Zanimljivosti iz prošlosti

Vlado Karagić

Panonsko more

Prije desetak milijuna godina na našim je prostorima postojalo Panonsko more. Dokazi o tome otkriveni su na Kalniku na kom su pronađeni

brojni fosili, zvjezdače, rakovi, školjke itd.

Na području šume Kosturač pronađeni su dijelovi kostura nosoroga

U Kraljevcu je 1971. godine pronađeno dosta tragova rimske keramike na zemljištu

Emila Mijakića

U ilirsko doba naše su prostore nastavali Jasi

• Po zabilješkama rimskih ljetopisaca bili su stasiti, crne kose i tamnih očiju, slobodni i hrabri, vazda spremni srnuti u boj i pogibao.

• Glavno oružje: koplje i kratak mač.

• Koristili su i strelice umočene u otrov.

• Bili su skloni hajduštvu, gorskim okršajima i napadima iz zasjede.

• Bili su lovci i pastiri, sa stadima ovaca i koza.

• Tetovirali su se brončanim iglama (običaj sačuvan u Bosni).

• Neumjereno su se odavali piću i krvnoj osveti.

• Žene su im bile hrabre i radišne.

Ilirski bogovi

• MEDAURUS- bog rata

• BINDUS – bog voda i izvora

• LATRA, VIDAS i TIANA, ilirske boginje mudrosti, plodnosti i lova.

Batonov ustanak (6. - 9. g.)

Tiberije je u Sisciu doveo

100 000 vojnika, 10 legija, 14 konjaničkih ala, 70 pješačkih kohorta i oko 10 000 veterana.

Bila je to vojna sila kakvu još Rim nije okupio.

Pa ipak, trebalo je još 5 legija iz Mezije da se u krvi skrši Batonov ustanak .

Junački pad posljednjeg uporišta Ardube

• “Sami ste krivi, jer ste k našim stadima umjesto pasa i pastira poslali vukove.” BATON (Rimljanima)

• Posljednji branitelji Ardube (Vranduk na rijeci Bosni) baciše se pred očima Rimljana, zajedno sa ženama i djecom u plamen svojih gorućih kuća, ili niz strminu u rijeku.

Siscia središte rimske Panonie i kovnica

novca

Car Karakala

• 212. g. podijelio je rimsko građansko pravo svim slobodnim građanima carstva.

• Rim je osim cesta donio, upravu, napredak, kulturu i red.

• Neumoljivim usudom povijesti taj red je imao naskoro biti srušen.

Provala Huna

• Od 375. g. na ove prostore kreće bujica s istoka koja se više neće dati zaustaviti. Rimski povjesničar Amijan Marcelin kaže da su Huni “ na konjima jeli, pili, spavali i vijećali.”

Vapaj svetog Jeronima

• “Već je 20 i više godina, da između Carigrada i Julijskih Alpa dnevno teče rimska krv. Got, Sarmat, Kvad, Alan, Hun, Vandal i Markoman pustoši, pljačka i razara Skitiju, Trakiju, Makedoniju i Dardaniju, Dakiju, Tesaliju, Ahaju, Epir, Dalmaciju i sveukupne Panonije. Koliko je matrona, koliko Božjih djevica, koliko odličnih i plemenitih tjelesa palo žrtvom ovih divljih životinja. Zarobljeni su biskupi, poubijano je svećenstvo, nema više Božjeg štovanja. Crkve leže u ruševinama, uz oltare Kristove privezani su konji, a moći mučeničke su porazbacane; svagdje samo tuga i užas i mnoštvo slika smrti. Rimski se svijet može raspasti, ali se naša šija neće saviti.”

Atilin ultimatum – “Pet dana hoda”

• Pet dana hoda južno od Dunava ne želim vidjeti rimskog vojnika i seljaka.

Dolazak Hrvata u 6. i 7. stoljeću koji ovim prostorima posvećuju dušu i srce, trajno određuje njegovu povijest. Dolazile su vojske i

svakojake sile, ali što bi hrvatsko, hrvatskim ostade zanavijek.

Hrvati stupaju u krilo Isusove vjere

• „Ovaj izvor prima slabe, da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava u čast sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegove štićenike“.

Doba hrvatskih kraljeva • Dok su mnogi

europski narodi još bili u povojima, Hrvati imaju svoje kraljeve, vladare narodne krvi koji su u teškim vremenima i vječnim presizanjima između Istoka i Zapada, Hrvatsku podigli na razinu značajne sile na ovim prostorima.

Državnost, povijest, vjera i kultura, krasili su hrvatski narod od tih junačkih dana.

Andrija II. U Svetoj zemlji

• 1217. g. u V. križarski rat u Svetu zemlju polazi tadašnji hrvatsko-ugarski kralj Andrija II.

• S njim je u pohod pošao određeni broj vitezova iz našeg kraja koji su kasnije dobili kraljeve povlastice.

Godina Gospodnja 1241. – provala Tatara - kralj Bela IV. bježi s narodom prema moru

Škrinju svetog Šimuna – najvrjednije

djelo srednjevjekovne

zlatarske umjetnosti u Hrvatskoj dala je

izraditi kraljica Elizabeta

Kotromanić, žena kralja Ludovika II.

Anžuvinca.

Malo ledeno doba u našim krajevima u 16. i 17. st.

• Oko 1550. g. širi se ledenjačka plima s Alpa

• 1660. turski ljetopisac Evlija Čelebi u gostima kod Nikole Zrinskog u Čakovcu kaže da je Hrvatistan jedna studena zemlja.

• 1726. je pao snijeg koji se nije otapao do svibnja.

Godine 1585. u našim krajevima je zabilježena tako jaka suša da su rijeke presušile

1662. snijeg je zameo sve puteve te se uslijed toga porušilo puno krovova i kuća. Tada su vukovi, prodirući iz šuma, napadali ljude.

Prije “malog ledenog doba” u našim su krajevima dominirale nizinske bukove šume. Njihovim nestankom, dominaciju preuzima hrast.

Malo ledeno doba donijelo je bolest “vatra svetog Antuna” ili suha gangrena, od koje je umiralo puno ljudi. Ta bolest je nastajala

od otrovne plijesni na žitaricama.

• Protiv te bolesti je pomagao jedino odlazak u Švicarsku u Samostan sv. Antuna (ondje plijesan na žitaricama nije mogla preživjeti) gdje su ljudi ispovijedali svoje grijehe i tako se vraćali spašeni.

• Pravi uzrok bolesti bio je u vlažnom skladištenju žitarica.

1577. i 1578. zamrzavale su se Mura i Drava, što je Turcima omogućilo nesmetan prijelaz i pljačku.

Garjevica, Međurečka gora i Kamnik su stariji nazivi za

Moslavačku goru, Bilogoru i Kalnik. Stari rimski pisci zvali su

Moslavačku goru “Mons Claudius”.

1590. naš kraj je pogodio veliki potres koji je bio toliko jak da je izazvao napuštanje utvrde Medvedgrad.

1680. je zabilježen dolazak purana u naše krajeve, pod imenom gallum Indianum – indijanski kokot. Od svinja je prevladavala autohtona sorta

“baguna” koja je žirovala u šumama.

Među govedima našeg kraja prevladavali su buša i veliki bijeli podolac.

Na sjevernim granicama Varaždinskog generalata Turci su u okršajima često naše konje plašili devama. Deve su na ovim prostorima inače

koristili i Rimljani.

1691. je prema Vitezovićevoj kronici naše usjeve poharala najezda skavaca. Isti slučaj se ponovio i 1710. godine.

Požar u Varaždinu 1665. izazvala je Varaždinka Uršula. Ona je sa zapaljenom vučjom kosti dimila oko svoje kuće, vjerujući da će time zaštititi svoju stoku od vukova. To govori o opasnost kakvu su

vukovi tada predstavljali, osobito za žitelje u manjim mjestima.

Sveci zaštitnici od kuge koja je često harala našim krajevima bili su sveti Rok, sveti Fabijan i sveti Sebastijan.

Bubonska kuga imala je 60% smrtnosti a plućna gotovo 100%. Jedno zlo nikad nije dolazilo samo, ali narod je sve to skupa

izdržao.

Prva turska provala u naše krajeve zabilježena je 1414. Tada je Rovišće i okolicu opljačkao Isak-beg.

Tajna kralja Matijaša

• Matijaš Korvin je bio posljednji hrvatsko-ugarski kralj koji je Turcima pružao uspješan otpor.

• Stvorio je jaku državu i snažnu plaćeničku vojsku pod imenom “Crna četa”.

• U njegovo doba dolazi do procvata humanističke kulture u Hrvata.

1552. bila je najteža godina na našim prostorima. Te godine padaju Virovitica, Rovišće, Dubrava i Čazma, a Hrvatska je svedena na “ostatak

ostataka nekada slavnog kraljevstva”.

Hrvatsko stanovništvo postradalih područja napušta svoja ognjišta i odlazi u Ugarsku, Sloveniju, Austriju i Moravsku.

Ovako je izgledalo Osmansko Carstvo na vrhuncu moći.

1529. Vodio se u našim krajevima građanski rat između pristalica Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje. U tom je ratu Gradec bio na strani Ferdinanda a Kaptol na strani Zapolje. Gradec su

tada od biskupske opsade obranili španjolski vojnici.

1539.-1542. braća Ivan i Nikola Zrinski vodili su oružani sukob protiv zagrebačkog biskupa. Ivan je pri tom poginuo u opsadi biskupskog

grada Vinodola.

Turci su zarobljeno stanovništvo prodavali na trgovima širom jugoistočne Europe. Zdrav dječak je vrijedio 5 konja.

Otkup i trgovina zarobljenicima postao je jedan od najunosnijih poslova s obje strane granice.

Severinska buna 1755.

• Severinska buna, koja je dobrano uzdrmala Varaždinski generalat, krvavo je ugušena 1755. godine pa je odmah nakon toga carica Marija Terezija odredila da se u središtu krajiških pukovnija sagradi snažno vojno uporište - današnji Bjelovar.

Kako je počela Severinska buna?

• “Prvi odlučniji istup krajišnika protiv zahtjeva komande, zbio se u krajiškom selu Zrinskom Topolovcu. Tamo je kapetan leitant Echellhorn usprkos prigovorima krajišnika počeo ubirati novac. No kada je sa novcem htio otići, zaustavili su ga krajišnici, ranili ga i novac mu oduzeli. Vjerojatno bi ga i ubili da nije posredovao i topolovački knez. Kada je na tu vijest u Topolovac stigao pukovnik Brentano, tamo nije našao nikoga. Čitavo se selo uputilo u susjedno selo Rovišće, gdje je u međuvremenu naređen opći otpor krajišnika. Krajiški knezovi su se sastali 17. siječnja u Rovišću da vijećaju o daljnjim mjerama koje treba poduzeti da se narod oslobodi od tih nameta.” Tomislav Matić, prof. kustos GMB.

Školstvo u Rovišću

• Škola u Rovišću

osnovana je 1830.

Nastava se odvijala

po kućama. 1892. sagrađena je školska

zgrada sa dvije

učionice ( na mjestu današnje ambulante), a ova zgrada sagrađena je 1965.