrije za svoju religu

(LXXXII)K ada to i ne bi bila ovdje najbolja or ganiz ac r el ie , ona je jedna koju suveren ože p ri ati. Z a ostal o , on ne mož e ići dae a da nasil none prisvoji pravo koje ea

(LXXV) Ona oduzima ač vada kk bi ga dala svećeniku.Sučece tom testu, n prednjoj strni51. list u rukopisu, ssvm dolje Rousseu piše Ali netolenca odgor samo teoaci, u svakoj je dgojvladavini ta doa opasna Svaki (oek) koji kaže: izvan cre nema sp5e-nja nuo je loš anin mor iti istjen iz države, osim ako je dava crkvaiak je vladar biskup

3 Odredb o opozvu Nntskog edikt u pogedu potestnt postesu u 18 stoljeu još strože edktom od 14 svibnj 172 'j edkt propsvo je

proestntm d ktoički sveenc morju blgosloviti njihove brkove ikrstt nho djecu brnjvo m e d se vjenčju u nozmstv ili d tmopošju svoju djecu. O tom edktu i njegovm zokobnm posljedicm vdeo opt oseph DE-, Hisoire poliique des protesants ·anais,17 1194 Prs, 1925 tom , str. 26 sq.) Zno d ć trebt pričektidkt o tolernji od 19. siječnj 1788 kko bi nektolc mog imtigrđnsk poožj. O cjeome tom pitnju možemo konzutrti dvMesherbesoMoires o brku protestnt (1785 1787), meu nov

jm rsprvm dje E. BONFAS e mariage des pestants en ance jusqu 'en 18 (Prs, 1901); H NGR, La condition juridie des prtes- ant (Prs, 193) . HOCQRT Le marag des protestants en France(Prs 93).

(LXXV) i paraent u sao ni asrai K tome ovdje se vjerovto rebo smjestit u tekstu ko bješk jede odomk npisn nstžnjoj strn lst 7 Papa je prav a aljeva. Cijela dioba narda nadave i vladavine samo je prividna i varjiva U bii postoji samo jedna državau risk crvi Pvi magstrati su biskupi, svećensvo je suveren, ađani suvećenici Setovnjaci nisu baš ništa.

(LXXXV) erodostojni.(LXX)i o je učinjeno u soljeću psvijećenosti ovječnosti.(LXXXV)rancuski se protestani ipak žene jer pdno je pravo... ali

oni vide kak se njiova dobra oimaju od njiovih obielji.4 U Drušvenom ugovor Rousseu e ovu odredbu dti ko nslov

og II knj

O društenom ugovor

12 5 Isa je ideja izražena u drugom obliku u Dršvenom govor, pog.IX, knj I. (bijška o građanskm raovima).

6 O vaj agmen ponovno se naazi uz nkoiko promjena uDršvenomugovor u pog knj I

NACRT USTAVA ZAKORZIKU



ugovor u pog knj. INACRT USTAVA ZA KORZIKU

1 Ovaj predgovor naazi se u rukopisu Neuchel 7844 na prdnjoj sranilsta 54. Objavio ga j G Sreckeisen (Oevres et coespondances indites sr.

5960). Na prdnjoj srani lisa 55 naaze se sjedeće riječi: Godina 765.Siječan Aent de Fance

2 Rousseau je izrazio isu ideu u jednoj rečenici napisanoj na sražnjojsrani isa rukopisa 9a iz Zenev ( ciirani rukopis) Evo što sam sadaio reći o tome. Pije toga htio bih rasraviti o jednom d1gom predmetObrazovati vladavin za nacij nedvojbeno je korsna stva no znam jedn joškos- odgojiti naij za vladavin

(I) Rousseau je počeo sjedćom rečenicom koju je zaim precrao(rukopis prednja srana isa ) Da je otok Korzika pono slobodan i da

prada samo svojim stanovnicima mogao bi iskorstti svoj položaj i svoje prednosi za vlast t napredak i, slijedeći prier drgih dava Italije obr

zovati stanove koe bi ga činile poznam po obr moaci i rovini(II) malo novčanih sredstava

(III) Rukopis sražnja srana lisa Rousseau je dodao sljedeću rečnicu pred kojo soji zvezdica vjeroano u namjeri da od nje napravibiješku Berber sada opće ne znemiravaj Koikance, jer naj da od njih

ne mog ništa dobti no čim ovi počn trgovati i razmjenjivati rob počet će pstošiti Bit će vam na tere

3 Rousseau se ovdje inspirira Buafocovim djeom xmen historqe (sražnja srana isa ) koji donosi »ajnu upuu koju je Republika Đenovadavala gavnim guvernerima koji idu na Korziku u bii je govorila o ome dareba izazivai unurašnje sukobe kako se meusobno podijejeni Korzikancine bi mogli ujedinii proiv vladara...« (NeucMe rukopis 799 sražnjasrana lisa ).

(IV) Rousseau je najprij napisao zaim precrao (rukopis sražnjasrana lisa 5) Snaga bogtstva (veličine) države sastoji se jedino bro

pčansva sm je novac sao sredstvo da bi bio ljdi4Rukopis, sražnja srana lisa 6 sadrži jdan odomak od kojega je Rous

seau zacijeo najeravao napravii biješku jer ima karaker digresije koji nedopuša da ga ukopimo u eks a da ne prekinemo njegov ogički slijedVćina zatora poslžila se jednim od h dv sretava da bi čvrsla

svoj moć o je da se pokoreni narodi osiromaše i čine divljia dgo spotno tome da se razmaze pod izlikom da ih obraz i obogaćj Pvi j način neprestano izazvao sprotan čina a kod potlačenih naroda vek

pizvodio snažne pokrete, revolcije repblike g je način vijek postizao svoj ci i sve te razmažene kvarene, osjetljive brbljive narode koi s sramot-

Nacrt ustava za Korziku

am opstu dl ljepe govoe o slobod, pezl s njho ospod ztm nštl osjč.

(V) nedžost

5 R j t d j R j d (2 d ) U k

Nac stava za Kozik

(X) rba l ovom odloku dodat zdvoenu rečenu koju nalazmo nstražno stan lsta 8 Ostt Bonfzo Đeoljnm je je cel t obldlj bdot otoo pst p nje j žo što njome gospode e

ptelj će os to te t ptem podet ntšjost otok peš k b d l d



5 Rousseau je razvo tu deju uRsp o ejedst (2. do): »Usprkossvm delma najmudrh zakonodavaca, poltčko stane ostaje uveknesavršeno, jer e blo gotovo djelo slučaja. « no razliti oblc vladavnemau svoje porjeklo u većm l manjm razlkama koe su postoale meupoedna u trenutku utemelenja« u Dšteom uoo (�nJ II, po

!L

VIII) »Evo dakle u svakom podneblu prrodh uzroka po koJ1ma se mzeodredt oblk vladavne, na ko ga navod djelovane podnebla čak reć kakvestanovnke treba da ma«

6 O proekcj« Švcarske (demokratska država, decentralzrana uprava,agraa prvreda, jednostavn obča u dealno zamsl što u je Roussea_ ustvoro o Korzc, usp. W STZR, Jen-ces R01sse und dieScwetz hse Zurch, 90, str. 4-

7 Reč e o Buttaocovoj rasprav pod naslovo Meo sop Z Costtzoe Poltc d stble el Reo d Cors nell ule s d u pla enele delle cose pi1 essel e costsono w oeno Repblmst tto l scodo el 764 (rukops Neuchtel 940) Rousseau prhvaća do te rasprave kj odgovara demokratskom ustavu Paola, no odbacuje razmšljana o plemstvu koa e Buttafoco u to uno

8 Na stražno stran lsta 4 rukopsa Rousseau je napsao bez zravne veze s teksto »U Eles je čelo drže d se b smo sojm poslo, Fcs je čelo de d se mješ u se«

Pve [župa] e bla admnstratvn okrug sastavlen od vše općna - odgovara otprlke sadašnem kantonu.

(I) Druga verza ovog posljedneg odlomka nalaz se na stražnjoj stransta 4 precrtana dvema crtama Ne smete pošto oklet d d _ot�joo djelo Vjeuć d de z sebe o e dt z s edst su st l

je clj pose rzlčt: e l je Đenoe bo d poz plemsto š e doplemenmo rod

govor z AxlaChapellea (8. lstopada 48) ponovno je stavo Korku pod vlast Đenove

(II) Ovom odlomku valja dodat dvoje rečn napsa?u nastražno stran lsta rukopsa u edno epublici em ed pme

plem tel koje em lst gouvernement(VIII) sporedn tekst ovog odlomka na stražn stran lsta 8

Pleo petpostlj vo sk et e zko je jed đkoje se oduzm d

(IX) Nasuprot tom odloku na stražnj stran lsta 9 dm u zm

pedstkm koje sm dobo d Kozkc jko žle soje plesto popdjejeo le

e o što oknc bd l eme d se ope

11Za vrjeme prvoga ustančkog pokreta sredno X stoljeća korzčkrdolub Sambucucco d' Alando odueo e z ruku eudalne vlastele edan dootoka ko e naan te· d come to est slobodna zemla l zemla koa

prpada zaednc(XI) Sljedeć odlomak Rousscau precrtao (lst 2) D bsmo do todošl teb jpe pot conln kkte od kojm emo ld ko oj e eblo b u dt k čojek koj d tko kžemo

nje u dš slu soje zeme e može bt dob đn en podn zodso je oome što je zjednčko sm zkonm sjet oome po čem se t zko zl!

12 Ova e odlomak pruzet od reč do rječ (s nehotčnom zamenomjesta re med mleko z djela Opć pojest Dodora sa Scle uprevodu opata rrassona, tom II, Pars 3, str 20-2. (kn pogl. Rousseau je naručo sedam svezaka tog dela od Duhesnea pre nego

što je došao u vezu s Buttaocom, velače 3 (C.G, tom IX, str. 4)uchesne he poslao 2. ožuka u Pontaler bd str. 3).13 Ova oštra slka slablena občaja avnog duha u Švcarsko u 8.

stoljeću nsprrana e načelaRspe o ejednkost; na nu uvelke uteče Rousseauova mržnja prema Francuskoj nakon osude Emle u trenutkuprogon u čeu on ponape vd ruku Coseula, zam ranuskog poslanka u Soleuru te namesnka Francuske u Zenev (usp.Conessons O.C.Plade, tom I, str. 3).

(XI) Rukops, lst 3 o

(XIII) Rukops, stražnja strana lsta 3 N ubct Kod s džod postoj ped pd už zoj od jo stnk do

po qdj D b njo jek bo što dulj ljepš bolje je odedt pomkum početk pje e poslje to teut puno pon se olje je d

dž još mo jčt od teut ustnoej eo d joj oste smo dd Ne eb tojt d Kozk poste odjedom oo što može bt je

sepošto ee odt jedom stnj bolje je d posno dolz do to d se usje eo d to poste stom tnu d ztm popd To popdje pet olo b jezu s slbos jesto d je po d poste ucodž stlo u dob stj

Ovu rečencu ponovno nalazmo u drugom djeluNct5Rousseau se ovde nsprra ButtacovmMmoe stoue

Repubka e ubrala znatne svote od sudova ko su sudl za ubostvo .. postjao je naet od s po obtel nazvan peeto del'omcd kooj barbarsko zeml, pod kojo krutnom vladavnom vladar prslava narod dakupuje svou vlasttu krv Covjek se želo oslobodt neugodnog protvka

Nacr ustava za Koiku

Veća ii manja svota omogućavala mu je da ostane nekažnen. Bio mu eoprošteno pri e nego što je počinio zočin ...« (Neuchtel, rukopis 7939predna strana !sta 5)

(XV) Sledeći e odlomak precrtan u rukopisu listovi 46 7: Pogledaj-

Nac utaa za Kku

() Ovde se u rukopisu (list 70) naai sljedeći odomak zaokruženrom Tada će se morati uporijebiti višak industije zanata da bi se ivanarbavilo ono šo nedoaje za odavanje tako brnom narodu A onda će se pol ako rađati poci neeljivi od tih ustanova i pospno razaući sklonost ičelanacije iskvati konačno sšiti vladavinu. To je zo neizbježno već i zato



mo sada što se ože učinit da taj kobi znak bude anje poteban, a da nenfkodio ... Potreba za novce u nekoj državi aste ili se sanuje u onoj jeru koj azjena posaje viš ili (anje) nužna, a vladavina više ili ane

sa. Na taj način bez (trgovine i nancija) tovine, pojedinca uoće ne bibio poreban novac, a bez javnih nanca ne bi ga ebala ni država Kada se pojedinci ne bi uopće bavili tovino ne bi i trebao novac Unite tovinu zjenu, pojedinci neće trebati...)

1 Ideju naaimo već u Dušveno ugovo: »Naselie ravnomernociel teritori uvedite posvuda ista prava donesite posvuda obije i život; takoće država istovremeno postati naača i u njo će se vladai na naboji mogućinačin« (k. pog X)

(XV) Rousseau e najprije napisao a zatim precrtao: Budući da nit nebi ogao) ne bi imao dgog interesa da iozi iz jedne ? ajine u dgu osi sae potrebe da to čini, taj bi izoz bio uvijek u skladu s potrebaa (list 52).

() Usporedno s tim odomkom (stražna strana lista 2) Rousseau e

napisao, a atim precrtao sljedeću rečenicuKbi stvao obie bilo jedini ciljraskoši svako bi nastjao da se is tae to raskoš.

(XV) Riječ skraćenu sažimanjem doista e teško odgonetnuti Vaughan e pročitao br [rukama] a Streckeisen-Moutou vies [životima.

17 Ovaj odomak ponovno naaimo u posebnim fagmentima Obate pažnju oli vas a ja ove ne daje tla (str. 50)

• (X) Rousseau e najprije bio napisao (list 64) o, njegov useh uSvicarsko gdje je uspostavljen već pre nekoliko stoeća, dokazue da iavladavina kojima odgovara i da ože uspjeti

18 Ovu će misao Rousseau ponoviti istim riečima u Rzatanjia ovladavini u Poljskoj.

19 Ova se odomak može usporediti s Fraentia o raskoši, tovini iujećia (rukopis Neuchtel 7854 OC. tom str 520, o padanju vrijednosti novca): »Tko kada vadar podigne cienu novca on time vara svojeerovnike .«

(X) U rukopisu (stražna strana lista 68) precrtana e sljedeća rečenicaNikada nsu ogli navesti divljake da rade, jer oni ne žele ništa. Eopljani ihnikada nisu ogli pridobit za svoj način života jer ga oni nimao ne cijene

(XX) meu ovoga i sljedećeg odomka (stražnja strana ista 69) Rousseau e napisao dvie idvoene rečenice zaokružene crtom koje ne upućujuna tekst iz te uzajane ovisnost za koju se vje/e da povezue duštvo rađaju

se svi poroci koji ga razaru Englesk narod ne voli slobodu zbog nje sae,on je voli jer donosi novac

čela nacije iskvati konačno sšiti vladavinu. To je zo neizbježno već i zatoto sve dske svari oraju jedno završi. Lijepo je da nakon dugoga i buj g života jedna ržava avrši svoj vek zbog preobia sanovništva

(XX) Rousseau je povrh toga napisao ogtstvo izvan dohvata najanjeg ba, aboravivši proienii pe malen] u gand velik

Ova odomak nalai se izdvoen na stražnjoj strani lista 70. rukopisa 229

21 Četiri sedeća odomka naaze se na istu 72 rukopisa r 2293•

Odlomci koi siede naaze se u rukopisu fr 229b3 Rousseau e htio pričekati da naprie brižlivo prouči uete ele

podnost ta itd. da bi mogao utvrditi površinu najvećih parcela4 Razatranjia o vladavini u Poljskoj (772) Rousseau će preuzeti

načea i pravia koja je ormulirao u Nacrtu ustava za Koi »Ako žeiteradie obrazovati slobodnu mirnu i mudru naciu koja se neće nikoga boati inće nikoga trebati koa će bii dovoljna saa sebi i sretna tada morate

primieniti posve drugačiu metodu, održati ii ponovno uspostaviti u svomnarodu jednostavne običae drave sklonosti ratnički duh be častohlepaobikovati hrabre i nesebične duše dati narodu da se bavi poloprivredom izanatima potrebnim za život učiniti novac vriednim prezira i, ako je mogućesuvišnim « (usp supra, str. 20020)

XIIIjer povjedi ne navode na djelovanje

(XN)ladi k patci.

(V) Rousseau e najprie napisao Teo se otkanja a zatim e toprecrtao i zamijenio sa ujesto da, ispustivši gago neophodan za smisaorečenice

25 Riječ e o ednom poglavu iz dea Meoa sop Za costuzione

politica da stabilire nel Reo di Corsica (citiranome u bij. 7) koje počineriečima: »Le prerogative che goderanno e sudette migie sarano di essereamessi di prefrena all'atre aglimpieghi della miliia regolata e volontaria«.Pisac rasprave smatra da treba ponovno uspostaviti povlastice plemstva što jeu potpunom protureču s Rousseauovim idejama.

Rousseau će ponoviti istu misao u Razaanjia o vladavini uPoljsko» . svaki graain treba da bude vojnik po dužnosti nitko to ne smiebiti po zanimanju« (pogl XI).

(XXVI) ujesto poštovat pvdu.

Rousseau e namjeravao uporijebiti ovaj agment u nekom predgovoru.

RMATNJ O VLDVINI U POLJSKO

Razmatranja o vladain u Polskoj

so ko nznka vreen kd je nprvljen pv prjeps n koje je ondai n veden 1h, općem �tJ, vreen kd su pojno načnjen prjeps Razmatran 1a počeh kruz11 Frncusko I Evropo. Blješko se u kaloguMrbeuove b1bhoeke, koJu ponvlja Vugn, op. ci., sv , sr. 403,j ro lo d će bre u ovo slučju b oguće odred zvor og



RMATNJ O VLDVINI U POLJSKO

. = rukops sčuvn u eucelskoj bbloec = rukopis upuć en grof u W ielhorskom i saču van u arhivima Czarto yski

uKrkovu prjeps sčuvan u Bbloe rškog sveučlš orbonneD.. zdanje Du eyrou, n4°, enve 782D zdnje geon, skn kod Ddo, 80. zdanje ugn, 95.

Uodna bilješa o naslou djela Ovako gls, npsn Rousseuovo ruko, očn popun nslov u

ob vlsoručno psn rukops neucelsko krkovsko. . pokzujeso rgove uorov kolebnj pr ssvljnju ovog nslov, rječ sudržano usoso [consuon republi jedn z drugo ble prerne zjenjene rječju ladavina.

o, Du eyrouMoulouovo zdnje, Pouna zbirka elafean-acquesaRousseaua eneskoga ađanina koje se sra pv zdanjeRazaanja objvljuje ovo elo u svo o ses koi sadi djea o poliici sr4859 n desnoj sran nvod sljedeć nslovRazaranja o ladainiu Poljs o njezinoj najeraanoj reoi od J JRousseaua aanj 77.Ova se nznk ponvlj u zdanju n2 Izdvč su nedvojbeno verovl d

je orju nves s obzro n prjeps l prjepse koj su rspolgl, već prje no šo su došl u posjed dvju vlsoručn rukops. Ovo se očnoodređenje du zprvo nlaz u prjepsu onde, opsanoe u Vugn,Poliical wriin sr. 40040 sčuvnoe u Zenevskoj bbloe rukops,f. 246, ko šo je posojl n jedno prjepsu koj je pojeco zMrbeuove bbloeke. Ovj je prjeps dns zgubljen, l se u klogu ssvljeno prlko prodje bbloeke, 9. sječnj 792, nvod pod broe2540, o pod sljedeć nslovoRazaranja o ladaini u Posko e onjezin naer aanoj reoi od eanaacquesa Rousseaua aanj 77Teeljeć svoj eksRazanja n ovo prjepsu, geon, yolle Bncrel, urednc zdnjaSabranih ela 25 svezk n2), objvljenog godne80. kod Ddo srjeg, nglsl su vžnos ove nznake du koj jepoo jednodušno zdržn u ksnj zdnja, podrazujevjuć eunj Vugnovo

Među, ko šo so o uvrdl u uvodu, rvnj 772. ne ože se pr

va

n ko du prve reda

kcje djel . n ko du druge ),a

n kodu kd je Rousseu predo Welorskoe. j se du ože sv

vjerovlo d će, bre_ u ovo slučju, b oguće odred zvor ogrspčvnJ > : Izvormk Je ovog djel«, kže se u njoj ». Rousseu predog Nekeru koJ g Je do unož nčso preps, ovko kkv je sd«lješk poo podvlč vžnos odsupnj okrven zeđu og zvork« 1 Pog dnJ u koJe su uklonjen bre r prgr, a prenčen

JC nekohko odlok z koJe se č1lo d ožd odveć ošro govore provesposv«.

U vez s pojednos sslo »prenk, oslon ćeo se n svojkčk pr OvdJe će b11 dovolJno upozor n o d zrvno sobrćnjeRousseu-ecker mgdJe ntJe povrđeno d je u velkoj jer nevjerojano.Rousseu nJegov opunooćenc l nsljedn, Welorsk, Grrdn, Dueyrou ( f dokuene šo 1 Je skupo objvo V augan, op ci sr. 40-42) uvJek su ukzvh so na jednu osobu ko odgovornu z pojnorspčvnJe ovog dela nd'Ae_ber. o, vrlo je vjerojn preposa vkd Je Welorsk? došvš u posed »zvornka« l čk neke preodne verzje,eks Jednog drugoga p edo drug neouzdn čelja, nje

1sklJučeno_ d se 1 eckeze -1rvno 1h nezrvno -ubroj eu nj.opum b1 ops S pJep preposvo l d je kv posupk uopćenog ć) ozd dop us d 1 svrso u dvje skupne, ovsno o oe d lsdrze 1h ne sdrze nznku avanj 72 Z razlku od ondeova Mrbeuov pjeps, on j koj se ču u or onnskoj bbloec kao nslov no soRazaana o ladan u Polskoj i o njezinoj najeranojreor od J acesaRousseaua

e b blo rjedno ud zus v se n ko snoj nevžnoj pojednosd on ntJe snzno dopmJel šrenJu I svrnJu povJerenj u usrjnu legendu ne, legendu o oe d je »reforcju« l reforu«) oljske zsho enques Rousseu, o u rvnju 772, preuzenos kojab, s njegovesrne_1 u o dob, ukzvl n neobčnu ješvnu prekojerna saopouz

dn I nedosk osjećj z svrnos. jedn od zjerk, eđu,m e oprvdn. Rousseu nje pošljao na o d bude zkonoda vac« oljc, p čk n reror njov držvnog usros [consuon] pozvn od W1elorskog kao svJeodvc, o u svoJsvu sručnjk, ogrančosen o d znese rnj o najervnoj rer« koju su, sn je,phčno neJsno zshh brsk konfeder1 o g je zannje z njovusvr , openjegledano, z drža vno usrojsvo sudbnu oljske, nvelo nao d svoJtn se dde očno određen česo žvn zraz drugesrne, nje do povoljn odgovor n z jev konfder u čsu kada je za njsve bl 1zgublJeno,već ond kd se č1mlo d ran sreć nde u dploju JŠ uv1Jek osvlJJu neke poze ogućnos z njovu svar njovene O ueeljenos! ogućnos, bre u neposrednoj budućnos,

to Je JŠI

nJe luz od pce zloslun1ce kkv je bo Mbly s koj se1eorsk bo poseovo pJe nego s nJ1 Krčko n čnje eksov

Razmatranja o vladavii u Poskoj

ovom prigodom dopušta da smjestimo njegovu pravu prspktivu djelo čijese tumačenje tradicionalno iskrivljavalo.

(I) vrlo poučni (N)(I) Vrline i mane (N ) U W je riječ vline precrtana

azmaaa o vaavii u Pooj

a u vezi s poljskim nstitucijama Stanovita nam srodnost nadahnuća štovišedoputa da poislimo kako s Rou _sseau itka ko oslanjao na tog izvstitelja učijm se prosvJećenom rodolublu rpubkanstvu barem izdleka odražavaju ideje Konarskoga, nadaleko najpromišljenijga medu poljskimp blicistima i rermatorima onoga doba



(I) Vrline i mane (N) U W je riječ vline precrtana(II Rousseau je isprva bio napisao tko temeljito poznaje, ali je te rijči

precr�ao i iznad toga napisao: tko je dobro proučio. Rijči na licu mjeta olovkom su dodane u N

(IV)a također ponešto i one u njezinu ujedvu (N.)(V) i o nekim razmišanjia (N(VI) W je jedan redak ostavljen prazan; u N na rubu piše Opći pvi

pogled te je opći precrtan2 Od pre se rečenice postavlja pitanje kakom je dokumentacijom o

poljsk politici i pravu raspolagao Rousseau?»Prikaz vladavine u Poljskoj« što ga je ielhorski navodno osobno za

njega sastavio nije pronađen Nikakav se spis koji bi odgovarao tom sastavkunije nalazio u arhivima obitelji ielhorski, sačuvanim u biblioteci grofovaKrasinski Varšavi i nesrećom uništenih godine 1944 No, mora da se taj»prikaz«, sudeći po redoslijedu kojega se Rousseau drži u svojim Razmata-

njim svodio na pregld klasičnog tipa, neku vrstu podsjetnika o poljskim institucijama Temeljno je djelo na tom području bilo djelo Saxona GottriedaLengnicha,Ju publicum reni Poloniae Dantzig,174-1746, sv in8°, čijedrugo,prgledano i prošireno izdanje objavljen 1765166 Ai Rousseauui nije bilo potrebno da se zadubljujeu taj obilni traktat,jer su se posvuda moglinaći priručnici u rukopisima il i tiskani, u kojima j ta graa bila odabrana iprilagođena za upotrebu znatiželjnicima za koje je rermacija Poljske, 70tihgodina 18 stoljeća, bila prava tema oko koje će se nadmetati

Kada je sastavio i u sEphmede du citoyen (br II,III i IY iz 1770III i IV iz 1771) objavioLe/tre hitorique ur l'tat actuel de laPolone et ur lorine de e malheur koj će kasnije izdati kao knjigu (Asterdam,177),opat je Baudeau tvrdio da ona proizlaze iz njegovih promatranja na licu mjesta i iz razgovora s »nkolicinom vrlo upućenih osoba« (meu koje spada i groielhorski, ali takođr, dodao je, i »iz ozbiljna proučavanja nekoliko vri jednih djela koja uopć nisu poznata u Francuskoj kao što su, na primjer, djela

viteza Pyrrhysa de Varillea« apravo, djela ovoga normanskog plemića koji je, vezavši se kao upravitelj uz obitelj Sanguszko, odabrao Poljsku za svojudrugu domovinu, i nisu bila tako slabo poznata kako to hoće prikazatiBaudeau, te ć se Grimm u svojoj Co·epondence l ittire iz prosinca 1770(c sv IX, str 195196) uredno oboriti na njihova autora Meu njegovimbronim ogledima i djelcima, barem su tri priukla pažnju ompendiw

politicum eu Brei Diertatio de variPooni iperii icibu Varšava, 1760;Eai poliique ur laPologne ibid. 1764 Lette ur la contitution actelle deZa Polone et Za tenue de e Dite ibid, 1769. najgorem je slučaju Eai

politique Pyrrhysa de Varillea, prepravljen i dopunjen u njegovim Lette iz1769 mogao pružiti Rousseauu dostatne obavijesti o svim tehničkim detalji

publicistima i rermatorima onoga dobaNo, upravo iz tog razloga, Pyrrhysa d Varilla nije Rousseauu mogao

prporučt voma »reakconarn« nastrojeni ielhorski Mora da je »prikaz« što ga e ielhorski sastavio ili pribavio bio daleko rmalnijega karak

ra ako se po semu ni, t aj se »pregled« izbliza držao (osim ako se nije ipoisov ećvao s 1) nanove rasprave o poljskim institucijama Etat de ZaPoone avec un abrg de on_dit public e le nouvelle conition Ovo jedjelo od nekih stot straca 1 (teoretski bilo tiska no Amsterdamubez imena autora, ali je već u mjesecu srpnju 170,bilo u prodaji u Parizu koHćrissanta mlađeg Na njegovo će objavljivanj upozoriti Grimm svojoj0eponance litraire iz prosinca iste godine Odobrenje a Grange deChecieuxa tadašnjeg cenzora, nosi datum veljač 1770 i u njemu se iz

javljuje »U ovom djlu nalazimo točan prikaz neobične vladavine u tom krajvstvu, pa nimalo ne sumnjam da će ono biti povoljno primljeno kodčitatejstva, naročito u današnje vrijeme kada cijela Evropa pažljivo pratikitični položaj u kem se nalaze Poljaci« Zapravo je to djelo u prvom redu

spadalo u rmatvnu propagandnu kampanju koju je Choiseul bio pokrenuo u službi vlastite poljske politike Autor mu je bio glasoviti ChristianP fel »kraljev pravni stručnjak«, koji je već 179 bio objavio svoje

Meore ur le gouveeent de Pologne te je tako sada ulučio priliku da ihponovo uobliči u skladu s pogledima ministarstva Njegovo se ime nalazinavedeno na nekoliko prijraka zmeđu otaloga i na onom koji s čuva urhivima Miistarstva vanjskih poslova (Mmoire Polone) Isto je i s obapmerka ko se nalaze u Nacionalnoj biblioteci dan je od njih (Rs M791, ex libris nsse de V illoisona, prolžen čistim listovima Na poleđini sezaš ne stranice može pročitati ova bilješka »Rukom pisane zabilješkenač e g grof de ielhorski,a na ovaj ih je primjerak prepisao g Dague deCafontaine, tajnik gro ielhorskoga koji j e sastavio ?riaz vladavine u

oljkoj i bio veliki neprijatelj kraljvske vlasti Isti je zadužio opata de Mablyja eanacquesa Rousseau da pišu o vladavini u Poljskoj. Stoga je ovaj prijerak veoma dragocjen«Zanimljivo, svakom slučaju u onoj mjeri u kojoj se tim svjedoči o vezi

ielhorskoga s ministarstvom jednom se pismu (koje je također prepsan, umjesto predgovora) konederatski iaslanik smjern obraća osobikoja nije pobliž označena, ali se čini da je riječ o nkom Choiseulovuopunomoćeniku, možda Rulhireu, ako ne i o samom Choiseulu mu jeosoba navodno stavila zadaću da »istraži« Etat de Za loe. »Nisamočkivao«, kaže »sva ova istraživanja koja sam bio prisijen poduzeti bilo zatoda bh provjerio, bilo zato da bih potpuno utvrdio prvotni oblik velikoga brojabtnih poglavlja« Nada se da ć autor, za kojega prtpostavl ja da je »stranac« kojmu zahvaljuje na odanosti njegovoj domovini, njegove imedbeomatrati »manje kao kritiku negoli kao sredstva zahvaljujući kojima bi se

Razmatranja o vladavini u Pjskj

��-

novo izdanje ovoga djela moglo učiniti ouzdanijim«. »Primedbe«, koje sukatkada jako dugačke i kojima je djelo do kraja opraćeno, oćenito sutehnike naravi. ielhorski se, međutim, isričava što je svom rodoljubljudopustio da ga odvede malo redaleko i da ga navede na to da doda nekolikoosebnih razmišljanja o pacta conventa i novim zakonima« te zaključuje:

Razaaja o vadavini u jkoj

amijeni većinskim odlučivanjem prokazuje kao korak rema asolutizmu;oštro se odbJaJu otpadčk1 zahtevi za olitičku jednakost . Tko se u svomnajnegativnijem i najnazadnjačkijem vidu, ukazuje ono što se ne bi i moonazvati programom, pa čak ni idealo m konfederata, osim ako se taj idea"nesvede na rodolJu?na rametan koJa se provlače kroz manist i diktiraju



osebnih razmišljanja o pacta conventa i novim zakonima«, te zaključuje:»Kako ta razmišjanja otuno repuštam vašoj oštroumnosti, vi ćete, milo-stivi gspodine, s njima učiniti sve što budete rosudili prikladnim.«

Možemo se zaitati ne odgovara liEtat de Za Poloe, objavljen anonim-

no i obogaćeno rimjedbama i »razmišljanjima« Wielhorskoga, sticto sensudihotomiji koja je ilicirana u voj rečeniciRazmatranja. Kada je sastavljaoRazmatranja Rousseau je u svakom slučaju imao pred očima Pfeelovodsjetnik ili neko otpuno slično djelo edoslijed kojega se on drži glavnim se rtama, pa čak i u pojedinostima nekih oglavlja, podudara s pet knjigaovoga djela »Zemljopisni« uvod; Des trois Ordres du Royaume; Dugouvee-en ublc et des Dites (što odrazumijeva i konderacije Du gouveemen civl Ds revenus e des forces de a Rublique a na to se kao dodataknadovezuju Pacta conventa kralja Stanislava Augusta i »kratka zbirka zakonai uredaba«, donešenih na izvanrednom zasjedanju Sejma 767768.Možemo, štoviše, ustanoviti da se brojke i navodi što ih iznosi ousseau, kadase razlikuju od Pfeffelovih slažu s onima koje u svojim primjedbama daje

iehorski. nalogna se zapažanja mogu naraviti vezi s pvim dijelomMablyjevihaažanja Dvici je glavnih stručnjaka kojima se obratio za savjet Wielhorski, dakle, onudio iste osnovne odatkeNo, postoji još jedan spis što ga je svakako morao prikjučiti ostalima.

Horoszki su mu generali bili stavili u zadaću da pod njihovim nadzorom sastaviMste de a Rubliue cofdćrće de Poloe koji nosi datum d studenog 769 Po dolasku u Pariz kraje siječnja 770, jedan mu je od naj-hitnijih naloga bio da dade načiniti � fancuski prijevod (i to, čini se, uzulhireovu pomoć, te da se ob/ iskanje i rasačavanje tog tekta ( cu vezi s raznim ovim pojedinostim de koje donosi Konoczynski, Kon-

federacja Barska Varšava 9398, sv I, str 579585).Ova je reporuka, barem u pogledu materijalne realizacije, bila ve-

ličanstveno izvršena. Prijevod, u kojem je Choiseul ublažio žestinu ojedinihodlomaka rotiv kralja Poniatowskog, bio je dogovoren već krajem svibnja770 Mnfest je ubrzo tiskan na trošak Kaljevske tiskare i raspačan u velikimkoličinama.

Prijerak koji se čuva u Poljskoj biblioteci u Parizu (br. 9635) nosi broj837. U njemu su sadržani brojni rukom isani ispravci, za koje je poticaj dao,ako ih već nije i naisao, Wielhorskij se lijepi svezak in4°, uvezan u kožu,sastoji od dva dijela Mnfest obuhvaća 4, a 45 dokazanih sisa ispunjavapreostalih 25 stranica Zbog sjajnoga se prikaza još više ističe osrednjost, akoli ne i ispraznost sadržaja. Bitni se dio ograničava na sitničavu i svadlivuolemiku koja je više okrenuta rotiv kralja i njegovih stričeva Czartoryskih

negoli rotiv njihovih ruskih zaštitnika. abrajaju se napadi što su ih oni, odsmrti Augusta I. do ugovora koji je Sejmu 24 veljače 768. nametnuo knezRepnin počinili roti oljskih sloboda s aki se pok šaj da se libe m veo

svede na rodolJu?na rametan koJa se provlače kroz manist i diktirajuza vršnu Ječ Pere ossumus, tnere numuam.

Mblu kao i ousseauu služi na čast što se nisu nikako dali sutati takoosrednm 1Jevma ako očgledm redrasudama Pvi se, unatoč gotovo

ednodušnom rasolozenJ u konfderata, zalaže za napuštanje veta i zanaslednu nonarh1u; drug, čak ako se u ova dva pitanja i slaže s njima, ali zbograzlog kJ nema u šta zaedničko s njhovima, azi da se ne odazove nan1hovu kivnost nJhove polemike Posebno, i to još otvorenije nego MablyprešućuJe _ sveono što Je u nekoj vezi sa škakljivim itanjem o otpadnicima,mada to ptan Je zauzma značajno mjesto, kako uMan�es tako i u rimjed-bama na koJe Je W1elhor koga nadahnulo Pfelovo oglavlje (, 7, str 69 sq.od naslov om Etat ublc de a Rehon Iz obzirnosti, oreza ili iz princip,Rousseau Je pazo da se ne ulete u deološku borbu zaočetu Voltaireovimnapadima protiv »natičnosti konfederata On, narotiv, najveću važnostpdaJ< problemu naconalnoga odgoja, koji ielhorski zanemaruje, te sedruzue1 nadmašue ga! Pyrrhysu de Varilleu i njegovim postavkama

za koJe Je ova nadahnuće našao kod Konarskoga O tome da je RoussauunJegov 1zv _est1telJ bo tek u vrlo slaboj jeri i ivorom nadahnuća svjedočidelo u koJemu će se elhorski potruditi da naknadno izrazi svoja osobna1man a o nameravanoJ reform«. Essai sur le rtablissement de l 'ancienne

forme dugouveement olonais što ga je na ancuskom i na oljskom godine775 obav1 u London (poljski je naslov još eksplicitniji ononmuso tavanju nekadašne vladavine rema temeljnim akonia reublike)odrazava tek sto toliko ogračen koko nestvaran konzervativizam kojinema kave veze, osm formalne, s konstruktivnim konzervativizmom zakoji se zalaže Rousseau.

No, u nedostatku ideja, Wiehorski mu je donio dokumente i mišljenja

koJa Je vec bo ku Medu njima se svojom originalnošću i jasnoćom is-tcalo Ma?lyjevo mišljenje oduše, rasprava pod naslovom Dugouveementet des L01x de la Po oe A Le comte Welorski bit će objavljena u Lon-donu tk 789., čet goe nakon opatove smrti u VII svesku njegovihSabrn dela. No, oba su dijela d kojih se ona sastoj točno datirana prvi dio(str. 204 završen Je u dvorcu Chantme 3. kolovoza 770, a drugi (str. 205284) 9. srpn u dvorcu L1ancourt. Privlačeći ažnju na očevidnu srodnost, već je Vaughan zapazio da se Razmatranja ilicitno ozivaju, i tooćeto zato da b se zau zelo suprotno stajalište, na više odlomaka iz prvogad1Jela, dok se u vez s drugmavl uprotno kretanje, te se čini da ovdje Mablyuzv ća Rousseauu Ova su zaazanJa proverea potvrena zahvaljujućiot1 što ga Je Konoczynsk cf Kodeaa Brsk sv II, str 586)

naravo u Gradsko bbotec1 u ouenu name otkriću originalnog rukopisa(Ms. 564 z zbrke Montbret koJem Je Mably dao naslov Obsevations sur legouveement de Poloe Tj rukopis odgovara pvom dijelu tiskanoga djela

Razmatranja o vladavin u Poljsko

te nudi njegovu orginalnu verziju, u redakiji koa je česo optimističnija, akatkada i zajedljivija i smionija Vrlo se vjerojatno radi o prvom prijepisu učisto onoga tksta što ga je Wielhorski dostavio Rosseauu; Mably je za uzvratimao povlasticu da se u broji meu prve čitatelje Razmtnj za koja je Rous-seaubio tako iperativnzahtijevaotajnost Tkose između Zpžnj

Razmatanja o vladavn u Poljkoj

nročto u središnjem dij _elu din po _ ltičko pro; manje iavnasjećanJa na � ontesqueua 1 \ olt rea, odeke pčno pomiješanih osjećaja štosu se u knzevnoJ repubc1 gaJ1 pema epublici Poljskoj cf St Kot,zeczopolt o/k w lerturze poczne chodu [Republka oljska upot1čkoJteratu Zaada] Krakov 99 No upravo će slijedeći put svoje



seau bio tako iperativn zahtijevao tajnost Tko se između Zpžnj r, a potom i obrnuto razvila rasprava koja će nikada se ne zopačujućiu svau nužno poprimiti oblik idejnog natjeanja.

Po analogij se može pretpostaviti da su z ndiskretne i brbljave revnost

Wielhorskoga prostekle i druga isto tako čudnovata suočavanja ajni je izaslank konfederata svoje traženje savjeta vrlo brzo proširio po cijeloj književnoj republii gdje će mu posebno povoljan prijem prirediti skupna ziokrata, već upozorenih od strane drugih uslužnih ljdi više ili manje vezanihs konfederacjom barem ideološki kao što je to bo Ignae Massalsk, bskupu Wilnu cf vrlo određeno djelo Ambroisea oerta, Mt poloni etiocte frni 94 ) Rousseau izričito spominje (cf str 004, n4) ekonomske »spise« što mu ih je poerio Wielhoski nema nikakve sumnjeda se medu nj ima nalazila i obilna fiziokratska produkija. Osim Baudeauovihmišljenja, iznesenh u Eemedm Rousseau je tako imao prlke pročtatibarem nea odMšljen kojima su Mrabeau Dupont de Nemours Mauriede SaintLeu Quesnay de SantGermain i mnogi drugi neštedimice obaspali

Poljake bili oni konfederati ili ne. U toj se književnost zdvaja neizdataknjižca Meriera de a Rivirea što ju je Konopzynsk pronašao u Naional-nom arhivu pod signaturom K 7 (cf.KonedercjBr sv. II str 606609) L 'Jntrt commun de Polon ou Mmor ur le moyen de pcer

pour toujour le trouble ctues de l Poloe en pe1ctonnnt on gouernement et concilint e vrtble ntrt ec le rtble ntt de utre peuple [Zajednič nteres Poljaka ili zlaganje o sredstvima kojima se moguzauvijek umriti sadašnji nemri u Poljskoj, kroz usavršavanje njezine

vladavine i izmirenje njezinih stinskih interesa s stinskim interesima drugihnaroda]. Analogija je s Rzmtnjim na više mjesta tako očta da smo uskušenju da pretpostavimo kako je upravo Rousseau neizravno poslužio kaozvor nadahnuća jednome od glavnih poklonika »velike znanosti« koji je,

ružno otpravljen iz Rusje i zato da bi kompenzirao pretjeranu gorljivost koju je nekoć pokazvao prema aričnu prosvijećenom despotzmu, u zanosu zaPoljake i republku otišao još i dalje od građanina Ženeve

Zahvaljujuć Wielhorskome Rousseau je, dakle, u svom radu bopovezan, i to ne baš uvijek bez svog znanja, s pravnicima ekonomistima lozoima s kojima su se bili posavjetovali barski konderati. Njegova R

mtrn dobivaju smisao zrazitost tek u usporedbi s ovom veoma obilnomliteraturom Ako se on i zdže visoko iznad nje č in to snagom svog uvjerenjai veličinom svoga genija Njegovo se osobno znanje o Poljskoj, name, svodilona malo toga: sjećanja na Volibre du citoyen Slobodn glas građanina] koji jepoznavao još od svoje učtve polemke s kraljem tanslavom Lotrinškim ne

manje određena sjećanja naHtore de en Sobek

Povjest ana Sobieskog od opata Coyera i njezn opširni uvod koji je pošto ga je aucourtpreuredio pružio osnovn materijal za članak Poljska u Enciklopedj

pot1čkoJ teratu Za ada] Krakov 99 No, upravo će slijedeći put svoje vastte m1s 1 pozvaJuć1 se na načela Dšteno uoor Rousseau razatrai vladavinu u oljskoj i sudbinu te zemlje. Raspolažući obavjestma zdruge ruke, arela!vno srp11ma i određenima on i ovdje kao i inače ostaje

sam seb glavnm zvorom

3 Rousseau ne dovodi u sumnju ni starost ni legitimnost poljskoguređen a U nedostatku velikih poljskih pravnih stručnjaka z 6. stoljeća čijede č se ne poznaJe za to mu jamče povijesn pregledi i prikazi kojimaraspolaze: veća nJh tvrd da se poljsa država od svojih početaka, kojesmJeštau »s armatsko razdoble, otprilike u stoljeću javlja kao izravnademokra1Ja zmeđu plemića« Rulhire će (cf. Hitoire de lncie dePoloe Povijest anarhje u Poljsko] Pariz 80 sv I str sq. ponavljati toopće mest' » PolskoJ dakle kaže on »ne postoji feudalna vladavina većmnogo staJa vladava, vadavina Franaka, Kelta i Gota [..] vladvina kojae prethodla feudalno uređen u Prema nekim je znakovima ča veoma v erojtno da jednodušnost nje bila manje nužna kod drevnih naroda no što je

o uv1Jek bla meu Polc1a ] š je uvijek pravi užitak promatratipoštoanJe prema antičkim občajima duboku i trajnu sklonost prema prvobtnednakost1 meu " m graaa zahvaljujući kojima se [u Poljsko] već vše od tsuću god a odrzava ta vladava prvh Evropljana. Istina je da se ta vladava kasJe 1zopač1la, naročto nakon 6. stoljeća, kako krivnjom nosoa vrhovne vlasti, tako i krivnjom vladara No, temelji su dobri sao ih trebarakrčit poduprjeti Rousseau ne opovrgava »poljsku anarhiju al smatrada upravo oljska, u samoj toj anarhiji, od svih država u Evropi najboljelustra osnovanost nJegovih ideja o općoj volji i društvenom ugovoru.

Barem u početku »repu _blikana« Mably ispovijedao je analogne osje-aJe prema Polacma »Sa svoJom duševnom snagom, pisao je Ms. Montbret,5 45, navedeno u Konopczynski Koederc . sv. II str, 586), Poljacisu daleko bliže dobroj vladavini od pojedinih izrođenih naroda k na Poljskugledaju kao na zgubljenu i bespomoćnu zemlju a sami nemaju nikakveslonosti prema slobodi« Istina je da će se Mablyjevi osjećaji i jezikpromjeniti da će on tu rečenicu, kao i ostale koje su joj analogne ukloniti izkonačne redake, da će ukazvati na državno ustrostvo Poljske kao na

Jedoga krvca za sve njezine nevolje i propovijedati raskd s tradcijonastrane slobode. kav stav zauzima većina blagonaklonih reformatoroljske Duhamel de Prourt, rancuski ocir u službi kneza Marcnaubomirskoga, ozi a Poljake da »odbae stare predrasude koje nazivajuuredbama (kontUCe) 1 da nače nov nacrt u skladu s modernim sustavom uvropi« (f. abre, Stni-Aute Ponitowki et [urope de umre,Paz 952, str 280) Roussauov Je stav potpuno oprečan ovim saetima.

Mably se sto tako u goueement de l oogne Oeure complteIII 5 i l d M i j lj j


»ograničii na to da vam izložim opće poglee« U njegovu se nacrtu općenitohvali neki razboriti relaivizam, ali nas čudi što analogni sav nalazio i kodRousseaua za kojega Vaughan tvrdi a upravo ovdje napušta apstraktniraikalam Duštvenog uo i postupno se okreće prema pozitivnompravu po uzoru na Montesquieua išta nije spornije od te navone evolucije

Razmataa o vadavin u Pojskoj

V iste kn jige, jer u vladi nema je�instvenosi i jer državi nedostaje p- vezanost«. OstaJe č Jcca da an ar1 Ja ko traJe tokom nekoliko stoljeas vjedoč o krepkost1 potčkoga IJela« Nemu Je sueno da propadne: »o jeprirodni i n �izbježni put i na bol je „ ust jenih _ vladavina [ ..] I na jbol je

drzava će sk č k d d h k j k k



pravu po uzoru na Montesquieua. išta nije spornije od te navone evolucijezato šo je Rousseau ouvijek smatrao daDvei oor iDh zakona nisumeđobno oprečni, nego koplementarni Poglavlje VI u trećoj knjizi uš og ugoo podsjeća na o da sk oblik ladai nije sojse

ako mlji i postavlja ovo zlatno pravio: Razlikujmo uvijek opće zakone

od pojedinačnih uzoka što im mogu izmijeniti učinak«. Na početku se Ra-aranja Rousseau brani da nije ni za što drugo mjerodavan osim za oćenitono kako bude ulazio u »pojedinačne uzroke«, izvlačit će z toga zakjučke kojimu se budu činili prikladnima.

5 Ova se tema ponavlja kao stalan motiv u Rousseaovoj prepisci i djelu,od početka VII. knjige Ipiji: »Danas me moje oslabljeno pamćenje iglava čine nesposobnim za bilo kakav rad« Beći se da neće moći ispunitiobećanje dano Korzikancima, pisao je Buttacu 24. žujka 765. »ojaduša iscrpljena od jada nije više u sanju da misli; moje je srce još uvijek isto, alime glava izdaje moja je sposobnost razabiranja mrtva nisam više sposobanda neki predmet pratim s pozornošću.« No, ovdje mu taj umor služi kaoopravdanje U konceptu pisma upućenom Wielhorskom (v. str. 236, var.CLXXII) ispričava će se što je unio »u svoj golemi spis[...] tako maloreda da mu čak nije bilo moguće da pitanja razluči po glavama«. U konačnće se redakciji potruditi da, s pomoću naslova unesenih na rubu, doskoči omnedostatku; no pvi su izavači iskrivili narav Raatr kruom podjelomna poglavlja Tehnika je »razmišljanja« na temelju teksa kod Rousseauazamijenila geometrijske konstrukcije poput onih u ospoe ili

šeno ugoo. »Takav je raspored«, kaže on Wielhorskome, »od sada iznadmojh snaga« A napose nije odgovarao prirodi i predmetu Razmanja

Ova začuđenos pred političkim čudovištem što ga sačinjava poljskadržava predstavlja opće mjeso za svakoga tko se u to doba upušta u pisanje ooljskoj. »Kraljevsko dostojanstvo uz naziv 'republika; zakoni uz fudalnu

anaru izobličene crte rimske republike uz go barbarstvo tako gledastruktura poljske države prema Coyeru i aucourtu No, za Rousseaua, koji jemnogo bolje obaviješten i koji se služi stručnijim jezikom ne radi se ogreškama u strukturi, nego o nedostacima u unkcioniranju.

(VII) U N. stoji z amn umjesto an, koje je precrtan.

(VIII) maona čjek (N)

(I) ual (N.)

(X )ue N To jest kao čovjek koji, poput Rousseaua u Dnom uoo (knj

III, pogl X i XI), sebi postavlja pitanje o »smri političkoga tijela i utvru jeda su načela što ih je postavio očito opovrgnuta u slučaju Poljske čija se anar-hija ne može svesti ni na ohlokraciju ni na oligarhiju Oblik »mješovitevladavine kakva postoji u Poljskoj očevidno je loš kako je rečeno u poglavlju

_usro ena drzava će skonča, _a kas1 e od drugh, ako je nekaka v nepred- viđe dogaa J ne okra ČI pJe vremena.« »Mozak« je poljske (=»ivršnaoć« onemoćao; a JO J JC »srce« ( =»zakonoa vna moć«) ostalo jako i a kostaacja pruža mogućnost za nau.

ousscau je bezbroj puta porekao skoru propast Engleske, usprksnjeznim pobjedama i divljenju koje se, još o Monesquieua, općenito iskazuje njezinoj »ako mudro odjerenoj« vladavini (c Ea u pe e

J ptelle OC, Pliae, t III, str 573. i Con f eso ; knj. O ,iade, t. I, str. 83), kao i propast Rusije (cf Dšei u oo knj. II,svršetak VII pogavlja) Sada svoje pretkazanje proteže na »sve države u v-pi«, u perspektivi one opće revolucije čijim pretečom smatra namjeravanudiobu Poljske

9 Godine 7 činilo se da Rusija ohrabruje radomske konderate kojisu zahteva svrgavan e Stanislava Augusa, opužujući ga kao zatornikapolJsk1h sloboda, a grof je Wielhorski bio član poslanstva upućenog uPetrograd da dobJe rusku podršku Voe Barske konfederacije, od kojih se većna � odinu dana ranije bHa upustila u tu antinacionalnu igru, nisu baš najpova11 kao što su o uč u svomMn e, za odbacivanje ugovora od 24.eljače 768., šo ga je Repnin nametnuo Sejmu da ga raticira kao zalog ruskoga prateljstva!

(XI) rcim (N.)

(II) N.: t ih naeo_ a obožau omonu? Ove su riječi podcrane na rubu Je unesen spravak olokom t h aeem a ubmu ne kne

(III) kome (N)10 Ovo je jedna od mnogobronih Rousseauovih varijacija u vezi s i

rekom koja mu je posebno draga i koju često pripisuje »lozofu obrovoru«,ok je ovaj pak, u svom Vxlibre u yen Pariz, 749, sv. , str. 8 pripisujeezu praom autoru, svom ocu aphalu II. ynskom. »Malo peri-culosam libertatem quam quietum servitium«, rado je ponavljao aj savršeni>Sarmaćan«. Rousseau navodi izreku u latinskom obliku i daje joj istaknuoJesto u ušenm ugoo knj III, pogl. I »O demokaciji«, posebnnaglaš avajući duš _ v nu snagu kojom se građanin mora oboružati prednema neodvovm od dmokratske vladavine No, u Rprai o nekos (cf. OC., t I, str. 8) primjenjuje tu uzrečicu na »barbarina« kojipreposavlja najuzburkaniju slobodu mirnoj podčinjenosti«. U Lees e Zna (O, III, sr. 88) primjenjuje ju na isto toliko slobodan koliko ipreziran način na svoje ženevske sugrađane »Valja odabrati«, kaže lozo

obrotvor »a onima koji ne mogu podnijet i rad ne preostaje drugo nego dapokoj poraže u ropstvu« Nesumnjivo pomalo izavan ovim afrizmom,

Razmatranja o vladaini u Polsko

pokušava lažiti »Djed ?) je kralja Stanislava govorio da neirnu slobodupretpostavlja irno ropstv; no sigurno i više volio ivjeti rplici učiji i se zakonima sjeinjavali slooda i ir«

11 Usporedapotječe iz poznatoga pisa napisana Miraea 26. srpnja

Razmatrana o adavn u Posko

svako s i pogledu odveć tudi ogotovo se vi enevljani držite svogasta[.] Vi nist ni Riljani ni Spartanci niste čak ni Atenjani Ostavite sLih velikih iena koa va nialo ne pristaju Vi ste trgovciortnicigradani(orgeois « (Lere de Za Monae c OC t III str 88) oljska seeokraca pleka seoska Rouss�aovu zaišljaj razlikuje i to



p p j p g p p p j17.: »Evo u sklop mojih starih zaisli vlikoga problea u politici kojisredj s proleo kvadratur kruga u geoetriji i s prolemoneeskh koordinaa u astronoiji pronalaženje oblika vadavine koi zakon

avla iad čoveka, Nije, zapravo dovoljno slaviti svetost zakona: treba

spostaviti njegovo kraljevanje nad srcia i ii sprea »radije sve otrpjetinego oslaiti snag zakon cf OCt. III, str00-1002)12 Ova se zaisao u svoa dva vida prisila i nagrada naširoko razlaže

agent iz Rukopisa Nechtel 787po nasovo O zakonima cf OC III str 49500)

3 Još jedna od onih običajenih poslovica što ih Rosseau rado navodiali ih katkada izvrće C. Rasprava o neednakoti OC. t III, str 8Slooda je poput nvinosti i vrline kojia se ne zna cijena dok se njiaživa a čiji okus nestan odah či se izgue« Ada Mickiewicz koji jenapaet znao pojedine straniceRazmarana započinje prisni tono svogaGopodina 1diu: itvo, ti si ko zdravlje oj odni kraj! I Koliko te cijenitrea to oni tk znaj I Što izguiše tebe poišljajći ožda na jedanepigra AnooeJana Kochanoskoga Tea da zdavlje krene na goreda iso u cijenili ukusali ožda i na Rousseaua

14 Ako Rousseau i »pretjeruje čii to u dobro dršt zato što sevdje kao i rojni drgi odlociaRazmarana iplicitno poziva nadvojic svojih čitlja išljenja Montaignea i Pascaa

XV) U W je ostavljen velik razak a ized dvije vodoravne crte jenapisan Duh negdašnih uanova. U N je Rousseau te reči prepisao narubsitniji i izblijedjeli rukopiso Ista upta vrijedi i za s lijedeći naslov:Pijena.

XV) dkie vre bića N.)

XVI) U N je pridjev novoveke Rossea tinto doao iznad rekaII)Sp zajenjuje gomilu što je Rossea u N precrtao(X)pomena vriednu N)XIX) Roussea je u N najprije io napisao fk i kada uanovena

naca(? recrtao je pridjev i iznad retka dodao: ielo nacie.5 U ovo se naslovu koji se poziva na Duh zakona riječ »stanova«

očevidno ora shvatii u svo najže sisl ono šo joj ga daje Montesquie kada u svoji Razaranima izjavljje da je »Ri io spašensnago svoje ustanove«. U ovo prologu Rosseau ne okoliša već seudljje u razišljanjeudći da je oljskaprea njeujedna od rijetkih

odernih nacija koje dopušta ju i prizivaj analogij s antiko osve sprotno izrugivao se autoru Lere de la ampage što prijere traži staroeRi St i di i j lji j t d i iš lj d d

eokraca pleka seoska Rouss�aovu zaišljaj razlikuje i to svoju kostod gradanske deokracije Zenevi

16 Cijelo će poglavlje prea zaisli iz ove prve rečeniceiti napisan duh i tonu fragenta i Spara Rukopis Neuchtel 7840 C OCt III

str. 554 Ovakav spatanski i riski nastroeni Roussea it će posenopo vol Andru Cheru sv gorlv poornicia povratka antici Ova iena troice »zakonodavaca«jer i Mojsija satra takviRos

seau često stavlja jedno uz drugo posen agentu iz Rukopisa Neuchtel 784 f' 2c O t III str 500 Sto ćeš ti ed naa HerejčeZašo s ostao sa svoa Varaš se dolazi ed svoj sa svojia saSa s živio na zelji ikurgSlon i Nua oja s raća Dolazi da sepriruži svojoj obitelji«

8U ragentu O Židovima Rkopis Nechtel 784 9cf OCtIIIstr 499Rossea se divio »čudno i zaista jedinstveno prizoru št gapuža_ židovsko redenje ] Solonovi su Nuini ikurgovi zakoni rtviMev zakodaleko drevniji još vijek žive« Ovdje pakkatkada riječ poriječ ponavlja vlastto izlaganje, dajći u više snage više poleta a zahvaljjući slikovito izrazui više izrazitosti

XX) Riječia: koe u ga drale odvoenim od ueda zaijenena je uN to Rousseaovo ruko prvoitna verzija koe u omeale veu gim narodima a ne: veze kako pogrešno čita ) U W su riječia od ueda zaijenjene rieči od dh nada koje je Rosseau precrtao

XXI) Riječi poioeio ga da ako kažemo olovko s na rubu dodaneu N U D čitao alno ga zapošavaući jesto alno ga neim za

poavaući XII) N: ire u ubai u vlaiom domu z vekovine Ornuti

redoslijed edu terinia olovko je naznačio pregledavačXIII) W pokazuje povratak na prvoitni tekst što ga je Roussea N

io precrtao da i ga najprije zaijenio riječia bio zakonom a zati: dao zakone.

XXIV) N Perzk alevo; D : Peik Kaevvo V) per- zko alevo.

XXV)Spara e bila ek žariše N)raerai diiper N)XXVII)nihovo ednoavnoi N )XXVIII) N nekih nekorinih i prazoveih obreda. Nekonih je

podcrtana bezriednih olovko ispisan na rubu Analogija izedu poljskog i židovskog naroda jedna je od kljčnih

l ij R i Nj će pre eti i ši iti lj ki ij i

Razmatranja o vladavin u Polsko

napose u Mickiewiczevimigama poljsko nada poljsko hodočašća, aiuvijek uz nijansu nekog predbacivnja što ga katoičanstvo vezuje uz židovskinarod. Rousseau stvari ne sagdava u reigiznoj već striktno pitičkojperspektivi Pojaci će vjerojatno biti podjarmjeni, ai za raziku od Zidovaneće iti raspršeni i njihova će im rodna gruda pomoći u očuvanju prirodne

Razatana o vladavn u Polko

reigi je i sino pripomoći u očuvanju pojske individuanosti sučene s Prusimai uima

Rousseau tako naziva skupjače poreza prema kojima je oduvijekoećao odbojnost o čemu gvori i poznata anegdota iz spovijesi (knj ro.c., Pide sv I str 63-64) Ni po kojoj cijeni govorio je uNac za



p j g p j pindividuanosti.

20 Od Machiaveija Discorsi I XI ovo je io opće mjesto št su ga po vjesničari jedan od drugoga preuzimai Montesq uieu se čuva od posenog isticanja ovoga ika kji smatra mitskim u kratkoj opasci njegovu dugom imirojubivom« krajevanju Zadovoljava se općenitom tvrdnjm o tome kakokada se rađaju društva vode repuika stvaraju ustanovu a zatim ustanovastvara vode repubika« Rousseau će ovu rečenicu ne primjenjujući je ni nakoga poimence osim na Likurga navesti u pogavju O zakonodavcu«šeni uov; OC t III str 38) Isto tako oprezno Numino je ime upogavju »O rimskim komicijama« spominje tek u bi ješci u kojoj Rousseaunjegovo postojanje proatra kao egendao i čisto aegorijsko No ovdje višenije posrijedi kritičnost nego oduševjenje pa Numa u Rousseauovoj maštiponovo zadoiva uogu koju mu je pripisivao Machiavei

(XXX) U N je oovkom dodano u svoji atovanjia što u W nenaazimo

(XXX)snjihovo (N)(XXXI) N precizira vidi posljednje palje eno uovora. D kaže u iješci u dnu stranice: di sršeak Drušeno uovora.

(XXXII)koje su rađane stalno držale na okuu (N)(XXII) Sano je Rousseau tintom dodao u N(X)uz odobravanje nada (N)(XXXV) Rasaljujući zamjenuje zarijavajui koje je u N precrtanXXXVI)s ojenošu (N)(XXVII) u crkvaa (N)(XXVIII) Riječi koi niči ne podsjeća na doovinu oovkom su na

rubu dodane u N; vjeroatno prema D misi da tre pustiti riječi e je oovo irće u po koje se naaze u S baš kao i u W

(XXXX) dob zavoreni oovkom je dodan u N gdje je Rousseaubio najprije napisao dvornaa a ledanje I ledaišia i precrtao ove dvijeposjednje riječi

XL)nedolini (N.)1 Kao da mu je to nepriično Rousseau ne spominje izričito ime pogavja

O građanskoj reigiji« gdje ukazu je na nespojivost nacionanog duha s rimokatoičkimkršćanstvom« Ne treba zaoraviti da su oni koji k njemu doaze posaet veoma vezani uz katoianstvo a da ga obziri prema tamošnjimpriikama« napose obavezuju na to da iznijansira voju misao. Prekomjerno

nagašen u Pojskoj kao i svugdje kao državna reigija katoičanstvo će kadajednom nestane pojske države ondje nužno poprimiti vrijednost nacionane

o.c., ) p j j j g jK ziu ne treba nam poreznika u državi« (c u ovom izdanju str 38

Kršćanska je propvijed pstaa predstavom« izjavjivao je La Bruyre na početku pogavja O propovjedaonici« a prema riječima SbastienaMercera otmjen je svijet večernicu nazivao operom odrpanaca«

(XI) dananjih je u N na rubu dodan oovkom Ovo je ista ona topina kojom zrači Piso d 'laberu što ga je Rous

seau napisao u edenoj montmorencijskoj kui ez druge vatre reći će do vatre vastitg srca« Rousseau kao da se priprema za sv pojski proekt postepeno ponovo naazeći u sei poet svojih veikih djea

5 Posovčnu pjsku srčaost« svi su jednodušno savii od Votaireapreko Coera pa do Ruhirea Sto se pak tiče opremanja uporišta i ponovog naoružavanja vrđav posebno one u Kamieniecu u Podoiji to je biopitanje u vezi s kojim su se pozitivni reformatori kao Stanisav Poniatowskikajev otac sukojavai s konzervativnim rodojubima medu kojima su konederati naazii svoje pristaše prvi su u utvrdama vidjei gnjezdadespotstva« i sve svoje povjerenje pokanjai pojskoj konjici Z pojedinostio vojnim pitanjima najnovije i najpouzdanije djeo jest knjiga EmmanueaRstworowskog Spwa wojs na le syuai polizcznej przed SeeCz eroleni [Vojno pitanje i njegova poitička pozadina prije čeveroodišnjeg Sejma ] Varšava 97

2 Coer je tu sabu nasejenost preuveičavao ograničavajući stanovništvo Pojske na nekih 6 miijuna stanovnika (cf Hisoire de Sobies Pariz76 sv I str 8) BschingMzin fr die neue Hisorie und Geie8 sv V str 8 i iiam Coxe zapast će nakon njega u suprotnopreuveičavanje tvrdeći da godine 76 Pojska nije brojaa manje od 4miijuna stanovnika Prema proračunima modernih poesničara stvarnost je

negdje između te vije brojke mao više od miijuna stanovnika na 73 km2 što je mao u usporedbi s gustoćom nasejensti u Francuskoj onogadoba ai nipošto onako katastrono kako to tvrdi Rousseau Kada s posrijedi opći podaci o stanju u Pojskoj on je skon tome da se pvede za priično visokoparnim pesimizmom Coera i Jaucourta

2 Konfderacija koja je okupia nekoiko desetaka pemića pod vodstvomosepha Puaskog i njegovih sinova bia je ustanovjena 9 vejače 768u Baru tri dana pošto je Repnin nametnuo ratikaciju svog ugovora Sejmu ukojem je prethodno dao uhapsiti i ukoniti najhrarije protivnike I druga su vojvodstva krenua za Podoijom Lubin (3 travnja 768) Bracaw (svibnja) itd t se konderacijaneprestano širia tokom 768 i 769 godineunatoč pvim uspjesima što su ih protiv pobunjenika odnijei ruski vojskovođe

kojima je miom ii siom u pomoć priskočia maena krajevska vojska podzapovjedništvom hetmana Xaviera Branickog


(XI) poleći je napisano iznad retka umjesto opustšiti (') kako jRousseau u N najprije napisao

(XL) u svom narodu nalazi se uW i u S., kao i u N. se drži D ipogrešno ispravlja u svojoj zelji.

L P i k d j t d k ko stoji

Razmaana o vaavii u okoj

LVII) sklonoti nedostaje u N i dodan je na rubu olovkom.) [sa opaska i zaunutai.IX) N i ne ir gotovo. Izmjena je redoslijeda označena olovko.

L) N r?1oljube sve w·Zine koje su o njega neovive poie na



(XLI V) U je, prema D. P, tisk ano: dvor , um jesto na dvoi k ako stoji

uNiW(XLV)IzmeđuNijemaca iŠpanjolaca u N. je na rubu umetnuto Taijana

(XI) sličnim (N)8 Taj je Spartanac Brasida, kako ga prikazuj Plutarh a Rousseau je naove njegove riječi već bio podsjetio u Raspravi o nejenaksti (cf OC., t III,str ): »Upoznao sam užitke tvoj zemlje«, rekao je Brasida jednomsatrapu koji je uspoređivao život Sparte i Persepolisa,»ali ti ne možeš upoznatizadovoljstva moje.«

9 Sve veće izjednačavanje vladanja i običaja u Evropi koja će se kasnijenazivati »rancuskom Evropom« mogao je Rousseau protumačiti samo kao

jedan od simptoma onoga zla na koje je bio ukazao u svojoj proj Rasvi URasavi o nejenakosti c O.C., t. III, str. 7) on nedvojbeno slavi»nekoliko širokih kozmopolitskih duša koje su prekorači zamišljene granice

što su odvajae narode i koje su, po primjeru Vrhovnog bića koje ih je stvorilo,svojom dobrohotnošću obgrlie čitav ljdski rod«. No, odustao je od togzanesenog humanitarizma koji nosi biljeg njegoa bivšeg prijatelja i ivoranadahnuća,Diderota. Le cosmopolite ou le cite u mone (ondon, 753)sablažnjivoga Fougereta de Monbrona iznio je na zao glas ovu riječ »koz-mopolitski, upravo u času kada su je flozofi bili uskrsnui da bi od nje načinilisvoju tiketu.

O zemlji malo marm e će stan mi bit,prav murac sam je kozmopoli

stavio je u usta DortidiusuDiderotu Palissot u svojoj koediji Filozof.»Čuvajte se« piše, odazivajući se na te riječi, eanacques na početkuEmilea»onih kozmopolita koji u svojim knjigama traže dužnosti što ih se nećeudostojiti da ispune u svojoj okolini Neki lozo ljubi tare da ne bi moraoljubiti svoje susjede.« OC., Pliade,sv IYstr 24. Od togtrenutkaRousseautočno zna da je izbor što ga sam postavlja: »treba odabrati između toga dastvorio čovjeka ili građanina« posve idealan, jer je onaj koji za sebe tvrdi da

je »prijatelj ljudskoga roda praktično varalica ako nije bio obrazovan u školirodoljublja. Zbog toga je u jednoj bilješci u ovoj Heloi i izjavio o Englezima:»nalazim divnim to što su oni samo nglezi zato što im nije potrebno da buduljudi« II dio, pismo IX, c. O.C Pliad,sv. II, str. 26) U tom je trenutku jošdijeliopredrasude što ih je o Englezima i njihovoj epokolebljivoj originalnostiširio Bat Muralt. No, izvlastitoga je engleskog iskustvaRousseau ste kao gorkouvjerenje da su i Englezi, nažalost, »vropljani« kao i ostali. Do Poljaka stojida očuvaju i potvrde, nasuprot lažljivom kozmopolitizmu kojemu bi ih neki

žljeli žrtvovati, nacionalnu individualnost koja u njihovu slučaju nije praznariječ.

L) N r ?1oljube sve w Zine_koje su o njega neovive poie na tup sto ga on mo at Ist tekst u S D. , kao iuW

(LI) napstiti (N.

ovoj su r _ečenici frmulirana načela, a u »poglavlju« razrađena prijena onoga što bsmo mog navati »osjećajnim moralom« shvaćenim s obzom na grđanina. »Obrazovati građane« kaže se u članku Političkakonomij a c. u ovom izdanju, str 32), nije posao za jedan dan; a da bismo odnjih stvor _ude, treba h poučavati kao djecu«Rousseau će,dakle, posebnomJesto namJet1 odgoJu? pa se upravo tu očituju sigurnost njegove intuicije ipl metos! n Jegova &eJa No, od �oj se proteže na cijeli život građanina, a taj Je zvot nuzno naJpJe čuvstve z1vot U svojim razmišljanjima o Raomtanu c. O.C., tom II, str. 5),Rousseau inzisira na važnosti onoga što onnazva »Ja nom osetJvošću«, er mu se ništa n čini apsurdnijim od trdnjeda Je »pot1čko teo bez strast da nema drugog državnog razloga do samogama« »Gospodo, obraćao se ziokratima preko Mirabeaua, »gospodo,dopustte m da vam

to kaže, previše snage pridajete svojim proračunima, a

nedovolJn sklonostma ludskoga srca i djelovanju strasti«. (Mirabeau, 26.sp n 767., cf. Vaughan, sv. II, st 60 i C. , sv. X VII, str.57) Meutim,nece se bezuvetno govo o »potčkom romantizmu« zato što »djelovanjesrast« mora b1t1 savršno uređeno i usmjereno.

»Sadanji trenutak« u kojem su se Poljaci nedavno »iskazali audira,

č1 se, na događaj koji je točnije određen i svježiji od prve proklamacijebarskh konederata. Nakon počtnih neuspjeha, Casimiru Pulaskome,naJ većem Junaku medu konfederatima pošao je za rukom podvig da 0. rujna770. zauzme vrđavu Czenstochowu. Novost je o tome naširoko odjeknula iRousseau joj se »iz dna duše obradovao«. Smjesta je čestitao ielhorskome upismu koje se sačuvalo u lvovskom Ossolineumu danas u roclavu) i koje je

bavo Ol ewcz Annales

'

sv. VII, str. 77 »Hrabrih li Poljaka«,ko Je, »kJ se umu bot1 pobeđvati, ne zapadajući u očaj, za slobodu idomovinu Postat ćete primjerom vropi i jednoga se daa nadam da ćete bitinezina slava« Pis mo pokazuje da Rousseau čita Gazee i da pomn pratibvanJa u PolJskoJ. U času kada počJe s psanem Razmaranja, ta zbvanjapružaju mnogo nade, budući da početkom 77. ruski general Drewit nećespjti izbaciti Pulaskoga iz Czenstochowe. »Oslobođenje je te tvrđave bilopavo čudo u očima naroda.. Nikada se konderacija nije pokazala opas-nJom nego te zime 770 i 77. godine«, bilježi Rulhire stoire el'anachie e Poloe, sv.r str 33

I ovdje se možemo upustiti u točnije određivanje. Krakovs biskupSoltyk i još četvorica poslanika, koje je Repnin oteo usred zasjedanja Sejma

kaem studenoga 770.,smatra su mučncma za nacionalnu stvar. U vezis pojedinostima o tim događajima i s verzijom koju je o njima davala

Razmatranja o vladavini u Poskoj

Choiseulova popaganda, cf. Rulhir Histoi de l 'ana/ri d Polo, sv ,str 466 sq

(LI) Riječima d nkč ije sreće u N. su zamijenjene riječi d nkč ijih želja štoih je Rousseau precrtao

azmatrana o vadavn u Poskoj

vlaa vina zakoni [i običaji) kakvi su vladali medu barbarima« kaže on u iso l'anachi d Polo, sv , str 5

(o ko s sa naoda povod za očima (N( nko pojnj (N



(oponašanju (N

(IV)zamislii (N(LV U N stoji još: ni min, a rečenica s� kao u i W nastavlja n _ii

an čovjk na javnoj užnosi nikaa n nos. bezrazložn 1spravla nikda n nos

33 Ne zna se na koje »izlaganje« Rousseau ovdje aluira no ovo prijeukazuje na nemarnost njegva zestitelja nego na mankavost negovaizveštavanja jer su o »obič\ima Poljaka« i o njiovoj slikovitosti oya$ufnais po poroviteljstvom opata Delaportea I sv ostali neprekidnogovorili C Fabre Stanisla-Aust Poniatowsk str 2 sq

·3 U Poljskoj se voila kao i u mnogim rugim zemljama, oštra književna

kampanja protiv »galomanije« kojoj su francuski upravitelji! poput pukovnaLouis-Antoinea Caracciolija kojemu se Grimm čsto zrugue u svOJOKospondnciji zdušno pridonosili

35 no što je mislio o Petru Velikom, kojega je Voltaire toliko hvalio i onjegovu »geniju oponašanja« Rousseau je rekao u Duštvnom ugovo, knj pogl V

36 Upravo to želi ili prelaže Louis-Antoine Caraccioli Lts un ill mot (knegnji Sanguszko Parz, 770, psmo X X, str 5 sq »Njemačka odjeća« kako se govorilo u Poljskoj tek se nakon 750 počelaopćenito prihvaća na uštrb nacionalne nošnje Većina putnika žali zbog nestanka te nošnje koju illiam Coxe ·av into Poland Lonon 784 sv str 6, rži »neobično otmjenom« No upravo će zbog dmoljublja i oslanjajući se na Rousseaua mlai »rooljubi« u velikom ejmu kao an Potocki,ponovo prihvatiti kapu opšivenu krznom i »kontuš

( bje rečenice kojima završava ovaj olomak u N započinjuriječimahoću a s, umjesto ba a Rousseau ih je oao sa strane37 Pi koji je napisao a je domovina svugje gdje je čovjeku obro jest

vjerujem Euripi u Fonu, bilježi Voltaire u drugom ojeljku članka»omovina« u Qusions sulEncyclodi No ougeret de Monbron uzmaod Cicerona, Tcuana isputatons , izreku »Patria est ubicumqueest bene« a bi ga uptrijebio kao moto svom smopoli

Rousseau za Poljsku kao konjaničku zemlju prilagodu je ono što je nakraju Pima lambu govorio o priredama koje su pogodne i nužne _zarepubliku Mnogo putnika upozorava na sklons Polaka prema konskimtrkama i konjaničkim natjecanjima ali ne spominju »borilišta« na koja aludira

Rousseau n Pljsku vii onako kako ju je oslikao ulhire kao naciju u ok viru koje su s »o pamtivijeka pa do uljuđenosti našega oba oržali sloboa,

( p j j ( (L X va se rečenica u N osjetno razlikuje Zabni su aljvi bili

nak ni zlatom dagim kamnjm, ali su bili okovani: to vam dob shan askoš

(LXNo ist oč

Riječcilja

olovkom je ispisana na rubu (X

N : koja u Poskoj vlmož azdvaja Riječi u Poskoj dodao jeousseau iznad retka

39 reruke iz mila gdje je mnogo prostora posvećeno »tjelesnom vježbanju« udružene s preporukama i sma dlambu nameću Rousseau ove savjete Rousseau predlaže da se u Poljsoj općenito uvede institucija siusomis magisstrata kojima je u Zenevi bila dužnost dapresjedaju staleški skupovima, pa čak i svetkovinama »T je ustanova

veoma ijepa govorio je i čini jednu od onih velikih veza koje narod združujus njegovim poglavarima « C L M damb, iz uchs PariŽeneva 948, str 7

40 Rousseau u jednostavnoj i snažnoj ormulaciji sažima ono što o tomegovori Pascal u agmentima Opinions du pupl sains

1 Littr navoi ovaj Rousseauov primjer za ilustraciju upotrebe ovogatermina u prenesenom značenju jer se ta riječ u ono oba upotrebljavalasjučivo u umjetničkoj kritici

(XN sam čitao (N(LXSula (N(LXV U N je riječju pilačiti zamijenjena riječ izačiti koja je

prethono precrtana(LXV Prethonu misao od riječi a noobavanj dodao je Rousseau

a rubu u N bljeđom tintom i sitnijim rukopisom

42Pa čak i nemogućim, zato što je Rousseau uRasv o pou jd naksi utvrdio da su ta dva termina međusobno povezana osim ako se nezalažemo za socijalnu revoluciju ku je pri tadašnjem stanju u Poljskojsmatrao katastrom No, »znači da vrlo slabo poznajemo ljue ako erujemo a se oni pošto su već jenom dopustili a ih raskoš zavede te raskošiikada mogu odreći; stotinu bi se puta raije odrekli onoga najnužnijeg i više bi voljli umrijeti od glai nego o stia« Zbog tga se u članku Poitičknomija i predlažu »visoke pristojbe« na sve raskošne predmete (cf upastr 4 7 Ali Rousseau ne vjeje u djelovanje nameta, baš kao ni u jelovanjeprisile te se raije okreće jelovanju na navike U svom seNac za Koi,svoeći na minimum načelne mogućnosti koje se pružaju raskoši pomirio stime da ustanovi zakone ptiv raskoši ali po uvjetom da »buu manje kruti

za niže slojeve « Postupite, govorio je »tako da se ljui mogu dičiti time što sujenostavni a a bogataš n naako mu novac može biti na čast« U slučaju

Razmatranja o vladavii u Pojsko

Poljaka, oussau pomišlja na to da radiciju raskoš upotrijebi a nacionalnuobnovu

» čudesna ustanova patrona klijena bila j remekdjelo liike ičovječnosi«, napisao je Roussau u poglavlju O rimskim komicijaa (O C omII str 4) Samo je im imao čast da svijetu dade taj lijepi pri

Razmaaa o vaavini oko

!soi univsl dio, pogl. V kaž da j »Rimljani novu sušnu čnlalav prea vastitoj slobod vlastitoj domovni«. dlistička ousseauovadnicij povzuje jnu od ovh dnicija s drugom slaže se s term-noogjom koja j radicionalno prhvaćna u oljskoj, još o vremenazakonoznanaca z stoljća, posbno »najanarhističnijeg« mu nima'



O C, omII, str. 4) »Samo je im imao čast da svijetu dade taj lijepi pri-mjer koji nikada nije bo zloupotrjbljen, a kojga se ipak niko poslije nijedržao«. No dovoljno je čtai poljske kroničare iz . i 8. stoljeća Paseka liitowicza, odnosno pisce memoara popu StanislasaAugusta, pa da uočimo

kako je ovako shvaćna klijntela jedna od bitnih cta oligarhijskplemićkerepublke i, prema riječima mnogih jedno od njzinih ranjivih mjesta. CtanislasAuguste, Memoirs, sv. I, sr 52

U Poljskoj su, a još više u Litvi, susreti i izazov ove vrste bili svakodnena pojava mu stoinama hvalisavaca što su h kao pratnju za sobom volipoglavar velikaških obelji. C . Fabre, Stanislas-Auust Poniatowski II, 4:Ls moyns d pavni str. 08 sq

Satiričari i krončari saskoga doba često opužuju žene, nazivajući ihapatridima kao najodgovoije za napuštanje naionane nošnje napre-dovanje galomanije. Mora da je ielhorski to peni Rousseauu.

6 Umjeso da raskoš suzbjamo zakonima protiv nje, bolje u je

preduhtriti upravljanjem koje će je onemogućiti[...] Neću m držati prodke,neću im zapovijdati da imaju vrline, ali ću ih dovesti u takav položaj da ćemati vrln i n poznajući u rječ.« Nact za Koi (cf u ovom izdanju, sr49).

(LX) N: žlj viš daž .. no što ih gas.(LXVII) N.: ljubav pma slobodi to jst pma domovini i zakonima.U

W je tekst na rubu ispisan olovkom. U S. pše ljubav pma domovini to jst pma akonima slobod.

(XVII)Rus je u N na rubu dodano olovkom(LXX) U N. samo stoji ć j potpuno iobažn za ostvo. li s

dadst odina . ksj u W na rubu ispisan olovkom(LXX)koju od stani svćnii (N.) Autor Emila i o. Konarski, koji se prihvatio obnove poljske republike

počevši od reform školstva slažu se u potvrdi načela što ga je postavio Montesquieu,Duh zkona knj pogl. dajući mu punu važnost pravo je urepublkanskoj vladavini najpotrebnija sva moć odgoja.« Kalj tanislav- August, knez Adam Czaoyski i, možemo to pretpostaviti glavn članovKomisje za obrazovanje rano su se upoznli s Razmatanjima; poljski će seakademci« publcsti rado na njh pozivati čm budu objavljena Za svprobleme i reforme u vezi s općim obrazovanjem u Poljskoj u vrjeme ani-slavaAugusta, upućujmo na temeljno djlo Ambroisea oberta, La Com

mission d 'ducati National n Polon (773794), Dijon, 94. Montsquieu, Zo it denira »političku vrlnu«, oslonac republika,

lj b lj i i d B Di

zakono j , p j j g nimandra ryczModrzewskog.

· '

1 »dino učenj koje priliči dobru narodu jet proučavanje vlastithzaona« (O akoima Rukopis, Nuchtel, c O.C., tom m, st 49) Pro-

gam što ga hva Roussau podudar se s onim šo ga je u djelo proveo oonarski u som Collegium Nobilium i s programom Vršavsk kadetskškole proektu ćeGađ �nsko odoja koji je o Poplawski podnio Komisijzanarodno obrazovane, aršava, 775 povijes biti stavljna u drugi plan, aliu tvrdnu da se »upravo proučavanjem državnog prava srca najviše raspaljujuluavlu prema domov. 1 da se u epublici oljskoj »omladina već u školimra pripremai za obavljanje zakonodavne vlasi Cf ber, La Cois

sdduation str. 337 Teks u N koji spominje stan svćnik točno je aludirao na tatince i

pa_rse koj su u oljko na veko nezadovoljsvo konze1ativnih krugova,1ra oko 740 nov nač odgoJa No razdvajajući ova dva trmina, Rousau se odazva na kampanju koja je pobudila veliku pozornost a pokrenuta

e nakon 745 u Poljskoj protv stranih naročito rancuskih odgajateljaou1stoe � aracc1o, premda pripada njihovu cehu, predlaže da se svi oni1anau 1z oske da s ostane pri zavodskom odgoju koji osiguravaju ezut1 C. La Po tll q1ll a et tll qu l st t/ qul sVaršava, 774, . do str 8 i 5.

_Vrlo kratko i nekako prezirno p rema svemu što se tiče odgoja Mablyapro v obaspa hvalom kozmopoltsk program. »Vrjem je«, kaže on, »daozoa napkon prodre u Poljsku i s vaših sveučilišta istjera bjedne studijeko SU opaJ d nznanJa« Ako pstae na to da dade prostora poljskomdrzavnom pravu �11 to u vez s proučavanjem prirodnog prava poltčkogapraa Evrop. o se tče pravla što ga je postavio ousseau i koje će om1s1

a za obrazovanJ ustanovljna u Poljskoj nkon 74 vrlo neposred

no proves u dlo ono e postavljno u članku Potička onoija: avni jedgoJ prema pravilma što h propisuje vlada i pod upravom magistrata što ihpoavlja suvern dakl jedna od tmeljnih maksima narodne ili legitimneladavine« (cf supa sr 33)

(LXI oaju uvjk biti samo stanj kun ro z k o je ć e se on jo š vi espti (N.)

(LXXI)obat vli pozoost (N.)(LXXI) iječ po ustavu dža u N j Roussau dodao izmeu rdaka.(LXXIV) koju ak siomai (N)(XXV)pa ak i pd dom likaa (N)

članku olitik konom a sup str. 34), Rousseau je džnostag st t d d d ih d b d na čel t d j k j j

Razmatrana o vladavini u Pojsko

najvažniji posao države« povjerio umirovljenim visokim funkcionerima. Sadazamišlja da će školski starješine kasnie nastaviti karijeru na visokim državnimdužnostia Nijedno od ovih rješnja, naravno, neće u Poljskoj biti prvedenou do, ai uoči veikoga zasedana Sema, »akadmi«, svjesni svoega dostojanstva, zahtivati da s državne službe ubudue podjeljuju samo na os

Razmaana o vladavini u Polsko

7 Prikadan, koliko i načelan ustupak obojicu j sinova gro ieoskoga dakako, odgajao odgajatlj.

58 U nedostatku tak ve institucije ko jo se divi Rousseau, K onarski us vo im Or dination s okriva da su u Z avodu za plemića postoale sličn igre i običji. Učenici su se uvježbavai u predstavjanju svih upravnih i državnih



j , p j j jnovu veučiišnoga naslova i da služba u nastavničko zvanu omogućavadodel pmstva.

53 »Nitko ne smije po staežu biti magistrat ni po staležu vonik. Svi

morau biti spremni na to da bez razlike obavau službe koe im domovinanametne. Na otoku ne smije biti drugoga stalnog položaja do položaagraania, a samo on mora obuhvaćati sve ostale Nac za Koi. C. supa, str 147

54 Wielhorski e vjeroatno bio obavijestio Rousseaua o ljutnji koj jmeu šljahtom pobudilo osnivanje »voda za pleiće« o Konarskog u koisu se odista primali samo sinovi velikaških obitelji U jednom e Ltr surl'educaion Varšava 177, Pyrrhys de Varille silno hvalio »ravnatee t Akademi što su od nje stvorii pripremnu školu za visoku upravu; ai sudrugi bili ozojedeni zbog uvrede nanijete jednakosti šljahte i tražii zatvaranje»tih pomodnih internata. J l uopć nužno podsjetiti na to da odgo u

zavodima, koi se iz anuske perspektive u Emilu prosuuje tako pogubnim, u »repubikanskoj« državi posaje ne samo ogućim, nego i nužnim?

55 su potpor postojale i u Poljkoj u vidu zakada što su ih ustanvile velikaške obiteji. Nekoliko ih je u Zavodu za plemiće utemejila obitelj Taro,a mnogi su učenici Kadetske škole kou e osnovao tanisav-August, kao Ksiuszko, bii uživaoi potpore o, Wiehorski je doro pazio da Rousseaua neobaeštava o tim pojedinostima.

(LXXVI) budalasih (.)

(XVII) Dje tiskan pojdinačnom za št pogrešno pretpostavljada je preuzeto iz

(XIII) N: i vrovni sa1šin Zavoda, što pogrešno čita kaoavodski pdstojnii sarjšin.

(XXIX) . da ć časnim udima; S. da svim rodoljubima časnimljudima.

(XXX) U . e Rousseau precrtao prvotn savjici i zamijenio ga snačlnici kantona.

(XXXI) govoici, sudski službnici ()

56 U Rousseauovo vrijeme nije bilo ničega čuvenijeg niti se ičemu više izrugivao negoi propisu izneseno u drugoj knjii I:mila Prvi odgoj moraimati odričan vid. On se ne sastoji u poučavanu vrlini i istini , vć u očuvanjusrc od poroka i duha od zablude< Nova se Rousseauova originalnost sastiu pokazivanju pogodnosti što ih s ti u vezi pruža »dobro opće školovanje[d i bli ]

obič ji. U enici su se uv ježbavai u predsta v jan ju s vih upra vnih i drža vnih lčnost podrazumievajući pod tim i kraja i primasa, a u vezi s time su i se da val i v ježbe.

(XXXII) U je Rousseau precrtao rieč kovodii i zamienio je

riječj avnati(XXXII) priznat ću (N)(XV)Ljutim (N)(XXV) sve zamisli (N.)(XV U cijelom se ovom prethodnom paragrafu, što ga je Rous

seaudodao na rubu u N, naaze brona precrtavanja.XXXVII) Riječuostalom ne nalazi se u .(XXXVI) zaista je u N. olovkom ispisan na rubu(XXXIX) čojku samo ivanjsko (N)(XC) vladanj je u N _na rubu dodan olovkom.

(XCI) Ovako se rčenia može pročitati u o, u iskošenom Rousseauovu rukopisu ništa nie lakše nego pobrkai ( i ono c Odatle poukabog flo a propovijda i ubija. ako i stoji u S., kao i u dodatku oovkom ispisanom na rubu u ., te su se toga držali D i sva izdanja. U N. senajprije mogo jednostavno pročitati ravi t u njima onaj asac ko jošij islapio bog ioačnih mudh pavila i orcanih usanova.

59 Stvaranje Komisie za narodno obrazovanje, koju e pokrenuo kralj, apredsjedavao jo njegov brat Mihail Poniatowski, te u kojoj j sjedio nekoikonajviših državnih ličnosi kao i način na koji je ona shvatia svoju ulogu, u potpnosti su izmeu 774 i 1792. ostvarili ovu Roussauovu žeju.

(XCII) Riječi on koji j budu uinili odali srnom i slobodnom

dodane su olovkom na rubu u .(XCIII) onavljajui (N)(XCIV) koj vas sablažnjuju ()(XCV) Ova e rečenia olovkom dodana u (XCV) Ovaj se nasov naazi u u zaglavlju 22. Na rubu u . može se

pročitati prertani naslov Dava j prvlika Lijk za to, Rousseauovomukom zamijenen riječima Glavni por lijk koji vaa poražii. Riječ kor-nii, ispisana olovkom, stavljena je umjesto glavni.

(XCVII) N od prvoga koraka.

(XCVIII) U . stoji samo koji uništavaju

(XCIX) I u , kao i u ., stoji uzajamno s pmarau. Ali se u S. i u svimzdanjimanaazi uaamno s čuvaju



Razmatranja o vladavin u Pojskoj

koju mogu ivršava samo kao tijelo ... Onda imamo, Lako reći, toliko vladarakoliko magistrata« (O C, om , str 42)

(CXXV) cjelom slom (N)(CXVI)jedno djelovom (N)

Razmatanja o vadav Pojoj

78 Poznato je s kaom se odlučnošću _ u šveom ugovo k j ,pogl X »O zastupc�a predstavcma« u smom načelu osuđujepredstavčka demokracJa u trenutku kada edan narod bira sebipredstavnik, on više nije slobodan, on više ne postoji« Ovdje se Rousseaupokazuje nešto manje radikalnim, ali pod uvjetom da ti predstavnici budu u

t d i l t ij či i i [d ] (O C t



(XV) N. i idanja: da biste zbjegl tu lošu sau.

(CXV)su se čl (N)3 Ovo je izravno usmjereno na Mably jevu sugestiju (cf O C, tom ,

str 97) [bilj 6 u ovom izd. - op pr], a posebno se odnosi na kjigu ,pogl XV Dšveog gvora, »Način da se spriječi uzurpiranje vlade«,budući da »sve vlade svijeta,koje su jdanput prigrabie javnu silu, uzurpirajuprije ili kasnije i suverenu vlast«

74Ovo se opet odnosi na Mablyja (c Mably Oeuvres opltes ondon,1789, sv V,Du gouveeet et des lo de la Pologe str 6) koji, radisprečavanja ministarskog despotizma, predlaže dodjeljivanje dužnosti samona četiri godine, kao i to da svaki ministar bude samo predsjednikšestročlanog vijeća

5C način na koji tu zamsao Rousseau prikauje u svojim izacima« iz Polsodje pogl V »zmjenjivanje odjela« i VI Ostale prednosti ovog

izmjenjivanja« ( c. O C,tom , str 62 i 629)(CXX) svake godne (N)76 Kralj Poljske zapravo raspolaže prinosima s krunskih zemalja« (ot

prilike % teritorija) koji mu osiguravaju osobni prihod, a osim toga raspolažei s nkolio stotina starosa koje podjeljuje za učinjene usluge ili izvršenedužnosti Sto se pak tiče poreza,kako ćemo kasnije vidjeti (Prvrd sustav)o njihovu se uvođenju tek raspravlja! Ako je August i bio sporazuman sredovnim sazivanjem Sejma (šestotjedno zasjedanje svake dvije godine), bilo je to zato što tako sazivanje ni na koji način nije smetalo njegovoj nepokretnosti >kom trideset godina njegova kraljevanja, primjećuje o svomprthodniku StanislavAugust nijedan saziv Sejma, još od 76 godine, nije

bio uspješan Svi su bili raspušteni, a da prethodno nisu donijeli nikakvu kostuju (tako se u Poljskoj nazivao svaki zakonodavni akt ki je imaozakonsku snagu)« Kada bi rasprave postajale neugodne ili bi naprotiv,izgledalo da će krenuti pozitivnim smjerom, kralj bi nekoga od poslanikapotaknuo da prekine zasjedanje Seja i pohitao bi natrag u svoju izbornukneževinu u Saskoj

O ovom se sredstvu govori u poglavljima X i X knjige Kako seodržava suverea vlas. Ono se sastoji u određivanju datuma za povremeneskupštine, bez »ikaka drugoga rmalnog saziva« a usput, da bi se izeglasvaka povlastica ili lokalni utjecaj,i u tome da »u njoj državi] nema glavnogagrada, već da vlada stoluje naizmjenično u svakome gradu i da se tu, takođerredom, okupljaju svi staleži zemlje« Poljsko je državno ustrojstvo djelomično

okrnuto u tom smjeru jr se jedno od tri zasjedanja Sjma održava u Grodnom

potpuno odreenom smislu te riječi, samoauii [dpus] (O C to str 28 i )

(CX) od egleskog usrojsva (N)

(CXXX) Riječi svm opuomoćitema

olovkom su na rubu dodane uN.

(CXXX) U N piše samo e dodaje tomu ikve koče kojma bi modredo ačn a koj će u moć kor. spravci dopune olovkom su ispisaninarubu

(CXX) duboko uvjere (N)(CXX) Riječi il pokrae dodane su olovkom u N Rousseauov se zahtjev suprotstavlja Mablevu shvaćanju, jer je ovaj

posljednji uvereni protivnik imperativnoga mandata i izveštavanja o mandatu »Poslanici, kaže on, primaju upute ili naredbe koje njihovo zaduženječine beskorisnim Moraju biti tvrdoglavi da ne bi ispali vjerolomni; pa ako je

njihov sejmik u krivu,njima više nij dopušteno da budu u pravu« ( c ably,Ouvres ompltes sv V, str 6) Vaa primijetiti da Mably priželjkujeskpštine či i bi datum održavanja (a on dodaje i mjesto) bio nepromjeivoodređen a zato da b se bJeglo prevranje na predkomicijskim sejmiimaDrži duboko pogrešnim da se svako vojvodstvo navikne na to da suverenosud i dluue o oslovia o koima sao ijlo naionalno tijelu adada odlučuje«

0 A e u načeluZbe1m veto koje se često takvim ocjenjuje u literauri oizborima onoga doba! Ovaj iskaz poštovanja sejmicima u kontrastu je s izrugivanjem pisaca memoara i s prezirom što ga prema njima pokazuje ably

U ovim su pozivima na zasjedanje specificirani poslovi o kojima ćeSejm a prije toga i sejmici morai raspravljati Mably,naprotiv,preporučujeda se ta praksa ograniči na izvanredna zasjedanja Sejma(CXV) e vidm i ajmaje štete (N)

(CXXV) Rousseau je u N najprije bio napisao kaku ulogu uup vi zatim je na rubu, drukčijimrukopisom,unio točnije određenje kak - ulogu u pojedosma upave.

(CXXV) svh aredbodavaa (N)(CXV) o ekom ptaju (N)8 Ti sjici nisu bili ukinuti Pfel ih spominje u svom poglavlju o

Posebm skuštam ali se izgubio običaj njihova održavanja to nesvug je' budući da Mably _ ( cf._ _ ably,O �uvres ompltes, sv V, str 9) želi

spJečt da se ZJeštaJ semc zadrzavaJu na tvrdoglavom zanovijetanjusvojimposlanicima i o ukazima zakonodavnog zasjedanja Sejma«

Razmatraa o vladavini u Poljsko

(CXXXIX) N.: Neka, ak reba čak i gla daju oeći svojim isa- nicia bave i svou užnost nesavjesno.

(CXL Rieči ak prosue a e o na mes olovkom su ispisane u N

(CX Sve se ovo vr asn ioi iz načela izoženih u Dšenom(N

Razmaaa o vadavini u osko

8 Ova ermin PfeEa e Za Pooe str. 151 pimenue na

vjrovljen poslaničkog mandaa i poanko objašnava ehanizam togaposupka.

Randomski su »dikasrij« neku vrstu državnga vijea za proračunprhoda i rashoda sačinavali snaori određeni odlukom Sjma i poverenici



ugoo (N

(CXL)mogle bi (N

(CX ai ako ukonie (N

(CXIV U N. toji rajane i aeanja Sea a izvanreni e dodan intom iznad reka

83 Odgovor Mablyu koi e žesoko prosedovao (c Mably Oeuesomples sv V str. 17 protiv radicije prma koo e traane zasedanjaSma bilo odrđeno najviše na šes jedana i vidio e u tome »ostataknegdašnega sarmaskog barbarsva« sredsvo kojim se »poslovi priteš-nuju«

84 Pribjegavanje Drušvenom ugovo, u ednome od negovih binih načela, omogućava Rousseauu da se pridruži Mabyevo želi čiu e osnovanossvakako morao osai!

85

Sem izabran 7. proglasi svo saziv salnim ali e nakon isekaroka od dvie godine udvostručii broj svojih članva organizirajui 6. studenoga 790. nove izbore. dale mu i ime »Veliki Sem«.

8 Naročiopoglavla . i V u knizi te poglavle X u knizi .8 Mably e zapravo imao hrabros da osudi oddnako i libe veo i

konderacije (c Mably Oeus compes sv V sr. 2729 sveednonaglašavaui paradoks koi se sastoi u ome da se nihovo dokidane prporuči barskim konfederatima. U vezi s ime se posredsvom Wielhorskoga zamtnuti polemika između njega i Rousseaua.

(CXV Openio a bi se na zseanjima Sema ušee vreme (N.

(CXV N beskorisne fanosi na rubu izmijenen olovkom pre-ma napuku iz

VIIuRimu (N.

(CX rasrae (N.

(CXX se one koe se mo (N.

(C U N. stoi Wike

88 Godine j 1717 Sem u zaketu velikih voskovođa (hetmana uniokauzulu koom im se zabranivaloda republičk čet uporebljavau za uspostavlane reda na zaedanima Sema u niži i rhovnim sudovima. 1a ezabrana samo dala oš više maha naoružanim sražama koje su se rudile da zaračun sukobljenih strana nadziru održavanje semika a napose upravnih ibilj ž ičkih d j

p đ j p ke su obično birali »zvjšani« sejmici Glavna mu e zadaa bilo ispiivaneračun što su ih podnosili vliki rizničari i hemani. kinut odlukomsazivnogasjedana Sema i 76. amijnjen e Komisijom za riznicu. So se pak

Vrhovnoga suda iče tim se menom u Poljskoj obično nazivao sud što ga je

usanovio kral Span Batoy i koji e solovao u Piotrkwu prilikom esenskog i zimskog zasjedanja i u ublinu prilikom proletnog i letnog zasjedana. Ovaj j kasacioni sud koemu su se na razatrane podnosie takoane »zemalske« presude što bi ih donijli mesni sudovi također donosiopvosepen prsude o prestupima u nesavesnom obavljanu službe Provera e ovlaštenja za e organe nedavno bila poednostavlena jer im e naposljekubila paralizirala rad StanislavAugus u svoim Memoarima (sv. str. 26pipovieda o slikovitom i sablažnjivom zasedanu Suda u Piorkwu kojemu je po pvi pu u životu prisustvovao 179. godin kako e veina auuma biladbačena ili su ih točnie rečeno suprotstavlene sran silom uništiledogo voren e da se uvrdi »nepostoane Suda« i Polska je cijelu jednu

godinu osala bz vrhovnoga suda. »Ništa se međuim izuzeno niedogodilo« lozoski zaklučue ka »avni red i mir nisu bili narušei To s edne strane dokazuje koliko j u ovo nacii malo opačine a s druge da dorevolucije kada neka naca za nu (kako kažu Englezi nie zrela unatočnajčudnijim zbivanima nikako i ne dolazi.«

auum porda koom službenici koji su u svakom vovodsv za tonadležni porđuu da e doični kandida izabran na redovan način No odbijeni kandidati mogu proiv Zauuma podnieti i druge spise pisana saopen prigovoe priznana id.

Johnu Wilkesu (727797 zastupniku u Domu opina 76. godine b je ri godine kasnie nakon kampane kou e s pomou eaka vodioproiv vlade pa čak i proiv kralja oduzet mandat odlukom Gornega doma

Proiv nga e podnesena užba pa e pobegao u inozemsvo ali e nakonpovraka godine 76 osuđen na dvadeset i dva mjeseca tamnice. Za viemeWilkesova zaočeništva edna ga e londonska opina ponovo izabrala za zasupnika ali taj izbor poništen pa e godine 769. izabran po trei put anedavno mu e bilo uskraeno pravo da bude biran i »za stalno« e isklučen iDoma opina Godine 771 postao e šerifom a 77. gradonačelnikom ondona te e 1. ponovno izabran za zasupnika a da niko proiv oga nieprosedovao. O ome da e Wilkes u očima JeanJacquesa »običan smutlivac«sedoči odlomak eres e Za monae pismo IX c. O C. tom str 756 u koem sebe samoga na zaedliv način usporđue s Wilkesom.

aže se o nečemu »što služi kao primer za kakvu teško ivedivu stvar iolakšava je. ittr pod nauknicom »Planche n° 2 prenesno značenje i razgovorni jzik donosi ova Rousseauov primer pored ednoga SainSimo

k

Razmatranja o vladavini u Pojsko

(CLI)bi se mogli (N.)

(CL)došao u (N)

(CLIII) Ove su riječi u N dodane olovkom.(CLIV) Ista opaska kao i za CLXXII

Razmatranja o vadavini u Polso

vde + 3 kas�lan krakovski oji_ ima penstvo pred svim svjetovnimsnatorma, vluski (br 23), trokiJsk (br 2), te starosta samogitijski 3 kastlana prvoga reda (H azred) 50 kastelana drugoga reda ( odnosno »naobičnim stolicama« prema jednoj bilješci Wielorskoga) sačinjavaju IVazed, dok je razred naijenjn četrnaestorici državni ministara. Roussau dakle predlaže ukidanje 3 senatorska mjesta ali se zavarava u pogledu



(LV) Ista opaska kao i za CLXXI(C) kda se revan rađanin (N)

94 Knjiga u koju moraju biti upisani potomci plemićkih obitelji da bi imali

pristupa državnim službama95 Pffel daje araičnu defniciju ovoga naziva: plemićka kapetanijaPrimjer: u osam okruga Krakovskoga vojvodstva nalaze se tri rda. Zapravosu rdovi jednostavno uredi koji su većinom pridodani glavnom gradupojedinog okuga

96· Cf. Sanjarenja, O C, Pliade sv I, str 15 ». neka stara pjesma

koja vrijedi više od suvremenog okolišanja«(CLVII) U N jednostavno piše naerati duge da gube eme, te izo

stavlja: u neadu7 Rousseau se, dakle suprotstavlja Mablyju koji od Senata oće načiniti

nosioca ivršne vlasti ali isto tako i poznavaocima prava (c. Pfeel,Etat de Za

Polone str 82) koji bi tjeli da Senat bude nekakav Gornji dom eivalentDomu lordova U poljskoj praksi proglašenje zakona pretpostavlja slaganjesvi »triju staleža«.

98 Od zaedanja Sejma iz 168 godine, navodi Pfefel op. cit., str. 83poljski se Senat sastoji od 153 člana umjesto od 6 koliko i je imao ranije tedonosi popis njiovi kategorija brojka otprilike odgovara trećini od brojapredstavnika što i biraju 6 sejmika

99 Podsjećanje naDrušteni ugov0; kn II pogl. III (str 32): »Važno je[ ] da u državi ema zasebnog društva i da svaki građanin daje svoj g las po

vlastitoj volji.« Clanak Politička ekonoma isto tako ukazuje ( cf supr str21) na opasnost u koju državu dovode »prešutna ili izričita udruženja koja na

toliko načina preinačuju izgled javne volje utjecajem svoje vlastite(CIII) izavalo mnogo uemirenosti i da bi odviše nalikovalo. (N)(CLIX)kada se sština prometne u raju (N)

(CLX) procvata (N) Rousseau se pokazivao većim optimistom u Dutvenom ugovoru

kada je spominjao okupljanje rimskoga naroda (knj III, pogl XII) i »većinumeteža što su se javljali u rimskim komicijama (pogl XIV) pripisivao neznan ju ili kršenju pravila prea kemu u takvoj prigodi prestaje »svaka nadležnost vlade«

101 Vojvode (poljski je naziv wojewoda što dolazi od glagola s istimznačenjem kao i duere) prema Pelu odgovaraju nekadašnjim njemačkim vojvodama«; kastelani su ispva bili zapovjednici trđava Senat sačinjava: 1 crkveni senatora ( razred) 38 senatora drugoga razreda: 3 voj

sau dakle, predlaže ukidanje 3 senatorska mjesta, ali se zavarava u pogledunkca koje su u Poljskoj već dugo samo ukrasne premda se kastinski interesi taštna trude oko toga da i očuvaju Mably je kategoričniji on predviđa posupno uklanjanje oni dostojanstvenika čiji je naziv još samo »naslov koji

služi za razmetanje« no u međuvremenu predlaže da im se dadu »znatne ovlasti u sejmicima« te da se vojvode posvete isključivo građanskim, a kastelani vojnimpitanjima što nije ništa manje iluzorno

102 Znamo s kakvom upornošću Rousseau svraća pažnju na preciznostsvoje poliičke terminologije.

103 Ovdje se Rousseau slaže s Mablem koji predlaže da se Sejmu povjeriimenovanje senatora. »Ne vidim u tomu nikae loše strane«, reći će Rousseau, ali će predložiti nešto drugo.

(CLXI) Riječ oednom u N. je dodana olovkom(CLXII) izabrao manji bro među koima itd. (N)

(CLXIII)kaka je šteta proizašla iz takva izbora (N)(CLXIV)boe rečeno (N)

104 Poločko je vojvodstvo osnovano 15, witebsko 5 godine Samogitija je imala poseban status starosta neka vrsta namjesnika koji se nalazina čelu svoje vlade, imao je rang vojvode i od 156 sudjelovao je u zasjedanjima Senata. je tri dostojanstva doeljivao kralj ali na temelju prijedlogaiznesena na dvije razine: najprije na razini »narodni« skupšt ina, a potom usejmicima Taj način imenovanja pokazuje ostatke stari partikularizama upokrajinama Sjeverne Rutenije Većina se ti pedinosti nalazi kod Pfeelai Wielorskoga ali ne sve Možda treba spomenuti i druge zvore obavijestiLengnica odnosno Rala, a sciene du goueement I dio, sv II str5863, koje je Rousseau mogao konzultirati ili što je verojatnijepodrobne podatke što mu i je Wielorski dao usmeno ili pismeno U vezi sasvim pitanjima koja e tiču poljskoga državnog prava u ono doba uputno jeosloniti se na djela Stanislava Kutrzebe Htoa ustroju Poki [Povestpoljsk ustanova],dva sveska posvećena Poljsk, odnosno Litvi, akov131 te istoa r6del dawnego prwa pokiego [Povijest ivora starogapoljskog prava] dva sveska Lvov, 125

(CLXV)bli stotinu senator (N)

(CLXVI) Osim ako ne budu ponoo izabrani da tako Sejmu bude povoi, o bih ja dopusto stanoit bro puta: tako ovaj odlomak izgleda u N gdjesu ispravci i dodaci uneseni olovkom.

(CXV)mala prepreka (N )


CLXVI)Odmjereni stoji jednako u N. i u W U izdanjima, prema D. uglavnom piš: razmei.

CLXIX) bio uviek obvezan N)CLXX)Očevidno e da bi se, zahvaluućiN)

Razmatraa o vaavii u Posoj

Riječi »predlaže se« i o�et se odnose na Mablyja ( c Mably Oeuesom pletes sv V str »želim da se glasov ne računaJu prema brou po-lanika nego vojvodstava«

CLV)opasnosti od rasada N)CLXXV) Odlomak koji slijedi dodao je Rousseau na 3 u N



CLXX)aleva autoriteta N)CLXX) između viteš ga staleža N)

CLXX) dnu 42 od odlomka koji ovdje završava W odmahprelazi na odlomak koji počinje riječima Da bi se obuzdale itd Takav je redo-slijed i u S. D P D i kasnijim izdanjima No u N za kim se povodi i umetnuta su slijedeća razmatranja Neu se ovdje zaustavati na načinu prebrojavanja glasova Ta način ne teo urediti u su ko i sačiavauorilike i stoti!e članova time izlaze na a uLondonu u daleko bnijemParlamenu; u Zenevi gdje e Ope viee jo bronije gdje svi ive u meusob-nom nepoverenju pa čak i u ecima u Velikm vijeu koe se sastoi orlikeod tisuu i dvesto plemia i gde su porok i prepredenost zaseli na pestoleUostalom ova sam pitanja raspravio u Dutenom ugovo pa vatk memoe milene neto znači treba da to onde potraži

ko se pozovemo na svršetak trećega poglavlja u knjizi Denog

ugovo: »O izborima« ustanovit ćemo da se Rousseau i ondje izvlači na istinačin. Ostalo bi mi izjavljuje da govorim o načinu glasanja i prebrojavanjaglasova u narodnim skupštinama ali upućuje znatiželjnike na slijedećepoglavlje »O rimskim komicijama« Bez sumnje nezadovoljan ovaimdvostrukim zaobilaženjem pitanja dodat će na kaju ovoga poglavlja u Razmatanima odlomak u kemu je tehnika izbora podrobno iložena Zbogtoga ovaj odlomak nužno postaje nepotreban pa je taj razlog dovoljan kaoobjašnjenje što nije zadržan u W Suvišno dake kako to čini Vaughanspominjati nekakav »oprez Moguće je međutim da se Rousseauu učinilanepriličnim i nepravednim da aludira na Mletke opširnije ponavljajući iutvrđujući ono što je o tamošnjoj vladavini rekao u četvrtom poglavlju knjigeItvenogugwa ne valja htjeti da se izopačenim narodom vlada poistim zakonima koji odgovaraju dobru narodu Ništa bolje ne dokazuje ovopravilo nego trajanje Mletačke Republike čiji privid još uvijek postoji jedinozato što njezini zakoni odgovaraju tek zlim ljudima<

CLXXV)oslabila zloupoteba veta N)CLXXV) to se na nu odlučimo N)5 T o je točan bro do kojega dolazimo zbrajanjem triju prvih kategorija

što ih navodi fefel Cf gore bi 01 Opat Coyer (fHistoire de Sobieski sv.I str. 47) izbrojio je samo 136 senatora.

ielhorski ih je kao što smo vidjeli ibid.) nazivao kastelani naobičnimstolicama Rousseau je pak taj izraz porancuzio i napisao kastelani uklupama Mably o njima predlaže da se promatraju kao tijelo iz kojega će sei ti liki k t l i t i d ž j t ik

CLXXV) Odlomak koji slijedi dodao je Rousseau na 3 u Nnajvećim dijelom na rubu i vrlo sitnim rukopisom Razmislivši a moda i naht jev ielhrskoga odlučio se u vezi s raznim načinima tjnog glasanjaupustiti u tehničke potankosti koje je isprva bio otklonio vidi variant

CXCV)CLXXV) N se precizira na svakom redovnom zasjedanju SejmaCLXXIX) to bi se moglo česo ponavlati N)CLXXX vraćajući se N)CLXXX)koe odbacuje N)& Rousseau je to pitanje zapravo izbjegao u poglavlju O glasanju

K Y pogl II) da bi o njemu govorio i to prilično ovlaš u poglavju oRimskim komicijama« c O C tom str 4)

CLXX)maral Sema Ovim se riječima rečenica završava u N.CLXXI) Ovom rečenicom u N. započinje slijedeće poglavlje.CLXXXV) lo dobro primijeto N)CLXXXV) podjeivati stoji u W i to unatoč tome što je u N riječ

potcrtana olovkom i na rubu zamijenjena riječju dodeivati Na ov neugod-n primjedbi prestaju u N 36) bilješke olovkom a nastavit će se tek na 9 Voni susta)

CLXXV) Nakon riječi Poska u N je dodan gdje ima tolikovelmoža.

poglavlju VI, »Razmišljanja o zakonima predloženima u vezi s kraljevskim dostojanstvom c Mably Oeues compltes sv V str. 6 sq)Mably zauzima stav prema žestokim optužbama što ih sačinjavaManst kon-

ederata usmjerenim istodobno protiv krune kao takve i protiv StaislavaAugusta osobno oljskoj se na kralja općenito gleda kao na domaćegneprijatelja u kojega ne treba imati povjerenja« Dosljedno tome Maby sezalaže za paradoksalno rješenje »da bi njegovo dostojanstvo i ime bili omiljeniji medu njegovim podanicima kralju će se oduzeti njegove ovlasti po

vlastice pa čak i prihodi koji će biti zamijenjeni oskudnom godišnjomplaćom) te će on postati strogo ukrasna gura ograničena na t dapredstavlja veličanstvo države poput švedskoga kralja ili mletačkoga dužda.»Mora mu ostati« ponavlja Mably str 4 itd) tek sjenka vlasti. Areći ćete kome će biti stalo do tako ponižene krune?« Mably dobroćudnorosvjeuje prtiv ovakva pridjeva i zadovoljava se time da kaže ogledajteSvedsku str 66) Obavijesti što ih on posjeduje o raspoloženju Gustava IIočigledno su manje pouzdane od Rousseauovih Stav je građanina eneveprema ovom oetljivom pitanju itekako pun razumijevanja uravnotežen ilik d š N t M bl j i t i lh k j t j d



Razmatranja o vladavini u Posko

boavka u Paizu, početkom 1770, kako bi ponovo uspostavio kaljevske po vastice nasupot staležima.

120 Od godine su 59 kapitulace št su ih cau nametnui skupština iknezovi izbonici, u zajnu za priznavanje načela nasljednoga pava,osiguavale neovisnost njeačkih džavia. No dana su im i nova jamstva

Razmaana o vadavin u Posko

ntesquieuu, ai mnogo više i izavnije Mablyju za uzvat, sve je u skladu soim što e nabe u Slobodnom glas Stanislava Leszczynskoga.

24 Pojedinačne vojske koje izdžavaju magnati, naočito obi Radzi will, ponekad boje i do nekoiko tisuća judi, ne ačunajuć pistaše· što ihzah valĆ obča _ uzman a štćeka, mogu mobiliziati u svojoj sužbi

k ć l k j l d R



g j jkada je Kalo VI naslijdio habsbuška doba i godine 7 . bio izaban zacaa, na štetu kćei svojega ba osipa I Nakon smti Kala VI, za caa jeizaban pod imenom Kalo VI, muž jedne od kćei osipa I, Kao-Abet

Bavaski12 U paadoksanu obliku, ovo je upavo obnuto shvaćanje od Mablyjeva i njegove izjave: »nasljedno pavo[. ] jedino vašoj vadavini može datineku čvstinu snagu zakonima, te poučiti Pojake u tme da [] se njihovasloboda nipošto ne smije izoditi u aspuštenost«. Kao i uvijek (kao i anij!),Janacquesa zauzimanje supotnoga stajališta navodi na petjeivanje u vlastio zamisli

(CXCII) izgled stoji u N, kao i u izdanjima je tiskan put.

(CXCIV)štovati (N.)

(CXCV) što mu se nikada ne smije (N.)

(CXCVI) kako bi se politički sroj eao prema svom istinskom odredištu (N.)

(CXCVII) bio bi smrtni rijeh za poljsko kralja da svojim mienicimadopusti da prisvoje ma i jedan dio njegove uprave (N.)

(CXCVIII) kao najbrojniji?)od triu (N.) Stanislav Leszczynski imao je jednako shvaćanje o kaljevoj uozi te je

fancuski pijevod svoga političkog djela nasovio Slobodni glas rađaninaIzaz će se alj-anin često pojavljivati u pohvalama koje se u Fancuskoj,nakon konstitucije od 3 svibnja upućuju StanislavuAugustu. ože sesmatati da je jednim od njihovih začetnika bio upavo epublikansi aspoloženi eaacques.

(CXCIX) N »pogavlja« nisu međusobno odvojena azmakom.Naznačivši nau bu dvostukom ctom da ova poglavlja teba azdvojiti, Rousseau je najpije napisao »Auorite akon a zatim pectao taj naslov da bi gazamijenio :Posebniuoi anarhije, dodajući iznad etka lijek a njišto je potom pectao.

(CC) Rousseau je u N najpije bio napisao davnoj sili a zatim pidjevpectao i zamijenio ga iječju iršnoj

3 Spomenut ćemo često pozivanje na engesko džavno ustostvo, štose koisti adi uspoedbe, ai, naočito u pethodnom odomku, i Rousseauovoodbacivanje načea azdvajanja vlasti, kao supotnoga jedinstvu političkogatijela kalj »je na čeu svima«, zakonodavsvu, kao i upai; Senat je, u punomsmislu te iječi, »posedničko tijeo« kaj i senatoi s pavom zasjedaju uS j k j i d l i j i S j č

_ _ Naskovtu ćemo lustacu th »sth atova« na koje aluda Roussaunaći u Mickiewiczevom Gospodinu Tadiji. aby je ipak, sa svoje stanekazvao na »golemu zloupotebu« što je pedstavjaju »te azne vstesuveenost koju sebi pisvajaju neki veikaši«. No, efomu je džao nemogućom i savjetovao j da se ped tim »zatvoe oči« (cf. Maby, Oeuvreomples sv. VIII Du gouveement de Za Polone pogl XII, »Du dpatement du gand gnal et du consei de guee«, st. 178)

(CCI) ovo pitanje (N)

(CCII) Glavna je rea poljskog državnog usrosta što se zakonodasvo (N)

25 »Fotaitia sunt ena libetatis« na temelju se ove stae »epubkanske« zeke šlahta tadicionano opiaa izgadnji i i obnovi đavaNo voe su takozane »odojubne« stanke u vezi s time pužai najgoimoguć pme. StaslavAugust pipovijeda u svojim Memoarima kako ga

e, Š pe nego e navšo dvije godine, nakon smti Augusta II, oteo ozefPotocki i neko ga vjeme kao taoca džao u kamienieckoj tvđavi.6 oš jedna točka i to glavna u kojoj se Rousseau ne slaže s

Mablyjem Stav je ovoga posljednjeg veoma jasan »Svaka je ema iluzona« k�že on Poljacima, »ako opstane liberum veto« (c Mably, Oeuesomplees sv. VI, st. 2) te se u tome savšeno saže s o Konaskm icijeom n egovom spa om O Skuteznym rad sposobie .[O djeotvonomnaču većna o umeću da se edovna zasjedana Sejma učine uspješma], 4 sveska, Vašava, 7673 Za Mablyja je liberum veto sedočansvo o nekakoj političkoj infntinosti »Vi ste«, opet se obaća Poljacima, st. , »ostali pi svojem nekadašnjem babasv, dok su vaši susjedisvoe napuštali« No, budući da su Poljaci djeca, ne teba im azbiti igačku i

taktka se efomatoa moa sastojati u uništenju veta, a da se pi tome pet vaau da ga hoće očuvati« Mably sugeia nekoliko »zaobilaznih sedstava«na pimje, da se pavo veta oduzme svakom pojedinom poslaniku, ali da seono sačuva za zajedničku opobu svih posanika iz istoga vojvodstva, pod uvetom da ta opoba bude jednodušna. Veto suži neutaizaciji veta Rousseau,napotv, smata da se naazi ped pavom ke teba poštovai »uzvišenim«,govoo e o vetu Stanisav Leszczynski, te koje svjedoči o političkom dostoanstvu Pojaka Ako se služeje tim »divnim pavom« pokazao pogubnim,uzok e tomu čeca da e bo pogešno i kivo pimjenjivan Piegaan je načelima po t vjenim uDšvenom ugovoru omogućit će da se tospav. Paktčno se č da Rousseau pistaje uz Mablyja zapavo mustogost vastitog pomanja omogućuje da ode mnogo dalje od njega, pa čak i

od Konaskoga čiji se empiizam oganičava na potagu za »djeotvonimnačom vijećanja« Daleko od toga da uništim liberum veto nameavam ga

Razmatranja o vladavii u Poskoj

braniti i podržavai«, izjavjivao je Sanisav Leszczynski, ai iz čiso demagoškog opreza, jer se omah poom, veoma sijivo, poruio da ograničinegovu šenos (c La vox libre du citoyen, sr 135 sq.). Rousseau dajesmisao ovoj obrani prava koje se odviše sijepo veičao, a zaim odvišenepravedno iznosio na zao gas

7 Kao šo Coyr R ire Hi t i d l' hi d P l s I sr

Razmaaa o vladavn Polso

l se sužavanje« svoi na mao svari, buui a s jnšnosije va ačso pnvno uspsavja usprkos oukaa onesenim 164.goine za svaakozvana _ ržavna ianj? poreze i prisojb povećanjek ugovore konvenc sa sram saa; objavu raa i raifkacijugovra �aJ razh vrsa novca, d. Por h e oši zakona koji sameću PoJkJ a b se ošm obkom vaavine produžia njezina sabos



7 Kao šo Coyr u: Ruire,Histoire de l'anarchie d Poloe sv. I, sr.4, i svi kasniji povjsničari, prokinju im Sicinskoga koji je, za vrijeme krajevanja na Kazimira svojim uajavanjem sa zasjeanja Sejma godine1652 pružio primjer zavajujući kojem će bii paraiziran ra većine kasnijihzasjdanja Sejma, a Pojska izvrgnua »priisku« priisku od srane oigarha ipriisku sranih sia buući da su svi oni osiguravajući sebi gas samo jednogposanika Pojsku podržavai u njezinoj anarhiji U vezi s poviješću i uporebom vea upućujemo na emejno jeo W Konoczynskoga Le libemveto de sur le dvelement du principe majotaire Pariz 1930.

Ovo nije u prourječju s onime šo je rečeno (bij 23) u vezi srazdvajanjem vasi vasi se ne mogu razdvojii zbog opasnosi a se neraspane poiičko ijeo; ai se vasi ne smiju brkai . Rousseauova se anazaemji na razučivanju suverenos-vaavina, koje je bino za šteniugovor.

(CC i to s još iše razlo (N

(CCVRiječ nezkonitom koja soji u a akođer i u S., kao i u N.,ispušena j u D . i u izanjima.(CCV Ova se rečenica u N javja u priično razičiom obiku. Tme će se

državno trostvo učiniti dovono čvrstim i neopozivim i bez ikake štete bitadovoena ljubav Poljaka prema načelu iberum veo

(CCV) Riječi u kojem mu drgo slučau ne naaze se u N(CCV) to bi se usudio pošti (N.) Ovaj izraz posaje jasniji u vezi s navodom uštvenogugovora knj.

pog. »Posoji samo jedan zakon šo po svojoj priroi iziskuje jednodušno prisajanje. To je drušveni sporazum.« i njegova nasavka, iz čega

će Rousseau izvući ono šo se može primijenii na Pojsku Sjei ćemo se da je Rousseauu pri ruci Peeovo djeo Etat de ZaPoloekoj mu pruža uvi u kraku zbirku zakona i uredaba onešeni naposjenjem izvanrednom zasjedanju Sejma u aršavi«, koje je opočeo isopaa 16. i koje se, pošo je bio prekinuo i odgođeno, završio 5 ožujka68 Cf. posebno gavu , sr 258. sq, »O emenim zakonima i ržavnimpianjima« šo je predme precizni razučivanja Većinu su ih oduka, uosaom, konfederai preuzei i (endenciozno prokomenirai u svom Manifes-tu. Prvi emejni zakon govori o ome da Repubiku Pojsku sačinjavaju risaeža kraj Sena i vieški saež (vidjei smo zašo se, prema Rousseauu, aerminoogija mora »ispravii«); pei da se izbor kraja mora obavi jednogasno, e iskjučuje nasjedno pravo na krun; deveim se povrđuje neraz

rješivos nije izmeu Krajevine i Veikoga vojvosva; jedanaesim se jamčejednakos i povasice šjah poiičkogaijea nacije

ameću PoJkJ a b se ošm obkom vaavine produžia njezina sabosanisav Augs, vjeran svojoj poiici a izeđu va za vaa izabrai manje jva usp prou nkoko kos ouka. Njgov je sud o om zasjeanju Sejma koje s općenio, kaže on, naziva Repninovim zasjedanjem«,is oko srog, a mnogo boe obrazožn nego su konfederaa.»Nezakonii« značaj ovoga zasjedanja izbija u samim aklučcima budći a

je sv ono šo e rečeno o gavnim zakonima i ržavnim pianjima, specičnopojkim posovima, uneseno samo kao ddaak ugovoru šo ga je namenuaRuja

Primjena i zakjučak izveden iz načea iznesenih u Dutenomuvo posebno u knjizi pogavje V »O suverenu«.

zdvojeni zakjučak ugovora (cf. Pfef, loc. it g. ) nabraja 24mejna zakna« i 14 ržavni piana«.

Ovo je izazov preciznosi koja se Rousseauovoj erminoogiji vezuju uze ermn.

(CCVI) primjer da bi me se ramjeo a ne pvilo št bih ga htio nametnut (N

(CCX Riječi te možda ča i sa stanoitm prednošću ne naaze se u N zravna rimjena onoga šo je rčeno o »razmjernom broju gasova«

s obzrom na prou odučvana u pogavju O gasanju« (eni ugov01; nJ. pog ).

. 135 Ovo je poverenje u pojsku veikodušnos u supronosi s Mabyjevimpesmizmom, jer ovaj posjednji za Pojsku ne vii rugoga spasa osim u korenioj reformi zakonodavsva. Posi napokon«, kaže on, i neka granicazouporebaa jene nacije Pojaci vječno izvrgnui isim nreima

napokon će s umorii o obrane repubike koja je pogubna svim građanima'e ko svara samo despoe i robove. Vaši sini pemići ne mogu niša izgubiiprevraom nakon kojega će s morai pokoravai nkoj sranoj sii možda bi sečak mogi nai da im usu bii anje nesrean« Oeuvres omplte, svV sr 1

(CCX Kao i više prehoni odmaka i ovaj je Rousseau na isi načindodao u N.

CXINasur N i , S ovj doosi sijeeću poukuli da se ovdeusudm progovot o konedercama 1 da ne budem sledeće mišljena?Vdi se id.

CCX učršćuje i ponovo oživljava (N.)

Pomika s Mabyjem poprima ovj goovo ironičan obra MoždaRousseau ovako reagira na snisodjivi on koji Maby konederaima ijei

Razmatranja o vladavi u Poljsko

pouke o konderacjama. Vaš stn plć« kaže m »� oj možda nsu jakoskusn u poltc bez sumnje će nać čudnm pa čak I sm1Ješm što su barskikonfderat koj su spasl republku zrčtm zakonom htjel obrantuporabu konfederacja«. No bt ćedovoljno zmjent ču?ovšnu vl _ adavnu«pa da nestan porok koj je poslužo kao sredstvo koJm se prvremenootklanja drug porok« (c Mably Oeues compltes sv V str 27 2) U

azmatraja o vladav ooj

9 Ova rea posv u stlu poljskh republkanaca« govor o tome danfderacja uvjek ora predstavljat obrambenu reakcju kada se naconalna nezavsnost l sloboda građana nadu u opasnost a nkada napadačko pa nt prvntvno oružje. Ovo što prethod uostalo pokazuje daRousseau opasnost sagledava na posve drugačj načn od ansta konf d t Z jh j t lj j d k lj P t k j t



otklanja drug porok« (c Mably Oeues compltes, sv V str. 27-2) Usvo će odgovoru upućenom Roussauu ably sa sve strane pokušat dase pokaže rončn Vdm[...] da ono što sam rekao o konederacjama njeuverlo sve moje čtaoce Mogao sa mslt da će se uporaba konderacja

zuzetno svdjet ljuda koj veto ne drže nerazu . Veoa daleko odtoga da odobr moju dobrohotnost on je kude V rlo bržljvo hoće sačuvatuporabu konderacja dat joj potvrdu u zrčto zakonu T vrd se [ol autora rasprave kojo se bav da prouč povjest vašh konderacja« Mably u svo cjepdlačenju nesumnjvo ma krvo al je uravušto probl konederacja povezuje s problemom veta: na zasJedanJ1a JeSeja često dolazlo do stvaranja konfedracja da b se zbjgl pravlo o jednoglasnost jer u okvru konederacja odlučuje vćna o počev od 7stoljeća bro se otpadnčkh« (anjnskh) konderacja povećao. ousseau u toj praks vd zakont vd pobune koja će u pojednm slučajeva btproglašena najsvetjo od svh dužnost« a Mably očtoanje poljske anarhje Suvremen se povjesnčar još uvjek prepru o oportunost rodoljublju

barske konderacje37 Ova zednačavanja pojednostavljvanje očgledno su veoa sporna;

Montesqueu ne rsku dktaturu proatrao kao oruđe javnoga spasa većkao jedno od sredstava što su h patrcj korstl u borb protv plebejskhzahtjeva (c. Grndeur et dadene des Romains zd. Calle ullan str. 87)stna je da se to sredstvo okrenulo protv njh kada se gubeć svak zakontprvd dktatura ( to konačno Cezarova dktatura) svela na vojn udar. o toprea Montesqueuu nj bo uzrok, ngo spto propast lana odnosno barem njhove ustanove«

(CCX) bedem (.)(CCV)da ono bud uništeno ()

(CCV) Drugoga djela ove rečence od rječali ti pothvati .. nea u .(CCV) Ovaj se odloak u . javlja u sasv drugačem oblkuDakle

daleko od toga da ih dokinete točno im odredite obli i učina da bte imkoliko je to moguće dali zakonsko odobrenje ne ometajući ni njihovo staranje ni njihovo eloanje Mou se utrditi slučajevi u ima onfederaija možeakonito nastati; ima ča i takvih kada u stvari čitava Poljs mora istoga časa stuiti u konfederaiju.

138 Ovo je naravno upereno protv Mablyja k je kako so vdjel ukorst konfderacja hto prhvatt samo argument o većnsko odlučvanjuousseau u suštn u konderacjama vd sredstvo kojm se ožesuprotstavt stuacj krtčnoj za epublku zbog koncentracje pa čak

spajanja raznh vlast akobnska dktatura Kotet javnoga spasa prlčno ćedobro predstavljat clj pema koje u ovavom slučau tež njegova sao

fderata Za njh neprjatelj j u prvom redu kralj Ponatowsk; za njega su to jdno Rus jer Ponatowskoga osuđuje u onoj mjer (o čeu se ožeraspravljat) u kojoj je taj kralj čovjek strane s l l njzn aučesnk. On sjesta prhvać kterj koj ne samo opravdava već objašnjava zbjanjenaconalnoga ustanka kojem će barska konederacja dat oblk snagu: prsutnost stranh čta u ovom slučaju ruskh na poljskom tlu. Ostal će krterj btnabroen drugom zgodom a u ovoj praktčno prostječu z već navedenogkrtrja mogu se osvjetlt pojenostma o zbvanjma nakon nezakontogzasjedanja Sejma< 767768 Cak ako se pojavjuju kao saveznc odnosno napose zbog toga us u Poljskoj neaju nkakva posla jer se saveznk snagama prstup na naconalno tlo ož dopustt samo u slučaju ot vorenoga ata rad suradnje u zajednčkoj obran a Poljska n s km nje uratu jhova je prsutnost dovoljna da ukaže na nesavjesnost l neoćzakonte vlade. acj okupljenoj u konederacju prpada pravo da otklonslabost svoje vade da ako treba stane na njezno mjesto. ousseauovu se

stavu na najzražajnj moguć načn suprotstavlja Voltareov stav jer ontobože (l pak skreno) vjeruje carsk Objav u koj gro Pann tvrd da suruske čete ušle u Polsku samo zato da b epublku očuvae od rušnjanjeznh uredb[..] da b ponovno uspostavle jdnstvo edu građana

140 ousseau ovdje na najobzrnj al na najzravnj oguć načn rješava osjetljv sablažnjv problem potčnjavanja koj je eđusobno podjelokonfederate. Pv od njh okupvš se u Baru 29 veljače 768 zabral su zaaršala Mhala Kasnskog brata bskupa Adama Kasnskog najunjegmedu nja o Mhal se Krasnsk morao prdružt tursk četaa prattnjhovo povlačenje Adam Kasnsk kojega je Choseul pro u lstopadu768 dobo je njegovu podršku u zamjenu za obećane da će ganzratodbor (generaltet) k će dat štab za konederate. Zbog svađa s odah

podjelo odbor u koje su se stvorl klanov blo oko bskupa Kasnskogblo oko velkog rnčara Wessela Krasnsk je spva uspo osgurat pobjedusvojh shvaćanja: prlko službenog ustanovljenja odbora u Bal (Bltzu)27 lstopada 769 aršal su raznh konederacja za svog glavnog aršalaprznal Mhala Kasnskog oachm Potock kraljevsk pukovnjsk generaltrebao je u njgovoj odsutnost obavljat njegove unkcje (c. anet sps br.L str. 8289) o nekolko je dana kasnje 9 studenog 769 z vodo z Zaključka o unj dvju nacja udruženh u konderacju Kalevne Velkog vvodstva Ltve menovan drug glavn aršal Mhal Pac aralltavskh konderata. U stvar btnom je osobo postao gnac Bohusz sklonprosaskoj tendncj zaklet protvnk Adamu Krasnskom koj ak sa svestrane nje gubo nadu da će se uspjet sporazujet s Ponatowskm anske

su s borbe među generala nastavle u Preszowu (Ugarska) gdje jearja Trezja dopustla da se smjeste epotrebno je ulazt u pojednost al



Razmatanja o vladavin u Poljsko

150 Pojmovi su autarhije i sreće veoma čvrsto eđusobno povezani uodgovoru šlo ga je Rousseau dao na pitanje koje je u travnju 1762 postavioBesko privredno društvo. »Kažem da je najsretnija nacija ona koja se najakše može odreći svih ostaih nacija, a da je najnaprednija ona koje se drugenajteže mogu odreći.« Uspoređujući ovu izreku s Drušvenim ugoo knj pog X: »Koji je narod dake sposobanza zakonodavstvo? onaj koji ne

Razmatranja o vaavn u oljko

pijen o kojemu je sanjaa visoka i srednja šjahta eba spomenuti veomaadnu abyjevu reakciju on odvraća od davanja starostija u zakup, a još vie od nhove proda e A kako, s druge strane,odvraća i od stvaranja nvihporeza preostaje mu kao savjet samo ovakav recept neka se repubika naučida bude bez novaca »užda je veika učitejica« (Maby Oeuvres com-ptes sv V Du gouveement de laPoloe pog XI str 185 sq )



,pog X: »Koji je narod,dake,sposobanza zakonodavstvo? onaj koji netreba pomoć drugih naroda i bez kega može svaki drugi narod, Vaughan,sv , str 327, izjavjuje » is a pity hal in the above Fragent[, Rousseaushoud ave repudiated so wise a doctrine Nemožeo ovdje poišjati na toda otvorimo načenu raspravu o privrednoj izdvojenosti koju hvai Rousseau,da se pitamo o njezinu značnju u sužbi njegova vasitog iskustva i skrivenihtežnji Jednostavno ćemo ustanoviti da su to zatvaranje u sebe, to puštanjekorijenja na određenom tu odgovor na nagon za saoočuvanjem jednoganaroda koji će prepavili strani osvajači, a možda ga uskoro i osuditi naasimiaciju ii rasuo

15 Meu tim je »spisima, koje je nemoguće točno pobrojiti,nužno bionogo takvih koji su bii iziokratski nadahnuti ško da Rousseau nije znaoza sustav što ga je opat Baudeau izožio u svoji Avi conomiques axcitoyens clairs de la Rpublique de Poloe sur la manire de percevoir le

revenu public, objavjenim uEphmrides du citoyen 1770, sv X,str 52-20

i 77, sv I, str 577, nastaim u doba kada on piše sva Razmaanja iprikupjenim sijedeće godine u dodatku Lettes htoriques sur l'tat acel de la Polone z veoma razičitih razoga, ziokrati su Pojsku pretvorii uzemju za demonstraciju vastitog učenja, pa čak i za esperimentiranje s njimCf S Jobert,Maats polonais etPhysiocrates franais Dijon, 941 i CasimirOpaek, »Les Physiocrates et eur re dans e renouveau cuture au sie desumires en Poogne, u Utopie et Insiutions au e sicle, Cooque deNan,1959, objavjen kod Pirre Francaste,ParizHag,1963, str 6984. Rousseau s ziokratima nastavja raspravu koju je nekoć bio zaočeo sMirabeauom No, ovaj se put ne zaustavja na načenoj poemici,jer ga s njimazbižava zajednički interes veoa stvarna, a katkada i hrabra simpatija kojupokazuju prema pojskoj nezavisnosti, unatoč Votaireovu i Grimmovu

sarkazmu Štoviše, po njegovu shvaćanju, poeike koje su ih nedavnosuprotstavie Votaireu i Mabyju, nakon objavjivanja djea LHomme axquarante cus (768) i Doutes prooss ax philoophes conomistes sur lordre naure[ et essentiel des socits poliiques (768), može im samo ići upriog No nadasve, unatoč razmimoiaženjima u zakjučcima koje iz togaizvači, Rousseau ima o Pojskoj isto poimanje kao i fiziokrati pojoprivrednarepubika u kojoj »uređenje [rgime] zemjopoednika ima nadmoćanpoožaj i u svojim rukama drži kjučeve budućnosti

152 Ovo je zamisao na koju se Wiehorski uporno vraća u svojim biješkama uz Pffeovo djeo i vro je vjerovatno da se potrudio i da u vezi s timsastavi i posebnu raspravu raspodjea starostija, to jest dodjea krajevskihzemaja koje su se tim imenom označavae na doživotno uživanje, predstavjaa je za krunu najuspješniji način djeovanja Prodaja bi starostija biaij t d k j k j ći i j t k đ i b ć i ti ki

pte s sv VDu gouveement de laPoloe, pog XI str 185 sq.)53 zreka u najispraznjem Mabyjevu tonu,kada ovaj u Enetiens

dPhocion 763, str 35 sq tvrdi kako je »veikim siama ..] sueno dapodegnu pod vastii tereto«, kako je Rim svoju pobjedu nad Kartagozahvajivao samo svome siromaštu, itd Montesquieu se, raspravjajući oiskvarenosti Rmjana« (pog X), dobro čuvao iznošenja tako površnihpogeda

54 Cf Ncrt za Koi supra str 34 »Novčarsk su sustavi oderniizumi Naši stari ništa više nisu poznavai riječ novčarstvo negoi riječ porez iriječ gavarina

(CCXXX) ili se zadovoljite s ono malo nova što vam e potebno i štoće vam g oni svakako morai, itd (N); ili se zadovoljite onim novcem itd Y)

(CCXXXV)neki osjetan rag (N)(CCXXXV) dani sroj (N)

(CCX)kada u njimaae (N.)155 »Podna zeja, govorii su o Pojskoj Coyer i Jaucourt, »najboje to

što ga ima u Evropi,dodavao je Baudeau da bi izrazio svoje žajenje što saona jednoj njezinoj desetini »čeprka nekoiko iijuna robova ki su moždanajnesretniji dio čovječanstva« i što ta desetina suži za to da bi se »dvijetritisuće sitnih samovoljnih despota održavae u dokonoj i uznositoj bijedinekoiko tisuća u osrednjosti,a nekoiko stotina u krivo shvaćenoj raskoši CLetes sur Za loe str 78

56 Ovo je jedna od omijenih tema u Enreiens de Phocion: »jubavprea savi stvara čuda,zato što pokreće veike duše jubav prea novcu raasao niskim stvarima,zato što se doia sao niskih duša« st. 48 i passim

o, to je također i jedna od bitnih Rousseauovih tema Ogorčen zbog mišjeja ka Maby izražava o njegovim Letes de Za ontae, Rousseau upredbacuje da je te Dijaloge[? prikazao kao »kompiaci ju [svojih vastitihspisa, načinjenu bez suzdržavanja i stida Teže mu pada što mu netkoodgovara ii mu e odaziva nego kada mu proturječi! C spovesti knj X,O C Piade,sv I, str 62 i biješke.

(CCXXXV) i to zna (N)(CCXXXV II) ko gasi tekst koji donose rukopisi i S,dok u izdania,

prema D , ugavnom stoji tiskan o sucima nekih švicarskih ntona

(CCXXXIX) Za raziku od rukopisa i S, izdanja se, a eu njima i ,drže D , te je u njima tiskan iznuđeni novac

(CCX) Ova je rečenica izostavena u D , u D., itd, ai je, prema N.,zadržana u aazi se u oba originana rukopisa a također i u S u kojem je



Razmatranja o vladavii u Pojskoj

zasraši republikance! Znam da je se gnušaju u Francuskoj; no da li je ako i uŠvicarskoj?« Cf supra, str 7 Rousseau, plivajući proiv struje, ustraje usvojoj ekonomiji Turgo, Josip II Konsiuana, ali već, otprilike 770 godine,i oni poljski magnai koji na svojim zemljama laku zamjnjuju dažbinama,donij će suprotne zakone. No, barem u Poljskoj, mnogiseljaci izjavljuju daim je kulučnje draže od davanja u novcu A Jobert pmećue da se »na

Razaaja o vadavii Pojoj

X str 85 sq.), on se u najgorem slučaju priklanja pristojbama takve vrse,pa čak i nekom sustavu obrnih poreza i gradskom porezu na nekretnine, ali nipo koju cijenu ne želi čui ni riječ o glavarini ni o porezu na zemlju Njegova jemanija srogo voena poliika, na phocionski način Rousseau koji u tome vidisame nesuvislosi primoran je da se okrene drugamo

K d b f i k B d ( f i 7) id



im je kulučnje draže od davanja u novcu A Jobert pmećue da se »namalopoljskim visoravnima pogodnim za uzgoj soke, susreću mnoga selaslobodnjaka zakupnika dok tlaka prevladava na žiorodnim zemlama (cfLa Commision d 'ducaton str 45)

(Vl)posjedica (N.)

(CLVII) Riječ:ne stoi u N(CLVIII) N precizira kao Pojska.167 Rousseau je već i Korzikancima predlagao taj model upravljanja, ali

još odreenije i s još više žara, koriseći se paralelom između Pariške opće bo lnice »čije pronevjere i razbojsva svi poznaju« i Opće bolnice u L yon� »koapruža primjer reda i nsebičnosi kojima možda nema prmca na zeml« toznači da u Lyonu »a državna služba predstavlja privremeni položaj, ali značii dokaz da su Rousseauu na njegovo lyonsko iskustvo (uvijek viđene stvari)osale ugodne i određene uspomene Cf supra sr. 38

168Pri čemu bi svaka od tih država odgovarala po jednom vojvodsvu što je apsrakno gledanje na svari jer poljska vojvodsva ni - koje sunju

nemaju individualnos koju im Rousseau pdae 1 kou za n1h pzelkue(L X) vo određenje ne soji u N(X)No, kako nije pravedno (N)

(CCLXI) izvanredno tegobnu pristojbu (N)U)gunđanje (N.

(CLXIII) Pristojba mi se na sto/ čini mnogo bojo ai se bojim da je tešo izeći utaju, a svaka je utaja uvijek ivor neoja (N

(CCLXIV) ostaom, može biti tegobna za poezne obveznike zato to je

aja patiti. (N)169 Rousseau se već pozivao na ovaj isti Montesquieuov ekst, Duh zakon knj II, pogl X (»Porez po osobi prirodan j za ropstvo porez jena robu prirodniji za slobodu) i odgovorio na njega u svom članku Poitičkaekonomija cf supra, sr 42) »No prisojba je po osobi točno odmjerenaprema sredstvima pojedinca, ka što bi mogla bii i ona kojoj se u Francuskojdaje naziv gavarina te koja je na taj način istodobno svarna i osobna ona enajpravičnija, pa prema omu i najprikladnija za slobodne ljude« Iz Pfeffela edoznao (cf Etat de Za Poogne str _7) da se glavarini daje p o mjso' < poljskom poreznom sustavu, a i b1lešk1 W1elhorskoga z negovh rečsaznaje da se a glavarina smatra potpuno pogrešnom pdruže se proda1starosti ja na javnoj dražbi, šo bi trebao biti lijek za sve, porzi b na otrošnjuili biljegovane papire morali bii dovoljni da napune državnu zcu So se čeMablyja (cf Oeuvres comptes sv VIII Du gouveement de Za Poone ch

Kao dobar fziokra, opat Baudeau (fv conomique, str. 7) ideoš i dalje u svojoj kritici akvih poreza »Neizravno ubiranje poreza, dodajePoljacima manje odgovara nego drugim nacijama« I navodi šes različiih

razloga, izrugujući se »krasnim naumima«, kao što su porez na sol, pića, itd,predloženima na zasjedanju Sejma od 767 i 768 godine »reba bii odistaslijep«, zaključuje (str 30), »pa da čovjek u porezničkom ijelu, kada se jednom dobro organizira [], ne vidi neumitno rušenje republike kao što je

vaša Z Baudeaua rješenje diktiraju »očiglednost i priroda stvari« jedinstveni porez i njgovo izravno ubiranje

Wielhorski je na to rado pomišljao, kao šo je o učinio i ugs Moszynski koji je posebno preporučivao uvođenje biljegovanih papira u Poljskoj,

jer, kako je govorio Sanislavuugustu: »nesumnjivi smisao šo ga nacija imaza proceduru pruža široko područje za ovu pristojbu Cf ean Fabre Stanisas-Augste Poniatowski str 264

12 Rousseau se tako priklaa glavnom fiziokratskom receptu, dok se usvom članku Poitička ekonomija (cf upra sr 448) u njegov pogledupokazivao vrlo nenaklonim Baudeau je o ome dao i brojčanu procjenu (cfvis conomiqe str 49 i 52) budući da tekući prihodi poljskih zemljoposjednika približno iznose 90 milijuna livri, jedinsvena prisojba od 3/ donijela bi27 milijuna »jedinstvena pristojba u visini od ri deseine čistog neto proiz

voda od sla koja se posjeduju kao naslijeđena ili su data na korišenje o ječini mi se, jedinstveni pravi izor javnh prihoda prikladan za vašu držav.« NoRousseau ne kani tražiti odgovore na strani »velike znanosti Kao i vijek uakvim slučjevima, on se poziva na one koji su, prema njemu, isinskpronalazači jedinstvenoga poreza na auora De Royae i auora Poi

sinode.

(CLXV) U N rečenica završava riječima:ako bi im to bio drae.

(CCLXVI) Riječi davne uprave ne stoje u N(LXVII) dava (N)(CCLXVIII) U N ne stoji uzdavanje aevske vojske već samoa

jevska vojska Izmjene su olovkom dodane iznad retka173 o je revolucionarna mjera, mjera kakvu se ne usuđuju predložiti

fziokrai koji velike zemljoposjednike prevaraju u puke sakuplače poreza: jedinstveni porez ali pod uvjetom da u odnosu na porez ne bude povlašenihWielhorski na o nikada nije pomišljao

14 Vođenje općega poreznog popisa bi će za ustriju jedno od velikihostvarenja vladavine osipa II Sanislav ć se prihvaii sličnoga posla i svomgeografu Prthesu naložii da izradi kare pojedini vojvodstava, ali će sesukobit i s neprijateljsvomšljahe i nepovjerenjem seljaka



Razmatranja o vladavi u Posko

tim pravma ne potčn se »jubav prema čovječanstu«, zožt će sezazvanju vlkh nevoja. Nšta nje daj od takva morastčkoga gedštaod Rousseauoa stava. Znamo što on ms o prrodnom pravu o »napretkuozoije! o napos rodojubje za njega nje vrna, barem e u onom smslu koj May aj oj rjč: ono je strast ka dušama daje vrlinu koja s njeguje u pomoć neke apstraktemudrost, već sjećajoga morala. ojskj b k d j b j j j ž d

Razmatraa o vladav u Poo

94Cf. gore, blj 59. lj koju zražava Rousseau b će dosove udovojen ne samo što će Komsja za narodno obrazovanje po svome sastavutočno odgovarat ovdje predvđenom »boru upravljača odgojem, ego će

joj jedan za drugm predsjedat I gna assask, wnsk bskup ( koj ćepredsjednčku dužnost obavjat od 1774 do 776, a počasu će predsjednčkudužnost zadržat sve do 78, a potom pojsk prmas ha onatowskV lj t k đ j tt d tk d j th l t k j



je potrbna takva »rodojubna opjenost za nju nje važno da ozora, negoda zdrž prežv Počev od čaka Pitička ekomija ( supra, str 29)usseau je soj bor napravo mudrost je pretpostavo domojubje, a

Katona Sokratu.(CCXCVI amih sudaca (N)19 Rousseau je Korzkanma predagao podjelu a tr razreda kan

ddate rodojube grđane, no ovdje se pojavjuju odlčja kao element koj jepotpuno u skadu s romantčarsko-vteškm značajem smsom z razmatrane što h ousscau prpsuje pojskome plemstvu, a naročto s onmosjećajnm domojubjem koje on navnm sredstvma pokušava rat. Sobodno je zarsvo jedan do svoga stovnog uspjeha dugova svojmznamenjma stupnjevm, a n susov nsu u ati studium drugačjepostupal da potaknu takmčenje Zašto h ne bsmo oponaša? No zbogpomao djenjaste strane ovoga pogavja ne smjmo zaboravt dea nakojem se ono emej ne rad se o pukom ožvjavanju nekogcusus hru

već o naču hjerarhje stane seekje u suženju držav Upravo je to Rousseau preporučvao već u petom pogavju svoga stražvanja o lisindiji:»Ako su, dak, u vojs potrebn čnov [ . ], nj l još važnje sčne čnoveuspostavt u vnoj uprav to od poerenka p do predsjednka pojdnhVjea .. . I upuvao je na prmjer Veneje ( O. C , tom III, str 623.

(CCXCVII prezra akn čina službenika dae.(CCXCVIII) N dodaje ičit dbraje.(CCXCX) kji bude njih sila (N(CCC)uRadmu N.)

(CCCI taj dru stpj ()

(CCCI uraitelje (192Cf gore, bj. 90 19 3Cf. gore, bj. 52 bj 59 (CCCIIISejm ka tijel (.)(CCCV) Rousseau je u . bo započeo s psanjem sljedećeg odlomka

saki senatski slaik td otom j prertao sedam redaka da b umetnuoovaj odlomak

(CCV) Ov rečene nma u (CCCVI) ajistaute mjest ((CCCV zat da im se grist i takmičarski duh ne bi usaali (N.)(CCCVIII rlinaa (N.

Valja također prmjett da su, s zuzetkom dvoje nepoznath prelata koj su jedan za drugm zauze mjesto assaskoga, ova dvoja bskupa bl jednren dostojanstvn u komsj koju su papnsk posan rmska kurja

geda prjek okom Većna je čanova omsje, a svakako kraj, blapročtalaRazmatja mnogo nam rta u njma omogućuje da kao stvaranutjeaj razmotrmo ono što s katkada smatrao sučajnom analogjom. asvak načn , Rousseau je jedan od začetnka rada na narodnom obrazovanjukoj je u oljskoj obavjan zmeđu doba, posredstvom organa koj se u modernoj Evrop može promatrat kao po mnstarstvo općega obrazovana

(CCCX ies eleti (N)(CCCX te ećinu među jima zaštti ()(CCCX . rimjerea mć lik klik bi t bil muće

sredstm zaklade strene u tu srhu dbljim rilima bgatih ljudi u krajii (N.)

(CCCXI) bili (.)(CCXIII)t zam N.

(CCCXVeć jedi halama i hrbreima (9 5 ao u mnogm evopskm zemlama, dobrotvorne su ustanove kao

narodno obrazovanje, be povjerene svećensvu Rousseau sve lazra, alsvećenstvu ostavja mogućnost da se ukop u mjesn naonan žvot utemšto ga je naznačo njegov savojsk vkar dobar je župnk mnstar dobrote,kao to je dobar magstrat mnstar pravde. Jesu dobr župn u ojskojb baš toko rjetk kako on to kaže? oljsk satrčar onog doba optužujusvećenstvo redovnčk svjetovnjačko zbog tr gavna poroka ljenost,neznanja pjančevanja, a varmjsk je bskup, Ignay Krask, na tu temu

napsao šajvu Mahmaha Rousseau pomalo površnosamoprenos jedno opće mjesto.(CCC . a temeu tč jereih izještaja sastalja tča zais

jedicima iz sih staleža i djelima radnika baju sla sake žte dbi, dstjia čast aade N.

(CCCXV)zisi N.)

CCCXVI)uzdai baijestma N)

(CCCXVIII isade ljn, a se da za lemića bude čast š imaiše eta lbdjaka d ek dgg N

(CCCXIX postupno (N

(CCCXXUN je umetnuta ovarečenaČii li flza zbg tga ude

bima? Ne nekme je s njegih et-šest akih djela d


(CCCXXI Ova je dosetka,premda ju je izrekla žena... (N.196 Mably sa sažalenem i žaro govori o sudbini polskih selaka ali osi

prethodne službe u narodno vosci, ne ukazu na srdstva koia bi se oglourediti nihovo oslobađane i ustanoviti ta »stalež slobodnih slaka« čiestvarane priželkue ko kaže on »nada bi u slobodu ostale ivukla z tuposti u koo ča i koa i prieči da pokažu i naane zaniane za sudbinu

Razatana o vadavini u Pojsoj

više ekonoski i društveni prblem. Nakon razdobla potpunog propadanapolovino 8 stolća gradovi doživlavau ponovni procvat oačano sgrađanstvu (uz snažnu stranu iigraiu razvia klasna sviest i ono će urevolucionarni kretania krae stoleća odigrati pokretačku ulogu stavod 3 svibna priznat će u znatne povlastice ne idući ipak do negova kolekti i d č l ići k k hti R M bl i



sti u koo ča i koa i prieči da pokažu i naane zaniane za sudbinuRpublike« (eures comles sv. V str 7 Stanislav e Leszynskpreporučao da s ketstvo zaieni ugovoria o nau ali u nie ni napaet padalo da selake

uklopi u političko tielonacie

_Ono što prdlaže

Roussau znači istinsko političko i društveno napredovanJe u puno sslurieči za nega nie posriedi tražene lika biedi tih selaka već nihovo pretvarane u punopravne građane postupno preobražavane pleićke deokraie u narodnu deokraciu Koliko e soialna revoluc daleko odnegove isli toliko su uspon i stapane »staleža« nezin glavni dio. Nemu eisto tako stran paternaliza« toliko u di eu nogi polski reformatoria onoa doba kao i površni radikaliza Preda i sao priželkuuoslobađane saka iziokrati većino i to oš više od nega inzistirau naprethodno pos)u oko obrazovana i uzaanoga razievana. »Znanost ograđaninu« onako kako e oni shvaćau prirodno se teeli na širenu nihovaučna: vlasništvo sigurnost sloboda prve tri rieči koe bi u republikansko

Polsko prea Mercieru d a ivireu i deca orala »naučiti da tpau«.Neću va eđuti dodavao e nipošto predložiti da svoi robovianaedno dadte slobodu ne bi o poznavali cien n bi se znali noeposlužiti ne bi za to čak ni iali sredstava... L 'Jntert commun des Polonaisnavedeno u A obert Manats polonais et Physiocates franais str. 47ousseauova e originalnost u toe što zaišla institucionalni i legalniehaniza koi bi osigurao naprdovane što ga svi priželkuju ali ga

veino prepuštau odluci dobronaernih zemlopoednika.(CCC neki općinsk upraitelji (N(CCC ieči dok bi plemići toga bili izeti ne stoe u N(CCCV mjesto nelaraRepublike (N

(CCCXV U e dodano i posuno197 ustav se građanskoga napredovana kakav preporuča Rousseau

bržega od napredovana selaka nadahnue postupko koi se u republicidugo prienivao dodelo plestva Kao nagrad za usluge učinene uratu stari su polski kralevi plestvo zaedno sa svi povlasticaa dodelivali cieli selia tako se stvarala nekakva šlahta aloposednika čii seačin života ni po čemu nie razlikovao od selačkoga. Ta e praksa nažalostsredino 5 stoleća izašla iz upotrebe i otvena s deokracia pretvorila uzatvorenu Plestvo se nadal dodelival sao osbno pod budni nadzoro ea Povratak staro praksi postavla u slučau gradova teško rešiveproblee Nihov e status naie veoa raznovrsta neki iau široku adinistrativnu autonoiu pa čak šalu i poslanike u e; drugi - a tih evećina saosubiedne selendre čiisu stanovnici podložni svi obavezaai l i P bl ik d P l k li ičk

tivnoga iednačavana s pleićima kako zahtieva Rousseau Mablyevi suoseai prea građanstvu puni topline ali su u žele prilično stidlivoizražene ograniue s na to da za građanstvo traži udio u dielenu prade«

Mably ado ponavla da su »Židovi gospodari Polske ali ne znao da l iz tekonstataie izvlači i kakve duge zakluke osi negativnih ( c Mably eu-res complte sv. V str 77 i dal.

(CCCXV u elikim kriama (N(CCCVubuduće postat (N(CCCXVoim iim primerom koji će biti pred očima (N Ovi e odloko prkasno deniran duh Ramaana: reora

polske vladavin zania ousseaua sao u o eri u koo će naiioogućiti da stekne sviest o sebi političkoe tielu da udeseterostruči svousnagu avno duhu da se očitue Na žalost za to treba vreena pa ousseau napreduući u pisanu svoega dela zaećue sve ono što e u negovi

savetia istodobno bitno i neaktuelnoCCCXXTX)odRepublike ((CCCX priteći u pomoć (N(CCC tako da bi (NCCCXXXIIpokae nam gotoo nesaladie prepreke (N(CCCXXeđutim čini mi se da se haljujući lo jednostanom

sredsvu o koem ćete sada itati (.(CCCXXmoe u proedbi pstati još jedno dobro (N Cieli e ova

odloak u N sšten na početku sliedćega poglavla(CCCXXVsatoe u potekoć (N

a e aternativa izložena u Drušenom ugoo kn pogl. Vgde ousseau nadugačko odrava nedostatke regentskih vladavina i izbora ećao se Mablyeva rešena da bi šlahtu naveo na prihvaćanenasledne onarhie on to onarhii oduzia svaki sadrža. Ova će zaisaosebi prokrti pt pa će ustavo od 3 svibna biti i prihvaćena s to razlikošto će kruna biti ponuđena sasko kući nasuprot interdiktu što ga e na nubaio ably Negov se onarhia čini toliko nekonzistentni da se oždasvodi na nadu u otkrivane nekoga vladara koi bi ogao poslužiti kaogroobran i čia bi prisutnost na priestolu bare na neko vriee zaštitilaPolsku od katastro koa o prieti Rousseau pra ovakvim diplomatskianevria pokazue sao prezir nega se problem drugačie postavlašto god se desilo vala polsko nacii poći da potvrdi svou vokaciu i da naseb preuze vlastitu sudbinu

Razmatranja o vldavini u Pojskoj

(CCCXXX)a kae prednosti znemajete (N.)(CCCXX) umie (N.)(CCCXXX) i da. . napokon nadladau svoe takace (N.)(CCCXL) Pogleda jo da l je moće iskoristiti t tolik o silnu i veli

poretačku snau (N )

Razaanja o vlaavn u Poskoj

201 »Svet spomen« rtualn je eptet koj se u ojskoj vezuje uz spom-njanje mena pokojnka

(CCC) o ži u toga ladara (N.)(CCCLX)Eo, o e nau razrađen aka kaka es (N)202 Knjga pog X: »...Tm uvjetma je, da b se stvoro jedan narod,



poetačku snau (N.)

(CCCXL)ali ćeo nape zacielo isii da pašue cil (N)(CCCXL) Riječ: s pažno ne stoj u N(CCCXL)o onome koeu e se dai prednost (N)(CCCXLI) koi sebi posalao (N)(CCCXV) U N nema rječ gotoo(CCCX) beskorsnia u džano ustsu i suišnia u Republici

(N)(CCCXV) Ovaj se odlomak u N prlčno razlkuje No, u noo

zakonu što ga predlaže ništa na ne obaee na to da ih saio u isazinu s oodaa pa e čak poonie da to ne učinio Kko nas u oeniša i ne _ s eča� oi eo se u ezi s ie odlučiti za ešene da ih osaioao gd;e esu (ednako oouuui natecane za knu i si dožioni

senaoria to ne ože nft izenii u oe nauu �ousseau je posljednjeret erecrto I na rubu ova3antu (r3ešen3e) koe psudio dae na-boe za koe preosaa da e oe oii td

200 U vez s hjrarhjom meu senatorma, c gore, blj. 0(CCCXL) ječ a napose pliko poslednega potcrtane su u W

ousseau je bo najprje napsao pa čak i priliko posednega uputamadam u dodatku u W elhorsk je uno sjedeće preporuke »stranca 91redak 8. zbact a napose priliko posednega sljedeu rečencu ostavt uov _kve zmjene liko" ne? iko se izb ora be uažaana prea onia J !a e bl skloa n aCU ps1aalo sc) na to da iabere onoga koega biace odbaila auesto te prednosi kou iše nea i kou e tue sic

td.< u Peyrou Je postupo prema tm uputama, al su zdanja venomreela tek kakav je sačuvan u prjepsma.(CCCXLX) baš onoga kega bi inače odbacila (N.)Lkou iše nea (D danja)(CCCL) na taka način izbora (N.)u srcima (N)(CCCL) koega e e nacia odabrala pordila (N)(CCCL) Drugoga proga nema u NLVk od edne edine nace (N)LVsi polasticaa

(N )(CCCV) ječ isodobno ne stoj u N

Knjga pog X: » ...Tm uvjetma je, da b se stvoro jedan narod,potrebno dodat još jedan koj ne može nadojestt njedan drug, al bezkojega su sv osta nekorsn da se užva u obju u mru.« Ovo se podsjeanjeprlčno oše slaže s onm što je u uvodnom djeu Stane starirečeno o stanju u kojemu se nalaz oljska konfederata. No ousseau h žel upozort nato da ne preurane s nekakvom obznanom provođenje namjeravane reormeodgaa za vrjeme nakon pobjede

(CCCLX) Ovakve ograde nema u N.(CCCLX) U N. nema taa naoga(CCCLX) neoe islii (N)(CCCX) Ovdje se u N., u dnu 82, prekda orgnaln rukops rema

obavjestma koje daje Grardn, a koje su prenesena u , str 516, sjedee jelstove br 884 8586 autor vlastoručno strgnuo, to z razloga koj se,kako to možemo zamslt, prlčno razlkuju od onh koje pretpostavlja Grar

dn ke smo se potrudl da podrobnje navedemo u uvodu. Lstove kojnedostaju Grardn je nadomjesto drugma, prema prjepsu koj je prbavo g.Foulquer odvjetnk u toulouškom parlamentu, to na temelju, kako pretpostavlja prjepsa potajno načnjenoga na d'ambertov potcaj. ad vee jednostavnost, daje emo kao N označavat spomenute lstove čj plavkastpapr mnogo odreštjm rukopsom, gotovo bez precrtavanja, oštro odudaraod ostatka ousseauov se rukops ponovo pojavljuje na 87. stu koj je ujedno posljednj, a gdje na posljednjoj stranc Razaana čtamo konceptpsamca s vastoručnom posvetom koje on ma namjeru uputt elhorskome. d dalje, varjanta CCCLXXX

(CCCLX) laie istinske interese (N) U W se oa rečenica nalazidodana na bu

203 »remda njčudovšna anarhja ve odavno vlada u oljskoj premdasu sam vaš zakon pvm uzrokom vašh nevolja...«, takav je bo Mablyjev ton

opento zražavano mšljenje u to doba. »lement ojac«, kče nasuprottomu Mercer de la vre, »osnova je vaše vladavne zvrsna osvemačvrsta; da bste je usavršl, malo toga morate učnt« 'Inr coun desPolonais, navedeno u A obert, Manas polonais e Physiocraes anaisstr 46) Ovaj je put oduševjenje takvo da se čn kao pojačan ousseauovodjek. svakom sučaju ma rječ koje se ousseau čuva da ne zust, a kojedrug ponavljaju uz okrutno nzstranje. »rva je stna, gospodne«, kažeMably ehorskome, »koju vaš građan moraju prmt k srcu, u tome da eoljska, pored nazva republke, bt zapravo samo ruska pokrajna ako rusku vojsku ne otjerate sa svojh posjeda Strahujte od ruske zaštte, strahujte od

ruskhdobročnstava[ ] Trebadabudetehrabr dapodnesete ratnenevoljepa da sebe radje pokopate pod vlasttm ruševnama nego da prstanete na



Gađansko stane (satus civls) bitno e azličito od piodnoga.Život u duštvu usavšuc poedina i azvia njegove sposobnosti aliizopačue negovo samoluble u sebičnost (amou pope) i taštinuPoava pivatnog vlasništva označue askid s piodnim poetkom

ednakosti i uspostavlane gađanskog poetka imovinske neednakosti, stalnih sukoba inteesa i opće nesigunosti. Ustanovlenpolitičke vlasti, na temelu lažnoga duštvenog ugovoa o uduživanu, ozakonue pividnu pavnu ednakost i osobnu sigunost ali is

naoda) koa pedsa takav oblik uduživana u kom se svatko,uedinuući se sa svima, pokoava ipak samo sebi samome i ostaeisto tako slobodan ao i pi No, legiiman duštven ugovo nesklapau poedini međusobno-to e spoazum između naoda kao avnog tiela i poedinaa koi ele postati gađanima, članovima togtiela Naod e i ugovona stana i zultat ugovoa što znači da edušveni ugovo konstituisko načelo koim se naod kao oganskazaednia pavnopoliički pobažava u suveeno političko ielo



nu, ozakonue pividnu pavnu ednakost i osobnu sigunost ali istodobno sankionia duštvenu i intelektualnu neednakost Petvaane zakonite vlasti u despotizam naviši e stupan neednakosti

- novo i posve umetno piodno stane ata sviu protiv svih Uduštenom poetku neednakosti poviesnom se soializaiomizopačue čovekova pioda ali se čuvstva savesti, pavednosti imilosđa ne mogu potpuno azoitiS

Pemda se Discours sur l'econom poltqu načešće ne ubaameu teoiski kapitalne Rousseauove spise (poput prvih dviuaspava), nie ipak spono koliko e i on važan za azumievaneRousseauove pavnopolitičke teoie tm spisu, obavlenome upetom svesku Enciklodj (1755), Rousseau peuzima - kao iDidot na koega se iziekom poziva odeđene opće vole kaotemelnog načla pavednosti koe e tada bilo uvieženo u anuskome teologiskopolitičkom mišlenu Razviaući analizu općeole kao temelnog načela legitimne ili naodne vladavine, on dokazue kako e opća vola ozbiliva samo u pravno, ćudoedno inaionalno individualiziano političko zaednii slobodnih gađana, odgoenih u duhu odolubla i epublikanske vline9

Odlučivši da živi u skladu s vlastitim moalnim načelima viamimpndr vro, Rousseau se smiono opedelue za život slobodnoga i siomašnog pisa, povlači se u osamlenost Emitagea i

Montmoenya (17561763), gde nastau negova napoznatiadela: oman La Null HćloslO Emil od d leucationll i undamentalna pavnopolitička aspavaDu contrac soca ou princsdu dro poliqu.12

Postoećem,moalno posve nelegitimnom gađanskom stanu, ukoem e ieli ludski od osuđen na ad, opstvo i biedu, Rousseausupotstavla legitimni dušveni poedak, koi se temeli na istinskimnačelima političkog pava lobodna vola poedina edino e valano načelo konstituie takvog poetka Dušvenim ugovoomslobodni i nezavisni poedini obazuu demokatsku političku za

edniu (džavu kao elinu čovekova opstanka unuta ednog

zaednia pavnopoliički pobažava u suveeno političko ielo(»čin po koem naod est naod«)

Kako zaamčiti poštivane takvog ugovoa i stabilnost političkog

tiela, a bez diobe ili oganičena suveenosti? amo tako što ćesuveen biti edini suda izvšena ugovoa! Pava suveena poisteču iz naavi dutvenog ugovoa u koem naod ugovaa sa samimsobom (tielo naoda kao suveen s poedinima kao podaniima)uveen ne ože biti poedina niti skupina zastupnika nego samoelokupno kolektivno i moalno tielo čii su članovi svi poediniJavna sila suveena edini e gaant duštvenog ugovoa e povedamože doći samo od poedinaa Nezamisliv e naime da bi suveenmogao poviediti sve svoe članove e bi to značilo škoditi sebisamome Poltičko tielo može poviediti nekog svog člana samo ako

na isti način poviedi svePemda su poedini postali gađanima, ipak su kao ludi sklonii

osobnome inteesu negoli avnom dobu Otud e temelna odedbaduštvenog ugovoa »potpuno otuđene svakoga uduženog sa svimnegovim pavima ielo zaednii« uveen moa imati neospoivuvlast da pisili poedine da ispune svoe dužnosti gađana i da sepokoe općo voli zaednie

uočavamo se sa možda načuveniim očiglednim potuslovlem« i naozloglašeniim sofizmom iele teoie tagaući za

oblikom zaednie u koo će se svatko, uedinivši se sa svima, ipakpokoavati samo sebi samome i ostati isto tako slobodan kao i piesklapana ugovoa, Rousseau uspostavla političko tielo koem daesuveenu apsolutnu vlast nad svim negovim članovima ako taopolitičko tielo može osiguati slobodu individuuma kao negovoneotuđivo pavo

Vala napie imati na umu da duštveni ugovo osiguava poedinu osobnu neovisnost e odnos čoveka spam čoveka nadomešta odnosom gađanina spam zakona Vlast čoveka nad čovekom i duštvena neednakost nisu mogući u političkom tielu koe

u pavu uspostavla piodnu ednakost medu ludima i zakonski

autortet kojem su sv pojedn podjednako potpuno podvrgnut.Zakonom se osgurava ne samo pravna poltčka nego društvena ekonomska jednakost jer je dmokratskoj držav prmjerena samoona drutvena struktura koja se temeji na stnom osobnome ldruštvenom vlasnštvu ne dopušta klasno raslojavanje

Puna se slooda pojednaca pak osgurava prvenstveno tme to je opća volja suverena (naroda puka) stodobno voja svakog

U demokratskm poretku, ćudorednoj zajednc domovnslobodnh građana, ndvduum se ozbjuj kao sodno savjeću vrlnom razumom obdareno bće. Sao u takvom poretku čovjekmože razvt sve svoje sposobnost, dk je u prrodnom stanju osveden na glupu ogrančenu žvotnju

Radkaln demokratzam ousseauove potčke teoje (al njegova oesna sumnjčavst koja prerasta u manju gonenja sukobljuje ga ne samo sa svjetovnm vlastma duhovnm autortema



građanna kao člana suverenog jela. Ako je name suveren sastavjen od svh prpadnka naroda tada društvenm ugovorom svak

pojednac zapravo ugovara sa soom samm, dvostruko se oveujuć: kao član suverena (građann spram pojednaa kao člandržave (podank spram suverena Kao podank pojednac se pokorava suverenoj vlast, kao član suverenog tjela sam postaje zakonodava. Društven se ugovorom pojedn ovezuju da će svoju partkularnu volju kao ljud podvrgnut općoj volj svh građana

Građanska sloboda pojedna očtuje se upravo u pokoravanjuzakonu koj je sam seb prpsao odnosno općoj voj poltčkogtjela koja je opća samo utolko ukolko je stodobno ndvdualna

volja svakog građanna ukolko se zražava u zakonu kao čnu

suverene vastRoussauovo emnentno ndvduastčk pomanje društvenog

ugovora kao legtmnog načela konsttuje države konzekventno vod narodnoj suveenost kao jednom poltčkom autortetu kojemse pojednc moralno raonalno ovezuju na pokoravanje TmeRousseau ustanovljuje upravo revoluconarno legtmacjsko načeoda narod postoj samo kao sobodan narod sloodnh, autonomnhgrađana: obveže se na poslunost ugovorom o pokoravanju l prnudom, gub svojstvo naroda raspada se u puko mnoštvo hetero

nomnh podanka, pr čemu svak pojedna (kao čovjek ponovnostječe svoju prrodnu sloodu

Rousseau dosljedno razkuje ustrojstvo države od ustrojstva vladavne l vlade (gouvernement Vada (vladavna zvršna je vlast strktno je podređena zakondavnj vast kao njezna emanacja lpovjerenštvo Prhvaćajuć tradconalnu razdou olka vladavne(demokraja,arstokracja monarhja, Rousseau smatra da je svakod th obka organzaje djelovanja egzekutve legtman u demokratskoj držav, a je samo jedna dobra vladavna moguća u određenojdržav, u danoj njezna razvoja, buduć da je ustrojstvo zvršnevlast tehnčko organzacjskoptanje

kobljuje ga ne samo sa svjetovnm vlastma duhovnm autortemanego sa »flozofkom strankom« kojoj predbacuje potčku nedosljednost netolerancju przemn materjalzam hl atezamRousseauove nevoje započnju zabranom spaljvanjem Emilea Dštvenog ugovora, u Parzu Ženev (1762 godne kao djeabezočnh, skandaloznh, bogohulnh koja smjeraju razaranjukrćanske relgje svh vada« Tužteljma odgovara uvjerljvo samosvjeso u Le e Mr de Beaumont Archeque de Pars (parskom nabskupu koj je posancom osudo Rousseauovo shvaćanjeršćanske vjere Letres crtes de a onae (gdje ženevskurepuku uznos kao uzrnu državu dokauje da su njegovmanačema potčkog prava na najprmjerenj načn ustanovljenlegtmn temelj države.4

Tm se spsma završava Rousseauova kratka spsateska karjera (750-76 No, usprkos svm nedaćama, bljskm al umjenm, kasnh godna, o njegovoj neuzdrmanoj teorjskoj lucdnost svedoče poltčk sps ojet de constuton pour !a Coe(765 Consdratons sur le gouveement de Polone et sur sarformaton rojte (77 Odazvajuć se usrdnm pozva, Rousseau se u tm spsma pojavljuje u uloz zakonodava, barem pravnopotčkog savjetodavca, koj pokazuje kako se stnska načelapotčkog prava mogu prmjent, prlagodt konkretzrat na

Korzku Poljsku Rad očuvanja razvjanja povjesnog ndvdualteta th soodarskh naroda (jednh u Evrop sposobnh zazakonodavstvo«nužno je duh slobode« >patrotsk žar« njhovhgrađana očuvat ojačat prmjerenm naconalnm nsttucjamazakonma javnm odgojem Temelj zljskog dentteta th hrabrhnaroda jest u patrotskoj vrn njhovh građana koj u sloodnojdržav kao svojoj domovn nalaze načn vstvovanja dostojanslobodnh lju

U t ponm godnama Rousseau spsuje svoja nevojenonajautentčnja autoografska djela Les Confessons (776770,

Daloes. Rousseau ju de Jean-cques (772775 Les rveres



Ništa tako zorno ne svjedoči o spoznajnim zaprekama kojepriječ primjeren pristup Rousseauovu djelu od upravo nvero vatne činjnice da u golemoj sekundarnoj litraturi nalazimo samo jednog jding autora koji je u svojj interpretaciji uvažio Rousseauove izričite naputke o vlastitoj teorijskoj intenciji! T je učinioR. D. Masters u djelu Rousseauova poliička looj u kojem,striktno slijedeći metodičku uputu zDilog, prikazuje Rousseauovteorijski sistm polazeći od »načela« zlžnih u Emileu i kreući se

»prav vlasništva«) te Rousseauov kritički odnos spram cijele teterijske tradicije. Rcentna skundarna literatura još uvijk je, pomom sudu, gotovo bz iznimke isuviše imprsionirna briljantnošćuGoldschmidtove egzegeze, tek djlomično uspijevajući najvažnijnjezine rezultate ugraditi u nove interpretativne domete.23

Epistmolgijski rez spram cijele interpretativne baštine predstavlja kapitaln djelo A Philonenka Jean-cqus Rousseau

l d k j i t i i d k j dij l ktički i



j pnatrag sve do P rspre.21 Tkvom metodom uspio je dati dosadnajpouzdaniju studiju cjelne Rousseauov političke ilozoije,

prikazati je u strogome, kartezijanskom» portku razloga«. Precizananalitički prikaz veoma je jasno razlučn od autorova kritičkog vrednovanja. Masters naime Rousseaua shvaća doista ozbiljno, kaoflozof, štoviše kao misaono povlaštenog sugovornika za temeljitopromišljanje bitnih problema suvremenosti U tom smislu, primjerice, kada raspravlja o Društvenom ugoo Masters zaključuje:»ko je Rousseauu teško predbaciti odgovornost za totalitarizam 20stoljeća [ ] njegova načela daju priliku za prevrat te vrste jer onrazdvaja pravične svrhe čovjeka, kao i društva, s jedne i načelapolitičkog prava, s druge strane. Budući da je denirao čisto frmalnu

logiku građanske poslušnosti, Russeau je prešutno prihvatio daznanost 'razboritosti, koja definira dobro građansko društvo, nijebitan ili nužan dio njegovih načela političkog prava nego običnauputa za njihovu pogodnu primjenu.«22

Filozojski status Rousseauova djela nitko nije tako ujerljivo,čak neopoziv, dokazao kao što je to učini V Goldschmidt u svommagistralnom radu Anoolo poltka - Načela Rousseauoa sstema oldschmidtova analitička lucidnost, besprijekorna argumentacijska metoičnost i encilopedijska obaviještenost iznad susvih pohvala. eodoljivo se nameće dojam kao da se Goldschmidt,

već desetljećima ugledni francuski znalac latonove filozoije,napokon odlučio da se ozbiljno pozabavi i Rousseaovim»slučajem«te da egzaktnošću svoje dijagnoze rasprši sv prigovore i dilemeRousseau je mislilac najvišeg ranga Metodom strukturalne analizeon minucizn prikazuje rspru kao najvažniji Rousseauovfilozofijski spis, pri čemu cijeli prikaz veoma uvjerljivo, i po najstrožijim kritrijima, dokazuje supstancijalno jedinstvo Rousseauovasistema. tom je sklopu, iscrpno (pa čak i iscrpljujuće) analizirana i

vrednovana povijest temeljnih pojmova i doktrina napose u prirodnopravnoj školi i plitičkoj filozofiji Hobbesa, Lockea i osobito

Montesquieua (poput na primjer pojmova »prirodno stanje« i

mene lo udes u kojm s prvi put uvia i dokazuje dijalektički iuedno matematički karaktr Rousseauova sistema. alazeći oslonac, u klasičnoj litraturi, samo u Fichteovu djelu Tme prrodnog

prva (i djelomice u Kantovoj Meaf ćudore)24, Philonenkopokazuje kako je Rousseauovo poimanje olont gnrle značilo»kopernikansku revoluciju u moralnome političkom polju. ori ju opće volje Rousseau metodologijski konstituira i strogo misli umonadologijski struktuiranom pojmovnom polju ili, drukčije rečeno, prema logičkoj strukturi matematičkoga innitezilnogračuna Opća olja »živi je nexus pojedinačnih volj, tj zakon kojiiskazuje ineres kji je zajednički nizu građana, zakon koji se dodušene razlikuje o vlj što ih ujedinjuje ali nije ni puki njihov zbir«

teoriji opće volje po prvi put se u povijesti ilozoje narod/puk pojmovn odredu je, epohaln mjerodavno, kao slobodna subjektivnost.Bez opće volje narod ne postoji kao demos, subjekt koji proivodizakone i legitimni autoritet, nego se svodi na puko mnoštvoheteronomnih podanika silom podređenih nelegitimnoj političkoj vlasti. ljučno analitičko razlikovanje između opće volje (narodakao suverena) i volje svih građana (zapravo volje većine) pritompredstavlja mtodički nadasve značajno upozorenje kako brkanje tihkategorija u procesu konstitucije demokratske političke voljeneminovn izlaže državu opasnosti od nvog despotizma (tianiji

većine). Stoga je demokratski samo onaj politički poredak u kojemkonstitucija opće volje nudi valjane kriterije, granicama što ihnameće zakonu, za samoograničavanje političke vlasti u odnosuspram čovjeka i njegovih neotuđivih prirodnih prava.25

Politički pisac JeanJacques Rousseau tako nam se nedvojbenopojavljuje, u svjtlu i ovako sažetog upućivanja na temeljne kritičkoteorijske studije sekundarne literature, kao jdan od najznačajnijihnovovekih političkih flozof. oliko je takav sud o Rousseauovumjestu u historiji političkih ideja postao općeprihvaćenim, moždaponajbolje mož posvjedočiti upravo blasmični zaključak ugled

noga francukog historičarapolitičkih ideja Chateleta» mislilac



izdvojti: Bernard Guyu, Uvod bješke o Novoj Hoiz, u Oeuvrescotes J.-J. Rousseaua, tom II amard Parz, 1978 (1. zd 961) str.XVIIILXIX 5793 13351829; Dane Mornt, vod i bješke oNovoj eoizi, u zd. J.J Rousseau La Nouvee eoise, t II Hachette»Coection des rand Ecrvan de a France«, Pariz 1925.

Objavjena su dva prijevoda: Emi ii ob ugoju k. I II NakadaHrvatskoga pedagoškoga knjževnog zbora, Zagreb 1887. Emi ii ob uzgoju,knj III,r Nakada Hrvatskoga pedagoškoga književnog zbora Zagreb bezdatuma zd., preveo lvan Šroa Emi ii o vaspitanju knj. I Znanje,

Russeau dans eur reatio avec a pense genevoise au XVIII sice, pourservir d'ntroduction aux ettres crites de a Montagne Paiz 193. U nas je bo objavjen sao prijvod prvoga spsa acrta utaa za

oi1 (Poitičkaiao /979, str. 118153 prevea osijka rčć) Ometodičko i sadržajno značenju tih dvaju posthumno objavjenh spisaanaitički najuvjrjvije svjdoči studija .. Andjara E camino de Rous seau. Dea democacia direta a a democracia reresentativa (Rvista de estudios oitios 50/986 str 101142) Da upravo acrt ustava za orzikuauzia bitqo mjesto u Rousseauooj (rekonstruranoj) poziciji pregnantnje pokaao arko uhovsk Demoaca oitika Rekonskcijsk tze o



, p p j j j ,Beograd, 1950, preveo Dušan mindžć (prijevod pete knjge objavjen jekao posebno izdanje: an ak Ruso Emi-Soa ii žena stetka Vajevo

Beograd, 990, preveo D. mndžić). Posebno je objavjen najpoznatiji inajvažniji do teksta četvrte knjige koji tvori samostanu cjenu: Veroisovest savojskog vikaa, Beogradski izdavačkgračk zavod Beograd 975,preveo Dušan Tamindžć Ovdje bih spomenuo tek nekoiko važnih radova otome, u samorazumijevanju središnjem Rousseauovu djeu sp. Chares Wirtz vod i Perre Burgein, bješke o Emieu, u J.J. Rousseau Oeuvescomtes, tom I Gaimard Parz, 1969 str LXV IIICLII 239877,288710 Ma urce . Masson vod i biješke o erisovijesti savojskogvikara u zd.a »Profession de oi du vicaire savoyard« de JeanJacques Rous seau, Fribourg Pariz 914 Roger D Masters op cit., pog. : e Natura!Devement o the Individua! i pog. II: Rousseau's Detachabe Metahysicsand the Good Li, str. 305

Osim dvaju navedenh zdanja (usp. bij. 8) u kojma je Duštveniugovor preveden zajedno s Drugom raspvom postoj još jedan hrvatskprjevod: Društeni ugovo Komisijonana nakada Hrvatskoga štamparskogzavoda Zagreb, 1918, preveo dr Mian Gruber.

Meu bronm studjskim zdanjma utvenog ugovora mogu se, pomojem sudu staknuti bare ova Maurice Habwahs uvod i biješke u dDu Conat social Auber Pariz 943 (ponovno tskan 1976) Bertrand deJouvene Essai sur Za oitique de Rousseau uvod � izd.Du Contrat sociade JeanJacques Rousseau ditions du Cheva , Zeneva 1947 (ponovnoštampano 1978 u CoctionPuel uz dodatak dvu važnih studija oriedes oes de gouveement chezRousseau iz 1962 god,Rousseau evoutonniste essimiste iz 1965 god) Georges Beauavon uvod biješke u izd. DuContrat socia, Coin, Pariz, 1938, 5 dopunjeno izdanje (1 zd 90); CVaughan uvod biješke u izdDu Contat socia ou Princies du droit oitque Manchester at the nverst Press 1918 (2. izd. 1926) eim takođerupozorit i na odičan prikazDtenog ugovora koji je napsao PhonenkoDictionnaire des oeuvres oitiques, , Pariz, 1986, urednc i ChateetO Duhame Piser str. 69470.

14 nas su prevedena dva pisma Pisama sa anine, i to: Šesto imo (učasopisu Kutui radnik 1/979 str 167176 preveo D Laović) i Sedmo

ismo ( u časopsuPoitičkamisao 3/1978,prevea Vera Frangeš; uz prijevod jeobjavjena studja Šeka Kurtovića,Rousseau jedinstvo vati, str. 437463) iteraturi o tom djeu kasčna je studija Johna Stephensona Spinka Jean

JacquesRoseau et Genve ssas sur s des potues et regeuses de

je pokaao arko uhovsk Demoaca oitika Rekonskcijsk tze oRousseauovj ozi oiike (Poitička misao 1/1979 str 154157.

sp. hrvatske /ii srpske prijevode

sovijestiZora Zagre 1953,preveo Radovan Ivšić (novo zd.: Nakadn zavod Matce Hrvatske Zagreb,

982 u dva sveska) Isovijesti I II Prosveta ograd, 95051 (pvi svzakprevei su Radmi Stojanović i Borivoj išć, drug svezak preveo je B.išć) Sanje osamjenog etača »Vuk Karadžć, eograd 1984, preveaMira Vukovć). Iz brojn iterature spomenuo bh samo najpoznatiju tudijuJan uhnno JeanJacques Rousseau [sv I En marge des Conessions(1721750) Grasset, Parz 1948 sv. II: Roman et vrit (17501758),Grasset Parz 950; sv. III Grandeuret misre dun est (17581778), aimard Parz, 1952; novo zdanje u dva sveska, edit. aimard Pariz, 1962].

7 Uz već poznata nam djea Cassirera (bij. 5), R. D. Mastesa, MLaunaa Godschmdta (bj 7), rječ je i ovim radovima: C Vaughan,

e oitica writng o JeanJacques Rousseau dva sveska (edited rom theorgina manuscripts and authntic editions with ntroductions and notes),Cambrdge, at the nversit Press 1915 (drugotsak: Basi Backwe, Oxford 1962) Schinz, a nse de JeanJacques Rousseau, can Pariz1929 Roussea and the mode Sta eorge en&nwn Ltd,London 934 (drugo dopunjeno zdanje 1964 968) C. Hende Jean

JacesRouseau: Moraist dva sveska, Oxord niversit Press London andNew York 1934 (drugotisak BobbsMerr, Indanopos and Nw York1962) R. Death JeanJacques Rousseau et a science oitique de son temsPresses niverstaires de France Pariz, 950 (novo zdanje, s dopunjenombibiografijom: Librarie phiosophiue J Vrin, 1974) Burgen La

hioshie e stence de JeanJacquesRousseau, Presses niverstares de

rance, Pariz, 1952 (drugotsak: J. Vrn, 973); J Starobnski, JeanJacques

Rousseau a ranarence et obstace, Pon, Parz, 957 (drugo izdanje,prošireno sa sedam u međuvremenu objavjnh ogda: amard, 197) Ietscher Rousseaus oitische Phiosohie ur Geschichte des demokrati

schenFeiheisbe erman uchtrchand Verag, Nuwed 1960 (drugoznatno dopunjeno zdanj objavjen je 1968); J N. en and Citizens:A Stu oRousseau s SociaTheo Cambridge niversit Press Camridge969 Jean-Jacques Rousseau et a ense du mahe; tri sveska J Vrn Pariz, 984 (sv. I: e tait du ma! sv. II: L esoir et stence, sv.Aothos du desesoir)

Moguće prgovore taom zboru kao suvše pristranom mogu moždanaknadno i djeomčno ubažit spomenem i bare i ove poznate nter

pretacje John Taon eOrins oTotaitarianDemocc SeckerWar



NAPOMENA O OVOM IZDANJU



Ovo izdanje Političh spisa J.-J Rousseaua sadrži četiri njegove

poznat političke rasprav: 1) Discours sur l'econom poltiqu[Rasprava o poltikoj konomij], 2)Du Contract socal ou ssai surlaform d la Republqu [ društnom ugovoru il ogld o oblikurpublik], 3)ojt d consttution pour la Cors [Nacrt ustava za Kor-iku] i 4) Consideratons sur l gouvmnt d Polon Ramatranjao vladavni u Poljskoj].

Opredijelivši se za četiri navedena spisa priređivač je u ovo izdanje uvrstio uvažavajući zadani opseg knjige, integralne Rousseauove političkopravne tekstove koji su našoj javnosti još nedostupni ili su pak tek djelomično dostupni (u starim časopisnim pijevo

dima) Stoga u ovo izdanj nisu uvrštene dvije najpoznatije u nasipak u prijevodu dostupne političke rasprave kao što su Društvnugovor i Raspava o podrtlu osnovama njdnakost mđu udmaOsim toga s obzirom na uređivačk načelo biblioteke »Političkamisao« da se objavljuju samo integralni tekstovi nije ovdje ogaobiti uvrštn teorijskopolitički najrelevantniji dio polemičkog spisaPisma sa plann od 6 do 9 pisma) kao ni iznimno dragocjenulomak iz pete knjige Emla koji predstavlja pregnantan sažetakRousseauovih »itinskih načela političkog prava«

Prijevod je načinjen prema stručno najuglednijem premda jošnedovršenome, kritičkom izdanj Rouseauovih sabranih djela u četiri sveska od predviđenih pet) objavljenih u razdoblju 1959969Riječ j o izdanju što su ga priredili najvrsniji znalci pod vodstvomBernarda Gagnebina i Marcela Raymonda: JJ. Rousseau Ouvrscomplts sv II (Du contrat socal crits poltius), bibliothque dea Pliade Gallimard Pariz, 1964 Posbnu vrijednost toga krtičkogizdanja čine stručne bilješke i minuciozno rekonstruirane varijanteosnovnog teksta, koje su za svaki spis priredili najminentniji pozna vaoci Rousseauova djela

Evo i osnovnih infracija o svakom odabranom spisu

Članak koji se uobičajeno naziva, već u 8. stoljeću, Raspravao političkoj ekonomi, Rousseauov je prilog najvažnijem prosvjetiteljskom pothvatu tog doba Enciklopediji ili obrazloženom rječniku

znanost, umjetnosti i zanata(Pariz, 175-772) anak je pvi puttiskan u petom svsku Enciklopedije koji j objavjen u studenome955. Prijevod slijedi izornu verziju, s tim što su unijete ispravkeprema naznakama u errata Enciklopedije i uklonjene očiglednetipografske omake. Varijante osnovnog teksta priređene su na

je u vropi jedna zemlja sposobna za zakonodavstvo, to je otok Korzika. Srčanost i ustrajnost kojima je taj hrabri narod uspio zadobiti iobranii svoju slobodu doista bi zasuživali da ga neki mudar čovjeknauči da je očuva Imam neki predosjećaj da ć taj mali otok jednogdana iznnaditi vropu« Je li pritom predosjećao da će mu takva oc

jena uskoro pržiti priliku da se on sm pojavi u toj providencijanojulozi? Priliku mu je, naime, ponudio korzički aristokrat Mateo Buttaoco, koji je očito dobro poznavao Rousseaovu tmeljnu raspra



p g j g ptemelju rukopisa koji se čuva u Neuchatelu i izdanja RousseauovihSabranih djela iz 782 Biljeke uz tekst i varijante teksta djelo su

Roberta Deratha2 k se 882. godine dozna za postojanje ousseauova

r ukopisa koji predstavja pvu verziju Društvenog ugovora (tvZenevski rukopis), kada ga je ženevskoj biblioteci poklonio GeorgesStreckisenMoutou. Prvi put ga je objavio Aleksejev u prilogusvojih Studija o Rousseauu (Moskva, 887), zatim ga je objavio E.DreyusBrisac u svom Drušenogugovor Pariz, 896) te ga j naposljetku učinio poznatim C. E. Vaughan uvrstivši ga u prvisvezak svog kasičnog djea The political writings of J-J Rousseau(Cambridge, at the University Press, 95, str. 4345).

Prijevod je načinjen prema tekstu koji dosljedno prenosi ivornirukopis (ocjenjuje se da je njegov glavni dio napisan i razdobju758-760, premda su neki ulomci i znatno raniji) Dodaci koje jeousseau označio jezdicom stavljeni su u varijante, a oni koje jeoznačio kriem ukjučeni su u tekst Dodaci čije se mjesto činilo spornim mogu se naći meu varijantama. Varijante sadrže i pojedineulomke i riječi, koje je ousseau precrtao, čime se čitatelj može bližeupoznati i s Rousseauovim dvojbama i načinom rada. Bilješke i

varijante priredio je . Derath.

3. Sredinom 8. stoljeća, borba korzičkog naroda za nezavisnosti oslobođenje od višestoljetne dominacije Đenove (počevši od kraja3. st.), postala je simbolom otpora tiraniji u cijeoj prosvijećenoj Evropi. Nakon djeomičnih i privremenih uspjeha tridsetih godina,korzički ustani uspijevaju, pod vodstvom Paskvaa Paolija (749 755), oružan osloboditi otok i uspostaviti nezavisnu repubiku Unastojanju da konstituira legitimnu državu i zadobije međunarodnupotporu, genera Paoi iskazao se i kao mudar državnik, uvjereni pristaša postupnog uspostavljanja ustavne repubike. Da je ousseau veoma pomn pratio i podupirao takva nastojanja, svjedoči već i

njegova čuvena ocjna u Društvenom ugovoru(knj pogl X): »Još

vu. Pozivajući se na navedenu Roussauovu pohvau Korzici, Buttaco mu piše(pismo od 3. koovoza 764) daje ta pohvaa »u nacji

pobudila želju da vi budete taj mudri čovjek koji bi mogao pribavitisredstva za očuvanje te slobode za čije je stjecanje proiveno tolikokrvi«. Prihvaćajući tako otmjenu ponudu, ousseau je, nakon tmeljitog proučavanja dokumenata i spisa koje mu je na njegov zahtjevposlao Buttaco, napisao tek skicu ili prednacrt. U toj skici,napisanoj u razdobju od siječnja do rujna 765, ousseau je rmulirao, u provizornom obiku«, samo načela ii temeje državnogustrojstva(za cijeli nacrt bilo bi mu potrebno, predviđao je, jo punetri godine rada). Pritisnut vlastitim životnim nedaćama, Rousseausvoje zakonodavno djeo nije uspio dovršiti, premda je od tog nauma

konačno odustao tek nakon sporazuma u Versaillesu (868), kojim je Korzika pripojena Francuskoj Prinuen potražiti utočište uEngleskoj (769789), Paoli nikada nije saznao za postojanjeousseauova ustavotvornog nauma

Rousseauov rukopis o korzičkoj konstituciji pvi put je objavioGeorges StreckeisenMoultou tek 86 godine, naslovivši ga ojet

de Constition pour la Corse( uOeuvres et Coespondance indites deJ-J Rousseau Pariz). Kasniji izdavači zadržai su taj naslov; meunjima je najznačajniji C E Vaughan (Political Writings sv. II, nav izd.,str. 306368), koji je ispravio mnoge pogreke i omaške prvog izdanja. o, zbog izuzetnih potešoća u deširiranju ousseauovarukopisa, pouzdana verzija Rousseauova teksta uvrđena je tek uovom kitičkom izdanju. Prijevod je načinjen prema tom tekstu kojidosjedno prnosi izvornu verziju Tkst (s varijantama) je priredio ibilješkama popratio Sven StelingMichaud.

4. Prilika da se ogleda kao zakonodavac još će se jednom ukazaiousseauu, u listopadu 770, kada je zdušno prihvatio posredovanjelitvanskog plemića M. Wielhorskog, izasanika Barske konderacije, osnovane 768 da bi se oružan oduprla ruskoj dominaciji nad

Poljskom Uz dipomatsku inancijsku i vojnu podršku službene

Francusk, kondrati su za svoj ciljev nastojali pridobiti prosvijćnu vropsku lu, koja im mđutim nij bila sklona; štoviše,ocjnjivala ih j kao vjrsk i nacionaln natik, pa j čak i ratRusij protiv njih opravdavala kao borbu za vjrsku tolranciju (ltair).Roussau j, naprotiv, bio gorljivi zagovornik pravdn borbkondrata protiv rusk prvlasti t Wilhorskom i nij bilo tškonagovoriti ga da im pomogn. Snabdjo j Roussaua osnovnomdokumentacijom o Poljskoj i o njzinoj >>namjavanoj rrmi«( ti j i i bi i ć i i M bl i t i

rukopisma t u opsžni tmljitim bljškama uz tkt onudiocijli itčki arat koj j nzaobilazan n samo za razumijvanjazmaraa ng ousauov političk torij općnito.

kraju, valja napomnuti a j u ovo izdanj uvštna, kaotudji pdgovo, studja itora Goldschmidta Indidu comuue hz Rssau ivorno objavljna uRv d heologi d phosphi, n° l 14, 982)



(mu tim j spisima bio i vć izrani Mablyv prvi nacrt rrmi uPoljskoj, kao dodatni podstiaj),što jRoussauu omogućilo da prvu

rdakciju svojih Razmatanja završi u travnju 177 (taj s rukopisčuva u bibliotci u Nuchatlu). Najkasni do lipnja, Roussau jnapisao završnu vrziju spisa i prdaj ga Wilhorskom. Prmda nijbio suglasan s nkim važnim postavkama političkog programa konfdrata (napos s njihovom obranom po svaku cijnu »S R Catholica Ecclsia immunitatis, lgu, librtarum, privilgiarum acindpndntia),Roussau j odlučno podržao volju za slobodom irpublikanski duh kondrata, prpoznajući u njima bitn značajkpovijsn individualnosi poljsk nacij Svojim ustavotvornimprojktom za Poljsku, nastjao j pomoći očuvanju i snažnju toga

slobodarskog idntitta poljsk nacij, čak i ako poljska država podlgn nadmoćnim nprijatljma Kao što j poznato, Barska konfdracija uskoro j bila poražna,a Austrija, Pruska i Rusija izvršilsu 1772. godin prvu diobu Poljsk anktiravši trćinu njzinatritori ja

Ramaanja o vladavini u Poskoj prvi su put objavljna u izdanju Roussauovih Sabrnih djla iz 1782 (izd Du Pyrou-Moultou).Brojn pogršk i omašk tog izdanja pomno j ispravio C. E.Vaughan i objavio kritičko izdanj Razmaranja na tmlju tkstaprv rdakcij rukopisa,koji s čuva u Nuchatlu (Political Win,sv. I, nav izd., str 36956). Pouzdano kritičko izdanj Razmaa-

nja (na tmlju rukopisa završn vrzij koju j Roussau prdaoWilhorskom, a koji s čuva u arhivu prinčva Czartoryski uKrakovu), uspio j načiniti tk Jan abr, kao rzultat svojgdugogodišnjg istraživanja poljskih izvora i suradnj s minntnimpoljskim znanstvnicima (napos s Konopzyskim koji j još93 prcizno objasnio gnzu Roussauov rasprav i objasniopoljsk povijsni kontkst) Naš j prijvod načinjn prma tom izdanju,u kojm j abr skrupulozno utvrdio osnovni tkst, prcizno i dtaljno izložio različit varijant sadržan u raznim izdanjima i

D La/ović

SDRŽ

RZMTRNJ O VLDVN U POSKOJStanje stvai . Duh ngdašnjih ustanovaPimjenaOdgoj ojeniti pookPitaje triju staležaSedstva za odžanje dfavnog ustostvaO kaju

5355576067077487



Uvodna studija: Iniiuu i zajnica u Rousseauooj poiikoj eoi- Victo Goldschmidt . . .

RSPRA O POČOJ EKONOMIJ 5

O DRUŠ1ENOM UGOVORU OEDO OBKU REPUBE (pa vezija) 49

P NJGemeljni pojmovi o dutvenom tijeu 5 pogavje: Pedmet ovog djea 5

. pogavje O općem duštvu judskog oda 5 poglavje O temejnom spoazumu 58 poglavje: U čemu se sastoji suveenost i što je čini neotuđivom 63

poglavje: Pogešni pojmovi o duštvenoj vezi 65 V pogavje: Zasebna pava suveena i gađanina 72

V pogavje: Nužnost pozitivnih zakona 75

DRUG KNJGUspostavjanj zakona 78 pogavlje Sha zakonodavsa 78

pogavlje: O zakonodavcu . . 78 pogavlje: O ustanovjenju naoda . 83 pogavje O pincipu zakona i o pincipu gađanske pavednosti 90

pogavlje Podjela zakona . . . . . 94 V poglavlje: O aznovsnim sustavima zakonodavstva 95

REĆ NJG O poitičkim zakonima ili o ustanovi vlade poglavlje: to je to vlada u džavi

[O gađanskoj eligiji][Bak potestanata[Fagmenti]

NCR USV Z ORZUPedgovo Nact . .

Posebni agmenti

979798

0405

07090

43

a jPosebni uzoci anahije .Upava .

Pivedni sustv ni sustav . Num da se svi sudionici u vadavini podvgnu postupnomusponu . Bianje kajaZaključak

BILEŠK VRJANT

Rava o političkoj enomijiO d§veno ugoo (pra eija) Nac/ usaa za Koriku Razaanja o laaini u Poko

Pogoo J- Rouseau, poiički pacDagutin aović

Napomena o ovom izdanju

879297

200 209

26 224 23

237 239 255 273 278

34

36

»INFORATOR«KULTET POIČIH ZNANOS

isttel7. KOMOVAETA

Štefa Dero-t jak18. OTČK SSTEM SAD

Astt19. MEZA

Da rRdn



da:davačk pd NORMOR s p.

Zagreb, asayka 1

Drekt

D. VO BURĆ

avna dgva uednca

RJ davačka datnstSA VUKOA

račk dnk

JENASN-GŠĆ

kt

NADA MONOV

rktr

EVENA R

Tskao 000 prmraka

DavrRdn 20 GĐNSK GNCE SOBODE

Ant ažaoo 21. MODERAOZOJA OA Jachm Rtt

22 EZA OAhmas aoe

23 ROVJEA DRUG SSDušao J aoć

24. DRŽ ACA Jho Stuart l

25. ZBRN OTI SS(p svezak) Jho Stuat Ml

26. ZBRAN O SS(dug sveakWed Rch

2 OTIAAO ZNNOS ak uhsk

28. UM DRUŠNOS Rbt Mhes

29. SOCOOGJARJA U SUVEENOJ DEOACJ

artmut ueod 30. OJ NERSARaoer Esd

31. URZAM ZEĐU ERAZMA SOCJZMA

Upremi:

Wlhlm vo umbldtDJE ZA OUŠ ODREĐENJAGRANCADJEOTVORNOSTI

DRŽE

Žan-Žak ruso --- politički spisi

Documents