Visoka škola za ekonomiju i informatiku Prijedor

ZAVRŠNI RAD IZ PREDMETA JANE FINANSIJE:TEMA:CARINE

Profesor: Student:Mr. Milovan Dragić Slađana Marin Br.indeksa: 82/09

Prijedor, decembar 2012.god

Sadržaj:

Uvod...................................................................................................21. Pojam carina...................................................................................3-42. Elementi carina..............................................................................5-73. Klasifikacija carina......................................................................7-10 4. Carinske procedure....................................................................10-115. Obaveza plaćanja carina............................................................11-126. Carinski postupak i dokumentacija............................................12-137. Metode utvrđivanja carinske osnove.........................................13-158. Međunarodni dan carine..................................................................169. Carinski sistem BiH...................................................................16-2410. Carinska politika Evropske Unije............................................25-2711. Zaključak.......................................................................................2812. Literatura.......................................................................................29

1

UVOD

Carine i carinski sistem određene države je od odgromnog značaja za razvoj i zaštitu domaće privrede. Bez modernih carina i carinskog sistema ne može se ostvariti ni privredni prosperitet zemlje, a niti njeno uključivanje u međunarodne tokove. Carina je važan izvor budžetskih prihoda države. Carina i carinski sistem moraju da se stalno mijenjaju, dopunjuju i usavršavaju, sve u cilju da carina bude ekonomski faktor zaštite i razvoja domaće privrede. Na tom planu, država ne može imati samo autonomna reženja, nacionalna rešenja, već su u carinski sistem moraju inkorporirati i savremena međunarodna rješenja prije svega, predviđena kod niza razvijenih država, kao i rješenja koja postoje u međunarodnim organizacijama, prije svega u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (STO). To je uslov, bez kojeg se ne može razvijati domaća privreda, niti uključivati ista u međunarodne privredne tokove. Carina ima posebnu ulogu i pri premošćavanju carinskih i vancarinskih barijera koje postoje, posebno kod niza ekonomskih integracija, pa i carinska unija. U tim slučajevima, moraju se tražiti odgovarajuća pravna i ekonomska riješenja kako bi robe i proizvodi iz zemalja koje se nalaze izvan takvih regionalnih ekonomskih integracija mogle da dopru i na tržištu (na primjer, putem zaključivanja posebnih ugovora o carinskim preferencijama i drugih ugovora kojima bi se unapredila robna razmena između zemalja ekonomske integracije i zemalja koje se nalaze izvan tih integracija). Primjer za to je Evropska unija (EU) i privredna saradnja zemalja izvan EU sa ovom integracijom, gdje se putem opšte šeme preferencijala nastoji unaprijediti privredna saradnja EU sa odredjenim zemljama.

2

1.POJAM CARINA

Carina je određen iznos u domaćoj valuti koji vlasnik robe plaća državi prilikom prelaska preko državne granice. Ona predstavlja najstarije i najprihvatljivije sredstvro spoljnotrgovinske politike. Carine predstavljaju za duže vrijeme nepromjenjiv instrument spoljnotrgovinske politike. To znači da se carine ne mogu brzo mijenjati i bez odgovarajuće zakonodavne, u pravilu vremenski dugačke procedure.

U modernom smislu, carina se smatra dažbinom (posrednim porezom) koji se naplaćuje, najčešće, na uvoznu robu u vidu odredjenog iznosa, a po utvrdjenim carinskim stopama u Carinskoj tarifi, bilo u cilju zaštite domaće privrede, fiskalnih, socijalnih i drugih razloga. Kod nekih zemalja postoji i carina koja se naplaćuje na robu koja se izvozi iz zemlje i to najčešće, iz socijalnih razloga. Na primjer, naplatu ovakve carine u Indiji koja je uvedena na žitarice i neke druge prehrambene artikle, kako bi se sprečio izvoz istih roba. Na taj način, omogućava se putem ove carine zadržavanje istih roba na indijskom tržištu, u cilju prehranjivanja domaćeg stanovništva. Iz tih razloga, ovakve izvozne carine, nazivaju se i socijalnim carinama.

Savremena carina ima ulogu prije svega da zaštiti domaću proizvodnju i da joj omogući adekvatniji i uspješniji razvoj. Ovo je iz razloga, što se sa naplatom carine na robu koja se uvozi u carinsko područje jedne države smanjuje njena pretjerana konkurencija na tržištu zemlje uvoza. Domaći kupac je motivisan, vrlo često, da se opredjeljuje za kupovinu domaće robe, pod uslovom da je ista približnog kvaliteta ili čak i malo lošija od inostrane uvozne robe, na koju je naplaćena carina. Ovo i zbog činjenice, da je domaća roba ne samo što je jeftinija u odnosu na inostranu, nego i iz razloga što je često za nju obezbjedjen adekvatniji i brži servis, a nekada i kupovina na kredit.

Carina pored tog primarnog dejstva, ima i sekundarnu ulogu, tj. da se ne može zanemariti ni njen fiskalni efekat – da ona predstavlja i značajan izvor prihoda država i njenog budžeta. U ranijim periodima, ovaj je odnos bio obrnut, pa je primarna uloga carina bila fiskalna, a sekundarna zaštita domaće proizvodnje. To se, medjutim, može reći i danas za niz država, azijskog i afričkog kontinenta, kod kojih su stope u carinskoj tarifi enormno visoke i kreću se u procentima od 150% - 300% (primer, Sudan, Arapska Republika Sirija, Maroko i neke druge), pa čak i kod nekih država američkog kontinenta (Brazil, Peru, Kolumbija, Bolivija) gdje uvozne carinske stope prelaze procenat od 100%.

3

Obveznik plaćanja carine može biti:1. krajnji potrošač koji je ujedno i poreski destinar, a koji će člatiti carinu aktom

kupovine jer je ona ukalkulisana u cijenu proizvoda.2. predmec carinjenja je roba koja je predmet spoljotrgovinske razmjene.3. carinjenje se vrši kada roba pređe državnu granicu (uvoz, izvoz i tranzit).

Ciljevi zbog kojih se uvode carine mogu biti :

a) Fiskalnib) Ekonomski c) Socijalni

a) Fiskalni - da se prikupe odgovarajuća finansijska sredstva državi.

b) Ekonomski - mogu biti brojni i razovrsni. Prije svega, carinom se može stititi domaća privreda, ili samo određena grana od spoljne konkurencije.Carinom se može povećati cijena uvoznoj robi, potencirati razovj određene grane, djelovati na strukturu troškova i raspodjelu društvenog proizvoda, investicija i sl.

Ukoliko je osnovni cilj uvođenja carina osiguranje potrebnih novčanih sredstava za pokriće državnih rashoda, primaran je fiskalni cilj, a ukoliko se carina uvodi zbog zaštite domaće privrede, primaran je konomiski karakter carine.

c) Socijalni - ogleda se u tome da se kroz sniženje carina na određene proizvode bitne za životni standard od ređenih socijalnih gupa, dijeluje na pojeftinjenje, odnosno stimulisanje potrošnje. Mišljenja finansijskih stručnjaka o mjestu i ulozi carina u ekonomskom i finansijskom sistemu zemlje u značajnoj mjeri se razlikuju. Jedni ukazuju na negativne karakteristike i osporavaju carinu, dok drugi u carinama vide značajni instrument za realizaciju brojnih ekonomskih i finansijskih ciljeva.

4

2.ELEMENTI CARINE

S obzirom da je carina u suštini vrsta poreza, i kod nje se koriste brojni termini i izrazi kao što su: carinski obveznik, carinska osnovica i dr.

Carinski obveznik je lice koje unosi robu u carinsko područje ili iznosi iz carinskog područja određene države, lice na koje glasi prevozna isprava i lice na koje se prenosi pravo iz prevozne isprave.

Carinskom robom smatraju se sve stvari koje se u carinsko područje uvoze, odnosno unose ili primaju i koje se iz istog područja izvoze, iznose ili šalju, ili se preko tog područja prevoze.

Carinsku osnovicu predstavlja vrijednost robe. Kod uvoza robe, carinsku osnovicu predstavlja ugovorena vrednost robe uvecena za sve troškove do granice uvoznika, a za robu koja se izvozi, osnovicu predstavlja fakturisana vrijednost robe franco granica izvoznika. Carina se obračunava i naplaćuje u procentu u iznosu od vrijednosti robe (carinska osnovica) predviđene carinskom tarifom. U carinskoj tarifi utvrdeni su modaliteti carinskog opterećenja uvozne robe. 

Carinsku osnovicu na koju se primenjuju stope carine iz carinske tarife i drugi instrumenti ne čini samo vrijednost robe, već i drugi troškovi, i to:- troškovi prevoza,- troškovi osiguranja,- troškovi utovara, istovara i pretovara,- provizije posrednika i dr.

Carinska tarifa je osnovni instrument carinske politike. Carinska tarifa zajedno sa Carinskim zakonom predstavlja cjelinu carinskog sistema zaštite. Vrsta i visina carinskog opterećenja regulisana je carinskom tarifom zemlje uvoza. Carinska tarifa pretstavlja sistemski pregled roba po usvojenoj carinskoj nomenklaturi sa određenim carinskim stopama. U njoj je, dakle, predviđena osnovica za odmjeravanje carine i stopa po kojoj se vrši obračun carine. Riječ tarifa je arapskog porijekla i znaci “cjenovnik”. Termin “tarifa” koristi se kao izraz određenih cjenovnih vrijednosti u mnogim obastima kao što su: - transportne usluge,- naplatna taksa od strane državnih organa,- naplata raznih usluga,- naplata raznih dadžbina.U većini zemalja carinska tarifa se propisuje zakonom. Carinska tarifa ne može da se mijenja od slučaja do slučaja i prema trenutnoj potrebi kao drugi instrumenti spoljnotrgovinske politike.

Kod carina se pojavljuju još neki termini kao što su:

1. Carinska deklaracija - je pismena prijava o robi koja podliježe carinjenju. Podnosi je vlasnik robe, odnosno u njegovo ime prijevoznik, a na osnovi te deklaracije obavlja se obračun i naplata carinskih dažbina.

5

2. Carinski organi - su posebni finansijski organi državne uprave čija je nadležnost da vrše nadzor nad uvozom, izvozom i tranzitom robe preko carinskog područja, te obavljaju carinjenja i deviznu kontrolu na granici carinskog područja.

3. Carinska roba su stvari koje se uvoze, odnosno unose u carinsko područje, koje se iz tog područja izvoze, odnosno iznose ili se preko tog područja prevoze.

4. Carinska ležarina je iznos naknade koji se plaća za smješaj robe u carinskom skladištenju.

5. Skladišni depozit je deponovani novac putnika kod carinskih organa pri ulasku ili izlasku iz zemlje.

6. Carinska skladišta služe za smještaj neocarinjene robe i pod kontrolom su carinskih organa. Roba se skladišti bez plaćanja carine, a carini se kada napušta skladište.

7. Konsignacijsko skladište je skladište u koje vlasnik šalje svoju robu zastupniku radi prodaje. Zastupnik plaća carinu na uvezenu robu kada je proda.

8. Carinska dažbina je ukupan iznos davanja kojima je opterećena roba pri carinjenju ( carine, takse, ležarine i dr.)

9. Carinska granica je područje ograničeno carinskom crtom koje se, u principu, podudara sa državnom granicom.

10. Carinsko područje je teritorija na kojoj se jedinstveno sprovode insituti, instrumenti i mjere carinskog sistema. Definiše ga Carinski zakon kao osnovni činilac carinskog sistema na koji se primjenjuju instituti tog sistema. Po pravilu carinsko područje se poklapa sa državnom teritorijoj jedne zemlje na kojoj se primjenjuju zakonodavna, sudska i izvršna vlast. Carinsko područje obuhvata teritoriju, teritorijalne vode i vazdušni prostor iznad jedne zemlje.

11. Carinska slobodna zona je dio državne teritorije izdvojen iz njenog carinskog područja. Roba unesena u slobodnu zonu ne podlaže plaćanju carine, nego tek onda kada je napušta.

12. Carinski pogranični pojas je teritorij koji se prostire duž granice carinskog područja. Na kopnu obuhvata dio carinskog područja u propisanoj širini od carinske linije u dubinu nacionalnog teritorija. Carinski pogranični pojas na moru obuhvata do carinskog područja u određenoj širini kopna od obale, područja od obale vanjske granice teritorijalnog mora i područje u određenoj širini računajući od vanjske granice teritorijalnog mora u smjeru otvorenog mora. U carinskom područno pojasu primjenju se posebne mjere carinskog nadzora.

13. Carinski prelaz je mjesto određeno za uvoz, izvoz i tranzit robe, kao i za prelaz lica i prevoznih sredstava preko carinske linije na graničnom prelazu. Carinski prelaz može biti međunarodni i pogranični. Vlada utvrđuje carinske prelaze i njihovu kategorizaciju.

14. Carinski agent je fizičko lice zaposleno u pravnom licu registrovanom za obavljanje djelatnosti međunarodne špedicije, ovlašćenom od strane Uprave carina za sprovođenje radnji u carinskom postupku ili u vezi sa tim postupkom.

15. Carinski nadzor obuhvata mjere što se poduzimaju radi sprječavanja neovlaštenog postupanja sa carinskom robom i osiguranja njezine istovjetnosti sve dok se ne sprovede carinski postupak. Carinskom nadzoru podliježu carinska roba te putnici i posada, odnosno osoblje prevoznih i prenosnih sredstava.

16. Carinski kontigenti na osnovu kojih se može uvoziti bez carina ili sa nižim carinskim opšerećenjem, predviđenim Carinskim propisima.

17. Carinske isprave su određeni dokumenti na osnovu kojih se obavlja carinjenje.18. Carinski pregled je posutpak utvrđivanja količine i vrijednosti robe.19. Carinska nomenklatura je popis robe u carinskoj tarifi klasifikovane prema nekim

karakterističnim osobinama robe.

6

20. Carinski putevi su kopneni, zračni i vodeni putevi kojima se prenosi, prevozi, unosi ili iznosi roba preko carinske granice. Počinju na carinskoj granici, a završavaju na mjestima na kojima se roba carini.

21. Carinska unija (savez) je povezano carinsko područje dvije ili više država u jedinstveno carinsko područje unutar kojeg se slobodno, bez carina, obavlja prijelaz robe preko državnih granica zemalja članicaunije. Nepotpuna carinska unija postoji onda kada je u vanjskotrgovinskim odnosima tih zemalja sniženo carinsko opterećenje ili kada je predviđeno postepeno ukidanje carina između zemalja članica carinske unije.

3.KLASIFIKACIJA CARINA

Klasifikaciju carina možemo izvršiti prema različitim kriterijumima. U savremenom svijetu prihvaćena je podjela carina na:

-carine prema pravcu kretanja,-carine prema načinu obračunavanja,

- carine prema načinu uvođenja,-carine prema visini opterećenja iz određene destinaciji i-carine prema osnovnoj ekonomskoj funkciji

Carine prema pravcu kretanja robe

Prema ovoj klasifikaciji carine možemo podjeliti na:- uvozne izvozne, i- tranzitne

Uvozne carine su one koje se naplaćuju pri uvozu robe.To su one carine koje zemlja uvoznica primjenjuje na sve vrste roba stranog porijekla. Uvozne se carine u najvećem broju zemalja - prvenstveno u privredno razvijenim zemljama - isključivo i primjenjuju, pa je i to razlog da se u raspravama o carinama obično misli na uvozne carine. Naš carinski sistem primjenjuje samo uvozne carine.

Izvozne carine su one koje se naplaćuju pri izvozu robe. Izvozne carine se primjenjuju iznimno jer su gotovo sve države suočene s problemom kako da povećaju izvoz raznim mjerama žele utjecati na povećanje vanjskotrgovinske razmjene. Svestrana primjena izvoznih carina zacijelo ne bi pridonijela povećanju izvoza nego bi djelovala suprotno.Razlozi za uvođenje izvoznih carina mogu biti raznovrsni. Tako se, umjesto da se zabrani izvor određenih proizvoda, sličan efekt može postići uvođenjem visokog carinskog opterećenja za određene proizvode koje - bilo iz vojnopolitičkih razloga (strateške sirovine) bilo iz ekonomskih razloga (radi povećanja stupnja obrade i nastojanja da se izvoze poluproizvodi ili čak finalni proizvodi) - zemlja izvoznica želi što manje izvoziti, želi svesti izvoz na najmanju moguću mjeru.

7

Izvozne carine uvode se i onda kada su zbog politike cijena u zemlji cijene nekih proizvoda znatno ispod nivoa cijena na svjetskom tržištu, kao i onda kada su države suočene s problemom nestašice sredstava za finansiranje javnih rashoda. U tim slučajevima carine mogu poslužiti kao efikasno sredstvo da se relativno brzo i jeftino (malo graničnih prijelaza, te malo carinika) namaknu potrebna novčana sredstva. Izvozne carine u pravilu snosi izvoznik i plaća ih iz svog dohotka.

Tranzitne ili prijevozne carine plaćaju se pri prijevozu robe iz jedne u drugu zemlju preko neke treće zemlje. Tranzitne carine zasigurno ne pridonose proširenju vanjskotrgovinske razmjene. Svaka zemlja zainteresirana je da poveća tranzit stranih proizvoda preko svog teritorija te da tako što bolje iskoristi svoje transportne kapacitete ( željezničkog, cestovnog i brodskog saobraćaja ) i da pruži raznovrsne usluge (osiguranje, ugostiteljske usluge i dr.). Dapače, radi poboljšanja i povećanja prijevoza preko svog teritorija, države pružaju prijevoznicima razne pogodnosti kojima privlače prijevoznike da se, na primjer, koriste domaćim lukama, da robu prevoze domaćim teretnim vlakovima, kamionima, brodovima i si. Uvođenje obaveze plaćanja ranzitnih carina djeluje suprotno.

Carine prema načinu obračunavanja

Podjela carina je izvršena na: specifične, vrijednosne i mješovite.

Specifične carine si obračunavaju prema vrsti i količini robe, a carinska stopa je utvrđena prema kvantitativnim pokazateljima ( kilogram, komad, metar). Ova vrsta carine rijetko je uključena u fiskalni sistem zbog nepraktične primjene.

Vrijednosne carine su one koje za carinsku osnovucu uzimaju vrijednost robe koja podliježe carinjenju. Osnovnica za obračun i naplatu ovih carina je fakturna vrijednost robe. Posmatramosa administrativno-tehničkog aspekta ove carine su pogodne i prihvatljive, jer se na osnovu priloženih faktura na uvezenu robu lako utvrđuje vrijednost i vrši se carinjenje robe. Vrijednosne carine (ad alorem) su uvedene u naš carinski sistem.

Mješovite carine, sam izraz govor, su kombinacija specifičnih i vrijednosnih carina. One se koriste u svim carinskim sistemima savremenih privreda, naročito kod roba čije cijene imaju trend oscilacija u toku godine. Njihovom se primjenom mogu ublažiti nedostaci vrijednosnih i specifičnih carina, odnosno mogu se više istaknuti prednosti koje se kao takve mogu ocijeniti i sa stajališta državnih prihoda i sa stajališta politike cijena pri primjeni specifičnih, odnosno vrijednosnih carina. Carinsko opterećenje kod mješovitih carina utvrđuje se tako da se propiše carinska obaveza u postotku(vrijednosna carina) i u apsolutnom iznosu čija visina ovisio nekoj mjernoj jedinici (specifične carine), pa se carinjenje obavlja primjenom oba načina (neovisno jednog o drugom), a dobiveni se iznosi zbroje. U tom slučaju govorimo o kumaltivnim mješovitim carinama. U slučaju kada postoje oba načina utrđivanja carinskog opterećenja paralelno, ali se primjenjuje onaj koji pri konkretnom carinjenju uvezene robe donosi veći prihod, govorimo o alternativnim mješovitim carinama. Mješovite carine su onda kada se višima carine utvrđuje prema vrijednosti, ali se istovremeno određuje i najveći i najmaji iznos carine.

8

Carine prema načinu uvođenja

Podjela je izvršena na autonomne i ugovorne ili konvencionalne.

Autonomne carine su one koje u skladu sa svojim potrebama država samostalno donosi i koje može u svakom času i ukinuti, mijenjati i dopunjavati.

Ugovorne ili konvencionalne carine su one carine koje su rezultat sporazuma dviju ili više država. Ugovorne se carine primjenjuju među zemljama koje su sklopile ugovori ili koje su mu naknadno pristupile. Odredbe utvrđenje ugovorom ne mogu se jednostrano mijenjati. U novije vrijeme sve češće susrećemo primjenu ugovornih ili konvencionalinih carina sklopljenih između zemalja članica pojedinih ekonomskih integracija.

Carine prema visini opterećanja iz određene destinacije

Podjela ovih carina izvršena je na diferencijalne i preferencijalne carine.

Diferencijalne carine su one gdje se pri carinjenju primjenjuju najviša carinska stopa. Razlog primjene diferencijalnih carinskih stopa prvenstveno je privredno-političke prirode. Razlog da se određena roba ovisno o njenom porijeklu carina u drugoj zemlji primjenom više stopa može biti uslovljen postupcima u carinjenju koje primjenjuje prva zemlja pri uzovu robe iz druge zemlje.

Preferencijalne carine su one kod kojih se pri carinjenju primjenjuje niža carnska stopa od opšte. Preferencijalne carine mogu se primijeniti ovisno o vrsti proizvoda, ovisno od vrsti i porijeklu proizvoda ili pak ovisno o porijeklu robe, a neovisno o vrsti uvezene robe. Povlašteni tretman pri carinjenju određene robe uslovljen je ekonomskim ili političkim razlozima. U sklopu preferencijalnog carinskog sistema posebno mjesto pripada klauzuli najveće povlaštenosti. Države ugovornice sklapajući međusobni ugovor o klauzuli najveće povlaštenosti osiguravaju i jamče jedna drugoj povlašten položaj u međunarodnoj razmjeni.

Carine prema osnovnoj ekonomskoj funkciji

Carine prema osnovnoj ekonomskoj funkciji svrstavamo u 4 grupe: fiskalne carine, ekonomske ili zaštitne carine, socijalne carine i antidampinške.

Fiskalne carine su one koje se uvode da bi se zadovoljio stepen fiskalnosti (dovoljnosti) sredstava za alimentaciju javne potrošnje. One se uvode na robu stranog porijekla koja nema proizvodnju u vlastitoj zemlji. Njihovo uvođenje zavisi od dva faktora: o privrednom razvoju i geografskom položaju dotične države. Fiskalni karakter carine je dominantan kada se one uvode na robu tzv. luksuzne potrošnje, a klasifikacija robe-luksuzne potrošnje zavisi o ekonomskom stupnu razvoja zemlje i njenom geografskom položaju. Uzmimo primjer: kao luksuzna roba se definiše krzno, nakit, drago kamenje, plemeniti metali

9

po kriterij uma privredne razvijenosti, a kriterijum geografskog položaja odlučuje koja je roba luksuzna npr. južno voće, kafa, čaj, kavijar i dr.

Ekonomske carine su zaštitne carine koje se uvode sa ciljem da se zaštiti domaća proizvodnja određenih proizvoda i domaća privreda kao cjelina. Uvozom jeftinije, konkurentnije robe domaća proizvodnja biva otežana, a vrlo često onemogućena. Carinska stopa mora biti tako utvrđena da se njenom primjenom povisi cijena uvezene robe iznad cijene robe domaćeg porijekla.Zaštitne ili ekonomske carine imaju više pojavnih oblika: odgojene carine, prohibitivne carine, valutno zaštitne carine i vojno-strateške carine.

Socijalne carine su carine koje se primjenjuju na neke proizvode s obzirom na socijalni karakter njihove namijene i upotrebe.Antidampingškim carinama želi se zaštititi domaće proizvođače i domaću privredu od poplave jeftinih uvozne robe. Dok je svrha dampinga da se uz pomoć niskih izvoznih cijena omogući stvaranje monopola za određenu robu ili grupu proizvoda na stranom tržištu likvidiranjem konkurencije proizvođača u zemlji uvoznici, kao i proizvođača iz drugih zemalja na tržištu zemlje u koju se izvoze proizvodi po sniženim cijenama. Dotle se ta zemlja od uvoza robe po niskim cijenam brani antidampingškim carinama.Borba protiv dampingških cijena vodi se tako da se poveća carinska stopa uvezenih proizvoida iz određene zemlje koji bi se prodavali po cijeni nižoj od cijene istovrsne robe iste ili približno iste kvalitete i kvantitete iz druge zemlje, odnosno od drugih proizvođača ili da se uz primjenju normalne stope uvede obaveza plaćanja dopunske carine i tako poveća carinsko opterćenje za tu robu.

4.CARINSKE PROCEDURE

Zadatak carinske službe je da pomiri svoje dvije, u suštini suprostavljene uloge: da omogući maksimalno brz protok robe i putnika, a da pritom spriječi sve oblike prekograničnog kriminala: međunarodni terorizam, krijumčaranje ljudi i ilegalne migracije, krijumčarenje oružja, krijumčarenje narkotika, krijumčarenje komercijalne robe.Ovaj zadatak je moguće ispuniti samo uz: integrisano upravljanje granicom, naknade kontrole, analizu rizika, kao i uz primjenu savremenih carinskih procedura

Integrisano upravljanje granicom ima za cilj da obezbjedi otvorene i maskimalno bezbjedne granice. Za ostvarenje ovog cilja neophodno je obezbjediti: bolju saradnju i koordinaciju svih službi na graničnim prelazima, saradnju sa drugim službama u zemlji, kao i saradnju sa carinskim administracijama drugih zemalja. Drugim riječima, neophodno je revidirati zastarjele sporazume i zaključiti nove sa carinskim administracijama od strateškog značaja i obezbjediti međunarodnu razmjenu informacija.Naknadna kontrola podrazumijeva provjeru ispravnosti deklaracije i poslije puštanja robe. Glavna promjena u novom postupku naknade kontrole je pomjeranje mjesta na kome se vrši kontrola carinske robe i dokumentacije. Sada je moguće kontrolu obaviti u prostorijama deklaranata ili u prostorijama drugog privrednog subjekta uključenog u poslovni odnos. Pored

10

ostalog, naknadna kontrola predviđa mogućnost da se, i poslije puštanja robe, a radi provjere tačnosti podataka u deklaraciji, izvrši kontrola komercijalnih dokumenata i podataka u vezi sa uvozom i izvozom te robe ili u vezi sa naknadnim komercijalnim poslovima sa tom robom.

Elektronsko podnošenje dokumenata omogućava uvoznicima i špediterima da podnesu dokumentaciju putem Interneta, čime se postiže:

- ubrzanje postupka,- ušteda sredstava,- smanjenje broja grešaka,- prihvatanje i prosljeđivanje podataka prije prispjeća robe,- razmjena dokumentata sa drugim carinskim službama.

5.OBAVEZA PLAĆANJA CARINA

Na robu koja se uvozi u carinsko područje plaća se carina po stopama utvrđenim Carinskom tarifom. Carinska tarifa propisana je Zakonom o carinskoj tarifi. Izuzetno roba namenjena za korišćenje u sopstvenom domaćinstvu koju fizička lica unose u putničkom prometu ili primaju iz inostranstva u poštanskom saobraćaju, osim robe koja je oslobođena po ovom zakonu plaćanja uvoznih dažbina, carini se po jedinstvenoj carinskoj stopi u visini od 10%.Vlada utvrđuje vrednost robe na koju se primenjuje jedinstvena carinska stopa.(Sadašnja propisana vrednost iznosi 3.000 EURa.) Roba koja se uvozi podleže plaćanju uvoznih dažbina osim izuzetaka propisanih zakonom (čl. 18 C.Z.) osim robe koja ne podleže plaćanju uvoznih dažbina i robe koja je oslobođena plaćanja carina.Roba na koju se ne plaćaju uvozne dažbineUvozne dažbine se ne plaćaju na:-Oprema po osnovu uloga stranog lica; - Reklamni materijal i uzorke koji se besplatno primaju iz inostranstva; - Predmete stranih izlagača koji učestvuju na međunarodnim sajmovima i izložbama; - Žigove, patente, modele i dr.

Carina se ne plaća ni na robu koja se uvozi u slobodnu zonu radi obavljanja delatnosti u zoni. Međutim, ako je roba uvezena u zonu radi proizvodnje u zoni, gotov proizvod koji se iz slobodne zone stavlja na tržište Republike Srbije, podleže plaćanju carine. Visina carine obračunava se primenom carinske stope koja je utvrđena Carinskom tarifom za gotov proizvod.Zakonom je preuzeta obaveza da se neće naplaćivati uvozne dažbine za robu za koju je plaćanje uvoznih dažbina regulisano drugačije potpisanim i ratifikovanim međunarodnim ugovorima.

Dodatne carineVlada je ovlašćena da propiše dodatne carine na uvoz robe iz zemalja koja je propisala da sa robom srpskog porekla i sa njenim prevoznim sredstvima u plaćanju carine ili u toku carinskog postupka postupa drugačije nego sa robom iz drugim zemalja (čl. 396).

Sezonske carinske stopeVlada je u skladu sa svojim ovlašćenjem propisala sezonske carinske stope za određene

11

poljoprivredne proizvode radi obezbeđenja stabilnosti domaće proizvodnje i domaćeg tržišta. Sezonske stope carine naplaćuju se po stopi 20% od carinske osnovice.

Carinski kontigentiCarinski zakon sadrži institut carinskog kontigenta (čl. 397). Vlada u skladu sa ciljevima ekonomske politike može doneti kriterijume na osnovu kojih se određuje carinski kontigent. Uvoz robe po osnovu carinskog kontigenta može biti uz sniženu stopu carine odnosno bez plaćanja propisane stope carine.

6.CARINSKI POSTUPAK I DOKUMENTI

Polazeći od postojećih zakonskih propisa kojim je regulirana ova materija, možemo reči da se procedura carinjenja sastoji u slijedećem:

prijema carinske deklaracije,- pregleda robe,- svrstavanja robe po carinskoj tarifi i drugim tarifama, utvrđivanja carinske osnovice- utvrđivanja svote carine koja tereti robu,- naplate utvrđene svote carine

Po prijemu deklaracije carina utvrđuje:

da li je deklaracija pravilno i uredno popunjena, da li su iz deklaraciju priložene potrebne isprave, da li je uvoz ili izvoz zabranjen,- da li se podaci iz priloženih isprava slažu sa podacima u deklaraciji

Podnosilac deklaracije (špeditor), ima pravo prije njezina podnošenja, pod nadzorom carinarnice, utvrditi količinu, vrstu, kvalitetu robe-prethodan pregled.Na osnovu primljene deklaracije carinarnica obavlja pregled robe, u cjelini ili djelimično, i utvrđuje:- Da li podaci navedeni u deklaraciji i priloženim ispravama odgovaraju stvarnom stanju u pogledu količine, vrste, kvalitete, vrijednosti i porijekla robe.- Da li se roba prema stvarnom stanju svrstava u tarifni stav koji je naznačio podnositelj deklaracije

Carinarnica mora poduzeti sve mjere potrebne za utvrđivanje stanja robe, kao što je:

- uzimanje uzoraka radi hemisko-tehnološkog i drugog ispitivanja robe. Ako carinarnica prilikom pregleda robe utvredi da stanje robe u pogledu porijekla, kvaliteta, i vrijednosti odgovara podacima iz deklaracije i isprava poriloženih uz deklaraciju, ili da se roba svrstava u tarifni stav upisan u deklaraciju, mora prihvatiti podatke umesene u deklaraciji i ovjeriti ih kao svoj nalaz. Ako utvdi suprotno, mora svoj nalaz konstatovati zapisnički ijedan primjerak zapisnika predati podnositelju deklaracije.

12

Dokumenti koji prate robu su:- Trgovačka faktura, a to je isprava koju prodavalac izdaje kupcu radi podmirenja protuvrijednosti isporučene robe.- Profaktura kao ponuda prodavatelju, bilo da se izdaje samostalno bilo kao prilog pismenoj ponudi.- Predfaktura kao dokument koji služi prodaji robe koja je podložena većem gubitku u toku transporta.Carinska faktura koju podnosi carinski obaveznik nadležnoj carinarnici. Carinska faktura sadrži dataljan opis robe i jedinične cijene, a svi podaci iz fakture moraju potpuno odgovarati podacima iz ostalih dokumenata koji se podnose carinarnici. Faktura je dobila naziv carinska po tome što je ovjerava carinarnica, a inače sadrži sve elemente kao i komercijalna faktura.Specifikacija robe ako je priroda robe takva da se ne može detaljno opisati u trgovačkoj ili carinskoj fakturi tada podnositelj ispostavlja poseban dokument s opisom robe.- Lista pakiranja je popis svih pojedinačnih komada i vrsta ambalaže po brojevima, težini i oznakama koje se na njima nalaze.

Uvjerenja o robi su:

- Uvjerenje ili certifikat o porijeklu robe jest isprava koju na propisanom obrazcu na zahtjev izvoznika izdaje nadležna institucija zemlje izvoza i kojom se potvđuje daje roba naznačena u tom uvjerenju porijeklom iz zemlje izvoza.Sanitarno uvjerenje. Veterinarsko uvjerenjeFitopatološko uvjerenje koje sadrži podatke o proizvodima biljnog ili životinjskog porijekla.

Od transportnih dokumenata najvažniji je tovarni list za cestovni prijevoz - CMR. To je ugovor kojim se prijevoznik obavezuje da će prevesti robu na odredište uz naplatu dogovorene vozarine koristeći se pri tome cestovnim trasportnim sredstvima. Ispunjava ga pošiljalac u tri primjerka unoseći svoje podatke , podatke o prijvozniku, odredište i primaocu, vrsti robe, mjestu i datumu utovara.

7.METODE UTVRĐIVANJA CARINSKE OSNOVICE

Pod pojmom utvrđivanja carine podrazumjeva se utvrđivanje carinske osnovice. Sporazum o primjeni člana Vll. GATT-a carinskim zakonom predviđene su metode utvrđivanja carinske osnovice. Carinska osnovica utvrđuje se sljedećim metodama.

- metodom transakcij ske vrij ednosti- metodom transakcijjske vrijednosti istovjetne robe- metodom transakcijske vrijednosti slične robe- metodom utvrđivanja carinske osnovice po jedinici mjere tzv. deduktivna metoda- metodom utrđivanja carinske osnovice na osnovu obračunate vrijednosti, i

13

- metodom utvrđivanja carinske osnovice na osnovu raspoloživih podataka tzv. fleksibilna metoda

Metoda transakcione vrijednosti

Carinsku osnovicu pretstavlja vrijednost robe na koju se primjenjuju stope iz carinske tarife. Vrijednosti robe koja pretstavlja carinsku osnovicu je ugovorena (transakcijska) vrijednost. To je stvarno plaćena cijena ili cijena koju treba platiti za robu kupljenu radi uvoza pod uslovom:

- da su u cijenu uključeni svi troškovi i drugi izdaci u vezi sa prodajom i isporukom robe u mjestu njenog ulaska u carinsko područje zemlje uvoza,da su iz cijene isključeni svi troškovi, nadnade i takse koje se naplaćuju na carinskom području zemlje uvoza,- da nema ograničenja za kupce u pogledu raspolaganja robom ili njenom upotrebom,- da ugovor o kupoprodaji ne sadrži uslove ili obaveze čija se vrijednost ne može utvrditi u odnosu na vrijednost robe koja je predmet carinjenja, i- da kupac i prodavač robe nisu uzajamno povezani.

Metoda transakcijske vrijednosti istovjetne robe

Kada se carinska osnovicane može utvrditi na osnovu ugovorene (transakcijske) vrijednosti robe, utvrdit će se na osnovu ugovorne cijene istovjetne robe, kupljene radi uvoza u isto ili približno isto vrijeme kao i roba za koju se utvrđuje vrijednost. Istovjetnom robom se smatra roba koja je u svakom pogledu istovjetna, sa svojim fizičkim svojstvima, kvalitetom i reputacijom, sa robom koja je uvezena u isto ili približno isto vrijeme.Ukoliko se utvrdi postojanje više ugovorenih cijena istovjetne robe, carinska osnovica će se utvrditi na osnovu najniže ugovorene cijene.Ugovorena cijena istovjetne robe podrazumijeva da su u nju uključeni svi troškovi i izdaci u vezi sa prodajom i isporukom robe u mjestu njenog ulaska u carinsko područje zemlje uvoza.

Metoda transakcijske vrijednosti slične robe

Sličnom robom se smatra roba koja ima slična svojstva i sastav materijala koji omogućuju da se koristi za iste svrhe kao i roba koja je uvezena i da u komercijalnom smislu zamijeni tu robu u isto ili približno vrijeme. Kod utvrđivanja carinske osnovice slične robe uzet će se ugovorena vrijednost robe koju je prizveo isti prozvođač, kao i roba za koju se utvrđuje vrijednost.

14

Metoda utvrđivanja carinske osnovice po jedinici mjere-deduktivna metoda

Carinska osnovica po ovoj metodi može se utvrditi na dva načina, zavisno od toga da li se uvezena istovjetna ili slična roba prodaje ili ne prodaje u istom stanju u kojem je i uvezena. Kada se uvezena roba, odnosno istovjetna ili slična roba prodaje u istom stanju u kojem je i uvezena, carinska osnovia će se utvrditi na osnovu cijena po jedinici mjere, po kojoj se takva roba prodaje licima koja nisu uzajamno povezana sa licima od kojih tu robu kupuju, u najvećoj ukupnoj količini, u isto ili u približno isto vrijeme kada se uvozi roba kojoj se utvrđuju vrijednost uz umanjenje za iznos:- uobičajene provizije koja se plaća ili se treba platiti,- uobičajenih troškova prijevoza i osiguranja- carina i drugih naknada itaksa koje se naplaćuju prilikom prodaje robe u zemlji uvoza

Kada se uvezena, odnosno istovjetna ili slična roba ne prodaje u istom stanju u kojem je i uvezena u isto ili približno isto vrijeme kao i roba za koju se utvrđuje vrijednost, carinska osnovica uvezene robe utvrdit će se na osnovu jedinične cijene, po kojoj se uvezena roba poslije oplemenjivanja prodaje u najvećoj ukupnoj količini licima koja nisu povezana sa licima od koji tu robu kupuju, uz umanjenje:- vrijednosti oplemenjivnja,- troškova prijevoza i carine.

Metoda utvrđivanja carinske osnovice na osnovu obračunate vrijednosti

Ukoliko se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi primjenom jedne od navedenih metoda, utvrdit će se na osnovu obračunate vrijednosti koja odgovara zbiru iznosa:- vrijednosti materijala,- vrijednosti proizvodnje,- vrijednosti pakiranja robe,- vrijednosti inženjeringa,- dobiti (profita) i opštih troškova

Metoda utvrđivanja carinske osnovice na osnovu raspoloživih podataka (fleksibilna)

Ova metoda se naziva povratna-fleksibilnametoda, jer dozvoljava primjenu prethodnih metoda vrednovanja uz razumna odstupanja. Za utvrđivanje carinske osnovice metodom raspoloživih podataka, mogu se koristiti utvrđene vrijednosti dobivene bilo kojom metodom, uz razumnu fleksibilnosti, koja se ogleda u sljedećem:- zahtjev da istovjetna ili slična roba treba biti uvezena u isto ili približno isto vrijeme može se tumačiti fleksibilnije,

15

- rok od 90 dana u kojem se mogu koristiti podaci o carinskim osnovicama istovjetne ili slične robe može se primijeniti elastičnije, tako da ovaj rok može biti i duži, istovjetna ili slična roba ne mora biti proizvedena u istoj zemlji kao i roba za koju se utvrđuje vrijednosti.

8.MEÐUNARODNI DAN CARINE

26. januar se obilježava kao Međunarodni dan carine jer je na taj dan, 1953. godine održana prva sjednica Savjeta za carinsku saradnju. Savjet za carinsku saradnju, što je zvanični naziv Svjetske carinske organizacije (SCO), je 1952. godine osnovalo 17 evropskih zemalja. Danas je to globalna međunarodna organizacija u koju su učlanjene 164 zemlje najrazličitijih socijalno-ekonomskih nivoa sa svih kontinenata, koje obavljaju 98% medunarodne trgovine. Jedina je medunarodna organizacija koja se na globalnom nivou bavi problematikom carina. Oko 80% clanstva čine zemlje u razvoju ili tranziciji. Pod okriljem SCO donijeto je 12 medjunarodnih konvencija i veliki broj preporuka čiji je zajednički cilj pojednostavljivanje i usaglašavanje carinskih procedura a samim tim ubrzanje prometa roba preko graničnih linija uz istovremeno pojačavanje kontrola. SCO obezbeduje saradnju između carinskih administracija i primjenu međunarodnih carinskih instrumenata, a zadužena je i za pružanje neophodne tehnicke pomoći u izgradnji kapaciteta svojih članica sa ciljem povećanja efikasnosti rada njihovih carinskih službi. Saradnja sa ovom organizacijom je od izuzetnog značaja zbog činjenice da se direktno učestvuje u stvaranju efikasnog carinskog okruženja i vrši stalna razmena iskustava i ažuriranje opšteprihvacenih standarda.

9.CARINSKI SISTEM BOSNE I HERCEGOVINE

Carina je posredni porez koji se naplaćuje na robu koja se uvozi ujedno carinsko područje, izvozi iz tog područja ili prevozi preko jednog carinskog područja.Pod carinskim podrčjem definišemo teritoriju na kojoj se primjenjuju carinski propisi jedne države. Gledano s teorijskog stanovišta to su jedinstveni propisi sa cijelo carinsko područje. U većini savremenih zemalja najčešće se državna teritorija poklapa sa carinskim područjem Carinsko područje Bosne i Hercegovine obuhvata teritoriju dvije države (entiteta), i to:

Federaciju BiH,- Republiku Srpsku.

Stvorene su tzv. carinske unije. Carinske unije se uspotavljaju međunarodnim ugovorimaizmeđu ove dvije zemlje koje su se politički i ekonomski udružile:Carinske unije prema međunarodnim sporazumima imaju sljedeće zajedničke osobine:

16

- jedinstvene carine na uvoz iz zemlaja izvan carinske unije,- jedinstvene carine na izvoz (ako su propisane) pri izvozu robe iz zemalja članica unije,- razmjenu roba bez plaćanja carine između zemalja članica unije i- podjelu naplaćenih carina prema unaprijed utvrđenom ugovoru

Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine reguliše osnovne elemente sistema za carinsku zaštitu privrede Bosne i prava i obaveze svih subjekata u psotupcima carinjenja robe i putnika, te određuje pojmove: carisnko područje, carinska linija, carinski granični pojas, carinski nadzor, postupak carinjenja robe i druge institute koji regulišu sistem carinske zaštite.

Osnovni instituti carinskog sistemaCarisnko područjeCarinsko područje (carinske unije) obuhvata područje dva entiteta:1. Entitet teritorije Federacije BiH,2. Entitet teritorije Republike Srpske.

Carinska unija obuhvata:

Teritoriju BiH, uključujući njene teritorijalne vode, unutrašnje plovne vodene puteve i vazdušni prostor BiH. Carinska linija predstvalja granicu carisnkog područja. Po pravilu, carinska linija se poklapa sa državnom granicom. Pod državnom granicom definišemo liniju koja dijeli teritoriju dve susjedne države, pod uslovom da takvu podjelu priznaje međunarodno pravo. Carinsko područje BiH ograničeno je carinskom linijom koja je identična granicama BiH,. Ovo carinsko područje BiH je jedinstveno.

Savjet ministara Bosne i Hercegovine definiše sam granični pojas, koji obuhvata:

Carinski granični pojas na kopnu - dio carinskog područja BiH koji širinom obuhvata 5 km carinske linije u dubinu područja BiHCarinski granični pojas na moru - dio carinskog područja BiH koji širinom obuhvata 3 km kopna od obale, oblast od obale do vanjske granice teritorijalnog mora, te oblast široku dve nautičke milje računajući od vanjske granice teritorijalnog mora prema otvorenom moru.

Roba za carinjenje

Carinskom robom smatraju se sve stvari koje se u carinsko područje BiH uvoze, unose ili primaju, koje se sa tog područja izvoze, iznose ili šalju i koje se preko tog područja prevoze ili prenose. Ona predstvalja osnovno pitanje carinske politike i najznačajniji predmet pravnog regulisanja pri donošenju pravno materijalnih pitanja kojim ase normira carinski sistem.

17

Shvatanje pojma robe podrazumijeva. Poznavanje ne samo carisnkih nego i drugih propisa, jer je carinska roba predmet pravnog regulisanja i odgovarajućih deviznih i spoljnotrgovinskih propisa.

Pod carinskom robom podrazumjevamo:

Žive životinje koje se uvoze, unose, izvoze ili prevoze,Električna energija, plinovita ili tekuća tijela koja se električnim vodovima, plinovodima, naftovodima, vodovodima, ili na drugi način uvoze, izvoze ili prevoze,- Prevozna ili prenosna stedstva kojima s roba i putnici prevoze preko carinske linije ili su namijenjena prevozu roba ili putnika preko carinske linije,- Brodovi koje preduzeće i druge pravne osobe nabavljaju u inostranstvu, ako se počnu ekonomski iskorištavati prije prelaska carinske linije,Stvari koje su na carinsko područje dospjele na drugi način,Domaća roba koja se prevozi iz jednog mjesta BiH u drugo mjesto BiH preko stranog područja,- Roba koja je posebnim propisima izjednačena s robom koja se uvozi, unosi ili prima ili izvozi,iznoci ili šalje.

Carisnkom robom ne smatraju se:

- javne isprave,- pismonosne pošiljke koje ne sadrže carinsku robu,trgovačko dopisivanje, poslovne knjige te robna, pravna i finansijska dokumentacija, čekovi, mjenice, dionice i gotovina.

Savjet ministara oba entiteta propisjue zakonom koje se stvari osim pobrojanih smatraju carinskom robom, odnosno koje se stvari što prelaze preko carinske linije ne smatraju carinskom robom.

Carinski nadzor

Carinski nadzor obuhvata mjere koje carinski organi preduzimaju radi sprečavan neovlaštenog postupanja sa carinskom robom, kao i čuvanje robe u stanju u kakvom je primljena. On se izražava u određenoj aktivnosti carinskih organa. Roba koja se izvozi ili prevozi, putnici ili aktivnosti carinskih organa. Roba koja se izvozi ili prevozi, putnici ili osoblje prevoznih i prenosnih sredstava nominalno podliježu mjerama carinskog nadzora od momenta kada pređu carinsku liniju.

18

Carisnki nadzor je odgovornost Federacije BiH i Republike Srpske.

Mjere carinskog nadzora sprovode se s različitim radnjama carsinkoh organa kao što su:

čuvanje i pregled carinske robe i carinske dokumentacije, sprovođenje carinjenja robe, stavlj anj e carinskih obilj ežj a,- uzimanje uzoraka, prospekata, crtža, fotografija i slično radi podataka kojim se osigurava istovjetnost robe,- pregled putničkog prtljaga i lični prtljag putnika

Carinskom nadzoru podliježu: carinska roba,- putnici i posada, te osoblje prevoznih i prenosnih sredstava

Carsinski nadzor uključuje administrativne mjere koj se usvajaju zakonima i propisima entiteta za spro vođenje ovog zakona.Carinski nadzor provode entiteti prema odredbama ovog zakona (Carinski zakon BiH) i drugih zakona ili propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

Carisnkom nadzoru ne podliježu:

- domaći i strani brodovi koi nose vojnu pomorsku zastavu,brodovi dok plove na dijelvima pograničnih rijeka nad kojima se prema međunarodnim ugovorima ne može obavljati carinski nadzor,- brodovi organa unutrašnjih poslova i- domaći i strani ratni avioni

Carinski nadzor provode entiteti prema odredbama Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine i drugih zakona ili propisa donesenih na osnovu ovog zakona. Entitet propisuje način vođenja carinske evidencije o carinskoj robi tako da se mogu sprovesti mjere carinskog nadzora. Entitet donosi zakone i propise koji određuju vrste carinskih obilježja koja treba da se upotrebljavaju u postupku carinske kontrole, kao i način njihove upotrebe. Carinska unija sastavljena iz dva entiteta propisuje zajednička obilježja koja trebaju da se upotrebljavaju u postupku carinske kontrole kod oba enititeta.

Carinski prelaz

Organi carinske službe imaju obavezu da kontrolišu robni promet preko državne granice. Carinski prelaz obuhvata mjesto na kome se vrši uvoz, izvoz i prelaz robe i prelazak osoba preko carinske linije.

Granični promet

Osobe kojima je to dozvoljeno na osnovu Zakona o carinskoj politici BiH i međunarodnog ugovora mogu prelaziti ili prenositi robu preko pelaza za malogranični promet, ti to:

19

- vlasnici imonive u graničnom pojasu na obe strane granice mogu prenositi preko graničnih prelaza za pogranični promet one predmete koji su im potrebni radi obrade zemlje, te druge artikle na osnovu međunarodnog ugovora.- Doktori, veterinari i babice koje živeu carinskom graničnom pojasu mogu u hitnim slučajevima preko graničnog prelaza za pogranični promet prenositi instrumente i lijekove neophodne da bi izvršili svoje usluge.- Vatrogasne i duge ekipe koje sudjeluju u spašavanju ljudi i imovine u elementarnim nepogodama, ako je potrebno, mogu prenositi neophodnu opremu i ostale tehničke stvari preko svih graničnih prelaza.

Prijavljivanje robe

Organi BiH ili entiteta (inspektorati, sudovi, službe za sprovođenje zakona) dužni su Entitetu prijaviti svu robu i sredstva transporta koje imaju u svom posjedu. To su robe koje su od organa privremeno ili konačno oduzete i ako postoje osnovane sumnje da privremeno ili konačno oduzete i ako postoje osnovane sumnje da carinska roba niej prošla carinski postupak.Roba i sredstva trasnporta oduzete od entiteta ne smiju se predati nikome dok se neplati carina i ostale uvozne dažbine.Carine i druge dažbine se naplaćuju po izmirenju troškova nastalih u vezi sa smještajem ili čuvanjem carinske robe. Prihodi sakupljeni od carine po ovom članu su prihodi entiteta.

Obaveze plaćanja carine

Roba i stvari koje se uvoze, unose ili primaju u carinsko područje BiH podliježu obavezi plaćanja carine po Zakonu o crinskoj tarifi. Carina je prihod države BiH.

Plaćanju carine ne podliježe:1. Roba koja se izvozi, iznosi ili šalje iz carinskog područja BiH, ako u carinskoj tarifi nije drugačije određeno.2. Roba koja se prevozi ili prenosi preko carinskog područja BiH.3. Roba koju je preduzeće ili druga pravna osoba izvozila i koja je ocarinjene, a vraća se neprodata ili se vraća zato što ne odgovara obavezama što proizlaze iz ugovora ili poslovnog odnosa na temelju kojeg je bila izvezena.4. Roba koju državljani BiH izvezli i koja je ocarinjena, a vraća se iz inostranstva.5. dokumentacija koja se šalje u vezi sa međunarodnim licitacijama i konkursima.6. Sve vrste štampanog i snimljenog materijala iz oblasti kulture, prosvjete i nauke, te dokumentacija koju državni organi BiH, preduzeća i druge organizacije primaju na temelju međunarodnih ugovora ili međunarodnih sporazuma.7. Televizijske, filmske ili na drugi način snimljene vijesti ili slike i programski prilozi za direktnu emisiju preko sredstava javnog informisanja.

20

8. Na robu koja se izvozno — uvozno carini bez prelaska robe carinske linije - na dan kada se podnese carinska dokumentacija.9. Roba koja se izvozno - uvozno carini bez prelaska carinske linije na osnovu sklopljenog i registrovanog ugovora sa stranom osobom o ustupanju izgradnje kapitalnog investicionog objekta stranom izvođaču u zemlji.10. Poljuprivredni proizvodi koji ostaju kao rezultat umnožavanja u procesu proizvodnje sjemenske robe od privredno uvezanog sjemenskog materijala.

Obaveze plaćanja carine nastaju:1. Za robu koja se izvozi, unosi ili prima na dan kad roba pređe preko carinske linije, a za robu koja se iz slobodne zone stavlja u promet na tržištu - na dan kada je prešla iz slobodine zone na tržište BiH.2. Za robu smještenu u konsignaciono skladište - na dan kada je kupac preuzeo robu sa konsignacionog skladišta.3. Za robu i prevozna sredstva iz člana 18 Zakona o carinama BiH na dan izrršenja odluke organa kojom je roba ili prevozno sredstvo oduzeto, odnosno na dan kada se donese odluka o dozvoli izvršenja.4. Za prevoznu robu kja je carinskom području BiH zadržana radi uvoza - na dan kada se podnese deklaracija za carinjenje te robe, ako deklarcija nije podnesena - na dan stavljanja robe u slobodni promet.5. Na robu koja se izvozno - uvozno carini bez prelaska robe preko carinske linije - na dan kada se podnose carinska deklaracija.6. Za brodove, preduzeća odnosno druge pravne subjekte kupljene u inostranstvu, ako se počnu privredno iskorištavati prije prelaska carinske linije na dan dobijanja privremenog plovidbenog lista.7. Za robu koja je privremeno uvezano u carinsko područje BiH na dan kad se podnese carinska deklaracija za konačno carinjenje te robe, odnosno na dan prometa robe za koji je odobren privremeni uvoz.8. Za robu koja se iz konsignacionog skladišta prenosi u carinski magazin, carinsko stovarište ili carinsko skladište - na dan kad je iznesena iz konsigacnionog skladišta.

Obaveza plaćanja carine na robu koja se izvozi nastaje na dan predaje izvozen carinske deklaracije. Ako je roba kada se uvozi ili prima odnosno izvozi ili šalje uništena dok je pod carinskim nadzorom, obaveze plaćanja carine prestaje. Visina carine na robu podloženu plaćanju carine utvrđuje se prema stanju robe u skladu sa važećim propisima i to:1. Za robu koje vode porijeklo iz zemalja ili skupine zemalja s kojim je BiH zaključila sporazume koji sadrže i klauzulu s preferencijalnim carinskim statusom, ili koje tu klauzulu primjenjuju na robe koje vode porijeklo iz BiH, carine su one tarifne stopte precizirane u dodatku 1 i dod. 2 ovog zakona.2. Na robu iz drugih zemalja primjenjuju se carinske stopenavedena u Carinskoj tarifi uvećane za 70%.3. Odredbama precizirane u stavu 2 ovoga člana se neće primjenjivati dok BiH ne postane potpisnica GATT-a.

Visina carina na robu podložnu plaćanju carine utrđuje se prema stanju robe u skladu sa važećim propisima, i to:

21

1. Za robu koja se uvozi i robu koja se uvozi preko slobodne zone - na dan podnošenja carinske deklaraicje.2. Za robu smještenu u konsignacionom skladištu - na dan kada kupac preuzme robu iz konsignacionog skladišta.3. Za robu ili prevozna sredstva koja se spominju u članu 18 ovog zakona - na dan izvršenosti odluke organa kojem roba ili prevozno sredstvo oduzeto, odnosno na dan donošenja odluke o dozvoli izvršenja.4. Za robu u prvozu koja je zadržana u carinskom podučju BiH radi uvoza - na dan podnošenja deklaracije za carinjenje te robe, a ako deklaracija nije podnesena - na dan kada se roba stavlja u promet.5. Visina carine na robu proizvedenu ili poboljšanu u slobodnoj zoni, a koja se prodaje u državi danom podnošenja carinske deklaracije.6. Za plovila stavljena u komercijalnu upotrebu prije prelaska carinske linije - na dan kad se izvadi privremeni plovni list.7. Na robu koju unose putnici na dan carinjenja.8. Za robu koja se iz konsignacionog skladišta prenosi u carinsko skladište, odnosno stovarište ili u carinski magacin - na dan podnošenja carinske deklaracije.9. Za robu koja se uvozno - izvozno carini bez prelaska carinsek linije - na dan podnoenja carinske deklaracije.

Carinski obaveznik

Carisnki obaveznik je lice koje je dužno da plati carinu i druge uvozne dažbine pri uvozu ili izvozu robe.Carinski obaveznik je vlasnik, primalac robe ili druga osoba koju on ovlasti, osoba na koju glasi prevozna isprava, osoba koja unosi robu u carinsko područje BiH ili je iznoci iz područja BiH, ili bilo koja osoba koja mroa da plati carinu prema odredbama Carinskog zakona.

Od plaćanja carina oslobođeni su:

1. Šefovi stranih država i izaslanici stranih država u specijalnim misijama, kao i članovi njihove pratnje, na predmete koji su namjenjeni za njihovoj službenoj ili ličnoj upotrebi.2. Diplomatske i konzularne misije stranih država u BiH - na predmete namijenjene za njihovu službenu upotrebu.3. Međunarodne organizacije - na predmete namijenjene njihovoj službenoj upotrebi.4. Šefovi stranih diplomatskih misija u BiH i članovi njihove uže porodice - na predmete namijenjene njihovoj ličnoj upotrebi.

Od plaćanja carine u granicama reciprociteta oslobođeni su:

1. Diplomatkso i konzularno osoblje stranih misija u BiH i članovi njihove uže porodice - na predmete namijenjene ličnoj upotrebi.

22

2. Osoblje stranih diplomatskih i konzularnih misija u BiH - na predmete domaćinstva uvezene u roku od 12 mjeseci od dana dolaska na dužnost u BiH.

Vojno i policijske snage oba entiteta oslobođene su plaćanja carina:- za predmete naoružanja i vojne opreme, tehičkog i drugog materijala i njihovih rezervnih dijelova, uključujući i tehničku i proizvodnu dokumentaciju, koju uvoze ili primaju iz inostranstva.- za mašine, aparate, i sprave, te njihove rezervne dijelove koji se uvoze za proizvodnju i remont predmeta naoružanja i opreme.

Oslobođeni su od plaćanja carine:

1. Putnici koji dolaze iz inostranstva - na predmete koji služe njihovim ličnim potrebama za vrijeme putovanja (lični prtljag) bez obzira da li ga nose sa sobom ili su ga dali na prevoz vozaču.2. Stranci koji su stekli državljanstvo BiH, odnosno boravak po osnovu priznatog statusa izbjeglice.3. Državljani BiH koji žive na graničnoj teritoriji - za predmete koji se koriste u zemljoradnji i uzgoju životinja koje su dobili na svojim farmama smještenim na graničnoj teritoriji susjedne države za uzgojene i ostale proizvode dobivene od stoke koj je locirana na tim zemljišnim posjedima u svrhu poljskog rada, ispaše ili prezimljavanja.4. Domaći i strani putnici - pored predmeta ličnog prtljaga kao i za predmete koje donose iz inostranstva osim ako ti predmeti nisu namijenjeni preprodaji.5. Državljanin BiH i strani državljani na predmete koje prime iz inostranstva u paketima do vrijednosti koju propiše Savjet ministara.6. Državljanin BiH i strani državljanin stalno nastanjeni u BiH - za predmete nasljeđene u inostranstvu.

Carine koje se primjenjuju u carinskom sistemu BiH su:

1. Dodatne carine2. Sezonske carine3. Preferencijalna carina4. Dopunska i kompenzatorska carina5. Jedinstvena carinska stopa

Dodatna carina

Ako u pogledu plaćanja carine za robu koja potiče iz države ili u pogledu carinskog postupka jedna strana država ne tretira plovila ili druga transportna sredstva države na isti način kao robu, plovila ili druga transportna sredstva iz drugih zemalja. Savjet ministara može propisati da se plaća dodatna carina na uvoz robe iz te zemlje ili da se primjenjuje poseban postupak na

23

robu ili sredstva transporta te zemlje, u isto vrijeme imajući u vidu obaveze preuzete po osnovu međunarodnih ugovora.

Sezonska carina

Ako carinske stope na poljoprivredne i prehrambene proizvode u određenom periodu godine ne garantuju stabilnost domaće proizvodnje i domaćeg tržišta u skladu sa politikom cijena, Savjet ministara, po pribavljenom mišljenju entiteta, može dodatno na važeće carinske stope propisati i sezonske carinske stope, navodeći datume od kada i do kada će se one primjenjivati. Sezonska carinske stope ne smiju biti veće od 30%.

Preferercijalna carina

Ove carine mogu se primjenjivati na uvoz robe iz zemalja u ravoju. Prefercijalne carinske stope se mogu primjenjivati na robu uvezenu iz određenih zemalja u razvoju i zemalja sa kojim je sklopljen i ratifikovan ugovor o rivrednoj saradnji, ako je industrijska obrada u toj zemlji povećavala vrijednost te robe za najmanje 51%.

Dopunska i kompenzatorska carina

Ako je carina robe koja se uvoziniža od ugovorene cijene i ako bi uvoz takve robe mogao štetitti privredi BiH, mora se platiti dopunska carina u iznosu koji predstavlja razliku između ugovorene cijene robe koja se uvozi. Ako se roba uvozi, a zemlja porijekla ili zemlja izvoznica je odredila subvenciju, može se naplatiti kompenzatorska carinado iznosa subvencije da bi se oan izravnala.

Jedinstvena carinska stopa

Roba namijenjena za upotrebu u privatnom domaćinstvu koju državljanin i strani državljani nose sa sobom pri dolasku iz inostranstva ili primaju iz inostranstva, isključujući robu na kojoj se primjenjuje oslobađanje od carine i robu za koju Carinska tarifa predviđa carinsku stopu „slobodno,, carini se po jedinstvnoj stopi od 8%.Jedinstvena carinska stopa se ne primjenjuje na robu kupljenu u konsignacionom skladištu u BiH. Savjet ministara je ovlašten da propiše vrijednost robe do koje se primjenjuje jedinstvena carinska stopa, uz pribavljeno mišljenje entiteta.

24

CARINSKA POLITKKA EVROPSKE UNIJE

Ciljevi i temeljna načela

Carinska politika jedan je od temelja Europske unije. Ona je odigrala ključnu ulogu u stvaranju integriranog unutarnjeg tržišta i zajedničke gospodarske politke.

Carinska unija temelji se na odredbama Ugovora o EZ-u, Glava I - suradnja kretanja robe (čl. 23-27) i Glava X - suradnja u području carina (čl. 135). Člankom 23 utvrđeno je da će carinska unija obuhvaćati ukupnu trgovinu robom, što prvenstveno uključuje zabranu carina i pristojbi s istovrsnim učinkom na uvoz i izvoz robe među državama članicama Unije, kao i primjenu zajedničke carinske tarife na njihove trgovinske odnose s trećim državama.

Pojam carinska unija podrazumijeva prostor na kojem ne postoje unutarnje prepreke kretanju robe, a na robu koja ulazi izvana primjenjuju se zajednička pravila, carine i kvote. Valja istaknuti da je, sukladno odredbama GATT-a i WTO-a, ta vrsta regionalnog trgovinskog sporazuma izuzeta od primjene načela "najpovlaštenije nacije" na nečlanice carinske unije.

Zajednička carinska tarifa

Dok sloboda kretanja robe oslikava unutarnju dimenziju carinske unije, carinska tarifa simbolizira njezin vanjski aspekt. Zajedničkom carinskom tarifom (Common External Tariff -CET, Common Customs Tariff - CCT) propisane su carinske pristojbe koje se naplaćuju na uvoz robe u Uniju i predstavljaju prihod proračuna EU. Naime, od 1968. godine države članice nemaju pravo samostalno voditi carinsku politiku. O njoj se odlučuje zajednički na razini Unije, a imajući u vidu obveze preuzete međunarodnim sporazumima.Carine na uvoz industrijskih proizvoda u EU u prosjeku iznose 4%, ali se uvelike primjenjuju povlaštene stope i često slobodan uvoz za robu iz susjednih država, iz gospodarstava u razvoju i u tranziciji, te iz država kandidatkinja za članstvo u EU. Osim toga, Ugovorom o Europskome gospodarskom prostoru (EEA) Norveškoj, Islandu i Lihtenštajnu zajamčen je neograničen pristup Europskoj carinskoj uniji i uživanje temeljnih sloboda unutarnjeg tržišta. Dakle puna primjena Zajedničke carinske tarife ograničena je na trgovinu s razvijenim državama poput SAD-a, Kanade i Japana.

Jedinstvena carinska deklaracija

Učinkovita carinska unija pretpostavlja da se tarifa mora primjenjivati prema istovjetnim pravilima u svim državama članicama. Želeći osigurati jasnoću i jednolikost primjene carinskih propisa te otkloniti rizik različitih interpretacija ili pravnih nedoumica, Europska unija donijela je Jedinstvenu carinsku deklaraciju (Communitv Customs Code - CCC) u kojoj je prikupljeno i izloženo ukupno zakonodavstvo koje se odnosi na trgovinu Unije s trećim državama.

Deklaracija jednoznačno određuje osnovne pojmove vezane uz carnisku uniju, npr. carinski prostor, postupak carinjenja i utvrđivanje vrijednosti robe, pravila o podrijeklu robe, tranzit robe (TIR i ATA karneti).

Tehnički instrumenti

25

Nomenklatura zajedničke carinske tarife (pdf) (CCTN), vrlo je važan instrument, ne samo za prikupljanje carina, već i za statističko praćenje vanjske trgovine, a posredno i za primjenu posebnih mjera u sklopu trgovinske, poljoprivredne, fiskalne i monetarne politike. Upravo zato što služi u carinske i statističke svrhe, često se upotrebljava izraz "kombinirana nomenklatura" (combined nomenclature). Ona se zasniva na međunarodnoj klasifikaciji Harmoniziranog sustava, koju sastavlja Svjetska carinska organizacija a EU je dopunjuje svojim potpodjelama, tzv. CN podnaslovima (CN subheadings).

Usporedno s uvođenjem kombinirane nomenklature uspostavljena je baza podataka TARIC (Integrated Communitv Tariff database), koja pruža uvid u relevantne carinske odredbe ovisno o CN kodu pojedine robe i na taj način daje potrebne informacije nadležnim nacionalnim carinskim službama.

Moderno administrativno upravljanje sve više se služi kompjutorskim tehnologijama i metodama. Stoga je EU uspostavila nekoliko kompjuterskih sustava, npr. CIS(CustomsInformation Svstem), kako bi unaprijedila suradnju država članica i osigurala bolju primjenu carinskih propisa.

Postupak odlučivanja

Komisija je zadužena za inicijative u pogledu razvoja carinske politike i za predlaganje carinskih propisa. Također, ovlaštena je voditi bilateralne i multilateralne pregovore o carinama, od kojih su najvažniji pregovori u sklopu Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

Vijeće kvalificiranom većinom odlučuje o carinskim propisima i utvrđuje Zajedničku carinsku tarifu.

Nacionalne carinske službe država članica zadužene su za svakodnevnu operativnu provedbu carinske politike. One prikupljaju carinske pristojbe, naplaćuju trošarine i PDV na uvezene proizvode, te brinu o poštivanju uvoznih kvota i drugih ograničenja.

Strategija razvoja

Carinska unija uspostavljena je 1. maja 1968. godine, a stvaranjem unutarnjeg tržišta 1993. godine uklonjena su preostala ograničenja slobodnom kretanju robe.

Budući da carinska politika nije statična ona mora pratiti nove tehnološke i političke izazove koji se postavljaju pred Uniju. Prvenstveno se misli na važnost kontrole vanjskih granica proširene EU s 25 članica, s obzirom na to da ukidanje unutarnjih kontrola povećava rizik nezakonite trgovine, prijevara i utaja.

Strateški su ciljevi Europske unije u području carinske politike:

stvoriti okvir utemeljen na transparentnim i postojanim pravilima koja su prikladna za razvoj međunarodne trgovine;

pružiti državama članicama potrebne resurse; i

26

zaštititi društvo od nepoštene trgovine i brinuti o njegovim financijskim, gospodarskim, zdravstvenim i ekološkim interesima.

Sukladno mjerama iz programa Customs 2007, zacrtani ciljevi nastoje se ostvariti pojednostavljenjem i racionalizacijom zakonodavstva, pružanjem učinkovitih usluga gospodarstvenicima, poboljšanjem carinskih kontrola i poticanjem međunarodne suradnje.

Institucije:

Europska komisija: Opća uprava za oporezivanje i carinsku uniju i Povjerenik LaszloKovacs

Europski parlament: Odbor za pravne poslove i unutarnje tržište

Vijeće europske unije: Konkurentnost (unutrašnje tržište, gospodarstvo i istraživanje)

Europski ombudsman

Europol

Svijetska carinska organizacija - WCO Svijetska carinska organizacija - WTO

27

ZAKLJUČAK

Spoljno-trgovinska razmjena, kao oblik međunarodne podjele rada, se sve više proširuje, međunarodni ekonomski odnosi produbljuju, a svjetska trgovina postaje značajan činilac razvoja nacionalnih ekonomija. Očigledno je, takode, da se internacionalizacija svetskog prostora sve više širi, što svetsku reprodukciju procesa proizvodnje čini jedinstvenijom.Robna razmjena se odvija po najstrožijim pravilima koja vladaju na svjetskom tržištu, bez obzira na ostvaren nivo produktivnosti u proizvodnji. Putem svjetskog tržišta ostvaruje se prometni proces gdje se upoređuju sve različitosti u uslovima privredivanja na domaćem tržištu. Na međunarodnom tržištu, iako se po pravilu nastupa sa robom koja predstavlja najviši domet upotrebne vrijednosti, razlike u stepenu cjenovne konkurentnosti su značajne. Savremeno svetsko tržište ima razrađena pravila kako se rešavaju razlike u cijenama u robnoj razmjeni sa svijetom.Jedini instrument u odvijanju robne razmjene sa svijetom, koji se priznaje kao moguća zaštita domaće proizvodnje od negativnog uticaja svjetskog tržišta, je carina. Polazeći od toga da je carina nastala kao isključivo fiskalni instrument na uvoz, provoz i izvoz robe, došlo se do toga da carina postaje osnovna mjera zaštite domaće proizvodnje.Carina je dažbina koja se naplaćuje na stranu robu koja se uvozi na carinsko područje određene zemlje ili se sa tog područja izvozi. To je iznos davanja uvoznika robe u domaćoj valuti po osnovu uvoza odnosno prelaska robe preko carinske linije jedne države, odnosno prelaska preko granice. Carina je u principu trošak poslovanja uvoznika, mada se najčešce prevaljuje, prilikom kalkulacija cijene, na potrošaca. Savremeni carinski sistemi poznaju uglavnom uvozne i izvozne carine. Carine su sve do pojave razvijenog kapitalizma imale dominantno fiskalni karakter i predstavljale značajan izvorni prihod države. Međutim, na visokom nivou razvoja međunarodne podjele rada, kada je bespoštedna konkurencija neposredno stvarala uslove za polarizaciju svjetskih ekonomskih tokova na razvijene i manje razvijene, carina je dobila izuzetno važnu funkciju zaštite domaće proizvodnje. Savremena ekonomska istorija svijeta je ne samosaznanjem, već i neposrednim uticajem carine kao glavnog instrumenta za zaštitu nacionalnog ekonomskog prostora.Carina predstavlja obavezu uvoznika-izvoznika da, u momentu kada roba prelazi nacionalnu granicu, plati propisanu sumu novca u korist države. Carina predstavlja vrstu posrednog poreza koji se naplaćuje kada roba prelazi carinsku liniju. Cilj carine nije da poveća državni prihod, već zaštita domaće proizvodnje, naročito one koja tek počinje da se razvija. Carine predstavljaju stabilan i dugoročan instrument regulisanja spoljne trgovine i zaštite domaćeg tržišta. U većini zemalja carinska tarifa se propisuje zakonom. Carinska tarifa ne može da se mijenja od slučaja do slučaja i prema trenutnoj potrebi kao drugi instrumenti spoljnotrgovinske politike.Osnovna podjela carina, po kriterijumu kretanja robe u odnosu na nacionalno tržište, je na uvozne, izvozne i tranzitne carine. Podjela carina prema cilju primjene je na zaštitne, fiskalne, prohibativne i retorzivne. Takođe, carine mogu biti autonomne i ugovorne (konvencionalne).Možemo da zakljucimo na kraju da carine idu u budžet, ali se uvode da bi se zaštitila neka proizvodnja. Zaštita bi trebalo da je privremena, recimo dok se neka proizvodnja ne osvoji. Potom je nepotrebna. Dakle, kada je riječ o spoljnoj trgovini, cilj bi trebalo da bude trgovina koja je potpuno slobodna, što ce reći gdje uopšte nema carina.

28

LITERATURA:

1. Finansije i finansijsko pravo (Milena Rakovic - Banja Luka, 2007 g.)

2. Javne finansije – terorija i praksa, Ekonomski fakultet Subotica, 2008 godina

3. Javne finansije - Dr. Velibor Luković, Beograd, 2008.godina

3. Internet

29