zatocenik br 355 - zagrebacka arena 1995
TRANSCRIPT
7/23/2019 Zatocenik Br 355 - Zagrebacka Arena 1995
http://slidepdf.com/reader/full/zatocenik-br-355-zagrebacka-arena-1995 1/5
7/23/2019 Zatocenik Br 355 - Zagrebacka Arena 1995
http://slidepdf.com/reader/full/zatocenik-br-355-zagrebacka-arena-1995 2/5
bojiSta
i dudom izbjegnutih
napokon
je
zamije-
u trenutku
kada to
viie
nije odekivao.
Jasnrinova
samo
nekoliko
puta
vijest da
ie
on
joS
2iv
i to
aktivistima
lvledu-
Crvenog
kriza koji
su
s razmijenjenim
za:
koji
su robijali
s
majkl Azetnirtr
sestra
Edina
t2.1 t
i sin
(8)
nisu
ni5ta
vjerovali
dok svog
"jacka"
nisu
vi-
vlastitim odima
i
zagrlili
I
sami zarobljeni
u rodnom
Grapska
Gomja
nedaleko
istoga dana
kad i
Jas-
njegova
su
majka
i
sin,
te
Sakib,
sestra
Edina
i supru-
Elvira
bili
zatoceni
mjesec
u Svjetliiu
kod
Doboju.
toga
stigli
su
t
Zagreb,
su
Zivotarili
seleii
po pod-
sobicama.
Jasminov
otac
te5ko
razbolio
i umro, a
otiSla
s
drugim
dov-
osravivSi
muZevoj
majci
sina
Harisa.
djeiak koji
pati
paralize
i
moZe
se
iadin,r
nr indi A ,'snn
ie
i-
--"
j_'" j'
tek kao
petogodiSnjak.
vrio bistar
i
psihidki pre-
mali Haris
do do-
iz logora
nije
znao ni
ni
pisati. U samo
nekoliko
uienja
s
ocem
djedadii
naudio
ditati i
piSe
sva slova.
za rehabiiitacijske
vjeZbe
su mu
prije
rata
znatno
i
pruZale
nadu u
njegovac
otac ne-
novca,
a
besplatno
ga nitko
Zeli
lijeiiti.
Jasmin Husako-
ne uspijeva
naii
posao, iako
Zarko Zelio
raditi.
Tako obitelj
spala
na
ietiri
dlanajed-
preZivljava od
humanitame
a-Jasmin
razmiSlja
o
u
Svicarsku.
Cuo.je
da
se
tamo
njegov
Haris ntogao
iijediti.
-
Kad sam
s
trojicom ijudi
rz
sela
napokon
razmijenjen,
su
nas
novinari,
ali ni-
htjeli ni s
kime razgovarati.
Ii smo
iscrpljeni.
nepovjerljivi
jer
smo
in.rali osjeiaj
da
nas svi bili
zaboravili.
Zato
ni
predstavnicima
drZavnih
nismo
govorili
sve
o
2ivotu
u
zaroblje-
Jednostavno,
nismo
ima-
Zivaca
za to. Ali.
ja
pamtim
dogadaje,
mnoga
iak
sam
poneSto
i za-
iako
je
to
u
logorima bi-
lo strogo zabranjeno.
Sve
sam
to citavo vriieme
nosio
sa
so-
bom. skriveno
u
jednoj
vrecicr.
MoZda
iu
jednom
o
svemu
napisati
knjigu.
Varna
sam
odludio sve
reii
samo
zbog
toga
Sto
"Arena"
piSe
o
obic-
nim
ljudima i njihovim
sud-
binama
i
Sto
je
ditam redov-
no
od
15.
godine -
obja5nia-
va
Jasmin,
i zatim
nam mir-
no ispridaojezivu
pridu
o
to-
me
kako
je
preZivio vi5e od
tri i
pol
godine po
zatvorima
i logo-
nma.
Covorio
je
tiho.
nije povi-
sivao
glas. ponekad
se
i nasttti-
jao.
ali
je
svaka
njegova reieni-
ca
bila
optuZba.
0va
njeseca
u
ltaliji
-
U
kuii
u Grapskoj
Gomjoj
Zivjelo nasje
osmero:
roditelji,
sesra.
brat.
njegova
Zena.
moja
Zena,
naS
sin
i
ja.
Sedam
sam
go-
dina radio
u
prodavaonici,
a
za-
tim
sam se
odludio
zaposliti
kao
zidar
i naiao
sam
posao
u okolici
Sibenika.
Tamo me
je
i
zatekao
podetak rata u Hrvatskoj.
Poslije
jedne
uzbune
kolega
i
ja
smo
ukrali camac
i dovezli
se
do
nekoga hotela.
Tamo
su
nas
uhitili
pripadnici ZNG-a.
PosLije
dva dana smo pusteni
i
autom
smo se
zaputili
u
Bosnu.
IJskoro
sam oti5ao
u Italiju.
Dva sam
mjeseca radio tamo
u
Sumi i
dobro zaradivao,
ali svake
noci
sam sluSao
lo5e
vijesti
na
radiju. duo sam
da
ljudi bje-
Ze iz
Bosne.
Bioje
17.
trav-
nja1992.
kad
sam se
odludio
vratiti
kuii.
DoSao sam
na
hrvatsko-bosansku
granicu,
no
svi
su
mostovi
vec
bili
sru-
Seni ili
zatvoreni
za
promet.
Pripadnici ZNG-a skelom
su
me
prebacili u
Svilaj,
blizu
OdZaka.
Autobusi
viSe nisu
vo-
zili,
pa
sam
taksijem,
uz
aeste
kontrole
JNA,
uspio stiii
do
Doboja.
Iz svoga sam
sela
do
1.
svibnja
izi5ao
samo
jednom.
Vidio
sam
daie
Doboj
pun
razne
vojske,
bili
su tu
i
"Beli
orlovi"
iz Srbi.le.
Bolesnog sina
Harisa
viie se nisam usudio voditi
na
redovne
v
jeLbe
za no
ge...
Doboj
su
Srbi
zauzeli bez
borbe
vei
3.
svibnja.
Hrvati
iz Johovca
prvi
su
se
oduprli, uz
tridesetak
Mu-
slimana
iz
Grapske.
No,
Graps-
kaje bila
sa
svih
strana
okruZena
srpskim
selima.
Dvadesetak
ki
lometara
unaokolo
nije bilo
ni
Muslimana
ni
lkvata.
Johovac
je,
istina, udaliOn
samo
nekoliko
kilometara,.hli
je
smjedten
s
7/23/2019 Zatocenik Br 355 - Zagrebacka Arena 1995
http://slidepdf.com/reader/full/zatocenik-br-355-zagrebacka-arena-1995 3/5
ri-
Isko-
smo
ro-
za
obranu
skro-
naoruZanje.
Za
M-84,
na
primjer,
ismo
ni
znaii
da
postoji
imao
samo
ocev
pi5tolj.
8. svibnja,
osam
naSih
ie
kroz Sumu
prema
su
ih zarobili de-
U subotu
smo
pokuiaii eva-
prema
Graianici.
Builetic.
konvoj
3000
staraca,
Zena i djece,
je
i
vraien uz
objaS-
se nikome
nece ni5ta
i
da
evakuacija
nije
po-
Odludili
smo da u selu
os-
muikaraca
za borbu,
pa
smo
se
konvoja svi
izljubili
vjerujuiida se s
na5ima
nikada neiemo
vidjeti. Kad
vraien
pripremili
smo
to da svi
izginemo.
Vei
u
10. svibnja,
na
"Srps-
Doboj" duli smo
po-
"ekstremisti
predaju
oru-
Znali
smo
Sto to znadi.
Prve
na selo
pale
vei oko
sati. Bombardirirnje
je
tek oko 20.30.
Samo
u
podrumu u naient
susje-
poginulo
je
sedam
ljudi, a
je
te5ko ranjeno.
Kad
iz
skloniSta
Srbi
su
vec
a
ulazu
u selo,
gdje
su
za-
30
do
40
Zena i
djece.
Pos-
dovjeka
s
porukom
predamo
ili ie
poklati
sve
Sto
smo
mogli,
pre-
dali
smo
se.
Nismo imali
dovoljno
ni oru-
Zja ni metaka
da
se
odupremo,
a
ni-
smo hdeli Zrtvovati
naie obitelji. oko 200
ljudi
se s neSto
oruZja
u
tom meteZu uspjelo
probiti
prema Gradanici. Kasnije
smo
duli da su
dak
i s
tako
malo
oruZja
bili
ondje najbolje naoruZani i
da
su spaiavali Gradanicu.
Ostali
muSkarci nisu imali izbora.
Svaki dan
su
nas
tukli
Srbi
su nam
rekli: Ako svi
nuSkarci
pobjegnu,
Zene
i djecu
ie odvesti
na
Ozren
i
pobiti. Oko
450 liudi ostalo.je zarobljeno
u
vlastitom
selu.
Sve
su
nas
odveli
u Kostajnicu. Uz
plad i
vrisku
odvojili su Zene i djecu
i
poslali
ih nekamo autobusima.
Mud-
karci
su
bili u
Kostajnici
samo
jedan
dan,
u
osnovnoj
Skoli,
a
zatim
su
nas
uz
uzvike:
"Coni
stokul", ubacivali
u autobuse.
Cijelo
su nas vrijeme
tukli. U
Kostajnici
su
nas
ispitivali
i
htjeli
odvojiti
one
koji
su
imali oruzje.
Medutim. mi smo
im rekli
da
smo oruzJe
imali svi
i
nismo dali da
nas
razdvo-
je.
Zbog
toga su
nas sve
potrpali
u
autobuse
i
posiali
u
nepoznato.
Bio
je
1i.
svibnja
kada
smo
stigli
u vojno skladi5te
u Bare.
Blizu Doboja,
na
putu
za
Derve-
ntu, dva kilometra
od
sredi5ta
grada
biloje
pet velikih skladiS-
ta
municije
izmedu
kojih
su
bili
smjeSteni logori
sa
zarobljeni-
cima. Tako da sve
odleti
u zrak
zajedno s ljudima,
ako
bi netko
gadao
to
podrudje. Spavali
smo
tamo
na
golom
betonu
ijeli
dne-
vno sa-
mo
po
kriS
ku
kruha
s
ma-
lo
paStete
ili
mar-
melade.
Vodu
smo
mo-
gli piti samo ako smo
imali
kanistere. U
jednom
je
skladiStu
bilo
i
do
240 ljudi, a samo
pet
kanistera.
Prali
se
nismo uopie.
7/23/2019 Zatocenik Br 355 - Zagrebacka Arena 1995
http://slidepdf.com/reader/full/zatocenik-br-355-zagrebacka-arena-1995 4/5
5
t
godlsnio maiko
Aremino,
sin
Ho-ris, seslre
ldina,-t-elko
tiri"'*pruio
Elvirc
te
pokoini otor
Sqkib
u
Zogrebu
1992'
vederi
posjeiivale
su nas
beretke"
koje
su stigle
Srbije.
Oni su
nas
vi5e
Pre-
nego
stalni
duvari.
su to
"arkanovci"
i "Se5elje-
Neke
su
zatodenike
Povre-
odvodili
i tek
smo
kasnije
da su
ih
otPremali
u do-
zatvor.
Glavnije
zapovjednik
logora
Nikola
Jorgid
zvani
Jorga.
je
iprije
rata
bio
Sef
Policije
a
u
"Areni"
sam
Pro-
daie
u
Njemadkoj
uhvaien
ie biti
predan
Medunarod-
sudu
u
Haagu.
TojeuZasan
1z iogora
su,
medu
osta-
odveli
i
blizance
Esada
i
Be5ica,
te
treieg
brata
Jorga
je
Amela
Poslije
za
novac,
kao
i hodZu
Re-
koji mu
je
morao
dati
10 .
maraka.
Glavni
se
insPe-
zvao
Sohja
i
prije rata
ra-
je
u SUP-u
u Doboju.
Thmo
sam
bio
do 25.
svibnja.
5 sati
tog
dana
"Crvene
be-
potrpale
su
nas
u autobu-
i rekie
nam
da
idemo
u
Banju
Glave
smo
morali
sPustiti
ruke
na
potiljku. Tkoje
pogled
dobio
je
dodatne
kad
su
nas iskrcali
autobusa
u Staroj
GradiSki
smo da ne
idemo
u
Ba-
Luku.
U Staroj
Gradi5ki
do-
su
nas s
psima
i
uPerenim
Skidali
su
nas
do
goia.
sam
bio
do
7. srPnja.
Seljaci su
nas
kanenovali
U
zatvorskim
smo
sobama
staiati
i
po
15
sati
na dan
prestanka.
Kad
bi
nam
da idemo
na
zahod
re-
bi nas
tukli
dok
bismo
hodnikom.
Imali
su
na
ratima
soba
"Spijunke"
i ako
bi
netko
progovorio,ijednu
rijed
ulijetali
su
u
sobii,i
tukli
sve
re-
dom.
Jedino
pravilo
bilo
je:
glavu dolje,
ruke na
lecla
i
Suti.
Koliko
god
te
batinali
morao
su
Sutjeti,
jer
ako
bi
Progovorio
do-
bio
bi
dvostruko.
Rudak
je
tra-
jao
samo
nekoliko
minuta.
Is-
pruZi5
lijevu
ruku
za
Zlicu,
des-
nu
za tanjur.
Sjedne5.
JedeS.
Po-
jesti
mora5
za
2-3 minute.
Ako
< r
.--
:rrE i
e
a
bi
t*trj
.::
lr-"
"q
4*r-i
r,
,
a,;
1
r1 --
.,
i
];.
.
Fr::*]
*ei'j'-
upravitelj.
Re-
kao
nam
je:
"VaS
Zivot
ne vrijedi
ni
piSljiva
bo-
ba."
Voda iogora
bio
je
neki vod-
nik
kojeg su
svi
zvali
Spaga.
Na-
jgori
straZar
bio
je
Popovid-Pop,
zatim
neki
Bula
i njegov
pomoi-
nik,
visok,
crn,
koji
je
naredivao
da
nas tuku.
Ne
znam
mu
ime.
Na Manjadi
su
nas
PotrPah
u
nekada5nje
Stale.
Sami
smo
ih
morali
iistiti,
a
gnojaje
bilo
do
koliena.
JoS
pri
dolasku
vidjeli
smo kako su
zaklali
sedmoricu
Muslimana
dovedenih
iz
Omar-
ske.
Dogodilo
se
to
Pred
naSim
ocima.
Poslije
smo
duli
da su
ih
klali
neki
iz Srbije.
Zapovjednik
ih
nije
pustio
u
kiZa
do51i su
14.
srpnja.
Ni
Pred
njima
nismo
smjeligovoriti
isti-
nu.
Kad su
doSli
sljedeii
Put
do-
nijeli
su
nam
kekse
u
kutijama
od
po pola kilograma.
Nikada
to
neiu
zaboraviti..
Pilo
je
to
najveie
bogatstvo.
Cak
i
one
jadne
obroke
zatvorenici
su
Pro-
davali
za
cigaretu,
a za
pola kile
keksa
mogao
si
dobiti
i desel
ci-
gareta.
Ali.
morao
si trazili
muS-
teriju,
od
Stale
do
Stale.
Poslije
odlaska ljudi
iz
Crvenog
kriZa
straZari
su
nasjoS
viSe
tukli. Vi-
kali
su:
"Nije
za
vas
kekslUsrali
ste
se od
keksa "
Ako
smo
htjeli
piti
vodu
morali
smo
po nju
iii
najezero,
u
kojem
su
Srbi
isPro-
bavali
tenkove
i amfibije
i koje
je
bilo
puno nafte
i
ulja.
Bilo
je
ljeto,
sparina...
A
na
600
ljudi
dolazilo
je
po
50
litara
vode.
,$ko
si
uspio
pro5vercati
zelenu
Sljivu
ilijabuku.
toje
bilo
Pravo
bogatstvo.
Cesto
su me
tukli.
ali
nisam
primao
najviSe
batina.
U
listopadu
je
40
starih.
isPgpija-
nih
ljudi
loji
su bili
na
uffiru.
t.
pulteno
iz
logora.
Oni
su
Prvim
civilnim
zrakopiovom
Stoje sle-
tio
nabanjoludki
aerodom
odve-
zeni
u
Englesku,
na
oPoravak.
U
studenom
je
razmijenjena
Pr-
va
skupina
zatodenika,
uglav-
nom
starijih
ljudi.
No,
mene
su
moji
uzalud
dekali.
IPak,
izi5la
su
moja
dva
brata.
U
prosincu
je
donesena
od-
luka
o
raspuStanju
logora.
Sku-
pina od 532
zatodenik4
medu ko-
jima je
bilo
oko
200
Hrvata,
Ma-
njaduje
napustila
13.
Prosinca.
I
ja
sam
bio
medu
njima.
Rekli
su
nam
da
idemo
na mzmjenu,
a
ta-
ko
je
biio
i
objavljeno
na
TV-u'
na radiju
i u
novinama.
To
sam
tekposlije
saznao.
NaSi
su
nas de-
kali,
ali
nikakve
razmjene
nije
bi-
lo.
Odveli
su
nas
u
Batkovce
kod
Bijeljine,
gdje sam
Proveo
samo
tri
dana.
U
logoru
je
bilo
vi5e od
tisuiu ljudi,
a
Zivjeli
smo
od
ko'
madiiakruha.
Spavali
smo
nabe-
tonu
i slami. Tukli
su,
alija
nisam
dobio batina.
Jedan
Hrvat kojemu
ne
znam
ime.
nakon
Sto
je
razmijenjen
javio
je
mojoj majci
da
sam
Ziv.
Zapravo,
negovaje
Zena,
ne
Pre-
dstavivSi
sc.
nazvala
mo.;u
maj-
ku.
kojoj
je
to
bila
prva infor-
macija
da sam
Ziv.
Kasnije
smo
kontaktirali
viSe
puta
posreds-
l\om
Cr
vrn()r: kriZa.
Ja stnl
taj-
no
vodio mali
dnevnik
o onome
Sto sam
doZivio,
a nacrtao
saln
na
komadiiu
papira
i
svoje
selo.
Mudila
me nostalgija.
Mislio
sam
na svoju
obitelj
i
rodno
mjesto.
Moji su
tada
vei
odavno
bili
u
Zagrebu,jer
su
poslijejed-
nomjesednog
zatoceniStva
u
Svjetliiu
bili
Pu5teni.
Iz Batko-
viia
sam
15.
prosinca
PremjeS-
ten
u
Sarajevo.
u logor
Kula na
Butmiru,
pola kilometra
od
aero-
droma.
Tu
sam
ostao
najduZe
,
gotovo dvije
godine.
OPet
su
nam
rekli
da
iemo
biti
razmijenjeni,
aii kad
smo
doSli
u Kulu
govorili
su
nam
da smo
ratni
zlodinci.
Sin
mamine
sestre
Elvedin
Hidii,
moj
vrSnjak.jedneje
noci
stajao
vz
ptozot i
gledao avione.
Ona-
ko,
za sebe,
rckao
je:
"iioijie
i
ovu
stoku
i
nas." Nije
znao da
ga
sluSa
straZar.
Podeli
su
ga
tudi.
Ja
ram
se
umijesao
da
ga
sPasim.
pa
sam
i sam.dobio
batine.Tukli
.
su
me
i
na
putu u
Sarajevo.
U
Han-pijesku
smo
kd5om
dizali
glave s
naslona
u
autobusu
i
vidjeli
kraj
ceste
tijela
na5ih
mrtvih
diverzanata.
Kraj
njih
su
stajali
srpski
novinari
i
snimali.
Opet
smo
dobili
batine.
Puzanje
kroz ninska
Polia
Prva
tri mjeseca
u
Kuli bili
smo u
ielijama
iz
kojih smo
smjeli
izici
samojednom
dnev-
no, nakatko,
na
zahod.
Aii,
tu
smo
prvi
put spavali
na
madra-
cima
i to
po dvojica
na
jednom.
Bili
smo
gladni.
pa
smo
svi htje-
li na
posao,
jer
smo culi
da
je
tada
hrana
nesto
bolia,
ali nismo
znali
o
kakvom
se
poslu radi'
Bilo
je
to
kopanje
rovova
i
gra-
dnja bunkera
na
prvoj
crri boji-
Sta.
Grrdili
smo
bunkere
i
u
zgradama,
na
katovima.
U
jed-
noj su.zgradi
bili
Srbi,
a u su-
sjednoj,
udaljenoj
samo
dvade-
setak
metara,
Armija
BiH.
Stal-
no
su
nas
vrebaii
snajPeri.
Tu su
na$i
iz Grapske
Podeli
ginuti.
Iz-
ginuio
ih
je
13
iz mog
mjesta,
a
bilo
je
oko
40
ranjenih.
Mene
je
snajper
pogodio
16. svibnja
u desni
kuk.
KoPao
sam rovove
F3$
E
e\'
i il * b1" f,.t$
iJ*
i *m
w
ru:l: r' :
*q"
rs*
:4t{'
u.t
l
rr-e@ @
U
svom
ie
dnevniku,
skrivenon
u
ureai(i
k-oiu
ie
stqlno
nosio
so
sobom,
Josnin
zdniiivoo
ineno
irlovo,
le
poruke kole
ie
sloo
tvoioi
obitelii
nisi
gotov uzmu
ti ostatak.
Tamo
sam
upoznao
i
palice
koje
su
zvali
"izraelke". Dugadke
su
od
80
centimetara
do
metar. s
nji-
ma su
prebijali svakoga
od
nas.
Po 50
nas
je
bilo
u
sobama,
na
podu
nije.bilo
nidega,
goli
beton.
Takoje bilo
do
7. liPnja.
Tog
su
nasjutra
poceli
Prozivati.
lrpati
u autobuse
i mlatiti...
Boze
moj.
Nismo
znali
da idemo
na
Manjadu.
Pitali
su
nas:
"Jel'vo-
liS
detnike?"
Ako
kaZe5
da
voliS,
vidu
da laZe5
i
-
udri.
Ako
kazel
da
ne voli5
-
ubiju
te. Bilo
je
uZa-
sno.
Na
putu do
Manjade,
koz
planinu, seljaci
su autobuse
sa
zarobljenicitra*gadali
kamenjem.
U
Manjadi
su
nas maltretirali
isti
ljudi
kao i u CradiSki.
Clavni
u
logoru
bioje
potpukovnik
JNA
u mirovini
Boiidar
BoZa
Po-
povid,
koji
je
sada
negdje
u lo-
goru
Tunjica
ili u
Vojno-istrai-
nom
zatvoru.
Uglavnom,
joS
je
logoq
pa
su
to napravili
vani. U
kamionima,
pod
ceradom
uguSilo
im
se
putem
20-30
za-
robljenika,
a
ovih
sedam
su
poklali.
Samo
su
im
zabili
noZ
u
grlo i oni su
pali,
bez
glasa.
U to
vrrjeme Manjaia
jos
nije
bila
puna.
lli
su
dolazili
novi
zatodenici
iz
"Krajine".
Kako
se
logor
punio,
smanjili
su
Prehra-
nu
na
jedan
obrok.
Jedan
kruh
dijeljenje
na
44
dovjeka-
Svako-
ga
dana
radili
smo
naPomo
u 5u-
mi. Na Manjadi
su
nas
Prvi Put
posjetili predstavnici
neke
humanitame
organizacije.
DoSli
su ljudi
iz Merhameta
kojima
je
redeno
da
je
na
Manjadi
150
1o-
goraia,
a
na5li
su
nas
deset
Puta
viSe.
Nismo
smjeli
s
njima
raz-
govarati, ali kad
smo
iz
kamiona
istovarivali
pomoi,
Potiho,
skri-
veiki
smo
im
isPridali
kako
narn
je.
Obcjali
su
nam
Pomoii.
Lju-
di iz
Medunarodnog
Crvenog
7/23/2019 Zatocenik Br 355 - Zagrebacka Arena 1995
http://slidepdf.com/reader/full/zatocenik-br-355-zagrebacka-arena-1995 5/5
minskog
polja.
A srpski
gadaju
kad
god
im
Metak me
pogodio
tri
milimetra od
kiime
r
je
nedosiajalo
da ostanem
tamo5-
logora bio
je
Nedo Pandu-
a
upravitelj
Soniboj
Ski-
BaS se
trko
zvao
-
Soni-
ecinog su
nam
jutra
rekli:
vir: sest ide
na Dobrinju
zapravo
su
nas
htjeli
po-
Otvonli
su
vatru. dvojica
dvojica
ranjena,
a
dvojici
nije bilo
niSta.
smo
kako su
straZari
r
u
logoru
medusobno
kali
jedni
druge,
pa
smo
zbog
morali biti
likvidirani.
A
nije bilo lakie
od
toga.
te... Nitko
ni5ta ne
smo
toga
jutra
kroz
polje,
ali
je jedan
detnik
podeo pucati na nas.
metka
zabila su
se ne-
centimetara
od
moie
lza
mene
je
bio moj
naj-
prijatelj
Senad
Hasanie-
Dobio
je
metak
u
potiljak.
je
godine
bio
mladi od
Tada
mi
je
bilo
najteZe.
sam
dvojicu
ranjenih
i
Bili
smo od Armije
udaljeni
moZda
samo
ali
izmbdu nas
su dak dva
minska
polja, a
sa snajperom
vrebao
s
su Srbi obja-
da su
nas
pobili
Muslimani
Nbdugo
zatim
po-
nas
je
jedna
i.ena
tz
Crvenog
kriZa.
sam
da
se
zvaia
Nismo
joj
smjeli
reci,
jer
su
sluSa1i.
Pitalaje:
li vam
to bilo
namje5te-
sam:
"Sto
ti misliS
Podelaje plakati. U
vrijeme
207 Hrvata iz Sa-
prebjeglo
na
srpsku
Obeiali
su
im
da ce
otiii
u Kiseijak
preko
Ostavili
su
i
do5li. Sve
su ih strpali
u
zatvor.
Prvo u
Lukavicu,
a
zatim
ir
Kulu.
Mislim
da
su
dvojica
od rrjih
poslije
poginula,
a desetak
ihje
ranjeno.
Nekj su
kasnije uspjeli
pobjeii
natrag
u
Sarajevo.
Neki
su
navodno
puSteni
u
zamjenu
za naftu,
a
ostali su
razmijenjeni
kod
GoraZda.
Tamo
su, navodno,
trebali
poslati i nas
iz
Grapske,
ali
i
to
je
opet
bila
laZna
nada.
Umje:to
na rrzmjenu
2. travnja
1994.
odvezli
su nas u
Rudo,
na
tromedi
BiH,
Srbije
i Cme
Gore, kod
Priboja
na
Limu.
Tamo sam ostao
do
17. srpnja.
Sa
mnom
su
bila
joS
24 momka
iz mog sela
i osmorica
ljudi iz
GoraZda.
Bili
smo, koliko
znam,
jedini
u
zatvoru. No
umjesto
da
budemo
razmijenjeni,
17. srynja
opet
smo vraieni
u
Sarajevo,
u
Kulu. Tamo sam ostao
do 2.
studenoga.
Ovaj
put dovodili
su
i Lene
t
djecu.
Tamo
sam sreo
jednogodisnjeg
djeiaka,
kojem
je
majka
poginula, a njega
su
zatvorili
s ocem.
Bio
je
tamo
Sest
mjeseci.
Tada smo
proSli bez kopanja
rovova i
premlaiivanja. Opet
su
nanr
obeiali da
iemo biti
raz-
miienieni.
l.lo 2. studenog
samo
smo
preseljeni u Doboj.
DoSao
je
bijeli
kombi
banjoluike regi-
stracije s
pukovnikom
Maru5i-
dem. To
je jedan
stariji,
sijedi
Oovjek
iz
njihove
komisije
za
razmjenu,
za kojeg se
pridalo
da
.je
nekada
bio
bogata5.
Ali
raz-
mjene
nije bilo.
Smjestili
su
nas
u hangare
JNA.
Bila su to skla-
diSta
za prazne
cahure
i tenkov-
ske pranate.
a u
r,jima
je
ustvari
bio
-
zatvor.
Upravitelj
iogora
bioje
Ilija Pantelii,
detnik, ali
nas nije
dao tuii.
Ne
zelim lagati.
Samo su
vikali:
"Ti
si
ustasa,
balija,
Turcin..."
Hangari
su bili
dugi
oko 40 metara.
Prvi smo
put
spavali na
nedcmu
Sto
je
Iidilo na
kevete.
Tada
smo
moraliraditi
na razmjeni
mfivih.
Istovarivali
smo
ih
s
kamiona
u
sanduke.
Uhvati5 mrtvaca,
a u ruci
ti
osta-
ne noga.
Smrad
je
bio
uZasan...
Jedne noii probudio
sam
se
u dva
sata
i mislio
na
te
rfftvace...
Povratak
u zatvar
U
zatvor
Kotorsko,
na
putu
iz Doboja za Derventu,
prebade-
ni smo
4.
svibnia
i bili tamo do
kolovoza. Tojejedini
datum ko-
ji
nisam uspio
zapamtiti.
U za-
toaenistvu sam
pisao kalendar.
Kotorsko
je,
inade,
musliman-
sko mjesto
blizu
hrvatskog Jo-
hovca.
koje
danas
ne
postoji.
kao ni moja Grapska.
U
Kotor-
skom
.je
bilo
te;ko...
Logor
je
bio sastavljen
od kuia,
sve se
to
prostiralo
na oko
200 hektara.
Smjestili
su
me
u
jednu
staru
ku-
iu,
na kojoj su ugradili
re5etke.
Ustajali smo
u 3.30
i
radili
21-
22
sata.
Kad
smo
otiSli, zaro-
bljeni Hrvati
i Muslimani
iz
Sre-
brenice mjesec
dana su bato-
vima
i
krampovima
morali ru-
Siti novu
dZamiju. Tu
me
je
uda-
rao
jedan
Miio
iz Koprivne.
Jednog
dana
u
kolovozu,
pre-
mjestili
su nas
opet
u
Doboj, ali
ovaj
put u logor Usora.
a
zatim
u Usoru
2. Ta su dva
logora
bila
blizu
jedan
drugoga. Tada su
NATO-ovi
zrakoplovi bombar-
dirali
Usoru.
Sreiom,
mi zato-
denici
tada smo bili
vani
na
prisilnom radu.
I kada sarn
vei
gotovo
izgu-
bio svaku
nadu, napokon
sam
razmijenjen.
Nas su
trojicu
iz
Doboja te
vecerr
povezli za Ko-
torsko. Ustali smo
u 4 sata. Bila
je
nedjelja.
Nije vozio autobus,
pa
su nas
vratili u zatvor. Strazar
je
zvao zapovjednika
logora.
Nije
ga
bilo. Odjednom.
pojavio
se
Boio,
njegov
vozad. Autom
nas
je
odvezao
u
Kotorsko.
Trebali smo biti
razmijenjeni
u
i3
sati. I tako
smo nas
ietvorica
iz Grapske
konadno
bili
na
slobodi.
Husein
Hurtid
osrao
je
u
Gradanici,
Fahir Hidid-
Troiac
oti5ao
je
u Svicarsku,
a
Vahidin
Hurtic-Bi5ko
sada
je
u Svedskoj.
Pouzdano
znam
da
je
u logoru
Dubrave,
izmedu
Doboja
i Mo-
drice
joS
uvijek
zatoien Zagrepdanin
Dubravko
Braiid.
On
je
uhiien
u Kos-
tajnici
nakon
"Oluje".
Znam da
jejo5
uvijek Ziv. Ja
sam bio
maio u Gradanici,
pa
sam
19. sijednja ove
godine napokon
dospio do Zagreba.
Na
Staru
godinu
javio
sam se
prvi
put
majci
telefonom.
Rekla
mije:
"
Da se nisi
javio
joS
jedan
dan
umrla bih."
Tek sam
tada
saznao
da mi
je
otac umro
1994. od raka.
Bolest
ga
je
uniitila
za
samo dva
mjeseca.
Dvadesetak dana
krsnije Zena
mijc
otiSia
s
drug.im
i
ostavila
bo)esnog
Harrsr mami
isestri. Radio bih,
aliposla nema.
Te5ko
je,
a najteZe
mi
pada
Sto
ne mogu
lijeiiti
sinr.
Ako
mi
netko moze
ponuditi
posao
neka
se
javi
natelefon
23-2:3-172. Ako
posla
ne bude
otiii
iu
moZda
u
Svicarsku, ako
bih
tamo dobio
besplatno lijedenje
za
Harisa.
JoS
se nadam da
ie moii
hodati. To
bi
mi bila radost.
A moia 1234
dana u srpskim
logorima... Zlo-
dince treba
kazniti, ali
ja
moram
Zivjeti dalje, za
moga Harisa
-
zavriio
je
ispovijest
Jasmin
Husakovii,
gledajuii s ljubavlju
sina koji
je
dopuzao
a""'"ilil... i'p*ti
A
t::::
-i:
so
svoiim
Horison,
koii
porclire
ne
..,'.
hodoti. ..;-#
ie
.r':
;#;
ncurio
i
pisori,
nemo nouro
rnu
phli