zavičajni muzej poreštine – museo del territorio parentino

Zavičajni muzej Poreštine – Museo del territorio parentinoSveučilište Jurja Dobrile u Puli – Filozofski fakultet

Državni arhiv u Pazinu8. ISTARSKI POVIJESNI BIENNALE

Artisani et mercatores: o obrtnicima i trgovcima na jadranskom prostoruZbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa

održanog u Poreču od 11. do 13. svibnja 2017.Nakladnik

Zavičajni muzej Poreštine – Museo del territorio parentinoDecumanus 952440 Poreč

SunakladniciSveučilište Jurja Dobrile u Puli

Filozofski fakultetZagrebačka 30

52100 PulaDržavni arhiv u Pazinu

Vladimira Nazora 352000 Pazin

Za nakladnikaElena Uljančić

Za sunakladnikeAlfio BarbieriMirela Mrak

Glavne uredniceMarija Mogorović Crljenko

Elena UljančićUredništvo zbornika

Gaetano Benčić, Danijela Doblanović Šuran, Marija Mogorović Crljenko,Davor Munda, Elena Poropat Pustijanac, Elena Uljančić

Znanstveni odbor skupaMiroslav Bertoša, Neven Budak, Danijela Doblanović Šuran, Jakov Jelinčić, Ivan Matejčić, Robert Matijašić, Marija Mogorović Crljenko,

Elvis Orbanić, Elena Poropat Pustijanac, Tajana Ujčić, Elena UljančićRecenzenti

doc. dr. sc. Tonija Andrić, dr. sc. Maja KatušićTajnica uredništva

Jasna GrgićLektori

Vanessa Vitković Marčeta, hrvatski jezik, Nelida Milani Kruljac, talijanski jezikAleksandra Gačić, slovenski jezik, Danijela Bilić Rojnić, engleski jezik

Prijevod sažetaka na engleski jezikDanijela Bilić Rojnić

KorekturaEda Vlahov

Grafičko oblikovanje i pripremaAlfio Klarić

Naklada500 primjeraka

RealizacijaSv. German, Pula

TisakGrafomark, Zagreb

Objavljivanje Zbornika omogućili su:MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA REPUBLIKE HRVATSKE

MINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE HRVATSKEISTARSKA ŽUPANIJA – REGIONE ISTRIANA

GRAD POREČ – CITTÀ DI PARENZOGRADOVI I OPĆINE ISTARSKE ŽUPANIJE

ISBN 978-953-8060-05-2

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Puli pod brojem 150212017

Zavičajni muzej Poreštine – museo del territorio parentinoMuseum of the Poreč Territory

Sveučilište Jurja dobrile u Puli – Filozofski fakultetJuraj Dobrila University of Pula – Faculty of Humanities

državni arhiv u PazinuState Archives in Pazin

8. ISTARSKI POVIJESNI BIENNALE8th ISTRIAN HISTORY BIENNALE

ARTiSANi eT meRcAToReS...: O OBRTNIcImA I TRgOVcImA NA JAdRANSKOm PROSTORu

ArtisAni et mercAtores...: ARTISANS AND MERCHANTS IN THE ADRIATIC AREA

Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupaCollected Papers from the International Scientific Conference

Svezak 8.Volume 8

urednice / EditorsMarija Mogorović Crljenko

Elena Uljančić

Poreč, 2019.

190

VJENčANI dAR KOd ROVINJSKIh OBRTNIKA NA PRIJELAZuIZ 16. u 17. STOLJEćE (1564. – 1633.) 1

Marija Mogorović Crljenko UDK 392.51-057.21>(497.571Rovinj)”1564/1633”

Na temelju podataka iz najstarije rovinjske matične knjige vjenčanih (1564. – 1640.) koja se čuva u Državnom arhivu u Pazinu autorica analizira vjenčani dar (basatik) kod rovinjskih obrtnika. U razdoblju od sedamdeset godina analizirana je zastupljenost pojedinih skupina obrta kod ženika i nevjesti, struktura i visina vjenčanog dara, uobičajeni viši i niži najučestalije davan (tzv. prosječni) vjenčani dar, visina i struktura vjenčanog dara u brakovima između obrtnika i pripadnika rovinj-skih vijećničkih obitelji, te u vezi s tim i pokušaj uzdizanja pojedinaca na društvenoj ljestvici. Ključne riječi: vjenčani dar (basatik), obrtnici, Rovinj, matična knjiga vjenčanih, 16. i 17. stoljećeKeywords: wedding gift, artisans, Rovinj, parish register of marriages, sixteenth and seventeenth centuries

U srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim mediteranskim, pa time i jadranskim gra-dovima obrtnici su bili izuzetno važan sloj, bez čijih je usluga i proizvoda teško zamisliti život grada u predindustrijskom razdoblju. Naime, uz gotovo sve poslove koji su se u gradu odvijali bili su vezani obrtnici. Za područje srednjovjekovne, pa i ranonovovjekovne Istre njihova je uloga još nedovoljno istražena, prije svega zbog nedostataka izvora (za srednjo-vjekovno razdoblje) ili nedovoljne proučenosti izvora za ranonovovjekovno razdoblje. U matičnim su knjigama česti upisi obrtnika, što je vidljivo iz pridjevka koji se redovito bilježi umjesto, još u potpunosti neustaljenih i neformiranih, prezimena.2 Obrtnici se u maticama često javljaju kao kumovi na krštenjima ili krizmi te svjedoci na vjenčanjima, ali i kao rodi-telji krštenika i krizmanika,3 te kao ženici i nevjeste.

U ovom će se radu analizirati samo jedan uski segment vezan uz rovinjske obrtnike, a to je vjenčani dar. Analiza vjenčanog dara kod rovinjskih obrtnika temelji se na najstarijoj rovinjskoj matičnoj knjizi vjenčanih (1564. – 1640.) koja se čuva u Državnom arhivu u Pazinu.4 Posebnost analizirane matične knjige je u tome što uz uobičajene podatke koje sadrže i ostale matične knjige vjenčanih poput imena i prezimena/pridjevka ili neke druge oznake ženika i nevjeste, eventualno njihova oca, a vrlo rijetko majke, potom imena svje-

1 “Ovaj je rad sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom “Gradovi hrvatskog srednjovjekovlja: Urbane elite i urbani prostor”, broj IP-2014-09-7235”.

2 Danijela Doblanović Šuran – Marija Mogorović Crljenko, “Uvod” u: matična knjiga krštenih župe Umag (1483.-1643.), prir. Danijela Doblanović Šuran i Marija Mogorović Crljenko, Pazin: Državni arhiv u Pazinu, Biskupija Porečka i Pulska, Hrvatsko katoličko sveučilište, 2019, 13-42; Anđela Frančić i Maja Milovan “Imena u najstarijoj umaškoj matičnoj knji-zi”, u: matična knjiga krštenih župe Umag (1483.-1643.), prir. Danijela Doblanović Šuran i Marija Mogorović Crljenko, 2019, 45-77.

3 Danijela Doblanović – Marija Mogorović Crljenko, “Godparents and Marriage Witnesses in Istria from the Fifteenth to the Seventeenth Century”, Dubrovnik annals, br. 21, 2017, 9-29.

4 HR-DAPA-429, Zbirka matičnih knjiga, Matična knjiga vjenčanih (MKV) Rovinja (1564. – 1640.)

Marija Mogorović CrljenkoVjenčani dar kod rovinjskih obrtnika na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće (1564. – 1633.)

191

doka, izvršitelja obreda, datuma, sadrži i neuobičajen upis za matičnu knjigu, a to je poda-tak o basatiku, odnosno vjenčanom daru. Za ovu je analizu obrađeno sedamdeset godina (1564. – 1633.). U promatranom razdoblju sklopljeno je ukupno 1218 brakova, a podatak o basatiku spominje se u 90,5 % (1102) slučajeva, pri čemu se navodi visina ili vrsta dara ili, pak, činjenica da spomenuti dar nije dan.5 Ostala vrela poput bilježničkih knjiga, statuta, oporuka i sl. ovom prilikom nisu analizirana. U promatranih sedamdeset godina od uku-pno 1218 sklopljenih brakova u 117 slučajeva zabilježeno je da se radi o obrtnicima. Njihov udio po desetogodišnjim razdobljima prikazuje grafikon 1. Analizirani su oni brakovi kod kojih se ili kod ženika ili kod nevjeste ili kod oboje iz prezimena odnosno pridjevka uz ime vidi da se radi o obrtniku ili je to posebno naznačeno u dodatnoj napomeni. To naravno nisu bili svi obrtnici u promatranome razdoblju, ali za ostale ženike i nevjeste ne postoji na-čin da se na temelju pregledanoga izvora ustanovi jesu li pripadali tom društvenom sloju. Uz obrtnička, analizirana su i zanimanja koja su vezana uz pomorstvo, a kojih je mnogo s obzirom na usmjerenost Rovinja prema moru, te u jednom slučaju uz obrazovanje.

grafikon 1: udio sklopljenih brakova rovinjskih obrtnika po desetogodišnjim razdobljima 1564. – 1633.

Vjenčani dar – basatik/basadegoU Istri se u srednjem i ranom novom vijeku brak mogao sklapati na više načina. Naj-

zastupljeniji je bio brak na istarski način, a uz njega još su se sklapali brakovi na slavenski način, na mletački način (u vrlo malom postotku), te na način nekog drugog područja ili prema posebnom ugovoru.6 Sva tri tipa braka (istarski, slavenski i mletački) poznavala su

5 Usp. Marija Mogorović Crljenko – Danijela Doblanović, “Stanovništvo Rovinja prema najstarijoj matičnoj knjizi vjenča-nih (1564. – 1640.)”, Povijesni prilozi 49, 2015, 258-259.

6 Lujo Margetić, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, Zagreb: Narodne novine, 1996, 96; Marija Mogoro-vić Crljenko, nepoznati svijet istarskih žena, Zagreb: Srednja Europa, 2006, 15-17. Usp. i Miroslav Bertoša, “Valle d`Istria

Marija Mogorović Crljenko Vjenčani dar kod rovinjskih obrtnika na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće (1564. – 1633.)

192

i darove koji su se davali prilikom vjenčanja. Tako je miraz nevjesti davala njezina obitelj, uzmirazje muževljeva, a uz spomenute darove poznavali su i treći, a to je basatik, odnosno basadego ili jednostavno vjenčani dar. Margetić za taj dar navodi da mu naziv dolazi od lat. riječi basium što znači poljubac, te da je to dar koji je mladoženja nevjesti davao u trenutku vjenčanja. Pritom basatik ima i simbolično značenje uzimanja zaručnice “u posjed”.7 Vre-menom se uzmirazje i basatik stapaju u jedan dar,8 što je na više mjesta vidljivo i u proma-tranoj matičnoj knjizi u kojoj se nerijetko navodi da se radi o uzmirazju ili vjenčanom daru (contradote vel basadego, basatica sive contradotte). Ipak, ponekad se spominje i samo jedan od navedenih naziva, bilo basatik (basadega, basatica, bascio), bilo uzmirazje (contradotte, contradota). No, vidljivo je da se radi o istom daru, kao i činjenica da je spomenuti dar već stopljen u jedno. Tek se vrlo rijetko i to kod viših darova dade naslutiti da se radilo o dvama darovima, u slučajevima kada se navodi koliko je bilo uzmirazje, a koliki basatik. Primje-rice tako je 20. lipnja 1598. zabilježeno da je meneghina di Vescovi, kćer Mateja (miser ma-tthiio) prilikom udaje za Francesca Parmesana (miser Francesco Parmesano), stanovnika Bala (habitante nel castello di Valle) za uzmirazje dobila 100 dukata i još dodatnih 10 kao basatik (100 ducati de contradotta et altri 10 de basadadega). Slično je bilo i 8. svibnja 1606. prilikom vjenčanja Petra Dandola iz Kandije (miser Piero Dandolo della citta di candia, q. Andrea) i Benvenute Basilisco (dona Benvegnuda Basilisco q. meser Francesco) iz Rovinja. Tada je zabilježeno da je Benvenuta dobila 100 dukata basatika povrh 200 dukata uzmira-zja (100 ducati di b., oltre li 200 contradota), te da je brak sklopljen na mletački način (alla usanza Veneziana).

Kako je već spomenuto, od analiziranih 1218 brakova 117 slučajeva (9,6 %) možemo vezati uz obrtnike, pri čemu se 69 slučajeva (58,9 %, odnosno 5,66 % od ukupno skloplje-nih brakova) odnosi na ženike te 49 slučajeva (41,8 %, tj. 4,02 % od ukupno sklopljenih brakova) na nevjeste iz obrtničkog staleža, tj. na kćeri obrtnika. U većini slučajeva samo je za jednog od supružnika naznačeno da se radi o obrtniku, odnosno kćeri obrtnika, dok za drugog u pravilu ne postoji takva oznaka. Samo je u jednom slučaju zabilježeno da je ženik obrtnik vjenčan za kćer obrtnika: dana 2. srpnja 1628. tomasin Barquarichio, sin pok. Do-minika vjenčao se s nicolosom Botter, pok. Dominika. Tom je prilikom zabilježen i basatik koji je iznosio 5 dukata, odnosno 31 liru.

Kako smo već spomenuli, obrtnici su činili bilo srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih jadranskih gradova. Njihova su zanimanja bila različita i na taj su način osiguravala funkci-oniranje gradova. U određenim mjestima mogle su prevladavati određene struke, zavisno o tome prema kojim je djelatnostima grad bio usmjeren. No, pojedine se struke javljaju u gotovo svim mjestima. Sukladno tome i rovinjske obrtnike koji se izrijekom spominju u najstarijoj matičnoj knjizi rovinjske župe možemo podijeliti u nekoliko skupina: obrte koji se odnose na obradu drva, kamena i metala, potom na izradu obuće i odjeće, uslužne dje-

durante la dominazione veneziana”, Atti del centro di ricerche storiche di rovigno, 3, 1972, 132-137, 200-206; isti, istra: Doba Venecije, Pula: Zavičajna naklada “Žakan Juri”, 1995, 704-706. Vidi i: Slaven Bertoša, Život i smrt u Puli, Pazin: Skupština Udruga Matice hrvatske Istarske županije, 2002, 55. Usp. davanje miraza u obrtničkoj struci u Dubrovniku u: Josip Lučić, obrti i usluge u Dubrovniku do početka 14. stoljeća, Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest, 1979, 212-213.

7 L. Margetić, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, 94-95; M. Mogorović Crljenko, nepoznati svijet, 19.8 L. Margetić, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, 94-95; M. Mogorović Crljenko, nepoznati svijet, 19.


193

latnosti, te na zanimanja vezana uz pomorstvo.9 U skupini koja se odnosi na obradu drva, kamena i metala zabilježeni su sljedeći obrtnici: fabro (kovač), marangon (stolar), tesarovi-ch (tesar, stolar), murer/morari (zidar), taiapiera (kamenoklesar), fenestraro (izrađivač pro-zora), boter/botter (bačvar), calderer (kotlar). Sljedeću skupinu čine obrti vezani uz izradu obuće i odjeće: berettar (izrađivač kapa), sartor (krojač), pelizer/pilizer (krznar), garzoto (onaj koji ručno obrađuje vunu, pamuk i sl.), calzolaro, calegar (postolar). Slijedi skupi-na zanimanja koju smo okarakterizirali kao uslužne djelatnosti: molinaro (mlinar), tentor (ličilac), fachin (Fachinetti) (nosač), carozer (kočijaš / koji izrađuje kočije). Naposljetku, obrtnicima smo pridružili još i zanimanja vezana uz pomorstvo: barcarichio/barcaricchio/barquaricchio (brodar), bateleto (brodar), calafa/calafado (koji popravlja brodove), peota, peota picolo (peljar) te obrazovanje, gdje se javlja samo jedan učitelj (insignario) iz Bolonje. Zastupljenost pojedinih skupina obrta zabilježenih u Matičnoj knjizi vjenčanih Rovinja u promatranom razdoblju pokazuje tablica 1, a zastupljenost ženika i nevjesta prema pojedi-nim strukama tablica 2 i grafikon 2.

Tablica 1: Zastupljenost skupina zanimanja u Rovinju (1564. – 1633.) prema matičnoj knjizi vjenčanih

Obrada drva, kamena i metala

Obuća i odjeća

Uslužne djelatnosti

Pomorstvo Obrazovanje

ženici 36,23 % 30,43 % 13,04 % 18,84 % 1,44 %nevjeste 20,4 % 38,77 % 10,2 % 30,61 % 0

9 Usp. obrte i u drugim istočnojadranskim gradovima, primjerice: J. Lučić, obrti i usluge u Dubrovniku do početka 14. stoljeća; Dragan Roller, Dubrovački zanati u XV. i XVi. stoljeću, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1951; Slaven Bertoša, “Obrti i neka ostala zanimanja u Puli od 17. do 19. stoljeća”, Povijesni prilozi, vol. 21, br. 21, 2001, 121-159.; Tonija Andrić, Život u srednjovjekovnom splitu. svakodnevica obrtnika u 14. i 15. stoljeću, Zagreb – Split: Hrvatski institut za povijest, Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, 2018; ista, “Socijalna osjetljivost obrtničkog sloja u Splitu sredinom 15. stoljeća”, Historijski zbornik, vol. 66, br. 1, 2013, 1-23; ista, “Dopuna saznanja o pobožnosti splitskih obrtnika u 15. stoljeću”, croatica christiana periodica, vol. 38, br. 74, 2014, 1-21; ista, “Položaj obrtničkih naučnika i pomoćne radne snage u Splitu sredinom 15. stoljeća”, Zbornik odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i druš-tvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 29, 2011, 127-147; Meri Kunčić, “Rapski obrtnici, umjetnici i medicinski djelatnici te njihovi klijenti na Rabu u drugoj polovici 15. stoljeća”, Zbornik odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 31, 2013, 77-126.


194

grafikon 2: udio ženika i nevjesti prema strukama (%)

Tablica 2: udio ženika i nevjesti u ukupnom broju obrtnika/djelatnika pojedine struke (1564. – 1633.)

Ž (%) N (%)Obrada drva, kamena i metalaMarangon (stolar) 17,39 14,28Fabro (kovač) 4,34 2,04Murer/Morari (zidar) 2,89 4,08Boter/Botter (bačvar) 2,89Calderer (kotlar) 2,89Taiapiera (kamenoklesar) 2,89Fenestraro (izrađivač prozora) 1,44Tesarovich (tesar, stolar) 1,44

36,23 20,40Obuća i odjećaPelizer/Pilizer (krznar) 13,04 24,48Sartor (krojač) 10,14 6,12Garzoto (onaj koji ručno obrađuje vunu, pamuk i sl.) 2,89 6,12Calzolaro, calegar (postolar) 2,89 2,04


195

Berettar (koji radi kape) 1,4430,43 38,77

uslužne djelatnostiFachin (Fachinetti) (nosač) 7,24 10,20Tentor (ličilac) 2,89Carozer (kočijaš / koji izrađuje kočije) 1,44Molinaro (mlinar) 1,44 13,04 10,20

PomorstvoCalafa/Calafado (koji popravlja brodove) 8,69 28,57Barcarichio/Barcaricchio/Barquaricchio (brodar) 4,34 2,04Peota, Peota Picolo (peljar) 4,34Bateleto (brodar) 1,44

18,84 30,61ObrazovanjeInsignario (da Bologna) (učitelj) 1,44

grafikon 3: Struktura vjenčanog dara kod rovinjskih obrtnika (1564. – 1633.)

Vjenčani se dar mogao dati u novcu, ali i u naturi. Analiza pokazuje da je većina darova davana u novcu (82 %), a tek manji dio u naturi (7,7 %). U određenim slučajevima u knjizi nije zabilježeno je li dar dan u novcu ili naturi (6 %), dok je u nekim slučajevima zabilježe-no da dar nije dan (4,3 %) (grafikon 3). Promatrajući strukturu vjenčanog dara vidljivo je da se ona uglavnom poklapa i sa strukturom vjenčanog dara cjelokupnog stanovništva ta-


196

dašnjeg Rovinja, gdje je također najveći postotak otpadao na darove u novcu, a tek manji na one u naturi.10 Slično pokazuje i struktura vjenčanog dara po desetogodišnjim razdobljima. U svim je razdobljima najviše bilo dano darova u novcu, no zbog malog uzorka u nekim desetogodišnjim razdobljima pojedine se kategorije ne susreću (tablica 3).

Tablica 3: Struktura vjenčanog dara po desetogodišnjim razdobljima 1564. – 1633.

u novcu u naturi ne piše nije dano%

1564. – 1573. 41,6 16,6 41,6 01574. – 1583. 86,9 8,7 4,3 01584. – 1593. 68,7 6,2 25 01594. – 1603. 87,5 0 12,5 01604. – 1613. 83,3 11,1 0 5,51614. – 1623. 100 0 0 01624. – 1633. 85,7 9,5 0 4,7

Analiza je pokazala da je vjenčani dar kod rovinjskih obrtnika najčešće iznosio 5 ili 10 du-kata. Slično je bilo i s ostalim stanovništvom Rovinja u to doba,11 tako da rovinjski obrtnici u tom smislu ne odskaču od prosjeka (grafikon 4). No, zbog vrlo malog uzorka nije anali-ziran varijabilitet iznosa dara unutar iste skupine obrtnika.

grafikon 4: Vjenčani dar u novcu kod rovinjskih obrtnika (1564. – 1633.)

10 Usp. M. Mogorović Crljenko – D. Doblanović, “Stanovništvo Rovinja prema najstarijoj matičnoj knjizi vjenčanih (1564. – 1640.)”, 264.

11 M. Mogorović Crljenko – D. Doblanović, “Stanovništvo Rovinja prema najstarijoj matičnoj knjizi vjenčanih (1564. – 1640.)”, 259-260.


197

Darovi u novcu mogli su se dati u različitim valutama.12 No, pretežu darovi dani u dukati-ma, čak 91,7 %, dok je dio dan u škudima (8,3 %) (grafikon 5). Slična je situacija zabilježena i kod nevjesti i kod ženika (grafikoni 6 i 7).

grafikon 5: Struktura vjenčanog dara u novcu (1564. – 1633.)

grafikon 6: Struktura vjenčanog dara u novcu – posebno za ženike i nevjeste

12 Usp. isto, 263.


198

grafikon 7: Struktura svih vjenčanih darova kod ženika i nevjesti

Grafikon raspodjele vjenčanog dara prema spolu uglavnom prati skupno zabilježenu si-tuaciju. Ipak, može se primijetiti da je nešto više nevjesti iz obrtničke populacije primilo vjenčani dar u novcu (85,70 %), dok je više ženika dalo vjenčani dar u naturi (10,10 %).

Što se tiče vjenčanih darova, posebice miraza, u literaturi se može naići na stajališta da je kod slavenskog stanovništva bio uobičajeniji miraz u naturi, a kod romanskog u novcu.13 No, to ne možemo tvrditi i za vjenčani dar. Naime, za ženike koji su ga dali i nevjeste koje su ga primile ne možemo tvrditi da pripadaju slavenskom ili romanskom stanovništvu. Naime, njihova su imena i pridjevci zabilježeni u mletačkom dijalektu, pa nije sigurno jesu li oni pripadali slavenskom ili romanskom stanovništvu. Čak i u onim slučajevima gdje bi se razložno moglo pretpostaviti da pripadaju jednom od spomenutih etnikuma rezultati ne pokazuju da bi darovi u naturi prevladali većinom kod slavenskog ili većinom kod roman-skog stanovništva. U svakom slučaju među darovima u naturi prevladavaju tkanine (sarza) i krzno (pelicia), ali su zabilježeni i drugi darovi poput zlatnih naušnica, svilene haljine te svih pokretnih dobara.

Kad se promatraju vjenčani darovi dani u dukatima među čitavim onodobnim rovinj-skim stanovništvom, vidljivo je da se najviše javljaju dvije visine vjenčanih darova, oni od 5 dukata, koje nazivamo prosječnim manjim vjenčanim darom i oni od 10 dukata, kao prosječni viši vjenčani dar.14 U tom smislu obrtnička struka ne odskače od rezultata čitave onodobne rovinjske populacije. No, zanimljivo je da je među svim rovinjskim stanovniš-tvom pretezao prosječni viši vjenčani dar, onaj od 10 dukata (33,7 %), dok je kod obrtničke

13 Vidi primjerice: M. Bertoša, “Valle d`Istria durante la dominazione veneziana”, 135.14 Usp. M. Mogorović Crljenko – D. Doblanović, “Stanovništvo Rovinja prema najstarijoj matičnoj knjizi vjenčanih (1564.

– 1640.)”, 259-260.


199

populacije najučestaliji bio onaj od 5 dukata (35,2 %), a tek je za njim po učestalosti slijedio vjenčani dar od 10 dukata (30,7 %) (grafikon 8).

grafikon 8: udio vjenčanog dara u dukatima (1564. – 1633.)

Ipak, ako se promatraju vjenčani darovi među obrtnicima u pojedinim desetogodišnjim razdobljima, vidljivo je da nije u svakom navedenom desetogodišnjem razdoblju pretezao viši ili niži prosječni vjenčani dar (5 ili 10 dukata), već je u pojedinim razdobljima dolazilo i do odstupanja. No, ako se uzme čitavo analizirano sedamdesetogodišnje razdoblje, onda je vidljivo da ipak ti prosječni viši ili niži darovi prevladavaju u duljem razdoblju (tablica 4).

Tablica 4: Vjenčani dar u dukatima po desetogodišnjim razdobljima

1-4 5 6-9 10 11-19 20-49dukati

1564. – 1573. 16,6 8,31574. – 1583. 13 17,4 4,3 26,1 8,71584. – 1593. 31,2 12,5 12,5 12,51594. – 1603. 25 25 12,51604. – 1613. 16,7 44,4 22,21614. – 1623. 42,1 5,3 31,6 5,3 15,81624. – 1633. 0 33,3 0 33,3 9,5 9,5


200

Među svim sklopljenim brakovima u promatranom razdoblju kao najviši vjenčani dar zabilježen je onaj od 100 dukata. Kod obrtnika ženika je kao najviši zabilježen vjenčani dar od 40 dukata. Radilo se o braku koji je sklopljen 24. siječnja 1622. između izrađivača prozo-ra Gašpara, sina Paškvalina iz Venecije (mistro Gasparo fenestraro da Venezia, de Pasqualin da Venezia) i Eufemije, pok. Antonija iz Kopra (euffemia q. Antonio da capodistria). Kod nevjesti obrtnika zabilježen je najviši vjenčani dar od 48,7 dukata, ali isplaćen u gazzetta-ma. Godine 1581., 18. lipnja brak su sklopili Domenego Fabio detto moscarda i mathia Zaratin calafà. Zanimljivo je da kod nevjeste nije zabilježeno ime oca, a ni majke, ali je zabilježeno zanimanje, pa u ovom slučaju nije potpuno jasno je li to bilo njezino zanimanje ili zanimanje njezina oca. Ipak, zabilježen je vjenčani dar koji je iznosio 300 gazzetta, a uz to je zabilježeno da je to iznos od 302 lire (basadego sono gazzette n. 300 cioe lire 302). Pre-ma tome se može iznos preračunati u dukate (budući da je u razdoblju pisanja spomenute knjige vrijednost dukata bila 6,2 lire, što je vidljivo na više mjesta u knjizi).

Analiza pokazuje da u određenoj struci ne prevladava određeni iznos basatika, kao i da prosječan viši ili niži basatik nije karakterističan samo za određene struke. Naime, kod prosječnog su basatika i nižeg i višeg zastupljene gotovo sve struke. Primjerice, kod nižega prosječnoga basatika od 5 dukata javljaju se: stolar, brodar, krojač, nosač, kočijaš, bačvar, kalafat, krznar. Kod višega prosječnoga basatika od 10 dukata javljaju se sljedeća zanimanja: krznar, kamenoklesar, postolar, soboslikar, kotlar, brodar, stolar, obrađivač vune, nosač, pe-ljar, kovač. Ipak, treba imati na umu da je analizirani uzorak dosta mali i da vjerojatno nisu zabilježeni svi obrtnici, odnosno kod svih obrtnika nije zabilježeno njihovo zanimanje, kako smo već na početku naveli.

Kad se usporede vjenčani darovi koje su davali ženici obrtnici i oni koje su primale kćeri obrtnika, vidljivo je da su ženici obrtnici češće davali viši prosječni vjenčani dar (10 duka-ta), dok su nevjeste, kćeri obrtnika, češće primale niži prosječni vjenčani dar (5 dukata). Jednaka je situacija vidljiva i kad se promatraju sve vrste vjenčanih darova, kao i kad se promatraju samo vjenčani darovi dani u dukatima (grafikoni 9 i 10).

Brakovi obrtnika i pripadnika vijećničkih obiteljiRovinjsko Vijeće nije bilo potpuno zatvoreno. Pripadnici rovinjskog Vijeća, mogli su se

vjenčavati i s osobama čije obitelji nisu ulazile u gradsko Vijeće. Takva je praksa vidljiva iz izvora, posebice iz matičnih knjiga vjenčanih. Naime, nerijetko su se pripadnici rovinjskih vijećničkih obitelji mogli vjenčavati osobama koje nisu ulazile u taj krug, kako sa stanovni-cima Rovinja ili stanovnicima susjednih istarskih mjesta tako i sa strancima koji su dolazili iz udaljenijih područja, ponekad hrvatskih, prvenstveno dalmatinskih gradova, ali i zaleđa, uglavnom područja koje je bilo pod vlašću Mletačke Republike, premda ne nužno, te iz udaljenijih područja poput Grčke. Benussi navodi sljedeće obitelji koje su činile gradsko Vijeće: Basilisco, Bello, Brionese, Burla, Caenazzo, Calucci, Giotta, Leonardis, Pesce, Qu-arantotto, Segala, Sponza, Vescovi. Navodi kako je postojala mogućnost ulaska u Vijeće izuzetno zaslužnih građana (obitelji), koje su učinile neko posebno dobro, odnosno svojim su se djelovanjem posebno iskazale za dobrobit samog grada. Zabilježeno je da su u rovinj-sko gradsko Vijeće primane nove obitelji u 16. (Bichiachi), 17. (Constantini) i 18. stoljeću (Beroaldo, Piccoli, Biondi). Prema Benussiju spomenute su obitelji bile upisane u


201

grafikon 9: usporedba svih vjenčanih darova kod ženika i nevjesti (1564. – 1633.)

grafikon 10: usporedba vjenčanog dara u dukatima kod ženika i nevjesti (1564. – 1633.


202

Knjigu plemića (Libro dei nobili).15 Zanimljivo, Benussi ih ipak ne naziva plemićima nego građanima (cittadini), dok niži sloj naziva pučanima (popolani).16 Kako ne bi bilo zabune o kojem se društvenom sloju radi, a s obzirom na to da se ne radi o klasičnim plemenitim građanima kakve susrećemo u drugim istočnojadranskim komunama,17 kao ni običnim građanima, odlučili smo se za termin vijećničke obitelji. Neke su vijećničke obitelji bile izuzetno brojne, a neke su bile i siromašne.18 Pripadnici vijećničkih obitelji mogli su se baviti i obrtom, odnosno nazočnost u gradskom vijeću nije isključivala bavljenje obrtom (primjerice: miser Domenico cadenazzo calderer).

grafikon 11: udio brakova s nevjestama iz vijećničkih obitelji u ukupnome broju brakova koje su sklapali obrtnici

Promatrajući međusobne brakove obrtnika i pripadnika vijećničkih obitelji vidljivo je da je više obrtnika ženilo djevojke iz vijećničkih obitelji (26,8 %) nego što su mladići iz vijeć-ničkih obitelji ženili kćeri obrtnika (16,32 %) (grafikoni 11 i 12). Matične knjige ne donose razloge koji bi mogli dovoditi do takvih situacija. No, jedan od razloga svakako može biti uspinjanje na društvenoj ljestvici u slučaju braka s djevojkama pripadnicama vijećničkih obitelji. S druge, pak, strane mladićima iz vijećničkih obitelji kćeri obrtnika mogle su biti

15 B. Benussi, storia documentata di rovigno, 78-80. Usp. M. Mogorović Crljenko, Druga strana braka, 117; Marino Budi-cin, “Lo svilupo dell’abitato di Rovigno”, Atti del centro di ricerce storiche - rovigno, XXII, 1992, 128-129.

16 B. Benussi, storia documentata di rovigno, 78-80.17 Slaven Bertoša za građanski plemićki sloj u susjednoj Puli koristi nazive: “građani”, “nobili”, “plemići”. Vidi: Život i smrt

u Puli, 272-277. Pitanje nazivlja građana/nobila/plemića i pučana koji su ulazili u gradska vijeća na području istočno-jadranskih komuna prikazao je Dušan Mlacović na primjeru Raba. Vidi: Dušan Mlacović, Građani plemići. Pad i uspon rapskoga plemstva, Zagreb: Leykam international, 2008, 202-287; Usp. i M. Mogorović Crljenko, Druga strana braka, 117.

18 M. Budicin, “Lo sviluppo dell`abitato di Rovigno”, 128-129.


203

dobra prilika za ženidbu, posebice ako se radilo o osiromašenim članovima vijećničkih obitelji. Na to donekle upućuju i vjenčani darovi. Naime, obrtnici koji su se ženili pripad-nicama vijećničkih obitelji češće su davali prosječan viši vjenčani dar (što može upućivati na želju za napredovanjem na društvenoj ljestvici), dok su kćeri obrtnika koje su se udavale za pripadnike vijećničkih obitelji češće dobivale prosječan manji vjenčani dar, što može upućivati na osiromašenje tih vijećničkih obitelji (tablica 5).

grafikon 12: udio brakova sa ženicima iz vijećničkih obitelji u ukupnome broju brakova koje su sklapale kćeri obrtnika

Tablica 5: Visina vjenčanoga dara u brakovima obrtnika s pripadnicima vijećničkih obitelji

Obrtnici dali nevjestama iz vijećničkih obitelji %

Ženici iz vijećničkih obitelji dali kćerima obrtnika %

1-4 dukata 16,66 12,55 dukata 11,11 37,5

6-9 dukata 12,510 dukata 44,44 12,5

11-19 dukata20-49 dukata 5,55druge valute 5,55

natura 5,55ne piše 11,11 25

nije dano


204

Od vijećničkih obitelji koje su sklapale brakove s obrtnicima u promatranome su razdoblju u rovinjskoj matičnoj knjizi vjenčanih zastupljene sljedeće: Basilisco, Brionese, Burla, Ca-enazzo, Segalla, Sponza, Di Vescovi, s time da su pripadnici iz obitelji Sponza najbrojniji, a slijedi ih obitelj Di Vescovi. Obrtnici su se najčešće ženili kćerima upravo ovih vijećničkih obitelji, dok su se kćerima obrtnika najčešće ženili pripadnici obitelji Sponza i Caenazzo (tablica 6).

Tablica 6: Zastupljenost pripadnika vijećničkih obitelji u brakovima s obrtnicima

Obrtnici s nevjestama iz vijećničkih obitelji

članovi vijećničkih obitelji s kćerima obrtnika

Basilisco 5,55 %Brionese 12,50 %

Burla 5,55 %caenazzo 25 %

Segalla 5,55 %Sponza 50 % 50 %

di Vescovi 33,33 % 12,50 %

umjesto zaključkaTreba istaknuti da su u najstarijoj matičnoj knjizi vjenčanih Rovinja zabilježene samo

određene obrtničke struke, i samo određeni, a ne svi obrtnici. U većini upisa zabilježen je basatik. Preteže basatik u novcu (82 %) i to u dukatima (91,7 %). Kao i kod ostale popula-cije najviše je davan basatik u vrijednosti od 5 ili 10 dukata (prosječan niži ili viši vjenčani dar). Određena visina basatika nije zabilježena samo za pojedine obrtničke struke. Naime, među većinom struka pronalazimo i više i niže basatike. Basatik u naturi je rijedak (7,7 %) i uglavnom se odnosi na tkanine. Vrlo visoki basatik bio je također vrlo rijedak – najviši 40 dukata, a vrlo visoki basatik (npr. 100 dukata) uopće nije zabilježen kod obrtnika. U malom broju slučajeva nije zabilježena visina basatika (6 %) ili on nije uopće dan (4,3 %).

Rovinjske vijećničke obitelji nisu činile ekskluzivnu zatvorenu skupinu, što pokazuje i značajan broj vjenčanja s obrtnicima. Zanimljivo je da su pojedini pripadnici rovinjskih vijećničkih obitelji i sami bili obrtnici. Uz dobrostojeće bilo je i siromašnijih obrtničkih, ali i vijećničkih obitelji, što je vidljivo i po vjenčanom daru. I u ovim je skupinama prevlada-vao prosječan niži i viši vjenčani dar. Tako su kćeri obrtnika dobivale češće niži (5 dukata) vjenčani dar, dok su obrtnici darivali plemenite građanke s višim prosječnim darom (10 dukata), što može upućivati na njihov pokušaj uzdizanja na društvenoj ljestvici.

Ovo je tek jedan segment koji ukazuje na društveni položaj rovinjskih obrtnika. Za cje-lovitiju sliku njihova položaja općenito, kao i specifičnih položaja pojedinih zanimanja po-trebna je i cjelovitija analiza u kojoj će biti istraženi i drugi izvori. Stoga je jedna od namjera ovoga rada i poticanje budućih istraživanja i analiziranje položaja i uloge obrtnika u istar-skim komunalnim društvima.


205

SummARYWedding gifts of Rovinj’s Artisans at the Turn of the

Seventeenth century (1564-1633)

The author’s analysis of wedding gifts among Rovinj’s artisans is based on the data of Rovinj’s oldest parish register of marriages spanning seventy years (1564-1633). In fact, upon entering into marriage, the bride was given a dowry by her parents, indirect dowry by the bridegroom’s family and a wedding gift or basatik by the bridegroom. These three gifts were exchanged in all three types of marriages solemnised in the medieval and early modern Istria, i.e. Istrian, Venetian and Slavic marriage. The said register seldom reports the type of marriage solemnised, which is not unusual seeing that the provisions of the statute ruled that all the marriages solemnised in the territory of Istrian communes were considered solemnised the Istrian way, unless it was explicitly stated that the marriage was solemnised in a different way. This paper analyses which crafts were recorded in Rovinj’s oldest register of marriages and examines the type of marriages solemnised among Rovinj’s artisans and their children in the case where an artisan was explicitly stated. It will discuss the value and the type of wedding gifts given among Rovinj’s artisans if the bridegroom was an artisan and the bride was an artisan’s daughter. The value of wedding gifts of Rovinj’s artisans will be compared to average wedding gifts in the entire town and the gifts given among Rovinj’s nobles. Finally, the paper explores the value of wedding gifts given within particular crafts.

zavičajni muzej poreštine – museo del territorio parentino

Documents