zdm.nb.rszdm.nb.rs/dokumenti/stanisa/nacionalna-svijest-i-knjizevnos… · i. 1. ishodi{na ta~ka...

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text

> САДРЖАЈ

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text

STANI[A TUTWEVI]NACIONALNA SVIJEST

I KWI@EVNOST MUSLIMANA

Stani{a Tutwevi}

NACIONALNA SVIJESTI KWI@EVNOST

MUSLIMANAO pojmu muslimanske/bo{wa~ke kwi`evnosti

NARODNA KWIGAINSTITUT ZA KWI@EVNOST I UMETNOST

2004.

BIBLIOTEKA• NOVI KONTEKST •

UrednikGojko Te{i}

Glavni i odgovorni urednikMili~ko Mijovi}

RecenzentiAkademik Predrag Palavestra

dr Miodrag Maticki

Likovna opremaNatalija Petrovi}

Tehni~ki urednikJasmina @ivkovi}

Ilustracija na koricamaEmir Draguq:

„Crvena avlija“

JEZIK, NACIJA I DR@AVA KAO PRETPOSTAVKEZA KONSTITUISAWE

KWI@EVNIH KORPUSA NA SLOVENSKOM JUGU

Objavqivawe ove kwige pomoglo je Ministarstvo nauke i za{tite ìvotne sredine Republike Srbije

Copyright © 2004 by Stani{a Tutnjevi}Copyright © za SCG NARODNA KNJIGA-ALFA, 2004.

ISBN 86-331-1524-7

Ova kwiga u celini ili u delovima ne sme seumnoàvati, pre{tampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili bilokojim sredstvom bez dozvole autora ili izdava~a, niti moè biti nabilo koji drugi na~in ili bilo kojim drugim sredstvom distribuirana

ili umnoàvana bez odobrewa izdava~a. Sva prava za objavqivawe ove kwige zadràvaju autor i izdava~, prema odredbama

Zakona o autorskim pravima.

Stanisa

Typewritten Text

назад САДРЖАЈ

I

1.

Ishodi{na ta~ka pisane, kwièvne rije~i me|u Ju-`nim Slovenima, kao {to je poznato, vezana je za po~et-ke ukupne }irilometodijevske tradicije koja u okvirubalkanskog kwièvnog prostora zauzima posebno mjesto.Iz we se ovdje postepeno razvilo nekoliko me|usobno ti-jesno povezanih, isprepletenih, ~esto sasvim sraslih, go-tovo nerazlu~ivih kwièvnih cjelina. Taj proces je, ujednom svome segmentu i u jednom vremenskom razdobqu,bio stekao tako snaàn legitimitet da je bio „ozvani-~en“ i u raznim kwièvnim pregledima i istorijamakwièvnosti, ~ak i u onoj Skerli}evoj, sa najve}im zna-~ajem i uticajem u na{oj kwièvnosti. Kao jednu od naj-va`nijih pojava nove srpske kwièvnosti Skerli} tu po-miwe srpsko-hrvatsko „kwièvno sjediwavawe“ smatraju-}i da postepeno padaju pregrade i nestaju granice izme-|u srpske i hrvatske kwièvnosti koje mu se ukazuju kaodvije „kwièvnosti istoga naroda i istoga jezika“ {tose me|usobno pribliàvaju i proìmaju „teè}i stvara-wu jedne srpskohravatske kwièvnosti“. Me|u mladim pi-scima na obije strane, kaè on, „javqaju se i takvi kojinisu ni Srbi ni Hrvati, no Srbohrvati“ koji pripadaju„koliko hrvatskoj toliko srpskoj kwièvnosti, teè}i nesamo pribliàvawu no i stapawu, idealu koji su imalinajja~i umovi i najboqi qudi u oba dela naroda: stvara-wu jedne srpskohrvatske kwièvnosti“1.

6 STANI[A TUTWEVI]

1 Istoriji nove srpske kwièvnosti (1912, 1914), str. 438. U ve-zi s ovim je i naslov ranije objavqene istorije kwièvnosti \ure[urmina Povijest kwièvnosti hrvatske i srpske (1898) u kojoj se,usput re~eno, dubrova~ka kwièvnost prvi put tretira u okviru hr-

Stanisa

Typewritten Text


~ajni me|usobno isprepleteni oblici u~e{}a nacional-nih, jezi~kih, ali i drugih kriterijuma u formirawu po-jedinih {irih i uìh kwièvnih korpusa. Od nekog vre-mena, me|utim, stvari su se okrenule u suprotnom smjerui postepeno je po~eo dugoro~ni proces koji je najavaqi-vao dezintegraciju {irih i umnoàvawe uìh kwièvnihcjelina na osnovu idealnog modela koji podrazumijeva je-dinstveni nacionalno-jezi~ki kriterijum. Taj kriterijumprvo je bio poèqan i pretpostavqen, a kasnije sve vi-{e fakti~ki i ostvaren.

Na prvi pogled sve ovo izgleda logi~no, ali je pro-blem u tome {to ni pojam nacije, ni pojam jezika koji sume|usobno vezani, a naj~e{}e i uslovqeni, na ovom pro-storu nisu bili definisani i ostvareni u obliku kojizadovoqava osnovne, pretpostavqene (nau~ne i prakti~ne)zahtjeve, nego su, naprotiv, jo{ uvijek (u pone~emu i sa-da!) bili u razvojnom stadijumu sa nejasnim i neizvjesnimrezultatom. Da li je, na primjer, i od kog vremena, bilomogu}e govoriti o posebnom korpusu muslimanske kwi-èvnosti, zasnovanom na nacionalnom i jezi~kom krite-rijumu, ako se ima na umu da je ta narodna islamiziranaslovenska zajednica i sama u sebi i izvana bila identi-fikovana prvestveno po vjerskoj pripadnosti, dok o ne-kom posebnom jeziku te zajednice nije moglo biti ni go-vora? Da li je, i pod kojim pretpostavkama, bilo mogu-}e govoriti o korpusu crnogorske kwièvnosti ako seima na umu istovremena, interna i eksterna, i srpska na-cionalna identifikacija Crnogoraca, pri ~emu, isto ta-ko, o wihovom posebnom jeziku (jo{ uvijek) nije mogu}egovoriti? Da li je, isto tako, i od kog vremena, bilo mo-gu}e govoriti o posebnoj makedonskoj kwièvnosti ako seima na umu da se makedonska nacionalna ideja s te{ko-}ama probija i identifikuje izme|u bugarske i srpske na-cionalne svijesti tek po~etkom dvadesetog vijeka, pri ~e-mu se jezik Makedonaca, prakti~no sve do Drugog svjet-skog rata uglavnom tretira kao bugarski ili kao dijale-kat srpskog jezika? Danas su odgovori na ova pitawauglavnom ve} poznati, mada ne u svemu i zadovoqavaju}i,ali su ipak nedovoqno osvijetqene okolnosti koji su sve

Taj proces sjediwavawa, a potom i razjediwavawa te-kao je postepeno i zapravo jo{ uvijek nije gotov ‡ we-gov, vaqda definitivni kraj koji se odvija pred na{imo~ima, tek se nazire. Uobli~avawe posebnih kwièvnihkorpusa na Slovenskom Jugu vr{i se na osnovu univerzal-nog „legitimnog“ jezi~ko-nacionalnog kriterijuma i u tompogledu ne radi se o ne~emu posebnom i neobi~nom. Po-{to su rezultati toga procesa u pone~emu jo{ uvijek ne-izvjesni, a u mjeri u kojoj su kona~ni mogu se smatratidosta neobi~nim i netipi~nim, vrijedi poku{ati osvije-tliti okolnosti u kojima je do toga do{lo i jo{ uvijekdolazi. Tipi~an obrazac zasnovan na jezi~ko-nacionalnomkriterijumu podrazumijeva logi~an i zaokruèn pojam na-cije i na isti na~in definisan pojam jezika, pri ~emu setaj obrazac u idealnom vidu pojavquje kada se ta dva poj-ma poklapaju, tj. kada se moè govoriti o naciji sa sop-stvenim, nacionalnim jezikom. (Poznato je da je u vrije-me romantizma, kada je zapravo i zasnovan pojam nacije umodernom, dana{wem smislu rije~i, jezik bio prakti~noprvi i preovla|uju}i elemenat nacionalne identifikaci-je). U evropskoj i svjetskoj kwièvnosti ima, kao {to sezna, dosta primjera da se u okviru istog jezika (francu-skog, wema~kog, engleskog, {panskog, portugalskog) kon-stitui{e vi{e nacionalnih ili na drugoj osnovi odre|e-nih kwièvnih korpusa, dok je mawe primjera da se jednanacionalna kwièvnost stvara na vi{e jezika1.

U ju`noslovenskim prilikama u toku „nacionalisti~-kog“ devetnaestog, a potom i u ve}em dijelu dvadesetogvijeka dosta dugo i intenzivno razvijala se ideologija na-rodnog i kwièvnog jedinstva iz koje su proiza{li zna-

NACIONALNA SVIJEST I KWI@EVNOST MUSLIMANA 98 STANI[A TUTWEVI]

vatske kwièvnosti, a indikativan je i naslov kwige Dragutina Pro-haske Hrvatsko-srpska kwièvnost u Bosni i Hercegovini. Od po-~etka u XI do preporoda u XIX vijeku objavqena u Zagrebu 1911. go-dine na wema~kom jeziku (Das kroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien undde Herzegowina. Won den Anfängen im XI bis zur natinalen Wiedergeburt im XIX Ja-hrhundert).

1 Vidjeti: Mladen [ukalo, „Paradoksi kwièvne istoriografi-je i kwièvno nasqe|e kraji{kih Srba“, Zbornik Matice srpske zakwièvnost i jezik, 1995, 2-3, str. 499-501.

Stanisa

Typewritten Text

jesti tretirali su kao dio srpske kwièvnosti, a kwi-èvnost Muslimana pisanu na na{em jeziku kao jedan seg-ment srpske ili hrvatske kwièvnosti. Upori{te za tostanovi{te dao je, kao {to se zna, Vuk koji je, rukovo-|en romanti~arskim shvatawem odre|ewa nacije prema je-ziku, stvorio formulu o Srbima „sva tri zakona“, tj. oSrbima pravoslavne, katoli~ke i muslimanske vjere koji,naravno, govore istim, srpskim jezikom.

Prostirawe srpske nacionalne i kwièvne svijesti ina jedan dio pisaca katoli~ke vjeroispovijesti u zna~aj-noj mjeri odre|uje razme|e srpsko-hrvatskih nacionalno-kwièvnih prilika. Poznato je da su katolici koji su seispoqavali i identifikovali putem srpske nacionalnesvijesti, u srpskoj kwièvnosti ostavili zna~ajan trag,pogotovo kada je u pitawu kwièvno stvarawe dubrova~-kih pisaca. U dana{we vrijeme ova nacionalno-kwièv-na kategorija prakti~no se ugasila. Kad to kaèmo mi-slimo da danas ne funkcioni{e na aktivan na~in, negoìvi samo svojim ranijim, istorijskim zna~ewima za ko-ja se slobodno moè re}i da zauzimaju va`no mjesto usrpskoj kwièvnoj svijesti. Poku{aji da se istorijski ho-riozont ovog fenomena srpske kwièvnosti pribliì ispoji sa dana{wim vremenom i ponovo u~ini djelotvor-nim, o~ito nemaju realnih izgleda, na isti na~in kao iinsistirawe u dana{wim prilikama na formuli o jednojnaciji sa vi{e vjera. To iskustvo srpske nacionalne svi-jesti je istro{eno, odnos izme|u vjerskog i nacionalnogkada su u pitawu Srbi, Hrvati i Muslimani, i danas iu retrospektivi, uravnoteìo se i stabilizovao, pa sebilo kakva ozbiqna rasprava o vjerskim aspektima veza-nim za kwièvnost mora voditi u skladu sa tom spozna-jom. Jer, stanovni{tvo katoli~ke vjeroispovijesti vreme-nom se identifikovalo u hrvatskoj nacionalnoj pripad-nosti, koja se, umnogome, realizovala i u istorijskoj re-trospektivi. U okviru toga procesa kategorija Srba ka-tolika i{~ezla je ne samo u dana{wem vremenu, nego sena{la u dometu naknadno projicirane hrvatske nacional-ne misli, te tako vremenom u{la i u kontinuitet hrvat-ske kwièvne svijesti. To, naravno, ne zna~i poni{tava-

elementi doprinijeli da se u formirawu kwièvnih kor-pusa na Slovenskom Jugu bar prividno ostvari idealnimodel zasnovan na nacionalno-jezi~kom kriterijumu kojijednostavnije re~eno pretpostavqa kwièvnost jedne na-cije na sopstvenom jeziku. Radi se zapravo o situaciji ukojoj su neki vankwièvni razlozi posluìli kao instru-ment da se podstakne, ubrza, a prema potrebi ~ak i vje-{ta~ki potpomogne i zavr{i proces konstituisawa poje-dinih nacija, te da se paralelno, u sklopu toga procesaili ~ak i nakandno, identifikuje, nije prete{ko re}i:„stvori“ i poseban jezik te nacionalne zajednice.

Me|u tim razlozima odnosno instrumentima posebnotreba ista}i vjersku pripadnost, regionalne osobenosti ikona~no dràvnu ideologiju. Vjerska pripadnost i dràv-na ideologija u formirawu kwièvnih korpusa u~estvujuposredno, time {to omogu}uju da se u svakom konkretnomslu~aju defini{e i realizuje pojam nacije i wenog jezi-ka na osnovu ~ega se potom prirodno konstitui{e i sop-stvena nacionalna kwièvnost. Pokrajinska obiqe`ja,me|utim, sluè kao usputna rezervna identifikacija po-jednih kwièvnih cjelina dok se ne stvore uslovi za wi-hovo konstituisawe na nacionalno-jezi~koj osnovi.

2.

Pitawe uticaja vjerske pripadnosti na formirawe po-jedinih kwièvnih korpusa prvenstveno se postavqalo uokviru kwièvnog stvarala{tva na srpsko-hrvatskom je-ziku i to u vezi sa razgrani~ewem izme|u srpske, hrvat-ske i muslimanske kwièvnosti, odnedavno imenovane ikao bo{wa~ka. Polaze}i od ~iwenice da poistove}ivawevjerske i nacionalne pripadnosti ne moè izdràti kri-terijum ni jedne ozbiqne teorije o naciji i da u praksinije rijedak slu~aj da istu nacionalnu svijest izraàva-ju qudi razli~itih vjerskih grupa, mnogi, i to najzna~aj-niji doma}i i strani slavisti krajem devetnaestog i po-~etkom dvadesetog vijeka, kwièvno stvarala{tvo katoli-ka koji su se iskazivali u okviru srpske nacionalne svi-


bratsvtva i jedinstva. Prema tome stereotipu „vje{ta~-ki“ su stvorene makedonska, crnogorska i muslimanska na-cija, pa i wihove kwièvnosti1, a sve je to bilo u funk-cionalnoj vezi sa zamislima o slabqewu srpskog nacio-nalnog korpusa koji je KPJ jo{ u me|uratnom vremenupreuzela od Kominterne. Oba ova razloga zbog kojih jesvako uo~avawe postepenog uobli~avawa muslimanskogkwièvnog stvarala{tva u poseban kwièvni tok treti-rano s oprezom i s potcjewivawem pokazali su se nere-levantnim i u su{tini su bili komformisti~ko izbjega-vawe da se uo~e stvarni, ìvi procesi i duboka pomjera-wa u svijesti narodnih zajednica u okviru jugoslovenskogdràvnog prostora koja su nu`no imala sna`ne reperku-sije i na kwièvnost. Konstituisawe nekog kwièvnogkorpusa na vjerskoj osnovi uistinu bi i bilo anahrono iu svakom slu~aju bi zavre|ivalo negativan tretman, aliu ovom na{em slu~aju se o~ito ipak nije radilo o tome,ili je to bilo u pitawu samo na posredan na~in. Na po-sredan, vidje}emo kasnije, u tom smislu {to je vjerskifaktor bio presudan za postepeno konstituisawe musli-manske nacije koja onda podrazumijeva i „pravo“ na sop-stvenu kwièvnost.

Ni u slu~aju Srba katoli~ke vjere, kao ni u slu~ajuSrba Muhamedove vjere, nije, dakle, mogu}e govoriti okwièvnoj identifikaciji zasnovanoj na vjerskom krite-rijumu, ve} o specifi~noj nacionalnoj identifikaciji dokoje je posredno i postepeno do{lo putem vjere, u kojojje vjera bila samo posrednik.

we i ekshumaciju tog kwièvnog segmenta iz srpske kwi-èvnosti gdje on i daqe ostaje na na~in i u mjeri kakoje i u kom vremenu bio odre|en srpskom nacionalnompripadno{}u, koja podrazumijeva srpsku nacionalnu svi-jest i voqu wegovih aktera, ali i wegovu takvu recepci-ju u na{oj i stranoj slavisti~koj nauci sve do dana{wihdana. Iako su ga stvarali Srbi katolici tretirawe to-ga kwièvnog segmenta izvan srpske kwièvnosti otud nezna~i wegovu identifikaciju na vjerskoj (katoli~koj)osnovi. Na drugoj strani, wegovo egzistirawe u okviruhrvatske kwièvnosti neodvojivo je upravo od te odred-nice jer je wen sadràj posrednim putem presudno uticaona wegovu hrvatsku „nacionalizaciju“ u okviru pomenutogprocesa izjedna~avawa katoli~ke vjerske pripadnosti sanacionalnom hrvatskom svije{}u.

Sli~na stvar je i sa muslimanskim kwièvnim stva-rala{tvom: svako izdvojeno iskazivawe muslimanske kwi-èvne tradicije moglo je biti shva}eno kao prepoznava-we na osnovu kriterijuma vjerske pripadnosti, a to bibilo krajwe neuobi~ajeno i neutemeqeno na poznatim iprihvatqivim kwièvnoteorijskim i kwièvnoistorij-skim spoznajama i iskustvima. U to vrijeme, kada se od-vijaju bitni i prelomni procesi u vezi sa nacionalnimosvje{}ewem i oslobo|ewem na ovom prostoru, pitawenacionalne atribucije muslimanskog kwièvnog stvarala-{tva ne postoji samo za sebe nego prije svega u alterna-tivi po pripadnosti srpskoj ili hrvatskoj nacionalnojkwièvnosti. Otud je sve do najnovijeg vremena gotovosvaki pomen kwièvnosti Muslimana naj~e{}e s ~u|ewemodbijan kao politi~ki motivisan nekwièvni gest uz ob-ja{wewe da to nije ni{ta drugo nego anahrono i nepri-hvatqivo, u svjetskoj kwièvnosti nepoznato, konstitui-sawe posebnog kwièvnog korpusa na vjerskoj osnovi. Po-liti~ka motivacija toga gesta, opet, u takvim reagovawi-ma adresirana je na stereotip o „vje{ta~kim“ nacijamakoje je stvorila komunisti~ka vlast poslije 1945. godinesa ciqem da obezbijedi legitimitet „prividnom“ jedin-stvu jugoslovenskih naroda, izraàvanom kroz formulu


1 Ako su makedonska, crnogorska, muslimanska i bosanskoherce-gova~ka kwièvnost u jednom obliku partijsko-dràvne vladavine bi-le „vje{ta~ke“, odnosno „dràvne“, opravdano se postavqa pitawe dali one taj atribut nestankom te dràvno-partijske konstrukcije gu-be ili ga, naprotiv, u jo{ ve}oj mjeri oja~avaju, a ako je tako jesuli one onda i daqe zasnovane na nepostoje}im, nekwièvnim dràv-nim razlozima.

skom Jugu od cjelovite srpske kwièvnosti emancipova-ti i odvojiti do te mjere da bi se govorilo o posebnojnacionalnoj kwièvnosti koja je ravnopravno, i na istina~in kao i ostale ju`noslovenske kwièvnosti, postalasastavni dio modela koji podrazumijeva sopstvenu naciju,jezik i dràvu i koji se kao takav mnogo teè destrui-{e ili ru{i. Nisu, naravno, zaboravqena ni srpsko-ma-kedonska preplitawa koja su se odvijala u okviru isto-rijskog pojma Ju`na Srbija i koja su svojevremeno pred-stavqala zna~ajnu instancu rasprostirawa srpske nacio-nalne i kwièvne svijesti. Iako se ta ~iwenica, narav-no, ne moè prebrisati, danas se i u tom slu~aju defi-nitivno moè govoriti o odvojenim nacionalnim, dràv-nim i kwièvno-jezi~kim subjektima, pri ~emu konstitu-isawe makedonske dràvno-nacionalne i kulturno-kwi-èvne samostalnosti sna`no podràva i dopuwuje i ne-legitimna, ali fakti~ki ve} samostalna makedonska cr-kva koja teì i formalnom odvajawu od Srpske pravo-slavne crkve.

3.

Dok je kod Muslimana i Hrvata izvr{eno ujedna~ava-we odnosno poistove}ivawe izme|u vjere i nacije, {to jeonda dovelo do stabilizacije wihove nacionalne svijestii kao takvo se prenijelo i na kwièvnost, kod Srba iCrnogoraca, te Bugara i Makedonaca, koji pripadaju is-toj vjeri, na drugoj strani, do nacionalnog a potom ikwièvnog raslojavawa do{lo je iz drugih razloga, alije posredan ili neposredan uticaj crkve tako|er imao ijo{ uvijek ima, dosta zna~ajnu ulogu. U druga~ijem polo-àju na{li su se ju`noslovenski narodi katoli~ke iislamske vjere, koji su na neki na~in bili podre|eni jed-noj globalnoj, univerzalnoj i u ve}oj mjeri centralizova-noj, nadnacionalnoj i naddràvnoj crkvenoj organizacijikoja nije dozvoqavala lokalne, nacionalne osobenosti, adruga~iji je, opet, bio poloàj narodnih zajednica pravo-slavne vjere od kojih su neki, kao Bugari i Srbi, od naj-ranijeg perioda imali sopstvenu dràvu i dobili nacio-nalnu i crkvenu samostalnost, dok drugi, kao Makedoncii Crnogorci, upravo prolaze kroz prvu fazu sticawa pu-ne nacionalne, dràvne i crkvene samostalnosti, zasad sajo{ uvijek neizvjesnim rezultatom. U slu~aju bugarskog imakedonskog „razgrani~ewa“ {to se bugarske strane ti~eono je prihvatqivo prvenstveno u dràvnom smislu (ma-kedonski jezik i nacija u Bugarskoj danas nisu priznati),dok se sa stanovi{ta makedonske strane moè smatratidefinitivnim jo{ i u nacionalnom i u jezi~ko-kwièv-nom pogledu. Na drugoj strani srpsko-crnogorsko razme|ei u nacionalnom, i u dràvnom, i u kwièvno-jezi~kom,pa mo`da ~ak i u crkvenom smislu jo{ uvijek je latent-no i mada je ishod neizvjestan ~ini se da bar neki odovih elemenata sve vi{e vuku ka samostalnosti koja po-tom prirodno povla~i te`wu za odvajawem i onoga {toje jo{ uvijek ostalo zajedni~ko. Pravi je izazov u ovomtrenutku dati odgovor na pitawe da li }emo, poput tzv.bosanskog uskoro dobiti i crnogorski jezik i da li }ese crnogorska kwièvnost po dosad poznatim ili nekimnovim modelima i slu~ajevima zabiqeènim na Sloven-


wavawa razdvojenih dijelova istih nacija koji su ìvje-li u raznim dràvama. Iako odvojeni dràvnim granica-ma Srbi su, na primjer, krajem devetnaestog i po~etkomdvadesetog vijeka ve} bili stvorili jedinstven, sopstve-ni kulturni i kwièvni prostor kojim je nadokna|ivananacionalna i dràvna razjediwenost. (Taj prostor je ja-sno vidqiv i on danas ponovo, u druga~ijim uslovima, ak-tivno vr{i tu istu funkciju, prelaze}i granice novo-stvorenih dràva na podru~ju biv{e Jugoslavije. To sepodjednako odnosi na sve jugoslovenske narode, posebnoone koji govore istim jezikom, u na{em slu~aju prven-stveno na Srbe, Hrvate i Muslimane koji u ve}em brojuìve u vi{e dràva).

Kao odgovor na takvu situaciju austrougarska dràvaje u svoje vrijeme u Bosni i Hercegovini, na primjer, po-krenula ~itav jedan, veoma ambiciozan projekat, ~iji jesmisao bio upravo presretawe i neutralisawe te`wi zapovezivawem bosanskih Srba i Hrvata sa sopstvenom na-cionalnom maticom. Taj projekat bio je neka vrsta unu-tra{we intervencije u postoje}i tok i sadràj nacional-ne svijesti koji je trebalo ispuniti drugim kvalitetomi time ga preusmjeriti od wegove prirodne te`we da pre-|e postoje}e dràvne granice i spoji se sa ostalim dije-lovima svoje nacionalne zajednice. U pitawu je poznatipoku{aj da se sna`na lokalna, zavi~ajna, zemaqska iistorijska bosanska pripadnost ovda{wih qudi pretvoriu poseban nacionalni kvalitet koji bi prakti~no u~inioizli{nim takve te`we. U tu svrhu ozvani~en je i toj si-tuaciji primjeren poseban, bosanski jezik ~ija je poseb-nost vi{e bila u imenu nego u sadràju. To je istovre-meno podsticajno uticalo na to da se po istorijskom sje-}awu na sredwovjekovnu bosansku dràvnost i wenu kul-turu, i u skladu sa relativnom „zemaqskom“, dràvnom sa-mostalno{}u Bosne u okviru Austrougraske, i kwièv-nost Bosne i Hercegovine u takvim okolnostima sagleda-va kao poseban kwièvni korpus. Najva`niji pregledikwièvnog stvarala{tva u BiH u drugoj polovini devet-naestog vijeka stoga su podstaknuti i poticali prvenstve-no od strane dràvnih institucija i qudi koji su u wi-

II

1.

[to se ti~e uticaja dràve na formirawe posebnihkwièvnih korpusa na Slovenskom Jugu on se iskazivaoi posrednim i neposrednim putem. Op{ti, univerzalnimodel u okviru koga je dràva postala zna~ajan faktorkoji je uticao na oblikovawe kwièvnih cjelina proiz-ilazi iz ustaqene te`we svake nacije za sopstvenom dr-àvom kao kona~nim, zavr{nim ~inom svog konstituisa-wa i najva`nijim instrumentom za za{titu svog mjestame|u drugim nacijama. Ta te`wa posebno je do{la do iz-raàja u devetnaestom vijeku i u punoj mjeri ve}inaevropskih nacija ju je i ostvarila u to vrijeme. U sklo-pu tog procesa na Berlinskom kongresu 1875. godine, po-slije vi{ekovjekovnog ropstva pod turskom vla{}u, na ju-`noslovenskom prostoru dràvnu samostalnost stekle suSrbija, Bugarska i Crna Gora, ali je veliki dio Srba idaqe ostao u sastavu Turske i Austrougarske, i oni su,zajedno sa ostalim ju`noslovenskim narodima, teìlioslobo|ewu i ujediwewu koje je podrazumijevalo i sop-stvenu dràvnu organizaciju. Krajem devetnaestog i po-~etkom dvadesetog vijeka u ~itavoj Evropi upravo je Au-strougarska bila veoma dobar primjer regulativnog, alii represivno-odbrambenog odnosa dràvnog organizma uodnosu na nacionalne sadràje koji su je ugroàvali ipostepeno rastakali teè}i za sopstvenim dràvnim uto-~i{tem i pokroviteqstvom.

Kada je u pitawu ju`noslovenski kontekst tog dràv-nog prostora nije te{ko primijetiti da su upravo kultu-ra i kwièvnost u to vrijeme vr{ile funkciju objedi-


Racunar

Highlight

Stanisa

Typewritten Text


interesantne oblike ispoqavawa nacionalne svijesti idràvne ideologije i u odnosu na kwièvnost. Tu prijesvega treba imati na umu da je po~etna bosanska pripad-nost, ma kako je ko tretirao i prema woj se odnosio (uni-verzalni, svevremeni zavi~ajni aspekt po svojoj prirodije izvan ove pri~e), prvu institucionalnu valorizacijudoìvjela na dràvnom planu, u okviru sredwovjekovnebosanske dràve koja je, kao i ostale dràve toga doba,u jednom funkcionalnom smislu imala svoju kulturu, {topodrazumijeva i za to vrijeme prepoznatqivu formu pi-smenosti i kwièvnosti. Treba, me|utim, odmah potomdodati da i pored toga {to je postojala i posebna bosan-ska crkva, jo{ od tih vremena pa sve do dana{wih dana,ta identifikacija nije ostvarivana na na~in da bi se udevetnaestom vijeku, kada se javqa kategorija nacije iformiraju nacionalne dràve, mogla pojaviti u o~ekiva-nom obliku koji podrazumijeva model jedinstva jezik ‡nacija ‡ dràva (crkva). Tom modelu nedostajao je, napro-sto, osnovni i najbitniji dio: jedinstvena, uslovno re~e-no, bosanska nacija (kasnija nastojawa austrijskih vlastio kojima je bilo govora nisu, dakle, bila bez osnova). Dotakve situacije je do{lo zbog toga {to je manihejska du-alisti~ka, „revizionisti~ka“ bosanska crkva dosta ranobila odlu~no ugu{ena zajedni~kim sinhronizovanim pri-tiscima Vizantije i Rima, tako da poslije pada sredwo-vjekovne bosanske dràve nije bilo institucije koja bipoput samostalne srpske i bugarske crkve trajno ~uvalaosobenosti sopstvenog naroda i wegovala istorijsko sje-}awe na nekada{wu samostalnost i dràvnost.

U Bosni je, naprotiv, bilo sasvim suprotno. Pravo-slavni hri{}ani su se, upravo pod uticajem i u okriqusrpske pravoslavne crkve, a potom, kasnije, i uz pomo}narodne epike, najranije i najizrazitije identifikovalii izraàvali kao dio jedinstvenog srpskog naroda. Kato-lici su se, s obzirom na univerzalnost i strogu subor-dinaciju katoli~ke crkve dosta kasno, ali definitivno ipotpuno integrisali u hrvatsku nacionalnu svijest, a dotada su, prete`no posredstvom frawevaca, u blagoj for-mi odràvali bosansko narodnosno osje}awe, iskazano

ma radili (Napotnik1, A{bot2, Herman3). Stoga je i ra-zumqivo da su ra|eni u skladu sa takvom dràvnom po-litikom koja se zasnivala na nacionalnoj, jezi~koj i kul-turnoj unifikaciji {to se, kao {to znamo, ipak nije mo-glo dugo odràti i moralo je biti napu{teno s obziromda je nacionalna svijest kod Srba i Hrvata ve} bila ute-meqena do mjere da se vi{e nije mogla preusmjeravati.Na drugoj strani, tada nacionalno jo{ nesvjesnim Musli-manima i ta, bosanska, a i kasnije jugoslovenska integra-listi~ka koncepcija, vi{e je odgovarala nego „naciona-lizacija“ koja je podrazumijevala integraciju i utapawe usrpski ili hrvatski nacionalni kvalitet i korpus, a ko-ja je i u tada{woj slavisti~koj nauci, ali i u tada{wimpoliti~kim prilikama dobijala prednost.

Pitawe kwièvnog stvarala{tva u BiH izrazit jeprimjer kako dràvni atributi posreduju i u~estvuju u ob-likovawu i me|usobnom odnosu i proìmawu kwièvnihkorpusa na srpsko-hrvatskom jeziku. Primarno se taj pro-ces ostvaruje posrednim putem, odnosno u okviru naciona-lne ideologije koja se naj~e{}e, kao {to smo rekli, funk-cionalno povezuje sa dràvnom ideologijom, {to, opet, za-konito daqe vodi te`wi za institucionalno organizova-nom sopstvenom dràvom. Kwièvnost kao bitan elemenatidentiteta svake nacije i kao jedan od najdjelotvornijihvidova ispoqavawa nacionalne svijesti (u preporodnojfazi svake nacionalne kwièvnosti to se i izri~ito vi-di) samim time je i dio nacionalne, a preko we i dràv-ne ideologije, te je i prirodno {to tako dolazi u dina-mi~an odnos i ovisnost od odre|ene dràvne strukture.

Isprepletenost ne samo doma}ih nego i stranih naci-onalnih i dràvnih interesa u Bosni proizvela je vrlo


1 Mihael Napotnik, Kratek pregled slovenskega slovstva, Mari-bor, 1884.

2 Johan von Asbôth, Bosnien und Herzegowina. Reisebilder und Studien, Wien,1888.

3 Kosta Hörman, „Literatur”. Bosnien und Herzegowina. Die österreichisch-un-garische Monarchie, Wien,1901.

strument i posrednik koji pospje{uje da se specifi~niistorijski procesi nestandarnog konstituisawa nacija naSlovenskom Jugu i wihova te`wa za sopstvenim dràva-ma stabilizuju i standardizuju i putem kwièvnosti.

2.

Poslije epizode iz austrougarskog perioda okvir bhkwièvnog prostora u me|uratnom periodu bio je ispu-wen novim sadràjem koji je generisan iz integralisti~-ke jugoslovenske nacionalne i dràvne ideologije, za ~i-ju djelotvornost je BiH u svakom, pa i kwièvnom pogle-du, bila idealni prostor ne samo u to vrijeme nego i po-slije 1945. godine. U periodu izme|u dva rata na ja~awesvijesti o posebnom bh kwièvnom korpusu posrednim pu-tem sna`no uti~e i weno izraàvawe u okviru pojma po-krajinske kwièvnosti koja se u vezi sa shvatawem jugo-slovenske kwièvnosti neo~ekivano na{la u istoj ravnisa kwièvnim korpusima zasnovanim na nacionalnom kri-terijumu. I ta (pokrajinska) osobenost ovog kwièvnogkorpusa, iako upravo u tom periodu Bosna ne slovi kaoposebna dràvno-administrativna jedinica, posqedica je,dakle, komponovawa jugoslovenskog prostora u skladu saaktuelnim ideolo{kim nacionalnim i dràvnim obra-scem. Tome je, naravno, doprinijela i ~iwenica da se jed-no od osnovnih obiqe`ja pokrajinske kwièvnosti odno-si na wenu tematsku regionalnu utemeqenost, pri ~emutreba imati na umu da je Bosna upravo u tom periodu bi-la jedna od najdominatnijih tematskih preokupacija veli-kog broja srpskih, hrvatskih i muslimanskih pisaca togavremena. Ta pojava u vezi je sa fazom razvoja u kojoj senalazila prakti~no cjelokupna na{a tada{wa kwièv-nost, u kojoj se na plodotvoran na~in kona~no zavr{avawena regionalisti~ka, mimeti~ka poeti~ka odre|enostkoja daje zrele, najboqe rezultate, iskazane jedinstvomlokalnog i univerzalnog, dok prevlast preuzimaju moder-na odnosno avangardisti~ka kwièvna nastojawa.

istorijskim sje}awem na sredwovjekovnu bosansku dràv-nost i }irilometodijevsku tradiciju (interesantno je dase osnovna podjela fraweva~kih pisaca vr{i na one ko-ji su pisali azbukom, tj. }irilicom, i one koji su pisa-li abecedom, tj. latinicom). Na tre}oj strani, zna~ajandio stanovni{tva je islamiziran i u skladu s tim je te-kao i wihov daqi duhovni, kulturni, pa i kwièvni rad,prvenstveno odre|en isto~wa~kim uticajima (prete`nouticajima arapske, turske i persijske kwièvnosti i fi-lozofije), a samo u mawoj mjeri sa~uvani su slojevi lo-kalnog narodnosnog bosanskog osje}awa (alhamijado kwi-èvnost, usmeno kwièvno stvarala{tvo, „begovsko“ pi-smo, }irilica), koji se kasnije, a posebno danas, nastoje{to vi{e aktuelizovati. Vjerski faktor i tu je zadugobio primaran i poistove}ivan sa nacionalnom pripadno-{}u tako da su bosanski Muslimani i sami me|u sobom,a i od strane drugih, bili imenovani kao Turci.

Bosansko narodnosno osje}awe (iz koga bi se evenetu-lano kasnije mogao razviti poseban nacionalni kvalitet),kao {to se vidi, ukoliko je u doba samostalne sredwo-vjekovne dràve i crkve i postojalo, uskoro je oslabiloi bilo potisnuto na kolosijek vjerske pripadnosti sva-kog od tri naroda koja je postepeno prerasla u nacional-nu pripadnost. Sve ovo govori se zbog toga da bi se po-kazalo kako su se bosanska pripadnost i identifikacija(zavi~ajna pripadnost se, kao {to je re~eno, na ovo neodnosi) u mjeri u kojoj su sa~uvani, odràli prvenstvenoputem dràvnih atributa i formi, a ne u obliku nekogposebnog narodnosnog kvaliteta. Jer, luk od sredwovjekov-ne bosanske dràve do dana{we bosanske dràvne samo-stalnosti premo{ten je raznim vidovima dràvne, tj. ad-ministrativno-teritorijalne samostalnosti Bosne, i uokviru Otomanske imperije, i u okviru Austrougarske ca-revine, pa potom i u okviru prethodne zajedni~ke jugo-slovenske dràve. Otud je konstituisawe posebnog korpu-sa kwièvnosti Bosne i Hercegovine uslovqen i moti-visan sadràjima, formama i funkcijama dràve, mada tone zna~i da je u pitawu neka anacionalna kwièvnost.Naprotiv, dràva se ovdje pojavquje samo kao okvir, in-


ne sile koje su u vremenu ne{to duèm od jednog stoqe-}a u okviru dvaju, me|usobno uslovqenih integralisti~-kih nacionalnih, dràvnih i kwièvnih ideologija po-sqedwih stotiwak godina (jugoslovenstvo i bosanskoher-cegova~ka posebnost) i{le na ruku uobli~avawu posebnogkorpusa kwièvnosti Bosne i Hercegovine, sada su umno-gome izgubile snagu i ustupile mjesto centripetalnim si-lama koje vode dezintegraciji bh prostora u svakom, pa iu kwièvnom pogledu. Svojim novim, samoproklamovanimnacionalnim imenom Bo{wak i ustanovqavawem sopstve-nog tzv. bosanskog jezika, Muslimani se indirektno poku-{avaju nametnuti kao primarni, „temeqni“ narod u Bo-sni kao sopstvenoj dràvi, ~ime su prvi put u svojoj isto-riji, makar psiholo{ki, uspjeli da ostvare ideal sadrànu formuli jezik ‡ nacija ‡ dràva. Pri tome bosanskeatribute prenose sa zajedni~kog lokalnog, dràvnog i po-krajinskog plana na sopstveni, muslimanski nacionalniidentitet ‡ ~ime se veoma jasno otkriva motiv za usta-novqavawe novog nacionalnog imena Bo{wak.

Tako se ova narodna zajednica u BiH kona~no nacio-nalno utemequje, ali na odrednicama druga~ijim od onihna osnovu kojih se izdvojila od ostalih (muslimanska na-cija nastala je, kao {to je poznato, prvenstveno posred-stvom islamske vjere ‡ Muslimani ni na koji na~in ni-su druga~iji, niti mawe ili vi{e Bosanci, ma {ta tozna~ilo, od Srba i Hrvata). U ovom procesu na ruku imidu i sami Srbi i Hrvati koji se bosanskih atributa ne-potrebno i forsirano odri~u, tako da se nacionalne oso-benosti na svim planovima, ukqu~uju}i i kwièvnost is-ti~u i razvijaju na {tetu bosanske dràvnosti. âk se iu ukupnoj muslimanskoj poziciji na neki na~in sukobqa-vaju nezavisna, unitarna dràvna bosanska koncepcija iidealisti~ka integralisti~ka nacionalna ideologijausmjerena na stvarawe jedinstvenog narodnosnog odnosnonacionalnog bosanskog kvaliteta. Otud se Muslimani na-padno zalaù za jedinstvenu, unitarnu bosansku dràvu,ali su, na isti na~in kao i Srbi i Hrvati, napustilizajedni~ko ime jezika i konsenzusom utvr|en koncept je-dinstvenog bh jezi~kog izraza koji je uz op{te karakte-

Nakon 1945. godine jugoslovenska dràvna i kwièv-na ideologija dobila je novi zamah, a s obzirom na par-tijski karakter dràve mogla je biti sprovo|ena znatnoefikasnije, {to je u po~etku i ra|eno. Kwièvnost Bo-sne i Hercegovine kao posebna cjelina u okviru takoshva}ene jugoslovenske kwièvnosti dobila je posebnoupori{te i u novom federalnom ure|ewu zajedni~ke dr-àve kojim su republike od samog po~etka imale i ka-snije sve vi{e uve}avale i u~vr{}ivale sopstvenu dràv-nost na svim planovima, pa i na planu, nauke, kulture,umjetnosti i kwièvnosti. Podsticana dràvno-partij-skim putem kwièvnost Bosne i Hercegovine primana jes izvjesnim rezervama zbog uloge dràvnih atributa u we-nom oblikovawu, osmi{qavawu wenog karaktera i odrà-vawu wenog kontinuiteta. Smatralo se da su to osobeno-sti kojima se ugroàva primarni univerzalni nacional-ni karakter kwièvnosti, ali se u odmjerenijim razma-trawima pokazalo da se ne radi o suprotstavqenim kva-litetima, jer su uz dràvno-partijsku podr{ku nacional-ni kwièvni tokovi u BiH sasvim uspje{no fukcionisa-li i sami za sebe i jedni u odnosu na druge, ali i uokviru cjelovito shva}enih nacionalnih kwièvnosti na~itavom jugoslovenskom prostoru. Radilo se o formi ko-jom se izraàvala jedna veoma sloèna i slojevita pozi-cija kwièvnosti, nastala kao posqedica netipi~nih vi-dova ispoqavawa nacionalne i dràvne ideologije na jed-nom uskom prostoru na kome su se srele razli~ite i ~e-sto suprotne vjerske, nacionalne i civilizacijske vrijed-nosti. U svakom slu~aju ~ini se da je to period u kojemje ovaj kwièvni korpus, naravno ovako ‡ dijalekti~ko-dinami~an shva}en, bio dostigao svoj vrhunac i u kome jeBosna kwièvnim putem postala sastavni dio jednog op-{teg, prepoznatqivog qudskog iskustva u ~itavom svije-tu. Za ilustraciju dovoqno je pomenuti samo Ivu Andri-}a i Me{u Selimovi}a.

Izgleda ~udno, ali svi bosanski atributi u kwièv-nosti, ukqu~uju}i i dràvne oslabili su upravo u ovomna{em vremenu kada je Bosna nakon vi{e od pet stotinavijekova ponovo postala samostalna dràva. Centrifugal-


kwièvnog nacionalnog jedinstva koje podrazumijeva sop-stvenu, izdvojenu nacionalnu kwièvnu tradiciju u BiH iweno istovremeno povezivawe i ukqu~ivawe u integralnunacionalnu hrvatsku kwièvnost. Ne treba, me|utim, iz-gubiti iz vida da kod bosanskih Hrvata postoji i jedandosta tanak sloj istorijskog sje}awa na sredwovjekovnu bo-sansku dràvnost i tradiciju, koji, istina, mawe indici-ra te`wu za jedinstvenim bosanskim kvalitetima na pod-ru~ju dràvnosti, jezika i kwièvnosti (mada pojedina~-no ima i takvih slu~ajeva), nego {to je usmjeren na pro-{irivawe i u~vr{}ivawe hrvatskog nacionalnog prisu-stva u Bosni, s obzirom da se radi o zapam}ewu nastalomu okriqu fraweva~ke misije koja je kasnije u{la u kon-tinutet hrvatske nacionalne svijesti. [to se Srba ti~eoni su u svim oblastima, pa i u kwièvnosti, u okviruna Bosnu doslovno preslikane jugoslovenske dràvne ikwièvne ideologije, od wenog nastanka pa sve do wenognedavnog kraha, zna~ajno i gotovo presudno uticali naformirawe i odràvawe svijesti o posebnom korpusukwièvnosti Bosne i Hercegovine koja, kao {to je napri-jed re~eno, u svom izvornom shvatawu i zna~ewu nije pod-razumijevala nasilno uno{ewe diskontinuteta ni u srpskuni u ostale nacionalne tradicije na ovom prostoru, nitiizvan wega. Time je ukupna srpska kwièvna tradicija, aposebno ona u BiH, pokazala svoju pravu mjeru i svoje pu-ne domete. U tom ogromnom periodu od druge plovine 19.vijeka naovamo, kada se sve ju`noslovenske kwièvnostiformiraju u modernom, dana{wem smislu rije~i, srpskakwièvna tradicija u BiH bila je vode}a i presudno do-prinijela ukupnom razvoju kwièvnosti na ovom do tadakulturno skroz zaostalom i pasivnom prostoru, prvo ne-posrednim podsticawem razvoja drugih nacionalnih kwi-èvnih tokova, posebno jo{ neprofilisane muslimanskekwièvnosti, a potom i vode}om ulogom u plodotvornomme|usobnom kwièvnom upoznavawu i proìmawu nacio-nalnih tradicija na ovom prostoru koje je dalo uistinuuzbudqive i produktivne kwièvne rezultate.

Sagledavana izolovano od te svoje funkcije i ulogesrpska kwièvna tradicija u BiH bila bi znatno siroma-

ristike zajedni~kog jezika ukqu~ivao i pojedina~ne jezi~-ke osobenosti svakog naroda. Na isti na~in sve se maweinsistira na jedinstvenom korpusu bh kwièvnosti, iakoto, prema iskustvima iz prethodnog poluvjekovnog perio-da, ne zna~i ni vje{ta~ko potirawe ni nasilno povla~e-we granica izme|u pojedina~nih nacionalnih tradicija,niti iskqu~uje identifikaciju kwièvnog stvarala{tvau BiH po nacionalnim tokovima u uèm, republi~komili u {irem jugoslovenskom okviru. Stoga se danas u BiHmalo govori o kwièvnosti Bosne i Hercegovine, ali sezato vrlo intenzivno radi na {to temeqnijem konstitu-isawu posebnih nacionalni kwièvnih korpusa, pri ~emuse srpsko i hrvatsko kwièvno stvarala{tvo u BiH tre-tiraju i posebno i u sastavu mati~ne, tj. cjelovite srp-ske i hrvatske kwièvnosti, dok su me|u Muslimanimavidqivi napori da se {to vi{e utemeqi i uspostavi kon-tinuitet sopstvene muslimanske, tj. bo{wa~ke nacional-ne kwièvnosti, uz nastojawe da se wene ranije veze sasrpskom i hrvatskom {to vi{e svedu na shvatawe o me-|usobnom uticaju, i time izbjegnu neke ipak evidentne~iwenice o srpskom ili hrvatskom atribuirawu nekihmuslimanskih pisaca.

3.

Sve to jo{ uvijek ne zna~i da su u dana{we vrijemedràvna i kwièvna svijest na ovim prostorima kona~nodostigle ravnoteù i stabilnost za duì period. Napro-tiv, pred na{im o~ima upravo u vezi s tim odvijaju sezna~ajni kwièvni procesi koji zavre|uju punu pa`wu.Novim nacionalnim imenom kojim se donekle pomjera ioboga}uje i sadrìna muslimanskog nacionalnog identite-ta, te insisitrawem na sopstvenom („bosanskom“) jeziku iautonomnoj nacionalnoj (bo{wa~koj) kwièvnosti i samiMuslimani zapravo naru{avaju sopstveni konecept unitar-ne bosanske dràve, i to je, makar i prividna, protivur-je~nost koja traì svoje razrje{ewe. Hrvati jo{ od rani-je dosqedno slijede koncept separatnog ~vrstog jezi~kog i


NACIONALIZACIJA I KWI@EVNOST MUSLIMANADO PRVOG SVJETSKOG RATA

{nija i osu|ena i svedena samo na jednodimenzionalan zna-~aj, {to se, mada u mawoj mjeri, odnosi i na ostale kwi-èvne tradicije u BiH od kojih je svaka na svoj na~in iu svoje vrijeme davala odre|en doprinos pomenutoj kwi-èvnoj situaciji. Upravo taj kvalitet svake od ovih kwi-èvnosti do{ao je pod udar u dana{we vrijeme, kada seto wihovo obiqe`je svjesno èli potisnuti i zaboraviti,da bi se vlastiti nacionalni kwièvni tok mogao uobli-~iti i utemeqiti na ~isto izvedenom obrascu koji podra-zumijeva jedinstvo sopstvenog jezika, nacije i dràve.

26 STANI[A TUTWEVI]

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text


I

1.

Prelomni trenutak u razvoju muslimanske kwièvno-sti desio se krajem devetnaestog vijeka, kada musliman-sko literarno stvarala{tvo dobija preporodni karakter,na isti na~in kako se to de{avalo i u drugim ju`noslo-venskim kwièvnostima. Sve to odvija se sa zna~ajnim za-ka{wewem u odnosu na srpsku i hrvatsku kwièvnost ko-je su zadugo bile u sli~noj poziciji u odnosu na evrop-ska literarna zbivawa. U drugoj polovini 19. vijeka Mu-slimani kona~no presudno isti~u svoju slovensku samosvi-jest i porijeklo, ostavqaju}i u drugom planu forme kul-turno-kwièvne aktivnosti usvojene u dugom periodu ve-zanosti za kulture s kojima su do{li u dodir u sklopuvjerske pripadnosti islamu. Od svijesti o {irem sloven-skom porijeklu Muslimani su potom postepeno po~eli datragaju za sopstvenom uòm, nacionalnom identifikaci-jom. U vezi s tim u to vrijeme postojao je jedan {irokozasnovan duhovi i kulturni projekat poznat pod imenomnacionalizacija muslimana. Nacionalizacija muslimanapodrazumijevala je da oni nacionalno treba da se opre-dijele kao Srbi ili kao Hrvati, ali da i daqe ostanu usvojoj vjeri. Treba odmah re}i da su te zamisli tada pot-puno bile uskla|ene sa modernim zapadnoevropskim kon-ceptom nacije koji nije poznavao niti priznavao nacio-nalnu identifikaciju na vjerskoj osnovi. Me|utim, gubi-lo se iz vida da je nacionalna svijest u slu~aju Musli-mana zadugo bila kompenzirana vjerskom pripadno{}u, ida zato nije bilo realno o~ekivati da oni prihvate na-cionalnu svijest koja je generisana iz wihove nekada{wevjere ukoliko se na tu vjeru ne bi ponovo vratili. A po-

28 STANI[A TUTWEVI]

Stanisa

Typewritten Text


jedan uski, separatisti~ki, bosanski patriotizam“1. ]oro-vi} posebno podvla~i „neta~nost da se Muslimani osje-}aju kao narodnost“.

Primjere neprihvatqivih Qubu{akovih stavova on na-lazi i u wegovim bro{urama [to misle Muhamedanci uBosni (1886) i Budu}nost Muhamedovaca u Bosni i Her-cegovini (1893). U prvoj se kaè da su Bo{waci boqimuslimani ~ak i „od onih u Arabiji, ali se za to ipakne odri~u svoje narodnosti“2, a u drugoj se sasvim jasnopovla~i granica sa Srbima i Hrvatima: „[to se ti~e Hr-vata i Srba, to su ogranci od jugoslovenskog vite{kognaroda, kao {to smo i mi isto jedan ogranak, te se naprvom mjestu nalazimo. Kad ne bi{e na nas krivim okomgledali, kad bi{e nam priznali na{u narodnost moglibi i s wima sa svijem u qubavi ìvjeti“3. Poslije sve-ga Qubu{akove stavove u vezi s tim ]orovi} sumira kaobeznadeàn slu~aj koji se naprosto mora prihvatiti ta-kvim kakav je: „Mehmed beg Kapetanovi} je, to znamo, bioBo{wak i znao samo za bo{wa~ku narodnost. On je u tombio dosqedan i gotovo nepristupa~an drugom razlogu iliuvjerewu“4. ]orovi} je, ina~e, dobro poznavao i shvataomuslimansko pitawe i u tom pogledu bio veoma realan:„Muslimani su nacionalno bili u potpunoj neizvjesno-sti“, kaè on u jednom drugom tekstu. „Stariji su se zva-li Muslimanima i Turcima i nekoji uz to i Bo{waci-ma, drè}i i to ime s puno uvjerewa za ~isto nacional-no. U jedno doba je i vlast iz vrlo providnih namjerabila istakla ‘bosanstvo’ na{e nacije i istupila sa svimsvojim autoritetom, da nas ubijedi o wemu. Ta generaci-ja starih i danas jo{ traje i ona je, nema sumwe, jo{ uvi-jek najmo}nija. Duboka ideja nacionalne svjesnosti tu|aje ne samo {irokim, nekulturnim masama, nego i qudimas vi{e znawa“. Veliki broj istaknutih „qudi, koji su iz-bili na javnost kwièvnim ili politi~kim radom, mije-wao je svoja nacionalna osje}awa kao kabanice, dijelom

vratak Muslimana na „vjeru pra|edosvku“ bilo je narav-no krajwe nerealno.

Istovremeno uz ovako nazna~en proces „nacionaliza-cije“ postojala je i jedna sna`na linija me|u Muslima-nima koja je poku{avala da uz vjersku prona|e i neku dru-gu vrstu sopstvene identifikacije. Za ilustraciju }emonavesti primjer Mehmed bega Kapetanovi}a Qubu{aka,proaustrijski orijentisanog muslimanskog politi~kog pr-vaka i prvog Vukovog sqedbenika me|u Muslimanima. Okakvim idejama i kakvoj orijenatciji se radi vrlo iscrp-no govorio je Vladimir ]orovi} u jednoj svojoj bro{urio tom muslimanskom politi~kom i kwièvnom autorite-tu toga vremena, objavqenoj 1911. godine1. Ono po ~emuKapetanovi} zasluùje „izvjesnu pa`wu i po ~emu ulaziu jednu {iru historiju kwièvnosti“ ]orovi} vidi u to-me {to je on prvi Musliman u BiH i prvi Muslimanuop{te koji stalno pi{e na „na{em narodnom jeziku“ iu vezi s time prvi Musliman koji nastavqa Vukovu tra-diciju i „po wegovom posrednom uzoru, po~iwe svoj radte vrste“. Za nas je, me|utim, ovdje posebno zna~ajna Qu-bu{akova sasvim netipi~na pozicija koju je zauzeo u pri-mjeni vukovske, narodne kwièvne i jezi~ke ideologije.Na woj ]orovi} posebno insistira, a defini{e je sta-vom da Qubu{ak „ulazi u narodnu i ako anacionalnu, bo-sansku kwièvnost“. [ta to zapravo zna~i vidi se u da-qem ]orovi}evom izlagawu: on je, naime, „jedan od onih~estitih tipova bosanskih Muslimana, koji su samo Bo-{waci i Muslimnani, koji osje}ahu samo bosanski i ko-ji su smatrali za teàk grijeh biti onim {to su: iliSrbi ili Hrvati“2. Tu osobinu Kapetanovi}evu vidi ]o-rovi} i u wegovom listu Bo{wak, u kome ovaj stvarima„oduzima svaku nacionalnu boju, di~i se samo tim {to jeBo{wak i namjerno izbjegava sve, {to bi ga ozna~ilo iliSrbinom ili Hrvatom. On je tako naro~ito pomagao zva-ni~no bosanstvo, stvarano samo s tim ciqem da razvija


1 Mehmed beg Kapetanovi}. Kwièvna slika. Napisao Dr Vladi-mir ]orovi}. Sarajevo, 1911. Izdawe Instituta za prou~avawe Bal-kana. [tamparija Riste J. Savi}a, str. 37.

2 Isto, str. 1.

1 Isto, str. 24.2 Isto, str. 12.3 Isto, str. 32.4 Isto, str. 35.

vilegovanom stawu. Dolaskom Austrije nova vlast „ih jestavila u isti red sa ostalim sugra|anima, a vrlo ~estoi iza wih“1, {to nije bilo lako prihvatiti, pogotovo podteretom zablude da }e u hri{}anskoj dràvi sada oniimati poloàj raje.

Me|utim, iako se radilo o istoj vjeri, Turci su se usvemu pona{ali superiorno i u skladu sa sopstvenim in-teresima: „Oni su nas bos. muslimane privilegisali sa-mo prema podanicima drugih vjera, a prema wima smo uvi-jek bili mnogo niì“2. To potkrepquje odnosom prema mu-slimanskim izbjeglicama iz Bosne napomiwu}i da „imatih stvari mnogo“3. Pri tome se, o~ito, misli na otporbosanskih Muslimana nekim potezima i reformama cen-tralne vlasti koji su imali razmjere velikih oruànihborbi pod vo|stvom Husein-kapetana Grada{~evi}a i re-zultirali smaknu}em ogromnog broja muslimanskih prva-ka u BiH. Polaze}i od pretpostavke da u savremenom mo-dernom svijetu razvoj i napredak zasnovan na vjerskojidentifikaciji predstavqa anahronizam, tim „prije, {tose oko nas i me|u nama sve osniva na drugoj osnovi, na-cionalnoj“4, ‡ autor se zalaè za aùrnije ukqu~ivaweMuslimana u te procese. Motiv za to na{ao je i u po-litici austrijske uprave koja je svemu tome ve} dala ne-èqeni smjer, suprotstavqaju}i se „{irewu nacionalneideje, osobito srpske“5 i stvaraju}i vje{ta~ku „bosanskunarodnost“6, pod koju je podvodila sve tri vjere u Bosnii Hercegovini. U takvoj situaciji Kurtovi} za Muslima-ne vidi dva puta. Prvi je da postanu „posebna, samostal-na grupa“7, {to bi zna~ilo „stvarati u Bosni i Hercego-vini novi politi~ki narod, muslimanski“. To bi po we-mu u tom trenutku zna~ilo „baciti rukavicu i izazvati

s toga, {to nisu imali svjesnosti, izra|enosti, uvjerewa,a dijelom iz li~nih {pekulacija“1.

Qubu{akove jo{ uvijek dovoqno neizgra|ene ideje omuslimanskom nacionalnom pitawu u to vrijeme bile suanahrone i nisu se mogle ostvariti. Iz dana{weg uglaone izgledaju sasvim druga~ije pogotovo u svjetlu podatkada su Muslimani u toku posqedweg rata usvojili novo na-cionalno ime Bo{wak koje }e se najvjerovatnije i odr-àti. U ono vrijeme, me|utim, u ve}oj mjeri do{la je doizraàja ideja nacionalizacije muslimana u smislu kakoje naprijed nazna~eno.

O pitawu nacionalizacije Muslimana postoji op{ir-na literatura. Da bi se taj proces objasnio na {to pri-stupa~niji na~in posluì}emo se ovdje jednom popularnopisanom bro{urom ~iji je autor bio [ukrija Kurtovi}.Bro{ura se i zove O nacionalizovawu muslimana, a ovajmladi be~ki student objavio ju je 1914. godine u Saraje-vu. To je vrijeme kada su upravo zavr{eni balkanski ra-tovi u kojima je Turska, kao glavni oslonac i uzdanicabosanskih Muslimana, potpuno potisnuta sa Balkana, ta-ko da su oni i u prostornom pogledu ostali odsje~eni odwe i na{li se u sasvim novoj jo{ nepovoqnijoj politi~-koj realnosti. Treba imati na umu i to da je Kurtovi}pripadao idealisti~ki nastrojenoj nacionalisti~koj jugo-slovenskoj omladini pred Prvi svjetski rat koja je sawa-la o ujediwewu ju`noslovenskih naroda upiru}i pri to-me o~i nade prije svega u Srbiju. Utvr|uju}i najva`nijepretpostavke kojima se opravdava ideja o nacionalizaci-ji Kurtovi} prvo skre}e pa`wu na nali~je vi{evjekovneturske vladavine u Bosni i Hercegovini koje je naj{i-rem sloju muslimanskog ìvqa bilo nepoznato i strano.On upozorava da je islamsku vjeru na ovom prostoru Tur-ska donijela osvajawima, a ne unutra{wom, univerzalnomsnagom wene mo}i i privla~nosti koju je imala u arap-skom svijetu. Potom skre}e pa`wu da je turska „upravapo~ivala sva na vjerskoj osnovi“ {to je i bosanskim mu-slimanima omogu}ilo da pet stotina godina ìve u pri-


1 Vladimir ]orovi}, „Muslimani u novijoj srpskoj kwièvno-sti“, Pregled, 3/1913, 9, 10, 11. i 12, 443; od 1. 04.

1 O nacionalizovawu muslimana, napisao i izdao [ukrija Kur-tovi}, student, Sarajevo, 1914, [tamparija Naroda, str. 9.

2 Isto, str. 14.3 Isto, str. 16.4 Isto, str. 19.5 Isto, str. 10.6 Isto, str. 11.7 Isto, str. 21.

„{teti i jednim i drugim“, jer „{iri muslimanski sloje-vi ostaju gotovo nedirnuti nacionalizmom“1. Izlaz iz to-ga on vidi u idealisti~kim pogledima predratne nacio-nalisti~ke jugoslovenske omladine da su Srbi i Hrvati„jedan narod, ali dva plemena“2, te da }e u daqem proce-su politi~kog ujediwewa i stvarawu narodnog jedinstva,kao osnovnih pretpostavki nacionalizma, ta plemenskadvojnost nestati. Smatraju}i da svaki „objektivan sudacmora uvidjeti, da pravi nacionalizam postoji samo kodSrba“3, dok se kod Hrvata tek razvija, posebno me|u mla-dima, autor zakqu~uje da bi bilo apsurdno da se me|u Hr-vatima stvara „posebni hrvatski nacionalizam, pa da ujednom narodu budu dva nacionalizma. Oni treba da u~i-ne, pa da se dana{wi srpski nacionalizam ne zove samosrpski nego srpsko-hrvatski. Ali dok je on samo kod Sr-ba nije ga mogu}e druk~ije nazivati“. Sve to se mora uze-ti u obzir i kada se radi o nacionalizaciji Muslimana:„Za tempo muslimanskog nacionalizovawa i za {to br-è i sigurnije dolaèwe zajedni~kom ciqu, ne moè ni-kako u dana{we doba biti svejedno, da li }e muslimaniprimiti ime srpsko ili hrvatsko“4. Tim prije, {to Hr-vati u BiH sa~iwavaju jednu „apsolutno nenacionalizova-nu masu, bez nacionalnih ideala; gdje se ‡ naro~ito kodmuslimanske mase ‡ ime ‘Hrvat’ identifikuje sa ‘Austri-janac’ ili ‘vladinovac’“5, dok se kod pomena srpskog ime-na misli na opozicion odnos prema austrijskoj vlasti.Srpsku nacionalnu poziciju Kurtovi} brani i statisti~-kim podacima: „Neka se samo ra~una. U Bosni i Herce-govini ima okruglo 1,900.000 stanovnika. Od toga je ne-{to mawe od 900.000 pravoslavnih Srba, 600.000 muslima-na i ne{to vi{e od 400.000 katolika Hrvata. Da ove ze-mqe imadnu prete`no srpski karakter potrebno je samone{to vi{e od 50.000 muslimana da primi srpsko ime. Asigurno nam ne osporava nijedan, ni najfrankovskiji Hr-

na se cijeli srpski i hrvatski narod, {to zna~i da po-stanemo zbiqa onaj ‘drski parazit’ u tu|em tijelu“1. Dru-gi put je, smatra Kurtovi}, „da odbacimo vjersko dijeqe-we i vjersku borbu i da u zajednici sa ostalim sugra|a-nima drugih vjera vodimo nacionalnu borbu“.

Prvi put je, po autoru „na{em svijetu mnogo bliì irazumqiviji. On je isti kao i dosada, a na{ je svijetkonzervativan, ne voli radikalnih promjena i mrzi novo-tarije“2. Ako poku{aju „biti posebna grupa i poseban po-liti~ki narod, muslimansko bosanski“3, Muslimani }e senu`no na}i u neravnopravnoj borbi sa Srbima i Hrvati-ma u kojoj nemaju nikakvih izgleda, smatra Kurtovi}. Za-laù}i se za drugi put, tj. za „nacionalno zblièwe izajedni~ki rad sa ostalim svojim suplemenicima drugihvjera“4 autor isti~e da prihvatawe islama bosanske Mu-slimane ne moè „otcijepiti od na{eg naroda, koji jeostao u staroj vjeri. Mi smo i dan danas onaj isti na-rod, istoga jezika i istoga u glavnom obi~aja kao {tosmo bili prije nego smo primili Islam. I mi trebamopriznati taj fakat i prema wemu udesiti rad.“5. „Na{je jezik srpski ‡ zna~i da smo mi Srbi; odnosno hrvat-ski ‡ Hrvati“, kaè na drugom mjestu Kurtovi}. „Na{i}e mnogi re}i: nije ovo srpski jezik nego bosanski. Tobi isto bilo kao kad bi oni u Misiru ili Tripolisu it.d. rekli: nije ovo arapski jezik nego misirski, tripo-litanski i t.d.“6.

Govore}i o smetwama i preprekama koje usporavaju na-cionalizaciju Kurtovi} uo~ava i onu koja se ti~e riva-liteta srpske i hrvatske nacionalne „ponude“: „Velika jenezgoda, a za tempo nacionalizovawa nas muslimana veli-ka zapreka to, {to se me|u muslimanima bore dvije na-cionalne struje ‡ srpska i hrvatska“, {to vi{estruko


1 Isto, str. 26.2 Isto, str. 21.3 Isto, str. 33.4 Isto, str. 36.5 Isto, str. 40.6 Isto, str. 38.

1 Isto, str. 44.2 Isto, str. 50.3 Isto, str. 51.4 Isto, str. 52.5 Isto, str. 53.

{log rata. Jer velika politi~ka i kulturna kampawa nanacionalizaciji nailazila je na odziv samo kod inteli-gencije, dok je ve}ina obi~nog naroda bila ravnodu{na inepovjerqiva. Nacionalizacija, tj. renacionalizacija na-prosto, nije mogla uspjeti, jer je u su{tini podrazumije-vala deislamizaciju; iako nije ukqu~ivala odricawe odislamske vjeroispovijesti, u su{tini ona je zna~ila is-korjewivawe bitnih zna~ajki muslimanskog ~ovjeka koje jeon usvojio i dogradio u vi{evjekovnom ispovijedawu po-menute religije, a koje su ga zapravo i ~inile pripadni-kom jedne posebne narodne skupine. Ipak, ostali su zna-~ajni i neizbrisivi tragovi tog procesa, koji su najuo~-qiviji u literaturi, ali se i tu, kasnije }emo vidjeti,uo~avaju izvjesna kolebawa, nesigurnost i mimikrije.

Ve} i na prvi pogled uo~qivo je da se radi o vrlodramati~nom procesu u kome se jo{ uvijek nepostoje}a na-cionalna svijest Muslimana artikuli{e na razli~ite, ~e-sto protivurje~ne i me|usobno iskqu~ive na~ine, zbog ~e-ga stalno imamo utisak nedovr{enog procesa i nelogi~-nog ishoda.

Kriterijum svjesnog izbora, koji podrazumijeva pri-padnost srpskoj ili hrvatskoj nacionalnoj kwièvnosti,te{ko je hvatao korijena ne samo zbog alternativnosti:jedno ili drugo!, nego i zato {to podrazumijeva racio-nalno kontrolisawe i usmjeravawe ne~ega {to na taj na-~in nije mogu}e dràti u rukama. Pri tome stalno tre-ba imati na umu da je izbor jedne od dvije mogu}nosti(srpske ili hrvatske) u svim periodima, a vidimo to idanas, podrazumijevao i ne{to vi{e, ~esto i sudbonosno.To potvr|uje i podatak da su neki pisci u jednom peri-odu svog razvoja prihvatali jednu, a u drugom drugu al-ternativu1. O~ekivati takvu bipolarnu raspolu}enost ne-

vat, da i mnogo vi{e moèmo u~initi. U toj borbi da-kle Hrvati ne mogu nikako uspjeti“1.

Koliko je ovaj proces bio realan pokazalo je vrije-me. Sigurno je, me|utim, da je Kurtovi} jasno uo~io op-cije pred kojima su se Muslimani na{li neposredno po-slije balkanskih ratova kao usplahirena „ptica u kafe-zu, koja leta na sve strane“ i „traì izlaza... udara naprvi otvor koji na|e“2. Ovdje posebno treba ista}i Kur-tovi}evu izjavu da „{iri muslimanski slojevi ostaju go-tovo nedirnuti nacionalizmom“, {to zna~i da je najve}ibroj Muslimana pred dilemom da li da se nacionalizujukao Srbi ili kao Hrvati ostajao pasivan, ali da tadajo{ ne moè biti govora ni o sopstvenoj, muslimanskojnacionalnoj svijesti. Sli~no je, kao {to smo vidjeli, mi-slio i Vladimir ]orovi} kada je rekao da je „dubokaideja nacionalne svjesnosti tu|a (je) ne samo {irokim,nekulturnim masama, nego i qudima s vi{e znawa“. Tre-balo je mnogo vremena, u koje su stala dva svjetska rata,da bi u Bosni i Hercegovini Muslimani za sebe moglire}i da ipak imaju „na{u narodnost“ (kako je govorioQubu{ak), odnosno da bi se tu stvorio „novi politi~kinarod, muslimanski“ (kako je govorio Kurtovi}), koji jesvoju, vaqda posqedwu fazu, u kojoj je do{ao i do novogimena, zaokruìo nedavno zavr{enim, gra|anskim ratom.

U ono vrijeme, me|utim, u drugoj polovini 19. i po-~etkom 20. vijeka, kada je na ~itavom Slovenskom Jugu te-kao snaàn pokret nacionalnog osvje{}ivawa, Muslima-ni su se bili na{li na velikoj raskrsnici, nemo}ni dasami odlu~uju i racionalno uti~u u kome }e smjeru kre-nuti. Jedan smjer bio je projekat nacionalizacije koji jemo`da ispravnije nazvati renacionalizacijom, a drugi jepodrazumijevao dugo i neizvjesno sticawe sopstvene naci-onalne samosvijesti, inkubirane, kao i kod drugih, u vjer-skoj pripadnosti. Iako je u po~etku, a i kasnije, sve donajnovijeg vremena, prednost davana nacionalizaciji, po-kazalo se da paralelno te~e i onaj drugi temeqniji pro-ces ~ije kona~ne rezultate smo dobili za vrijeme pro-


1 Isto, str. 54.2 Isto, str. 18

1 „I Srbi i Hrvati i{li su me|u muslimane kao dvije protiv-ni~ke politi~ke partije i traìli samo privrènika me|u wima.Posve je naravno da ta veza nije mogla biti jaka i za to se vrlo~esto doga|alo, da su ‘osvije{teni’ muslimani emigrirali od Hrva-ta Srbima i obratno ‡ kao iz jedne politi~ke partije u drugu. Ta-kvih nam ne treba ni jednim ni drugim“ ([ukrija Kurtovi}, navede-no djelo, str. 45).

vodi i u neku vrstu „partnerskog“ odnosa prema postoje-}im, ve} „priznatim“ nacionalnim kwièvnostima. Time}e se, kada kasnije i sama bude konstituisana na nacio-nalnoj osnovi, lak{e mo}i uo~avati obrisi wenog odno-sa prema drugim nacionalnim kwièvnostima s kojima jei u okviru kojih je nastala. Naznaka tih obrisa je uz toi jedna od pretpostavki na osnovu kojih je bilo mogu}eweno konstituisawe u posebnu kwièvnost. Naknadnakwièvna pamet u tome moè vidjeti smetwu {to se mu-slimanska kwièvnost nije „na vrijeme“ konstituisala nanacionalnim osnovama, tuma~e}i da je putem kwièvnogjugoslovenstva za dugo dràna u izolaciji od te`wi zasopstvenim nacionalnim sadràjem i imenom, ili da je,~ak, na taj na~in smi{qeno gurana pod okriqe ve}oformqenih nacionalnih kwièvnosti istog jezika. Ov-dje se obi~no misli na jugoslovenstvo kao navodno sred-stvo kojim je vr{ena nacionalizacija u korist srpskekwièvnosti. Koliko je to ta~no svjedo~i ~iwenica daje opredjeqewe muslimanskih pisaca za srpsku ili hrvat-sku kwièvnost, u cjelini gledano, uglavnom uravnoteè-no, tj. da srpska kwièvnost u tom pogledu od samih po-~etaka sve do danas nema neku „prednost“ u odnosu na hr-vatsku.

Sli~nu ulogu odigralo je i jedinstveno shvatawe kwi-èvnosti Bosne i Hercegovine koje se ukazuje kao svoje-vrsna replika kwièvnog jugoslovenstva u malom. Tajkwièvni korpus naj~e{}e je bio identifikovan na re-gionalnoj osnovi, iako je bio i ne{to vi{e od toga. Ion je tretiran kao posebna cjelina jugoslovenske kwièv-nosti. Kakva je tu pozicija muslimanske kwièvnosti?Kriti~ar \or|e Lopi~i}, na primjer, 1930. godine u jed-noj prilici kaè da na{a kwièvnost „ima vi{e ogra-naka, koji se granaju“, a jedan od wih, „mo`da najduìh,ogranaka, jeste onaj koji izra{}uje iz dana{we Bosne iHercegovine, koje su dale i koje daju dobrih i jakih pret-stavnika dana{woj jugoslovenskoj literaturi i reprezen-tuju je dostojno. A jedan mawi ogranak, zelen, u pupoqu,sve` i mlad jesu savremeni mla|i, odnosno najmla|i mu-

ke dru{tvene zajednice, iskazanu na primjeru svake wenejedinke, makar bilo u pitawe i literarno stvarala{tvo,neovisno o tome po kom osnovu se ona kao zajednica kon-stitui{e, o~ito nije moglo po~ivati na realnim pretpo-stavkama.

2.

Ipak, ta situacija umnogome se ublaàvala pojavomjedne nove, jugoslovenske nacionalne, kwièvne i dràv-ne ideologije, ~iji je smisao bio u nivelisawu „plemen-skih“ razlika. Za Muslimane ona je bila znatno prihva-tqivija od parcijalne i alternativne srpske i hrvatskenacionalne i kwièvne pripadnosti na koju su bili upu-}eni, naprosto zato {to su u okviru ideje jugoslovenstvamogli da „izbjegnu“ ili „odgode“ opredjeqivawe za srp-sku odnosno hrvatsku nacionalnu opciju.

To je, me|utim, imalo veoma va`nu ulogu i u stvara-wu pretpostavki da se muslimansko kwièvno stvarala-{tvo po~iwe uobli~avati i iskazivati na jednom mjestu,odnosno kao posebna cjelina. Kao poseban segment ono jemoglo da se tretira tek u okviru pojma jugoslovenskekwièvnosti, jer su mu okviri nacionalne srpske ili hr-vatske kwièvnosti bili uski i vodili ga prema podje-li i dezintegraciji. U tom pogledu zamisao jugoslovenskekwièvnosti odigrala je itekako zna~ajnu ulogu, prvo uuo~avawu posebnosti muslimanskog literarnog stvarala-{tva, a potom i u nekoj vrsti wegovog uslovnog „razgra-ni~avawa“ sa ostalim kwièvnim cjelinama. Tretman mu-slimanskog literarnog stvarala{tva kao posebnog segmen-ta u okviru „na{e“, tj. jugoslovenske kwièvnosti nastaoje kao posqedica trenutne metodolo{ke potrebe da seovaj uì literarni korpus smjesti i sagleda kao dio {i-reg kwièvnog prostora.

Me|utim, kako u pojmu jugoslovenske kwièvnostitrajno funkcioni{u i postoje}e nacionalne literature,ta metodolo{ka potreba neprimjetno se pojavquje kao po-srednik kojim se muslimanska kwièvnost indirektno do-


sti~kog koncepta kwièvnosti Bosne i Hercegovine, bi-la „nepovoqna“, jer se i ona ukazivala kao jedna od smet-wi za brè i neposrednije uspostavqawe wenog identi-teta na nacionalnoj osnovi. Me|utim, kao i u slu~aju ju-goslovenske kwièvne ideologije i ovdje se zapravo radio inkubatorskoj fukciji tih kwièvnih projekata u okvi-ru kojih se muslimansko literarno stvarala{tvo nesme-tano razvijalo izbjegavaju}i rizik nacionalizacije koja jezna~ila utapawe u srpsku ili hrvatsku kwièvnost. Ri-je~ je, dakle, o jednoj va`noj odstupnici, kojom se odla-gala dezintegracija muslimanskog kwièvnog stvarala-{tva sve dok se ono ne konstitui{e kao posebna nacio-nalna kwièvnost.

Iz ve}ine napisa o muslimanskom kwièvnom stvara-la{tvu vidqivo je da se Muslimani kao islamizirana slo-venska narodna grupa izdvajaju i razlikuju od drugih upra-vo po posqedicama islamizacije. Odvojeno posmatrawekwièvnog stvarala{tva wenih ~lanova otud moè izgle-dati kao da je zasnovano samo na wihovoj vjerskoj pripad-nosti. Vjerski kriterijum za konstituisawe neke kwièv-ne cjeline, me|utim, ve} i na prvi pogled ~ini se anahro-nim; zato se opravdano postavqa pitawe za{to se, uprkostome, pojavquje veliki broj tekstova u kojima se kwièv-no stvarala{tvo Muslimana posmatra kao izdvojen segmentkwièvnosti na srpsko-hrvatskom jeziku? O~ito je da osimwihove vjerske pripadnosti postoji i ne{to drugo po ~e-mu kwièvnost Muslimana zasluùje poseban tretman. Tosu izvjesne kulturne, pa i etnopsiholo{ke posebnosti ko-je je ova zajednica stekla u proìmawu sopstvenog sloven-skog porijekla i okruèwa sa kulturnim i civilizacij-skim uticajima, kojima su weni pripadnici bili izloè-ni u toku vi{evjekovnog ispovijedawa islamske vjere. Sveto na uzbudqiv na~in dolazilo je do izraàja i u litera-nom stvarala{tvu ove etni~ke grupe od druge polovine 19.vijeka, kada bujaju procesi nacionalnog osvje{}ivawa naSlovenskom Jugu, pa sve do najnovijeg vremena.

Proces „nacionalizacije“ muslimanske kwièvnosti uonom svom sloju koji se odnosi na osjetnije raskidawe sa

slimanski kwièvni stvaraoci“ ~iji se „rad i razvoj“ mo-è pratiti „kroz ve}inu srpskohrvatskih revija“1.

U skladu sa karakterom ideologije jugoslovenstva dase u drugi plan potiskuju ve} formirani nacionalni kwi-èvni korpusi, koncept konstiuisawa pojedinih literar-nih segmenata na regionalnoj osnovi bio je dosta izraèn.Bio se ve} ustalio pojam „kwièvna Bosna“ (u povratnomdejstvu ponekad smo sretali ~ak i odrednicu „kwièvnaSrbija“). Izdvojeno razmatrawe kwièvnog stvarala{tvau Bosni i Hercegovini tako|er je predstavqalo jednu odmogu}ih metodolo{kih potreba koja je funkcionisala kaoinstrument za iskazivawe kwièvnog jugoslovenstva u ko-me su se kwièvno-ideolo{ki i prostorni kriterijumprirodno nadopuwavali. S obzirom da je razmatrawe kwi-èvnosti po nacionalnim tokovima u cjelini gledanoipak bilo u prvom planu, nastala je situacija po kojoj seodvojeno posmatrana „kwièvna Bosna“ tako|er pojavila unekoj vrsti uslovnog partnerskog odnosa prema srpskoj ihrvatskoj nacionalnoj kwièvnosti, pri ~emu se, naravno,ne radi o vje{ta~kom razgrani~avawu, nego o istovreme-noj pripadnosti po kojoj se iste kwièvne ~iwenice na-prosto iskazuju na razli~itim nivoima.

U tako izdvojenom kwièvnom segmentu muslimanskoliterarno stvarala{tvo imalo je istaknuto mjesto i do-lazilo do velikog izraàja ve} i na osnovu brojnosti izna~aja te narodne zajednice u BiH, ali i na osnovu spe-cifi~nosti cjelokupne kwièvne produkcije na ovomprostoru. A te specifi~nosti proizilaze upravo iz ci-vilizacijskih, mentalitetskih i drugih karakteristikaìvota koje su od te zajednice preuzimali i drugi. U ta-kvom kontekstu muslimanski literarni stvaraoci nekakosu se vi{e osje}ali svoji na svome i na neki na~in bi-li „za{ti}eni“ od pomenute nacionalizacije, tj. od za-htjeva za jednostranim svrstavawem u srpsku ili hrvatskukwièvnost. Naknadna pamet mogla bi i u ovom slu~ajuinsistirati na tome da je pozicija muslimanskog literar-nog stvarala{tva i u okviru ovako shva}enog, integrali-


1 \or|e Lopi~i}, „Na{i najmla|i muslimanski kwièvni stva-raoci“, Mlada Bosna, III, 1930, 1-2, 27.

3.

Ostavqaju}i, u ovoj prilici, po strani stvarala{tvona orijentalnim jezicima, kao i hibridne oblike tipa al-hamiado kwièvnosti iz starijih perioda, prve prave ob-like kwièvne aktivnosti u modernom smislu rije~i kodMuslimana uo~avamo krajem 19. vijeka. Prakti~no svi onikoji su pisali o muslimanskoj kwièvnosti, neovisno osvojoj nacionalnoj ili politi~koj orijentaciji, isticalisu, kao {to je re~eno, pedago{ki, nacionalno-osvje{}i-va~ki karakter te kwièvnosti u austrougarskom perio-du i wen bitno druga~iji karakter u vrijeme izme|u dvarata. Eli Finci, na primjer, kaè da „predratni kwi-èvnici, ìve}i jednim patrijarahalnim na~inom pala-na~kog ìvota, i shavataju}i svoj kwièvni poziv kao na-cionalno-patriotsku i kulturnu misiju, nisu prirodnomogli dati ni{ta trajnije i vrednije, jer se svaki poku-{aj originalnog umjetni~kog uspona razbijao o naciona-listi~ke tendencije pisca, koji je, uz to, pomalo bivao ipoliti~ar“. Stoga su djela tada{wih pisaca „vi{e osta-la kao izraz jednog kulturno-nacionalnog posla, nego kaostvaran umjetni~ki domet pravih stvaralaca“1. Taj, prepo-rodni period muslimanske kwièvnosti na karakteristi-~an na~in otvara Mehmed-beg Kapetanovi} Qubu{ak(1839-1902), a zatvara Musa ]azim ]ati} (1878-1915); iz-me|u su pisci koji na adekvatan na~in popuwavaju tu raz-vojnu liniju (Osman Aziz, pseudonim Ivana Mili}evi}ai Osmana Nuri Haxi}a, Edhem Mulabdi}, Fadil Kurta-gi}, Safvet-beg Ba{agi}, [emsudin Sarajli}, Riza begKapetanovi}, Hamid [ahinovi} Ekrem, Osman \iki}, Av-do S. Karabegovi}, Avdo Karabegovi} Hasanbegov, Hamdi-ja Muli}, Abdurezak Fifzi Bjelevac).

Qubu{ak je, rekli smo, rodona~elnik sakupqawa na-rodnih umotvorina me|u Muslimanima, i u tom neposred-no slijedi Vuka St. Karaxi}a. Podsticaj za taj svoj raddobio je od Vuka Vr~evi}a, jednog od Karaxi}evih poma-ga~a. Muslimansko usmeno stvarala{tvo koje su potom sa-

uticajima {to su u okviru islamske vjere i turske dràv-ne administracije dolazili sa istoka, izvr{en je relativ-no brzo i uspje{no, jer se ipak radilo o hibridnom li-terarnom stvarala{tvu, i u pogledu jezika i pisma, i upogledu ànrovskih konvencija, i u pogledu motiva i pje-sni~kih oblika. Sve je to umnogome bilo uvezeno i ne-pristupa~no {irim narodnim slojevima gdje je ve} posto-jala sna`na usmena literarna tradicija na sopstvenom je-ziku. Ovaj po~etni sloj nacionalne kwièvne emancipa-cije Muslimana zna~io je napu{tawe jednog vida literar-ne prakse koja se odvijala u vi{e mehani~kom preuzima-wu i varirawu uzora iz orijentalnih kwièvnosti, kojimse bavio vrlo uski sloj inteligencije. Potom je dolazilousvajawe novog koncepta kwièvnosti zasnovane na sop-stvenom narodnom jeziku, sopstvenoj narodnoj kwièvnostii literarnom iskustvu svoje „jednokrvne“ bra}e. Taj vidnacionalnog osvje{}ivawa podrazumijevao je spoznaju osvom slovenskom porijeklu, nasuprot dotada{wem imeno-vawu svoje vjerske, dràvne i klasne pripadnosti turskimimenom, sa svim posqedicama koje iz toga proizlaze1.

Kada je, me|utim, u pitawu onaj drugi sloj nacionali-zacije Muslimana i wihove kwièvnosti koji slijedi na-kon spoznaje o jednakosti sa svojom jednokrvnom bra}om,tu se isprije~ila jedna bitnija smetwa o kojoj je napri-jed bilo govora. Jer, nakon ste~ene slovenske samosvije-sti pojavila se, kao {to smo vidjeli, dilema kojem od„jednokrvne“ bra}e bi se Muslimani trebali privoqeti?Ili bi zapravo trebali ostati na ne~emu sopstvenom?


1 Tragovi takvog sopstvenog imenovawa nalaze se i u kwièvnimdjelima. U pri~i „Pogibija i osveta Smail-age êngi}a“ Osman Azi-za u trenutku kada nastaje pometwa u Smail-aginom ~adoru, ~uje sei ovakav uzvik: „-Tko je tur~in, na noge!“ (Osman Aziz, Pripovijet-ke. Izabrana djela, kw. II, Biblioteka Kulturno nasqe|e, Svjetlost,Sarajevo, 1980, str. 17).

1 Eli Finci, „Muslimani u na{oj savremenoj kwièvnosti“, Ju-goslavenska po{ta, IV, 1932, 815 13; od 8.04.

i ~iwenica o kojoj govori Rizo Rami} ‡ da su musliman-ski kwièvni stvaraoci stvarali „za muslimane u prvomredu“, te da su „upravo po tome (...) tipi~ni muslimanskikwièvnici“1. Time {to se obra}a sopstvenoj narodnojzajednici s namjerom da uti~e na wen poloàj u uslovi-ma prodora zapadne civilizacije, ovo kwièvno stvarala-{tvo izravno se ukqu~uje u proces u kome paralelno za-po~iwe i nacionalnu identifikaciju tog naroda, ali isopstvenu identifikaciju na nacionalnim osnovama. Najednu razinu izvedena korelacija pisac-djelo-~italac is-kazuje se ovdje jedinstvom jednog odre|enog shvatawafunkcije kwièvnosti sa realizacijom tog shvatawa kojabi bila primjerena takvoj funkciji. Time je, zapravo, is-puwena ona prva po~etna faza u konstituisawu jednekwièvnosti koja je prepoznatqiva u preporodnoj fazikwièvnosti svih naroda. U ovom slu~aju to, naravno,jo{ uvijek ne zna~i da je tada bila oformqena posebnamuslimanska nacionalna svijest niti svijest o kwièvno-sti na tim osnovama ‡ do toga }e do}i mnogo kasnije.

Sve je to sastavni dio uzbudqive potrage Muslimanaza sopstvenim nacionalnim identitetom koji se zadugoodvijao spontano i bez jasne svijesti o kona~nom ciqu iishodu, podstican unutra{wim energijama vlastite samo-bitnosti koja nije bila dovoqna da bi prerasla u novi,nacionalni kvalitet, ali nije bila ni bezna~ajna da nebi u tom pravcu stremila, stalno se prepli}u}i, proì-maju}i ili poistove}uju}i sa srpskom ili hrvatskom na-cionalnom svije{}u.

kupili Kosta Herman, Luka Marjanovi} i drugi, postaloje bitna karika u razvoju muslimanske kwièvnosti. Tanarodnosna, slovenska preporodna karakteristika musli-manske kwièvnosti tog perioda na sopstvenom jezikuistovremeno je sadràvala i jednu uo~qivu crtu uticajanekih orijentalnih kwièvnosti (arapske, turske i per-sijske), {to se najboqe uo~ava kod Ba{agi}a. U poeti~-kom pogledu od Qubu{aka do ]ati}a muslimanska kwi-èvnost u ovom periodu skra}enim putem je pre{la putza koji je razvijenijim literaturama bilo potrebno znat-no vi{e vremena. ]ati} je ve} prvi moderni pjesnik me-|u Muslimanima, sa prvim znacima „dekadencije“, i wimeje literatura ove nacionalne grupe dostigla razinu savre-menih pjesni~kih strujawa u srpskoj i hrvatskoj kwièv-nosti. Istovremeno to je i period kada su vrlo vidqivirezultati nacionalnog osvje{}ivawa u okviru koga se mu-slimanski pisci priklawaju hrvatskoj ili srpskoj litera-noj tradiciji, ponekad i zamjewuju}u jednu drugom.

Pripadnost hrvatskoj kwièvnoj svijesti uo~qivijeizraàvaju Osman Aziz, Edhem Mulabdi}, Fadil Kurta-gi}, Safvet-beg Ba{agi}, Musa ]azim ]ati}, a posebnoje interesantna situcija sa Beharom, najuglednijim i naj-zna~ajnijim muslimanskim ~asopisom tog doba: postoji,naime, vrlo jasna granica do koje je ovaj ~asopis imaoizrazito anacionalnu, muslimansku orijentaciju, a posli-je koje je prihvatio hrvatsku nacionalnu ideologiju iukqu~io se u hrvatsku kwièvnu tradiciju. Srpsku naci-onalnu i kwièvnu ideju slijedili su Osman \iki},Omer-beg Sulejmanpa{i}, Avdo S. Karabegovi}, Avdo Ka-rabegovi} Hasanbegov. Ima, me|utim i pisaca koji stva-raju}i u srpsko-hrvatskom kwièvnom ambijentu izri~itone pokazuju svijest o tome niti se u tom pogledu opre-djequju i angaùju ([emsudin Sarajli}, Riza-beg Kapeta-novi}, Hamid [ahinovi} Ekrem, Hamdija Muli}, Abdure-zak Fifzi Bjelevac).

Istovremeno kod svih se pojavquje i jedna linija re-zerve i nedore~enosti iz koje se nagovje{tava i sopstve-na muslimanska kwièvna pripadnost, jo{ uvijek neime-novana i nedovoqno jasno artikulisana. S tim u vezi je


1 Rizo Rami}, „Tri generacije pisaca muslimana“, Putokaz, I,1937, 2, 45.

istovremeno i vjeroispovijest Hrvata, ‡ hrvatski nacio-nalni programi su dobili povoqniji ambijent od drugih.Me|u te povoqnosti spadaju i po~etne pretpostavke u ve-zi sa implementirawem sopstvene nacionalne svijestiMuslimanima, jer su i oni sami iz razloga oportunizmaradije pristajali tamo gdje mogu vi{e dobiti1. Jedna odpovoqnosti odnosi se i na {kolovawe muslimanske mla-deì koja je prirodno bila upu}ena na univerzitetskecentre u samoj carevini, posebno na Zagreb, gdje je bilaizloèna doma}im kulturnim i kwièvnim uticajima.

Na drugoj strani, ni me|u samim Muslimanima nisusve grupacije na ta pitawa gledale istovetno, jer su jed-ni lojalno u{li u saradwu sa novom vla{}u, drugi jo{uvijek upirali o~i u Tursku, a tre}i pratili teku}e do-ga|aje i opredjeqivali se u skladu sa zahtjevima trenut-ka... Hrvatski kulturni i kwièvni uticaji, posebno uprvoj fazi nove uprave, ostvarivani su i preko prosvjet-nih radnika koji su mahom dolazili s te strane, ali iadministrativnih i drugih ~inovnika, „kufera{a“ iz svihkrajeva Monarhije, uglavnom katolika, koji su i u doslov-nom i u prenosnom smislu u Bosnu dolazili preko Hr-vatske. Posebno je u prvoj fazi okupacije, u vrijeme ad-ministrirawa generala Filipovi}a, Bosna u svakom po-gledu bila kroatizirana i tretirana malte ne kao hrvat-ska provincija.

Jedan od razloga {to su muslimanski pisci u to vri-jeme u ve}oj mjeri bili podlo`ni uticajima hrvatskekwièvnosti mogu}e je identifikovati i u djelovawupodsvjesnih antagonisti~kih naslaga koje su se vijekovi-ma taloìle na psihi~koj matrici ovda{wih naroda su-protstavqenih na zna~ewima vjerskih simbola krsta i po-lumjeseca. Te su naslage u hrvatskom slu~aju bile ne{tomawe i bez one sna`ne mitske energije, karakteristi~neza srpsku epiku, koja je podsticala pomenuti podsvjesniantagonizam, pa je i razumqivo {to su Muslimani ne{to

II

1.

Prodirawe hrvatske kwièvne svijesti me|u Musli-mane i{lo je paralelno sa globalnim hrvatskim nacio-nalnim programima, posebno onim u ~ijem obzoru se na-lazila Bosna i Hercegovina. Ekspanziju u tom pravcu hr-vatska nacionalna misao posebno je artikulisala u okvi-ru prava{ke ideologije Ante Star~evi}a1, a na kwièv-no-kulturnom planu najtemeqnije realizovala putem izda-wa Matice hrvatske2. Neovisno o tome {to ideja o sta-vqawu Bosne i Hercegovine pod starateqstvo Austro-Ugarske nije imala isti odjek u svim segmentima global-nih programa hrvatskog nacionalnog interesa, i {to je uve}em dijelu svog mandata nova uprava, bar formalno, na-stojala da vodi relativno izbalansiran odnos prema svetri etni~ke grupe, u cjelini gledano moè se smatratida je ovim doga|ajem stvarni dobitnik ideja o hrvatskomnacionalnom rasprostirawu na ovim prostorima. To jeistovremeno bilo i glavno upori{te za hrvatsku kwièv-nu nacionalizaciju Muslimana. Time {to se Bosna kona~-no na{la u istoj dràvi sa Hrvatskom i {to je „carska“katoli~ka vjera, tj. dominantna vjera u ~itavom carstvu,ukqu~uju}i i vjersku pripadnost same dinastije, bila


1 Treba imati na umu da je u okviru susretqivosti prema Mu-slimanima bosanske begove Star~evi} tretirao kao „hrvatsko najsta-rije i naj~istije plemstvo“ [Dr Antun Star~evi}, Isto~no pitawe,II, Sarajevo, 1936, str. 20. (Citirano prema: Muhsin Rizvi}, Kwièv-no stvarawe mulimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba au-strougarske vladavine I, ANUBiH, Sarajevo, 1973, str. 147)].

2 Statistike biqeè da je, na primjer, od ukupno 890 pretplat-nika na Mati~ina izdawa 1894. godine bilo i 140 Muslimana.

1 „Muslimani ne mogu da pojme da na pr. ~inovnik musliman mo-è biti i{ta drugo nego Hrvat“. (...) „Za Srbina Muslimana drìmuslimanski svijet ve} tim {to je Srbin, da se uhvatio u ko{tac svladom“ ([ukrija Kurtovi}, navedno djelo, str. 53).

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text


su imale ve}e umjetni~ke vrijednosti, ali da su vr{ilezna~ajan uticaj na formirawe muslimanske ~itala~ke pu-blike i wene integracije u jedinstven tip ~itaoca hrvat-ske kwièvnosti. Izvan tog zajedni~kog kwièvnog ime-na i jedan i drugi autor imali su samostalnu kwièvnuaktivnost. Ivan Mili}evi} (1868-1950) prije toga, ovaj pu-ta pod sopstvenim pseudonimom Aziz Hercegovac, objavqu-je rodoqubivu poeziju prigodni~arskog karaktera i skrom-nih umjetni~kih dometa, a pod pseudonimom Ibni Mosta-ri samostalno pi{e i objavquje i u vrijeme dok traje we-govo kwièvno pobratimstvo sa Osman Nuri Haxi}em. Ne-koliko proza potpisanih zajedni~kim psedonimom Osman-Aziz tako|er najvjerovatnije pripadaju samo Mili}evi}u,jer im je sadrìna iz ìvota Hrvata u Hercegovini, a uzto nisu u{le ni u jednu od zajedni~kih zbirki.

Osman Nuri Haxi} (1869‡1937) svojim prvim, istinaneoriginalnim prilozima u hrvatskim ~asopisima javqase od 1892, a ve} 1894. godine, dakle iste godine kada po-~iwe da nastupa pod zajedni~kim imenom sa Ivanom Mi-li}evi}em, prvo u ~asopisu Dom i sviet, a potom i kaosamostalno izdawe, objavquje poduù pripovijest Ago [a-ri}, zasnovanu na muslimanskoj narodnoj epici. Iste 1894.godine objavquje on u Zagrebu, u vlastitoj nakladi, i pu-blicisti~ko djelo Islam i kultura, u kome u stvari po-lemi{e sa ~lankom „Islam i wegov uticaj na du{evni ikulturni napredak naroda mu“, objavqen u nastavcima uLetopisu matice srpske 1892. godine. Ta bro{ura inte-resantna je prvenstveno zbog toga {to se wenim posred-stvom Star~evi}eve ideje izravno primjewuju na musli-manski nacionalni korpus, {to je opet u direktnoj vezisa na~inom kako se tretiraju pojedina pitawa iz savre-menog muslimanskog ìvota u wegovoj pripovjeda~koj dje-latnosti, bilo da pi{e samostalno, ili u tandemu saIvanom Mili}evi}em. Pod zajedni~kim imenom Osman-Aziz objavili su ovi autori sqede}e kwige: Bez nade,pripovijest iz mostarskog ìvota (1895), Pogibija iosveta Smail-age êngi}a i Marijanova rana (1895), Napragu novoga doba (1896), roman Bez svrhe. Slika iz ì-vota (1897) i Pripovijesti iz bosanskog ìvota (1898).

mawe bili uzdràni prema saìvqavawu sa hrvatskom na-cionalnom idejom. Istovremeno, neraspoloèwe zbog do-laska Austro-Ugarske u Bosnu, koje je bilo izraèno ioruànim otporom, Muslimani su dramati~no dijelili saSrbima, pa je to, na drugoj strani, bilo razlog vrlo sna-`nih rezervi prema ekspanziji hrvatskih nacionalnih in-teresa u Bosni i me|u Muslimanima, koji su se provla-~ili pod okriqem nove vlasti. Ve}a distanca Muslima-na prema srpskom nacionalnom interesu javqala se i zbogtenzija oko agrarne reforme ~ije bi izvr{avawe i{lona {tetu muslimanskog plemstva ‡ aga i begova, a od ko-je bi najve}u korist imali hri{}anski, srpski seqaci-kmetovi, dok je na drugoj strani, opet, ove dvije nacio-nalne grupacije ujediwavala zajedni~ka borba za crkveno-{kolsku autonomiju.

Nagovje{taje novog dràvnog okvira u kome }e seuskoro na}i Bosna pratila je i hrvatska kwièvna mi-sao, sinhronizovano vo|ena iz Matice hrvatske. Tako }ese ve} 1878. godine pojaviti djelo Vjekoslava Klaji}a Bo-sna. Podaci o zemqopisu i povjesti Bosne i Hercegovi-ne, dok }e idu}e 1879. iza}i roman Josipa Eugena Tomi-}a Zmaj od Bosne. Pripoviest iz novije bosanske povie-sti. S istom tematikom ovaj pisac 1888. godine objavqu-je i pripovijest Emin-agina qubav. Par godina kasnijedvije zbirke pripovjedaka sa tematikom iz Bosne objavqu-je Ivan Lepu{i}: prva Slike iz Bosne iza{la je 1891, adruga Bosanke 1893. godine.

Muslimansko-hrvatska kwièvna integracija u kojojaktivnu ulogu po~iwu da igraju i akteri iz muslimanskenacionalne zajednice na impresivan i atraktivan na~inza~iwe se u okviru kwièvnog pseudonima Osman-Aziz,{to je u stvari tandem koji su sa~iwavali Ivan Mili}e-vi} i Osman Nuri Haxi}, obojica ro|eni u Mostaru. Toliterarno pobratimstvo zapo~elo je 1894. godine realizu-ju}i se saradwom u periodi~nim publikacijama kao {tosu: Prosvjeta, Mlada Hrvatska, Dom i svijet, Hrvatska,Vienac, Narodne novine. Tu su objavqivali novele i pri-povijesti pou~nog karaktera iz savremenog muslimansakogìvota, za koje se ve} i na osnovu toga moè re}i da ni-


tqivost prema sopstvenoj vjeri, obi~ajima i tradiciji.Kako su likovi ove proze koncipirani na rezonerskojosnovi, ono {to su oni govorili s pouzdawem se moèsmatrati autorskim stavom izraènim u vidu poruke togdjela. A ono {ta su oni osje}ali ili govorili i kako supostupali, upu}ivalo je na zakqu~ak da posjeduju svijest ohrvatskoj nacionalnoj pripadnosti. Tako, na primjer, lik‡ rezoner koji defini{e poruku romana Bez svrhe na jed-nom mjestu kaè i ovo: „Ako je po vjeri, mi smo musli-mani, a ako po narodu i jeziku, mi smo Hrvati“. Da ne bibilo zabune oko poistove}ivawa turske nacije i islamskereligije na istom mjestu se kaè da Turci govore turski,a bosanski muslimani hrvatski. „Islam ne iskqu~uje nijednoga naroda, pa ni nama ne brani da ostanemo po pro-{losti, po krvi, jeziku, po budu}nosti, ono, {to jesmo ‡da ostanemo Hrvati“, kaè isti lik na drugom mjestu.

Odziv na takvu poruku tih djela hrvatske kwièvnekritike bio je sasvim adekvatan. „To je novi vez koji }espojiti one na{e zemqe sa majkom Hrvatskom, to je prvaspona izme| na{e bra}e kr{}ana i muhamedanaca“, kaèJak{a êdomil u tekstu u kome govori o kwièvnoj dje-latnosti Osman-Aziza i novoj ulozi Bosne i Hercegovi-ne koje treba da „osnaè hrvatsku domovinu“1. „Bra}om pokrvi“ Muslimane i Hrvate naziva i \uro [urmin u pri-kazu romana Bez nade2. Da se, me|utim, i tu radi o jed-nom novom procesu koji je s vremena na vrijeme jo{ uvi-jek optere}en ranijim stereotipnim predstavama o nega-tivnom civilizacijskom u~inku islama, i time istovre-meno podsje}a na onu op{tepoznatu zlu krv izme|u pome-nute jednokrvne bra}e, svjedo~i ~lanak Josipa Prigla ko-ji u kwièvnom djelovawu Osman-Aziza prepoznaje zna~aj-nu misiju i podsti~e ih „da prosvietle i od propasti spa-se barem hrvatske muslomane“3. A da je u hrvatsko-musli-

Sve su to djela u kojima individualni stvarala~ki im-puls nije mogao do}i do izraàja ve} i zbog toga {to jebilo nu`no sinhronizovati dvije stvarala~ke individual-nosti. Tematika, strukturna organizacija i umjetni~ki do-meti ovih djela uslovqeni su motivima udruìvawa dvoji-ce pisaca na zajedni~kom kreativnom poslu i prirodnimposqedicama koje iz toga proizlaze. Otud su to djela ko-ja ni u svoje vrijeme nisu dobila laskave kwièvne ocje-ne, nego su u prvom planu bile opaske o tome s kojimuspjehom su pomenuti motivi realizovani. Radi se o tipi-ziranom pedago{ko-upu}iva~kom i nacionalno-osvje{}iva~-kom proznom {tivu, naj~e{}e realizovanom u okviru àn-rovskog odre|ewa koje u sebi sadrì pojam pripovijest. Ustilskom pogledu tu kwièvnu aktivnost zati~emo na pe-riferiji hrvatske realisti~ke proze, i to s onu stranugdje se ona spaja sa romantizmom. Svrha tog {tiva je daukaè na sloènost situacije u kojoj se na{ao musliman-ski ìvaq u bitno novim uslovima koji su nastali dola-skom nove, austro-ugarske vlasti, te da nazna~i najpovoq-nije modele razrje{avawa dilema i zagonetki pred kojimase na{la ova nacionalna zajednica. Nepromjenqiva kon-stanta, odnosno okvir u kome se sve to odvija podrazumi-jeva integraciju u hrvatsku nacionalnu misao i identifi-kaciju sa hrvatskim nacionalnim interesom.

Stoga nije ni ~udo {to je recepcija tih djela bila do-sta jasno raslojena: muslimanski list Bo{wak, eksponentKalajeve bo{wa~ke ideologije, koja je bila zami{qenakao brana narastawu srpske i hrvatske nacionalne svije-sti, povodom ovih djela prakti~no se nije ni ogla{avao,srpski listovi i ~asopisi su u toj kwièvnoj aktivnostilako prepoznavali hrvatsku orijentaciju koju nisu do~eki-vali sa simpatijama, dok su hrvatski periodici upravo tuorijentaciju isticali, prihvatali i pozdravqali. Musli-mani su tu tretirani kao Hrvati islamske vjeroispovije-sti i u okviru takve formule sve vrijednosti i osobeno-sti islama prikazivane su u ruì~astom svjetlu sve dotledok ne bi ugrozile tu formulu. Lice te slike bilo jeokrenuto prosje~nom pripadniku muslimanske zajednicekoji je u wemu trebao prepoznati blagonaklonost i susre-


1 \uro [urmin, „Bez nade. Pripovijest iz mostarskog ìvota“,Vienac, XXVIII, 1896, 6, 92.

2 Jak{a êdomil [Jakov ûka], „Osman Aziz. Literarni prikaz“,Novi viek, II, 1898, 7, 433.

3 Josip Prigl, „Bez nade i Na pragu novog doba“. NapisaliOsman-Aziz, Narodne novine, 63 (1897), 1.

novim uslovima ìvota koje je sa sobom donijela okupa-cija“, mada „ne onoliko angaòvano u propagirawu hrvat-sko-star~evi}anskog nacionalizma1. Po karakteru gotovoistovetne, hronolo{ki objavqivane u kontinuitetu jednaza drugom u edicijama Matice hrvatske prozne kwigeOsman-Aziza i Edhema Mulabdi}a ~ine jedan uo~qivfragment hrvatsko ‡ muslimanske literarne kolaboraci-je, mawe zna~ajan po kwièvnim dometima i poeti~ki ne-aùran u odnosu na ono {to se tada pisalo na srpsko-hr-vatskom jeziku, a mnogo bitniji kao prvi ozbiqniji re-zultat jednog procesa koji se tek za~iwe i koji }e naovaj ili na onaj na~in trajati ~itav naredni vijek, do-ìvqavaju}i odsudno isku{ewe tek u dana{we vrijeme.

Neovisno o tome {to se radi o istom tipu proze, ukwièvnom pogledu Mulabdi}eva djela unekoliko ipak od-ska~u; to je i razumqivo kada se ima na umu da se ipakradi o jedinstvenoj stvarala~koj individualnosti, dok je uslu~aju Osman-Aziza u pitawu ukr{tawe stvarala~kih mo-gu}nosti i iskustava dvojice qudi. Osim toga, iako stari-ji, Mulabdi} se sa prvim ozbiqnim proznim radom, roma-nom Zeleno busewe (1898), javio znatno kasnije, sa 36 go-dina, {to zna~i da je imao znatno vi{e vremena da bi ste-kao potrebno znawe i intelektualno i kwièvno isku-stvo2. Zbog toga se za Mulabdi}a opravdano moè re}i nesamo da je „bio prvi pravi muslimanski prozni pisac ovograzdobqa“3, nego i prvi pravi prozni pisac novije musli-manske kwièvnosti na srpsko-hrvatskom jeziku uop{te,podrazumijevaju}i da neki raniji po~etni~ki poku{aji nipribli`no nemaju takav zna~aj i ostavqaju}i po strani

manskoj kwièvnoj integraciji bilo i svjesnih, ne uvijekobostrano usmjeravanih i podràvanih projekata i ten-dencija svjedo~e na primjer i takvi podaci kao {to jeonaj u vezi sa pri~om Na Neretvi iz zbirke Na pragunovog doba, prvobitno objavqenom u Nadi 1895. godine,koja je kroatizirana tek naknadno, u postupku preno{e-wa iz ~asopisa u zbirku. Tako se desilo i sa pri~om„Molitva“ iz iste zbirke: u verziji iz Nade ne spomiwese hrvatsko narodno ime za Muslimane, {to, me|utim,sre}emo u verziji iz zbirke1.

Za razliku od ve}ine drugih muslimanskih pisaca ko-ji su u prihvatawu hrvatske nacionalne ideje, zavisno odsituacije, pokazivali oscilacije i kolebawa, Osmana Nu-ri Haxi}a, mo`da i zbog toga {to je u~e{}e Ivana Mi-li}evi}a u wihovom kwièvnom pobratimstvu ipak bilodominantno, zati~emo u „naj~istijem“ star~evi}evskom hr-vatstvu, bez odstupnice koju su, s vremena na vrijeme, se-bi ostavqali ostali muslimanski kwièvni stvaraoci.

Iako {est-sedam godina stariji od wih, u tematskom,idejenom i stilskom pogledu na takav model proze nado-vezuje se i Edhem Mulabdi} (1862-1954). „Mulabdi} u su-{tini nastavqa osnovnu idejnu te`wu wihovih proza, ko-ja se sastojala u kriti~ko-prosvjetiteqskom osvje{}iva-wu Muslimana, u nastojawu da se oni aktivno prilagode


1 To se, mnogo kasnije, pojavilo kao problem pri ponovnom ob-javqivawu Osman Azizovih djela. S obzirom da su prvobitno {tam-pana kod zagreba~kih izdava~a, wihova djela „nesumwivo su pretrpje-la jezi~ka prilago|avawa tada{wim kwièvnojezi~kim normama i upravopisu i u leksici. U kojoj mjeri je to ra|eno za znawem autoranije mogu}no utvrditi“, kaè A. Isakovi} jedan od prire|iva~a wi-hovih djela. „Me|utim, pripovijetke {tampane u Sarajevu (npr. u Na-di i Beharu) bliè su stvarnom jeziku i jezi~koj praksi Osmana Nu-ri Haxi}a i Ivana A. Mili}evi}a, pa se mogu smatrati obrascemwihovog izvornog jezika“ (A. I., „Napomena prire|iva~a“, OsmanAziz, Izabrana djela ‡ kwiga II. Pripovijetke, Biblioteka Kultur-no nasqe|e, Svjetlost Sarajevo, 1980, str. 243). Pri tome, ipak, tre-ba imati u vidu da su hrvatski pisci iz Bosne, {to je o~ito slu~aji sa I. Mili}evi}em, hrvatski kwièvno-jezi~ki izraz usvajali svje-sno i „dobrovoqno“, {to kod najve}eg broja muslimanskih pisaca ni-je bio slu~aj, ve} se obi~no radilo o neophodnim kompromisima.

1 Muhzin Rizvi}, Kwièvno stvarawe muslimanskih pisaca... str.167.

2 Pri tome treba imati na umu da je Mulabdi} ostvario zna~aj-nu karijeru prosvjetnog i kulturnog radnika: nakon {to je, jo{ utursko vrijeme, u rodnom Maglaju zavr{io mekteb i ru`diju i zapo-slio se kao ~inovnik, po dolasku Austrije zavr{ava U~iteqsku {ko-lu u Sarajevu, slu`buje prvo kao u~iteq, potom kao nastavnik i kao{kolski nadzornik, istovremeno u~estvuju}i u prosvjetnim i kultur-nim akcijama Muslimana.

3 Muhsin Rizvi}, Pregled kwièvnosti naroda Bosne i Herce-govine, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1985, str. 139.

pri razmatrawu Mulabdi}eve proze podrazumijevaju da seradi o djelima hrvatske kwièvnosti sa tematikom iz bo-sanskog ìvota. Vladoje Dukat, po otprije poznatoj for-muli, Muslimane naziva „na{a muhamedovska bra}a“, kon-statuju}i da prije pedeset godina niko nije mogao ni sa-wati da }e se „jedan od hrvatskih pripovjeda~a“1 zvatiEdhem. Na drugoj strani, o tome }e vi{e govora biti ka-snije u vezi sa razvijawem srpske kwièvne svijesti kodMuslimana. Muslimani se nazivaju Srbima Muhamedovci-ma, {to se vidi i u jednom prikazu Mulabdi}evog Zele-nog busewa gdje se, u vezi s tim romanom, pomiwu „dru-{tvene prilike Srba Muhamedovaca, u kojima ih je zasta-la okupacija“2.

Iako se i li~no smatrao hrvatskim piscem, sara|uju-}i u hrvatskim kwièvnim listovima i ~asopisima i ob-javquju}i svoje kwige kod Matice hrvatske, Mulabdi} setime nije odrekao svog muslimanskog porijekla i jednespecifi~ne kulture kojoj je pripadao. Naprotiv, kao imnogi drugi muslimanski pisci i on je ~itavu kwièvnui kulturnu aktivnost, {to se posebno odnosi na wegovrad u ~asopisu Behar, usmjeravao upravo na utvr|ivaweidentiteta i afirmaciju muslimanskog ~ovjeka, wegovereligije, kulture, kwièvnosti i svih drugih manifesta-cija wegovog narodnog ìvota, stvaraju}i time pretpo-stavke na osnovu kojih }e se, postepeno, znatno kasnije,izvr{iti konstituisawe muslimanske nacije, pri ~emu }ewegovo djelo i kwièvna djelatnost, a to je slu~aj i saostalim wemu sli~nim piscima, dobiti odgovaraju}e mje-sto i u hrvatskoj i u muslimanskoj literaturi.

Interesantan je slu~aj i Fadila Kurtagi}a, pjesnikakoji ne zasluùje posebnu pa`wu u pogledu umjetni~kevrijednosti svojih pjesama, ali je tako|er jedan od pri-mjera promjenqivosti i pomjerawa patriotskog pjesni~koganga`mana u skladu sa pomjerawem sopstvene nacionalne

razli~ite, uglavnom hibridne prozne ànrove, naj~e{}e naorijentalnim jezicima, iz starijeg perioda. Osim romanaZeleno busewe, koji se uzima kao wegovo najreprezentativ-nije prozno djelo, dvije godine kasnije objavio je Mulab-di} i zbirku pripovjedaka Na obali Bosne (1900). U obaslu~aja dominira model proznog kazivawa kojim se pi{~e-va poruka saop{tava u vidu likova rezonera koji u~estvu-ju u oblikovawu doga|aja i usmjeravawu radwe proznog dje-la u poèqnom smjeru. U romanu Zeleno busewe strukturaromana zami{qena je tako da se istovremeno konstitui{udvije suprotne ravni ideolo{ke pozicije Muslimana u no-vom vremenu: jedna u odnosu na novu i zvani~nu vlast saupori{tem i podr{kom u hrvatskoj nacionalnoj ideji, ko-ja se prema Muslimanima iskazuje na afirmativan na~in,a druga u odnosu na srpski nacionalni interes u okvirunove vlasti koji se daje u opozocionom odnosu prema mu-slimanskoj nacionalnoj zajednici. U prvoj ravni Muslima-ni, nakon po~etnog otpora novoj vlasti, koja je po~ela oru-ànim otporom, postepeno prepoznavaju wene dobronamjer-ne i susretqive poteze i otkrivaju da ona radi za dobronaroda. Na drugoj ravni pona{awe Varo{ana i wihovogpredstavnika Jose Blagojevi}a otkriva osvetoqubive nadei namjere prema Muslimanima koje se gaje u okviru srp-skog nacionalnog programa, a koje se oslawaju na o~ekiva-wa da }e nova kr{}anska vlast pristati uz hri{}anskuraju i ukinuti feudalne i druge povlastice {to su ih Mu-slimani uìvali za vrijeme osmanske vlasti.

To me|usobno suprotstavqawe hrvatske i srpske naci-onalne opcije u vrijeme kada je jugoslovenska nacionali-sti~ka omladina na zasadama ilirizma slo`no radila nanacionalnom osvje{}ivawu i borbi protiv tu|inske vla-sti, na drugoj strani nije nai{lo na odobravawe. U tompogledu interesantan je podatak da je hrvatski pisac izZagreba Ivan Lorkovi} u srpskom ~asopisu Brankovo ko-lo prigovorio Mulabdi}u {to je „kao Hrvat udario najedno visoko na~elo hrvatskog preporoda: Brat je mio ko-je vjere bio“1. Kao i ovaj, i ostali hrvatski kriti~ari


1 Ivan Lorkovi}, „Hrvatska kwièvnost u 1898“, Brankovo kolo,1899, 5, 402.

1 Anonim, „Zeleno busewe. Pripovijest. Napisao Edhem Mulab-di}“, Prosvetni glasnik, XX, 1899, 4, 231-232.

2 Vl. Dukat, „Zeleno busewe. Pripovijest Edhema Mulabdi}a“.Izdala Matica hrvatska, Narodne novine, LXV, 1899, 89, 1.

tog preporodnog perioda sre}emo dva magistralna temat-ska smjera: jedan je patriotska, budni~ka pjesni~ka evoka-cija prohujalih herojskih vremena i junaka, a drugi je po-etski odgovor vje~nim qubavnim izazovima i preokupaci-jama. I jedno i drugo tematsko usmjerewe odvijaju se nadosta tradicionalnim i ekstenzivnim osnovama.

Patriotska, budni~ka poezija ovih pisaca inspirisa-na je bogatim sopstvenim usmenim epskim kwièvnim na-sqe|em i ve} umnogome zaka{welim romanti~arskimobrascima srpske i hrvatske patriotske poezije. U toj po-eziji ima ne{to nemu{to, jer uop{teni patriotski us-klici i zanosi sami po sebi dostiù relativno ograni-~en domet, pa poslije odre|ene granice neminovno traèadresu na koju su upu}eni. S obzirom da na toj ta~ki ju-`noslovenskih nacionalno-osvje{}iva~kih te`wi nastajeizvjesna pometwa, jer se epska slava i juna{tva jednokrv-ne bra}e hri{}nskog i muslimanskog porijekla umnogomeiskqu~uju, a time i predmet patriotskih oboàvawa po-mjera, ‡ dolazi do nedefinisanih ili me|usobno suprot-stavqenih situacija, koje se ponekad i nakndno mijewajui preude{avaju.

[to se ti~e qubavne poezije ona se konstitui{e nasenzibilitetu i obrascima narodne lirike, u ovom slu~a-ju prvenstveno sevdalinke na jednoj, te specifi~nog qu-bavnog pjesni{tva pisanog na orijentalnim jezicima kojeje eminentno kwièvnog porijekla, {to se vidi i po mo-tivima i po poeti~kim karakteristikama, na drugoj stra-ni.

Sve ovo nije te{ko uo~iti i u Ba{agi}evoj poeziji,posebno u wegovoj prvoj i najzna~ajnijoj zbirci poezijeTrofanda1, objavqenoj u vlastitoj nakladi u Zagrebu 1896.

svijesti. Svoju prvu pjesmu on daruje „hrvatskom rodu“1,da bi kasnije u zbirci Stihovi, objavqenoj u Sarajevu1919. godine, u nekoliko patriotskih pjesama namiriosvoj dug prema novoj jugoslovenskoj dràvnoj stvarnosti ionima koji su je stvorili.

U kojoj mjeri je pitawe kwièvne nacionalizacijeMuslimana bilo podlo`no oscilacijama koje upozoravajuda ga treba razmatrati vrlo obazrivo i bez o{trih za-kqu~aka i generalizacija svjedo~i i slu~aj Safvet-begaBa{agi}a (1870-1934). Ve} i sam podatak da je wegov otacIbrahim-beg Ba{agi}, pod pseudonimom Edhem, pisao pje-sme na turskom jeziku, svjedo~i da je put muslimanskihpisaca do sopstvenog nacionalnog kwièvno-jezi~kog iz-raza na materwem jeziku bio veoma slojevit, kompleksani neizvjestan. Osam godina mla|i od Mulabdi}a, vr{wakOsman Nuri Haxi}a (rodio se samo godinu dana poslijewega), on se moè smatrati naju~enijim i kwièvno naj-obrazovanijim muslimanskim piscem tog perioda, a samimtime i obrascem pisca iz te nacionalne zajednice kojise na{ao na razme|u izme|u orijentalnog kwièvnogobrazovawa i uticaja s jedne, te slovenskog porijekla ikwièvno-kulturne tradicije na sopstvenom, materwem je-ziku, s druge strane, pri ~emu ovu drugu komponentu di-jeli sa srpsko-hrvatskim kwièvno-nacionalnim komplek-som. Osim sklonosti razli~itim ànrovima i razlike usubjektivnim, kreativnim mogu}nostima, koja me|u musli-manskim piscima ovog perioda naàlost nije velika, {tozna~i da se u cjelini radi o kwièvnim stvaraocimaskromnih dometa, pomenuti odnos orijentalnih uticaja inanosa na jednoj i kwièvne perspektive utemeqene nasopstvenoj narodnoj tradiciji, situiranoj u ve} postoje}ebogato kwièvno okruèwe na srpsko-hrvatskom jeziku,na drugoj strani, ‡ najuo~qiviji je znak raspoznavawa me-|u ovim piscima. Orijentalno kwièvno obrazovawe kodBa{agi}a o~ito je uticalo na ne{to ve}u prisutnost is-to~wa~kih literarnih obrazaca i motiva u wegovoj poe-ziji. I kod wega, kao i kod ve}ine muslimanskih pisaca


1 Pobratim, XVII, 1906/7, 9, 155.

1 Safvet beg Rexepa{i}-Ba{agi} (Mirza Safvet), Trofanda izhercegova~ke dubrave (1890-1894). Zagreb, vlastitom nakladom pisca,1896, str 1-196. Godine 1905. iza{la je wegova zbirka Misli i ~uv-stva, a 1913. pojavile su se i Izabrane pjesme. Pisao je jo{ drame,kwièvno-kriti~ke tekstove i nau~ne rasprave od kojih su najzna~aj-nije Kratka uputa u pro{lost Bosne i Hercegovine (1899) i Bo-{waci i Hercegovci u islamskoj kwièvnosti (1912) ‡ drugu je 1910.godine u Be~u odbranio kao doktorsku disertaciju.

Ovu patriotsku adresu Ba{agi} je u zbirci temeqnoizmijenio1 i uputio u smjeru hrvatske nacionalne i kwi-èvne pripadnosti. Izostavqaju}i mno{tvo primjera ko-ji to potkrepquju nave{}emo ovdje samo jo{ par stihovao jeziku iz pjesme „ârobna k}eri“:

Jer hrvatskog jezika {umMoè da goji,Moè da spojiIstok i zapad, pjesmu i um2.

Poslije ovog prirodno je i bilo o~ekivati da hrvat-ska kwièvna kritika u prvi plan istakne wegovu hrvat-sku kwièvnu pripadnost, s obzirom da se radi o piscukoji opisuje raznoliki i kompleksni ìvot „na{e bra}emuhamedovaca u Bosni i Hercegovini“3.

Me|utim, iako se ~ini da je nakon prve faze svog pje-sni~kog rada, kada je objavqivao u srpskim kwièvnimglasilima i nakon saradwe u Bo{waku definitivno i te-meqno prihvatio hrvatsku kwièvnu svijest4, poslije sve-ga toga, 1900. godine sre}emo jednu wegovu izjavu u kojojsam sebe naziva Srbinom Muhamedovcem. Uz jednu pjesmuobjavqenu u Bosanskoj vili on je, naime, poslao i pismou kome kaè: „ûo sam da rado primate pjesme od Srbi-na Muhamedovca. Stoga evo i mene kao takoga, da prvi

godine. Kao muslimanski pisac hrvatske orijentacije nasli~an na~in kao i Mulabdi}, pripadaju}i istovremeno imuslimanskoj i hrvatskoj kwièvnosti u mjeri u kojoj seu woj ispoqavao i iskazivao, on pokazuje dodatna kole-bawa i oscilacije u pogledu konstituisawa sopstvene na-cionalne kwièvne svijesti. Dovoqno je re}i da su u ovuzbirku u{le wegove pjesme prethodno publikovane u li-stovima i ~asopisima iz sve tri opcije muslimanskog na-cionalno-narodnog iskazivawa i imenovawa u to vrijeme:srpska, bosanska (Kalajeva) i hrvatska (Bosanska vila,Bo{wak, Prosvjeta, Vienac, Bog i Hrvati, Pobratim,Nada). Pjesme iz najranijeg perioda, publikovane u srp-skoj periodici, reducirao je i sveo na mawu mjeru, dokje one iz Bo{waka sa izrazitim bosanskim patriotizmomizostavqao ili prepravqao i dora|ivao tako {to je pa-triotske odrednice bosanskog karaktera neutralisao ili~ak kroatizirao. O ~emu se tu zapravo radi i kakva jepoezija u pitawu, lijepo se moè vidjeti iz pjesme „Bo-{waku“, objavqene na po~etku wegove pjesni~ke karijereu prvom broju lista Bo{wak 1891. godine:

Zna{, Bo{wa~e, nije davno biloSveg mi svjeta! nema petnaest qetaKad u na{oj Bosni ponositoji juna~koj zemqi Hercegovoj Od Trebiwa do brodskijeh vrataNije bilo Srba ni HrvataA danas se kroza svoje hireOba stranca ko u svome {ireI jo{ ne{to, ~emu oko vje{to,Hrabri ponos i srce juna~koNada sve se za~uditi mora.Oba su nas gosta saletila,Da nam otmu najsvetije blagoNa{e ime ponosno i drago.Eto hore, {e}er razgovore!


1 Vi{e detaqa i potpuniju dokumentaciju o tim izmjenama dao jeM. Rizvi} u kwizi Kwièvno stvarawe Muslimana..., str. 173.

2 Ba{agi}ev jezik bio je dobra prilika za kriti~ara mostarskeZore da izrazi àqewe {to se on udaqio od svoje prvobitne kwi-èvne orijentacije, izraène saradwom u Bosanskoj vili i da muuputi prijekor {to je iznevjerio svoj zavi~ajni govor, napomiwu}ida se on rodio u „na{oj Toskani ‡ na Nevesiwu, gdje se govori naj-~istiji srpski jezik“ [Jonatan, „Safvet-beg Ba{agi} (Mirza Safvet):Trofanda iz hercegova~ke dubrave, Zora, I ,1896, 7, 271].

3 Anonim, „Safvet beg Rexepa{i}-Ba{agi} (Mirza Safvet): Tro-fanda iz hercegova~ke dubrave. Zagreb, 1896, Vienac, XXVIII, 1896, 35,559.

4 Da se Ba{agi} i „sam priznaje Hrvatom“ pisalo je i u hrvat-skoj periodici (Anonim, „Safvet beg Ba{agi}: Trofanda..., Vienac,XXVII, 1896, 35, 560).

u srpskoj i hrvatskoj kwièvnosti. Mijene koje se mogupratiti u artikulisawu sopstvene „kwièvne nacionalno-sti“ u wegovom slu~aju nisu ni druga~ije ni mawe uzbu-dqive nego kod ostalih muslimanskih pisaca, ali su zbogpoeti~ke aùrnosti u odnosu na cjelokupno stvarala{tvona srpsko-hrvatskom jeziku i umjetni~kih dometa wegovepoezije, ostale u drugom planu. On je najpogodniji pri-mjer kojim se potvr|uje da nacionalna pripadnost piscanije u proporcionalnom odnosu sa „koli~inom“, „kvalite-tom“ i usmjerewem nacionalnog „sadràja“ nego sa poe-ti~kim osobinama koje mu daju odre|eno mjesto u razvojukwièvnosti svog naroda. Takvu kwièvnu svijest u ve-}oj mjeri osvoji}e muslimanski pisci u nastupaju}oj epo-hi ‡ izme|u dva rata.

I za ]ati}a se moè re}i da je pro{ao sve tri na-cionalno-osvje{}iva~ke i patriotske alternative kojimasu tada bili opsjednuti muslimanski pisci, i srpsku, ihrvatsku, i bosansku, ali da je primarno ostao musliman-ski pisac koji je istovremeno ostavio izvjesnog traga iu hrvatskoj kwièvnosti. Wegovi literarni po~eci veza-ni su za saradwu u Bosanskoj vili (1899, 1900) i oni svje-do~e o jednom specifi~nom modelu literarne aktivnostiu okviru srpske nacionalne i kwièvne svijesti. Radi seo tada uobi~ajenoj retori~koj potpori bratskoj slozi uo-kvirenoj idejom Srpstva koja se ukazuje kao spas i uto-~i{te obeshrabrenim. Uz pjesmu „Srpski ponos“1, koja ve}i naslovom nagovje{tava smisao i smjer svoje poruke, tre-ba pomenuti i pjesmu „Branko Radi~evi}“2, koja nije sa-mo izraz divqewa i po{tovawa ovom pjesniku ve} i vidispoqavawa odre|ene kwièvne svijesti, koja }e uskorokrenuti u drugom smjeru: pjesme „Izrodima“ i „Utjeha“3 ukojima je tako|er do{la do izraàja srpska nacionalnasvijest, kada ih kasnije bude objavqivao u Pobratimu, on}e prilago|avati i mijewati u skladu sa svojim novimbosanskim patriotizmom, na isti na~in kao {to je iSafvet-beg Ba{agi} neke pjesme inspirisane bosanskim

zvuci mojih javor gusala odjeknu u na{oj Bosanskoj Vi-li“1. Sve to ne treba shvatati kao plod neke ideolo{kekolebqivosti ili moralne nedosqednosti, ve} kao real-nu sliku uslova u kojima se odvijala kwièvna naciona-lizacija Muslimana u jednom kqu~nom periodu razvojawihove kwièvnosti, kada ona sna`no ispoqava svoj pre-porodni karakter, pokazuju}i prve znake uobli~avawa uposebnu nacionalnu kwièvnost, koja se u toj fazi iska-zuje i ispomaè kroz hrvatsku i srpsku kwièvnu svijest.

U tom pogledu za ~itav taj proces posebno je intere-santan pjesnik Musa ]azim ]ati} (1878-1915) koji, budu-}i da je ro|en iste godine kada je Austrija okupiralaBosnu, a umro usred rata u kome je ona propala, svojimnevelikim ìvotnim vijekom u cjelini ispuwava i prak-ti~no rezimira epohu u kojoj se za~iwe i ubrzano razvi-ja novija muslimanska nacionalna kwièvnost. ]ati} sesmatra prvim modernim muslimanskim piscem (Kr{i} ganaziva prvim dekadentnim pjesnikom me|u Muslimanima),tj. piscem koji zadovoqava ustaqene i op{teprihva}eneliterarne standarde koji su vaìli u hrvatskoj i srpskojkwièvnosti toga doba. On je zapravo jedini musliman-ski kwièvnik koji umnogome moè izdràti ocjene za-snovane na kwièvnim mjerilima i kome nije bila po-trebna isprika u vankwièvnim kriterijumima koji seti~u zna~aja literanog stvarala{tva za kulturni i op{tinapredak sopstvenog naroda2. To, naravno, jo{ uvijek nezna~i da je on bio dostigao onaj stepen pjesni~ke samo-svijesti koju su imali najzna~ajniji pjesnici hrvatske isrpske kwièvnosti u to vrijeme (Mato{, Kraw~evi},Du~i}, [anti}, Raki}, Pandurovi}, DIS), niti da je bioimun na pedago{ki i nacionalno-osvje{}iva~ki karakterkwièvnog ~ina, koji je preovladavao kod ostalih musli-manskih pisaca, a zna~ajno upori{te jo{ uvijek imao i


1 Citirano prema: „Nacionalizam u bos. ‡ her. kwièvnosti“,Napor Bosne i Hercegovine... str. 372.

2 Vi{e o ovom piscu u kwizi: Enver Kazaz: Musa ]azim ]ati}‡ kwièvno nasqe|e i duh moderne, Centar za kulturu i obrazova-we, Te{aw, 1997.

1 Bosanska vila, XIV, 1899, 8, 97.2 Bosanska vila, XIV, 1899, 15-16, 209.3 Bosanska vila, XIV, 1899, 22, 316.

skog ìvota i kwièvnog rada, ]ati} je istovremeno sna-`no bio vezan za doma}u muslimansku narodnu tradiciju,koriste}i i iskustva isto~nih, orijentalnih kultura,kwièvnosti i civilizacija. Tako|er je predano u~estvo-vao u va`nim poduhvatima i kulturnim akcijama od zna-~aja za muslimanski narod, me|u kojima se posebno isti-~e ure|iva~ki posao na osmom godi{tu Behara i rad uKalajxi}evom Biseru u Mostaru, gdje je proveo dvije po-sqedwe, najplodnije godine svoje kwièvne aktivnosti.Ocjena da je ]ati} u svojim „prvim nazdravi~arskim sti-hovima pateti~no isticao svoju pripadnost ~as srpskoj~as hrvatskoj nacionalnoj literaturi“1 mo`da i suvi{ebezazleno imenuje tragove ]ati}evog uzbudqivog lutawaza sopstvenom nacionalnom i kwièvnom pripadno{}ukoja se na momemnte ispoqava na dosta temeqan na~in,pogotovo ako se ima na umu vrijeme u kome se sve to de-{ava, kada je nacionalna svijest Muslimana bila jo{ uvi-jek neizdiferencirana. Me|utim, ispravna je opaska da seu wegovom slu~aju radi o dubqoj i temeqnijoj, prije sve-ga literarnoj vezi sa hrvatskom i srpskom kwièvnomtradicijom koja podrazumijeva „proces pune stvarala~keosmoze i oplemewivawa“2.

2.

Postoji op{ta saglasnost da se „tada muslimanska in-teligencija ve}im dijelom opredijelila plemenski k Hr-vatstvu“3. Stoga je u prvoj, po~etnoj fazi kwièvne na-

patriotizmom uskla|ivao sa svojim novim hrvatskim na-cionalnim opredjeqewem, koje je na kraju usvojio i sam]ati}. I zaista ve} 1903. godine u Bo{waku, u kome jezadugo, uporno i dosqedno propagirana Kalajeva bosanskaideologija, sre}emo pjesmu „Ja sam Bo{wak (Izdajici Av-di S. Karabegovi}u)“ koja i naslovom i podnaslovom, na-ravno ako se zna da je Avdo S. Karabegovi} bio jedan odizri~ito prosrpskih orijentisanih muslimanskih pisaca,sasvim precizno izraàva nivo i smjer ]ati}eve nacio-nalno-patriotske svijesti u tom trenutku. (U zbirci Pe-sme Avde S. Karabegovi}a, koju su posmrtno izdali we-govi {kolski drugovi u Beogradu 1905. godine, ima i pje-sma „Sad poreci {to si rek’o (M. ]. ]ati}u)“ koja jeo~ito nastala kao rezultat wihovog nacionalno-patriot-skog pjesni~ko-polemi~kog dopisivawa).

Po zavr{etku [erijatsko suda~ke {kole u Sarajevu,]ati} je zapo~eo studij prava u Zagrebu, {to je i raz-log da od 1908. godine u wegovoj patriotskoj lirici do-minira hrvatska nacionalna pripadnost. U pjesmi „Bo-sni“1, na primjer, hrvatska atribucija Bosne uzima se kaoustaqena ~iwenica i op{tepoznata istorijska istina.@ive}i boemskim ìvotom ]ati} je u Zagrebu bio u do-ticaju sa Mato{em i jo{ kwièvno neafirmisanim Uje-vi}em {to o~ito nije moglo ostati bez posqedica na we-gova kwièvna ubje|ewa, bilo u poeti~kom, bilo u naci-onalnom pogledu. U pjesmi „Mato{u“ imaju, na primjer iovi stihovi, inspirisani Mato{evim stranstvovawem iizbivawem iz Hrvatske: âr hrvatskog slova sa~uva u du-{i // Ti na tu|oj grudi.

Prihvataju}i hrvatsku nacionalnu i kwièvnu svijeston je stekao izvjesno mjesto i ime i u okviru hrvatskekwièvnosti tog doba, te je kasnije bio zastupqen u zna-~ajnim edicijama i antologijama hrvatske kwièvnosti2.Me|utim, u toku ~itavog svog kratkog, nesre|enog boem-


1 Hrvatska svijest, I, 1914, 4, 8-9.2 U ediciji Pet stoqe}a hrvatske kwièvnosti ]ati} se na-

lazi u zajedni~koj kwizi sa Milanom [enoom i Frawom HorvatomKi{om (1966). Zastupqen je u antologijama: Mihali} ‡ Pupa~i} ‡[oqan, Antologija hrvatske poezije dvadesetog stoqe}a od Kraw-

~evi}a do danas (Zagreb, 1966); Vlatko Pavleti}, Zlatna kwiga hr-vatskog pjesni{tva od po~etka do danas (Zagreb, 1969, 1970, 1971).

1 Enes Durakovi}, „Pjesnik na razme|u epoha“, Musa ]azim ]a-ti}: Izabrana djela, Biblioteka Kulturnio nasqe|e, Svjetlost, Sa-rajevo, 1988, str. 8.

2 Isto, str. 9.3 Salih Baqi}, „Osman \iki} pjesnik i nacionalni radnik“,

Spomenica Osmana \iki}a povodom proslave petnaest-godi{wicewegove smrti 12 i 13 juni 1927, Mostar 1927, str. 28.

lajet, otkuda su proizi{li, Bo{waci }e ostati Bo{wa-ci, i bi}e {to su wi’ovi stari bili“1.

I zaista odlaskom Turske iz Bosne, a dolaskom Au-strougarske Muslimani se distanciraju od turskog imenai pozivaju se na svoje slovensko porijeklo. To je bio iprvi korak u sticawu sopstvene nacionalne svijesti dokoga je definitivno do{lo dva vijeka poslije ove Dosi-tejeve „prognoze“.

Sqede}a bitna ta~ka u genezi svijesti o Muslimani-ma izraàva se u ~uvenom spisu Vuka Karaxi}a „Srbi svii svuda“ (Kov~eì}, 1849). Primjewuju}i tada u Evropiaktuelan jezi~ki kriterijum u definisawu nacije, Vuk jegovorio o Srbima rimskoga i Srbima turskoga zakona, tj.o Srbima katolicima i Srbima muslimanima, koji „ovo-ga imena ne }e da prime, nego oni zakona Turskoga mi-sle da su pravi Turci, i tako se zovu, premda ni od sto-tine jedan ne zna turski; a oni zakona rimskoga sami se-be ili zovu po mjestima u kojima ìve, n.p. Slavonci,Bosanci (ili Bo{waci), Dalmatinci, Dubrov~ani i t.d.,ili, kao {to osobito ~ine kwièvnici, starinskijem aliBog zna ~ijim imenom, Iliri ili Ilirci“2. Za Muslima-ne Vuk veli da su odbacili „dojako{we svoje ime Srbi,koje je sa zakonom Hri{}anskijem i s pre|a{wim ìvo-tom wihovijem vrlo skop~ano bilo“3.

Iako je Vukovo shvatawe bilo zasnovano na nau~nimspoznajama toga vremena bilo je jasno da te spoznaje upraksi ne funkcioni{u. Vuk se kasnije, kao {to je po-znato, s time rezignirano pomirio, napomiwu}i da }enam se zbog toga ~itav u~eni svijet smijati. To nau~noshvatawe, me|utim, na ovaj ili na onaj na~in odràlo sei u praksi djelimi~no primjewivalo gotovo sve do na{ihdana.

cionalizacije Muslimana, hrvatska kwièvna misao ste-kla izvjesnu prednost i u hronolo{kom pogledu, i u obi-mu kwièvne aktivnosti, i u modalitetima kwièvne sa-radwe, i u broju pisaca obuhva}enih tim projektom. Isti-na, i u ranijim periodima mogu}e je na}i pojedina~ne slu-~ajeve muslimanskih kwièvnih stvaralaca koji artiku-li{u prigu{enu svijest o sopstvenom srpskom porijeklu,ali se tu zapravo radi o jo{ neizbrisanim tragovima ne-kada{we pripadnosti, a ne o zamecima nove nacionalnesvijesti u zapadnoevropskom smislu o kojoj je ovdje rije~.To potvr|uju i stihovi pisca alhamiado kwièvnosti Mu-hameda Hevâji-a iz 18. vijeka, pisani u skladu sa ideolo-gijom slovenske uzajamnosti i manirom na{e primorskerenesansne kwièvnosti u kojima se kao znak prepozna-vawa pojavquje Sveti Sava.

Nedoumice oko toga kako treba tretirati i imenova-ti na{e Muslimane sre}emo jo{ kod Dositeja Obradovi-}a. Analogno primjewuju}i evropske prosvjetiteqske ide-je na na{e prilike on u svom poznatom spisu Pismo Ha-ralampiju (1783) odnos francuskog i talijanaskog jezikaprema latinskom dovodi u vezu sa odnosom na{ih narod-nih govora prema slavenoserbskom. S tim u vezi on po-stavqa i jedno sugestivno pitawe koje u sebi sadrì isasvim jasan odgovor: „Ko ne zna da ìteqi ~rnogorski,dalmatski, hercegovski, bosanski, servijski, horvatski(kromje mu`â), slavonijski, sremski, ba~ki i banatski(osim Vla’a) jednim istim jezikom govore?“ Stoga je i ra-zumqivo da on taj govor naroda „koji u ovim kraqevstvami provincijam ìvu“, sasvim dobro razumije, neovisno otome da li se radi o pripadnicima gr~ke ili latinskecrkve; pri tome ne iskqu~uje „ni same Turke Bo{wake iErcegovce, budu}i da zakon i vera moè se promeniti, arod i jezik nikada. Bo{wak i Ercegovac Tur~in on seTur~in po zakonu zove“, kaè Dositej daqe, „a po rodu ipo jeziku, kako su god bili wegovi ~ukundedovi, tako }ebiti i wegovi posledwi unuci: Bo{waci i Ercegovci,dogod Bog svet drì. Oni se zovu Turci, dok Turci tomzemqom vladaju, a kako se pravi Turci vrate u svoj vi-


1 Dositej Obradovi}, „Pismo Haralampiju, Dela Dositeja Obra-dovi}a, Peto, dràvno, izdawe, izdano o stogodi{wici smrti Dosi-teja Obradovi}a, Beograd, {tampano u dràvnoj {tampariji Kraqe-vine Srbije, Beograd 1911, str. 5.

2 Vuk Karaxi}, „Srbi svi i svuda“, u: Petar Milosavqevi}, Sr-bi i wihov jezik, hrestomatija, Trebnik, Beograd, 2002, str. 129-130.

3 Isto, str. 132.

ni kulturno ni drugo kakvo, nema ~lanova Muhamedovaca,a pogledajmo, koliko ih ima u dru{tvu Sv. Jeronima i uMatici Hrvatskoj?! Od Hrvata bi mi u op{te mnogo, vr-lo mnogo taktike mogli da nau~imo. îm je austrijska mo-narhija do{la u bliì dodir s Bosnom, izdado{e oni od-mah Povijest, Zemqopis Bosne, pa roman jednoga od najbo-qih pripoveda~a svojih: Zmaj od Bosne, u kojem se naro~i-to na Muhamedovce obratila velika pa`wa. Zato se Mu-hamedovci u prvi mah nehotice prihvati{e hrvatskoj bra-}i, a to se moè i time protuma~iti, {to nisu imali swima nikakvih ukr{tenih interesa. Danas pak bosanskiMuhamedovci ‡ inteligentniji naravno ‡ uvi|aju i sami,koliko su im blià srpska bra}a, i koliko je nu`nije, dase s wima uhvate u jedno kolo“. [umowa je obazriv i uslu~aju nacionalnog imenovawa Muslimana: „Neki kod nasrado nazivaju bosanske Muhamedovce ‘Srbima vere Muhame-dove’. To ne treba, jer nema ni smisla ni celi. Razume}esvaki lako, kako je gotovo nemogu}e, da se srpskim ime-nom nazivaju oni, koji jo{ dobro pamte dane turske slavei nadmo}i, oni koji su od malih nogu vaspitani u narod-nosti turskoj, jer druk~e nije moglo biti. Zato se trebaovoga ostaviti; vreme neka u~ini svoje, prilike neka so-bom donesu, da Muhamedovci sami priznaju, {ta su i ko su.A za sada su oni Bo{waci ‡ i ni{ta drugo1.“

Bilo bi potpuno pogre{no Dositejevo, Vukovo ili[umowino imenovawe Bo{waka poistovetiti samo saMuslimanima, pa to uzimati kao argument za opravdanostnovog, samoproklamovanog nacionalnog imena Muslimana.Jer, Dositej, kao {to smo vidjeli, i ostale narode ime-nuje po regionalnom kriterijumu, a u ovom slu~aju pomi-we „Turke Bo{wake i Ercegovce“, Vuk veli da i stanov-nici Bosne „zakona rimskoga“ sami sebe zovu „Bosanci(ili Bo{waci)“2. U skladu sa ~iwenicom da su Bosanac

Me|utim, uskoro se javqaju i novi ne{to druga~ijiobrasci prohodnosti do Muslimana koji u punoj mjeriuvaàvaju wihovu osjetqivost, sugeri{u}i da odluka kosu i {ta su na kraju ipak mora pripasti wima samima.Na taj na~in o Muslimanima je, na primjer, jo{ 1887. go-dine u Straìlovu pisao Nikola [umowa. Slobodno semoè re}i da se aktuelnost ni toga ~lanka ne zavr{avana trenutku kada je nastao, nego se prenosi i na ~itavovrijeme poslije, sve do dana{wih dana.

Zbog toga }emo stavove iz toga ~lanka prenijeti ne-{to iscrpnije. „Mnogi kwièvnici na{i {ezdesetih i se-damdesetih godina uzimali su siète svojim pesmama, pri-povetkama i drugim radovima iz ìvota potla~ene raje uturskom carstvu. Ko je ijole pratio razvijawe tada{wekwièvnosti, lako }e se setiti, kakvim se na~inom pisa-lo o Turcima, o wihovom Alahu, o proroku, o xamijama io polumesecu, a seti}e se tako|er, kako to nije bilo ba{ni malo u rukavicama“, kaè [umowa. „Takav na~in pisa-wa“, nastavqa on, „dostigao je svoj vr{ak za vreme bosan-skohercegova~koga ustanka, srpsko-turskoga, crnogorsko-turskoga i rusko-turskoga rata. Gra|e je bilo dosta: vaqa-lo je samo izmisliti kakav stra{an doga|aj, dovesti ~ita-ocu pred o~i nekoliko ~eta Turaka krvavih o~iju, s han-xarima i dugim pu{kama, vaqalo je ispaliti nekoliko hi-taca, sase}i ‡ naravno sve na papiru ‡ nekoliko majki inevine dece, prikazati tamnicu, ve{ala, pa eto ti gotovekrasne pesme, pripovetke, ili ve} {to ti ho}e{, iz ì-vota potla~ene raje. Posao ne toliko teàk, koliko bla-gorodan“. Ta faza u razvoju srpske kwièvnosti bila jenu`na, smatra [umowa, „a moè se u nekoliko i opravda-ti, kad se uzmu u obzir tada{we prilike (...), ali se mo-ra priznati, da Muhamedovci nisu bili ba{ ovako besnii krvoèdni, kakvima su ih opisivali pisci, koji ih ni-kada nisu ni videli“1. [umowa, daqe, smatra da s takvompraksom treba prestati, istovremeno nastoje}i da se sklo-nost Muslimana zadobije povjerewem putem kontinuiranihkulturnih i kwièvnih napora. „Nikakvo na{e dru{tvo,


1 Nikola [umowa, „Muhamedanstvo i na{a kwièvnost“, Stra-ìlovo, III, 1887, 21, 335; od 21.05.

1 Isto, br. 22, str. 344, od 28.05. 2 Iscrpan i pregledan razvoj i pozadinu bo{wa~ke ideologije

me|u Muslimanima dao je Darko Tanaskovi} u tekstu „Politi~kipreporod bo{wa{tva“, prvobitno objavqenom u ~asopisu Ekonomika1994. godine, a potom pre{tampan u kwizi Islam i mi, Partenon,Beograd, 2000, str. 144-169.

Ako se ima na umu da je talas turskih osvajawa saprocesom islamizacije ranije i temeqnije zapqusnuo Sr-biju i Bosnu nego Hrvatsku, o{trije izraàvawe tih su-protnosti je i shvatqivo, mada je to istovremeno i pret-postavka za ve}e zbliàvawe i proìmawe srpske i mu-slimanske literarne tradicije. Uprkos romanti~arskimimpresionisti~kim tezama da su bosanski Muslimani na-stali od bogumila, treba imati na umu i podatak da jeve}im dijelom islamizacija izvr{ena nad pravoslavnim,srpskim stanovni{tvom, o ~emu postoje vrlo uo~qiva pi-sana svjedo~anstva i dokazi me|u muslimanskim porodica-ma koje pamte svoje hercegova~ko, crnogorske ili srbi-jansko porijeklo. Prije dolaska Austrije Srbi i Musli-mani bili su u ve}em dodiru ve} i samim time {to suìvjeli u istoj dràvi (Turskoj), a tome je doprinijelai ~iwenica da je jedan dio muslimanskog ìvqa trajnoostao u sastavu Srbije i nakon oslobo|ewa od Turaka, svedo dana{weg dana. Veze izme|u Muslimana iz Sanxaka,Crne Gore i Bosne zna~ajno su uticale na mije{awe ime|usobno proìmawe ovih dvaju kultura i tradicija, asve ovo skupa dovelo je i do ve}e mentalitetske srodno-sti i ujedna~enosti nego {to je to slu~aj u odnosu Mu-slimana i Hrvata. Na istom su se Srbi i Muslimani na-{li i u pogledu mandata koji je Austrougarska dobila uodnosu na Bosnu i Hercegovinu: ni jedni ni drugi, madane iz istih razloga, nisu èqeli austrougarsku vlast ‡Muslimani su htjeli da ostanu u okviru Turske, a Srbiujediwewe sa Srbijom. I jedni i drugi dolazak Austrijeshvatili su kao okupaciju, a Muslimani su, Srbi samosporadi~no, pruìli i oruàni otpor. Mada su kasnijeme|u Muslimanima postojale i oportunisti~ke struje ko-je su prihvatile saradwu i lojalno, u okviru postoje}evlasti, branile interes svog naroda, postojale su i zajed-ni~ke srpsko-muslimanske akcije u odnosu na tu vlast kao{to je borba za crkveno-{kolsku autonomiju. Ispoqava-wu muslimanske kwièvnsti u okviru srpske nacionalnesvijesti dala je i muslimanska emigracija u Carigradu iBeogradu, nastala nakon okupacije od strane Austrije ihercegova~kog ustanka 1882. godine. I u Carigradu i u

i Bo{wak isto (Bo{wak je samo ne{to arhai~nije imeza stanovnika Bosne1) koja je vidqiva u mnogobrojnimspisima toga vremena, to se odnosi i na pomenuto ime-novawe koje vr{i Nikola [umowa.

Srpsko-muslimanski „ukr{teni interesi“ koje [umo-wa pomiwe, a koji su zna~ajno uticali i na sticawe srp-ske kwièvne svijesti kod Muslimana u to vrijeme, bi-li su znatno komplikovaniji nego sa Hrvatima. Jedni sui{li u prilog me|usobnom zbliàvawu i ve}oj sklonostiprema Srbima, a drugi, pogubniji, djelovali su u suprot-nom smjeru. Osim pomenutih ratova (bosanskohercegova~-kog ustanka, srpsko-turskog, crnogorsko-turskog i rusko-turskog rata), tu su, kasnije, i balkanski ratovi, i u svimsu Srbi i Turci bili na suprotnim stranama, a Hrvatiuglavnom izvan. Potom dolaze Prvi i Drugi svjetski rat,i na kraju najnoviji gra|annski rat od 1992-1995; i tu suMuslimani i Hrvati indirektno ili direktno zajedno bi-li na jednoj, a Srbi na drugoj strani. Agrarna reforma,kao jedno od najva`nijih socijalno-politi~kih pitawa nakome se isku{avala opravdanost i efikasnost nove au-strougarske uprave, jo{ je jedno od pitawa na kome su se,zbog brojnosti pravoslavnih kmetova, u ve}oj mjeri ukr-stili interesi Srba i Muslimana (~esta tema u kwièv-nosti). Posebno je zna~ajan, nerijetko izgleda i presudan,u~inak ideolo{kog faktora, zasnovan na opoziciji krstai polumjeseca, koji je u ovom slu~aju, s obzirom na vi-{evjekovno ropstvo Srba pod Turcima, izrastao u jednuspecifi~nu, ~vrstu i djelotvornu mitsku strukturu, kojaje vrlo uspje{no funkcionisala u sna`noj i bogatoj ep-skoj tradiciji. Ta izvjesna, istina nikad jasno artikuli-sana, zavjetna kosovska misao, u podtekstu je krila osvet-ne poruke, i taj je prizvuk imala u kolektivnoj psihi ijednog i drugog naroda, {to je u svakom slu~aju predsta-vqalo prag koji nije bilo lako odjednom pre}i. (U hr-vatskom slu~aju sve se to izraàvalo u skromnijoj mjerii sa mawe izraènim tenzijama).


1 Vi{e o tome u jednom zapisu iz moje kwige Nato na Avali,Besjeda, Bawa Luka ‡ Ars Libri, Beograd, 2001, str. 32-43.

se zapravo starija, prethodna generacija pisaca sa ve}imìvotnim i kwièvnim iskustvom koja je ve} i time bi-la u prilici da uo~i svu sloènost i protivurije~nosttog procesa i prilagodi svoje pravo mjesto u wemu.

Osman \iki} (1879-1912) je svakako naj~uveniji musli-manski pisac tog perioda koji je u potpunosti prihvatiosrpsku kwièvnu i nacionalnu svijest. U tom pogledu onje vremenom postao paradigmati~an slu~aj o kome se mno-go govorilo i pisalo, ~esto i mimo i iznad wegovogstvarnog kwièvnog zna~aja. Ponikao je u mostarskojkwièvnoj sredini, u krugu pisaca oko ~asopisa Zora ukome je objavio i svoju prvu pjesmu. Tu je svesrdno u~e-stvovao u svim kulturnim i politi~kim manifestacijamaprobu|ene srpske nacionalne svijesti podnose}i repre-sivne mjere austrougarske vlasti koja je u tome vidjelaugroàvawe dràvnog interesa, tako da je zbog do~ekasrpskih vo|a u borbi za crkveno-{kolsku autonomiju uMostaru 1898. godine bio iskqu~en iz petog razreda gim-nazije. [kolovawe je produìo u Carigradu, gdje se uvrijeme jednoipogodi{weg boravka kretao u krugu prosrp-ski orijentisane muslimanske emigracije, koja je bila uopoziciji prema austrougarskim vlastima u Bosni i natoj osnovi sara|ivala sa srpskim organizacijama i vla-stima. U to vrijeme objavqivao je pjesme u Carigradskomglasniku, ali i u ostalim srpskim listovima i ~asopisi-ma u Srbiji, Crnoj Gori, Vojvodini i Dubrovniku. Na ko-ji na~in je izraàvao svoja patriotska osje}awa svjedo~e,na primjer, stihovi iz pjesme „Ispovijed“:

Islam mi je vjera svetaAl mi ona ni{t’ ne smetaDa mi kuca srpsko bilo.

Kao „Srbin Muhamedovac“ \iki} je u kwièvnim kru-govima Beograda, i u srpskoj kwièvnosti uop{te, pri-mqen veoma predusretqivo, srda~no i blagonaklono, pri~emu je takva wegova nacionalna legitimacija uspje{no na-dokna|ivala stvarnu kwièvnu legitimnost, koja je u{tampi i kwièvnoj periodici naj~e{}e pokrivana uop-

Beogradu muslimanska omladina i intelektualci nai{lisu na srpsku susretqivost motivisanu zajedni~kim otpo-rom prema austrijskoj vlasti u Bosni, izraènu u stva-rawu mogu}nosti za {kolovawe i ukqu~ivawe u kwièv-ni ìvot. Poslije Prvog i Drugog svjetskog rata, zbograzli~ite uloge koju su, u odnosu na Hrvate, Srbi imaliprvo u stvarawu, a potom i u odbrani zajedni~ke jugoslo-venske dràve, te wihovog ukupnog poloàja i zna~aja utoj dràvi i u me|uratnom periodu i poslije oslobo|e-wa, prirodno se moglo o~ekivati da se Muslimani u ve-}oj mjeri oslawaju na Srbe, pogotovo ako se ima na umui sve ono ranije re~eno. Tako je uglavnom i bilo, {tose posebno uo~ava upravo u kwièvnoj djelatnosti.

Srpsku kwièvnu svijest u to vrijeme ispoqavali sumuslimanski pisci saradwom u srpskim listovima i ~a-sopisima u Bosni i Hercegovini (Bosanska vila, Zora),kao i u periodi~nim publikacijama u Vojvodini i Srbi-ji. Trojica najizrazitijih me|u wima: Osman \iki}, Av-do S. Karabegovi} i Omer-beg Sulejmana{i} to svojeopredjeqewe iskazali su i zajedni~kom zbirkom pjesamaPobratimstvo (Beograd, 1900)1, dok je Avdo Karabegovi}Hasanbegov srpsku nacionalnu ideju ispoqavao ne odri~u-}i se bosanskog patriotizma2. îni se da je me|u ovimpiscima u pogledu prihvatawa srpske nacionalne svijestibilo mawe kolebawa i odstupawa nego me|u onim koji suse izja{wavali kao Hrvati. To se moè tuma~iti ~iwe-nicom da su svi oni ta svoja opredjeqewa ispoqavali kaomladi qudi koji su se na{li u odre|enim ìvotnim okol-nostima, i koji su, uz to, vrlo kratko ìvjeli, pa stoganisu imali vremena ni za ve}e kwièvno obrazovawe izreliju kwièvnu djelatnost, niti za neka dubqa i te-meqnija preispitivawa o svrsi i smislu svoje literarnedjelatnosti u bilo kom pogledu. Na drugoj strani, u pr-vom talasu kwièvne nacionalizacije Muslimana koja seodvijala u okviru hrvatske nacionalne svijesti nalazila


1 U zbirci je objavqeno 9 pejasma Omer-bega Sulejmanpa{i}a, 24Avde S. Karabegovi}a i 45 Osmana \iki}a.

2 Potrebu „specijalnog bosanskog patriotizma“ isticao je i Pe-tar Ko~i} u saborskom govoru „Agrarna politika bosanske vlade“.

odu u kome po~iwe dramati~ni i uzbudqivi proces wi-hovog nacionalnog osvje{}ivawa u modernom smislu.

Dvojica Karabegovi}a, ro|aci Avdo S. Karabegovi} iAvdo Karabegovi} Hasanbegov, obojica ro|eni iste 1878.godine u Modri~i, malo se razlikuju u smislu pripadno-sti jednom tipu muslimanskog pisca na razme|u vijekovakoji se identifikuje predvidqivim na~inom izraàvawaisto tako predvidqivih li~nih, naj~e{}e qubavnih, i pa-triotskih osje}awa i preokupacija. Sredwe slovo „S“ iz-me|u imena i prezimena prvog, prema wegovom obja{we-wu, zna~i „Srbin“, dok je dodatak „Hasanbegov“ kod dru-gog nastao po imenu wegovog oca. Obojica su ìvjeli vr-lo kratko, Avdo S. Karabegovi} umro je 1908. godine, utridesetoj, a Avdo Karabegovi} Hasanbegov 1900. godine,u dvadesetdrugoj godini. Avdo S. Karabegovi} bio je obra-zovaniji, nakon osnovne {kole {kolovawe je nastavio uTurskoj (ru`dija u Adapazaru i carski licej u Carigra-du), a potom je pre{ao u Srbiju gdje se upisuje u u~iteq-sku {kolu u Aleksincu.

Jedan banalan doga|aj zagor~ao je veliki dio wegovogdaqeg ìvota: po zavr{etku prvog razreda do{ao je kodprijateqa u Beograd, a onda neoprezno pre{ao u jednu po-sjetu u Zemun, gdje ga je uhapsila austrougarska policijai uputila na trogodi{we odsluèwe vojnog roka koje muje po kazni produèno jo{ jednu godinu. Tek poslije sve-ga toga 1905. godine zavr{io je u~iteqsku {kolu u Alek-sincu, a odmah zatim postavqen za u~iteqa u Malom Zvor-niku, ali je bolestan poìvio jo{ samo tri godine. Zbir-ku wegovih pjesama izdali su wegovi {kolski drugovi1905. godine u Beogradu1. Prije odlaska u Tursku odigraoje izvjesnu ulogu i u obrazovawu svoga ro|aka Avde Kara-begovi}a Hasanbegova, kome je pomogao da nau~i i „zapad-na slova“, s obzirom da ga je otac poslije mekteba upisaou medresu gdje takav vid pismenosti nije bio predvi|en.

Ina~e, Avdo Karabegovi} Hasanbegov poslije o~evesmrti zavr{io je osnovnu {kolu, ali se nije uspio upi-sati u gimnaziju. Uskoro mu umire i majka, a ukupna ì-

{tenim i slatkorje~ivim pozdravima i pohvalama bez du-bqe literarne analize i odre|enijeg suda. Trezvenija ocje-na wegovog kwièvnog rada, data sa ve}e vremenske dis-tance, svodi se na zakqu~ak da wegov „literarni domet,naj~e{}e, jedva doti~e nivo osredwosti“1. Osim zbirke Po-bratimstvo, koju je izdao zajedno sa Avdom S. Karabego-vi}em i Omer-begom Sulejmanpa{i}em objavio je zbirkeMuslimanskoj mladeì (1902) i A{iklije (1903). Bez ve}ekwièvne kulture (wegova lektira bili su Branko Radi-~evi}, \ura Jak{i}, Zmaj, Vojislav i Dragutin Ili}, tenarodna poezija, posebno sevdalinka, i neki op{ti orijen-talni literarni izvori), „on je epigonski i{ao za uzori-ma, prate}i ih pri tom vi{e emotivno nego misaono, pase zato cjelokupni wegov lirski opus kre}e u okvirimasimplificiranih osje}awa, bez duha, bez dubine, male ilinikakve misaone nosivosti, ograni~ene leksike, i zastar-jele lirske rekvizite“. Najvi{e je bio pod uticajem Zma-ja (kome je posvetio dvije pjesme), ~ije je stihove ~estopreslikavao „u ritmu i rimi, mijewaju}i im pri tom sa-mo sadràj“2. Za razliku od patriotske i religiozno di-dakti~ke poezije, wegove qubavne pjesme su nadahnutije iiskrenije ‡ u wima pjesnik postiè svjeìji, samosvojan iautenti~niji lirski izraz. Moderna kwièvna strujawa,uo~qiva u srpskoj i hrvatskoj kwièvnosti na prelazu iz-me|u devetnaestog i dvadesetog vijeka nisu prakti~no osta-vila nikakvog traga na wegovu poeziju.

Sve to ne zna~i da se radi o sasvim minornoj kwi-èvnoj i kulturnoj pojavi. „Pravu, istinitu, uzbudqivu,nadahnutu pjesmu \iki} nije napisao svojim stihovimave} primjerom vlastitog ìvota i rada“3. Jer, on je kaopisac i javni i kulturni radnik i dru{tveni reforma-tor (1907. godine postao je urednik lista Musavat, 1909.sekretar dru{tva Gajret, 1910. pokrenuo list Samoupra-va, itd.) dao zna~ajan doprinos kulturnom, prosvjetnom,socijalnom i politi~kom preobraàju Muslimana u peri-


1 Josip Le{i}, predgovor u kwizi: Osman \iki}, Sabrana djela,biblioteka Kulturno nasqe|e, Svjetlost, Sarajevo, 1971, str. 9.

2 Isto, str. 19.3 Isto, str. 9.

1 Avdo Karabegovi}, Pesme, Beograd, [tampa ^. Stefanovi}apreko od „Ruskog cara“, 1905.

svijest podrazumijeva i bosansku domovinsku pripadnost.On je dobar primjer muslimanskog pisca tog vremena u ko-me se prepli}u patriotska osje}awa i preokupacije raz-li~itog porijekla i zna~aja, koje se ne mogu sresti kodsrpskih ili hrvatskih pisaca. To se najboqe vidi u po-menutoj posthumno objavqenoj zbirci iz 1902. godine, gdjeprve tri pjesme, svaka na svoj na~in, izraàvaju jednu odtri mogu}e patriotske te`we koje se u nekim aspektimame|usobno ~ak i iskqu~uju. To se dâ nagovijestiti i powihovim naslovima: „Bosan~ice I–V“, „U o~i Vidova 1898“i „Himna W. C. V. Sultanu Abdul-Hamidu Hasanu gazijiII“ ‡ u prvoj se radi o bosanskom patriotizmu, u drugoj oispoqavawu patriotskih osje}awa u okviru srpske nacio-nalne mitologije i simbolike, a u tre}em o evokaciji mo-}i i slave turskih velikodostojnika i uglednika, koja jo{uvijek nije bila izbrisana sa psihi~ke matrice bosanskihMuslimana, gdje je funkcionisala ne samo u obliku in-timnih satisfakcija nego i u vidu realnih prièqkiva-wa i nada u povratak starih vremena.

U pjesmi „Bosan~ice“ svoj bosanski patriotizam pje-snik izraàva na sqede}i na~in:

Ja sam sinak Bosne slavne,Ponosito weno d’jete;@arke èqe srca mogaI{tu krvi i osvete.

Domovina to je moja,Mojih djeda majka mila;U ìvotu mu~eni~komKolijevkom {to im bila.

Drugom pjesmom („U o~i Vidova 1898“) pjesnik prizi-va Kosovo i asocira na sudbinski poraz, prizivaju}i is-puwewe vidovdanskog zavjeta u vidu novih pobjedni~kihmegdana:

Da li ~eka{ oj, Kosovo tu`no,Novu borbu i nova megdana?

votna situacija bila mu je pogor{ana i bojkotom zbog„otpadi~kog“ prosrpskog nacionalnog opredjeqewa. Napreporuku Koste Hermena i S. S. Kraw~evi}a 1900. go-dine primqen je u u~iteqsku {kolu u Sarajevu, ali jekrajem te godine i umro. Pjesme koje je slute}i smrt po-slao Svetozaru ]orovi}u objavqene su sa ]orovi}evimpredgovorom u Beogradu 1902. godine1. U pjesmi „Pokoj-nom Avdi Karabegovi}u Hasanbegovu“ wegovu zlehudu sud-binu evocirao je i Avdo S. Karabegovi}.

Iako, sa ve}im op{tim i kwièvnim obrazovawemAvdo S. Karabegovi} u cjelini gledano slabiji je pjesnikod Avde Karabegovi}a Hasanbegova. Wegovi su stihovinevje{ti, u pogledu pjesni~ke slike i ritmike nerijetkoi nebri`qivi, pa te{ko mogu podnijeti vrednosni sudvremena u kome su nastali. Kao i kod ve}ine pjesnikaovog tipa vi{e li~nog tona i uspje{nijeg lirskog izra-za nalazimo u qubavnoj poeziji („Emire I‡X“). [to se ti-~e patriotske lirike, ona je nazdravi~arska, deklarativ-na i retori~ka, pa neki zna~aj moè imati samo kao svje-do~anstvo o na~inu i dometu ispoqavawa srpske kwièv-ne i nacionalne svijesti me|u Muslimanima. Neke svojepjesme posvetio je srpskim piscima tog vremena: JankuVeselinovi}u, Aleksi [anti}u, Miloradu J. Mitrovi}u,Stevanu Sremcu, a jednoj je dao i naslov „Petru Ko~i-}u“. Osim one posve}ene svom rano umrlom ro|aku AvdiKarabegovi}u Hasanbegovu, jednu pjesmu posvetio je iOsmanu \iki}u. Za ilustraciju u kom smjeru su i{le we-gove patriotske preokupacije i kako ih je lirski uobli-~avao nave{}emo stihove iz pjesme „Hanxar“:

Ali }uti! ne pri~aj mi!Nemoj vrje|at stare rane, Kad si bratsku krv prolila!Ne spomiwi one dane!

Na drugoj strani patriotizam Avde Karabegovi}a Ha-sanbegova je ne{to razu|eniji, jer uz srpsku nacionalnu


1 Pjesme Avda Hasanbegova Karabegovi}a, u Beogradu, Elektri~-na {tamparija P. ]ur~i}a, 1902.

3.

Uz pisce koji su u raznim prilikama i situacijama,privremeno ili trajno ispoqavali hrvatsku ili srpskukwièvnu svijest bilo je i onih koji su u tom pogleduostali uzdràni, kwièvno se izraàvaju}i prete`no uokviru uè muslimanske narodne pripadnosti, ili {irih,bosanskih domovinskih osje}awa, {to ni u jednom ni udrugom slu~aju, a ni zajedno, nije imalo atribute nacio-nalne svijesti, sa zna~ewima koja je ona u to vrijeme ima-la na tim prostorima i u zapadnoevropskim zemqama.

Nedostatak, nestalnost ili promjenqivost konkretneadrese kojoj se upu}uju sopstvena nacionalna i patriot-ska osje}awa nije bezna~ajan podatak kada se govori o pje-snicima koji su pjevali na srpskohrvatskom jeziku u tovrijeme. To je pojava koja je u slu~aju srpskih i hrvat-skih pjesnika prosto nezamisliva; ona se odnosi samo namuslimanske pisce iz prostog razloga {to se u wihovomslu~aju jo{ uvijek radi o sloènom i neizvjesnom traga-wu za sopstvenim nacionalnim identitetom.

U vezi s tim pogre{no bi bilo vr{iti neko rangi-rawe pisaca po na~inu trenutnog ispoqavawa sopstvenenacionalne svijesti, daju}i prednost onima koji su opre-djeqivali ovako ili onako, ili nikako, jer treba imatina umu da su oni u okviru bilo koje od tih opcija i da-qe ostajali primarno muslimanski pisci. U tom pogledunije uputno davati preimu}stvo ni pojedinim fazama ilisituacijama u kojima su ti pisci izraàvali neku od mo-gu}ih opcija sopstvenog nacionalnog osvje{}ivawa. Ima-ju}i to na umu ne opravdava svrhu insitirawe na onimslojevima ~itavog tog procesa povodom kojih bi se moglogovoriti o ve}oj sa~uvanosti autenti~ne muslimanskekomponente u djelima pojedinih pisaca ili o ve}em zna-~aju za konstituisawe muslimanske nacionalne kwièvno-sti onih pisaca koji su ostali „imuni“ u odnosu na hr-vatsku ili srpsku kwièvnu svijest. Naprotiv, upravooni pisci koji su intenzivnije prihvatali hrvatsku ilisrpsku kwièvnu svijest prije i lak{e su dolazili doiskustava o zadacima kwièvnosti u procesu nacionalnog

Da li ~eka{ ej, sudbino kleta,I sre}nijeg novog Vidov ‡ dana?

Tre}a pjesma, u kojoj se slave mo} i pobjede jednogturskog suverena i koja bi se zbog toga mo`da mogla shva-titi i kao svojevrsno, makar i naknadno ucrtano, nali~-je druge pjesme o Kosovu i Vidov ‡ danu, jo{ je jedan do-kaz o slojevitosti i protivurje~nosti procesa nacional-nog osvje{}ivawa bosanskih Muslimana i uloge kwièv-nosti u wemu. Ve} i na osnovu ovih primjera patriotskelirike Avde Karabegovi}a Hasanbegova vidqivo je da onsvoja osje}awa izraàva s ne{to vi{e lako}e i preci-znosti nego Avdo S. Karabegovi}. U qubavnoj i misaonojpoeziji ta lirska sugestivnost dolazi do izraàja u znat-no ve}oj mjeri, ali je jo{ uvijek ispod pjesni~kih stan-darda srpske i hrvatske poezije tog doba.

[to se ti~e Omer-bega Sulejmanpa{i}a wegove sukwièvne mogu}nosti jo{ skromnije od \iki}a i dvoji-ce Karabegovi}a. To se vidi ve} i iz mjesta koje je do-bio u pomenutoj zbirci Pobratimstvo, gdje je od ukup-no 78 pjesama bilo samo 9 wegovih koje su i po umjet-ni~koj vrijednosti te{ko dostizale \iki}eve i Karabe-govi}eve, tako|er skromne, pjesni~ke domete. Wegova za-stupqenost u toj zbirci pokazala se problemati~nom,{to se vidi iz izjave da su se te pjesme koje je pisao umladim danima „kada upravo nisam znao {ta radim, jersam bio zaveden na stramputicu i jer sam se nalazio uprokletom inadu“1, tu na{le uprkos autorovom protivqe-wu. Neovisno o tome da li je ta izjava takti~ki potezkoji je rezultat slojevite i pomjerqive polarizacije me-|u muslimanskim kulturnim i politi~kim radnicima ilise stvarno radi o Sulejmanpa{i}evom kriti~kom osvrtuna svoj raniji kwièvni rad, wegova djelatnost na inte-grisawu Muslimana u srpsku nacionalnu i kwièvnu svi-jest ostaje zna~ajna ~iwenica koja se kasnije potvr|uje ipoliti~kom aktivno{}u u Bosansko-hercegova~kom glasni-ku pokrenutom 1906. godine (izlazio do 1907. jednom sed-mi~no u Sarajevu), ~iji je vlasnik i urednik bio.


1 Omer beg Sulejmanpa{i}, „Izjava“, Bo{wak, X, 1900, 51, 3; od20.12.

poezija gubi na zna~aju i vrijednosti zbog bosanstva, sma-tra on, jer je u pitawu neka „narodnost koju istorija nitbeleì nit joj znade traga, ali koja za to ipak od nekogdoba postoji“1. Sli~an prigovor autoru indirektno upu-}uje i Tugomir Alaupovi} prikazuju}i wegovu zbirku uzagreba~kom Vijencu2.

U ovu grupu pisaca spada i [emsudin Sarajli} kojije stvarao u sku~enim granicama proznog modela koji suzasnovali Osman Aziz i Edhem Mulabdi}. Wegovo najpo-znatije prozno djelo pripovijest Razija, prvobitno obja-vqena u nastavcima u ~asopisu Behar, a potom i kao po-sebna kwiga (Sarajevo, 1908), otkriva autora neznatnihumjetni~kih mogu}nosti koji ispuwava skromne kwièvnezahtjeve jedne zatvorene i jo{ uvijek slabo razvijene kul-turne sredine. Pisao je i patriotsku poeziju, ali sa uop-{tenim osje}awima i bez jasnog porijekla svog rodoqu-bqa u pogledu roda i domovine. Po tome {to u pjesmi„Zimski san“ (Behar, 1903) pjeva o narodu koji pluta umrtvom moru neosjetqivosti na ono {to se oko wega zbi-va dok vrijeme uzaludno prolazi, dâ se nagovijestiti dase on prvenstveno ipak obra}a sopstvenoj muslimanskojsabra}i.

Mulabdi}evoj i Osman Azizovoj nacionalno-upu}iva~-koj i pedago{koj proznoj {koli pripada i Hamdija Mu-li} (koji je objavqivao i pod pseudonimom Ata Ner}es),{to je vidqivo ve} i iz naslova wegovog najzna~ajnijegkwièvnog poduhvata, zbirke Iz ìvota i za ìvot(Pri~ice za islamsku mlade`), objavqene 1913. godine uMostaru, a tako|er i Hamid [ahinovi} Ekrem koji je pi-sao i poeziju „prema doma}im hrvatsko-srpskim pjesni~-kim uzorima“3.

osvje{}ivawa koji su u to vrijeme bili jedna od najzna-~ajnijih preokupacija literarnog stvarala{tva na na{improstorima, i time istovremeno sticali dragocjene spo-znaje o mjestu sopstvene narodne zajednice u tom proce-su. Prihvataju}i postoje}a srpsko-hrvatska kwièvna is-kustva oni su tako|er ubrzano prelazili faze nu`ne urazvoju svake nove i mlade kwièvnosti, pa je i razu-mqivo da su upravo oni, i u kwièvnom i nacionalno-osvje{}iva~kom pogledu, bili najzna~ajniji literarnipredstavnici muslimanskog naroda.

To ne zna~i da ni oni drugi nisu stvarali pod uti-cajem i u tradiciji hrvatske ili srpske kwièvnosti. Nana~in kako je Mehmed-beg Kapetanovi} Qubu{ak (1839-1902) svojevremeno po ugledu na sakupqa~ki rad Vuka Ka-raxi}a, a na neposredni podsticaj Vuka Vr~evi}a priku-pio i objavio Narodno blago, zbirku muslimanskih narod-nih umotvorina, i wegov sin Riza-beg Kapetanovi}, u svo-joj prvoj zbirci poezije1, koja je istovremeno i prva au-torizovana zbirka umjetni~ke poezije me|u Muslimanima,s dosta zaka{wewa pjeva u tradiciji Zmaj Jovinih \uli-}a i Vrazovih \ulabija, ali bez wihove lako}e i preci-znosti u nijansirawu qubavnih osje}awa. I u rodoqubi-vim pjesmama on slijedi primjer i iskustva srpske i hr-vatske lirike, ali oni koje slavi u wegovom slu~aju sumuslimanski junaci i uglednici, a wegov patriotizam iz-raàva bosanskohercegova~ku zemaqsku pripadnost. To jei shvatqivo ako se uzme u obzir ambijent u kome se vas-pitao i odrastao: wegov otac, naime, bio je potpredsjed-nik Bosanskog sabora i jedan od istaknutijih musliman-skih prvaka koji su lojalno podràvali austrougarskuupravu u Bosni i u takvim okolnostima tragali za auten-ti~nim interesom Muslimana, nalaze}i ga, izme|u osta-log, i u Kalajevoj ideologiji bosanstva. To, me|utim, ni-je nai{lo na povoqan odjek me|u srpskim i hrvatskimpiscima. Jovan Du~i}, na primjer, prikazuju}i „prve pje-sme prvog bosanskog Muhamedanca“ u pan~eva~kom Vesni-ku (29.VIII 1893) aludira upravo na tu ideologiju: wegova


1 Pjesme Riza-bega Kapetanovi}a ‡ Qubu{aka (1889-1893), Sara-jevo 1893.

1 Jovan Du~i}, Sabrana dela, IV, Svjetlost, Sarajevo, 1969, str.174.

2 T(Ugomir) A(laupovi}), Pjesme Riza-bega Kapetanovi}a Qubu-{aka, Vienac, XXV, 1893, 36 , 584.

3 Rizvi}, Kwièvno stvarawe muslimanskih pisaca..., kw. 2. str.63.

III

U kojoj mjeri i na koji na~in su Muslimani bili po-stali snaàn faktor ukupne, dinami~ne i slojevite na-cionalne i kwièvne svijesti na Slovenskom Jugu predPrvi svjetski rat svjedo~i i slu~aj Alekse [anti}a, jed-nog od najve}ih srpskih pjesnika toga doba. Radi se u pra-vom smislu rije~i o slu~aju kakvoga nema ni u jednoj kwi-èvnosti na{ega jezika koji je postao paradigma uzbudqi-vog preplitawa i proìmawa razli~itih kwièvnih tra-dicija i uzorni obrazac nacionalne i qudske bliskostiostvarene kwièvnim putem. Poruka toga slu~aja preì-vjela je i svoja bitna zna~ewa sa~uvala i nakon svih is-ku{ewa pred kojima se na{la u toku ~itavog jednog vi-jeka u koji su stala oba dosada{wa svjetska i jedan suro-vi i grubi doma}i gra|anski rat, sa posqedicama koje suiz temeqa uzdrmale i promijenile istorijsku sudbinu ili~ni ìvot qudi sa ovog prostora. Ve} i to samo posebi zasluùje da se ovaj slu~aj podrobnije objasni.

1.

Dvije kultne [anti}eve pjesme, rodoqubiva „Ostajteovdje“, i qubavna „Emina“, koje, naravno, nisu najboqe usvojoj vrsti, kao i mnoge druge inspirisane duhovnim iintimno ‡ qudskim ambijentom muslimanskog ~ovjeka1,

Interesantan je i Abdurezak Hivzi Bjelevac koji sepripovijetkama i romanima javio pred Prvi svjetski rat,a kwièvnu djelatnost nastavio i izme|u dva rata. U we-govom slu~aju akcenat sa pou~nog premje{ta se na zabav-no, ~ak do te mjere da se moè govoriti o jednom sasvimnovom, avanturisti~ko-qubavnom ànrovskom opisu musli-manskog porodi~nog i socijalnog ìvota, pri ~emu zapa-èno mjesto dobijaju i vi{i, aristokratski slojevi kojenerijetko sre}emo u novim i nepoznatim internacional-nim prilikama i situacijama. S obzirom da se radi oprozi takvog tipa socijalni ìvot u woj prisutan jeprakti~no samo ukoliko je u funkciji strukturiranosti{tiva kojom se postiè odabrana ànrovska forma. Sto-ga je i razumqivo da su neki kriti~ari smatrali da Bje-levac, mada Bosanac i Musliman, „po djelima koja je na-pisao ni(je) ni jedno ni drugo“1 i da spada u pisce koji„degradiraju roman na zabavnu lektiru za krugove, kojimnogo ne misle“2. Po tome ovaj pisac ima ve}i zna~ajzbog ànrovskog iskoraka i uticaja na stvarawe {iregkruga ~itala~ke publike, nego zbog umjetni~ke vrijedno-sti wegove proze ili wenog mjesta u procesu nacional-nog osvje{}ivawa Muslimana i stvarawa sopstvene kwi-èvnosti na toj osnovi.

80 STANI[A TUTWEVI]

1 Qubomir Marakovi}, „Romani“, Hrvatska prosvjeta, VIII, 1921,1, 19.

2 Ariton Mihajlovi}, „Hivzi Bjelevac pisac romana Ana Zolotti idr. dela“, @ivot i rad, V, 1932, 12, 69, 1029.

1 Atribucijom „muslimanskog ~ovjeka“ ovdje se obuhvata ~itavaamplituda zna~ewa koja su se odnosila na pripadnike ove narodnegrupe od wihove prvobitne, vjerske, do potowe nacionalne identi-fikacije. Wihovo nacionalno ime Musliman ovdje, kao ni u ranijimpoglavqima kwige, nije zamijewena novim samoproklamovanim ime-nom Bo{wak iz prostog razloga {to bi retroaktivna upotreba tog

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text


gao iskrenije u~initi. Nikad za to nije bio i ozbiqni-ji momenat nego kad je ta pesma ispevana. Zato ovo nijebio samo jedan kwièvni slu~aj, nego jedan slu~aj save-sti. Moè i ne zna~iti mnogo jedna lirska pesma, ~ak ikad je najlep{a, ali jedna lirska pesma koja defini{eceo jedan istorijski fakat, ona je za svoj narod jedan do-kumenat, i jedan zavet“1. Koliko je bri`qivosti unesenou ove formulacije svjedo~i i podatak da ih Du~i} ni ka-snije nije bitnije mijewao, nego ih je samo u nijansamamodifikovane ponavqao i osnaìvao: „[anti} je, pona-vqa on u drugoj prilici, bio prvi hri{}anski pesnik na-{eg jezika koji se obratio muslimanima ovakvim re~imabratstva i zajedni~ke sudbine. Jedini on! I [anti} jejedini od tog novog ose}awa napravio ne samo poetskislu~aj, nego i pitawe narodne savesti“2. Pri tome trebaimati na umu da su, u raznim prilikama i na razne na-~ine, oslawaju}i se na sopstveno slovensko porijeklo izajedni~ki jezik to osje}awe „bratstva i zajedni~ke sud-bine“ osje}ali i iskazivali i sami Muslimani. Pomeni-mo jo{ neke Du~i}eve misli u vezi s tim slu~ajem: „[an-ti}eva qubav za muslimane, to je jedan proro~ki glas ko-ji se zaorio u ono doba koje je tek bilo svanulo poslevekovnih verskih borbi izme|u dve na{e posebne tradi-cije. Ta qubav, to je jedan od najve}ih ponosa srpskog na-roda“3. I daqe: „[anti}eva qubav za jednokrvnu bra}umuslimane postala je ubrzo jedna nova wegova misija“4.

Du~i}eve rije~i da je [anti}ev odnos prema Musli-manima postao jedna wegova posebna misija, {to prerastau qubav koja se o~ituje kao jedan od najve}ih ponosa srp-skog naroda nisu, me|utim, stvar egzaltirane, retori~kepoze kojoj ponekad pribjegava „knez srpskih pesnika“, ne-go iskreno i pouzdano svjedo~ewe o jednom povla{tenom

ukazuju na jednu od bitnih zna~ajki ovog pjesnika. Svakirazgovor o [anti}u bez te muslimanske komponente biobi nepotpun i ne bi dao pravu sliku wegove ukupne pje-sni~ke, kulturne i nacionalne misije. Iako bi se neko-me, mo`da, moglo ~initi da poslije svega {to nam se ne-davno desilo, ovu temu makar i za trenutak treba osta-viti za drugo vrijeme, poduzeo sam se da o woj ne{toipak progovorim, jer smatram da bismo se o na{eg pje-snika zaista ogrije{ili ako bismo postupili suprotno.

Pri tome ne mislim da je to prava prilika da se po-kaè jo{ jedna od na{ih temeqnih zabluda, nego upravoobratno: da je [anti}ev odnos prema Muslimanima zapra-vo jedan izuzetno uzbudqiv primjer rasprostirawa srpskekwièvne svijesti koja je van svakog spora ve} samim ti-me {to je me|u muslimanskim piscima, pa i naj{irimslojevima muslimanskog stanovni{tva, nai{la na veomaiskren prijem i veliki odziv.

Da bi se shvatilo koliki je zna~aj ove teme posluì-}u se mi{qewem nekog od koga nema kompetentnijeg zate stvari u srpskoj kwièvnosti. Za razliku od [anti-}a, koji se nije bavio kwièvnom kritikom i publici-stikom, nego je svoj pogled na svijet iskazivao prvenstve-no poezijom, Du~i} je, nije te{ko pogoditi da je rije~ owemu, ostavio zna~ajna svjedo~ewa o toj [anti}evoj mi-siji, u kojoj je i sam u~estvovao, zajedno sa ostalim pi-scima i kulturnim radnicima mostarskog kwièvnosgkruga krajem 19. i po~etkom 20. vijeka. Na jednom mjestuDu~i} izme|u ostalog kaè i ovo: „[anti} i ]orovi} sunaro~ito pokazali qubav za na{e muslimane, i bili pu-no voqeni u wihovim krugovima. ]orovi} je napisao je-dan veliki broj pripovedaka iz muslimanskog ìvota, a[anti} je bio najdubqe dirnut seobom Srba muslimana uAziju“. Govore}i daqe o pjesmi „Ostajte ovdje“, u kojoj jeopjevana ta seoba, Du~i} kaè: „[anti} je bio prvi hri-{}anski pesnik na{eg jezika koji se obratio muslimani-ma ovakvim re~ima srca. Niko to vi{e od wega nije mo-


imena u ovoj prilici djelovala anahrono i neprimjereno. Zbog togase rije~ musliman pi{e malim slovom samo u slu~ajevima kada seizri~ito radi o vjerskoj pripadnosti.

1 Jovan Du~i}, Kwièvne impresije, Izabrana dela, kwiga peta,Slovo Qubve, Beograd, 1982, str. 173.

2 Jovan Du~i}, „Aleksa [anti}“, Glasnik jugoslovenskog profe-sorskog dru{tva, 17/1937, 11-12, 935.

3 Veqko Su{i}, „Aleksa [anti}“, Zora. Po~asni broj, 1968/69,Beograd, str. 228.

4 Jovan Du~i}, navedeni rad, str. 934.

vquje ~lanke o praznovjericama, svadbenim i drugim obi-~ajima Muslimana u Hercegovini, i sl.1. Avdo Karabego-vi} Hasanbegov bio je iz Modri~e, a osim saradwe u Zo-ri za Mostar je presudno bio vezan i time {to je predsmrt svoju pjesni~ku zaostav{tinu poslao ]orovi}u kojije 1902. godine uz pomo} wegovih {kolskih drugova u Be-ogradu izdao zbirku Pjesme Avde Karabegovi}a Hasanbe-gova, za koju je napisao i dirqiv predgovor, istovremenoobjavqen u Prijegledu Male biblioteke. Da nije bilotog povjerewa koje je mladi i neafirmisani pjesnik, slu-te}i svoj skori kraj, pokazao prema ]orovi}u, stavqaju-}i svoju pjesni~ku sudbinu u wegove ruke, ili da se ]o-rovi} kojim slu~ajem pokazao nedostojnim tog povjerewa,ta je pjesni~ka zaostav{tina mogla zauvijek i{~eznuti, abez we tog pjesnika danas gotovo da ne bi ni bilo. Tre-ba napomenuti da su po jednu pjesmu u Zori objavili jo{i Avdo S. Karabegovi}, Riza beg Kapetanovi}, Omer begSulejmanpa{i} iz Blagaja i [emsudin Sarajli} (pod pse-udonimom H. M. [emsudin). Nije bez zna~aja ni prozai~-ni podatak da se u Zori [anti} sluìo i pseudonimomAbdulah.

Muslimanskim piscima nije ostao duàn ni PrijegledMale biblioteke koji je prije pomenutog ]orovi}evogpredgovora pjesmama Avde Karabegovi}a Hasanbegova ob-javio i jedan mawi osvrt na ovu zbirku. Vi{e pa`we bi-lo je posve}eno \iki}u: nakon {to su najavqene i po-zdravqene wegove zbirke Muslimanskoj mladeì i A{i-klije, u ~asopisu je objavqena i velika, istina dosta eks-tenzivna studija Ilije Iva~kovi}a u kojoj se ovaj pisacsmatra zna~ajnom pojavom, ali se ne nalazi osnova za po-re|ewe umjetni~kih dometa wegove poezije sa najzna~ajni-jim srpskim pjesnicima kao {to su Zmaj, [anti}, V.Ili} i Mitrovi}.

i neponovqivom trenutku srpske kwièvnosti na koji spravom i danas moèmo biti ponosni.

2.

Nije nimalo bezazlen podatak da je u prvom broju Zo-re, i to na uvodnom mjestu, objavqena [anti}eva pjesma„Ostajte ovdje“. To je jedan od kqu~nih znakova pomenu-te misije, koja se potom ogledala u okupqawu mladih mu-slimanskih pisaca, popularizaciji wihovih kwiga, {tam-pawu muslimanskih narodnih umotvorina, pisawu o musli-manskom ìvotu i obi~ajima, itd. Nije slu~ajno ni to{to je Du~i}, nakon {to je preuzeo ure|ivawe Zore, me-|u ostalim poboq{awima koja je planirao, posebno imaona umu poja~avawe upravo te misije prema Muslimanima:„Naro~ito prema na{oj àlosnoj bra}i Muslimanimaima}e Zora od sada posebnih obzira“1. U okviru opredje-qewa za tematske brojeve Uredni{tvo Zore je namjerava-lo da izda i jedan „muslimanski broj“, {to se „vidi iznapomene na rukopisima pjesama nekih muslimanskih mo-starskih pjesnika“2, koji su se svojevremeno mogli na}i uMuzeju Hercegovine u Mostaru. Kolika je pa`wa posve-}ivana muslimanskim kwièvnim stvaraocima, koji bi datoga nije bilo umnogome ostali nepoznati i u kwièvno-sti mo`da sasvim anonimni, svjedo~i, na primjer, i poda-tak o ukupnoj zastupqenosti muslimanskih pjesnika za ~i-tavo vrijeme izlaèwa lista. To se posebno odnosi naOsmana \iki}a i Avdu Karabegovi}a Hasanbegova ‡ osim[anti}a i Du~i}a samo su jo{ Mileta Jak{i} i Dragu-tin Ili} objavili ve}i broj pjesama od wih dvojice(Ili}, ~ak, otprilike onoliko koliko i \iki}, a Kara-begovi} ne{to mawe). \iki}eva prisutnost u Zori (obja-vqivao je i pod imenima Nurud’din Ibnul Haxer iOsman \. Omerbegovi}) poja~ana je i wegovim prilozimau rubrici @ivot i obi~aji naroda srpskoga, gdje obja-


1 Veqko Su{i}, navedeni rad, str. 228.2 Qubica Tomi} Kova~, Zora. Kwièvnoistorijska monografija,

Sarajevo, 1971, str. 249.

1 O toj vrsti \iki}eve aktivnosti vidjeti: Hatixa Krwevi},„Osman \iki} ‡ skupqa~ hercegova~kih ‘ènskih usmenih pesama’“,Studije i gra|a za istoriju kwièvnosti, Institut sa kwièvnosti umetnost, Beograd, 1980, str. 116.

islamske vjeroispovijesti, koju su usvojili naknadno. Uskladu sa tada{wim teorijama o naciji, koje se u nekimslu~ajevima drè jo{ i danas, polazilo se od pretpostav-ke da u okviru jedne jedinstvene nacionalne zajedniceravnopravno i bez smetwi moè egzistirati vi{e vjer-skih grupa, pa se u ovom slu~aju govorilo o Srbima pra-voslavne, katoli~ke i Muhamedove vjere.

Naprijed je ve} re~eno da su u projektu nacionaliza-cije Muslimana, ne s mawe uspjeha, na isti na~in u~e-stvovali i Hrvati, smatraju}i ih dijelom sopstvenog, hr-vatskog nacionalnog korpusa, u ~emu im je na ruku po-sredno, a ponekad ~ak i neposredno i{la i austrougarskavlast. To se vrlo jasno vidi u kwièvnom ìvotu Mosta-ra posqedwih godina devetnaestog i prvih godina dvade-setog vijeka, kada se na tom malom kulturnom prostoruistovremeno me|u Muslimanima javqaju protagonisti isrpske i hrvatske kwièvne i nacionalne svijesti, zdu-{no podràvani svako od svoje nacionalne matice. Ovoje bitno, iz vi{e razloga, a najvi{e zbog pitawa: za{toje pomenuta misija i qubav prema Muslimanima prven-stveno opredme}ena u [anti}u (naravno i u ]orovi}u!),dok su ostali akteri, posebno oni muslimansko-hrvatskeorijentacije, ostali u sjenci, zaboravqeni, bez ve}eg zna-~aja za ovaj fenomen i prakti~no bez ikakvog uticaja nakasnije generacije.

Hrvatska kwièvna svijest u odnosu na Muslimane iz-ravno i efektno je projektovana iz Zagreba, iz Maticehrvatske kao centralne hrvatske kulturne institucije,koja je svojim izdawima upadqivo wegovala teme o Bosnii muslimanskom ìvotu, dok je u samom Mostaru hrvatskikwièvni ìvot bio znatno skromnije organizovan odsrpskog. Srpsko pjeva~ko dru{tvo Gusle, ~asopis Zora, iz-

3.

Nije prilika da se ovdje nabrajaju i analiziraju nisve, ni pojedine, mawe ili vi{e uspjele [anti}eve pje-sme sa tematikom iz muslimanskog ìvota, jer je to o~i-to poznato naj{irem krugu ~italaca, a pogotovo znalacawegovog kwièvnog djela. Nije, dakle, ovdje konkretnimprimjerima potrebno dokazivati [anti}ev interes zaMuslimane, nego je bitno ukazati na korijene, uzroke ikona~ni smisao te pojave. U toj misiji [anti} u svojevrijeme nije usamqen niti izuzetak, nego je samo bio ne-{to sretnije ruke od mnogih drugih pisaca i kulturnihi nau~nih radnika s kraja 19. i po~etka 20. vijeka kojisu se angaòvali na onom ve} pomenutom izuzetno zna~aj-nom kulturno-nacionalnom projektu tog doba, poznatompod imenom nacionalizacija Muslimana. To je, kao {toje ranije ve} re~eno, bila zama{na akcija, koja je svojpuni smisao i najrje~itije rezultate davala na kulturno-kwièvnom planu: wen smisao bio je da se kod Muslima-na, koji su se do tada identifikovali prvenstveno navjerskoj osnovi, razvije i nacionalna svijest, koja je uwihovom slu~aju, za razliku od ostalih ju`noslovenskihnaroda, bila zamijewena, a samim time i limitirana vjer-skim kriterijumom. U osnovi radilo se o nastojawu da senacionalna svijest kod Muslimana izvodi i razvija izwihovog etni~kog, srpskog porijekla1, a ne iz vjerske,


1 Pitawe porijekla Muslimana jo{ od ranije, a posebno u zad-we vrijeme, veoma je politizirano. Nije sporno jedino to da su na-stali islamizacijom slovenskog ìvqa, ali u hrvatskoj nauci i po-liti~koj praksi ih ~esto smatraju Hrvatima, dok se sami Muslima-ni, u nastojawu da se distanciraju i od Srba i od Hrvata, najradi-je priklawaju nacionalno-romati~arskim teorijama o bogumilskomporijeklu. Smatra se da je zbog nerazvijenih crkvenih institucija inejake crkvene hijerarhije, a istovremeno oslabqena stalnim priti-scima i progonima Vizantije i Rima, ova jeres zaista i mogla bitipodlo`nija islamizaciji od ostalih, ali da je to znatno sloènijiproces u kome su veliku ulogu igrali vlastelinski, ekonomski, dr-àvni, porodi~ni i razni drugi interesi, o kojima postoje pouzdaniistorijski dokazi i konkretni slu~ajevi koji ubjedqivo demantuju im-presionisti~ke idealisti~ke teorije, nastale za dnevne politi~ke

potrebe. Proces islamizacije obuhvatao je i druge grupe naroda, a{to se ti~e wegovih posqedica na Slovenskom Jugu, posebno me|unarodima koji govore na{im jezikom, najvi{e i najpouzdanijih tra-gova u svakom pogledu nalazimo u srodnosti Muslimana sa Srbima.I to je, vaqda, jedan od razloga {to je literarni fenomen o komeje ovdje rije~ dobio takav zamah i razmjere koje su postale znatno{ire i dalekose`nije nego u vrijeme kada se sve to de{avalo.

Kao ro|eni Mostarac, i sam pripovjeda~ koji se ba-vio ambijentom svog rodnog grada u kome je muslimanskakomponenta imala veoma zna~ajno mjesto, na tu pojavu po-sebno je ukazivao Svetozar ]orovi}. Ocjewuju}i, na pri-mjer, djelo Ago [ari} Osmana Nuri Haxi}a (1894), kojese u podnaslovu imenuje kao „pripovijest iz pro{lostiMostara“, ]orovi} kaè da }e se toj pripovijesti zbognasilne i groteskne kroatizacije smijati i sami „na{iMuhamedanci“ (...) „ako je u{~itaju“1. ]orovi} je, u Sr-bobranu, kriti~ki pisao i o kwizi Pogibija i osvetaSmailage êngi}a i Marijanova rana (1895), koju suOsman Nuri Haxi} i Ivan Mili}evi} objavili pod pse-udonimom Osman-Aziz. Svoje poglede u vezi sa ovim onje rezimirao u iscrpnom kwièvnom osvrtu „Bosna iHercegovina u hrvatskoj pripovijeci“, objavqenom u Le-topisu Matice srpske 1901. godine. Dokazuju}i da se sa-vremena bosanska, posebno muslimanska stvarnost u aktu-elnoj hrvatskoj kwièvnoj svijesti prelama iskrivqeno inaopako, on uzrok tome vidi ne samo u nevelikim lite-rarnim mogu}nostima i skromnoj kwièvnoj kulturi we-nih aktera, nego upravo u neprirodnom, naj~e{}e vje{ta~-kom obliku (hrvatske) nacionalizacije muslimanskog kul-turnog, duhovnog i posebno literarnog stvarala{tva.

Motive i rezultate kwièvne integracije Muslimanau hrvatsku nacionalnu ideju ]orovi}, me|utim, ne otkri-va ideolo{kim i politi~kim instrumentima, nego poe-ti~kim razlozima. Ne bi se moglo re}i da se tu musli-manskim piscima odri~e „pravo“ na hrvatsku kwièvnupripadnost, jer se ve} u naslovu govori o „hrvatskoj pri-povijeci“ kojom su kasnije ravnopravno obuhva}eni i hr-vatski pisci Ivan Lepu{i}, Ivan Mili}evi} ili J. Dob-àwski, kao i muslimanski pisci Osman Nuri Haxi} iEdhem Mulabdi}. Temeqna ]orovi}eva zamjerka svodi sena primjebu „da hrvatski pisci, koji pi{u pripovijetkeiz Bosne ne poznaju ono o ~emu pi{u, ne poznaju narodaiz ~ijega ìvota uzimaju gradivo za te pripovijetke. Mo-gu li te pripovijetke biti vjerne, istinite, to svako mo-

dava~ka kolekcija Mala Biblioteka Pahera i Kisi}a, ~a-sopis Prijegled Male biblioteke, koji je i{ao uz tu ko-lekciju, list Narod, sve su to bila mjesta sa kojih je usamom Mostaru s uspjehom obavqana pomenuta misija, smogu}no{}u da se istog trenutka provjeri i wen u~inak.

Uo~qivo je da su ]orovi} i [anti}, kao glavni ak-teri srpske kwièvne svijesti me|u Muslimanima, imaliipak ne{to druga~iji odnos prema ukupnoj tradiciji tenacionalne zajednice, nego pisci koji su insistirali nahrvatskoj nacionalnoj ideji i wenom aplicirawu na kwi-èvnost Muslimana (Ivan Mili}evi}, Osman Nuri Ha-xi}, Edhem Mulabdi}, Ivan Lepu{i}, Jagoda Truhelka).Dok su muslimansko-hrvatski orijentisani pisci upadqi-vo vr{ili kroatizaciju muslimanskog svijeta, prvo jezi~-ki, a potom i u pogledu ambijentacije zbivawa, pa ~ak i„promixbe“ aktuelne hrvatske nacionalne politike, ]o-rovi} i [anti}, kao i \iki}, teìli su da taj svijetizraze autenti~no, onakvim kakav je uistinu i bio, beznaknadnih usmjeravawa i intervencija u wegovoj kulturi,tradiciji, govoru i intimnom ìvotu.

O tome se me|u srpskim piscima itekako vodilo ra-~una, {to se posebno vidi iz nekih tekstova u Zori, apotom, i u Prijegledu Male biblioteke, kao i u ostalimsrpskim kwièvnim listovima i ~asopisima. U prikazuromana Voja~a Jagode Truhelke (za koga se smatra da jeDu~i}ev) na to se posebno skre}e pa`wa: „Svakome, kojiiole pa`qivije prati noviju hrvatsku kwièvnost, morapasti u o~i, kako mnogi pripovjeda~i hrvatski poklawa-ju naro~itu pa`wu Bosni i Hercegovini, te gradivo zasvoje pri~e i romane otuda uzimaju“. Naàlost, hrvatskipisci, smatra autor, uop{te ne poznaju ìvot i qude uBosni, pa glavni junaci wihove proze „tako rade i govo-re, kao da su ro|eni u sred bijeloga Zagreba“1.


1 Saradnik, „Voja~a. Historijski roman iz Bosne“, 5/1900, 6, 227. U „Bibliografskom pregledu saradnika i sadràja Zore 1896-

1901“ Ruìce Miliki} Stojkovi} (Zora. Po~asni broj, str. 349, 356)ovaj pseudonim veè se za Du~i}a. U monografiji o Zori Q. Tomi}Kova~ taj pseudonim se smatra nerazrije{enim.

1 ‡ o ‡ [Svetozar ]orovi}], „Osman Nuri: Ago [ari}, pripovi-jest iz pro{losti Mostara“, Zora, 1/1896, 2, 75.

primjeri koje iznosi zaista su impresivni, posebno kadaje u pitawu mostarski kwièvni tandem Osman ‡ Aziz:razlozi za skromne umjetni~ke domete najzna~ajnijih hr-vatskih i muslimanskih proznih pisaca s kraja vijeka ko-ji su se bavili Bosnom i Hercegovinom i Muslimanima stoga se u ovom wegovom ~lanku dosta uspje{no adresira-ju na evidentno neprirodan oblik wihove hrvatske kwi-èvne nacionalizacije1. Na isto u osnovi misli i Slobo-dan Jovanovi} koji u prikazu Osman Azizove kwige Napragu novog doba ukazuje na iste te nedostatke: „Ovi mla-di pisci poznaju Mostar, poznaju i mostarski ìvot, aline umiju da ga prikaù vjerno, onakvoga kakav je odista“2.

4.

Na drugoj strani kod samog ]orovi}a, a posebno kod[anti}a, ta naknadna nacionalna adaptacija musliman-skog svijeta u pogledu jezika, porodi~nog i socijalnog am-bijenta i ukupne nacionalne ideologije o~ito nije bilapotrebna: muslimanski ~ovjek je ra{irenih ruku i bez re-zervi priman onakav kakav stvarno jeste, sa svojom novomreligijom i svim kulturnim i duhovnim posebnostima ko-je su iz we proiza{le. Pri tome se, istina, polazilo odpretpostavke da su Muslimani porijeklom Srbi koji suprihvatawem druge vjere zadugo samo bili odvojeni i ome-teni u iskazivawu svog nacionalnog imena i identiteta.

[anti} je ovdje posebno vaàn, jer se u wegovom slu-~aju radi o potpunoj unutra{woj identifikaciji: u nekimsvojim ostvarewima progovorio je iz dna muslimanskog

è lako presuditi“1. Iza tih, poeti~kih kriterijuma, pokojima je umjetni~ki domet kwièvnog djela uslovqenvjernim i istinitim prikazivawem stvarnosti na koju seodnosi, u ovom slu~aju nagovje{tava se i ne{to drugo, tj.upozorava se na uzroke, posqedice i namjere neistinitogkwièvnog prikazivawa bosansko-muslimanskog ~ovjeka,koje su u vezi sa jednom vrstom wegove vje{ta~ke nacio-nalizacije: „Tim pripovijetkama ili romanima obi~no jecijeq da upoznaju svoj hrvatski narod i sa tim wemu to-liko bliskim narodom, a kad i kada da taj narod na si-lu pohrvate“2. Takav vid nacionalizacije ]orovi} dostaefektno pokazuje u odstupawu od govora, obi~aja i narod-nog ìvota bosanskih Muslimana kojima se u djelima ko-ja analizira pripisuju potpuno strane, ~esto ~ak i smi-je{ne govorne konstrukcije, obi~aji ili osobine iz hr-vatskog nacionalnog miqea.

Nastala kao posqedica literarne nevje{tine i skrom-ne kwièvne kulture, udruène sa napadnom te`wom zahrvatskom nacionalnom identifikacijom, takva situacijapruàla je ]orovi}u prave argumente da izvorni jezik ikulturu Muslimana imenuje srpskim imenom: „Dodu{e sviznamo, da narod u Bosni govori srpski, ali ipak ima ne-ke razlike i u narje~ju i u izgovarawu nego se n. pr. go-vori u Vojvodini, Srbiji i Hrvatskoj. Lepu{i} je to sva-kako morao opaziti, ‡ ako poznaje Bo{waka, ‡ pa je tre-bao barem monologe i dijaloge da iznosi onako, kako seu Bosni govori. A on to nije ~inio i s toga wegovi Bo-{waci i govore isto kao oni u sred Zagreba grada“2. ]o-rovi} ovdje zapravo vje{ta~ki nametnutu lingvist~ku kro-atizaciju Muslimana, koja je svakome o~ita, veoma vje{tokoristi da bi pokazao kako jezik kojim Muslimani svako-dnevno govore u stvari nije hrvatski nego srpski, {to jei jedan od kqu~nih argumenata wihovog srpskog porijekla.]orovi}eva poeti~ka na~ela bila su zasnovana na poziti-visti~kim, filolo{kim i mimeti~kim kriterijumima, ali


1 Svet. ]orovi}, „Bosna i Hercegovina u hrvatskoj pripovijeci“,Letopis Matice srpske, 1901, kw. 208, 4, 119-120.

2 Isto, str. 110. 3 Isto, str. 111.

1 Da ]orovi} nije bio kriti~an samo na ra~un hrvatskih pisa-ca svjedo~i i wegov prikaz kwige pripovjedaka Gor{takiwe Radova-na Perovi}a Tunguza Nevesiwskog u kome autoru zamjera {to je uwu unio pri~u „Baliluk“, u kojoj se krivo prikazuju mostarski Mu-slimani, {to moè izazvati nesporazume (Letopis Matice srpske1906, kw. 240, str. 93).

2 Risk [Slobodan Jovanovi}], „Na pragu novoga doba, pripovije-sti“, Zora, 2/1897, 4, 147.

nalne svijesti, nego se ona priprema i jo{ zadugo (svedo popisa stanovni{tva iz 1971. godine) iskazuje u okvi-ru srpske i hrvatske nacionalne misli, kao sastavni diocjelovite jugoslovenske ideje, ili uop{te i ne iskazuje,nego fiksira kategorijom „neopredijeqen“. To se poseb-no vidi u literarnom stvarala{tvu Muslimana, koje upra-vo krajem devetnaestog i po~etkom dvadesetog vijeka, savelikim zaka{wewem u odnosu na srpske i hrvatske kwi-èvne prilike, dobija sve karakteristike preporodnekwièvnosti, iako, kao {to je re~eno, jo{ uvijek ne sasopstvenom nacionalnom svije{}u i imenom.

U takvim okolnostima bili su stvoreni uslovi da sepresudno i temeqno promijeni kwièvna slika o Musli-manima, te istovremeno posveti posebna pa`wa i pruìpuna podr{ka wihovim kwièvnim nastojawima. Zbog to-ga gubi na zna~aju dotada{wa tipizirana romanti~arskapredstava o Turcima i postepeno se neutrali{e op{te-poznata suprotstavqenost simbola krsta i polumjeseca uepskoj poeziji obiju strana. Dolazi do neke vrste ujedna-~avawa slike o Muslimanima me|u srpskim odnosno hr-vatskim i muslimanskim piscima, koja }e se ubudu}e raz-likovati prvenstveno po snazi umjetni~ke ubjedqivostisvakog autora posebno, ali i po nekim naknadnim jezi~-kim prilago|avawima ili mawe vi{e primjetqivim obo-jewima i usmjerewima tog svijeta na na~in o kome je na-prijed bilo govora.

[anti}ev zna~aj u svemu tome je {to se, kako kaèDu~i}, muslimanima prvi obratio „re~ima srca“ i „re~i-ma bratstva i zajedni~ke sudbine“ i {to je u tome ostaoapsolutno neprevazi|en. Zbog toga {to u svom takvom,iskrenom obra}awu Muslimanima ni u ~emu ne povre|ujeniti preusmjerava wihovu vjersku, kulturnu, duhovnu i in-timnu qudsku autenti~nost, nego je afirmi{e i prihvatai kao sopstvenu, [anti}, prirodno, nije izazivao oprez,rezerve ili sumwi~avost, nego simpatije, razumijevawe iuzvratnu qubav. Progovaraju}i iz najdubqih i najintimni-jih slojeva muslimanskog ~ovjeka on je, u stvari, artiku-lisao jednu kolektivnu qudsku sudbinu i situaciju koju jetako autenti~no mogao artikulisati samo neko ko je tu

nacionalnog bi}a. Ta osobina [anti}evog literarnogstvarala{tva lako }e se uo~iti i kod mnogih drugih pje-snika koji su ga na tom putu slijedili. Na àlost, nije-dan od wih ne}e biti tako sna`na pjesni~ka individual-nost da bi u tom pogledu mogao makar dosti}i, a kamoli prevazi}i svoga uzora. [anti} kao pjesnik nezamislivje bez mostarske ambijentacije, i to ambijentacije u ko-joj dominira muslimanski porodi~ni i socijalni miqe. Utom pogledu on je vi{e „muslimanski“ pjesnik nego bilokoji drugi „pravi“ muslimanski pisac. Na isti na~in je,kako u jednoj dosjetki kaè Isidora Sekuli}, i Andri}postao najve}i „turski“ pisac.

Prema tada{wim shvatawima [anti}eva susretqivostprema Muslimanima u nazna~enom istorijskom kontekstui zna~ewu bila je bratska qubav prema jednom dijelu vla-stitog naroda, istorijskom sudbinom skrajnutog sa sop-stvene integralne nacionalne vertikale, a ne qubav pre-ma drugom narodu kao {to to danas izgleda. Time se, na-ravno, wen ukupan smisao i domet ni u ~emu ne umawujeniti degradira. Posqedwe na {to bi poslije ovakve spo-znaje trebalo pomisliti jeste da je to bila qubav iz ra-~una. Pogotovo ako se uzme u obzir primisao da danas tajra~un treba smatrati pogre{nim, te da se, nakon svega{to se u minulom ratu dogodilo sa [anti}evom bistomi wegovim grobom u Mostaru, smisao te qubavi u pjesni-kovo ime naknadno mora podvr}i nekoj vrsti provjere.Mada se po~etni duhovni i kulturni motiv [anti}evogodnosa prema Muslimanima vremenom potpuno izgubio (nawega se, izme|u ostalog, zbog toga ovdje i skre}e pa`wa!)sam po sebi, on ne podlijeè sumwi, prvo zato {to jeposqedica iskrenog i osvjedo~enog pjesnikovog rodoqu-bqa, a jo{ vi{e zbog toga {to u datoj situaciji odraà-va najvi{i standard ispoqavawa nacionalne svijesti togdoba, u skladu sa modernim zapadnim shvatawem nacije iintenzivnim procesom nacionalnog osvje{}ivawa na Slo-venskom Jugu. Pri tome posebno treba imati na umu dataj proces me|u Muslimanima te~e vrlo sporo, dramati~-no i uzbudqivo, te da u tom periodu jo{ uvijek ne mo-è biti govora o postojawu posebne muslimanske nacio-


5.

U vezi s tim pojavquju se izvjesne dileme, nesporazu-mi, pa i polemi~ke varnice. Zgodan primjer predstavqapore|ewe [anti}eve Emine sa Stojankom majkom Kneò-poqkom Skendera Kulenovi}a, u kojoj Kulenovi} progo-vara iz dna srpskog nacionalnog bi}a. Tome doprinosi iforma tu`balice koja u srpskoj narodnoj kwièvnoj tra-diciji zauzima veoma va`no mjesto, dok u usmenom kwi-èvnom stvarala{tvu Muslimana nema ja~eg upori{ta. Uvezi s tim javqaju se i polemi~ke varnice oko „kwièv-ne nacionalnosti“ ovog pisca. Jedni ga, u skladu sa ka-rakterom wegovog kwièvnog djela, ìvotnim putem i po-rodi~nim prilikama naprosto tretiraju samo u okvirusrpske literature, ne uzimaju}i u obzir ni muslimanskiniti bosanskohercegova~ki kwièvni korpus, jer ih shva-taju kao vje{ta~ke dràvno-politi~ke tvorevine. Drugi,prihvataju}i mogu}nost me|usobnog preplitawa kwièv-nih sistema na srpskohrvatskom jeziku zbog ~ega dolazido vi{evalentnosti pojedinih pisaca, pojava i doga|aja,ovog pisca istovremeno vide u svakom od ova tri lite-rarna korusa koje nije mogu}e do kraja razlu~iti. Tre}i,opet, smatraju da je Skender Kulenovi} bosanskohercego-va~ki i muslimanski, ali ne i srpski pisac. Razmatraju-}i ovo pitawe Enes Durakovi}, na primjer, kaè sqede-}e: „Otud je Kulenovi}eva Stojanka majka Kneòpoqkasvakako najzna~ajnija poema muslimanske i bosanskoherce-gova~ke kwièvnosti, kao {to je i [anti}eva sevdalin-kom inspirisana Emina jedna od najqep{ih qubavnih pje-sama srpske i bosanskohercegova~ke poezije“1.

Do nesporazuma dolazi zbog razlika u ocjeni da li seova pojava ravnomjerno, proporcionalno i „ravnopravno“odnosi na svaku kwièvnost koju zati~emo u datom odno-su, pri ~emu se konkretno podrazumijeva da S. Kulenovi}ne moè biti srpski pisac po istom na~elu po kome ni[anti} ne moè biti muslimanski, jer se i u jednom i

sudbinu i tu situaciju smatrao sopstvenom, i u intimnomi u kolektivnom smislu. U tom pogledu to se moè sma-trati najvi{im, univerzalnim dometom rasprostirawasrpske kwièvne svijesti, koja istovremeno podsti~e mu-slimansko literarno stvarala{tvo i apsorbuje ga na na-~in da ne naru{ava wegova auteti~na i autohtona svoj-stva, koja }e kasnije posluìti za identifikaciju sop-stvene nacionalne i kwièvne svijesti. Dio muslimanskekwièvnosti koji se razvijao pod okriqem, uticajem ilikao sastavni dio srpske kwièvne svijesti, zavisno odritma i modaliteta razvoja muslimanske nacionalne ide-je, mogao je zbog svega toga, istovremeno, prirodno i bez„smetwi“ u~estvovati u konstituisawu kontinuiteta i po-sebne muslimanske nacionalne kwièvnosti.

Koliko je ~itav taj proces bio plodotvoran i za srp-sku i za muslimansku kwièvnost svjedo~e, kasnije, imnogi drugi srpski pisci koji su se bavili muslimanskomtematikom, a posebno neki veliki muslimanski pisci ko-ji su djelovali pod okriqem i u sastavu srpske kwièv-ne svijesti, kao {to su Hamza Humo izme|u dva rata, aposebno Me{a Selimovi} i Skender Kulenovi} poslijeDrugog svjetskog rata. Sve to u osnovi i na pravi na~inpo~iwe od [anti}a, sa ishodom koji moè sluìti na~ast i srpskoj kwièvnosti i muslimanskim kwièvnimstvaraocima koji su na taj na~in u woj bili prisutni.Bez tih muslimanskih pisaca, kao i bez muslimanske te-matike u djelima srpskih pisaca, srpska kwièvnost bisvakako bila znatno siroma{nija, ali ni ti muslimanskipisci, kao i nova, slojevita slika i svijest o musliman-skom ~ovjeku u djelima drugih autora1, na taj na~in, a mo-`da i nikako ne bi mogli do}i do izraàja. To bi isto-vremeno zna~ajno osiroma{ilo i samu muslimansku kwi-èvnost, ~ije bi konstituisawe bez ovog kwièvnog pro-cesa, u kome treba imati na umu i doprinos hrvatskekwièvnosti, umnogome bilo oteàno, a u nekim slojevi-ma gotovo i nemogu}e.


1 Od izvjesnog vremena ta slika je postala predmet nesporazumai manipulacija nekwièvnog karaktera koje su naro~ito do{le doizraàja u okviru recepcije djela Ive Andri}a.

1 Enes Durakovi}, „Pjesnik na razme|u epoha“, Musa ]azim ]a-ti}, Izabrana djela, Svjetlost, Sarajevo, 1988, str. 9.

ju`noslavenske, kasnije jugoslavenske uzajamnosti“1. Ushvatawu proìmawa muslimanske kwièvnosti sa srp-skom i hrvatskom na razini uzora Rizvi} je dosqedan,{to se potvr|uje ~iwenicom da je ovaj tekst pre{tampa-vao jo{ nekoliko puta2. [to se ti~e Enesa Durakovi}awegovo mi{qewe o S. Kulenovi}u i A. [anti}u samo jeprakti~na realizacija na~elnog stava, prvobitno iznese-nog u tekstu „Vlastiti povijesni kontinuitet (Status mu-slimanske kwièvnosti i modeli wenog prou~avawa...)“,gdje se veli da se muslimanska kwièvnost „moè izu~a-vati i kao jedan od naporednih, kompozitnih tokova kwi-èvnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, alii kao samostalna nacionalna literatura“3, pri ~emu seizu~avawe u okviru srpske ili hrvatske kwièvnosti nepredvi|a. U ne{to prera|enom obliku, u skladu sa najno-vijom politi~kom situacijom, koja izme|u ostalog podra-zumijeva i zamjenu muslimanskog imena bo{wa~kim, tajtekst pod naslovom „Modeli izu~avawa bo{wa~ke kwi-èvnosti“ Durakovi} je objavio i nedavno4, pri ~emu po-menuti stav ne samo da nije mijewan, nego je na kraju tek-sta, gdje ga ranije nije bilo, jo{ jednom ponovqen.

6.

Ni ovakve dileme, nesporazmi i rasprave, kao ni bi-lo {ta drugo, [anti}ev odnos prema Muslimanima ipakne dovode u pitawe. Takav, neprolazni karakter i zna~aj,wegova qubav mogla je dobiti samo zato {to je wen pr-

u drugom slu~aju radi o istovetnoj inspiraciji drugom na-cionalnom tradicijom. To na prvi pogled djeluje logi~-no, ali se pri tome gubi iz vida da je muslimanska kwi-èvnost svoj nacionalni identitet i kvalitet sticalapostupno i sa velikim zaka{wewem, te da je u me|uvre-menu umnogome egzistirala u okviru srpske ili hrvatskekwièvne svijesti. To je izme|u ostalog, dovelo i do po-jave da su se u svim periodima do sada mnogi musliman-ski pisci i sami izja{wavali i opredjeqivali kao hr-vatski ili sprski (i crnogorski), dok „reciprociteta“ sdruge strane u tom smislu nije bilo. Pristalice takoshva}ene „ravnopravnosti“ izlaz iz te situacije pronala-ze u druga~ijem shvatawu same prirode procesa o kome jerije~: sve te veze i proìmawa oni naprosto tretirajusamo kao literarne uticaje, a ne kao dubqi i sloènijiproces koji uti~e na su{tinsko pomjerawe kwièvne svi-jesti, pri ~emu se prisustvo muslimanskih pisaca u srp-skoj i hrvatskoj kwièvnosti reducira na wihovo u~e{}eu kwièvnom ìvotu pojedinih kulturno-kwièvnih cen-tara. U svojoj doktorskoj disertaciji pod naslovom Kwi-èvno stvarawe muslimanskih pisaca u Bosni i Hercego-vini u doba austrougarske vladavine (1973) Muhsin Ri-zvi} iscrpno razmatra opredjeqewe i ukqu~ivawe musli-manskih pisaca tog doba u hravatsku i/ili srpsku kwi-èvnost, a potom u zakqu~ku kaè da je to stvarala{tvouz ostale „odrednice svoje kwièvne posebnosti, pokazi-valo i obiqe`ja svoga povezivawa (podvukao S. T.) sakwièvnostima ostalih naroda srpskohrvatskog jezika“1,{to bi se prije moglo shvatiti kao proces me|usobnihuticaja nego istovremene nacionalne pripadnosti. Takvoshvatawe autor je kasnije izri~itije nazna~io u tekstu„Teze za pristup izu~avawu bosanskohercegova~ke kwi-èvnosti i neki primjeri koji ih u~vr{}uju“, gdje kaèda je kod bosansko-muslimanskih pisaca u pitawu „uzima-we srpskih i hrvatskih kwièvnih djela kao uzora na li-niji kwièvnostilskih osobina srpskohrvatskog jezika te


1 Muhsin Rizvi}, Kwièvno stvarawe muslimanskih pisaca u Bo-sni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, kw. II, ANUBiH,Sarajevo, 1973, str. 289.

1 Godi{wak Instituta za jezik i kwièvnost, Odjeqewe zakwièvnost u Sarajevu, 1974-75, str. 227.

2 U svojim kwigama Pregled kwièvnosti naroda Bosne i Her-cegovine, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1985. i Bosanskohercegova~kekwièvne studije, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1985, te u izboru tek-stova izvjesnog broja autora pod naslovom Savremena kwièvnost na-roda i narodnosti BiH u kwièvnoj kritici.

3 Komparativna prou~avawa jugoslovenskih kwièvnosti 2, zbor-nik radova, Zagreb-Vara`din, travaw, svibaw, 1987, str. 46.

4 Erazmvs (Zagreb), 1996, 18, 58-61.

MUSLIMANSKA NACIONALNA SVIJEST

I KWI@EVNOST U DVADESETOM VIJEKU

vobitni povod bio autenti~an i iskren, {to zna~i da usvojoj prirodi nije imala ograni~ewa koja bi je sprije-~ila da dobije univerzalna zna~ewa. Kao takva od samognastanka postala je nepodlo`na i mogu}em udaqenomistorijskom ishodu ukupnih odnosa „jednokrvne bra}e“, is-hodu ~ijih smo tragi~nih dimenzija svjedoci upravo u da-na{wem te{kom vremenu.

Snaga i sugestivnost ovog [anti}evog uzvi{enog qud-skog i pjesni~kog ~ina potpuno je nadvisila prvobitniimpuls iz koga je on iznikao; sva naknadna iskustva zbogtoga ostaju izvan te univerzalne qudske situacije, nemo}-na da u woj ne{to poprave ili pokvare. Ne treba, vaq-da, napomiwati da je sve to, opet, u naju`oj vezi sa sna-`nom umjetni~kom sugestijom kojom je pomenuta qudskasituacija artikulisana, sugestijom koja je tako|er otpor-na na po~etne podsticaje, koji u krajwem slu~aju mogu bi-ti i sasvim zanemareni.

98 STANI[A TUTWEVI]

Stanisa

Typewritten Text


I

Za razliku od perioda austrougarske vladavine, kadaje prete`no imala nacionalno-osvje{}iva~ki i pedago{kikarakter, {to je karakteristika preporodne faze svih ju-`noslovenskih kwièvnosti u devetnastom vijeku koji seu ovom slu~aju produùje do Prvog svjetskog rata, musli-manska kwièvnost poslije 1918. godine suo~ila se sa sa-svim novom situacijom: osnovna pitawa na koja je treba-la da dâ svoje odgovore sada su se preselila u podru~jesocijalnog ìvota, a wen nacionalno-upu}iva~ki karak-ter, koji se i daqe moè pratiti, odlazi u drugi plan.Tada se ona umnogome ve} emancipovala i izjedna~ila sasrpskom i hrvatskom literaturom u Bosni i Hercegovi-ni, a s obzirom da su najzna~ajniji pisci Muslimani ì-vjeli i stvarali u Beogradu ili Zagrebu, do{lo je do iz-vjesnog nivelisawa na razini cjelokupnog kwièvnogstvarala{tva na srpsko-hrvastkom jeziku.

U me|uratnom periodu muslimanski kwièvni stvara-oci u poeti~kom pogledu ve} su prevladali po~etnu, pre-porodnu razvojnu fazu i dostigli op{ti nivo kwièvno-sti na srpsko-hrvatskom jeziku. Kvalitetan pomak u raz-voju ove kwièvnosti u odnosu na prethodni austrougar-ski period na pravi na~in defini{e Rizo Rami} u ras-pravi „Tri generacije pisaca muslimana“: „Nazivi: ‘kwi-èvnik musliman’, i ‘muslimanski kwièvnik’, ne odgo-varaju vi{e poloàju i zna~aju koje savremeni istinskikwièvnici muslimani imaju u na{oj savremenoj kwièv-nosti i dru{tvu. Prema re~enome, treba ih tretirati uprvom redu kao pisce“1. Mada u tematskom pogledu i da-qe naj~e{}e ostaju u krugu sopstvenog nacionalnog mi-

100 STANI[A TUTWEVI]

1 Rizo Rami}, „Tri generacije pisaca muslimana“, Putokaz, I,1937, 1, 46.

Stanisa

Typewritten Text


pjesmom „Strossmayeru“ afirmi{e prethodnike i za~etnikeideje jugoslovenstva, u pjesmi „Istra“ obe}ava pomo} s Ju-ga, a pjesmom „Zriwski i Frankopan na strati{tu“, nijete{ko pretpostaviti, pobu|uje hrvatsko domoqubqe. Po-sebno je ineteresantno kako nagla{ava op{ti principsloge u samoj Bosni, {to je o~ito u vezi sa iskazivawembosanskog patriotizma koji sre}emo u austrougarskom pe-riodu. U pjesmi „Smrt Stjepana Toma{evi}a“, naime, onna prihvatqiv na~in „razrje{ava“ tragi~ni doga|aj pogi-bije posqedweg bosanskog kraqa, dok u pjesmi „Pradjed“hvali humanost svog pretka koji je davao za{titu i pra-voslavnim i katolicima. Wegovi stihovi „sem toga jednakrv struji // u ìlama Jovi, Ivi i Muji“ iz pjesme „Do-movina“ dobro ilustruju i poetski domet i smjer patri-otske lirike ne samo u ovoj zbirci nego i u pjesni~kimtvorevinama mnogih drugih pjesnika.

Na koji na~in se u ovom periodu iskazuje nacional-no-kwièvna pripadnost svjedo~i i primjer dvojice mla-dih pisaca, Hasana Kiki}a i Husnije êngi}a, kada govo-re o Beharu, prvom zna~ajnom muslimanskom kwièvnom~asopisu iz austrougarskog perioda, i o dvojici wegovihurednika, Safvet-begu Ba{agi}u koji ga je ure|ivao u au-strougarskom periodu, te Aliji Nametku, koji je radio nawegovoj oslabqenoj i blijedoj me|uratnoj verziji koja jeizlazila pod naslovom Novi Behar. Pri tome treba ima-ti na umu da su se ova dva mlada pisca zalagali za so-cijalni anga`man kwièvnosti, {to zna~i da su nacio-nalna obiqe`ja kwièvnosti smatrali nebitnim i nepo-trebnim. Hasan Kiki}, koji se u jednoj anketi u zagre-ba~kom Vijencu i sam izja{wava kao Hrvat1, taj ~asopisimenuje kao „Ba{agi}ev hrvatsko-muslimanski Behar“2, aHusnija êngi} za samog Ba{agi}a kaè da je „poznatihrvatski muslimanski pjesnik“3. Ta dvojna hrvatsko-musli-

qea, u pogledu literarnog izraza i shvatawa funkcijekwièvnosti oni imaju iste preokupacije kao i ostalijugoslovenski pisci tog vremena. Mo`da jo{ i vi{e ne-go kod drugih kod muslimanskih pisaca dolazi do izra-àja osnovna karakteristika ovog kwièvnog perioda dase nacionalno literarno opredjeqewe potiskuje u drugiplan, a na prvo mjesto dolaze avangardne poeti~ke ino-vacije ili socijalni anga`man literature. Primjer za pr-vo je Hamza Humo, a za drugo Hasan Kiki}; to su ujednoi dva najzna~ajnija muslimanska pisca iz ovog perioda.

Me|utim i u jednom i u drugom slu~aju kwièvno stva-rala{tvo Muslimana jo{ uvijek se ne iskazuje u ravni po-sebnog sopstvenog nacionalnog identiteta, nego kao diopojma jugoslovenske i bosanskohercegova~ke, odnosno srp-ske ili hrvatske kwièvnosti. Evo nekih tragova takvihshvatawa. Mladi muslimanski pjesnik Nazif Oru~evi} izokoline Br~kog objavio je 1921. godine u ~asopisu Vidov-Dan kratku odu „Petru Mrkowi}u“, sa podnaslovom „-Odmuslimanskih Srba-“, dok u wegovoj zbirci Rodoqubivepesme (1927) ima i jedna patriotska pjesma sa naslovom„Ja sam Srbin“ koja po~iwe stihom Musliman sam, ali Sr-bin1. U cjelini gledano kod muslimanskih pjesnika u pr-vi plan izbija jugoslovenski patriotizam: slavi se i ve-li~a sloga svih jugoslovenskih naroda i zemaqa, ali do-miniraju istorijski i mitski simboli vezani za srpskidoprinos stvarawu tog jedinstva u okviru zajedni~ke dr-àve. [to je vrijeme vi{e odmicalo taj patriotizam is-kaziovao se sve bqe|e i povr{nije, gube}i svaki oblikautenti~nosti. Primjer za to je poema Lovor Omera F.âmpare (Sarajevo, 1926) u kojoj pjesnik, podraàvaju}iWego{a, plete vijenac sloge jugoslovenskih zemaqa kojim}e ovjen~ati srpske vojnike ‡ stradaoce krfske golgote.Zbirku Golgota Mustafe Skendera Bahtijarevi}a (Tuzla,1929) vrijedi spomenuti istovremeno kao najizrazitijiprimjer pjesni~kog po~etni{tva, ali i kao nastojawe dase istakne i pojedina~no patriotsko osje}awe svakog jugo-slovenskog naroda. Pjesmom „Golgota“ oduùje se, kao iâmpara, tragi~nom povla~ewu srpske vojske prema Krfu,


1 „Ja sam Srbin“, Rodoqubive pesme, pi{~evo izdawe, Tuzla, 1927.

1 „Time nas on, kaè tu Kiki} za Vijenac, kao Hrvate ponosi“(Anketa Vijenca. Pet pitawa ~itateqima na{e kwièvnosti ‡ odgo-vor Hasana Kiki}a, Sarajevo, Vijenac, V, 1927, 7, 228.

2 Hasan Kiki}, „Literarna fizionomija dana{weg Sarajeva“,Kwièvnik, III, 1930, 10, 472.

3 Husnija êngi}, „Sarajevski kwièvni ~asospisi“, Hrvatskarevija, V, 1930, 10, 577.

stikama wihovog stvarala{tva, ali ne u smislu pripada-wa nekoj posebnoj literaturi nego kao o pojavi u jugo-slovenskoj kwièvnosti: u prvom se, na primjer, veli damuslimanski pisci „danas aktivno sudjeluju sa ostalombra}om drugih vjeroispovijesti na izgra|ivawu na{e za-jedni~ke jugoslovenske kwièvnosti“1, a u drugom da su se„u jugoslovenskoj kwièvnosti“ jo{ i prije rata javqalineki muslimanski kwièvnici2. Prvi primjer je specifi-~an i nije usamqen: autor Musliman, u muslimanskom li-stu, pi{e o muslimanskim piscima, pa je prirodno {toih iz te perspektive oslovqava kao na{i. To isto sre-}emo i u ~lancima Xemila Krvavca „Na{a poratna kwi-èvnost i nekolike wene fizionomije“ i B. B. Jalskog(pseudonim Ismeta @uni}a) „Na{i kwièvni juniori“,objavqenim u Islamskom glasu 1936. godine3. Posebno je,opet, interesantan slu~aj Rasima Filipovi}a, koji je go-dinu dana ranije u Islamskom svijetu objavio ~lanak„Muslimani u na{oj poratnoj kwièvnosti; ~lanak po~i-we rije~ima „U poratnoj jugoslovenskoj literaturi ...“4, apojam na{a kwièvnost paralelno se upotrebqava i zajugoslovensku i za muslimansku kwièvnost kao wen seg-ment. Istovetno je i u tekstu Sulejmana Grada{~evi}a„Muslimani u jugoslovenskoj kwièvnosti“, objavqenom uGajretu 1933. godine; u wemu ima i jedna ovakva re~eni-ca: „Pripovetka je izgleda, kao i u celoj na{oj litertu-ri, grana gde su dosad na{i pisci dali najvi{e“5, iz ko-je se jasno vidi da se pojam na{a literatura odnosi najugoslovensku kwièvnost, a na{i pisci na muslimanskepisce „u jugoslovenskoj literaturi“, kako se to kaè u

manska literarna atribucija iskazuje se i u êngi}evojprognozi da }e Behar u me|uratnom periodu „postati do-bar muslimanski kwièvni ~asopis“ koji }e „zauzeti svo-je mjesto u novijoj hrvatskoj kwièvnosti“1. Sli~ni su,naj~e{}e usputni, iskazi i drugih pisaca. U pomenutomtekstu „Tri generacije kwièvnika muslimana“ Rizo Ra-mi}, po generacijskoj pripadnosti i poeti~kim shvatawi-ma blizak Kiki}u i êngi}u, spomiwe „muslimanski diohrvatskog naroda“2, a u ~lanku „Malo razgovora o musli-manskim kwièvnicima“ govori o „na{oj kwièvnosti ina{im istinskim kwièvnicima muslimanske vjere“3. Do-dajmo ovdje i mi{qewe Jovana Kr{i}a: u tekstu „Udeomuslimana u na{oj kwièvnosti“ on za Edhema Mulabdi-}a, koji je 1901. godine od Ba{agi}a preuzeo uredni{tvonad Beharom, kaè da je to prvi hrvatski nacionalistame|u muslimanskim kwièvnicima i da od 1908. godinevodi ovaj ~asopis s ciqem da „na kwièvnom poqu squ-bi na{ muslimanski svijet sa hrvatskom nacionalnomidejom“4. Lako se uo~ava da i Rizo Rami} i Jovan Kr{i}govore o muslimanskom literarnom stvarala{tvu u „na-{oj“ kwièvnosti, pri ~emu je Rami} muslimanski pisackoji Muslimane smatra dijelom hrvatskog naroda, a Kr-{i} poznati me|uratni kwièvni kriti~ar iz ~uvenesrpske sarajevske porodice, i pri ~emu obojica pod „na-{om“ podrazumijevaju jugoslovensku kwièvnost. U tompogledu interesantno je uporediti anonimni ~lanak „Gdjeìve i {ta rade na{i kwièvnici“, objavqen u glasiluSlobodna rije~ 1931. godine sa tekstom „Muslimani u na-{oj savremenoj kwièvnosti“ Elija Fincija koji sre}e-mo godinu dana kasnije u listu Jugoslovenska po{ta. Po-jam na{i kwièvnici u prvom tekstu odnosi se samo namuslimanske pisce, a na{a savremena kwièvnost u dru-gom tekstu na jugoslovensku kwièvnost. U oba slu~aja,me|utim, govori se o muslimanskim piscima i karakteri-


1 Isto, str. 578.2 Rizo Rami}, „Tri generacije...“, str. 21.3 Rizo Rami}, „Malo razgovora o muslimanskim kwièvnicima“,

Jugoslavenski list, XVIII, 1935, 95, 9; od 21.04.4 Jovan Kr{i}, „Udeo muslimana i na{oj kwièvnosti“, Kalen-

dar Gajret za 1939, str. 194.

1 Anonim, „Gdje ìve i {ta rade na{i kwièvnici“, Slobodnarije~, I, 1931, 3, 4.

2 Eli Finci, „Muslimani u na{oj savremenoj kwièvnosti“, Ju-goslavenska po{ta, IV, 1932, 815, 13; od 8.04.

3 Xemil Krvavac, „Na{a poratna kwièvnost i nekolike wenefizionomije“, Islamski glas, II, 1936, 22, 18-19; B. B. Jalski, „Na{ikwièvni juniori“, Islamski glas, II, 1936, 25, 7-8; od 3.4.

4 Rasim Filipovi}, „Muslimani u na{oj kwièvnosti“, Islam-ski svijet, IV, 1935, 133, 10-11; od 15.03.

5 Sulejman Grada{~evi}, „Muslimani u jugoslovenskoj kwièvno-sti“, Gajret, XIV, 1933, 3-4, 61.

oni su najpristupa~niji jugoslavenskoj koncepciji, i nemoè se re}i da je wihov gros odmah prvi pristupio ju-goslavenskoj orijentaciji“. Muradbegovi} tu, daqe, kaèda se ne treba zavaravati, jer „zasebni familijarni i za-sebni socijalni ìvot nije isto {to i zasebni nacional-ni ìvot“1. Nacionalni problem muslimanskog stanovni-{tva on u tom trenutku vidi u tome „da se wegovo jugo-slavensko osje}awe u~ini svjesnim, a wegova orijentacijau tom pravcu u~ini mo}nom i ekspanzivnom, jednom ri-je~ju, da ga se u~ini sna`nim i mo}nim pobornikom zakoncepciju integralnog jugoslavenstva“2.

Ovoliki broj i raznovrsnost nijansi u iskazivawukwièvne pripadnosti muslimanskih pisaca posqedica jewihovog tragawa za sopstvenim nacionalnim identitetom,tragawa koje, kao {to vidimo, ni u me|uratnom periodujo{ nije donijelo op{teprihvatqiv ishod. Uticaji i pre-plitawa izme|u srpske odnosno hrvatske i muslimanskekwièvnosti, izdvojeno ili u okviru pojma jugoslovenskeliterature ili bosanskohercegova~kog kwièvnog korpu-sa, sada su jo{ izraèniji, i u pogledu imena i u pogle-du sadràja, nego {to je to bilo u austrougarskom peri-odu. Sada, me|utim, vi{e nisu u prvom planu kulturna ipoliti~ka shvatawa i wihova primjena na kwièvnomplanu, nego se prete`no radi o literarnim srodnostimai wihovoj identifikaciji na poeti~koj osnovi. Najpozna-tiji akter takvog opredjeqewa bio je Hamza Humo koji jeu relativno kratkom vremenu kwièvno djelovao i u Za-grebu, i u Beogradu, gdje je asimilirao uticaje literar-ne avangarde. Uz wega treba ista}i i Ahmeda Muradbego-vi}a i Hasana Kiki}a koji su u pogledu ekspresionisti~-kog postupka du`ni [imi}u i Krleì.

naslovu. U naprijed pomenutom tekstu Kr{i} upotrebqa-va ~itavu jednu lepezu pojmova kojima se imenuje predmeto kome raspravqa, kao {to su: kwièvno stvarawe na-{ih muslimana, kwièvnost pisaca muslimana, pisci mu-slimani, muslimanski pisci, muslimanski kwièvnici,muslimanski pesnici. Tako su postupali i drugi autori,s tim da Kr{i}, kao i R. Rami}1 i Husnija êngi}2, upo-trebqava i pojam muslimanska kwièvnost, ali to ni ujednom slu~aju ne zna~i posebnu, nacionalnu muslimanskuliteraturu. Pri tome treba imati na umu i onu Kr{i-}evu re~enicu u kojoj domete te kwièvnosti sagledava uokviru stvarala{tva imenovanog po (srpsko-hrvatskom) je-zi~kom kriterijumu: „Danas je kwièvnost pisaca musli-mana uglavnom na nivou koji je dostigla srpskohrvatskakwièvnost“3.

O svemu ovom dao je zna~ajna svjedo~ewa i Ahmed Mu-radbegovi}, koji je dugo ìvio u Zagrebu i ostavio zna-~ajnog traga u hrvatskoj kwièvnosti. Muslimani u Bo-sni i Hercegovini „koji pripadaju iskqu~ivo slavenskojrasi, sa~ivawali su odvajkada svoje zasebno kulturno, po-liti~ko i socijalno tijelo, svoju iskqu~ivo slavensku za-jednicu“4, kaè on u ~lanku „O jugoslavenskoj musliman-skoj èni“, objavqenom 1924. godine. U ~lanku „O karak-teru i psihi na{ih Muslimana“ (1926) on kaè da su sla-venski Muslimani primili „islam, a da nisu trebali spromjenom svoje pradjedovske vjere mijewati i svoje men-talne i rasne osobine. Wihova se du{a i wihovo bi}eislamizacijom nije ni za dlaku promijenilo“5. Na drugommjestu (~lanak „Karakter i ìvot jugoslavenskih Musli-mana“, 1922), on za „taj ~isto jugoslavenski svijet“ kaèi ovo: „Nezatrovani srpskim, ni hrvatskim {ovinizmom


1 Rizo Rami}, „Muslimani kwièvnici u novom vremenu“, Hrvat-ski dnevnik, V, 1940, 1369, 12.

2 Husnija êngi}, „Muslimani u na{oj kwièvnosti“, Kwièv-nik, III, 1930, 9, 418-419.

3 Kr{i}, Isto, str. 1984 Izabrana djela ‡ kwiga III, Biblioteka Kulturnpo nasqe|e,

Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 211.5 Isto, str. 235.

1 Isto, str. 197.2 Isto, str. 198.

samo ravnopravan u odnosu na druge jugoslovenske piscenego u nekim nijansama ~ak i „povoqniji“. Ta nijansa re-zultat je op{te kampawe kojom je stvoreno pozitivno ras-poloèwe o punoj ravnopravnosti jugoslovenskih narodai narodnosti kojom je izvjesna psiholo{ka prednost da-vana onim „mawim“.

Me|utim, koliko god je pitawe nacionalne pripadno-sti muslimanskih kwièvnih stvaralaca poslije popisastanovni{tva iz 1971. godine teorijski bilo rije{eno, upraksi ono se i daqe realizovalo uglavnom na isti na-~in kao i u ranijim periodima. Kao i ranije, izvjesnuulogu igralo je pitawe kowunkture, jer je pojedinim pi-scima svakako i{lo u ra~un da se afirmi{u u ve}im izna~ajnijim kulturno-kwièvnim centrima i budu zapaè-ni u okviru razvijenog i konkurentnog kwièvnog trì-{ta. Zbog toga su i sami, zavisno od okolnosti i afi-niteta, davali povoda da budu tretirani kao srpski ilihrvatski pisci, a u nekim prilikama su se i li~no takoizja{wavali.

To se ~esto moglo vidjeti ve} na osnovu jezi~kih ka-rakteristika, posebno kada je u pitawu upotreba ekaviceili uo~qiva „kroatizacija“ u pogledu leksike. Sve je tobilo razlog {to je ve}ina ovih pisaca istovremeno bi-la zastupqena u antologijama, edicijama, pregledima, pa-noramama, istorijama, i sl. koje su u jednom slu~aju no-sile predznak jugoslovenske, u drugom bosanskohercegova~-ke, u tre}em srpske, hrvatske ili muslimanske kwièvnepripadnosti. Izet Sarajli} i Husein Tahmi{~i}, na pri-mjer, koji su u potpunosti ponikli i razvili se u sara-jevskoj kwièvnoj sredini bili su bliì srpskoj lite-rarnoj tradiciji ‡ izme|u ostalog pisali su ekavski1.Obojica su, (kao i ]amil Sijari}), u skladu sa tada{wim

II

Ideolo{ki i klasni koncept dru{tva poslije oslobo-|ewa 1945. godine potisnuo je u drugi plan nacionalni ka-rakter kwièvnosti, pa su muslimanski stvaraoci u sva-kom pogledu dijelili sudbinu sa ostalim jugoslovenskimpiscima. U prvim godinama neposredno poslije rata znakraspoznavawa me|u literarnim stvaraocima bio je mjeraispuwavawa zadatog socrealisti~kog poeti~kog obrasca, aiza pedesetih godina mjera odstupawa od wega ‡ musli-manski pisci nisu u tome ni predwa~ili, ni zaostajali.Model partizanske proze najuspje{nije je popuwavao Der-vi{ Su{i}, kao primjer uspje{nog lirskog anga`mana upatriotskom, antiratnom, socijalnom i op{tequdskom po-gledu u dosluhu sa tradicionalnim pjesni~kim iskustvimatreba navesti Izeta Sarajli}a, dok je Husein Tahmi{~i}najizgra|eniji pjesnik hermeti~nog modernisti~kog pjesni-{tva. Ugled uspje{nog „klasi~nog“ pripovjeda~a i roman-sijera po op{toj saglasnosti uìvao je ]amil Sijari},porijeklom iz Sanxaka, dok je najugledniji kwièvni kri-ti~ar, istori~ar i esejista modernog senzibiliteta bioMidhat Begi}. Iako su i pomenuti pisci u svojoj genera-ciji po svojim poeti~kim karakteristikama objektivnoimali op{tejugoslovenski zna~aj (ovdje nema mjesta da sepomenu oni mawe poznati), tek pojavom pjesnika Maka Di-zdara i Skendera Kulenovi}a, a posebno romanopisca Me-{e Selimovi}a, muslimanska nacionalna zajednica dala jepisce najvi{eg dometa koji su ubrajani u najuì krug kwi-èvnih stvaralaca na ~itavom jugoslovenskom prostoru udrugoj polovini dvadesetog vijeka.

Iako muslimanska nacija jo{ nije bila „priznata“ svedo sedamdesetih godina, status koji su uìvali pomenuti,ali i drugi muslimanski kwièvni stvaraoci bio je ne


1 U jednom pismu Miodragu Maksimovi}u krajem 1970. godine Tah-mi{~i} se àli na pritiske koje je trpio zbog tih svojih opredje-qewa: „To {to mi se zamera krajwe je jednostavno i zlehudo. Re~ jeo nare~ju kojim govorim i pi{em. Re~ je o mom pripadawu srpskojkwièvnosti. Re~ je o mojoj tobo`woj izdaji dugoro~nih interesa bo-sanskohercegova~kih muslimana“ („Dva pisma Huseina Tahmi{~i}a“,Kwièvni list, 2002, br. 1, str. 24).

Stanisa

Typewritten Text


pod pretpostavkom da jugoslovenska kwièvna pripadnosti u ideolo{kom, i u prostornom, i u vrednosnom smisludanas sve vi{e gubi na aktuelnosti. Dervi{ Su{i} je,opet, pisac koji je prete`no se bave}i „anacionalnom“partizanskom tematikom, u nacionalnom smislu nekakoostao u praznom prostoru ‡ nije tretiran ni kao srpski,ni kao hrvatski pisac, a nije pokazivao interes niti jebio pogodan da se angaùje u konstituisawu nacionalnemuslimanske kwièvnosti, jer mu je bila blià bosan-skohercegova~ka i jugoslovenska kwièvna pripadnost.Na kraju primjeri Skendera Kulenovi}a koji je gotovo~itav kwièvni vijek proveo u Beogradu i Me{e Seli-movi}a, koji je pred kraj pre{ao iz Sarajeva u Beograd,svjedo~e o pripadnicima muslimanske zajednice koji sukao vrhunski stvaraoci tako duboko urasli u srpsku li-terarnu tradiciju da bi srpska kwièvnost druge polo-vine dvadesetog vijeka bez wih prosto bila nezamisliva.Radi se, naravno, u isto vrijeme o najve}im piscima mu-slimanske nacionalne kwièvnosti svih vremena, i o pi-scima koji zauzimaju centralno mjesto u svim pregledimakwièvnosti Bosne i Hercegovine.

U toku gra|anskog rata 1991‡1995. godine dolazi dojo{ jednog dramati~nog iskustva kroz koje prolazi kwi-èvnost muslimanske nacionalne zajednice. U skladu sapromjenom muslimanskog nacionalog imena u bo{wa~kopreimenovano je i ime ovog kwièvnog korpusa, {to jejo{ i najmawa promjena. Bitnije je promijewen kontekstu kome je ona uzbudqivo fukcionisala, raspao se ne sa-mo jugoslovenski nego i bosanskohercegova~ki kwièvnihorizont u kome se pojavqivala, a u odnosu na srpsku i

okolnostima, dali pristanak da u|u u biblioteku Srpskakwièvnost u sto kwiga, ali niko od wih to nije sma-trao nekim sudbonosnim gestom kojim definitivno i vje~-no istupa iz jedne, a stupa u drugu kwièvnu pripadnost.Jer svi su oni potom u{li prvo u ediciju Savremena kwi-èvnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 50kwiga, a potom i u biblioteku Muslimanska kwièvnostu 20 kwiga (1991). Na sli~an na~in Mak Dizdar i{ao jeu susret hrvatskoj literarnoj tradiciji. Kao takvog sre-}emo ga i u nekim antologijama hrvatske poezije, ali seu wegovom slu~aju moè govoriti i o izvjesnoj dozi„opreza“, jer se, stalno ìve}i i kwièvno djeluju}i uSarajevu, prvenstveno ispoqavao kao bosanskohercegova~-ki muslimanski pjesnik jugoslovenske orijentacije i zna-~aja. Na drugoj strani, Fadil Haxi} i Nusret Idrizovi}ve} samim time {to su svoju kwièvnu karijeru ostvari-vali u Zagrebu, pojavqivali su se kao hrvatski pisci.Posebno je interesantan „slu~aj“ ]amila Sijari}a, Mu-slimana iz Sanxaka, koji je kwièvno djelovao tako|eru Sarajevu: wega zati~emo u okviru kwièvnosti Bosnei Hercegovine, ali i kao muslimanskog, crnogorskog isrpskog pisca! Midhat Begi} objektivno je bio bliìsrpskoj literarnoj tradiciji, o woj je najvi{e i pisao(nezaobilazni su wegovi radovi o Skerli}u i Du~i}u!),ali ta veza nekako nije pre{la onu granicu na osnovukoje bi uo~qivo postao i dio te tradicije. Na drugojstrani po prirodi svoga interesovawa malo i bez ve}eguspjeha bavio se kwièvnom gra|om „lokalnog“ zna~aja,pri ~emu se misli na muslimansku kwièvnost i kwièv-nost Bosne i Hercegovine, a upravo pripadnost kwièv-nim korpusima formiranim na tim „lokalnim“ kriteri-jumima, koji su mu u osnovi bili strani, na kraju se, ka-da je on u pitawu, pokazuje najmawe spornom1. Naravno


1 Interesantno je da Begi}a, koji je u kwièvnim, kulturnim ipoliti~kim krugovima uìvao glas evropski obrazovanog i opredije-qenog intelektualca, pjesnik Husein Tahmi{~i} u pomenutom pismuneo~ekivano svrstava u najuì krug muslimanskih nacionalista: „Ujednopj stvari sam se i prevario. O~ekivao sam manifestacije mili-tantnog muslimanskog nacionalizma na jednoj strani, a zatekao sam

ga na sasvim drugoj, u srcima i xepovima qudi za koje sam verovaoda su iznad ili izvan doma{aja zova krvi i mistike porekla. Mid-hatom Begi}em, Arifom Tanovi}em, Muhamedom Filipovi}em i komp.bavi}e se dru{tvena i politi~ka misao, javno ili pritajeno, ali wi-ma treba pre svega omogu}iti sme{taj na odgovaraju}im klinikama.To {to ~ine je i bolest, te{ka o opaka bolest“. Tahmi{~i}, uz to,vidi kako „i drugi nacionaliziraju i {enlu~e u ime tla, krvi ipripadawa ovome i onome“.

Iako moè izgledati ~udno, krajem {ezdesetih i po-~etkom sedamdesetih godina dvadesetog vijeka zavr{nom~inu konstituisawa muslimanske nacionalne svijesti su,svako na svoj na~in, zna~ajno doprinijela dvojica pisacai to u oba slu~aja konkretnim djelima najve}eg umjetni~-kog dometa. To su Me{a Selimovi} sa romanom Dervi{i smrt i Mak Dizdar sa zbirkom pjesama Kameni spava~.Oba djela objavqena su iste 1966. godine i uskoro su bi-la ovjen~ana najve}im tada{wim kwièvnim nagradama.Time je dotada{we muslimansko kwièvno stvarala{tvona na{em jeziku dostiglo vrhunac i na wega je retroak-tivno, u znatno ve}oj mjeri nego do tada, skrenuta pa`wanaj{ire kwièvne javnosti. Samim time posrednim putemizbili su na vidjelo i do{li do izraàja kontinutet,specifi~nosti i najve}i dometi i mogu}nosti kwièvnogstvarala{tva Muslimana. Zna~aj tih djela u to vrijemenije se, naravno, ukazivao na ovaj na~in, ali su ona ne-primjetno uz primarnu, sna`nu estetsku informativnostimala i zna~ajan imanentni ili posredni u~inak na stva-rawe i u~vr{}ivawe samosvijesti Muslimana koja seuskoro preobrazila u nacionalni kvalitet.

Zna~aj tog u~inka bio je utoliko interesantniji {tose nije radilo o smi{qenim literarnim projektima, ne-go o spontanom autonomnom i autenti~nom literarnom~inu, nastalom u dosta povoqnom ambijentu tada{wih ju-goslovenskih kwièvnih prilika koje su bile odre|enekona~nom pobjedom umjetni~kih sloboda i novih poeti~-kih i ideolo{kih obrazaca i lingvisti~kih teorija pre-uzimanih iz zapadnoevropskih kwièvnih i filozofskihizvora (filozofija apsurda, egzistencijalizam, reifika-cija, strukturalizam). Ve} pomalo umorna od zahtjeva daodgovori na goru}a pitawa dinami~ne i uzbudqive svako-dnevne ìvotne stvarnosti i obeshrabrena sopstvenim mo-gu}nostima najavqivawa o~ekivane boqe i humanije bu-du}nosti, kwièvnost se ~esto vra}a u pro{lost koja seukazuje kao bogati rudnik tema, likova i situacija pomo-}u kojih se razrje{avaju najbitnija univerzalna pitawaqudske egzistencije, ukqu~uju}i i ona kojima je bio op-sjednut savremeni ~ovjek.

hrvatsku literaturu muslimanska tj. sada bo{wa~ka kwi-èvnost (sada pisana na bosanskom jeziku!) „kona~no“ jepostala „~isto“ nacionalna, i po onom ko je stvara i potome kome je namijewena, sa svim posqedicama koje iz to-ga proizilaze.

Sve u svemu na osnovu dosada{we istraènosti musli-manskog kwièvnog nasqe|a utvr|eno je wegovo pravomjesto u okviru cjelokupne kwièvnosti na srpsko-hrvat-skom jeziku. Vremenom se u~vrstilo stanovi{te da se ra-di o jednoj mladoj nacionalnoj kwièvnosti koja se pre-te`no razvijala u okviru i pod okriqem srpske i hrvat-ske literarne tradicije, ali s takvim stepenom ispreple-tenosti i proìmawa da je o nekom potpunom razgrani-~avawu prakti~no ipak te{ko govoriti, ukoliko se to neradi vje{ta~ki ili s pozicija naknadne kwièvne pame-ti. Pri tome je izri~ito ili pre}utno prihva}eno meto-dolo{ko na~elo vi{evalentne pripadnosti po kome sekwièvno stvarala{tvo na srpsko-hrvatskom jeziku moèposmatrati istovremeno na vi{e mjesta i iz vi{e plano-va, {to se odnosi i na muslimansku kwièvnost.

U periodu poslije 1945. godine u kome je, kao {to jere~eno, nacionalni aspekt kwièvnog stvarala{tva poti-skivan u drugi plan, muslimske pisce s nacionalnimpredznakom sre}emo samo u nu`noj mjeri u kojoj su dobi-jali prilike da se afirmi{u u okviru srpske ili hrvat-ske kwièvnosti. U cjelini gledano wima je vi{e odgo-varala jugoslovenska i bosanskohercegova~ka atribucija,ali kako je jugoslovenska pripadnost vremenom gubila nazna~aju, a republi~ka i nacionalna sve vi{e dolazila doizraàja, to se postepeno odraàvalo ne samo na wihovkwièvni poloàj nego i na wihovu ukupnu svijest o se-bi. Oni su u sve ve}oj mjeri nagiwali sopstvenoj tradi-ciji (koja jo{ uvijek nije bila odre|ena nacionalnim sa-dràjem i imenom), a potom i republi~koj, bosanskoher-cegova~koj pripadnosti kao dràvnom kvalitetu u kometa tradicija ima najpouzdaniju za{titu i uto~i{te. To jeprirodno vodilo ka finalnom ~inu konstituisawa musli-manske nacije i sledstveno tome sopstvene nacionalnekwièvnosti.


III

1.

Posebno je interesantan slu~aj Me{e Selimovi}a pi-sca visokih intelektualnih mogu}nosti i velike kwièv-ne kulture ~iji stav o svim pa i o tim stvarima zbogtoga nije nimalo bezazlen, jer proizilazi iz studioznogizu~avawa i ozbiqnog promi{qawa. U vrijeme kada je ob-javio Dervi{ i smrt on je bio „samo“ istaknuti (ne naj-istaknutiji!) bosanskohercegova~ki pisac bez ve}e kwi-èvne afirmacije na jugoslovenskom planu. Prava kwi-èvna slava sticala se i dolazila u to vrijeme prven-stveno preko Beograda kao najzna~ajnijeg jugoslovenskogkwièvnog centra, a u mawoj mjeri preko Zagreba. Prveveoma povoqne kritike ovaj roman dobio je u Beogradu,gdje mu je uskoro dodijeqena i presti`na, najve}a jugo-slovenska kwièvna nagrada za roman lista NIN. Kakose radilo o izuzetno dobrom djelu Selimovi} je za krat-ko vrijeme stekao glas jednog od najpoznatijih, naj~itani-jih i najpopularnijih jugoslovenskih pisaca i ubrzo po-stao najve}i ìvi bosanskohercegova~ki pisac. Me|utim,wegova {ira jugoslovenska i uà bosanskohercegova~kapripadnost bila je ipak vi{e priru~nog karaktera. Kaotakva ona nije mogla u svemu da apsorbuje sve dimenzijei sva zna~ewa pojave jednog tako velikog kwièvnog dje-la koje se iznenada zateklo u kontekstu najve}ih djelastvorenih na srpsko-hrvatskom jeziku koja su bitno iznu-tra odre|ivala i oblikovala kwièvni prostor u komese na{ao Selimovi}ev roman. Taj prostor bio je odre|eni ome|en prvenstveno sadràjem i kontinuitetom srpskei hrvatske kwièvnosti koji, kao {to je poznato, nijebio u suprotnosti sa jugoslovenskim kwièvnim koncep-

Oba ova djela proiza{la su, kao {to je poznato, iztakvih kwièvnih okolnosti. Kao i drugi jugoslovenskikwièvni stvaraoci i ova dva pisca su u pro{losti tra-gali za nekim na{im zajedni~kim i sopstvenim korijeni-ma. Neovisno o tome {to }e se naknadno pokazati da }esadràj koji su dosegnuli biti najdragocjenija supstancaza amalgamirawe jo{ neizdiferencirane muslimanske na-cionalne svijesti, u trenutku kada su, slijede}i trenutnukwièvnu modu, krenuli u tu avanturu ovi pisci toga ni-su mogli biti svjesni. Uprkos tome muslimanski ~italacje osim univerzalnog estestkog uìtka u ovim djelimapronalazio i ne{to dodatno, sopstveno {to su drugi ~i-taoci shvatali i doìvqavali samo kao okvir, okolno-sti, atmosferu ili ambijent. Ni Selimovi} ni Dizdarkao pripadnici muslimanske narodne zajednice u BiH uvrijeme kada su objavili ova svoja kultna djela ne samoda nisu pokazivali znakove artikulacije sopstvene (mu-slimanske) nacionalne svijesti, nego su se posredno ilineposredno zaticali u aktivnom odnosu ili u kontinui-tetu srpske (Selimovi}) ili hrvatske kwièvnosti (Di-zdar).


Stanisa

Typewritten Text


({to se odnosi i na hrvatske pisce u odnosu na hrvatskukwièvnost) doìvqavalo je kritiku dràvno-partijskihfukcionera kao oblik nacionalizma kojim se „prizivajuaveti pro{losti“. Znatno ve}i „grijeh“ ~inio je onaj koje stvarala{tvo muslimanskih pisaca tretirao u okvirusrpske odnosno hrvatske kwièvnosti. Za taj grijeh op-tuìvan je i Predrag Palavestra kada je u svoju kwiguPosleratna srpska kwièvnost 1945‡1970 (Prosveta, Be-ograd, 1972) osim nekih drugih pisaca iz BiH unio i Me-{u Selimovi}a. Od tada je Me{a Selimovi} tretirankao srpski pisac. Ta ~iwenica potvr|ena je i wegovimli~nim, svojeru~no potpisanim izja{wewem1.

Iste, 1972. godine ovim romanom u{ao je M. Selimo-vi} u poznatu ediciju Srpska kwièvnost u 100 kwiga,potom je postao ~lan SANU i predsjednik Srpske kwi-èvne zadruge i na taj na~in je wegovo mjesto u srpskojkwièvnosti i kulturi definitivno potvr|eno. Par go-dina kasnije u arhivi SANU pisac je pohranio i svoje

tom. Pitawe mjesta ovog romana M. Selimovi}a posebnose postavaqalo u vezi sa ve} postoje}im i ustaqenim na-cionalnim srpskim i hrvatskim kwièvnim institucija-ma i wihovim edicijama i izdawima kao {to su Mati-ca srpska, Matica hrvatska, Srpska kwièvna zadruga,edicije Pet stoqe}a hrvatske kwièvnosti, Srpskakwièvnost u sto kwiga, itd., kao i u vezi sa aktuel-nim pregledima, istorijama, antologijama, panoramamasrpske i hrvatske kwièvnosti, i sl.1

Po{to se u Beogradu {kolovao, tu stekao presudnuvrhunsku kwièvnu afirmaciju i uslove za daqi kwièv-ni razvoj i po{to je u jezi~kom i kulturolo{kom pogle-du bio vezan za srpsku kwièvnost i kulturu, bilo je sa-svim prirodono i razumqivo da se wegova daqa kwièv-na egzistencija po~ela odvijati u okviru srpskog kwièv-nog prostora. Tome je doprinijelo i wegovo li~no izja-{wewe utemeqeno na provjerenom uvidu u sopstveno srp-sko nacionalno porijeklo prije islamizacije wegovihpredaka, a bez izvjesnog uticaja vjerovatno nije bila niporodi~na situacija (bio je oèwen Srpkiwom). Kako jeu to vrijeme, svakako zbog lo{ih iskustava iz pro{lo-sti, a posebno iz Drugog svjetskog rata, svaki oblik iz-raàvawa nacionalne svijesti i nacionalne homogeniza-cije priman sa podozrewem, a pojavom nacionalne nerav-nopravnosti i hegemonije progla{avano mnogo{ta {to stime te{ko moè imati neke veze, iskazivawe srpskihpisaca iz BiH u okviru cjelovite srpske kwièvnosti


1 Interesantno je da je „ponuda“ Me{i Selimovi}u „da ga uvr-sti u ediciju izabranih dela hrvatske kwièvnosti“ dosta rano sti-gla od jednog zagreba~kog izdava~a. Iako nezadovoqan pa`wom kojuje beogradska kwièvna sredina davala wemu i ostalim piscima izBosne, Selimovi} tu ponudu „dobrih i ~asnih qudi iz Zagreba“ ni-je prihvatio: „Nesre}a je samo, ~estwej{i brate“, pi{e on u jednompismu Miodragu Maksimovi}u u martu 1964. godine, „{to ja ne moguda prevrnem }urak prema promenama vremena ili prema naletima qu-tine (na àlost, opravdane), a da mogu, u~inio bih ono {to odba~e-ni obi~no ~ine. (...) Meni se to ne}e desiti, jer sam i 1941. godinebio dovoqno lud da za vreme usta{a napi{em da sam Srbin. To sami nemam {ta da razmi{qam“ („Neobjavqena pisma Me{e Selimovi-}a“, Koraci, 22/1987, 3-4, 221-222).

1 „U posqedwe vrijeme sve su ~e{}e politi~ke osude kwige Pre-draga Palavestre ‘Posleratna srpska kwièvnost 1945-1970’. Ni{tane pitaju}i pisce o kojima je rije~, zamjera se Palavestri {to jeneke bosanske kwièvnike unio u srpsku kwièvnost, kao da ih jeod nekog preoteo i kao da je to u~inio na svoju ruku. Kako je po-menuto i moje ime, duàn sam da kaèm da to Palavestra nije u~i-nio svojevoqno ve} s mojim pristankom, ~ak i po mojoj èqi.

Ja sam iz muslimanske porodice, iz Bosne, ali po nacionalnojpripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi koliko i bo-sanskoj, jer jednako po{tujem i svoje porijeklo i svoje opredjeqewe,i jednako sam emotivno i duhovno vezan i za jedno i za drugo. I svesam to smatrao svojom privatnom stvari, i ne bih tome poklawao pa-`wu da to odjednom nije postao problem dana i da zbog mene, neo-pravdano, ne stradaju drugi qudi. Ne smatram da u svemu tome imaikakve i i~ije krivice, jer i na{ Ustav omogu}ava slobodno nacio-nalno opredjeqewe, ali ako neko smatra da krivice ima, nije po{te-no da je umjesto mene snose drugi.

Beograd 12.VI.1973. Me{a Selimovi}“(Ovo pismo uputio je M. Selimovi} Politici, ali ono tada ni-

je objavqeno. Wegov original posjeduje Predrag Palavestra koji mije ustupio jednu kopiju, s pravom da sadràj pisma mogu javno kori-stiti).

Nije, me|utim, Selimovi}eva pripadnost srpskoj kwi-èvnosti samo deklarativne prirode ‡ mnogo temeqnijeona se izraàva u onom dijelu Testamenta“ gdje wegov au-tor kaè da pripada kwièvnosti Vuka, Matavuqa, Ste-vana Sremca, Borisava Stankovi}a, Petra Ko~i}a i IveAndri}a, a da „svoje najdubqe srodstvo sa wima nema po-trebe da dokazuje(m)“. Vrijednost ovog iskaza je u tome{to je ovaj pisac rekao ono {to bi rekli i svi drugikwièvni znalci kojima bi se mo`da mawe vjerovalo: onje u svakom pogledu iznikao iz srpske kwièvne tradi-cije i svoje pravo mjesto na{ao u wenom kontinuitetu.Bliè srodnike od onih koje je sam nazna~io ili nekogdrugo mjesto od onog koje je sam sebi odredio zaista bibilo te{ko na}i.

To bi, naravno, pokazala i iscrpnija strukturna ana-liza wegovih djela u odnosu na sli~na djela srpske kwi-èvnosti. Ostavqaju}i za ovu priliku po strani wegovaprozna djela, ovdje }emo pomenuti samo kwigu Za i pro-tiv Vuka, objavqenu godinu dana poslije Dervi{a. To jekwiga kojom se Selimovi} ukqu~uje u raspravu o jednomod najbitnijih pitawa srpske kwièvnosti u cijeloj we-noj istoriji, a ti~e se Vukovih jezi~kih reformi koje sudovele do ozbiqnog diskontinuiteta wenog daqeg razvojazbog koga je veliki dio srpskog kwièvnog nasqe|a kojije ostao s druge strane Vukovih ideja, postepeno po~eo daprelazi u zaborav. Povod za ovu kwigu bio je poku{aj M.Pavi}a da aktuelizira zaboravqenog pjesnika GavrilaStefanovi}a Venclovi}a (izbor iz Venclovi}eve poezije

testamentarno, definitivno kwièvno i nacionalno iz-ja{wewe u kome kaè da se nacionalno osje}a Srbinomi da pripada srpskoj kwièvnosti1.


137 Evo toga izja{wewa u cjelini:„TESTAMENT ME[E SELIMOVI]A

3.11. 1976. SANU Odeqewe jezika i kwièvnosti, Istorijskazbirka Arhiva SANU, br. 14441

Jo{ u vrijeme kada se po~elo javqati pitawe kojoj od jugoslo-venskih literatura pripadaju pojedini pisci srpskohrvatskog jezika,ja sam u vi{e navrata poku{avao da se oduprem svakom upro{}enomrazvrstavawu kwièvnih stvaralaca prema nacionalnom, republi~komili ~ak pokrajinskom osnovu. înilo mi se da su pisci i wihovadjela neza{ti}eno izloèni vankwièvnim insistirawima ‡ svejed-no da li nas neko prinudno izdvaja iz jedne, ili naknadno premje-{ta u drugu, teritorijalnu kwièvnost. U jednoj prilici bio samprinu|en da li~no, napismeno, potvrdim ispravnost postupka istori-~ara kwièvnosti koji me je uvrstio u svoju kwigu o poslijeratnojsrpskoj kwièvnosti.

Bilo je to u stvari, izli{no, jer je 1972. godine, u biblioteci„Srpska kwièvnost u 100 kwiga“ iza{ao i moj roman „Dervi{ ismrt“. U ure|iva~kom odboru, koji je vr{io izbor pisaca za tu za-jedni~ku ediciju najstarijih i najuglednijih izdava~a kod nas, Mati-ce srpske i Srpske kwièvne zadruge ‡ nalazile su se i najpozva-nije li~nosti da odre|uju ne samo estetsku vrijednost, ve} i kwi-èvnu pripadnost jednog pisca. Bio sam veoma sre}an {to sam se, nataj na~in, na{ao na pravom mjestu.

Kako u na{im kwièvnim prilikama naglo dolazi do novih mo-menata i olakih odluka, a ja ne mislim mijewati ni svoja uvjerewa,ni ste~eno mjesto u kwièvnosti kojoj pripadam ‡ moè se dogodi-ti da ja, ili moja porodica, i daqe budemo izlagani neprijatnosti-ma ne~ijih upornosti i nerazumijevawa. Da bih za{titio svoj li~nii kwièvni integritet, ja se obra}am Srpskoj akademiji nauka iumetnosti, ~iji sam redovni ~lan, s molbom da se u woj na|e i sa-~uva ova moja pismena izjava.

Poti~em iz muslimanske porodice, iz Bosne, a po nacionalnojpripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok kwièvnostvarala{tvo u Bosni i Hercegovini, kome tako|e pripadam, smatramsamo zavi~ajnim kwièvnim centrom, a ne posebnom kwièvno{}usrpskohrvatskog jezika. Jednako po{tujem svoje porijeklo i svojeopredjeqewe, jer sam vezan za sve ono {to je odredilo moju li~nosti moj rad. Svaki poku{aj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, sma-trao sam zloupotrebom svog osnovnog prava, zagarantovanog Ustavom.

Pripadam, dakle, naciji i kwièvnosti Vuka, Matavuqa, StevanaSremca, Borisava Stankovi}a, Petra Ko~i}a, Iva Andri}a, a svojenajdubqe srodstvo sa wima nema potrebe da dokazujem. Znali su to,uostalom, oni ~lanovi Ure|iva~kog odbora edicije „Srpska kwièv-nost u 100 kwiga“, koji su tako|e ~lanovi Srpske akademije nauka iumetnosti, i sa mnom zajedno u Odeqewu jezika i kwièvnosti: Mla-den Leskovac, Du{an Mati}, Vojislav \uri}, Bo{ko Petrovi}.

Nije zato slu~ajno {to ovo pismo upu}ujem Srpskoj akademiji na-uka i umetnosti, sa izri~itim zahtjevom da se ono smatra punova-`nim autobiografskim podatkom.

Sa po{tovawem i zahvalno{}u,Beograd, 3.XI.1976“.

2.

Me|utim, isto tako bitna, ako ne i najbitnija, musli-manska dimenzija odnosno odrednica wegovog kwièvnogdjela tu je ostala prakti~no potpuno po strani, iako jeon veoma dobro poznavao i cijenio usmeno i umjetni~kokwièvno stvarala{tvo Muslimana na koje se nastavqaoi kome je podario do tada najve}e kwièvno djelo kojeni do danas nije prevazi|eno. Poslije svega ovog prirod-no se moè postaviti pitawe kakvog osnova zapravo imaprethodno iznesena hipoteza da je roman Dervi{ i smrtM. Selimovi}a (skupa sa zbirkom pjesama Kameni spava~Maka Dizdara) u vrijeme kada se pojavio, zna~ajno dopri-nio intenzivirawu i kona~nom dovr{avawu dugotrajnogprocesa sticawa nacionalne svijesti kod Muslimana?!

Poznavaocima Me{e Selimovi}a i tada{wih na{ihkwièvnih i politi~kih prilika sama po sebi name}e sepretpostavka da su ova wegova rezolutna izja{wewa re-zultat ne samo racionalnih spoznaja i nau~nih ubje|ewanego da su posqedica i wegovog karaktera, ali da su, sdruge strane, mogla biti uslovqena i nepotrebnim poli-ti~kim pritiskom i diskvalifikacijama koje su na wego-vu adresu dolazile iz Bosne i Hercegovine. Pri tome netreba gubiti iz vida ni pi{~evu potrebu da ovakvim iz-ja{wewem ispuni „horizont o~ekivawa“ nove beogradskeintelektualne sredine ‡ kao neku vrstu „zahvalnosti“1 zana~in kako ga je primila i pruìla mu svaku potrebnupomo}2. Kao ponosan i ~astan ~ovjek Me{a je o~ito i sam

iza{ao je pod naslovom Crni bivo u srcu, pozajmqenimod samog autora). Kao uman pisac i intelektulac {iro-kih vidika Selimovi} se nije kao ve}ina savremenika za-nio trijumfalizmom pobjede Vukovih jezi~kih reformi~ije plodove je i sam uìvao, nego je oprezno i razlo-`no na sto stavio i sve ono {to je s tim reformama usrpskoj kulturi izgubqeno. Spoj nau~ne argumentacije iìvog, sugestivnog kwièvnog na~ina kojim se ta argu-mentacija izlaè, ova rasprava spada u najboqe primjer-ke svoga ànra, a predmet kojim se wen autor bavi pra-vi je dokaz wegovih preokupacija i ukqu~enosti u sr`srpske kulturne i duhovne tradicije. I stanovi{te Me-{e Selimovi}a o na{em zajedni~kom jeziku oko koga suu to vrijeme po~ele ozbiqne polemike i dileme, jer jeprakti~no do{lo do jednostranog raskida Novosadskogdogovora (Deklaracija o poloàju hrvatskog kwièvnogjezika, 1967) bio je na liniji srpskih lingvista, pisacai kulturnih radanika1.

U pomenutim Selimovi}evim izja{wewima o svojoj na-cionalnoj i kwièvnoj pripadnosti uo~avamo stav da onsrpskoj literaturi pripada „koliko i bosanskoj“, kojusmatra „samo zavi~ajnim kwièvnim centrom, a ne poseb-nom kwièvno{}u srpskohrvatskog jezika“. Time su raz-ja{wene dvije dimenzije wegove literarne pripadnosti,ona koja se ti~e srpske nacionalne kwièvnosti i onakoja se odnosi na bosanskohercegova~ku, zavi~ajnu kwi-èvnost, kako ju je on shvatao.


1 Na pitawe Milisava Savi}a o diobi zajedni~kog sh jezika onje odgovorio: „A ako mi sad jedan jedinstveni jezik dijelimo na dvi-je ili tri jezi~ke strukture, onda mi samo na{u nevoqu multipli-ciramo. Ja nikome ne odri~em pravo da svoj jezik naziva kako ho}e.Ali je nau~na istina da je jezik kojim govore Srbi, Hrvati, Musli-mani, Crnogorci, jedan jedinstven jezik. Diferencijacije koje se na-mjerno i nasilno prave, da bi se jezik u jednom narodu izdvojio, nedolaze iz naroda. To je poku{aj nacionalisti~ki orijenatisanih po-jedinaca“ („Duàn sam ìvotu i savremenicima. Razgovor vodi Mi-lisav Savi}“, Kriti~ari o Me{i Selimovi}u. Sa autobiografijom.Priredila Razija Lagumxija, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 260).

1 O o~ekivawu te zahvalnosti, na dosta neadekvatan na~in, svje-do~i Dejan Medakovi} u svojim nedavno objavqenim dnevni~kim bi-qe{kama iz toga vremena (Dejan Medakovi}, „Prera|ena biografi-ja“, Politika, 22. 03. 2003, A21).

2 „Preseliv{i u Beograd 1973. (najpre je sa Darkom bio Boì-~in i moj gost dok mu Branko Pe{i} nije dodelio stan u Jovanovojulici) Me{a se osetio slobodnim i spokojnim. Svi moji prijateqipostali su wegovi prijateqi“ (Dobrica ]osi}: Pisci moga veka, Ver-zal pres Mrqe{, Beograd, 2002, str. 148). Selimovi} je tada prak-ti~no ve} bio dio uè beogradske disidentske grupe na ~elu sa D.]osi}em ‡ nakon afere sa Srpskom kwièvnom zadrugom 1972. godi-

Kao veliki intelektualac Me{a Selimovi} je veomadobro znao koliko je sloèna i slojevita pozicija Mu-slimana i koliko je velika i duboka drama, li~na i ko-lektivna, koju oni preìvqavaju. Postoji jedno izuzetnouzbudqivo, ~esto citirano mjesto u romanu Dervi{ ismrt u kome se ta drama prvo racionalno defini{e, apotom pretapa u potresnu metaforu dramati~nih zna~e-wa. Iako se radi o iskazu koji artikuli{e jedan lik ro-mana, to je o~ito i mi{qewe samog pisca. Za to posto-je dokazi u wegovim Sje}awima: „Zabiqeìo sam tu mi-sao davno, ~ak i prije nego {to je ‘Dervi{ i smrt’ na-pisan, javila mi se ponovo, u posqedwe dvije-tri godine,otkako se u Bosni javila te`wa za kwièvnim popuwa-vawem istorijskih i kulturolo{kih praznina, kao {to jetraèwe istorijskog kontinuiteta i neprona|enih isto-rijskih tokova“1. Evo tog mjesta:

„Ni sa kim istorija nije napravila takvu {alu kaosa nama. Do ju~e smo bili ono {to danas èlimo dazaboravimo. Ali nismo postali ni ne{to drugo.Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne moèmo vi-{e nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihva}eni. Kao ru-kavac {to ga je bujica odvojila od majke rijeke, i ne-ma vi{e toka ni u{}a, suvi{e malen da bude jezero,suvi{e velik da ga zemqa upije. S nejasnim osje}awemstida zbog porijekla, i krivice zbog otpadni{tva,ne}emo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamonaprijed, zato zadràvamo vrijeme u strahu od ma ka-kvog rje{ewa“.

Rje{ewe se ipak, kao {to je naprijed ve} nazna~eno,postepeno samo od sebe naziralo. Poznato je da su 1969.godine, dakle nakon tri godine od objavqivawa Me{inogDervi{a i Makovog Kamenog spava~a, na jednom sastankuCK BiH Muslimani „po prvi put definisani kao: ‘pose-ban narod koji ìvi u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Make-doniji, a najvi{e u Bosni i Hercegovini u kojoj sa Sr-

osje}ao obavezu da tu zahvalnost nekako izrazi iako se,gledano iz nekog ugla, zapravo na{ao u procijepu izme|uizvorne, imanentne, qudske, porodi~ne, kwièvne i zavi-~ajne pripadnosti Bosni na jednoj, i prirodne, svjesnoprihva}ene i nau~no spoznate {ire univerzalne ukqu~e-nosti u kontinuitet srpske kulture i kwièvnosti, nadrugoj strani. Jednim dijelom taj izri~iti gest Selimo-vi}evog nacionalno-kwièvnog izja{wewa mogao je bitigenerisan i iz najuè porodi~ne situacije s obzirom naporijeklo i karakterne dominante wegove supruge.

„Uvijek sam imao talenta da budem ili izgledam neu-godan“, kaè na jednom mjestu u svojim Sje}awima1, {tosvjedo~i da je i sam bio svjestan svoje naravi i sklonostida reaguje emotivno, uvrije|eno i ù~no. Pi{~eva potre-ba da izri~ito odgovori na neka u na{im prilikama odav-no otvorena, slojevita i zamr{ena pitawa na koja upravozbog toga nije lako dati definitivan i za svakoga zado-voqavaju}i odgovor, unekoliko ostavqaju utisak da je onodlu~no i arbitrarno presjekao jedan ~vor mo`da i ne vo-de}i ra~una o svim mogu}im posqedicama toga ~ina.

Po onome {to je naprijed citirano moglo bi se re}ida Selimovi}, makar i na svom li~nom slu~aju, odlu~no po-ri~e mogu}nost konstituisawa posebne muslimanske nacio-nalne svijesti, a samim time i nacionalne muslimanskekwièvnosti, i to upravo u vrijeme kada se taj procesobjektivno nalazi u zavr{noj fazi. To {to su ta wegovashvatawa u jednom trenutku i u odre|enim okolnostima bi-la sasvim izri~ito formulisana jo{ uvijek ne zna~i da onsvojim djelom, ali i javnim kulturnim djelovawem, nije sna-`no doprinio da se narodnosno muslimansko osje}awe po-stepeno uzdigne do posebnog nacionalnog kvaliteta.


ne koja je zvani~nim partijskim zakqu~cima progla{ena nacionali-sti~kom ustanovom, zbog ~ega je traèna ]osi}eva ostavka (on je ta-da bio predsjednik Glavnog odbora) Me{a Selimovi} je u znak pro-testa, iako to od wega nije traèno, tako|er podnio ostavku na ~lan-stvo u Odboru i u vezi s tim dao vrlo energi~nu izjavu, publikova-nu u dnevnoj {tampi, kojom je branio Zadrugu.

1 Me{a Selimovi}: Sje}awa, Sloboda, Bgd., Otokar Ker{ovani,Rijeka, 1976, 228. 142 Sje}awa, str. 25.

ko-nacionalnoj grupi bi se morao priznati wen kwièv-ni izraz i wena kwièvnost. Da ne govorimo tu i o al-hamijado literaturi i stvarawu na orijentalnim jezici-ma, {to samo poja~ava na{ prethodni stav“1. I daqe:„opravdano je govoriti i o muslimanskim (pa i jevrej-skim) piscima u Bosni i Hercegovini i o wihovoj kwi-èvnosti“2. Simpozijum je organizovalo izdava~ko predu-ze}e Svjetlost ~iji je glavni i odgovorni urednik u tovrijeme bio upravo Me{a Selimovi}. On je na tome sku-pu predsjedavao, a na kraju dao i zavr{nu rije~.

Da to Begi}evo stanovi{te umnogome ve} ima i poli-ti~ki blagoslov, koji je u to vrijeme bio veoma bitan izapravo presudan, svjedo~i i istupawe Mladena Oqa~e ko-ji je tada bio jedan od relativno zna~ajnih politi~kihfunkcionera: „Ako ho}e i ako ima takvih koji ho}e dase nazovu muslimanskim piscima, ja ih u tome ne bihspre~avao“ i „ne bih se bojao u tom smislu re}i da }enastati i muslimanska kwièvnost“3.

Prou~avawu muslimanske kwièvne tradicije i do ta-da, a i kasnije, najvi{e je, me|utim, doprinio Muhsin Ri-zvi} koji je bio prethodnica ovakvim shvatawima. Wemupripada posebna zasluga ne samo za prou~avawe musliman-skog kwièvnog stvarala{tva nego i za pove}ani interesMuslimana za sopstvenu kulturnu i duhovnu tradiciju,{to je zna~ajno doprinosilo wihovoj svijesti o sebi. We-gova kwiga Kwièvno stvarawe muslimanskih pisaca uBosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine udva toma iza{la je 1973. godine, znatno poslije Begi}e-vih izjava, ali je nastala i kao doktorska disertacija od-brawena znatno prije toga (Begi} je prvo bio u Komisi-ji pred kojom je odbrawena, a potom i kao urednik edi-cije ANUBiH u kojoj je objavqena). U vrijeme kada mu jeta tema odobrena to je bio jedini pa`we vrijedan istra-ìva~ki napor posve}en muslimanskoj kwièvnosti. Pre-

bima i Hrvatima ravnopravno ostvaruje svoja prava“1. Tom~inu prethodile su mnogobrojne „predradwe“, sadràne uukupnom slijedu ~iwenica i doga|aja koji su postepenovodili nastajawu muslimanske nacionalne svijesti, o ko-jima je naprijed bilo govora. Entuzijazam koji je poslijetoga zahvatio Muslimane prirodno je donosio i izvjesnapretjerivawa. Sredinom osamdesetih godina po~elo se„ose}ati da afirmisawe muslimanske kulture izlazi izokvira koje je bilo mogu}e nau~no i racionalno osmi-{qavati i opravdavati. Nekriti~ka euforija veli~awasvega {to je u pro{losti bilo islamsko, ne samo u kul-turnom, ve} i u ~isto verskom smislu, u po~etku je pri-mano s dobrohotnim razumevawem, kao danak koji se pro-lazno mora poloìti na oltar nacionalnog osve{}ivawai konstituisawa“2. To se, naravno, odnosilo i na kwièv-nost.

Pojam posebne muslimanske nacionalne kwièvnostiprvi je, koliko je poznato, inaugurisao Midhat Begi}.Prvo ga je dosta jasno nagovijestio i artikulisao upra-vo povodom Selimovi}evog romana Dervi{ i smrt, godi-nu dana nakon wegovog izlaèwa. „To je prvi i pravi mo-derni roman na{eg pisca ‡ Muslimana i na{e musliman-ske kwièvnosti. Jasno, treba imati u vidu postojawe tekwièvnosti jo{ od dalekih vremena, pogotovu one kojusu na{i pisci ‡ muslimani pisali na turskom, i drugimorijentalnim jezicima. Od XIX stoqe}a, kao {to }e seuskoro modernim studijskim djelima pokazati, ta kwièv-nost se razgrawava spajaju}i se sa srpskom i hrvatskom iu stilu i u rje~niku“3. Sve to Begi} je „ozvani~io“ naSimpozijumu o savremenoj kwièvnosti Bosne i Hercego-vine 1970. godine: „Da je, na primjer, u pro{losti posto-jala samo muslimanska narodna kwièvnost bez ikakvogsvog uticaja i produètka u umjetni~kom stvarawu Mu-slimana, a tu ~iwenicu niko ne moè pore}i, toj etni~-


1 Aleksandar Novakovi}, „Kwiga i wena dramatizacija“, Kwièv-ni list, br. 4, 1‡11.2002, str. 22.

2 Milo{ Jevti}, Na istoku zapada. Razgovori sa Darkom Tana-skovi}em, drugo izdawe, Partenon, Beograd, 2001, str. 80.

3 Midhat Begi}, „êtiri romana“ Izraz, 1967, XI, 12, 1171‡1172.

1 Midhat Begi}, „Kwièvna kretawa u Bosni i Hercegovini od1945 do danas (Nacrt)“, Simpozijum o savremenoj kwièvnosti Bo-sne i Hercegovine, Svjetlost, 1971, str. 72.

2 Isto, 73.3 Isto, str. 224.

nosti. On je, prije svega, bio pripadnik ugledne parti-zanske muslimanske porodice, {to je trebalo biti nekavrsta garancije da nije podloàn shvatawima nacionali-sti~kog karaktera. Osim toga, imao je ugled izuzetnog, iz-razito talentovanog kwièvnog znalca, koji je kwièvnoizrastao na evropskim, francuskim uzorima i izvorima,pa je kao takav bio neka vrsta garancije da ono {to za-stupa u odnosu na muslimansku kwièvnost ima upori{tei u naj{irim, evropskim mjerilima.

Na kraju, 1971. godine na tada{wem popisu stanovni-{tva Muslimani su se, uz politi~ku podr{ku tada{wegbosanskohercegova~kog i jugoslovenskog dràvno-politi~-kog rukovodstva, plebiscitarno izjasnili kao posebna na-cionalna grupa i time je i zvani~no proces wihovog sti-cawa sopstvene nacionalne svijesti prakti~no bio zavr-{en.

3.

Neovisno o tome {ta je sam Selimovi} mislio o Der-vi{u1 kao o „muslimanskom“ romanu, recepcija ovog djelakod mnogih kriti~ara i obi~nih, posebno muslimanskih~italaca, naj~e{}e je i{la u tom smjeru. Slobodno se mo-è re}i da sadràj na koji se pri tome mislilo nije pod-razumijevao nacionalnu atribuciju, ali se isto tako slo-bodno moè re}i da ju je potencijalno u sebi ipak sadr-àvao. Jer, postoji op{ta saglasnost da je Selimovi} uovom romanu dosegao i do dna zahvatio su{tinu i najdu-bqe slojeve muslimanskog bi}a. Osim svega ostalog, {tou ovoj prilici nije neophodno pomiwati, udoma}ilo se imi{qewe da je slika svijeta u wegovom djelu rezultatstudioznih prou~avawa isto~wa~kih duhovnih izvora, po-sebno Kurana i da se u skladu s tim prvenstveno teme-qi na tim isto~wa~kim filozofskim u~ewima.

Kao primjer nave{}emo ovdje jedno mi{qewe koje po-ti~e od velikog kwièvnog znalca i ~uvenog pjesnika

}utno to se smatralo nekom vrstom presedana, jer je im-plicitno najavqivalo pretpostvku o postojawu posebnenacionalne muslimanske kwièvnosti, {to tada ni u po-liti~kom ni u kwièvnoteorijskom i kwièvnoistorij-skom smislu nije imalo pouzdanog oslonca i opravdawa,pa nije moglo nai}i na odobravawe1. Suzdrànost prematom poslu izazivao je i „kvalitet“ kwièvne gra|e kojuje ova disertacija obuhvatala, jer se u svakom pogledu ra-dilo o anahronim i bezna~ajnim piscima i pojavama. Ka-snije se, me|utim, pokazalo da se radi o zaka{weloj, po-~etnoj, preporodnoj fazi u razvoju muslimanske kwièv-nosti kroz koju su srpska, hrvatska i ostale ju`nosloven-ske kwièvnosti mawe vi{e ve} odavno bile pro{le, alikoja, i u slu~aju muslimanske kwièvnosti, nije mogla dase zaobi|e. Naprotiv. Suzdrànost u odnosu na ovaj dotada najsveobuhvatnijji uvid u muslimansko kwièvnostvarala{tvo bila je motivisana i „isto~nim“ grijehomiz mladosti wegovog autora kao navodnog pripadnika na-cionalisti~ke organizacije „Mladi Muslimani“. Rizvi}evpionirski posao u sagledavawu i razlu~ivawu musliman-ske literarne tradicije od srpske i hrvatske kwièvno-sti i rad na wenom afirmisawu nije bio jedini i usa-mqen. Naro~ito treba pomenuti antologiju muslimanskekwièvnosti pod naslovom Biserje Alije Isakovi}a, ob-javqenu 1972. godine.

Posebno je pitawe za{to je upravo Begi}u bilo „po-vjereno“ da promovi{e novi pojam muslimanske kwièv-


1 Samim naslovom, u kome se upotrebqava dosta neutralan pojam„kwièvno stvarawe muslimanskih pisaca“, izbjegnuto je da se kaèkako se radi o posebnoj kwièvnosti, ali je iz studije koja je nasta-la kao rezultat istraìvawa pod tim naslovom prirodno prozilazi-la spoznaja i sna`na sugestija da je u pitawu upravo literarni kva-litet koji bi mogao (i morao!) upravo tako da se defini{e. Sam Ri-zvi} je, istina, iscrpno pokazao na koji na~in su se muslimanski pi-sci u to vrijeme opredjeqivali za hrvatsku ili srpsku kwièvnu tra-diciju, ali je na kraju, u zakqu~ku, to kvalifikovao prvenstveno kaosrpske ili hrvatske kwièvne uticaje, a ne kao hrvatsku odnosno srp-sku kwièvnu pripadnost tih pisaca, ~ak ni u smislu dvojne, isto-vremene pripadnosti i muslimaskoj i srpskoj/hrvatskoj kwièvnosti.

1 „Ali zaista nisam pisao roman o korijenu muslimanstva“... (Sje-}awa, str. 199).

Misao da je svaki ~ovjek uvijek na gubitku izuzetno jesavremena i u vrijeme kada je Selimovi} pisao svoj ro-man imala je izvori{te u poznatim negativisti~kim za-padno-evropskim filozofskim spisima, posebno onim saupori{tem u filozofiji apsurda i egzistnecijalizma.Potpuna podudarnost tih filozofskih preokupacija sajednom kuranskom formulacijom izuzetno je atraktivna iputokaz koji je najve}i broj istraìva~a koristio u sli-jedu sopstvenih pretpostavki o zasnovanosti slike svijetaovog romana na isto~wa~kim misaonim sistemima. Me|u-tim, naj~e{}e se gubi iz vida da se kod Me{e Selimovi-}a ne radi o doslovnoj recepciji Kurana, nego o aktivi-rawu onih wegovih slojeva koji odgovaraju senzibilitetumodernog, dana{weg ~ovjeka. Ve} i samim time te{ko jegovoriti o zasnovanosti wegovog djela na isto~wa~kom ku-ranskom shvatawu svijeta; radi se u stvari o savremenimfilozofskim preokupacijama i shvatawu qudske egzisten-cije u skladu sa modernim zapadnoevropskim filozofskimistraìvawima koja se samo „podupiru“ jednom, stvarala~-kom, specifi~nom, priru~nom, danas bi se, mo`da, moglore}i i post-modernisti~kom, recepcijom Kurana.

Kako izgleda ta recepcija najboqe se vidi upravo nastihovima o kojima je rije~. Posqedwi, kqu~ni stih pre-sje~en je usred wegovog osnovnog zna~ewa! Nije ni po-trebno napomiwati da on izvorno ne samo da ne zna~iono {to zna~i u ovom romanu, nego da je wegov smisaoupravo sasvim suprotan: nije svaki ~ovjek uvijek na gu-bitku, nego samo onaj koji se identifikuje u odsustvu Bo-ga. To „priznaje“ i sam pisac: „To je citat iz Kur’ana,koji nije potpun. U Kur’anu se kaè: ôvjek je uvijek nagubitku, ako ne na|e smisao u Bogu. Kod mene je ostalanedore~ena ona druga polovina re~enice, a smisao joj je:ôvjek je uvijek na gubitku, ako ne na|e smisao u quba-vi. To je kontekst romana...“1. U vezi sa ovim interesant-no je pomenuti i kritiku na roman objavqenu u Glasni-ku IVZ (slu`beno glasilo islamskog vjerskog starje{in-stva u Sarajevu) u kojoj se kaè da je pomenuti moto„grub falsifikat Kur’ana, jer je misao prekinuta upra-

Ivana V. Lali}a, iako i mnogi drugi misle ovako ilisli~no: „Povest o {ejhu Ahmedu Nurudinu fascinira oso-benom celovito{}u vizije, koherentno{}u doga|awa, ~ude-sno ~vrstim (a }utqivim) relacijama uzroka i posqedica;iza te povezanosti u nacrtu funkcionisawa divnog meha-nizma te povesti stoji jedan veliki, tradicionalni misa-oni sistem. Stoji filozofija Kur’ana i duh tradicijeislamske misli (podvukao S. T.). U spoju sa modernim sen-zibilitetom i jednim sasvim savremenim tragi~nim ose}a-wem sveta, prisustvo te tradicije dalo je ovom Selimo-vi}evom romansijerskom poduhvatu wegovu veliku vertika-lu, i univerzalnost drami koja se odvija na stranicamakwige. Ovde nam se spontano name}e konstatacija da jeMe{a Selimovi} ovakvim spojem na odre|en na~in uveoislamsku misao u na{u modernu kwièvnost. (...) U ovomromanu Me{e Selimovi}a islam je u nosa~ima misaone ar-hitekture kwige: wegova misao ocrtava obris prostranograzboji{ta qudske sudbine oìvqenog na tim stvarima;ona otvara, nosi i poentira dramu u ukupnom bogatstvuwene glavne teme i mnogobrojnih, raznovrsnih sastavnihmotiva“1. U vezi s ovim korespondira i mi{qwe M. Be-gi}a koji napomiwe da pri~u o autenti~nosti slike der-vi{kog reda u romanu nisu pokrenuli muslimanski kriti-~ari, te da koliko god bilo pogre{no na osnovu citataiz Kurana „izvla~iti zakqu~ak o izvjesnoj islamskoj du-hovnoj kontemplaciji svijeta, toliko bi bilo neumjesno iprenebregnuti tu stvarnu sadràjnu dionicu“2.

Ne dovode}i u pitawe ova gledi{ta o Selimovi}evomromanu skrenu}emo pa`wu samo na jedan detaq koji se ~e-sto gubi iz vida. Radi se o stihovima iz Kurana kojimase roman zavr{ava, a me|u kojima su i oni naj~e{}e ci-tirani:

Pozivam za svjedoka vrijeme, po~etak i svr{etak svega ‡ da je svaki ~ovjek uvijek na gubitku.


1 Ivan V. Lali}, „Roman o ~oveku i smrt“, Kriti~ari o Me{iSelimovi}u, str. 114.

2 Midhat Begi}, „Istraìvawe qudskih sudbina“, Kriti~ari oM. Selimovi}u, str. 15. 1 Me{a Selimovi}: Kriti~ari o Me{i Selimovi}u, str. 350.

‡ Znam. To se po svemu vidi.“1

Ovom razgovoru treba dati du`nu pa`wu i zbog toga{to je M. Selimovi} kao autenti~ni, istaknuti intelek-tulac prosvije}ene komunisti~ke inteligencije toga vre-mena, bio veoma susretqivo primqen i prihva}en kao„svoj“ upravo na suprotnoj, „suparni~koj“ strani, i to odwenih najvi{ih predstavnika kojima takva pi{~eva inte-lektulna orijentacija svakako nije mogla biti bliska iprihvatqiva. O~ito je postojalo ne{to izvan i iznad to-ga {to nije podlijegalo me|usobno suprotstavqenim ide-olo{kim obrascima u okviru kojih su sagovornici for-mirali svoj pogled na svijet, a {to im je bilo zajedni~-ko s obzirom na porijeklo o kome je Me{a Selimovi} usvom slu~aju ~esto govorio i koje je isticao. A to je za-pravo onaj sadràj koji su muslimanski ~itaoci identi-fikovali i ~itavim svojim bi}em crpili iz romana Der-vi{ i smrt daju}i mu postepeno i poseban etnopsiholo-

vo pred osnovnom idejom (‘... osim ako na|e uto~i{te uBogu’)“1. O Kuranu i isto~wa~koj filozofiji u romanuimamo tako|er informaciju iz prve (pi{~eve) ruke. Napitawe S. Milovi}a „Kad ste intenzivno studiraliKur’an?“, Selimovi} izri~ito kaè: „Nisam nikad. To jevrlo povr{no poznavawe Kur’ana... Neki kriti~ari sma-traju da sam ja eksplicirao isto~wa~ku filozofiju. Ni-sam uop{te... Kur’an je za mene svaki kodeks mi{qewa,svaki kanon na koji se pozivaju qudi... Dakle, ~ist sim-bol...“2.

Kao {to vidimo, neovisno o tome {to utemeqewe ro-mana u autenti~nom islamskom filozofskom u~ewu, po-ri~e i sam pisac, ono je na{iroko dokazivano od kriti-ke, a kao takvo doìvqavano i od ~itala~ke, posebno mu-slimanske publike. Zbog izuzetne umjetni~ke vrijednostiromana ta sugestija kod Muslimana je izazivala snaànosje}aj saìvqavawa i tako postajala poseban kvalitetkoji teì da se jasnije i potpunije identifikuje i ime-nuje, {to se postepeno i ostvarilo. U kojoj mjeri je tasamoidentifikacija bila prisutna pokazuje i svjedo~ewesamog autora romana u jednom razgovoru sa poznatim mu-slimanskim intelektulacem Abdulahom [kaqi}em (tadavr{io funkciju sekretara IVZ) koji je tekao ovako:

„‡ Mi (shvatio sam da to zna~i: rukovodstvo Islam-ske vjerske zajednice), mi smo vrlo zadovoqni i od srcasmo vam zahvalni3. Niko u na{oj literaturi, govorim opravoj literaturi, nije s toliko po{tovawa i s toli-ko su{tinskog poznavawa govorio o muslimanskom svije-tu.

‡ I ja sam Musliman4.


1 Sje}awa, str. 199.2 Kriti~ari o Me{i Selimovi}u, str. 350.3 Po{tovawe prema Selimovi}u nije bilo umaweno i pored ~i-

wenice da je napravio „grub falsifikovat“ Kurana, {to mu je, kao{to smo vidjeli, zamjerio recenzent zvani~nog glasila IVZ.

4 Uo~avamo da je rije~ Musliman napisana velikim slovom, {tone zna~i da se misli na nacionalnu pripadnost. Sje}awa su pisana1972, a pro{irena 1974, dakle nakon popisa stanovni{ta na kome su

se Muslimani definitivno izjasnili kao nacionalna skupina. Stogabi veliko slovo u ovom slu~aju moglo biti i plod lektorske inter-vencije, ali je to malo vjerovatno s obzirom na izuzetno veliku je-zi~ku kulturu (i narav) ovog pisca ‡ malo ko ko bi se usudio uno-siti bilo kakve prepravke u wegovom tekstu. Iz ovoga istovremenone bi trebalo zakqu~ivati da se pisac i sam smatrao Muslimanomu nacionalnom smislu. Iako u ovom konkretnom slu~aju nije mogu}edati ba{ pouzdan odgovor za{to je upotrijebqeno veliko slovo, tre-ba skrenuti pa`wu na podatak da je u nekim tekstovima, vaqda za-visno od tada{wih pravopisnih normi i shvatawa samih autora, po-jam musliman pisan velikim slovom jo{ i u austrougarskom i me|u-ratnom, a ponekad i u periodu poslije 1945. godine. Uostalom, i ve}citiranom Begi}evom tekstu „êtiri romana“ objavqenom u Izrazu1967. godine Dervi{ je imenovan kao „prvi i pravi moderni romanna{eg pisca ‡ Muslimana i na{e muslimanske kwièvnosti“. Pret-postavka da se Selimovi} smatra muslimanom u vjerskom smislu te-{ko bi se mogla prihvatiti s obzirom da je on, kao istaknuti ko-munisti~ki intelektulac, bio ateista. Kada, dakle, kaè „I ja samMusliman“, to imenovawe o~ito zna~i ne{to vi{e od vjerske pri-padnosti. To „ne{to“ je zapravo i bilo ona supstanca iz koje se po-stepeno razvila posebna muslimanska nacionalna svijest.

1 Sje}awa, str. str. 22.

romanu Dervi{ i smrt otkrila najdubqe dosegnutu su-{tinu svoga nacionalnog bi}a, ve} i time {to je ta spo-znaja na isti takav, posredni na~in obuhvatala i samogautora, nezavisno od wegovih racionalnih spoznaja. Tedvije vrste spoznaja, jedna kwi{ka, tj. nau~na, a drugaimanentna, me|utim, ne poni{tavaju jedna drugu, nego sesamo me|usobno proìmaju, nadopuwuju i obja{wavaju.One egzistiraju u koegzistenciji, na isti na~in kao i kodnekih drugih muslimanskih pisaca dvojne kwièvne pri-padnosti koji su se izja{wavali kao srpski ili hrvatskipisci. Po tome Me{a Selimovi} o~ito nije ni{ta po-sebno u muslimanskoj nacionalnoj zajednici niti bi mutakav status trebalo davati, a takvo iskustvo u srpskojkwièvnosti ve} odavno je poznato i prisutno. Posebnoje samo to {to je M. Selimovi} jedan od najve}ih srp-skih pisaca dvadesetog vijeka i svakako najve}i musliman-ski (danas bi se reklo bo{wa~ki) pisac svih vremena,jer takav kwièvni uspjeh me|u Muslimanima o~ito ni-ko jo{ nije postigao. Kao takav on funkcioni{e i me|u~itaocima. Muslimanska ~itala~ka publika kojoj ni dandana{wi uglavnom nije poznato wegovo izri~ito i testa-mentarno izja{wewe drì da su ga Srbi „ukrali“ i neo-vla{teno posvojili, dok srpski ~itaoci, na drugoj stra-ni, nisu bili u toku procesa (niti su za wega imali slu-ha) u kome posebnosti muslimanskog stanovni{tva poste-peno prerastaju u sopstvenu nacionalnu svijest. Svaka odove dvije strane Me{u Selimovi}a htjela je samo za se-be. Jasno je, me|utim, da je on nedjeqiv i dovoqan za sve.

{ki kvalitet koji je polako prerastao u nacionalno osje-}awe. Ti su ~itaoci bili veoma ponosni ovim piscem iovim romanom, jer su kona~no u kwièvnosti na najve}emumjetni~kom nivou koji je uskoro doìvio i me|unarod-nu potvrdu, dobili ne{to „svoje“ i nekoga „svoga“ ko jeu svakom pogledu predstavqao wihove mogu}nosti i wi-hovo prâvo, ni~im neosporavano mjesto pod kapom nebe-skom, koje je u primislima zadugo bilo pod hipotekomuloge i „odgovornosti“ wihovih predaka (a mo`da i wihsamih!) za posqedice turske vlasti u Bosni.

Onome ko je ìvio u Bosni to nije bilo te{ko uo-~iti, neovisno od predznaka koji je tome davao. (Uosta-lom, da je to tako potvr|uje i veliki broj Selimovi}e-vih kwièvnih sqedbenika koji su poku{avali da idu pu-tem koji je on zacrtao). To je bila jedna vrsta intimneidentifikacije koja je umnogome nadilazila ve} ustaqe-nu relaciju kwièvne komunikacije pisac-djelo-~italac ikao takva o~ito izazvala znatno ve}e, ve} pomenute po-sqedice od onih koje moèmo smatrati uobi~ajenim. Te-{ko je pretpostaviti da Me{a Selimovi} nije osjetiobilo tog dijela svoje ~itala~ke publike i da nije biosvjestan obostrane identifikacije koju s wom ostvaruje.

4.

Prema svemu re~enom izgleda da se pitawe „kwièv-ne nacionalnosti“ Me{e Selimovi}a ukazuje u znaku go-tovo nepomirqivih protivurije~nosti. Na trenutak se~ak ~ini da se i sam pisac u tome nije dovoqno dobrosnalazio, ali o~ito nije tako. îwenica da se on u na-cionalno-kwièvnom pogledu izri~ito izjasnio jo{ uvi-jek ne zna~i da za sobom ru{i sve mostove prema svomeporijekli i muslimanskoj nacionalnoj zajednici. Pri to-me treba imati na umu da se muslimanska nacionalna svi-jest nije u svemu razvijala po spoznajnim odnosno nau~-nim kriterijumima. Zbog toga se taj proces u odnosu naovog pisca odvijao nekontrolisano i samostalno, ne samotime {to je muslimanska ~itala~ka publika u wegovom


odnosno pokrajinama uto~i{te vidjeli i ostali jugoslo-venski narodi. Tako se povremeno me|u Muslimanimastvarao privid da su oni autohtoni (za vrijeme rata sepo~elo govoriti „temeqni“) narod u BiH koji je poseb-no do{ao do izraàja nakon {to su {ezdesetih godinapostali najbrojniji narod u BiH (do tada su to bili Sr-bi). Tako je prividno izgledalo da se bh republi~ka dr-àvnost stoga ti~e prvenstveno wih, pa je i razumqivoda je wima bilo vi{e „stalo“ do Bosne nego drugima.Stoga su oni vi{e nego drugi insistirali na bosanskompatriotizmu i nastojali da se posebnost Bosne identifi-kuje na svim planovima, naro~ito na kulturnom i umjet-ni~kom poqu. Potvrde takve posebnosti kao i obi~notraène su u pro{losti, {to je u na{oj tada{woj kwi-èvnosti bilo postalo neka vrsta mode.

Problem je bio u tome {to su vrijednosti za kojimasu u sopstvenoj pro{losti tragali Muslimani nerijetkoupu}ivale na suprotstavqenost sa vrijednostima do kojihsu dràli Srbi i Hrvati. To je proizilazilo iz ~iwe-nice o petovjekovnoj vladavini Turaka u Bosni, u okvi-ru koje su se Muslimani i formirali kao posebna narod-na zajednica i stvorili zna~ajna kulturna bogatstva ivrijednosti, dok je na drugoj strani upravo zbog toga za-ustavqen gotovo svaki, pa i kulturni napredak hri{}an-skog/kr{}anskog dijela stanovni{tva. Ono {to je mogloda se identifikuje kao istorijsko, dràvno, politi~ko,pa i kulturno nasqe|e Muslimana u takvoj situaciji kodSrba i Hrvata imalo je ili bar u primislima nosilo ne-gativan, osvaja~ki predznak, iako je tu bilo i nespornih,zna~ajnih kulturnih i civilizacijskih dostignu}a koje sui sami u tako velikom vremenskom periodu uvaàvali iapsorbovali. Na drugoj strani, kao posebna slovenska na-rodna grupa koja je imala i neke sopstvene interese u od-nosu na centralnu tursku vlast ni Muslimani se nisu usvakom pogledu poistove}ivali sa svim {to je donijela itokom vijekova predstavqala turska vladavina.

Bosna je, kao {to je poznato, imala sopstvenu dràvui izvjesnu kulturu, kwièvnost i pismenost i prije pa-da pod tursku vlast. Taj dio bosanske pro{losti poseb-

IV

1.

Za razliku od romana Dervi{ i smrt M. Selimovi-}a koji je na „zrewe“ muslimanske nacionalne svijestidjelovao imanentno zbirka poezije Kameni spava~ MakaDizdara „podràvala“ je taj proces posredno i davala mupreko potrebno upori{te druge vrste. To je vrijeme ka-da na politi~kom i dràvnom planu, a samim time i naplanu kulture sve vi{e dolaze do izraàja nacionalno-republi~ki interesi koji }e 1974. godine biti i ozvani-~eni promjenama u Ustavu SR Jugoslavije. Situacija uBiH u vezi s tim bila je ne{to druga~ija nego u drugimrepublikama, jer se republi~ke granice nisu podudaralesa nacionalnim. Bosna i Hercegovina, kako se tada{wimpoliti~kim jezikom govorilo, nije bila ni srpska, ni hr-vatska, ni muslimanska, nego i srpska, i hrvatska, i mu-slimanska. Koliko god je to u praksi u svim oblastimaìvota tako i bilo, u pozadini je uvijek tiwalo izvje-sno rivalstvo koje se ispoqavalo na razli~ite na~ine.Srbima i Hrvatima, na primjer, smetalo je zatvarawe dr-àvnih, bosanskohercegova~kih republi~kih granica, po-sebno kada se radilo o stvarima op{teg nacionalnog ka-raktera kao {to su kultura i umjetnost. Oni su oslonaci upori{te osim u BiH psiholo{ki o~ekivali, a ~estoprakti~no i nalazili i u Srbiji odnosno u Hrvatskoj,{to su Muslimani doìvqavali kao neku vrstu izdaje.

Istovremeno, na drugoj strani, Muslimani su, polaze-}i od pretpostavke da nemaju drugu, „rezervnu“ domovinuizvan Bosne, s vi{e entuzijazma insistirali na bosansko-hercegova~koj republi~koj dràvnosti, kao vidu sopstve-nog uto~i{ta ‡ na na~in kako su u svojim republikama

NACIONALNA SVIJEST I KWI@EVNOST MUSLIMANA 135

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text


upravqawu zemqom. U tom pogledu postojala je ~ak i iz-vjesna surevwivost izme|u „doma}ih Turaka“ i „Turku{a“koji su dolazili sa strane. To je, naravno, bila suprot-nost samo u sopstvenoj ku}i, tj. u okviru legaliteta tur-ske vladavine Bosnom, sa svim posqedicama koje je onaimala na hri{}ansko odnosno kr{}ansko stanovni{tvo.

Zbirka pjesama Kameni spava~ Maka Dizdara moè sesmatrati najboqim primjerom produktivnog „neo~ekiva-nog“ tragawa muslimanskih stvaralaca za sopstvenim du-hovnim uto~i{tem i kontinuitetom u sredwovjekovnom bo-sanskom stvarala{tvu. Taj proces koji u dana{wim pri-likama sukcesije bosanske pro{losti, sada{wosti i bu-du}nosti sve vi{e dolazi do izraàja, jedino se moè ob-jasniti analogijom, ~ije djelovawe u nauci ne bi trebalopodcjewivati. Taj kriterijum o~ito je do{ao do izraàjai u op{tem prihvatawu novog nacionalnog imena Bo{waki od strane svih Muslimana na prostoru biv{e Jugosla-vije koji sa Bosnom nemaju, niti su ikada imali veze.

Iako wihovi korijeni i kultura u nacionalnom po-gledu po~iwu od perioda dolaska Turaka u Bosnu dana-{wi Muslimani su, istina u drugoj vjeri, i prije togaovdje ìvjeli i stvarali, pa nije ni ~udo {to sada, na-knadno, poku{avaju da svoj na jedan na~in ste~eni naci-onalni identitet prodube do svojih po~etnih i pravih ko-rijena. Ipak koliko god oni, u skladu s tim, sredwovje-kovne bosanske pisane spomenike osje}ali kao izvornidio i svoje tradicije, te{ko da bi se neki od tih spo-menika konkretno, u praksi, mogao na}i u kontinuitetuposebnog, odvojenog, muslimanskog kwièvnog toka u Bo-sni i Hercegovini, {to nije slu~aj kada su u pitawu srp-ska i hrvatska kwièvna tradicija. Pri tome treba ima-ti na umu da je taj dio na{e zajedni~ke pro{losti biomnogo mawe „sporan“ od onog iz perioda osmanske vlastii da su u kwièvnoj aktuelizaciji sredweg vijeka ve} po-stojala bogata strana i doma}a iskustva.

Nastojawe da se aktuelni dràvno-republi~ki statusBosne i Hercegovine utemeqi na wenim posebnostima odnajstarijih vremena u kome su Muslimani samo predwa~i-li, ali su u wemu u~estvovali i mnogi srpski i hrvat-

no je bio aktuelizovan u svrhu poja~avawa republi~ke bhdràvnosti poslije Ustava iz 1974. godine. Na prvi po-gled moè izgledati ~udno da se bosanski patriotizamMuslimana nagla{eno protezao i na taj dio pro{lostiBosne, iako oni u tom vremenu nisu mogli prona}i ni-{ta od onoga po ~emu su kasnije, putem islamizacije, po-stali posebna narodna zajednica.

Stoga se u slu~aju sredwovjekovnog bosanskog kultur-nog i kwièvnog nasqe|a, kada su u pitawu Muslimani,radi o dosta netipi~noj situaciji. To nasqe|e identifi-kuje se i odre|uje prvenstveno bosanskim dràvnim okvi-rom i atributima (takav je po funkciji i karakteru inajstariji i najpoznatiji sredwovjekovni bosanski pisanispomenik, poveqa Kulina bana), a kada se radi o spome-nicama crkvene pismenosti vaqa imati na umu da su natom prostoru djelovale isto~na, zapadna i posebna duali-sti~ka bosanska crkva. Tek detaqnim analizama funkcije,pisma, stilskih osobenosti i okolnosti u kojima je nekipisani spomenik nastao, mogu}e je uspostaviti mawe ilivi{e pouzdane teze i pretpostavke o wegovom nacional-nom porijeklu i pripadnosti u dana{wem smislu rije~i.

Ako su Muslimani kao nacija nastali u okviru pro-cesa islamizacije do koje je do{lo nakon pada bosanskesredwovjekovne dràve, opravdano se postavqa pitawe dali je i kako uop{te mogu}e wihovu nacionalnu i kwi-èvnu svijest dovesti u vezu sa spomenicima koji su na-stali u vrijeme kada ih kao nacije uop{te nije ni „bi-lo“. S druge strane uo~qiva je potreba Muslimana i wi-hovo nastojawe da se identifikuju i sa sredwovjekovnombosanskom dràvno{}u i sa sredwovjekovnom bosanskomkulturom. To se moè objasniti, prvo, time {to su onii pored toga {to su islamizacijom prihvatili drugu vje-ru, kulturu i civilizaciju (u kwièvnosti forme i fi-lozofiju isti~nih kwièvnosti) i u samom narodu i ukrugovima sopstvene elite donekle ipak bili zadràliistorijsku svijest i sje}awe na svoje porijeklo i korije-ne. To se ogledalo i u jednoj vrsti bosanskog patrioti-zma, izraàvanog potrebom i zahtjevima za ve}om samo-stalno{}u i zna~ajem Bosne i uticajem bosanskih qudi u


Dizdara to su tipizirani natpisi na sredwovjekovnim bo-sanskim nadgrobnim spomenicima ‡ ste}cima. U izraàj-nom pogledu, tj. u pogledu kratkog, saètog, zna~ewimaprepunog stiha M. Dizdaru prethodio je, hronolo{kim re-dosqedom gledano, prije svih Mom~ilo Nastasijevi}(1894-1938), ali ovaj pjesnik u vrijeme Dizdarevog kwi-èvnog zrewa kod nas uop{te nije bio u modi. (Poja~a-ni interes za wega, prvenstveno u okviru srpske kwièv-ne tradicije do{ao je ne{to kasnije). Suprotno od toga,takav oblik stiha imao je i Vasko Popa, srpski pjesnikkoji se pojavio pedesetih godina pro{log vijeka, a kojije u to vrijeme bio prakti~no najpoznatiji jugoslovenskipjesnik modernog pjesni~kog senzibiliteta i izraza. Pargodina mla|i od M. Dizdara, Popa je ostvario izuzetnoveliki uticaj na ve}inu jugoslovenskih pjesnika svoje ikasnijih generacija, a u wegovom izraàjnom pjesni~komiskustvu, koje karakteri{u upravo reducirani, kratki,gnomi~ki stihovi mogu se ponegdje prepoznati i docnijepjesni~ke karakteristike M. Dizdara iz zbirke Kamenispava~. Interesantno je da je Dizdar u ve}oj mjeri nagi-wao hrvatskoj kwièvnosti, ali je tu te{ko na}i pjesni-ka koji bi mu u ne~emu bio srodan. On je bio zastupqeni u nekim hrvatskim antologijama poezije, mada se wego-va pripadnost hrvatskoj kwièvnosti te{ko moè dove-sti u ravan nekih drugih muslimanskih pisaca koji su uznatno ve}oj mjeri stvarali u znaku hrvatske literarnetradicije ili su se tako izja{wavali. (U svakom slu~ajuM. Dizdar nije bio inkorporiran u hrvatsku kwièvnostu mjeri i na na~in na koji je to bio M. Selimovi} u od-nosu na srpsku).

Sli~no kao i Selimovi}ev roman i ova zbirka odmahje, kao {to je re~eno, doìvjela veliki uspjeh i kod kri-tike i kod ~italaca. Mak Dizdar je uskoro postao jedanod najzna~ajnijih jugoslovenskih pjesnika toga doba. Kaoni u slu~aju Dervi{a ni u slu~aju Kamenog spava~a nijebilo neke razlike izme|u muslimanskih i ostalih kriti-~ara, niti su univerzalne pjesni~ke vrijednosti zbirkemuslimanski ~itaoci doìvqavali druga~ije od ostalih.Ipak, na isti na~in kao i u slu~aju Me{inog romana, i

ski intelektualci i stvaraoci svih profila, bilo je mo-tivisano i stvarnim, ali i umi{qenim strahom od srp-sko-hrvatskog du{ebri`ni{tva i pretenzija na Bosnuzbog kojih je u ranijim vremenima dolazilo do te{kih is-ku{ewa ~ije ponavqawe niko nije èlio. U svim prili-kama zato se isticalo da je Bosna nedjeqiva i da weniqudi ne mogu i ne smiju da se dijele i opredjequju, jerto nu`no vodi u ranije ve} isku{ana tragi~na zbivawa.Bilo je tu naravno i iskrenog patriotizma i politi~kekowunkture i kwièvne mode i èqe za isticawem, alii istinske qudske i intelektualne prekupacije sopstve-nom pro{lo{}u u kojoj su se traìli odgovori na pita-wa savremenosti. U vezi s tim vrlo interesantan je pri-mjer drame Bosanski kraq Miroslava Jan~i}a i pi{~e-vog tuma~ewa wenih poruka: „To je drama opredjeqivawanajve}eg sredwovjekovnog vladara i prije {est stotina go-dina nedjeqive i neopredjeqive Bosne i Hercegovine ‡kraqa Tvrtka“. (...) „Zbiqa, za kojeg bi se boga opredije-lio jedan kraq ~iji je otac bogumil, majka katolkiwa,pramajka pravoslavna Nemawi}ka, a ~iji }e se unuk, mo-`da ba{ zbog toga, klawati Alahu?“1.

Zbirka Kameni spava~ M. Dizdara nastala je kao pro-izvod opisanih okolnosti. I u tematskom i u izraàjnompogledu ona je imala prepoznatqive mogu}e uzore, ali jekao i svako umjetni~ki autenti~no djelo, samonikla iimuna na uticaje. U tematskom pogledu, tj. u pogledu pje-sni~kog rekreirawa daleke istorijske pro{losti ve} jebila iza{la, na primjer, zbirka Traìm pomilovawe De-sanke Maksimovi} (1964), koja je doìvjela izuzetno do-bar prijem kod kritike i publike na ~itavom jugosloven-skom prostoru. I jedan i drugi pjesnik u svojim pjesni~-kim preokupacijama vra}aju se u daleki sredwi vijek, iu jednom i u drugom slu~aju predmet pjesni~kog intereso-vawa, oìvqavawa i preoblikovawa je ve} postoje}i, uovom slu~aju kanonizovani tekst koji je u svoje vrijemevr{io ta~no odre|enu funkciju: u slu~aju Desanke Mak-simovi} to je ~uveni Du{anov zakonik, a u slu~aju M.


1 Radovan Popovi}: Kwièvni razgovori. Govore pisci Bosne iHercegovine, Veselin Masle{a, Sarajevo 1970, str. 87.

grobnim spomenicima prilago|enog teksta gradi sasvimdruga~iji, umjetni~ki, tj. pjesni~ki tekst sa univerzalnimqudskim zna~ewima. Takav kwièvni postupak u modernojkwièvnosti dosta je rasprostrawen i Mak Dizdar je upunoj mjeri iskoristio sve mogu}nosti koje on pruà. Svedotle moè se govoriti iskqu~ivo o pjesni~kom ~inu iwegovoj sna`noj estetskoj informativnosti. Nova dodat-na zna~ewa za muslimanskog ~itaoca ova poezija, me|u-tim, po~iwe da dobija tek u svjetlu podatka da su ste}-ci smatrani bogumilskim nadgrobnim spomenicima i dase narodnosna osnova Muslimana, isto tako, izvodi izwihovog navodnog bogumilskog porijekla. Nezavisno odtoga koliko je koja od ove dvije teorije (o karakteru ste-}aka i etnogenezi Muslimana) bila nau~no ta~na1, trebaznati da su one kod Muslimana tada bile rado primaneiz razloga {to wihova identifikacija na vjerskoj osno-vi nije bila dovoqna, a kao sa strane donesena ~ak nipoèqna, pa je traèna neka dubqa, temeqnija identifi-

u vezi s ovom zbirkom muslimanski ~italac ostvarivaoje jo{ jedan, dodatni samo wemu svojstven i za wega va-àn vid recepcije. Tom ~itaocu je, prvo, godilo to {tose pojavio jedan tako veliki i op{tepriznati pjesnik izwegove narodne zajednice. To mu je svakako davalo poseb-no samopouzdawe i u~vr{}ivalo wegovu samosvijest. Alitu se nije moglo raditi o nekoj imanentnoj, unutra{wojidentifikaciji kao u slu~aju M. Selimovi}a. Kada je upitawu M. Dizdar ta identifikacija je tekla posrednimputem, projekcijom sopstvenog identiteta na sredwovje-kovnu duhovnu, kulturnu i kwièvnu pro{lost Bosne ukojoj se ostvaruje domovinska pripadnost i nalazi dràv-no pokroviteqstvo za posebnost svoga statusa, neovisnoo tome {to su taj identitet i taj status, kao {to smovidjeli, nastali u procesu islamizacije, odnosno nakonpada sredwovjekovne bosanske dràve pod osmansku vlast.To, naravno, nije ni{ta neobi~no, jer se ne radi o ne-kom novom i drugom narodu, nego samo o jednom dijelu na-roda u Bosni koji je prihvatio drugu vjeru i duhovne, kul-turne i civilizacijske osobenosti koje je ona sa sobomdonijela, zadràvaju}i pri tome istorijsko sje}awe nasvoje prvobitno porijeklo i duhovne, kulturne i civili-zacijske osobenosti i vrijednosti proiza{le iz toga po-rijekla. U takvim okolnostima sasvim je i prirodno {toje zbirka poezije Kameni spava~ za muslimanskog ~itao-ca predstavqala ne{to vi{e od obi~nog estetskog uìt-ka. Iz svega proizilazi da ova poezija nije, kao u slu~a-ju Dervi{a, izazivala i aktivirala oìvqavawe i poja-~anu segmentaciju u podru~ju sadràja muslimanske narod-ne svijesti, nego je stvarala pretpostavku za ne{to istotako va`no, ako ne i va`nije: wome se identifikuje do-movinsko-dràvni prostor u kome se taj sadràj ostvaru-je i dràvni (republi~ki) instrument za o~uvawe togaprostora i svoga sada ve}, bar psiholo{kog i broj~anog,dominiraju}eg mjesta i statusa u wemu.

Poseban osvrt zasluùje podatak da se pjesme iz ovezbirke ~esto ukazuju kao neka vrsta rekreacije, odnosnopjesni~ke nadgradwe i oìvqavawa {krtih natpisa saste}aka kojim se na podlozi jednog kanonizovanog, nad-


1 Potpunu nau~nu saglasnost i legitimnost izgleda ne mogu do-biti ni jedna ni druga. Iako je mi{qewe da su ste}ci bogumilskinadgrobni spomenici bilo gotovo op{teprihva}eno, ono danas, bar unekim segmentima, o~ito vi{e ne moè izdràti neke suprotne ar-gumente (Vidjeti: Dragoqub Dragojlovi}: Istorija srpske kwièvno-sti u sredwovekovnoj bosanskoj dràvi, „Svetovi“, Novi Sad, 1997).[to se ti~e bogumilskog porijekla Muslimana ono je u vezi sa „sta-rim sredwoevropskim teorijama“, a neki nau~ni krugovi nisu ga jo{ni danas napustili. Smatra se da je ova „sredwovjekovna hri{}anskasekta u ~ije postojawe nauka podobro sumwa“ (Milorad Ekme~i}, „Oidentitetu bosanskih Muslimana“, Letopis Matice srpske, god. 173,kw. 460, 1997, sv. 1-2, jul-avgust, str. 74). zbog slabih crkvenih in-stitucija i stalnih progona i od Vizantije i od Rima, uistinu bi-la podlo`nija islamizaciji od ostalih. „Za navala turskih bijahu bo-gumili uz Turke, a poslije propasti samostalne kraqevine sva ih sesila istur~ila ‡ kako je bilo i u Bugarskoj poslije propasti, jerse od god. 1393. vi{e o wima u toj wihovoj kolijevci ni{ta ne ~u-je“ (\uro [urmin: Povijest kwièvnosti hrvatske i srpske, Zagreb1898, str. 113). Sve to, naravno, jo{ uvijek ni pribli`no nije do-voqno za punova`nost teorije o bogumilskom porijeklu Muslimanakoja u osnovi ima nacionalno-romanti~arski karakter i sluì zadnevno-politi~ke svrhe.

javila dobijaju novo dodatno zna~ewe. Filipovi} u pome-nutom tekstu svoju osnovnu zamisao izri~ito i temeqi naovoj zbirci: „No, pored umjetni~ke vrijednosti, ova poe-zija za nas ima vrijednost i po tome {to izraàva, u vi-du poetskih ideja, izvjesne bitne aspekte na{eg bosanskogduha“1. Kada potom poku{a da odgovori na pitawe koje suto zapravo poetske ideje kojima se izraàva bosanski duh,autor, naàlost, ne odstupa od op{tih pjesni~kih tema ipreokupacija, karakteristi~nih za svaku poeziju i sve pje-snike. I kada govori o Bosni i wenim posebnostima ko-je bi mogle biti osnova za stvarawe jednog takvog duha,ovaj autor ostaje u okviru one stereotipne slike koju sugradili toliki drugi prije wega od Andri}a do I. Se-kuli}, dakle o „Bosni, bosoj, goloj, hladnoj, glasnoj, po-snoj i prskosnoj. Svugda se tu prepoznaje na{a zemqa, na-{a sudbina, na{ ~ovjek, na{a povijest, na{e iskustvo,na{ duh, onaj gorki, podsmje{qivi, nepovjerqiv duh str-pqewa, ~ekawa, otpora i vjere u to {to }e do}i“2.

Iako poeziju Maka Dizdara uzima kao putokaz kojimbi trebalo da idu budu}a pjesni~ka tragawa u Bosni iHercegovini inspirisana zajedni~kim duhovnim porije-klom, ni u ovom, a ni u kasnijim poku{ajima ovaj autornije uspio dati iole prihvatqivu i suvislu definicijupojma bosanski duh niti odrediti wegov sadràj izvan po-menutih ustaqenih i ra{irenih impresija o zagonetnoj inepoznatoj zemqi Bosni i wenim ~udnim qudima3. To, uo-stalom, i nije bilo mogu}e (tako ne{to o~ito i ne po-stoji!), nego se radi o potrebi za nekim op{tim i ap-straktnim jedinstvenim bosanskim kvalitetom i sadràjemkojim bi se uspostavila distanca u odnosu na srpsku i hr-

kacija ukorijewena u sopstveno, doma}e, bosansko tlo. Iztoga daqe proizilazi da je Mak Dizdar kao muslimanskipjesnik zbirkom Kameni spava~ zapravo sna`no umjetni~-ki oìvio korijene sopstvene nacionalne tradicije i ba-{tine! Takvo dodatno zna~ewe ove zbirke mogao je, kao{to je re~eno, prihvatiti samo muslimanski ~italac ko-ji je pre}utno imao povjerewe u teoriju o etnogenezi Mu-slimana od bogumila. U tada{wima istorijskim tuma~e-wima i politi~kim stavovima sredwovjekovni bosanskispomenici nisu mogli biti „vlasni{tvo“ ni jednog naro-da nego svih, niti je ta teorija ozbiqno shvatana.

2.

Za onoga kome bi se moglo ~initi da se u onome {toje naprijed re~eno radi o domi{qawu novih, nepostoje-}ih zna~ewa Kamenog spava~a, treba ista}i da se ne ra-di o odjeku ove zbirke samo kod obi~nog muslimanskogsvijeta, nego da postoji poku{aj wenog takvog utemeqewai na ozbiqnim osnovama. U potrazi za sopstvenim naci-onalnim identitetom muslimanska intelektualna javnost,naime, nastojala je sve ovo i nau~no da dokaè. Pojedi-na~no se i{lo ~ak dotle da se kulturne i kwièvne oso-benosti Bosne ne tretiraju kao dijalekti~ko dinami~kaslika wenog tada{weg statusa i poloàja u {irem dr-àvnom, kulturnom i civilizacijskom okruèwu, nego sepolazi od pretpostavke da one postoje na imanentan na-~in ‡ u vidu nekog posebnog, apsolutnog bosanskog duha.„Jedna literatura i wen duh se kona~no i neopozivoafirmiraju tek stvarawem, u krilu svoje duhovne klime,velikih djela, djela koja ostaju kao trajni spomenicistvarala~ke mo}i toga duha“, kaè Muhamed Filipovi} usvome poznatom i dosta osporavanom eseju „Bosanski duhu kwièvnosti ‡ {ta je to“. Ako se ima na umu da je tajesej inspirisan i potkrijepqen upravo zbirkom Kamenispava~ M. Dizdara, intelektualna tragawa i preispitiva-wa kojima su bili opsjednuti mnogi, a posebno musliman-ski intelektualci u BiH u vrijeme kada se ta zbirka po-


1 Muhamed Filipovi}, „Bosanski duh u kwièvnosti ‡ {ta jeto“, @ivot, XVI, 1967, 3, str. 17.

2 Isto, str. 18.3 Trideset godina kasnije Filipovi}, budu}i da je u svoje vrije-

me navodno bio pogre{no shva}en, u sarajevskom listu Dani (br. 62,1997) odre|enije poku{ava da razjasni na {ta je tada zapravo mi-slio. „Naime, bosanski duh je duh mira u sebi i sa drugima“, rezi-mira on na kraju, u maniru etni~ko-turisti~kog bedekera, ta svojanaknadna „razja{wewa“.

iako je ideja o bosanskom duhu obuhvatala i Srbe i Hr-vate, ali tek u wihovoj poèqnoj srpsko-hrvatskoj reduk-ciji (tj. denacionalizaciji) i naknadnoj, novoj nacionali-zaciji do koje bi do{lo u okviru od ranije postoje}eg asada obnovqenog i aktuelizovanog bosanskog sadràja ikvaliteta. (Na sli~an na~in, na drugoj strani, govorilose i o povratku Muslimana vjeri pradjedova, {to nije ni-{ta drugo nego nemogu}a deislamizacija, kojom bi se oniponovo bili na{li u okriqu svoje prvobitne nacionanezajednice). Filipovi}evo sravwivawe i svo|ewe bh kwi-èvnog nasqe|a pod kalup zami{qene idealne kategorijebosanskog duha, ostavqa po strani kao nepoèqno prak-ti~no sve ono {to je bilo vrijedno, posebno u srpskojkwièvnoj tradiciji. Samo se po sebi razumije da zahtje-vima toga kalupa ipak u najve}oj mjeri odgovaraju musli-manski pisci. Misao da su tako veliki pisci srpske kwi-èvne tradicije kao {to su Ko~i}, ]orovi} i Andri},pogotovo posqedwa dvojica koji su uz [anti}a najzaslu-`niji za kwièvnu afirmaciju Muslimana, osim po~etneneta~nosti, realno gledano nije bila izvan prepoznatqi-ve afirmacije neugodnih i umnogome zaboravqenih i po-tisnutih istorijskih antagonizama, pa je i razumqivo daje, posebno zbog grube i nespretne verbalne izvedbe i bi-la podvrgnuta tako masovnoj osudi1.

Da ova epizoda nije bila i ostala samo stvar filo-zofskog ekskluzivizma i dosjetki jednog autora koji sekwièvno{}u bavio samo priru~no svjedo~i daqi tragi~-ni tok doga|aja koji su doveli do gra|anskog rata u vre-menu 1992-1995. u toku koga su Muslimani „stekli“ novonacionalno ime Bo{wak koje podrazumijeva i neke bit-

vatsku nacionalnu identifikaciju kojom je, navodno, bilougroèno (u to vrijeme veoma aktuelno) politi~ko, dràv-no, duhovno i kulturno jedinstvo Bosne. Prosvije}ena, uskladu sa tada{wim prilikama naj~e{}e ateisti~ki ori-jentisana, muslimanska komunisti~ka inteligencija s te-{ko}ama je mogla da prihvati sopstvenu narodnosnu iden-tifikaciju proiza{lu iz vjerske pripadnosti, pa je i pri-rodno {to je za wom tragala i „pronalazila“ je u neraz-govjetnom ambijentu i vremenu sredwovjekovne Bosne kadajo{ uvijek nije postojala kategorija nacije pa je vaqda za-to izgledalo da smo svi bili jedno i isto. Koliko god dase radi o naivnim konstrukcijama time se moè objasni-ti i wihovo idealisti~ko uvjerewe da su tom nekada{wem„jedinstvu“ ostali vjerni samo Muslimani, a da su se odwega distancirali i sopstvenom nacionalnom identifika-cijom ga iznevjerili i na put mu stali Srbi i Hrvati,posebno, kao {to }emo vidjeti, ovi prvi.

Time se moè tuma~iti i ona do sada nebrojeno putacitirana neobazriva konstatacija tvorca bosanskog duhaMuhameda Filipovi}a da je, zna~ajnim svojim dijelom, bhkwièvnost od druge polovine devetnaestog vijeka naova-mo „Bosnu vi{e dijelila nego mnoge vojske koje su prekowe mar{irale i u woj krv prolijavle“. Ta kwièvnostkoja je, kako autor kaè, „dijelila i wen duh, ono osnov-no po~elo jednog zajedni~kog osje}awa i ìvotnog odnosa“po~etkom dvadesetog vijeka naro~iti zamah dobila je „uprobu|enim nacionalnim pokretima kod wihovih duhovnihinspiratora, Ko~i}a, ]orovi}a itd., a kulminirala kodAndri}a, koji je wen najboqi i najve}i predstavnik“. Ni-je te{ko uo~iti da se ovim u ime apstraktnog i neposto-je}eg bosanskog duhovnog jedinstva donkihotski negira cje-lokupna novija kwièvnost u BiH stvarana na na~elimai u okviru univerzalnih nacioanalnih kategorija, na na-~in kako ih shvata i tuma~i moderna evropska misao onaciji od kraja devetnaestog vijeka do najnovijeg vremena.Ova stanovi{ta u kojima se mutno i naivno nagovje{tavaono {to se prièqkuje, a sasvim jasno i izri~ito govo-ri ono {to nije poèqno, od samog po~etka u javnosti jetretirana kao neprimjereni muslimanski nacionalizam,


1 Prvi je dosta umjereno i uravnoteèno reagovao Novica Pet-kovi} koji je rekao da bi bilo „velika gre{ka zakqu~iti da je drMuhamed Filipovi} slu~ajno i nehotice, razra~unavaju}i se sa agre-sivnim nacionalizmima u kulturi i kwièvnosti Bosne i Hercego-vine, zajedno sa vodom izbacio iz korita i dete. Jer, dr Muhamed Fi-lipovi} je po jednoj smi{qenoj metodi sve to uradio. Otkud bi on-da dolazila tako precizna sistemati~nost u odstrawivawu svih osta-lih kwièvnih tokova i tradicija osim jedne?“ (Novica Petkovi},„O jednoj doslednoj nedoslednosti“, @ivot, XVI, 1967, 5, str. 11).

tu poeziju ni na wenog autora. U pitawu je naprosto jed-na specifi~na situacija u kojoj se ova zbirka pojavila iu kojoj je odigrala izvjesnu ulogu u potrazi Muslimanaza svojim nacionalnim identitetom i wegovom dràvnomvalorizacijom na na~in kako se to tada radilo na ~ita-vom jugoslovenskom prostoru.

ne zamisli „bosanskog duha“ neovisno o tome {to su au-torove ideje tada bile druga~ije. Wegova konstrukcija la-ko se oplodila sa sli~nim idejama o bosanskom/bo{wa~-kom imenovawu naroda i jezika u Bosni i Hercegoviniiz nekih ranijih vremena, kao i sa najnovijim nacional-nim imenovawem Muslimana i jezika kojim oni govore, ukome se sadrì redukovawe srpsko-hrvatske nacionalnekomponente. Zna~aj zbirke Kameni spava~ M. Dizdara nana~in o kome je ovdje govoreno stoga ni danas ne presta-je ‡ wome se pretpostavke o kojima se moglo govoriti uvrijeme kada se pojavila danas samo ~ine izvjesnim i po-tvr|enim.

Pojava o kojoj je rije~ o~ito ne proizilazi iz dana-{wih naknadnih spoznaja, a to svjedo~i i podatak da juje, kao {to je naprijed re~eno, uo~io i Me{a Selimovi}imenuju}i je kao te`wu za kwièvnim popuwavawem isto-rijskih i kulturolo{kih praznina i kao traèwe isto-rijskog kontinuiteta i neprona|enih istorijskih tokova.Me{a izri~ito pomiwe upravo „traèwe bogumilskog ko-rijena u kwièvnim djelima, kao autohtonog izvora bo-sanskog duha“, napomiwu}i pri tome da „bogumilstvo ni-je ni izvorno bosanska pojava niti se samo u Bosni za-dràlo“1. On daqe kaè da je to „zatrpavawe bola kojinastaje od povijesnog vakuuma, ali na osnovu istorijskih~iwenica koje je te{ko i jednim dokumentom potvrditi:to je projicirawe bo{wa{tva i bosanskog zajedni{tva upro{lost gdje ih nije bilo“2.

Sve ovo, naravno, ima samo posredne veze sa Dizdare-vom poezijom i ne bi trebalo da baca neku sjenku ni na


1 Sje}awa, str. 25.2 Isto, str. 26. Tu Me{inu ocjenu podràva i Dobrica ]osi}: „On je odve} mu-

dar i samosvestan ~ovek i darovit pisac da bi prihvatio musliman-stvo kao nacionalnost, znaju}i svoje srpske pretke i wihovo pore-klo. Obrazovan u srpskoj i evropskoj kulturi i materwem jeziku ‡srpskom, Me{a nije mogao da prihvati suverenstvo ‘bosanskog duha’i posebnost bosanskohercegova~ke kwièvnosti, kao nacionalne, tj.dràvne kwièvnosti“ (Dobrica ]osi}: Pi{~evi zapisi (1969-1980),Filip Vi{wi}, Beograd, 2001, str. 107).

nost i dràva ‡ ju`noslovenski kontekst“, pro~itan iobjavqen kao referat na MSC 2002. godine (Nau~ni sa-stanak slavista u Vukove dane, 2004, 32/2).

S obzirom da kwigu sa~iwavaju i neki dijelovi kojisu ranije ra|eni za druge svrhe, u wenom kona~nom obli-kovawu i redigovawu nije ba{ uvijek bilo mogu}e izbje-}i ponavqawa nekih argumenata i stavova.

Beograd, decembar 2003. Autor

UZ OVU KWIGU

Kwiga Nacionalna i kwièvna svijest Muslimana. Opojmu muslimanske/bo{wa~ke kwièvnosti nastala je kaorezultat autorovih istraìvawa u okviru projekata Srp-ska kwièvnost dvadesetog veka (rukovodilac akademikdr Predrag Palavestra) i Srpska kwièvna periodika(rukovodilac dr Miodrag Maticki) u Institutu za kwi-èvnost za umetnost u Beogradu, te kao vid studijskihpriprema za predavawa na predmetu Komparativno prou-~avawe ju`noslovenskih knièvnosti na Filozofskomfakultetu u Bawoj Luci.

Dijelovi kwige ve} su ranije bili predstavqeni na-u~noj javnosti. Istraìvawa pod naslovom Muslimanskakwièvnost na srpskohrvatskom jeziku u odnosu premasrpskoj i hrvatskoj kwièvnosti (Muslim Literature in Ser-bo-Croat in Relation to the Serbian and Croatian Literatures), oba-vqena u okviru Research Support Scheme of the Open Society Sup-port Fondation, publikovana su u elektronskom obliku (htpp:/ /e-lib. rss.cz/diglib/pdf/55.pdf). U kwigu su u{li i rezultatisaop{teni u posebno objavqenim tekstovima: rad „Slo-venska samosvijest i orijentalni uticaji u kwièvnomstvarala{tvu Muslimana na srpskohrvatskom jeziku“, pod-nesen kao referat na 12. Me|unarodnom kongresu slavi-sta u Krakovu 1998. godine, publikovan je u Zborniku Ma-tice srpske za slavistiku (53/1997), rad „Jedan vid ras-prostirawa srpske kwièvne svijesti ‡ [anti} i Musli-mani“ prvobitno je objavqen u zborniku radova sa nau~-nog skupa Aleksa [anti} ‡ ìvot i djelo (ANURS,2000, str. 143-156), rad „Dervi{ i smrt Me{e Selimovi-}a i Kameni spava~ Maka Dizdara kao izraz nacionalne(samo)svijesti Muslimana“ objavqen je u ~asopisu Kwi-èvnost (2003, 10, 11, 12, 1294‡1316), dok je rad „Kwièv-


Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text


REZIME

NACIONALNA SVIJEST IKWI@EVNOST MUSLIMANAO pojmu muslimanske/bo{wa~ke kwièvnosti

Predmet ove studije je uporedno razvijawe nacionalne ikwièvne svijesti Muslimana koje je postepeno dovelo do kon-stituisawa posebnog kwièvnog korpusa ove nacionalne zajed-nice na srpsko-hrvatskom jeziku. Nastanak studije uslovqen jepotrebom da se pitawe muslimanskog kwièvnog stvarala{tva,koje je u ve}oj mjeri zapostavqeno iz nemara, konformizma imalodu{nosti, a mawe iz neke ideolo{ke i nacionalne jedno-stranosti, temeqnije i kriti~nije predstavi na{oj kwièvnoji nau~noj javnosti, te tako uravnoteì i stabilizuje dinami~-ni i ~esto protivurje~ni razvoj svijesti o kwièvnosti Mu-slimana.

Kwiga je sastavqena od tri cjeline u kojima se kontinui-rano izlaè dug, uzbudqiv i dramati~an put nastanka ovog no-vog i mladog kwièvnog entiteta i wegovog preplitawa, pro-ìmawa i postepenog odslojavawa od ostalih kwièvnostiovoga jezika.

1.

U prvom, uvodnom poglavqu (Jezik, nacija i dràva kaopretpostavke za konstituisawe kwièvnih korpusa na Slo-venskom Jugu) razmatraju se na~elna pitawa, kqu~na za uobli-~avawe posebnih kwièvnih cjelina na Slovenskom Jugu i ti-me na adekvatan na~in stvara teorijska platforma za vaqanoobja{wewe nastanka muslimanske/bo{wa~ke kwièvnosti. Po-kazuje se da se uobli~avawe posebnih kwièvnih korpusa na


Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text


Sve ovo zapravo odnosi se i na Muslimane: svojim novim,samoproklamovanim nacionalnim imenom Bo{wak, kojim se ko-na~no dovr{ava konstituisawe ove nacije, te novim imenova-wem jezika kojim govore, oni su umnogome ispunili zahtjevekoje traì pomenuti obrazac. Novim dràvnim ustrojstvom Bo-sne u kojoj su sada najbrojniji (rado se govori i „temeqni“ na-rod) pomenuta dostignu}a u sadràju toga modela sada su i do-datno za{ti}ena. Tako se putem sopstvenog statusa u novoj dr-àvi i novim imenom nacije i jezika, izvedenim iz wenog ime-na, ostvaruje psiholo{ko upori{te i prividna predstava o ko-na~no ostvarenom idealu svake, pa i ove narodne zajednice,idealu koji podrazumijeva sinhronizovano jedinstvo sadrànou obrascu jezik ‡ nacija ‡ dràva. To istovremeno automatskipodrazumijeva i sve druge pripadaju}e atribute koji iz togaproizilaze.

2.

Nakon ovog na~elnog uvoda u drugom poglavqu (Nacionali-zacija i kwièvnost Muslimana do Prvog svjetskog rata)razmatra se pitawe razvoja nacionalne i kwièvne svijestiMuslimana u kqu~nom periodu nacionalnih, dràvnih, jezi~-kih i kwièvnih zbivawa na Slovenskom Jugu, od devetnaestogvijeka do Prvog svjetskog rata. Pokazuje se da u drugoj polo-vini 19. vijeka Muslimani kona~no presudno isti~u svoju slo-vensku samosvijest i porijeklo, ostavqaju}i u drugom planuforme kulturno-kwièvne aktivnosti usvojene u dugom perio-du vezanosti za kulture s kojima su do{li u dodir u sklopuvjerske pripadnosti islamu. Od svijesti o {irem slovenskomporijeklu Muslimani su potom postepeno po~eli da tragaju zasopstvenom uòm, nacionalnom identifikacijom. U vezi s timu to vrijeme postojao je jedan {iroko zasnovan duhovi i kul-turni projekat poznat pod imenom nacionalizacija muslimana.To je zna~ilo da oni nacionalno treba da se opredijele kaoSrbi ili kao Hrvati, ali da i daqe ostanu u svojoj vjeri. Tezamisli tada su bile u skladu sa modernim zapadnoevropskimkonceptom nacije koji nije poznavao niti priznavao nacional-nu identifikaciju na vjerskoj osnovi. Me|utim, gubilo se izvida da je nacionalna svijest u slu~aju Muslimana zadugo bi-la kompenzirana i inkubirana u okviru vjerske pripadnosti,i da zato nije bilo realno o~ekivati da oni prihvate nacio-

Slovenskom Jugu vr{i na osnovu univerzalnog „legitimnog“ je-zi~ko-nacionalnog kriterijuma. Tipi~an obrazac zasnovan natom jezi~ko-nacionalnom na~elu podrazumijeva logi~an i zao-kruèn pojam nacije i na isti na~in definisan pojam jezika,pri ~emu se taj obrazac u idealnom vidu pojavquje kada se tadva pojma poklapaju, tj. kada se moè govoriti o naciji sa sop-stvenim, nacionalnim jezikom.

Me|utim, ni pojam nacije, ni pojam jezika koji su me|usob-no vezani, a naj~e{}e i uslovqeni, na ovom prostoru nisu bi-li definisani i ostvareni u obliku koji zadovoqava osnovne,pretpostavqene (nau~ne i prakti~ne) zahtjeve, nego su, napro-tiv, zadugo (u pone~emu su i sada!) bili u razvojnom stadiju-mu sa nejasnim i neizvjesnim rezultatom. Zato, na primjer, du-go nije bilo mogu}e govoriti o posebnom korpusu muslimanskekwièvnosti, zasnovanom na nacionalnom i jezi~kom kriteri-jumu, jer je ta narodna islamizirana slovenska zajednica i sa-ma u sebi i izvana bila identifikovana prvenstveno po vjer-skoj pripadnosti, dok o nekom posebnom jeziku te zajednice ni-je moglo biti ni govora. Takvo pitawe postavqalo se i u ve-zi sa makedonskom kwièvno{}u i jezikom (u Bugarskoj make-donska nacija i jezik jo{ uvijek nisu „priznati“), a u novijevrijeme i sa crnogorskom kwièvno{}u (i jezikom!). Danas suse stvari unekoliko stabilozavale pa je u formirawu poseb-nih kwièvnih cjelina na ovom prostoru bar prividno ostva-ren idealni model zasnovan na nacionalno-jezi~kom kriteriju-mu koji jednostavnije re~eno pretpostavqa kwièvnost jednenacije na sopstvenom jeziku.

Tome su doprinijeli i neki vankwièvni razlozi koji suposluìli kao instrument da se podstakne, ubrza, a prema po-trebi ~ak i vje{ta~ki potpomogne i zavr{i proces konstitu-isawa pojedinih nacija, te da se paralelno, u sklopu toga pro-cesa ili ~ak i nakandno, identifikuje, odnosno stvori i pose-ban jezik te nacionalne zajednice. Me|u tim razlozima odno-sno instrumentima posebno treba ista}i ve} pomenutu vjerskupripadnost, regionalne osobenosti i kona~no dràvnu ideolo-giju. Vjerska pripadnost i dràvna ideologija u formirawukwièvnih korpusa u~estvuju posredno, time {to omogu}uju dase u svakom konkretnom slu~aju {to prije i potpunije defini-{e i realizuje, a potom i za{titi, pojam nacije i wenog jezi-ka. Pokrajinska obiqe`ja sluè kao usputna rezervna identi-fikacija pojednih kwièvnih cjelina dok se ne stvore usloviza wihovo konstituisawe na nacionalno-jezi~koj osnovi.


Abti

Az}

AlAn14

A{

BaBad

BaBa5

Be12

Bje4

Vevr

VeViVrVr

dicju, od Dositeja, preko Vuka do Vl. ]orovi}a i na tom du-gom putu do iskustava kakva sre}emo kod [anti}a, pro{la jekroz razli~ite mijene.

3.

U tre}em poglavqu studije (Muslimanska nacionalna svi-jest i kwièvnost u dvadesetom vijeku) razmatra se pitawenacionalnog i kwièvnog zrewa Muslimana u okolnostimastvarawa i sedamdesetogodi{weg trajawa jugoslovenske dràv-ne zajednice. U tom periodu na tretman wihovog kwièvnogstvarawa zna~ajno su uticale jugoslovenska kwièvna ideolo-gija i wena integralisti~ka bosanskohercegova~ka verzija. Zarazliku od perioda prije Prvog svjetskog rata, kada je prete-`no imala nacionalno-osvje{}iva~ki i pedago{ki karakter,{to je karakteristika preporodne faze svih ju`noslovenskihkwièvnosti u devetnastom vijeku koji se u slu~aju Muslima-na produùje do Prvog svjetskog rata, muslimanska kwièvnostposlije 1918. godine suo~ila se sa sasvim novom situacijom:osnovna pitawa na koja je trebala da dâ svoje odgovore sada suse preselila u podru~je socijalnog ìvota, a wen nacionalno-upu}iva~ki karakter odlazi u drugi plan. U me|uratnom peri-odu muslimanski kwièvni stvaraoci u poeti~kom pogledu ve}su prevladali po~etnu, preporodnu razvojnu fazu i dostigliop{ti nivo kwièvnosti na srpsko-hrvatskom jeziku. Od dru-gih na{ih pisaca oni se ni po ~emu ne razlikuju ni poslije1945. godine, ali u pogledu sopstvene nacionalne identifika-cije i daqe, zadugo, ostaju izme|u srpske i hrvatske atribuci-je ili uto~i{te nalaze pod krovom „na{e“, jugoslovenske ilibosanskohercegova~ke kwièvne pripadnosti. Me|utim, za sveto vrijeme traje i narasta postepeni razvoj nacionalne svije-sti Muslimana koji je ozvani~en izja{wavawem na popisu sta-novni{tva 1971. godine. U svemu tome veliku ulogu odigralaje i kwièvnost. Moè se, ~ak, slobodno re}i, da je upravomuslimanska kwièvna tradicija, od bogate usmene, epske ilirske poezije, preko nekoliko generacija pisaca od druge po-lovine 19. vijeka do kraja dvadesetog vijeka, izuzetno mnogodoprinijela stvarawu samosvijesti Muslimana koja je na krajuprerasla u posebnu nacionalnu svijest. U vezi s tim u studi-ji se kao poseban kuriozitet razmatra pitawe u kojoj mjeri sukwièvna djela kao {to su, na primjer, roman Dervi{ i smrt

nalnu svijest koja je generisana iz wihove nekada{we vjereukoliko se na tu vjeru ne bi ponovo vratili. A povratak Mu-slimana na „vjeru pra|edovsku“ bio je, naravno, sasvim nerea-lan. Istovremeno uz ovako nazna~en proces „nacionalizacije“postojala je i jedna sna`na linija me|u Muslimanima koja jepoku{avala da uz vjersku prona|e i neku drugu vrstu sopstve-ne identifikacije, koju u rudimentarnim oblicima sre}emokod Mehmed bega Kapetanovi}a Qubu{aka, proaustrijski ori-jenatisanog muslimanskog politi~kog prvaka i prvog Vukovogsqedbenika me|u Muslimanima.

Proces nacionalizacije Muslimana na kwièvnom planudao je vrlo interesantne i protivurje~ne pojave: pojedini pi-sci, naime, usvajaju jednu (srpsku ili hrvastku) „kwièvnu na-cionalnost“ koju potom mijewaju ili potpuno napu{taju, isto-vremeno isti~u}i i sopstvenu bosansku, domovinsku patriotskupripadnost. Posebna cjelina ovog poglavqa odnosi se na hr-vatski, a posebna na srpski orijenatisane muslimanske pisce.U prvoj fazi, poslije austrougarske okupacije, hrvatska naci-onalna misao me|u muslimanskim piscima imala je vi{e uspje-ha, jer je neposredno ili posredno bila potpomognuta dràv-nim putem, preko be~kog dvora i katoli~ke crkve, odnosno po-vlasticama koje je vlast nudila muslimanskom dijelu stanovni-{tva. Osim toga pridobijawe Muslimana kwièvnim putem uovom slu~aju vr{eno je sistematskije, smi{qenije, putem Ma-tice hrvatske, {kolovawem muslimanske mladeì u Zagrebu iBe~u, djelima hrvatskih pisaca o pro{losti Bosne, uz pomo}lokalnih vladinih ~inovnika iz drugih krajeva Monarhije, po-sebno iz Hrvatske, itd. Domet kwièvne kroatizacije Musli-mana bio je, me|utim, dosta ograni~en skromnim umjetni~kimvrijednostima pisaca koji su u woj u~estvovali, ~esto na do-sta napadan na~in, prenose}i ~isto muslimanski ambijent i go-vor u hrvatski nacionalni kontekst i stavqaju}i likovimaMuslimana u usta wima nepristupa~an hrvatski jezik.

Na drugoj strani, zna~ajni srpski pisci kao {to su bili[anti}, Du~i} i ]orovi}, kao i oni muslimanski pisci kojisu djelovali u okviru srpske kwièvnosti, postupali su sa-svim suprotno: zadràvaju}i sve lokalne, narodne i jezi~keosobenosti Muslimana, ~ime su sticali puno povjerewe musli-manskog ~ovjeka. To je posebno temeqno u ovoj studiji pokaza-no na primjeru [anti}evog odnosa prema Muslimanima i pri-jema koji je takav odnos me|u wima izazvao. Kweèvna i je-zi~ka nacionalizacija Muslimana me|u Srbima ima dugu tra-

154 STANI[A TUTWEVI] NACIONALNA SVIJEST I KWI@EVNOST MUSLIMANA 155

SUMMARY

THE NATIONAL AWARENESS AND LITERATURE OF THE MUSLIMS

About the concept of the Muslim/Bosnian literature

The subject of this study is the parallel development of both national andliterary awareness of the Muslims that gradually led to forming of the sepa-rate literary opus of this national entity in the Serbo-Croatian language. In thedevelopment of this study, the author was motivated by the need to more thor-oughly and more critically present to our literary and scientific public thequestion of the Muslim literary creativity, the question which was for the mostpart neglected because of disinterest, conformism, and faintheartedness, andto a lesser degree because of some ideological and nationalistic one-sided-ness. In this way, the author attempts to balance and stabilize the dynamic andoften contradictory process of developing awareness about the literature of theMuslims.

The book is comprised out of three parts in which the author continuous-ly presents the long, exciting, and dramatic journey of development of thisnew and young literary entity and its intertwining, permeating with, and grad-ual separation from other literatures of this language.

1.

In the first, introductory chapter (Language, Nation, and State asPrepositions for Constitution of the Literary Opus in the Slavic South) thegeneral questions of key importance for the formation of a separate literaryentities in the Slavic South are discussed. In this way, the author adequatelycreates a theoretical platform for a sound explanation of beginnings of theMuslim/Bosnian literature. The author here shows that the formation of sepa-rate literary forms in the Slavic South was done based on the universal “legit-imate” language-national criterion. The typical blueprint based on that lan-

M. Selimovi}a i zbirka pjesama Kameni spava~ M. Dizdarauticala na sticawe samopouzdawa Muslimana u kqu~noj zavr-{noj fazi konstituisawa te nacije. Pri tome se, naravno,stalno vodilo ra~una o tome da se ne moè poni{titi ~iwe-nica izrastawa muslimanskih pisaca i ukupne muslimanske/bo-{wa~ke kwièvnosti pod uticajima ili u okriqu srpske i hr-vatske kwièvnosti. Naprotiv, ta pojava se tretira i isti~ekao uo~qiv primjer plodotvornosti kwièvnih proìmawa ukojima niko ne gubi sopstveni identitet, koji se iskazuje narazli~ite na~ine, ukqu~uju}i i dvojnu, pa ~ak i trojnu naci-onalnu kwièvnu pripadnost pojedinih pisaca i kwièvnihpojava.


Stanisa

Typewritten Text


name for their nation and language – derived from its nation’s name, the psy-chological strongpoint and apparent projection of a finally realized ideal ofevery national entity, including this one, is realized, an ideal that assumes thesynchronized unity contained in the blueprint of the language-nation-state.That automatically assumes all other identifying attributes that follow as aresult of these.

2.

After this general introduction, in the second chapter (Nationalizationand Literature of the Muslims until the World War I), the author further dis-cusses the question of development of the national and literary awareness ofthe Muslims in the crucial period filled with significant events related tonation, state, language and literature in the Slavic South, starting from thenineteenth century up until the World War I. The author demonstrates that inthe second half of the XIX century, the Muslims finally and crucially empha-sized their Slavic awareness and origins, leaving in the background the formsof the cultural-literary activities adopted in the long period of ties with the cul-tures they came in contact with in the context of their religious affiliation toIslam. From that awareness about their broad Slavic origin, the Muslimsgradually began to search for their own and more narrow national identifica-tion. In that regard, at that time there was a wide based spiritual and culturalproject known under the name of nationalization of the Muslims. That meantthat the Muslims had to nationally declare themselves as Serbs or Croats,remaining in their faith nevertheless. Those ideas at that time were in accor-dance with the modern West European concept of the nation that did not rec-ognize nor accept national identification based on religion. However, whatwas neglected was the fact that in the case of the Muslims, their nationalawareness was for a long time condensed and incubated within the frames oftheir religious identity; for that reason, it was not realistic to expect that theywould accept national identification that was generated from their ancient reli-gion, unless they would return to that religion again. And the return of theMuslims to the “religion of their grandfathers” was, naturally, completelyunrealistic. At the same time, with thus specified process of “nationalization”,there was also one strong line among the Muslims that tried to – through reli-gious – find some other kind of personal identification, the one that weencounter in its rudimentary form with Mehmed bey Kapetanovi} Ljubu{ak,the pro-Austrian orientated Muslim political leader and the first follower ofVuk among the Muslims.

The process of nationalization of the Muslims on the literary level pro-duced very interesting and contradictory phenomena: certain writers, in fact,


guage-national criterion assumes the existence of a logical and well definedterm of nation and in the same way defined term of language; that blueprintappears in its ideal form when those two terms coincide, when we can talkabout a nation with its own national language.

However, neither the term nation, nor the term language, which are inter-connected and most often co-dependant, were defined and realized in theseparts in the form that satisfies the basic and assumed (scientific and practical)requirements. On the contrary, they were for a long time (in some aspectseven today!) in a development stage, promising a vague and uncertain result.Therefore, for a long time it was not possible to talk about a separate opus ofthe Muslim literature based on the national and language criterion, becausethat national Islamized Slavic entity was internally and externally identifiedprimarily based on the religious identity, and we could not even talk aboutsome separate language of that community. The same issue was raised in rela-tion to Macedonian literature and language (Macedonian nation and languageare still not “recognized” in Bulgaria), and in recent times in relation toMontenegrian literature (and language!). Some of these issues are todaysomewhat stabilized, and consequently an ideal model based on the national-language criterion is at least seemingly established in the formation of the sep-arate literary entities in these parts, a criterion that simply assumes the exis-tence of literature of the nation in its own language.

Some other literary reasons contributed to this phenomenon, the reasonsthat served for motivating, accelerating, and when necessary even artificiallyassisting and completing the process of constituting certain nations; that way,a separate language of that national entity is identified or rather created, as apart of that constituting process or even later. Among those other reasons, orrather instruments, we should emphasize already mentioned religious affilia-tion, regional characteristics, and finally the state ideology. Religious affilia-tion and state ideology directly influence the formation of a literary opus byenabling and later protecting in every concrete case the hasty and completedefinition and realization of the concept of a nation and its language. Theprovincial characteristics serve as an additional and reserve identification ofcertain literary entities until the conditions for their constituting on the nation-al-language bases are fulfilled.

All the above in fact refers to the Muslims as well: with their new andself-proclaimed national name Bosnian (Bo{njak), the constituting of thisnation was finally completed, and then with renaming of the language theyspeak, they fulfilled to a great extent the requirements of the abovementionedblueprint. With the new state constitution of Bosnia where they are now themajority (gladly referred to as the “elemental” nation), the aforementionedachievements in the content of that blueprint are now additionally protected.In that way, by the means of their own status in the new state and with the new


which in the case of the Muslims lasted up until the World War I, the Muslimliterature after 1918 was faced with the completely new situation: elementalquestions it was supposed to answer were now moved into the area of sociallife, and its nationally-directed character moved into the background. In theperiod between the two wars, the Muslim literary creators in poetic sensealready overcame the initial, renaissance development phase and reached thegeneral level of literature in the Serbian-Croatian language. Even after 1945,the Muslim writers were in no way different than our other writers, but whentheir own national identification is concerned, they still and for a long timeremained between the Serbian and Croatian affiliation or they found theirrefuge under the term of “our”, Yugoslav or Bosnian-Herzegovinian literaryaffiliation. However, during all that time, a gradual development of thenational awareness of the Muslims was taking place and was growing, andwas formalized through the coming out at the census of 1971. Literature aswell played an important role in that process. We could even say freely thatthe very Muslim literary tradition, from its rich oral, epic and lyric poetry,through several generations of writers of the second half of the ninetieth cen-tury up until the end of the twentieth century, was the one that significantlycontributed to the creation of self-awareness of the Muslims, which finallygrew into a separate national awareness. In relation to this issue, this studydiscusses as a special curiosity the question of the degree in which the liter-ary works such as, for example, novel Dervish and Death (Dervi{ and Smrt)by M. Selimovi} and the collection of poems Stone Sleeper (Kameni Spava~)by M. Dizdar influenced the rising of the Muslims’ self-confidence in the cru-cial and final stage of constituting of that nation. In doing that, the author, nat-urally, constantly reminds us that the fact of growth of the Muslim authors andthe general Muslim/Bosnian literature under the influences or under protec-tion of the Serbian and Croatian literature cannot be ignored. On the contrary,that phenomenon is treated and highlighted as an obvious example of thefruition of the literary permeations in which no one looses their identity, iden-tity which is expressed in different ways, including the dual, and even three-way national literary affiliation of certain writers and literary phenomena.


adopted one (Serbian or Croatian) “literary nationality” that they laterchanged or completely abandoned, pronouncing at the same time their ownBosnian, homeland – patriotic affiliation. The entire part of this chapter talksabout the Croatian, and especially about the Serbian orientated Muslim writ-ers. In the first phase, after the Austro-Hungarian occupation, the Croatiannational thought among the Muslim writers had more success because it wasdirectly or indirectly assisted through the state lines, from the Vienna courtand the Catholic Church, in fact through the benefits that the state offered tothe Muslim part of the population. Besides, winning the Muslims over by lit-erary means was in this case done in a more systematic way and was wellthought out, it was done by the means of the Croatian Motherland (MaticaHrvatska), education of the Muslim youth in Zagreb and Vienna, the works ofCroatian writers about the Bosnian past with the help of the local state admin-istrators from other parts of the Monarchy, especially from Croatia, etc. Thereach of the literary Croatiazation of the Muslims was, however, rather limit-ed by modest literary value of the writers who participated in it, often in a veryaggressive manner, transforming purely Muslim ambient and speech into theCroatian national context, putting into the Muslim characters’ mouths theCroatian language, unfamiliar and foreign to them.

On the other hand, the significant Serbian writers like [anti}, Du~i} and]orovi}, as well as those Muslim writers that operated within Serbian litera-ture, had quite the opposite approach: they kept all of the local, national, andlanguage characteristics of the Muslims, which earned them the trust of aMuslim man. That is thoroughly demonstrated in this study on the example of[anti}’s relationship with the Muslims and the reception that such relationshipoccasioned among them. The literary and language nationalization of theMuslims among Serbs has a long tradition, from Dositej and Vuk to Vl.]orovi}, and on that long road toward the experiences we finally encounterwith [antic, it went through many different phases.

3.

In the third chapter of this study (The Muslim National Awareness andLiterature in the Twentieth Century), the author discusses the question of thenational and literary growth of the Muslims in the circumstances of the cre-ation and the seventy-year run of the Yugoslav state union. In that period, thetreatment of their literary work was significantly influenced by the Yugoslavliterary ideology and its integral Bosnian-Herzegovinian version. Differentlyfrom the period from before the World War I, when it mostly had the nation-ally-identifying and educational character, which is the characteristic of therenaissance phase of all South Slavic literatures in the nineteenth century and


izrastao na multikulturnom bosanskohercegova~kom nasle|u, topitawe, kao kulturolo{ku ~iwenicu prvog reda, ne moè i nesme zanemariti. U polemici sa dr Muhsinom Rizvi}em, obja-vqenoj u kwizi Kwièvne krivice i osvete (1989), koja se,upravo oko prisustva i uticaja muslimanskih pisaca, vodila okarakteru i oblicima kwièvnog ìvota u Sarajevu izme|udva svetska rata, Tutwevi} se pokazao kao kompetentan, dobroobave{ten i pouzdan kwièvni istori~ar, kome su glavnioslonci dela i ~iwenice, a ne interperatcije i naknadna tu-ma~ewa.

Dobro pripremqen i sigurno orijentisan u izvornoj pri-marnoj i sekundarnoj gra|i o tome predmetu, Tutwevi} je mo-nografsku obradu muslimanske kwièvnosti srpskohrvatskogjezika u studiji Nacionalna svijest i kwièvnost Muslima-na zapo~eo u Institutu za kwièvnost i umetnost u Beogra-du, gde se, u okviru prou~avawa kwièvnosti XX veka, siste-matski radilo na sli~nim istraìvawima kwièvnih doprino-sa pripadnika drugih naroda u novijoj srpskoj kwièvnosti.Rezultate svojih istraìvawa o muslimanskim piscima, Tutwe-vi} je u vi{e mahova davao na nau~nu i javnu proveru, kakona uglednim me|unarodnim nau~nim skupovima slavista (u Kra-kovu, 1998. i Beogradu, 2002), tako i u svojim javnim i univer-zietskim predavawima, u raznim nau~nim zbornicima i istra-ìva~kim projektima, kakav je, upravo o muslimanskoj kwièv-nosti na srpskohrvatskom jeziku, obavila me|unarodna fonda-cija za „Otvoreno dru{tvo“ (Open Society Foundatioin). Naro~itupa`wu ovom pitawu Tutwevi} je posvetio u svojim radovimao zna~aju kwièvnoga kruga u Mostaru krajem XIX i po~etkomXX veka ‡ gde su delovali srpski pisci sa izrazitom musli-manskom tematikom (Aleksa [anti} i Svetozar ]orovi}) ‡ iu osvrtima o tuma~ewima stava Ive Andri}a prema Muslima-nima („Sveske Zadu`bine Ive Andri}a“ 19/2002). Moè se po-uzdano re}i da danas u srpskoj kwièvnosti Stani{a Tutwe-vi} predstavqa najboqeg i najpouzdanijeg poznavaoca, kriti~a-ra i istori~ara muslimanske kwièvne tradicije na srpskohr-vatskom jeziku.

Kwiga Nacionalna svijest i kwièvnost Muslimana kr-cata je dragocenim, u nauci malo poznatim i zanemarenim po-dacima o korenima i usmerewima muslimanskih pisaca iz Bo-sne i Hercegovine. Op{ti istorijski pregled kulturne situa-cije i razli~itog svrstavawa muslimanskih pisaca tokom pro-menqive politi~ke istorije XX veka, dat je u saètom, pa-


NACIONALNA SVIJESTI KWIÈVNOST MUSLIMANA

Kwiga dr Stani{e Tutwevi}a (1942) Nacionalna svijest ikwièvnost Muslimana. (O pojmu muslimanske/bo{wa~ke kwi-èvnosti), podeqena je na tri dela. U prvom delu razmatrajuse „Jezik, nacija i dràva kao pretpostavke za konstituisawekwièvnih korpusa na Slovenskom Jugu“. U drugom se obra|u-je „Nacionalizacija i kwièvnost Muslimana do Prvog svjet-skog rata“, a u tre}em „Muslimanska nacionalna svijest i kwi-èvnost u XX vijeku“. Time su prakti~no obuhva}eni svi vi-dovi jedne retke kulturnoistorijske i kwièvne pojave, speci-fi~ne ne toliko za op{tu kulturu Balkana, koliko za kwi-èvnost pisanu u Bosni i Hercegovini na jednom istom, tadajo{ jedinstvenom, srpskohrvatskom kwièvnom jeziku, danas za-hva}enom dubokim podelama i razdvajawem.

Tema ove kwige Stani{e Tutwevi}a je osetqiva i zamr{e-na i sa istorijskog i sa kwièvnog gledi{ta, jer je vezana zapromenqive i nestalne politi~ke prilike i odnose u Bosnii Hercegovini krajem XIX i tokom ~itavog XX veka. Pogoto-vu je zamr{eno pitawe kulturnog i kwièvnog identitetaislamskog stanovni{tva, koje je blizu pet stotina godina svojglavni stoèr imalo u duhovnom ìvotu vladaju}e islamskekulture Osmanskog carstva, a potom, vi{e ili mawe grubo, bi-lo instrumentalizovano u mnogim kasnijim, krajwe protivure~-nim, politi~kim, nacionalnim, verskim, pokrajinskim, regio-nalnim i me|unarodnim odnosima i uticajima na terenu sre-di{weg i zapadnog Balkana. Tutwevi} je smelo i spremnou{ao u taj zamr{eni kompleks pitawa, drè}i se prvenstvenokwièvnosti i kwièvnog nasle|a, na kojem se najneposredni-je i najo~iglednije odraàvalo sve {to se de{avalo u {iremkontekstu kulture.

Ve} u ranijim svojim kwigama, Radi svoga razgovora (1972),Pod istim uglom (1984) i Mostarski kwièvni krug (2001),on je razmatrao muslimansku problematiku u Bosni i Herce-govini, smatraju}i da, kao kriti~ar i istori~ar kwièvnosti

Stanisa

Typewritten Text


je glavne stvarala~ke tokove i najzna~ajnije predstavnike,utvrdio wihovu kulturnu, istorijsku, estetsku i stilsku oso-benost u odnosu na druge srpske i hrvatske pisce wihovogavremena. Uspostavio je kwièvni balans u vrednovawu i oce-nama najpoznatijih dela kwièvnika Muslimana i definisaowihovo mesto u kwièvnosti srpskohrvatskog jezika na kojemsu se ostvarili. Posebnu pa`wu u tre}em delu studije posve-tio je uglednim bosanskohercegova~kim Muslimanima, koji suse, u drugoj polovini XX veka, s obzirom na jezik, teme i mo-tive svojih dela, sopstvenom voqom i li~nim opredeqewem ve-zali za srpsku i/ili hrvatsku kwièvnost ‡ kao {to su Me-{a Selimovi}, Skender Kulenovi} i Mak Dizdar. Pisana do-kumentovano i gusto, po ustaqenim nau~nim na~elima, kojaprednost daju podacima i ~iwenicama, a samo kad je i kolikoje potrebno stru~nim tekstolo{kim analizama i ocenama, stu-dija dr Stani{e Tutwevi}a Nacionalna svijest i kwièvnostMuslimana je ozbiqno, promi{qeno i pou~no delo o jednoj odnajosetqvijih tema novije kwièvnosti srpskohrvatskog jezika.

Posle svih promena, nemira i potresa, koji su trajali to-kom ~itavog XX stole}a, neizbeàn je zakqu~ak na koji navo-di i kwiga Stani{e Tutwevi}a: da su muslimanski pisci imuslimanska kwièvnost Bosne i Hercegovine jedna izrazitaosobenost u sistemu kwièvnosti srpskohrvataskog kwièvnogjezika i da takva posebnost, zbog svoje organske kulturne po-livalentnosti, ne pripada u celini ni islamskoj tradiciji inijednoj nacionalnoj kwièvnosti u okruèwu nego svekolikojju`noslovenskoj civilizaciji.

Predrag Palavestra


`qivo pisanom i izbalansiranom uvodnom tekstu, gde je raz-matrano delovawe jezika, dràve i nacije na opredeqivawe bo-sanskih Muslimana, zatim pojava „bosanskog“ jezika i „bo{wa~-ke“ nacije, karakter kwièvnog regionalizma Bosne i Herce-govine, i na kraju odnos prema uga{enom Jugoslovenstvu i pre-ma nastajawu nove „bo{wa~ke“ kwièvnosti. Tu su pomenuti inabrojani gotovo svi aspekti muslimanskog pitawa u jugoslo-venskoj civilizaciji ‡ od istorijskih i folklornih, versko-tradicijskih, kulturno-antroplo{kih i kwièvno-jezi~kih, doregionalnih, me|unacionalnih, pragmati~nih i dnevno-politi~-kih. U drugom delu studije dat je pregled rasute, ~esto anta-gonizovane, akcije za nacionalno odre|ewe bosanskohercegova~-kih muslimanskih pisaca tokom austrougarske uprave u Bosnii Hercegovini i wihovo svojatawe, smi{qeno, slu~ajno, namet-nuto ili fingirano svrstavawe u pravcu srpske ili hrvatskekwièvnosti. Taj deo posebno je zanimqiv, jer ukazuje na pro-tivure~nost i nestalnost razli~itih nacionalnih atribucija,na pravi za~etak „bo{wa~ke“ kwièvnosti Muslimana i wi-hovu trajnu i duboku ambivalenciju u odnosima prema zavi~aj-noj i nacionalnoj pripadnosti. U tre}em delu kwige, koji jeposve}en novijim i najnovijim pojavama u nacionalnom identi-tetu i nacionalnoj svesti bosanskohercegova~kih Muslimana iwihovih pisaca, Tutwevi} naro~itu pa`wu posve}uje regiona-lizmu kwièvnosti Bosne i Hercegovine u jedinstvenom siste-mu jugoslovenske kulture i kwièvnosti za vreme titoizma isocijalisti~ke vlasti. On ukazuje na istorijat, politi~ke mo-dalitete i kwièvne posledice zasnivawa muslimanske nacijepo odredbama Ustava SFRJ iz 1974. godine, na ideolo{ku po-zadinu idejnog konsolidovawa „bosanskog duha“ u kwièvnostii na najnovije preimenovawe bosanskohercegova~kih Muslima-na u Bo{wake, {to je neizbe`no dovelo do kodifikovawa no-vog „jezi~kog kanona“ i izdvajawe „bosanskog“ jezika iz srp-skohrvatskog jezi~kog stabla.

U izradu studije Nacionalna svijest i kwièvnost Mu-slimana Stani{a Tutwevi} je uloìo dugotrajan i veliki is-traìva~ki trud i pouzdanu nau~nu akribiju, dobro znaju}i daulazi na osetqivo podru~je velikih protivure~nosti i svako-jakih vidqivih i nevidqivih manipulacija, kao i to da wego-va kwiga sigurno ne}e ostati bez odjeka. On je prvi od dana-{wih srpskih kriti~ara i istori~ara kwièvnosti otvoriokompleks pitawa vezanih za doprinose muslimanskih pisaca ju-goslovenskim kwièvnostima srpskohrvatskog jezika. Izdvojio


U drugom delu kwige, Tutwevi} posebno razmatra kwièv-nost Muslimana do Prvog svetskog rata kada se u prvom pla-nu isticala slovenska samosvest i poreklo, dok se u drugomplanu nalaze kwièvnost i ukupna kulturna ba{tina, dobrimdelom vezani za kulturu s kojom je ~vr{}i dodir ostvaren usklopu verske pripadnosti islamu. Autor posebnu pa`wu po-sve}uje onima koji u tom periodu tragaju za sopstvenom uòm,nacionalnom identifikacijom („nacionalizacija muslimana“).Imaju}i u vidu tada{wi zapadnoevropski koncept nacije kojinije poznavao nacionalnu identifikaciju na verskoj osnovi,Tutwevi} veoma vispreno prati oscilacije koje su u odre|e-nim istorijskim uslovima nastajale u smislu opredeqevawaMuslimana kao Srba ili Hrvata, pri ~emu bi oni ostali ver-ni svojoj veri. Pojedini pisci u to vreme bili su spremni ilisu bili prinu|eni da istaknu svoju „kwièvnu nacionalnost“.

Sagledavaju}i ovaj problem veoma objektivno, autor isti~eda je hrvatska nacionalna misao me|u muslimanskim piscimaimala vi{e uspeha, pogotovu {to je bila podràvana dràv-nim putem, preko be~kog dvora i katoli~ke crkve, ali je uo-~io i da je to doprinelo da se ostvare skromnije umetni~kevrednosti (negativni efekti isticawa hrvatskog nacionalnogkonteksta i hrvatskog jezika, ~esto neprimerenog kwièvnimlikovima Muslimana). S druge strane, zna~ajni srpski piscikao {to su [anti} i ]orovi}, kao i oni muslimanski piscikoji su delovali u okviru srpske kwièvnosti, zadràli sulokalne, narodne i jezi~ke osobenosti Muslimana, {to je do-prinelo da wihova dela doìve adekvatnu recepciju kod mu-slimanskih ~italaca.

U tre}em poglavqu, u ìì nau~nih opservacija S. Tutwe-vi}a na{la se kwièvnost dvadesetog veka. U tom periodu, uokviru jugoslovenske dràvne zajednice, sna`nije je izraènproces nacionalnog i kwièvnog zrewa Muslimana. To je vre-me dominirawa jugoslovenske kwièvne ideologije koja je pod-razumevala „integralisti~ku bosanskohercegova~ku verziju“.Muslimanski pisci su tada ve} prevladali po~etnu, preporod-nu razvojnu fazu i dostigli op{ti nivo kwièvnosti na srp-sko-hrvatskom jeziku. To vaì i za period posle 1945. godine,kada se pisci odre|uju izme|u srpske i hrvatske nacionalneidentifikacije, ili uto~i{te nalaze pod krovom „na{e“, jugo-slovenske ili bosanskohercegova~ke kwièvne pripadnosti.Posle 1972, kada je i u popisu stanovni{tva ozvani~ena naci-onalna oznaka Musliman, od kwièvnosti se traì zna~ajnije


JEDNA TREZVENA KWIGA

Kwigom Nacionalna svijest i kwièvnost MuslimanaStani{a Tutwevi} je zaokruìo vi{egodi{wa istraìvawafenomena nastajawa nacionalne svesti i kwièvnosti Musli-mana. Ponudio nam ju je u trenutku kada su nu`na trezvena inepristrasna sagledavawa onoga {to se, posebno u protekladva veka, zbilo na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini.

Ve} u prvom delu kwige, Tutwevi} {ire razmatra jezik,naciju i dràvu kao pretpostavke konstituisawa kwièvnihkorpusa na Slovenskom Jugu. U slu~aju muslimanske/bo{wa~kekwièvnosti on isti~e osobitost, odstupawe od univerzalnog„legitimnog“ jezi~ko-nacionalnog kriterijuma, kada se konsti-tui{e nacija sa sopstvenim, nacionalnim jezikom. U razvojupojmova nacije i jezika na ovom prostoru, on kao bitnu ~iwe-nicu isti~e da i jezik i nacija nisu zadugo bili definisanii ostvareni u obliku koji zadovoqava osnovne, pretpostavqe-ne (nau~ne i prakti~ne) zahteve, nego su, naprotiv, zadugo, upone~emu i sada, bili u razvojnom stadijumu sa nejasnim i ne-izvesnim rezultatom. Po wemu je izuzetno va`na ~iwenica daje islamizirana slovenska zajednica i sama u sebi i od drugihbila identifikovana prvenstveno po verskoj pripadnosti, dokje jezik dugo bio u drugom planu i u velikoj meri se na ve-{ta~ki i politi~ki forsirani na~in obavqala wegova stan-dardizacija, {to je, uostalom, slu~aj i sa drugim ju`nosloven-skim narodima koji su se odlu~ili za secesiju. U tom kontek-stu pratio je na~in na koji verska pripadnost i dràvna ide-ologija odlu~uju}e u~estvuju u formirawu kwièvnih korpusa.Tutwevi} prati ovo dejstvo od prve faze, tzv. isticawa po-krajinskih obele`ja („usputna rezervna identifikacija“), dostvarawa uslova da se kwièvna celina konstitui{e na naci-onalno-jezi~koj osnovi. U slu~aju muslimanske/bo{wa~ke kwi-èvnosti, autor posebnu pa`wu poklawa samoproklamovawu na-cionalnog imena Bo{wak, sa èqom da se kona~no dovr{ikonstituisawe ove nacije, kao i proklamovawu bo{wa~kog je-zika.

Stanisa

Typewritten Text


INDEKS IMENAu~e{}e u stvarawu samosvesti Muslimana sve dok ona nije pre-rasla u posebnu nacionalnu svest. O zna~ajnoj ulozi kwièv-nosti u konstituisawu nacionalne svesti Muslimana, u ovomdelu najboqe govore osvrti na usmenu kwièvnost i dela po-jedinih ve}ih pisaca, zakqu~no sa delima Me{e Selimovi}a(„Dervi{ i smrt“) i Maka Dizdara („Kameni spava~“).

Va`no je {to se ovim istraìvawima pokazalo da je iz-rastawe muslimanskih pisaca i ukupne muslimansko/bo{wa~kekwièvnosti pod uticajem ili u okriqu srpske i hrvatskekwièvnosti, primer plodotvornosti kwièvnih proìmawa ukojima niko ne gubi sopstveni identitet, ~ak i u slu~aju dvoj-ne, pa i trojne nacionalno-kwièvne pripadnosti pojedinihpisaca ili kwièvnih pojava.

Miodrag Maticki


A

Abdulah (pseudonim A. [an-ti}a) 85

Aziz Hercegovac (Ivan Mili-}evi}) 49

Alaupovi}, Tugomir 79Andri}, Ivo 22, 92, 94, 119,144‡145, 163

A{bot, Johan (Johan Asbôth) 18

B

Baqi}, Salih 63Bahtijarevi}, Mustafa Sken-der 102

Ba{agi}, Ibrahim beg 56, 61 Ba{agi}, Safvet-beg 43, 44, 56,57, 59, 61, 103, 104

Begi}, Midhat 108, 110, 111,124‡126, 128, 131

Bjelevac, Abdurezak Hifzi43, 44, 80

V

Venclovi} Stefanovi}, Ga-vrilo 121

Veselinovi}, Janko 74Vi{wi}, Filip 146Vraz, Stanko 78Vr~evi}, Vuk 43, 78

G

Grada{~evi}, Sulejman 105 Grada{~evi}, Husein kapetan33

D

Dizdar, Mak 108, 110, 113, 114,121, 123, 134, 137‡143, 146,148, 156, 161, 165, 168

Dobàwski, J. 89Dragojlovi}, Dragoqub 141Dukat, Vladoje 55 Durakovi}, Enes 63, 95, 97Du~i}, Jovan 60, 78, 79, 82‡84,88, 93, 110, 154, 160

\

\iki}, Osman 43, 44, 63,70‡72, 74, 76, 84, 85, 88

\uri}, Vojislav 119

E

Ekme~i}, Milorad 141

@

@uni}, Ismet 105

Stanisa

Typewritten Text



Z

Zriwski 103

I

Ibn Mostari (pseudonim Iva-na Mili}evi}a) 49

Iva~kovi}, Ilija 85Idrizovi}, Nusret 110Ili}, Vojislav 72, 85Ili}, Dragutin 72, 84 Isakovi}, Alija 52, 126

J

Jak{i}, \ura 72Jak{i}, Mileta 84Jalski, B. B. (pseudonim I.@uni}a) 105

Jan~i}, Miroslav 138Jevti}, Milo{ 124Jovanovi}, Jovan Zmaj 72, 78,85

Jovanovi}, Slobodan 91

K

Kazaz, Enver 60Kalaj, Bewamin 50, 58, 62, 78Kalajxi}, Bekir 63Kapetanovi}, Mehmed beg Qu-bu{ak 30‡32, 43, 44, 78, 154,159

Kapetanovi} Riza beg 43, 44,78, 79, 85

Karabegovi}, Avdo S. 43, 44,62, 70, 72‡74, 76, 85

Karabegovi}, Avdo Hasanbegov43, 44, 70, 73, 74, 76, 84, 85

Karaxi} Stefanovi}, Vuk 11,30, 43, 65, 67, 78, 119, 120, 149,154, 155, 160

Ker{ovani, Otokar 122Kiki}, Hasan 102‡107Klaji}, Vjekoslav 48Ko~i}, Petar 70, 74, 119, 144,145

Kraw~evi}, Silvije Strahi-mir 60, 74

Krvavac, Xemil 105Krle`a, Miroslav 107Krwevi}, Hatixa 85Kr{i}, Jovan 60, 104, 106Kulenovi}, Skender 94‡97,108, 111, 165

Kulin ban 136Kurtagi}, Fadil 43‡45Kurtovi}, [ukrija 32‡37, 47

L

Lagumxija, Razija 120Lali}, Ivan V. 128Lepu{i}, Ivan 48, 88‡90Leskovac, Mladen 119Le{i}, Josip 72Lopi~i}, \or|e 39, 40 Lorkovi}, Ivan 54

M

Maksimovi}, Desanka 138Maksimovi}, Miodrag 109, 116Marakovi}, Qubomir 80Marjanovi}, Luka 44 Masle{a, Veselin 55, 97, 138Matavuq, Simo 119Mati}, Du{an 119Maticki, Miodrag 148Mato{, Antun Gustav 60, 62Medakovi}, Dejan 121

Miliki} Stojkovi}, Qubica88

Mili}evi}, Ivan A. 43, 48,49, 52, 88, 89,

Milovi}, S. 130Milosavqevi}, Petar 65Mirza Saf-vet (pseudonimSafvet bega Ba{agi}a) 57, 59

Mitrovi}, Milorad J. 74, 85Mihajlovi}, Ariton 80Mihali}, Slavko 62Mrkowi}, Petar 102Mulabdi}, Edhem 43, 44,52‡56, 58, 79, 88, 89, 104

Muli}, Hamdija 43, 44, 79Muradbegovi}, Ahmed 106, 107

N

Nametak, Alija 103Napotnik, Mihael 18 Nastasijevi}, Mom~ilo 139Ner}es, Ata (pseudonim Ham-dije Muli}a) 79

Novakovi}, Aleksandar 124Nurudin Ibnul Haxer (pseu-donim O. \iki}a) 84

O

Obradovi}, Dositej 64, 65, 67,155, 160

Oqa~a, Mladen 125Oru~evi}, Nazif 102Osman Aziz (pseudonim IvanaMili}evi}a i Osmana NuriHaxi}a) 42‡44, 48, 49, 51‡53,56, 79, 88, 89, 91

Omerbegovi}, Osman \. (pseu-donim O. \iki}a) 84

P

Pavi}, Milorad 119Pavleti}, Vlatko 63Palavestra, Predrag 117, 148Pandurovi}, Sima 60Paher i Kisi} 88Perovi} Tunguz, Radovan Ne-vesiwski 91

Petkovi}, Vladislav DIS 60Petkovi}, Novica 145Petrovi}, Bo{ko 119Petrovi}, Petar Wego{ 102Pe{i}, Branko 121Popa, Vasko 139Popovi}, Radovan 138Prigl, Josip 51 Prohaska, Dragutin 8, 84Pupa~i}, Josip 62

R

Radi~evi}, Branko 61, 72Raki}, Milan 60Rami}, Rizo 45, 101, 104, 106Rizvi}, Muhsin 46, 53, 55, 59,79, 96, 97, 125, 126, 153, 163

S

Savi}, Milisav 120Savi}, Risto J. 30 Sarajli}, Izet 108, 109Sarajli}, [emsudin 43, 44, 79,85

Sveti Sava 64Sekuli}, Isidora 92, 143Selimovi}, Me{a 22, 94, 108,111, 113‡125, 127‡134, 139,140, 146, 148, 156, 161, 165, 168

Selimovi}, Darka 121Sijari}, ]amil 108‡110 Skerli}, Jovan 7, 110Sremac, Stevan 74, 119Stankovi}, Borisav 119

Star~evi}, Ante 46, 49 Stefanovi}, ^. 73Sulejmanpa{i}, Omer beg 44,70, 72, 76, 85

Su{i}, Veqko 83, 84Su{i}, Dervi{ 108, 111

T

Tanaskovi}, Darko 67, 124Tanovi}, Arif 111Tahmi{~i}, Husein 108‡111Toma{evi}, Stjepan 103Tomi}, Josip Eugen 48Tomi} Kova~ Qubica 84, 88Truhelka, Jagoda 88

]

]ati}, Musa ]azim 43, 44,60‡63, 95

]orovi}, Vladimir 30‡32, 36,155, 160

]orovi}, Svetozar 74, 82, 85,87‡91, 144‡145, 154, 160, 163,167

]osi}, Boìca 121]osi}, Dobrica 121, 122, 146]ur~i} P. 74

U

Ujevi}, Augustin Tin 62

F

Filipovi}, Josip 47Filipovi}, Muhamed 111, 112,142‡145

Filipovi}, Rasim 105 Finci, Eli 43, 104, 105

Frankopani 103

H

Haxi}, Nuri Osman 43, 48, 49,52, 56, 88, 89

Haxi}, Fadil 110Hevaji, Muhamed 64Herman, Kosta (Kosta Hörman)18, 44, 74

Horvat Ki{, Frawo 62H. M. [emsudin (pseudonim[. Sarajli}a) 85

Humo, Hamza 94, 102, 107

^

âmpara, Omer F. 102êdomil, Jak{a 51 êngi}, Husnija 103, 104, 106ûka, Jakov (pseudonim J. ê-domila) 51

[

[anti}, Aleksa 60, 74, 81,82‡88, 91‡95, 97, 98, 145, 148,154, 155, 160, 163, 167

[ahinovi}, Hamid Ekrem 43,44, 79

[enoa, Milan 62[imi}, Antun Branko 107[kaqi}, Abdulah 130[oqan, Antun 62[trojsmajer, Juraj 103[ukalo, Mladen 8[umowa, Nikola 66‡68 [urmin, \uro 7, 51, 141


BELE[KA O AUTORU

Stani{a Tutwevi}, ro|en je 20. novembra 1942. godineu Dowem Detlaku kod Dervente. Osnovnu {kolu (1951‡1955) zavr{io je u rodnom selu, osmogodi{wu (1955‡1958)u Derventi, sredwu ekonomsku (1958‡1962) u BosanskomBrodu, Filozofski fakultet ‡ grupa istorija jugosloven-skih kwièvnosti i srpskohrvatski jezik (1962‡1966) uSarajevu. Po odsluèwu vojnog roka (1966‡1967) radio jekao stru~ni saradnik u Republi~kom sekretarijatu zaobrazovawe, nauku, kulturu i fizi~ku kulturu (1967‡1973)i Republi~koj zajednici kulture BiH (1973‡1975), a potomu Institutu za jezik i kwièvnost u Sarajevu. Nakon re-organizacije ove ustanove u dva mandata bio je direktorInstituta za kwièvnost. Po izbijawu rata 1992. godinepre{ao u Institut za kwièvnost i umetnost u Beogra-du, gdje i sada radi u zvawu nau~nog savetnika. Kao go-stuju}i profesor istovremeno predaje na predmetu Kompa-rativno prou~avawe ju`noslovenskih kwièvnosti, grupaSrpski jezik i kwièvnost na Filozofskom fakultetu uBawoj Luci. Doktorirao 1980. godine. Objavio kwige: Ra-di svoga razgovora. Ogledi o pripovjeda~ima Bosne, Sara-jevo, 1972; Otvorene granice, Sarajevo, 1975; Socijalnaproza u Bosni i Hercegovini izme|u dva rata, Sarajevo,1982; Pod istim uglom. Studije o bosanskohercegova~kojkwièvnoj pro{losti, Sarajevo, 1984; Kwièvne krivicei osvete. Osvrt na kwigu Kwièvni ìvot Bosne i Her-cegovine izme|u dva rata M. Rizvi}a, Sarajevo, 1989; Po-ezija izme|u dva rata. Prilozi za istoriju kwièvnostiBosne i Hercegovine, Sarajevo, 1991-1992; âsopis kaokwièvni oblik, Beograd, 1997; Dinamika srpskog kwièv-nog prostora, Bawa Luka, 2000, Mostarski kwièvnikrug, Beograd, 2001, Ta~ka oslonca, Bawa Luka, 2004, kaoi kwigu dokumentarne proze Nato na Avali, Bawa Luka‡ Beograd, 2001.

Stanisa

Typewritten Text


Stanisa

Typewritten Text

SADR@AJ

Jezik, nacija i dràva kao pretpostavke zakonstituisawe kwièvnih korpusa naslovenskom jugu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Muslimanska nacionalna svijest i kwièvnost udvadesetom vijeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

Uz ovu kwigu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

REZIMENacionalna svijest i kwièvnost Muslimana . 151Summary: The National Awareness and Literature of the

Muslims . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157

RECENZIJENacionalna svijest i kwièvnost Muslimana

[Predrag Palavestra] . . . . . . . . . . . . . . . 162Jedna trezvena kwiga [Miodrag Maticki] . . . . 166

Indeks imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169Bele{ka o autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173


Stanisa

Typewritten Text

назад НАСЛОВНА

Stanisa

Typewritten Text

>

Stanisa

Typewritten Text

>

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text

Stanisa

Typewritten Text

Национализација и књижевност Муслимана до Првог свјетског рата ......... 27

Stanisa

Placed Image

Stanisa

Placed Image

Stanisa

Placed Image

Stanisa

Placed Image

Stanisa

Placed Image

Stanisa

Placed Image

Stanisa

Placed Image

Stanisa

Placed Image

Stanisa

Placed Image

Stanisa

Placed Image

Stanisa

Placed Image

Stanisa

Placed Image

Stani{a Tutwevi}NACIONALNA SVIJEST

I KWI@EVNOST MUSLIMANA

Izdaje NARODNA KWIGA

ALFABeograd, [afarikova 11

Za izdava~aSneàna Mijovi}

Virmanska prodaja011/848-70-31, 848-70-34, 848-70-35

Velimir Mili}evi}

Klub ~italaca011/3229-158

Ruà Vasiqevi}

Marketing011/3223-910

Jelena Mojovi}

Tira` 500 primeraka

[tampaALFA ‡ Beograd


CIP ‡ Katalogizacija u publikacijiNarodna biblioteka Srbije, Beograd

821.163.4(497.15)(091)821.163.4(497.6).09323.1: :28(497.15)(091)

TUTWEVI], Stani{aNacionalna svijest i kwièvnost Muslimana : o

pojmu muslimanske/bo{wa~ke kwièvnosti / Stani{aTutwevi}. ‡ Beograd ; Narodna kwiga : Institut zakwièvnost i umetnost, 2004 (Beograd : Alfa). ‡ 174 str.; 21 cm. ‡ (Biblioteka Novi kontekst)

Tira` 500. ‡ Str. 162‡165: Nacionalna svijest ikwièvnost Muslimana / Predrag Palavestra. ‡ Str.166‡168: Jedna trezvena kwiga / Miodrag Maticki. ‡Bele{ka o autoru: str. 173. ‡ Napomene i bibliografskereference uz tekst. ‡ Summary: The National Awareness andLiterature of the Muslims

ISBN 86-331-1524-7 (Narodna kwiga)a) Muslimanska kwièvnost ‡ Bosna i Hercegovina ‡19‡20v b) Muslimani ‡ Nacionalna svest ‡ Bosna iHercegovinaCOBISS.SR-ID 118243084 177

178

zdm.nb.rszdm.nb.rs/dokumenti/stanisa/nacionalna-svijest-i-knjizevnos… · i. 1. ishodi{na ta~ka...

Documents