SNAÆNI GALILEJAC

ZNACIVREMENAGODI©TE 34 • BR. 4 • GODINA 2010.GODI©TE 34 • BR. 4 • GODINA 2010.

“Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici.” (Luka 4,14)“Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici.” (Luka 4,14)

ZV 4_2010_L1.indd 1ZV 4_2010_L1.indd 1 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16

“Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za

dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova

žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.

Jahve, Bog, zovne čovjeka: ‘Gdje si?’”

(Postanak 3, 8 i 9)

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.2

Sadræaj:

Dr. Dragutin Matak

urednik

tema broja: snažni galilejac

duhovno razmiπljanje

ZDRAVLJE

ODGOJ

SILNI BOŽIĆ

Gdje god se obilježavalo,

kako se god proslavljalo, u

Australiji ili u Grenlandu,

Isusovo je rođenje uvijek

izvanredni povod za hrabrenje i

jačanje u svakom dobru. Razlog

tome jest činjenica da je Isusov

plemeniti život neprestano

odisao snagom i optimizmom.

Čak i u posljednjim trenucima

svojeg mučeničkog života tako se prirodno i neusiljeno

molio za oprost svojim krvnicima: “Oče, oprosti im, ne

znaju što čine!” ( Luka 23,34), da je nemoguće previdjeti

snagu njegova duha te se ne oduševiti njome. Nije lako u

okružju nasilja biti silan u provođenju nenasilja.

I upravo u takvom žalosnom svijetu gdje je, kako

pjeva poznati pjesnik, “teško naći koga da se raduje,”1

uzdiže se Isus iznad ljudskih slabosti te ih smatra

dragocjenim povodom za skupljanje snage nebeskog

podrijetla. Ne mudruje Isus besplodno, već stvarno

dodiruje svijet i potiče praktično životno opredjeljenje

koje donosi sigurne rezultate. Apostol Pavao je poznat

po zamjeni ljudske nasilnosti duhovnom snagom,

a taj je svoj prevrat jasno opisao: “Zato uživam u

slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima,

tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam

jak.” (2 Korinćanima 12,10) “Tko će nas rastaviti od

ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad?

Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: ‘Poradi

tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce

za klanje.’ U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po

onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni

život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni

sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas

moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu

našem.” (Rimljanima 8,35 - 39)

Kako je dragocjeno poznavati takvoga Junaka,

radovati se Njegovom došašću u Betlehemskoj štalici,

kao i Njegovu ponovnom, slavnom dolasku kada će

na svoj jedinstven način privesti kraju svaki nesklad i

proširiti u potpunosti nebesko kraljevstvo ljubavi i dobra

na obnovljenu Zemlju.

Radujmo se što smo za još jednu godinu bliži susretu s

našim silnim Isusom!

1 Tin Ujević

Poštovani čitatelji!

Neka vas božićni blagdani ojačaju u svakom dobru!

U novoj 2011. nastojmo prepoznavati i odobravati

dobro u drugima što silnije!

Z i 4 2010

P

N

U

d

Melody Tan Rak dojke ..................................28-29

Debbie Cosier Naša djeca i videoigre ..............26-27

Dr. George Božja sila protiv sile grijeha ............3

R. Knight

Darren i Rosie Božić u Australiji ..........................4-7

Croft

Dr. William Snažni i veseli Galilejac ..............8-11

G. Johnsson

Calvin B. Rock Bog u potrazi ............................18-21

Jarrod Stackelroth Ben Carson:

Vjera jednog kirurga ................22-23

Russell Holt Nedjelja u Novom zavjetu ........24-25

Mr. Željko Snažni Galilejac ........................12-13

Porobija

Ty Gibson Bog koji pjeva ...........................14-15

Geoffrey Garne Krist i kriza ...............................16-17

ZV 4_2010_L1.indd 2ZV 4_2010_L1.indd 2 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16

3

SNAÆNI GALILEJAC

Isus se nije ustručavao grijeh

nazvati njegovim pravim ime nom.

Tijekom svih stoljeća, farizeji i

njima slični uporno su pokušavali

grijeh definirati samo kao prekršaj

zakona, samo kao djelo. Međutim.

Isus je tome učinio kraj, bar za

kršćane. Grijeh je prvenstveno u

srcu. Tek onda je djelo.

Unutarnji aspekt grijeha je

višestran. Prvo, to je sila koja

zarobljava ljude. To jasno proizlazi

iz riječi apostola Pavla (Rimlja nima

6,16) koji tvrdi da su oni koji čine

grijeh robovi grijeha. Jedan prijevod

teksta u Rimljanima 3,9 dobro kaže

da su ljudi “u vlasti grijeha”. Grijeh

koji se vidi, djelo, samo je vidljivi

simptom bolesti koja se zove grijeh.

Međutim, simptomi nisu toliko

važni, već sama bolest.

Drugo, grijeh je podmukao.

On nas zavodi i vara, budeći u

nama misao da i nismo tako loši

ukoliko ne činimo grješna djela.

Mnogi poštovani ljudi i žene, koji

nikada ne bi učinili preljub, bave se

preljubničkim ili prljavim mislima.

Boæja sila protiv sile grijeha

Dr. George R. Knight

Mnogi među njima su ljubi telji

sapunskih opera, ogovaračkih

rubrika u novinama, nadražujućih

oblika erotizma. Mnogi su

preljubnici iz druge ruke.

“Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo,

tko da ga pro nikne’.’” (Jeremija 17,9)

Treće, grijeh izopačuje ljudsku

narav. Pod njegovim utjecajem,

božanski dar spolnosti, kao i drugi

apetiti, počinju se zlo upotrebljavati

i izopačivati. Umjesto upotrebe,

dolazi do zloupo trebe.

Isus nas je došao osloboditi od

utjecaja grijeha koji nas zarobljava,

podmuklo zavodi i izopačuje.

Evanđelje Njegove milosti treba nam

dati snagu da se otrgnemo od sile

grijeha.

Gospod nam želi već danas

pomoći. On želi i tebi danas pružiti

pomoć. Danas je dan spasenja.

Pozovimo Boga u svoje srce, u

svoje planove, danas, sada, tako

da možemo zajedno s Njime silno

pobjeđivati grijeh u Novoj 2011.

godini i do kraja života. Približiti

se Bogu znači približiti se i mužu,

ženi, roditeljima, djeci, svima. Srediti

odnose s Bogom znači srediti od nose

sa svom Njegovom djecom, svim

ljudima. Jednoga nema bez drugoga!

“Zla se kloni, a čini dobro, traži mir i za njim idi!” .................................................................................................................. (Psalam 34,15.)

ZV 4_2010_L1.indd 3ZV 4_2010_L1.indd 3 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16

BoæiÊ u AustralijiDarren i Rosie Croft – što je Božić za njihovu obitelj.

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.4

SNAÆNI GALILEJAC

ZV 4_2010_L1.indd 4ZV 4_2010_L1.indd 4 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16

Božić, tamo ispod, znači sunce,

surfanje i more! Božić je

strmoglava trka prema kraju

godine! Božić je traženje darova,

žongliranje sa školskim praznicima,

poslom, plaćanjem računa, nabavom

namirnica, pisanjem čestitki i

konačnim naletom na Božić.

U našoj obitelji Božić znači hranu,

obitelj, prijatelje, opuštanje, darove i

sjećanje na Isusovo rođenje.

Sve započinje pripremom. Kao

obitelj smo uzrasli u našem iskustvu

Božića kada smo postali kompletna

obitelj, mama, tata i četvero djece, u

dobi od dvije do deset godina.

PripremaU našem domu božićno vrijeme

započinje pripremama, i to

uključivanjem u program proslave

u obližnjem parku. Ovdje sve crkve

rade zajedno kako bi svi građani

mogli proslaviti ovaj događaj.

To uključuje karakterističan

miris hrane s roštilja, dekice za

izlete i umjetne svijeće, kako bi

i najzahtjevnija osiguravajuća

društva bila zadovoljna. Tu je

posebna glazba, božićne pjesme,

predstave, Sveti Nikola s vrećom

punom slatkiša i kratki govor koji

nas neizbježno vodi unatrag sve do

Isusova rođenja i razloga postojanja

Božića.

Ponekad se nad horizontom

nadviju olujni oblaci pa se ljudi

ogrnu kako bi im bilo toplo. A

ponekad vrućina učini svoje pa su

uobičajene kratke hlačice i majice.

Vrijeme je u Melbourneu u prosincu

uvijek nesigurno. Može se bilo

što dogoditi, velika vrućina, kiša

koja lijeva, a vrlo rijetko se dogodi

da i snijeg padne po obližnjim

brježuljcima! Stoga priprema treba

uključiti sve što je potrebno.

Čestitke su poslane. Drvce je

postavljeno.

Kićenje drvca uvijek je događaj

za svu djecu. Tad se sjajni ukrasi

uvijaju oko grančica, a anđeo stavlja

na vršak, što obično uspije tek od

treći put!

Naročiti se ukrasi postavljaju

puno brižljivije. Svaki osobit

ukras ima i svoju posebnu priču.

Mi imamo drvene ukrase ručne

izrade, kupljene na sajmu u Europi,

koje je svakom djetetu dala teta iz

Švicarske.

Tu je zatim blistava kugla s

napisanom porukom, od prijatelja

iz Adelaidea. A također i novi

ukrasi koje tijekom prosinca

izrađuju starija djeca. Svaki od njih

podsjetnik je na obitelj, prijatelje ili

posebne prigode.

Naravno da ni jedno drvce

nije gotovo bez darova, pa tako

tijekom nekoliko dana (mala djeca

ne znaju što znači ‘ne’) darovi se

5“Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.” ............................................................................................................................................................. (Izaija 9,5)

ZV 4_2010_L1.indd 5ZV 4_2010_L1.indd 5 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16

počinju skupljati ispod drvca. Oni

su razlogom čeznutljivih pogleda,

višestrukih nagađanja i tajnovitih

slutnji. A u cijelom tijeku stvari,

jedna je važna pouka koju djeca

trebaju naučiti. Čak i kad nam je

kućni proračun tanak, još uvijek i u

našoj zemlji i izvan nje ima ljudi koji

imaju manje od nas.

Između svih putovanja zbog

kupovine, jedno je obično osobito.

Tada se bira dar za neko drugo dijete

iste dobi, pa se stavlja pod božićno

drvce u prodajnom centru kako bi

se darovalo one koji su potrebiti.

BoæiÊna crkvena sluæbaSubotu prije Božića sudjelujemo

u posebnoj božićnoj službi u

našoj crkvi. Ovi obiteljski trenuci

uključuju pjevanje božićnih

pjesama, čitanje iz Biblije, igrokaz i

poruku o značenju Božića.

Često imamo prigodu donijeti

nekvarljive namirnice za darove

koji će biti podijeljeni potrebitim

obiteljima u blizini.

Taj je dan obično vrlo vruć, ali

svi uživaju u osjećaju mira koji

prožima ljude dok usporavaju žurbu

iz prethodnog tjedna. Obitelji dijele

ručak, a puno je gostiju koji dolaze

iz drugih krajeva.

Neki dolaze u crkvu samo kako

bi bili u društvu drugih ljudi ili

pak potražili Boga u vrijeme kada

i mnogi drugi zastaju kako bi

razmišljali o dubljem značenju

života.

BadnjakDolaskom badnje večeri sve su

pripreme dovršene. Tijekom

mjeseca prosinca djeca su pojela po

jednu čokoladicu svaki dan, kako su

odbrojavala dane da Božića.

Tijekom prosinačkog

odbrojavanja sve su slikovnice o

Božiću pročitane. A najdraže mogu

čak biti i napamet recitirane od riječi

do riječi, poput: ‘Tup, tap, tup, tap,

lupkala su kopita malog magarčića,

vijugavim putom niz brijeg prema

malom gradiću Betlehemu.’ (My

Bible Friend)

Badnjak je vrijeme za najbližu

obitelj. Sva je žurba prošla i svi su

smireni. Dječje iščekivanje raste

kako se približava božićni dan. Svira

božićna glazba, a svako dijete dobiva

jedan mali dar.

Kako se spušta mrak, tako dolazi

vrijeme za priču. U ovo se vrijeme

priča samo jedna pripovijest, a to

je pripovijest o Isusovu rođenju.

Čitamo je iz Evanđelja po Luki.

Ponekad ju čitamo iz suvremenijih

prijevoda Biblije kako bismo ju

lakše razumjeli. A ponekad je

prepričavamo, a djeca pomažu. Bez

obzira na način, važno je da nam

posluži kao živi podsjetnik na razlog

našeg slavljenja Božića. To je misao

vodilja svih aktivnosti u ovo doba,

jer razumjeti ovu pripovijest znači

poznavati Boga koji se odrekao

svega kako bi postao djetetom,

spasio nas i ponudio nam vječni

život.

Na Božić je Bog dao svoj najveći

dar. Zbog toga i mi mu želimo dati

čast darovima koje dajemo.

Naši božićni darovi bit će radosni

i zanimljivi, ali ne želimo ići u

krajnost ili rasipnost. Čak i ako ne

poznajete duhovni smisao Božića,

(ako ni zbog čeg drugog), onda

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.6

SNAÆNI GALILEJAC

ZV 4_2010_L1.indd 6ZV 4_2010_L1.indd 6 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16

zbog vašeg kućnog proračuna, bolje

je izbjeći rasipnost i osloboditi se

stresa zbog novčanih zaostataka u

nadolazećoj novoj godini.

BoæiÊni danBožićno jutro započinje rano,

glasovima uzbuđene djece koja

trljajući oči tjeraju san. Kobeljaju se

iz kreveta, u pidžamama, raščupane

kose. I tek tada počinje zabava.

Slatki se miris cimetovog peciva

u trenu proširi iz pećnice u kuhinji.

Doručak je po izboru, hladni ili

topli. Možemo birati žitarice s

polica, a obično su to neke osobite

koje se ne kupuju tijekom godine.

Naravno da je tu i toplo cimetovo

pecivo! Ako se okupilo mnogo

članova obitelji, tada se otvaranje

darova pretvara u pravu predstavu i

nastojimo da ona što duže traje.

Darivanje obično započne s

darovima za najužu obitelj, a zatim

slijede bake i djedovi s obje strane.

Radost se još uveća jer pored

djedova i baka, tu su još razne tete,

stričevi, strine i ostala rodbina. S

primanjem naravno dolazi i davanje.

Ponekad je vrlo teško biti

istodobno skroman, prigodan i

promišljen u darivanju. No, nagrada

je za trud kada vidimo da ljudi s

radošću primaju i cijene darove.

Vrijeme ručka daje prigodu za

isprobavanje darova i opuštanje.

Vrijeme je to za piknik, pa svi

krećemo u park. Pod krošnjama

stabala nalazimo sjenu dok se

ručak poslužuje na stolovima ili

pokrivačima.

Svi su dobrodošli. Rođaci s obje

obiteljske strane, obiteljski prijatelji i

tkogod se tu nađe.

I tako se poslužuju salate, pecivo

i kruh, pite i još puno toga. Deserti

uključuju, između ostalog, kolač od

sira i voće, poput jagoda, malina i

cijelog niza bobičastog voća koje

se ovdje uzgaja. A naravno, tu su i

trešnje! Prekrasne, tamne, slasne,

sočne trešnje kupljene od mjesnih

uzgajivača.

Jedina smetnja svemu jest kako

uvijek prisutne muhe spriječiti da

sudjeluju na ručku.

Kad smo gotovi s hranom,

poslijepodne uvijek dolazi lijena

igra kriketa. Ljudi ulaze i izlaze iz

igre onako kako ih san i razgovori

dozivaju.

Igra uključuje obvezu

dobronamjernog natjecanja

među vršnjacima i rođacima.

Bez vremenskog ograničenja,

poslijepodne se pretvara u večer,

kako postaje hladnije. Za one s

dobrim apetitom, dan se završava

laganim čajem uz razgovore koji

traju sve dok nas ne svlada san.

Božić je vrijeme slavljenja života.

Božić je vrijeme za obitelj i za one

kojima obitelj nije blizu.

Božić je vrijeme sjećanja na

Isusovo rođenje, jer sjećajući se,

mijenjamo se. Postajemo bolji ljudi,

manje usredotočeni na materijalne

stvari, a više na bližnje. Svi smo u

obitelji na Božić privučeni Onome

koji je postao Bog s nama i to je ono

što Božić čini osobitim.

7“A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj – Izraela!” ...................................................................................................................................... (Matej 2,6)

Gold Coast, Queensland, Australia

ZV 4_2010_L1.indd 7ZV 4_2010_L1.indd 7 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16

Pjesnik Algernon C. Swinburne

davno je ogorčeno izrekao:

‘Pobijedio ti si, blijedi Galilejče;

Sav svijet posta siv od Tvojega

daha.’

Swinburne je bio u krivu u

svemu, osim u jednom – Isus je bio

Galilejac.

Isus je bio Židov, nije bio

bijelac. Nije bio neka slabašna,

bljedolika, pustinjačka spodoba.

Mišići su mu od rada bili snažni,

a lice brončane boje od boravka

na otvorenom, pokraj jezera, u

poljima, i od hoda prašnjavim

Snaæni i veseli GalilejacDr. William G. Johnsson

palestinskim stazama. Stajao

je upravan, visok. Oko mu bilo

prodorno, a glas snažan.

Nije kvario veselje, ovaj Čovjek.

Ljudi su Ga rado prihvaćali u svoj

krug, uživali u Njegovu društvu.

Na početku službe nalazimo Ga na

vjenčanju gdje nije dopustio da se

društvo raziđe kad je nestalo pića.

U Jeruzalemu Ga velike zvjerke

pozivaju u svoju kuću. Uživa u

dobrom objedu. I kad Njegovi

neprijatelji posegnu za nečim lošim

što bi o Njemu mogli reći, onda

Ga optuže da je izjelica i pijanica,

pogrešno, naravno, ali uviđamo

kakva je osoba bio.

Ali, da, On je bio Galilejac. Rođen

je u Betlehemu, a Kafarnaum je

bio polazište Njegove javne službe.

Povremeno bi posjetio jug, ali je više

volio zelene brježuljke i prekrasno

jezero sjevernog dijela. Za vjerske

vođe u Jeruzalemu, Isus je bio

provincijalac. Za njih je Galileja

bila učmala, tamo su ljudi govorili s

naglaskom, a Bog bio daleko.

Ovaj Galilejac, ovaj snažni

Galilejac, promijenio je svijet.

Oslobodio je ljudski rod do potpune

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.8

SNAÆNI GALILEJAC

ZV 4_2010_L1.indd 8ZV 4_2010_L1.indd 8 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16

ljudskosti. I u svoje vrijeme i dalje,

donosi On puninu života svim

ljudima što svoje srce otvaraju da Ga

prime. Njegovu sliku možeš obojiti

jarkim bojama: plavom i žutom

i crvenom i zelenom, ali nikada

sivom.

 Swinburne se, barem ja tako

mislim, poput ondašnjih kritizera

kršćanstva, bunio više protiv religije

u ime Krista nego protiv Krista

samog. Istina: Isusa nisu dobro

predstavljali oni koji su nosili

Njegovo ime, a ni sada nije dobro

predstavljen. Eto, zato, osobito sada

u ovo božićno vrijeme, trebamo

poći natrag u Evanđelja i utonuti

u pripovijest o Njegovu rođenju,

životu, službi, smrti i onome što tek

dolazi.

Dolazimo licem k licu s tajnom

ove priče.

‘Bez sumnje uzvišena je tajna

prave vjere:

Onaj koji je tijelom očitovan

Duhom je opravdan,

anđelima pokazan,

poganima propovijedan,

u svijetu vjerovan,

u slavu uznesen.’ (1. Timoteju 3, 16)

Nije to tajna o kojoj ne možemo

ništa znati. Možemo znati da je On

bio istinski Bog i postao istinski

čovjek; ali kako se to dogodilo, ne

možemo znati.

Æive bojeI možemo znati da je Njegov

dolazak preoblikovao svijet.

Pročitajte ponovno pripovijest o

Betlehemu: događaj je to svjetla i

zvuka.

Svjetlost, puno svjetla: zvijezda

nad Betlehemom što plamti

svjetlom. Noćno nebo osvijetljeno

anđeoskim vojskama.

Zvuk, obilje zvukova, zvuk

pjesme, zvuk hvale:

Marija pjeva kad začuje vijest da

će nositi Dijete koje će promijeniti

svijet (Luka 1, 46-55).

Zaharija pjeva u trenutku kad

je rođen Ivan, prethodnik Djeteta

usuda (Luka 1, 67–79).

Veliki anđeoski zbor pjeva: ‘Slava

Bogu na visini i na zemlji mir

ljudima koje ljubi! (Luka 2, 14)

Stari Simeon uzvikuje molitvu

pri susretu s osam dana starim

Djetetom (Luka 2, 29-31).

Svjetlo i zvuk: to će biti svojstva

života i službe snažnog Galilejca.

Kao što je prorok Izaija prorekao:

‘Zemlja Zabulonova i zemlja

Neftalijeva,

zemlja uz more i s onu stranu

Jordana,

poganska Galileja –

narod što je boravio u tmini

vidje svjetlo veliko;

onima koji prebivahu u tamnom

predjelu smrti

zasja svjetlo.’ (Matej 4, 15. 16)

Kamogod je Isus išao, On je, ne

samo propovijedao radosnu vijest,

već je bio radosna vijest. Ljudi su

mu dolazili slomljeni, bespomoćni,

poraženi, izgubljeni, a odlazili su s

9 “Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje?” ......................................................................................(Marko 12,24)

ZV 4_2010_L1.indd 9ZV 4_2010_L1.indd 9 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16

nadom i veseljem, hvaleći Boga za sve

što je za njih učinio (Luka 19, 37. 38).

Nakon što je s ove zemlje

otišao, svjetlost se i dalje širila, i

pjesma se nastavila. Učitelj, iako

ne više fizički prisutan, poslao

je blagoslovljenog Parakletosa,

Svetoga Duha, kako bi bio s

Njegovim sljedbenicima. Njegova

se pripovijest nastavlja dok oni šire

radosnu vijest sve dalje i sve šire,

sve do zakutaka rimskog imperija.

A kamogod je vijest stigla, učinak

je bio isti: ‘I nastade velika radost u

onome gradu (Djela 8, 8).

Spisi Novog zavjeta pulsiraju

razbuktanom, nezadrživom radošću:

‘Radujte se uvijek u Gospodinu!

Da ponovim: Radujte se!’

(Filipljanima 4, 4)

‘Koga ljubite iako ga niste

vidjeli, u koga vjerujete iako ga još

ne gledate, klicat ćete od veselja

neizrecivom i proslavljenom radosti.

(1. Petrova 1, 8)

A pripovijest se nastavlja i

nakon apostolskog vremena.

Radosna vijest ide sve dalje i dalje,

i kamogod stigne ljudima daje

razloga za pjevanje. Dokumenti

koji su povezani s kršćanstvom,

iz drugog stoljeća, malobrojni

su i razbacani, no među njima

nalazimo jedan dragulj – pismo

koje je, oko 112 . godine, napisao

Plinije Mlađi, guverner rimske

provincije Bitinije (u današnjoj

Turskoj).

 Plinije piše svom zapovjedniku,

imperatoru Trajanu, o čudnoj sekti

koju je zapazio. Ovi ljudi, koji se

nazivaju kršćanima, nisu bili krivi

za zločine, već su imali neke čudne

običaje. Među njima je bio običaj

da se okupljaju zajedno vrlo rano

ujutro da bi – činili što? Da bi

pjevali pjesme hvale Isusu Kristu

kao Bogu!

 

Civilizacija promijenjenaPripovijest o Isusu i u naše vrijeme

napreduje, i još uvijek i dječake

i djevojčice, i muškarce i žene

pokreće na pjevanje. Unatoč

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.10

SNAÆNI GALILEJAC

ZV 4_2010_L1.indd 10ZV 4_2010_L1.indd 10 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16

podsmijehu nevjernika i njihovim

učenim dokazivanjima, pripovijest

neće umrijeti, ne može umrijeti,

jer kamogod stigne među ljude

otvorena, prijemčiva srca, donosi

isto ono što je donosila i u početku

– nadu, novi život, mir, praštanje,

izlječenje i radost. Pjesma je

vjernima, bili oni naobraženi

ili nepismeni, neosporiv dokaz

postojanja Boga otkrivenog u Isusu

Kristu. Pjesma je to jednostavna,

osobna, ali ipak tako duboka.

Razmislite o njezinu značenju:

Prvo, nismo sami.

Moderni čovjek uzdiše pod preteškim

teretom osjećaja osamljenosti u

svemiru. Gleda gore u zvijezde – one

su lijepe, ali hladne. Svoj svemirski

teleskop usmjerava na nebo i

pronalazi neizmjernost, beskrajno

prostranstvo od kojeg zastaje um. Ima

li nekoga tamo, u toj praznini? Stvara

svoje uređaje za slušanje i uključuje

ih, pitajući se, nadajući se, da će iz

onostranosti začuti neki glas.

No, rođenje Isusa, Bogočovjeka,

pokazuje nam da tamo doista

nekoga ima. Nismo sami. Postoji

Bog i On je došao k nama.

Drugo, Bog nas voli i skrbi za

nas.

Mi to znamo zbog onoga što

nas je Isus učio o Bogu, a osobito

iz onoga što je pokazivao. Isusova

omiljena tema bila je Božja očinska

ljubav. On nas je učio: ‘Stoga vi

molite ovako: Oče naš, koji jesi na

nebesima!’ (Matej 6, 9) ‘Ne brinite se

tjeskobno za svoj život: što ćete jesti

ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete

se obući.’ ‘jer zna Otac vaš nebeski

da vam je sve to potrebno’ (redci 25,

32). On hrani ptice u zraku i odijeva

brježuljke poljskim cvijećem; koliko

li će se više brinuti za vas?

Ovo su nevjerojatne zamisli,

no znamo da su istinite jer je Isus

upravo tako živio. Hodio je čineći

dobro, neprestano skrbeći, uvijek

suosjećajan, uvijek donoseći pjesmu.

I rekao je: ‘Tko je vidio mene, vidio

je i Oca’ (Ivan 14, 9).

Treće, to znači da smo Bogu nešto

osobito.

Više od 6 milijardi ljudi živi na

ovom planetu; kako Bog može biti

svjestan svakog pojedinca, a da ne

govorimo da ga svaki pojedinac

zanima? No, Isus je rekao, i to je

ono što Bog može i što čini. On vidi

čak i kada vrabac padne na zemlju;

On broji vlasi na našoj glavi. Ništa

nije ni preveliko ni premaleno za

Njegovu pozornost. Svatko – svaki

pojedinac – za Njega je vrijedan.

Prijatelju moj, vjeruj to. Ti si

voljen. Ti si poseban. Vjeruj,

zbog Čovjeka koji je došao iz

onostranosti.

Četvrto, imamo dostojanstvo

Zabrljali smo, no Bog voli praštati.

On je Bog novog početka, druge

prilike, i treće, i četvrte, i ….

Bog je u ljudskom tijelu došao k

nama. Naša tijela nisu urođeno zla.

Bog nas je stvorio na svoju sliku.

On je stvorio tijelo. Njegovi smo

sinovi i kćeri, nismo crvi. Stvoreni

smo za slavnu budućnost i, unatoč

našim nedostacima i slabostima,

Bog je u ljudskom tijelu došao kako

bi nas osposobio za ostvarenje te

budućnosti.  

I konačno, imamo budućnost

punu nade. 

Isusov odlazak s ovog svijeta

podudarao se s Njegovim dolaskom:

bio je božanski osjenjen. Njegovo

William G. Johnsson, bivši urednik

časopisa Adventist Review, sada

služi u Generalnoj konferenciji kao

pomoćnik predsjednika odjela za

vjerske odnose.

se rođenje nije ostvarilo ljudskim

sredstvima, niti su ga ljudski

posrednici podigli iz mrtvih. Isus je

bio uskrsnut, a ne ponovno vraćene

svijesti.

Čovjek Isus je istinski umro. Ispio

je gorku čašu. Prošao je ledenim

vodama ništavila. Umiranjem je

slomio okove smrti i nadvladao

onoga koji ima silu smrti, to jest,

đavla. Tako više ne provodimo svoje

dane u okovima straha od smrti.

Isus je sve učinio. On obećava: ‘jer

ja živim i jer ćete i vi živjeti.’ (Ivan

14, 19).

 

Blagdan nadeU ovo božićno vrijeme dođite k

jaslicama. Pogledajte dijete na slami,

Onoga u kojemu se susreću ‘sve

nade i svi strahovi svih vjekova’.

Dođite, pogledajte Ga, i kličite u

zahvalnoj pjesmi novorođenom

Kralju, snažnom Galilejcu:

‘Pobijedio ti si, snažni Galilejče;

Sav svijet posta blistav od Tvojega

daha.’

11“U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek’ bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!” ......................................................................... (Psalam 27,14)

ZV 4_2010_L1.indd 11ZV 4_2010_L1.indd 11 2010.12.13 13:162010.12.13 13:16

Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i

prodavačima golubova klupe. Kaže im: „Pisano je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku.“ (Matej 21, 12-13)

I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: „Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!“ (Luka 4, 36)

A Isus reče: „Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene.“ (Luka 8, 46)

Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi

Snaæni Galilejac U čemu je ležala njegova snaga

Mr. Željko Porobija u carinarnici. I reče mu: „Pođi za mnom!“ On sve ostavi, usta i pođe za njim. (Luka 5, 27-28)

UvodDanas možemo samo nagađati o tome kakve je tjelesne građe bio Isus. Odrastao u obitelji tesara, bio je svakako naviknut na težak rad. Čitajući neke tekstove u njegovim putovanjima, vidimo kako je dnevno znao prepješačiti pedesetak kilometara. No, teško bismo iz ovih šturih podataka mogli doći do zaključka kako se Isus među svojim suvremenicima isticao kakvom posebnom tjelesnom snagom. Četiri uvodna teksta opisuju četiri različite prigode u kojima je Isus pokazao svoju snagu. Iz njih možemo makar nazrijeti o kakvoj se to snazi zapravo radilo.

Dogaaj prvi: Isus izgoni trgovce iz HramaČitajući opis onoga što čini Isus možemo lako pasti u kušnju da povjerujemo kako je Isus bio izuzetno snažan, poput kakvog filmskog superheroja, jer mu se nitko nije usudio suprotstaviti. Da bi shvatili pravo značenje ovog događaja, moramo shvatiti pozadinu sveg zbivanja. Hram je bio središte židovskog bogoslužja, ali ujedno i sjedište religijskog biznisa od kojega su profitirali vladajući svećenički slojevi. Najviše se zarađivalo na razmjeni novca, gdje se za obične šekele kupovao hramski, puno skuplji (ali ništa po sebi vredniji) šekel. Onda se tek za takav „posvećen“ novac mogla kupiti životinja za žrtvovanje, i to po posebnim, izrazito visokim cijenama. Najbolje je išla prodaja golubova, najjeftinijih i stoga najdostupnijih žrtvenih životinja, uglavnom za siromašne Judejce. Onima koji nisu imali dovoljno novaca, davane su posudbe, ali s lihvarski visokim kamatama. Isus dolazi po posljednji puta u Jeruzalem, za koji dan treba biti razapet i odlučuje javno ukoriti ovo pljačkanje pod krinkom religije. Snaga koju on u tom događaju manifestira nije tjelesna snaga (ima i nje, ali ona nije glavni razlog zašto mu se nitko nije suprotstavio), nego duhovna snaga čovjeka spremnog da javno ustane protiv korumpirane društvene elite. I da za to podnese i njihov nesmiljeni gnjev.

Dogaaj drugi: Isus izgoni demonaDok je Isus propovijedao u sinagogi, čovjek opsjednut nečistim duhom

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.12

SNAÆNI GALILEJAC

ZV 4_2010_L1.indd 12ZV 4_2010_L1.indd 12 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

povikao je na sav glas: „Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.“ Znakovito je pitanje „što ti imaš s nama?“, jer ukazuje na to da Isus nije imao ničeg zajedničkog s demonima, silama grijeha. U posljednjim riječima ovog demona možemo još jasnije razabrati u čemu je bila Isusova snaga: on je bio Svetac Božji, što upućuje prije svega na njegov posebni status pred Bogom, ali i na njegovu osobnu, nama nedostižnu, svetost. Isusov karakter nije bio načet grijehom i njegova je duhovna snaga bila iznad svake snage koju je bilo koji čovjek ikada posjedovao.

Dogaaj treÊi: snaga Isusovog iscjeljenjaU društvu Isusovog vremena žene imaju podređen status. Između ostalog, tu su zakoni o čistoći koji žene s mjesečnicom proglašavaju nečistima zbog krvarenja. A u ovom je događaju žena koja je prema tom shvaćanju nečista već dvanaest godina. Ona vjeruje da bi se izliječila kad bi je Isus dotakao, ali se ne usuđuje to od njega tražiti, jer je zabranjeno dodirivati nečiste osobe. Stoga, ona pribjegava sitnom lukavstvu, dodiruje potajno Isusa, što on odmah osjeti, jer je, kaže, snaga izišla iz njega. Isusova je snaga dakako nadnaravna, ali njezina je tajna u tome što prelazi granice svih zabrana, budući da Isusu nitko nije nečist. On je i prije i nakon toga liječio i gubavce, družio se sa Samarijancima i grešnicima svih vrsta. Njegova je snaga bila zapravo snaga Božje ljubavi prema svakome čovjeku.

Dogaaj Ëetvrti: pozivanje MatejaTekst ne spominje snagu, ali je prikazuje na djelu. Levi Matej je

bogat i uspješan, radi lukrativni posao carinika, odnosno skupljača poreza. Istina, time nipošto nije stekao simpatije svojih sugrađana, ali novaca je imao zasigurno napretek. Rimljani su bogato nagrađivali uspješne skupljače poreza, a snalažljivi su poreznici uvijek imali načina da zarade još nešto sa strane. U svakom slučaju, Matej je imao sređen život, nije mu bila potrebna nikakva avantura. No,

mi ovdje vidimo nešto uistinu neuobičajeno: Isus prolazi pored Matejeve carinarnice i bez ikakvog prethodnog uvoda i dodatnog objašnjenja kaže mu: „Hajde za mnom“. Tekst je

uistinu dojmljiv – Matej ostavlja sve i kreće za Isusom.

Tek ovdje ostajemo bez racionalnih objašnjenja. Mi smo već u prethodnim događajima shvatili koliko je bila velika i čudesna Isusova snaga, a sada vidimo da je ona bila dovoljna da se jedan u materijalizmu ogrezli carinik mogao obratiti samo jednim pogledom na Isusa. Ljudi koji danas susreću Isusa u njegovoj Riječi svjedoče kako je ta snaga i danas prisutna i djelujuća u brojnim životima.

ZakljuËak ∑ namjesto petog dogaajaOva četiri događaja nisu kraj priče o Isusu. Isti taj snažni Isus, kojemu su se pokoravali i demoni i prirodne sile i ljudi, bez riječi je otišao na križ. Dok su mu vikali da siđe ako je uistinu Mesija, on je šutke i krotko otišao u smrt. Sav svoj život predao je u ruke svom Ocu koji je bio kadar Isusa izbaviti i od smrti. Njegova je snaga zapravo bila u molitvama koje je „u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao … Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti“ (Hebrejima 5, 7).

Svojedobno je izišla filozofska knjiga Evo, kako se postaje jak, a mnogi današnji self-help (samo-pomoći) priručnici daju savjete kako da budemo jaki i sposobni u svakodnevnom životu. No, ovim pregledom odabranih događaja iz Isusovog života nije se htjelo pokazati kako bismo i mi mogli postati jakima, nego ukazati na Onoga tko je uistinu bio jak, dovoljno jak da nam pomogne u svakoj prilici i neprilici. Tajna njegove snage ležala je u njegovom posebnom odnosu s Ocem, s Ocem koji ne trpi ljudske i demonske laži, s Ocem čija je ljubav uvijek mogla dohvatiti svakog čovjeka i obratiti i najokorjelijeg grešnika. Ova je snaga dostupna i danas svakom tko uzvjeruje.

Pozivanje u službu carinika Mateja

13“Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.” ....................(Djela 4,33)

ZV 4_2010_L1.indd 13ZV 4_2010_L1.indd 13 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

Dječak je sjedio na glasovirskoj

klupici nespretno nabadajući

tipke, pretvarajući se kako

čita notni zapis. Duboko dirnut

pogledom na dječaka, otac sjeda kraj

njega. ‘Dok si bio u majčinu trbuhu,’

- reče dječaku - ‘često bih tvoju

majku pozvao da sjedne upravo tu

pored mene, pa bih onda zasvirao

ovu pjesmu samo za tebe.’

Na očevo potpuno iznenađenje,

dječak je kao usput odgovorio: ‘O,

pa to si bio ti!’

Je li se dječak doista sjetio kako je

čuo očevu glazbu ili nije, ne znamo,

ali znamo da dijete u majčinoj

utrobi čuje mnoge zvukove koji

dolaze s druge strane tanke stjenke

majčina trbuha.

A ti? Čuješ li ti Očevu glazbu?

Prema proroku Sefaniji Bog u

stvari doista pjeva, zbog tebe, i zbog

mene. ‘Gospodin Bog tvoj koji je

usred tebe, spasit će te; radovat će

Bog koji pjeva Ty Gibson

ti se veoma, umirit će se u ljubavi

svojoj, veselit će se tebe radi

pjevajući.’ (Sofonija 3,17. DK)

Ovo je biblijski pjesnički način

izražavanja istine kako nas je Bog

doista svjestan, kako je prema nama

osjećajan, i kako pokušava usaditi u

nas razmišljanje o njegovoj ljubavi

prema nama. Stoga Bog pjeva. S

druge strane tanke stjenke što dijeli

vidljivo od nevidljivog, Bog pjeva

našem srcu, šapće neprestance našoj

svijesti istinu o svojoj ljubavi.

Postoji neki stvaran, ali ne i čujan

osjet kojim se Božje misli i osjećaji,

poput pjesme, milozvučno slijevaju

u naša srca. A On pjeva, nama, u

nadi da ćemo Njegov pjev čuti i

Njegovo srce upoznati.

Sama zamisao o tome da Bog

ustvari pjeva, doista je začudno

otkriće o naravi Bića kakvo

svemoćni Stvoritelj mora biti. A

kakva je to osoba koja pjeva? Pa,

prije svega, vrlo posebna osoba,

netko tko ima misli koje želi izraziti

i osjećaje koje želi prenijeti na druge.

O takvom Bogu ovdje govorimo.

Ne govorimo o Bogu kao

‘nepokrenutom pokretaču’ kakvim

bi Aristotel želio da ga zamišljamo.

Ne govorimo o ‘bezosjećajnom’ ili

‘determinističkom’ Bogu klasičnog

teizma, što je samo kristijanizirana

verzija Aristotelova Boga. Ne

govorimo ni o ‘neosobnoj sili’ ili

‘kolektivnoj duši’ panteizma i Ratova

zvijezda (‘Neka sila bude s tobom’).

Ni jedno od ovih viđenja ne poklapa

se s vrstom karaktera koji ima Bog

otkriven u Pismu.

Bog koji pjeva mora biti Bog koji

osjeća, Bog dubokih, pokretačkih

težnji. Ako Bog pjeva, a Biblija tako

kaže, onda smo shvatili kako živimo

u blizini uzvišenog Bića čije srce

kuca uzvišenim osjećajima. A to ima

veliko značenje.

Neki su grčki ‘hipiji’, zvani

pitagorejci, zamijetili kako je sve što

je stvoreno matematika. Primijetili

su da je glazba matematika. Shvatili

su kako je glazba matematički

skladana na takav način da u

ljudskoj duši stvara nove zamisli i

osjećaje. Tako su došli do hipoteze

kako Stvoritelj mora biti pjevač, i

kako je pjevanjem svemir dozvao u

postojanje. Tako sav svemir mora

djelovati na nekoj vrsti glazbene

partiture!

Tko zna, možda su pitagorejci

bili u pravu. Glazba je u konačnici

osjećajna matematika, a tekstovi

koji prate glazbu samo su

osjećajno prikazane misli. Veliki su

skladatelji vjerovali kako su svojom

umjetnošću oni zapravo samo dali

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.14

SNAÆNI GALILEJAC

ZV 4_2010_L1.indd 14ZV 4_2010_L1.indd 14 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

glazbeni ton ljepotama stvaranja.

Neki su od njih tvrdili da se glazba

u njihovim mislima pojavila dok

su promatrali čuda svijeta oko

sebe, kao da su samo čuli nešto

što je tamo već postojalo. Smatrali

su kako su više bili uključeni u

otkrivanje glazbe nego u njezino

stvaranje.

Biblijski je Bog svemoćni

Stvoritelj svih stvari. Sama zamisao

kako postoji božansko Biće može

biti vrlo silna i prijeteća. Čak

zastrašujuća. Ali, ako Bog pjeva…

dakle, to mijenja sve. Otvara naš um

shvaćanju kako unutar te premoćne

sile kuca jedno nježno srce.

Ako Bog pjeva, tada smo mi

zadivljeni jedinstvom apsolutne

moći i beskonačne osjećajnosti. Čak

i više od toga. Ako je Bog skladatelj

i pjevač ljubavnih pjesama, kao što

to Pismo kaže, tada to znači da je

u nas duboko zaljubljen, jer samo

zaljubljeni pjevaju ljubavne pjesme.

A to mora značiti kako On želi da

Ga mi čujemo, jer pjevači ljubavnih

pjesama pjevaju kako bi ih njihovi

voljeni čuli.

A mi? Čujemo li mi božansku

glazbu?

Nikada neću zaboraviti svoje

iskustvo obraćenja: ‘O,- pa - to -

si - bio - ti!’ Imao sam 18 godina.

Do tada nisam poznavao zamisao

o Bogu i nisam pročitao ni jednu

vjersku knjigu. O Bogu nisam

znao doslovno ništa, a o vjeri vrlo

malo. Ipak su postojale stvari koje

sam znao, koje sam spoznao s

jakim osvjedočenjem i snažnim

osjećajima. Bio sam ispunjen

bijesom zbog nepravde i tlačenja

u svijetu. Znao sam kako ljudi ne

smiju otimati djecu i iživljavati se

nad njima. Znao sam kako muškarci

ne smiju tući svoje žene. Znao sam

kako narodi ne smiju bacati bombe

jedni na druge, kako je nelogično

da jedna skupina ljudi umire od

gladi dok druga jede više no što je

potrebno, da preprodavači droge

ne smiju vrebati djecu i da ljudi ne

smiju mrziti jedni druge samo zato

jer su različite boje kože.

A znao sam još nešto, nešto još

važnije. Znao sam da ako znam

kako su neke stvari loše, tada mora

postojati neko stvarno i konačno

dobro što određuje to loše kao

svoju suprotnost. Ponekad bih

letimice opazio dobro, kao kad bih

vidio čovjeka koji voli svoje dijete,

ili dvoje djece kako se od sveg srca

smiju uživajući u međusobnom

prijateljstvu, ili pak nekoga tko

je hrabro zaustavio nepravdu, ili

pri susretu s ljepotom prirode, ili

pak u želji za ljubavlju izrečenoj u

pjesmi.

Sve sam ovo znao bez poznavanja

Boga. Tek kasnije sam shvatio kako

sam sve to znao jer je On znao

mene. Stalno je pjevao mojoj duši,

ali ja nisam znao da je to On.

A onda je došao dan kada je moj

bijes protiv zla i moja žudnja za

dobrom koje prevladava našla svoj

odjek u susretu s Onim koji je izvor

dobra i neprijatelj zla. Bilo je to kao

da ste sliku povezali s imenom, ili

ime sa slikom. U srcu sam imao jak

osjećaj o tome kakav bi svijet bio

kad se ne bi činila nikakva nepravda,

kad nitko drugome ne bi činio zlo,

kad bi svatko više skrbio za drugoga

no za sebe. Kada sam shvatio kako

je Stvoritelj našeg svijeta bio matrica

dobra za kojim sam čeznuo, kako je

On mrzio svako zlo i nepravdu, bio

sam poput dječaka za glasovirom

koji je ocu rekao:

‘O, pa to si bio Ti!’

I tada mi je svanulo. Kada bih bio

evolutivna životinja ne bih imao

više ciljeve od golog preživljavanja.

U bljesku uvida odjednom sam

shvatio da sam mrzio zlo jer je

postojalo, a za dobrotom sam žudio

zato što postoji nešto što nazivamo

konačnim dobrom. Tako sam

konačno smjestio apsolutnu antitezu

zla i apsolutni epicentar dobrote u

osobnog Boga koji je ljudski rod

stvorio na svoju sliku. Upravo je

taj Bog cijelog moga života stalno

ulijevao moralne podražaje u moju

savjest, vodeći me i potičući. Sada

sam znao ime Onome koji je cijelog

života pjevao mojoj duši.

Bilo je to kao tada kad sam vozio

duž puta i na radiju čuo jednu

čudesnu pjesmu. Osjećao sam kako

ju moram ponovno čuti. Zgrabio

sam olovku i komadić papira i

pripremio se zapisati podatke.

Na moje veliko razočaranje, DJ je

nastavio voditi u veselom tonu,

odsvirao sljedeću pjesmu ne

spominjući izvor remekdjela koje je

zaokupilo moju pozornost.

Prošlo je nekoliko godina. Jednoga

dana prijatelj me upitao jesam li

ikada slušao Adagio za gudače

Samuela Barbera. Rekao sam mu

da nisam. ‘Moraš to čuti,’ – rekao

je. Nekoliko dana kasnije darovao

mi je CD i nagovorio me da odmah

sjednemo i poslušamo glazbu.

Čim su se prekrasni zvuci počeli

pojavljivati poput jutarnjih sunčevih

zraka kroz hladnu zimsku maglu,

prepoznao sam pjesmu. ‘O, da, ja

znam ovu pjesmu.’ – rekao sam

prijatelju. ‘Čuo sam je jedanput prije

nekoliko godina i otada ona svira u

mojoj glavi.’

Konačno sam našao izvor pjesme

koja je postojala u mojoj glavi.

Jeste li vi povezali ljubavnu

pjesmu koja vam je u srcu s

njezinim božanskim Skladateljem?

15“Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!” .............................................................................................. (Psalam 148,3)

ZV 4_2010_L1.indd 15ZV 4_2010_L1.indd 15 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

Ponekad se čini kako bez obzira

kamo pogledali vidimo krizu!

U takvim se vremenima treba

hrabriti sjećanjem kako se Božji

narod i ranije često nalazio u

kritičnim situacijama. Biblija bilježi

mnoge teške okolnosti u kojima se u

prošlosti našao Božji narod.

A što je najbolje od svega, Biblija

bilježi znakovite stvari koje je Bog

činio za svoj narod u danima krize.

Kaže nam se da su ovakve

okolnosti zabilježene upravo iz

Krist i krizaGeoffrey Garne otkriva Boga koji je uvijek s nama. 

tog razloga, a ‘…sve što je nekoć

napisano, napisano je nama za

pouku, da strpljivošću i utjehom

koju daje Pismo, trajno imamo

nadu.’ (Rimljanima 15, 4)

Sveto pismo rječito svjedoči

o činjenici da Bog svoj narod u

vrijeme krize nikada ne ostavlja na

cjedilu!

Pred Crvenim morem U Izlasku, u 14. poglavlju, nalazimo

Božji narod suočen s velikom

krizom. Tek što su bili čudesno

izbavljeni, nakon mnogih naraštaja

u ropstvu, put im je prema zemlji

koju im je Bog obećao dati u

nasljeđe zapriječen Crvenim

morem. I dok razmišljaju o tome

kako će proći, začuju iza sebe veliko

komešanje.

Okrenu se i, na svoje

zaprepaštenje, vide horde egipatskih

vojnika koje se spremaju obrušiti na

njih.

Predstoji im uništenje. Naprijed

ne mogu, ispred njih se pruža

Crveno more. Nazad ne mogu,

egipatska vojska brzo napreduje

prema njima. Izbavljenja nema ni

lijevo, ni desno. Jedina im je nada

izbavljenje odozgor.

Mojsije im se u trenutku očaja

obraća junačkim riječima: ‘Ne bojte

se! – reče Mojsije narodu. – Stojte

čvrsto pa ćete vidjeti što će vam

Jahve učiniti da vas danas spasi:

Egipćane koje danas vidite nikad

više nećete vidjeti. Jahve će se boriti

za vas. Budite mirni!’ (Izlazak 14,

13.14)

Ovo su prave riječi za trenutke

krize.

Ljudska nemoć je Božja prigoda.

Kriza daje Bogu priliku za

djelovanje! Božja se moć nikada

ne otkriva slavnije no u teškim

okolnostima.

Kada je Golijat prkosio Bogu Još jedna kriza iz koje možemo

crpiti snagu zapisana je u 1.

Samuelovoj 17. poglavlju. Ovaj

put se ne radi o Egipćanima, već o

Filistejcima koji su prijetili Božjem

narodu. Neprijateljski junak je div

visok 2,7 metara! Izlazio je dan

za danom pred izraelsku vojsku,

izazivajući ih da pošalju nekoga

tko će se s njim boriti i prkoseći

Bogu Izraelovu. ‘A čim su Izraelci

ugledali tog čovjeka, pobjegoše svi

daleko od njega, i strah ih uhvati.’ (1.

Samuelova 17, 24)

Budući da Bog ne rabi uvijek neke

osobite načine rješavanja krize, tako

nije poslao drugog Golijata, većeg i

jačeg, kako bi se suprotstavio ovome.

SNAÆNI GALILEJAC

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.16

ZV 4_2010_L1.indd 16ZV 4_2010_L1.indd 16 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

Umjesto toga, Bog je odabrao

mladog pastira. David je pošao

suprotstaviti se divu noseći pastirsku

praćku i pet okruglih kamenova

iz potoka, i s tako jednostavnim

oružjem izvojevao je pobjedu.

I nama, kao i izraelskoj vojsci,

nakon što smo iscrpili sve ljudske

izvore, preostaje Bog. I danas vani u

svijetu postoje Golijati koji izazivaju

nebeskog Boga! Dobro bi uradili kad

bi se sjetili da je Davidov Bog još

uvijek Bog, i danas, te da ima načine

i sredstva za postizanje svojih ciljeva

i to s neuglednim sredstvima i na

iznenađujuće neočekivane načine.

Boæje nevidljive sile U 2. Kraljevima 6. poglavlju,

zabilježena je još jedna kriza. Ovaj

put Sirijci prijete Božjem narodu.

Biblija kaže da: ‘Ujutro, ustavši

čovjek Božji iziđe, a to oko grada

stoji vojska s konjima i kolima!

Njegov mu momak reče: ‘Ah,

Gospodaru moj, što nam je činiti?’ ‘

(2. Kraljevima 6, 15)

Elizejev odgovor uznemirenom

sluzi dobro je štivo za čitanje u

teškim trenucima: ‘Ne boj se, jer

ih ima više s nama nego s njima.’ I

Elizej se pomoli ovako: ‘Jahve, otvori

mu oči da vidi!’ I Jahve otvori oči

momku, i on vidje: gora oko Elizeja

sva prekrivena ognjenim konjima i

kolima!’ (2. Kraljevima 6, 16.17)

Tako lako zaboravljamo. Tako

lako usmjeravamo pozornost na

sile zla koje kao da teže uništiti

sve pred sobom i izbrisati i samo

Božje ime s lica zemlje. Sa strahom

razmišljamo o trećini nebeskih

anđela koji su slijedili Sotonu u

pobuni protiv Boga i koji nas nastoje

uništiti (vidi Otkrivenje 12, 4.7-9), a

zaboravljamo na dvije trećine anđela

koji su ostali odani Bogu. To znači

da su sile zla brojem nadmašene dva

prema jedan! Nemojmo ovo nikada

zaboraviti! Često čujemo kako đavao

radi prekovremeno. I to je tako. Ali,

ne zaboravimo kako sile na Božjoj

strani isto tako rade prekovremeno.

I dok su sile zla posvećene našem

uništenju, ne zaboravimo da

su sile dobra posvećene našem

spasenju. I ima ih dvaput više no

neprijateljskih.

Krist u peÊi Razmotrimo sada kriznu situaciju

u kojoj su se našla tri čovjeka Božja

koja su živjela kao zarobljenici u

Babilonu. Nabukodonozor, kralj

babilonski, bio je jedan od najvećih

među povijesnim vladarima

svjetskih velesila. U ravnici Duri

podigao je golem kip i svim svojim

podanicima zapovjedio da se pred

kipom okupe i poklone mu se.

Trojica kraljevih podanika odbila su

izvršiti njegovu zapovijed.

Oni nisu bili spremni obožavati

ni jednog čovjeka. Njihova potpuna

odanost pripadala je samo Bogu.

U velikom gnjevu kralj je naredio

da se trojica mladih pobunjenika

bace u peć, a prezriv odgovor bio je:

‘…i koji je taj bog koji bi vas izbavio

iz ruke moje?’ (Daniel 3, 15)

Središnji lik ove pripovijesti ipak

nije Nabukodonozor, niti su to

nepopustljiva trojica, Šadrak, Mešak

i Abed Nego. Središnji lik u žarište

priče dolazi u plamenu: ‘Tada se

kralj Nabukodonozor zaprepasti i

brzo ustade. Zapita svoje savjetnike:

‘Nismo li bacili ova tri čovjeka

svezana u oganj?’ Oni odgovoriše:

‘Jesmo, kralju!’ On reče: ’Ali ja vidim

četiri čovjeka, odriješeni šeću po

vatri i ništa im se zlo ne događa;

četvrti je sličan sinu Božjemu.’

(Daniel 3, 24.25)

Krist je sa svojim slugama, u

krizi, ušao u vatru! On je sa svojim

slugama u vatri i danas. Sa svojim će

slugama u vatri biti i sutra. Ostaje s

njima u vatri sve do kraja vremena.

Oluja na Galilejskom moru Isus je s učenicima prelazio

Galilejsko more u malom čamcu

kada se na njih spustila strašna

oluja. ‘Uto nastade silna oluja, a

valovi su tako navalili na lađicu da

su je već napunjali. On bijaše na

krmi i spavaše na jastuku. Tada ga

probude i reknu mu: ‘Učitelju, tebe

se ništa ne tiče što mi ginemo?’ On

se tada probudi, zaprijeti vjetru

i reče moru: ‘Utišaj se! Umukni!’

Vjetar prestade i nastade velika

tišina. A njima reče: ‘Zašto se toliko

strašite? Kako nemate vjere? Njih

spopade velik strah, te su jedan

drugomu govorili: ‘Tko je dakle,

ovaj, da mu se i vjetar i more

pokoravaju?’ (Marko 4, 37-41)

Ima trenutaka u našem životu kad

osjećamo da u nama srce plače: Zar

te se ništa ne tiče što mi ginemo?

Gospodine, zašto ne učiniš nešto?

Hoćeš li samo stajati prekriženih

ruku i gledati kako tonemo?

Svi smo mi to iskusili i u osobnim

i u zajedničkim krizama.

Ova je priča zapisana u Bibliji

kako bismo vi i ja mogli znati da u

životnim olujama postoji Netko tko

je jači od oluje. Vjetar i valovi još Ga

slušaju. A kada ustane i zapovjedi:

‘Utišaj se! Umukni!’, vjetrovi i danas

prestaju i nastaje potpuni mir.

Nama koji živimo u vrijeme krize,

Isus kaže: ‘Prestanite i znajte da sam

ja Bog, uzvišen nad pucima, nad

svom zemljom uzvišen!’ (Psalam

46, 10)

Budite hrabri. U krizama, Krist je

uvijek s vama.

17“Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.” .............................. (Matej 8,26)

ZV 4_2010_L1.indd 17ZV 4_2010_L1.indd 17 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

Biblija bilježi mnoge susrete

između Boga i palog ljudskog

roda. Gospodin je razgovarao s

Adamom i Evom u vrtu, hrvao se s

Jakovom kod Peniela, cjenkao se s

Abrahamom u Mamri, razgovarao je

s Mojsijem na Horebu kod gorućeg

grma, a isto tako na Horebu govorio

je tihim glasom s Ilijom.

Ovi susreti nam govore da je Bog

koji je stvorio Zemlju, koji je stvorio

ovaj planet i sav prostrani svemir

iznad nas, isti onaj Bog koji se došao

nagoditi sa svojim stvorenjima. A

to je, više od ičega, nepresušni izvor

čuđenja. No, kako je naglašeno u

Postanku 3, 8 i 9, Bog je energično

tragao za svojim izgubljenim

stvorenjima. On nije pasivni moćnik

ni odsutni gospodar. On je Bog koji

ide u potragu!

Razlog Božje prisutnosti bila

je nesreća prvog ljudskog para, a

ne njihov izgovor. On ih je tražio

dok su se skrivali, tražio ih je

čak i onda kada nisu željeli da ih

pronađe. On je takav Bog - Bog

koji ide u potragu. Ne čeka da nas

naša otupjela osjetila pobude na

potrebu za Njim. Svoju pozornost

ne usmjerava na nas kada Ga naša

ponosna srca odluče potražiti, nego

prije no što Ga pozovemo. On je

blizu naših briga – On nas traži.

 

Traæi se pravednostKonačno, ovo je Njegov svijet,

stvoren da On njime bude

Bog u potrazi “Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: ‘Gdje si?’”

(Postanak 3, 8 i 9)

zadovoljan, a pokvaren je našim

neposluhom. Mi smo zagadili

Njegovo savršeno stvaranje, a On,

čija je sveta narav suprotnost zlu,

zahtijeva samo naknadu za naše

prijestupe. Stoga što se kazna za

zlo ne izvršava brzo, grješnici misle

kako mogu nekažnjeno kršiti Njegov

Zakon. Ali nije tako. Bog koji

dolazi izbaviti, jednako tako dolazi

zahtijevajući potpunu odgovornost

za sva naša djela.

Čovječanstvo ne može promaći

Bogu koji traži. Bili mi u prostranoj

divljini, kao izgubljena ovca,

ili u zatvorenom prostoru, kao

izgubljeni novčić, ili pak u vrtu

naših svakodnevnih aktivnosti, On

će nas uvijek naći. David je na to

mislio kad je pitao: «Kamo da idem

od duha tvojega, i kamo da od tvog

lica pobjegnem?» (Psalam 139, 7)

Od Boga se ne možemo sakriti. On

je posvuda i uvijek traži.

 A što On to traži? Detalje našeg

ponašanja koji su osnova Njegova

suda, naglasio je Izaija, koji kaže:

«Nadao se pravdi, a eto nepravde,

nadao se pravičnosti, a eto vapaja.»

(Izaija 5, 7) Bitno je zamijetiti da su

riječi pravda i pravičnost u Pismu

često povezane. U Psalmu 97, 2 piše:

«Oblak i tama ovijaju njega, pravda i

pravo temelj su prijestolja njegova.»

(Psalam 103, 6) Govoreći o Božjoj

volji za Njegov narod, Izaija kaže: «I

uzet će pravo za mjeru, a pravdu za

tezulju.» (Izaija 28, 17)

I u knjizi proroka Amosa Bog je

prikazan kako s prijezirom gleda

na gozbe onih koji su ponižavali i

zanemarivali siromašne i zapovjedio

im je da Mu umjesto ugojene stoke

i glazbe u Njegovu slavu ponude

pravdu koja teče «kao voda i pravica

ko bujica silna» (Amos 5, 24).

Uzastopno povezivanje

pravednosti i pravde u Starom

zavjetu najbolje se može razumjeti

kada se sjetimo da je za Hebreje

između ova dva pojma postojala

mala ili nikakva razlika. Pogled na

pravednost u značenju posvećenog,

osobnog, okomitog odnosa s

Bogom, i pravde kao etičkog,

društvenog ili vodoravnog odnosa

jedne osobe s drugom, iskrivljen je u

kasnijim stoljećima.

Za Hebreje pravda – i ona

distributivna (pošteno postupanje)

i ona korektivna (naknada za

počinjenu štetu) – bila je određujući

element, ne samo za Božju

pravednost nego i za onu koju je

Bog zahtijevao od svoga naroda.

Bog koji je suosjećao s Rahelom,

Bog koji je vidio Lotove neprilike,

Bog koji je gledao izraelsko ropstvo,

koji je osjećao Noeminu žalost,

koji je čuo Anin plač, još uvijek s

boli gleda i žali i nas osobno, kao i

sve u zajednici. On vidi genocide,

ubojstva djece, plemenske sukobe,

etnička čišćenja. Vidi ratove uličnih

bandi, institucionalizirani rasizam,

diskriminaciju žena. Zapaža kako

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.18

DUHOVNO RAZMI©LJANJE

ZV 4_2010_L1.indd 18ZV 4_2010_L1.indd 18 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

političari koji zemlji oduzimaju

bogatstva tlače siromašne. Gleda

bogate koji pune svoje trbuhe i

bankovne račune dok bespomoćna

djeca umiru od gladi. Vidi našu

ravnodušnost prema udovicama u

zemlji i mrsko mu je zanemarivanje

pravednosti. Posljednjih šest

zapovijedi nisu ništa manji odraz

Njegova karaktera od prvih četiriju.

Bog je pravedan i jednoga će dana

osvetiti potlačene i platiti onima koji

mjere lažnom mjerom. On je Bog

koji ide u potragu.

No, nije ispravno vidjeti sud kao

jedini ili čak primarni element

Božje potrage. Glavni razlog potrage

nije naše uništenje, nego poziv na

povratak u Njegovu naklonost.  

 

»etiri pitanjaTo prije svega vidimo u Njegovu

pristupu prijestupnicima u Edenu.

Zabilježeno je kako je u potragu

pošao na kraju dana, kad je

zahladilo. Nije došao onako kako

je mogao doći, na krilima vjetra

mašući isukanim mačem ili s

munjama i gromovima prokletstva.

Nije došao u gluho doba noći kad

bi tama povećala strah i zbunjenost

prvih grješnika, niti je došao u

rano jutro žureći se da sasiječe

neposlušnike, nego je došao u

predvečerje, dok su zadnje zrake

sunca obasjavale edenske zlatne

plodove, a nježna se rosa spuštala

osvježavajući mirisne cvjetove. Tada,

kada je grješni par najbolje mogao

razmisliti o svome stanju, došao je

Bog koji ih je tražio.

Drugi pokazatelj da ono što Bog

želi kada traži čovjeka nije osuda,

jest činjenica da je prije ukora

došla opomena i objašnjenje prije

isključenja. Kada Bog ide tražiti,

Njegov je prvi pokušaj uvijek

buđenje, pokušaj da nas učini

svjesnima zloće vlastitoga grijeha i

potrebe za Njegovim praštanjem i

spasenjem.

Prvo pitanje što ga je Bog postavio

ljudskom paru nakon grijeha bilo

je: «Adame, gdje si?» Tim pitanjem

Bog nije mislio na Adamovo

fizičko mjesto, nego na duhovni

položaj koji je sada zauzimao pod

Zakonom. Za Adama su posljedice

grijeha bile bolnije od stvarnosti

grijeha. Bog koji ide u potragu,

uvijek dolazi vrjednovati, ne samo

naše dvojbe nego i svijest o vlastitim

djelima. Prije no što nas izvuče iz

kaljuže poteškoća u koju smo upali,

osvješćuje nas o vlastitoj nevolji i

mjestu na kome se nalazimo. Prije

no što je Jakovu promijenio ime,

s njim se hrvao; Iliju je preispitao

prije slavnog povratka u Samariju;

Jonu je osvjedočio prije no što ga je

riba izbacila; ponizio je Petra prije

no što mu je povjerio brigu o stadu.

Prije obnove i pomirenja uvijek

mora doći priznanje i spoznaja.

Bog koji nas traži, zna gdje smo, no,

bez našeg shvaćanja, kažnjavanje,

umjesto pouke, samo bi prouzročilo

uzaludnu bol.

Drugo je pitanje bilo: «Tko

ti kaza da si gol?» Ovo pitanje

pokazuje narav naše dvojbe o

izvanzemaljskoj povezanosti:

izvanzemaljskoj - stoga što smo

svoju odanost, umjesto Stvoritelju,

koji ju jedini zaslužuje, dali lažnim

«bogovima»; a povezanosti - stoga

što «gol» znači gubitak nevinosti.

U naše su biće ušle zle sklonosti što

gaze svu našu pravednost poput

«prljave haljine».

 Treće pitanje, također upućeno

Adamu, bilo je: «Jesi li jeo sa stabla

s kojega sam ti zabranio jesti?» a

ono sadrži glavni element naše

neposlušnosti – nezahvalnost.

U ovom svjetlu Božje pitanje:

«Zašto si jeo sa stabla s kojega

sam ti zapovjedio da ne jedeš?» ne

znači: «Adame, znao sam!» Bog

19“Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!” ........................................................(Ezekiel 34,11)

ZV 4_2010_L1.indd 19ZV 4_2010_L1.indd 19 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

nije nestrpljiv osvetiti se grješnim

ljudima. Umjesto toga On kaže:

«Adame, uza sve što sam za ovo

kratko vrijeme učinio za tebe, kako

si mogao?»

Grijeh nije samo prkos. Grijeh je

nepoštivanje, nevjernost, sebična

nezahvalnost za Božje blagoslove.

 A na koncu, pitanje upućeno

Evi: «Što si to učinila?» naglašava

Božju potpunu nepristranost i

našu potpunu ludost. Njegova

nam nepristranost daje mogućnost

izbora, a naša ludost zlorabi tu

uzvišenu i svetu prednost.

Sve su ovo upute za poimanje

Boga koji nas ide tražiti. U knjizi

Postanka u 15. retku trećeg

poglavlja najjasnije se otkrivaju

Njegove zavjetne osobine:

«Neprijateljstvo ja zamećem

između tebe i žene, između roda

tvojeg i roda njezina: on će ti glavu

satirati, a ti ćeš mu vrebati petu».

Kako čudesno! Na samom mjestu

zločina, još dok je izricao svoj sud,

Otac daje očajnom paru obećanje o

osobnom Spasitelju.

Pogled iznutraJedno je kad Bog gleda sa zidova

slave te ljudsku nesreću vidi iz

daleka, a nešto sasvim drugo kada

šalje anđele da ispitaju našu situaciju

i donesu mu izvješća bez pogrješke.

Jedno je kad se On samo povremeno

ukaže, kao Mojsiju kod grma, te

nas izdaleka obasja svojom slavom,

a nešto sasvim drugo kada se Bog

ograniči na našu razinu, dođe tražiti

i gledati očima zemljanina.

Predivno je i neobjašnjivo to

što će Bog obući ljudskost preko

svog božanstva i hodati među

nama. I upravo je to učinio. Nakon

četiri tisuće godina promatranja

izvana On je došao, doslovno, u

tijelu, gledajući iznutra. Nije bio

zadovoljan time da ostane dostupan

samo preko svetih posrednika ili

da na daljinu razgovara s ovim

trulim i zlokobnim planetom. On je

drugačiji Bog, On je Onaj koji dolazi

tražiti svoje. Jedan Bog, jedini,

neponovljen i neponovljiv, Onaj

koji se udostojao gledati i osjećati

poput Njegovih palih stvorenja.

Razlog je to zbog kojeg Pavlove

riječi u Galaćanima 4, 4 prevedene

na najpraktičniji način, glase:

«U punini vremena, Stvoritelj se

prerušio i živio među stvorenjima,

Bog nas je došao tražiti.» (Piščev

prijevod)

Nikada nećemo znati, niti će

naši ograničeni umovi ikada moći

spoznati, niti će vječnost biti

dovoljno duga da bismo shvatili kako

je Bog bio voljan doći osobno nas

tražiti. Sama ta pomisao nije logična.

Zašto, kada ima milijarde nebeskih

anđela koji ga vole i obožavaju?

Zašto, kada ima nebrojene galaksije

i svjetove tako brojne da promatrani

našim teleskopima izgledaju poput

oblaka prašine? Zašto, kada ima

devedeset devet poslušnih ovaca

sigurnih u nebeskom toru, Bog

dolazi tražiti, ljubiti i čeznuti za ovim

izgubljenim svijetom? Ovo je više no

čudesno, više no začudno i jezgrovito

iskazano Izaijinim nevjerovanjem,

u uzviku: «Tko da povjeruje u ono

što nam je objavljeno?» (Izaija 53,

1) A Ivan, posustao od pokušaja da

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.20

DUHOVNO RAZMI©LJANJE

ZV 4_2010_L1.indd 20ZV 4_2010_L1.indd 20 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

na odgovarajući način opiše Božju

začuđujuću milost, odriče se potrage

za pridjevima i jednostavno, ali

jasno uzvikuje: «Vidite kakvu nam je

ljubav Otac dao!» (Prva Ivanova 3, 1)

 

Kako i kadaRazmislite o načinu Njegova

dolaska. Kako je Bog učinio

djelatnom svoju želju da osobno

gleda iz perspektive ljudskoga roda?

Galaćanima 4, 4 nam ponovno

daje odgovor: «A kada dođe

punina vremena, posla Bog svoga

Sina, rođena od žene…» Kako?

Ellen White je pisala da je to bio

«bolan proces, tajnovit i anđelima

kao i ljudima» (The Seventh-day

Adventist Bible Commentary -

Adventistički biblijski komentar,

svezak 7, str. 915.).

 Razmislite o vremenu Njegova

dolaska. Izaija je o danu Njegova

pojavljivanja i duhovnom ozračju toga

vremena rekao: «Ustani, zasini, jer

svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista

Slava Jahvina, a zemlju, evo, tmina

pokriva i mrklina narode!» (Izaija

60, 1 i 2) I bilo je tako. Kada je Bog

osobno pošao u potragu, ljudski rod

bio je na najnižoj razini. Četiri tisuće

godina grijeha gotovo je lišilo ljudski

rod ne samo edenske životnosti nego

i tjelesne sličnosti ljudskim precima

(vidi Isusov život, str. 21.).

 Od iskustva ljudskog roda u

Edenu do vremena potopa gubitak

vitalnosti bio je postupan. Ljudi su

prije potopa živjeli gotovo tisuću

godina. Noa, koji je preživio potop,

živio je devetsto pedeset godina, od

kojih tristo pedeset nakon potopa.

Ali, od potopa do Betlehema životni

je vijek naglo opadao. Abraham, koji

je pozvan otprilike kada je Noa umro,

živio je sto sedamdeset pet godina;

David, koji je živio šest stoljeća nakon

Abrahama, živio je sedamdeset

godina do zrele starosti; a u vrijeme

Kristova rođenja u Betlehemu, devet

stoljeća nakon Davida, životni vijek

je bio najkraći u ljudskoj povijesti –

dvadeset dvije godine.

  U vrijeme Kristova rođenja

u Betlehemu naše je oslabljeno

čovječanstvo teturalo prema

istrjebljenju. Smrtnost

novorođenčadi, sljepoća, guba,

ludilo i druge slabosti koje

su osakaćivale ljude, imale su

razmjere epidemija. Smrtonosne

pošasti često su uništavale cijele

obitelji, plemena i sela. Takozvani

znanstvenici nisu imali odgovore.

Liječnici su svojim instrumentima

više ubijali nego liječili. U vrijeme

Kristova rođenja u Betlehemu

Sotona je učinio naš planet

virtualnom zemljom poremećenih

umova i izobličenih udova. Tada,

kad su i Nebo i Zemlja mogli jasno

vidjeti sve posljedice Sotonine

vladavine, upravo tada je Bog

osobno pošao u potragu.

On je platio naπ dugCijena Njegova dolaska i potrage

daleko nadmašuje naše znanje, ali

ovoliko možemo izračunati: stajala

je četiri tisuće godina zabrinutosti

bezgrješnih bića koja su se pitala

kakav je to plan što dopušta tako

dugo postojanje grijeha; stajala je

Isusa trideset tri godine od kako je

sišao s trona, stajala Ga je sramote

koju je osjetio zbog zlih optužbi i

svrstavanja među prijestupnike. Ali,

najviše od svega, kao ljudsku žrtvu,

stajala Ga je vlastita života. On je

došao ne samo tražiti nego i ljubiti.

A ta Ga je ljubav nagnala da zauzme

naše mjesto na Golgoti, gdje je platio

dug koji nije dugovao, jer smo mi

bili dužni dugovanje koje nismo

mogli platiti.

To je djelo naglašeno u Postanku

3, 21, gdje je Bog zamijenio

smokvino lišće koje su naši

praroditelji na brzinu stavili,

janjećom kožom koju je s ljubavlju

pripremio. Nedovoljnost pokrivala

koje su sami načinili predstavlja

nedostatnost ljudske dobrote, a

janjeća koža, neophodnost Kristove

pravde, našeg pokrivala koje je

jedino dovoljno.

Kako bi se pokrivalo pribavilo,

janje je moralo umrijeti. Isus nije

samo naš dobri pastir koji je pošao

tražiti svoje ovce nego je On i Janje

zaklano od postanka svijeta. Smrt

koju je propatio nije bila poput

umiranja bolesnih i starih oko Njega

ili poput prirodne smrti zaraženog

tijela, nego je to bila druga smrt;

pravna, sudska, zakonska kazna za

naše grijehe.

 On je pošao u potragu, pošao je

tražiti načine i prilike za ispunjenje

proročanstva, tražiti načine izvršenja

Ocu danih obećanja. Prinijevši sebe

kao žrtvu, vratio se na tron.

Bog Sin u potrazi više nije tjelesno

prisutan, nego je poslao Boga

Svetoga Duha na svoje mjesto te nas

po Njemu još uvijek traži. Ali načine

spasenja više ne traži. Spasenje je

već osigurano, a zahtjevi za vječni

život ispunjeni.

Ono što Bog sada traži, jesu

pojedinci koji će Ga prihvatiti, ljudi

i žene koji Ga toliko vole da su se

spremni odreći svojih loših navika,

ostaviti tradicije koje ih vežu,

odvojiti se od svega što će zagaditi

čisti odnos s Njim i dati sebe u

službu za druge.

Kako bi dosegao ovakve ljude,

On treba ljudske pomoćnike. On

traži predstavnike. Traži one čija je

radost zbog vlastita spasenja toliko

velika da tu radosnu vijest moraju

podijeliti s drugima.

On je u potrazi još i danas, a

nastavit će tražiti sve dok konačno

ne dođe, s pozivom, s glasnim

pokličem, s glasom arkanđelovim i

trubom Božjom.

Zar Ga nećemo danas mi koji

planiramo odgovoriti na taj poziv,

radosno prihvatiti, pa bilo to u

mnoštvu koje će iskusiti uskrsnuće

ili u ostatku koji će biti preobražen? 

Pridružite mi se u ovom predanju!

Prije umirovljenja 2001. godine

Calvin B. Rock bio je glavni

zamjenik predsjednika Generalne

konferencije. Služio je gotovo

pedeset godina kao pastor,

evangelizator, administrator i

predsjednik Oakwood Collegea.

Ovaj je članak njegova prilagođena

propovijed.

21“Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:” ...................................................................... (Psalam 139,23)

ZV 4_2010_L1.indd 21ZV 4_2010_L1.indd 21 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

Slomljena oštrica. Drhtave ruke. Zamagljen um. ‘Mogao sam ga ubiti.’

Bijes koji je osjećao samo nekoliko trenutaka prije, izgubio se, njegovi se tamni valovi povukli. Mjesto njih prevladao je osjećaj srama i kajanja. Bennie, četrnaestogodišnjak, samo što nije ubio svog najboljeg prijatelja. Na sreću, nož je slučajno udario u veliku kopču na remenu njegovih hlača. Bennie je vidio vlastiti život kako mu u trenu prolazi pred očima i sve ono što se moglo dogoditi da se nož zabio u tijelo njegova prijatelja.

Oštar nož. Mirne ruke. Bistar um. ‘Vaša će djeca živjeti.’

Čelo mu više nije nabrano nakon koncentracije tijekom dvadesetosatne operacije, a zamijenio ju je osjećaj mira i silan osjećaj zadovoljstva.

Dr. Ben, stariji, mirniji i mudriji, upravo je spasio nečiji život, ne srećom, već pomnim planiranjem, brižljivim razgovorom s osobljem i bolesnikom, i bogomdanim darom: njegovim ‘darovitim rukama’.

Slušajući liječnika Benjamina S. Carsona danas, teško da biste pomislili kako je ovaj blagi, rječiti liječnik bio razredni tupan, prije no što je postao pametnjaković i ljutiti mladi čovjek. Njegov je glas mek i nježan. Riječi su mu promišljene dok govori o mogućim rizicima operacije i pojašnjava prednosti.

Kao vjerojatno najpoznatiji neurokirurg, Carson je prošao dug put od svog detroitskog djetinjstva.

S diplomom sveučilišta Yale, u trideset trećoj godini postaje ravnatelj pedijatrijske neurokirurgije na Johns Hopkins Medical Institutions u Baltimoru,

Ben Carson: Vjera jednog Jarrod Stackelroth istražuje vjeru i život jednog od najpoznatijih svjetskih neurokirurga... 

u Marylandu, u SAD-u. Po njemu su nazvane dvije škole, Benjamin S. Carson Honors Preparatory Middle School, i Dr. Benjamin Carson Academy of Science, smještena u Milwaukeeju, u Wiskonsinu, te je 2004. godine imenovan u US President’s Council on Bioethics (Američki predsjednički savjet za bioetiku). Do sada je napisao četiri knjige, osnovao fond za pomoć siromašnoj djeci u ostvarivanju obrazovnih potencijala, često govori

u školama, crkvama i drugim ustanovama diljem svijeta.

Jedna od njegovih nedavnih počasti jest najviša građanska nagrada koju mu je uručila vlada Sjedinjenih Američkih Država, predsjednička Medalja slobode, za izvanredna postignuća u medicini i ljubav prema poticanju mladih ljudi. ‘Za kirurške vještine, visoka moralna mjerila i posvećenost pomaganju drugima, s ponosom dodjeljujem ovu medalju.’, rekao je George W. Bush. Predsjednik Bush pohvalio je i Carsonovu majku

Sonyu, koja je, unatoč tomu što je sama odgajala svoja dva sina, i imala samo tri razreda škole, uvijek svoje sinove poticala da daju sve od sebe i razviju svoje potencijale; poruka je koju Carson sada prenosi djeci po školama diljem SAD-a.

Ipak, unatoč svim ovim počastima, Carson ostaje skroman. Nakon primanja nagrade, pedesetšestogodišnji Carson rekao je za Adventist News Network: ‘Kada načelno sve staviš u Gospodinove ruke, On vodi tvoj život. Uvijek su mi pred očima čudesne stvari koje je učinio mogućim.’

Carson ostaje čvrsto povezan sa svojom obitelji i svojom vjerom, što mnogim neurokirurzima predstavlja velik problem. U razgovoru s Kim Lawton s PBS-a (Public Broadcasting Service), on opisuje kako mnogi kirurzi uskih specijaliziranih područja mogu razviti ‘kompleks boga’. ‘Ulazeći u tako nevjerojatno osjetljiva područja koja nadziru ono što osoba jest, trebaš imati prilično velik ‘ego’ kako bi mislio da ti to možeš učiniti’ - kaže Carson. ‘No, ja osobno znam odakle sve dolazi. Sve što je dobro dolazi od Boga. Ja doista ne mogu prisvajati ništa od toga.’

Carsonov medicinski napredak bio je putovanje amo-tamo. Velik dio iskustva stekao je radeći godinu dana u Perthu, u Australiji, prije završetka specijalizacije. U bolnici Johns Hopkins, u kojoj je oduvijek želio raditi, brzo se vinuo do samoga vrha u svojem području, utirući put novim tehnikama i izlažući se rizicima kojima se drugi liječnici često nisu bili ni voljni ni sposobni izložiti.

On je možda najpoznatiji po razdvajanju sijamskih blizanaca.

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.22

DUHOVNO RAZMIŠLJANJE

ZV 4_2010_L1.indd 22ZV 4_2010_L1.indd 22 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

g kirurgaCarson je 1987. godine razdvojio blizance obitelji Binder što je bio povijesni događaj. Oni su bili spojeni zadnjim dijelom glave. Često bi jedan ili oba blizanca srasla na ovakav način umirala, no nakon dvadesetdvosatnog rada, operacija je uspjela.

Godine 1997. Carson je razdvojio dječake iz obitelji Banda u Južnoj Africi. Dva su dječaka dijelila velike krvne žile stražnjeg dijela glave. Bila je to vrlo opasna operacija koju je najprije uvježbavao na računalnom trodimenzionalnom virtualnom operacijskom stolu. Bilo je potrebno 28 sati i 50 ljudi u timu prije no što je operacija bila uspješno dovršena.

Dr. Carson je usavršio i uveo u ponovnu uporabu tehniku nazvanu hemisferektomija, pri kojoj se jedna hemisfera ili jedna polovica mozga potpuno uklanja. Ova je tehnika spasila mnogu djecu koja su patila od snažnih učestalih napadaja grčenja mišića. Na odrasle ljude ova tehnika nije primjenjiva, ali dječji se mozak može prilagoditi, pa iako se pojavljuje posljedična slabost zbog odstranjene strane, napadaji obično prestaju i djetetov život nije samo spašen već u mnogome i poboljšan.

No, stvari ne idu uvijek savršeno.Dvadesetdevetogodišnje sestre iz

obitelji Bijani zatražile su razdvajanje 2003. godine. Bila je to opasna operacija upravo zbog njihove dobi. Uspješnost operacije bila je 50:50 pa je Carson od početka oklijevao s operacijom.

No, žene su izjavile da bi radije umrle no ostale ovako spojene. Umrle su.

Carson je posvećeni adventist i redovito ide u crkvu.

Njegova je majka susrela ženu koja ju je upoznala s crkvom i to dok je bila u bolnici zbog Carsonova rođenja. Vjera je bila važan oslonac

snage za mladu samohranu majku i to je učinilo da je Bog ostao nerazdvojivim dijelom Carsonova života i rada, i to od trenutka u dobi od 14 godina kada je shvatio da Bog može mijenjati život.

Nakon svoga ispada s nožem, Carson je znao kako ima problem, a to je nešto što je on opisao kao ‘patološka narav’. Zaključao se u sobu na tri sata, čitao je Bibliju, knjigu Izreka i molio Boga da promijeni njegove stavove. Bog je to učinio.

‘Vrlo sam zahvalan’ – kaže on, - ‘i to je doista promijenilo moj odnos s Bogom; prije je On bio moj nebeski Otac, a sada je postao moj zemaljski Otac kojeg nisam imao.’

Carson još uvijek svaki dan provodi vrijeme čitajući knjigu Izreka. Postoji neka povezanost njegove ljubavi prema knjizi Izreka i učinka koji je ta knjiga imala na njegov život.

Naime, tu je knjigu napisao kralj Salomon, kojega se smatra najmudrijim čovjekom koji je ikada živio, a Carson snažno vjeruje u bogomdanu mudrost.

Carsonovo je srednje ime Salomon, a prvi događaj kojim je postao slavan bilo je razdvajanje sijamskih blizanaca. Jedno od prvih djela izraelskog kralja Salomona bio je događaj u kojemu je savjetovao dvjema ženama da podijele dijete oko kojeg su se borile.

Carson snažno vjeruje kako mu Bog daje darove i mudrost da radi ono što radi. Prije početka svake operacije se moli i traži od obitelji svojih pacijenata da čine isto. ‘Čvrsto vjerujem da je Bog stvorio ljudska bića i stoga On sve zna o svakom dijelu ljudskoga tijela’ – rekao je Carson u svom razgovoru s Kim Lawton. ‘Dakle, ako ja to želim popraviti, trebam samo ostati u skladu s Njim. A kako se to ostaje usklađen s Bogom? Tako da razmišljaš o pobožnim stvarima i pokušaš iz svojeg uma izbaciti bezbožne stvari.’

Ovakva je vjera Carsonu trebala 2002. godine kada mu je dijagnosticiran rak prostate i izgledalo je kao da se proširio po

cijelom tijelu. Izgledi su bili loši, no Carson je, iako potresen, sve prihvaćao smireno. Ipak, njegov pogled na život se promijenio. ‘To mi je dalo drugačiji pogled na ono što se događa… Sjećam se kako sam dan poslije magnetne rezonance hodao imanjem i zamjećivao puno stvari koje nikada prije nisam vidio. Ljepotu lišća na granama, vlati trave i nevjerojatne simfonije ptičjeg pjeva koje nikad prije nisam čuo….Mislim da sam sada još suosjećajniji u trenucima kada se ljudi susreću sa smrću ili doista strašnim stvarima, sada znam kako se oni osjećaju. Stoga mislim da je to bilo dobro.’

Carsonov optimističan pogled na život vodio ga je k prihvaćanju rizika. U svojoj posljednjoj knjizi, Take the Risk (Prihvati izazov), on potiče čitatelje na prihvaćanje rizika u životu tako da ne bi propustili dostići svoje neizražene sposobnosti. ‘Mislim kako je vrlo mudro da ljudi sjednu i razborito sagledaju koji su rizici, ne samo na dnevnoj osnovi, već na tjednoj, mjesečnoj, godišnjoj ili cjeloživotnoj, i tada, prema tome planiraju život’ – kaže on.

Dr. Carson je prošao put od mladića rizičnog ponašanja, do onoga koji prihvaća rizike kako bi spašavao živote. Zna da je kirurgija nešto u čemu je dobar, ali ipak ostaje zadivljen djelima Božjih ruku. ‘Evo, ljudski mozak, daje osobi osobnost, čini nas međusobno različitima. No, je ne volim sjeći mozak. On je tako predivan, zašto ga sjeći?’ – razmišlja Carson.

‘Nisam siguran da volim samu kirurgiju, no volim ono što ona čini, volim njezin učinak. Volim ljudima vraćati dugovječnost i poboljšavati život.’  

23“A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!” ............................................................................................................ (Psalam 31,15)

ZV 4_2010_L1.indd 23ZV 4_2010_L1.indd 23 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.24

Kršćani se uglavnom slažu da je

Božja subota u starozavjetna

vremena bila sedmi dan tjedna

kao što to Biblija jasno iznosi (vidi

Postanak 2, 1-3; Izlazak 20, 8-11).

Ali ipak, većina kršćana vjeruje

kako je Bog promijenio svoju

subotu u nedjelju, te da s ove strane

križa njegov narod treba imati

bogoslužje nedjeljom, prvog dana

u tjednu. Ako je tako, ne bismo li

trebali u Novom zavjetu naći zapis o

promjeni? Sigurno bi nam Bog nešto

rekao o nečemu tako važnom. Stoga

pogledajmo sve tekstove u Novom

zavjetu koji spominju prvi dan

tjedna. Ima ih samo osam.

Pet tekstova, od ovih osam,

odnose se na isti događaj – Isusovo

uskrsnuće:

1. Matej 28, 1. – ‘Po suboti,

u svanuće prvog dana sedmice,

dođoše Marija iz Magdale i druga

Marija da pregledaju grob.’

2. Marko 16, 1.2. – ‘Kada prođe

subota, Marija iz Magdale, Marija,

majka Jakovljeva, i Saloma kupe

miomirisa da odu pomazati Isusa.

Nedjelja u Novom zavjetu Russell Holt I vrlo rano prvoga dana sedmice

dođu na grob s izlaskom sunca.’

3. Marko 16, 9. – ‘Kad uskrsnu

rano u prvi dan sedmice, najprije se

ukaza Mariji iz Magdale...’

4. Luka 24, 1. – ‘U prvi dan

sedmice, vrlo rano, žene dođoše na

grob, noseći miomiris koji bijahu

pripremile.’

5. Ivan 20, 1. – ‘U prvi dan

sedmice, vrlo rano, kad je još

bila tama, dođe na grob Marija iz

Magdale.’

Matej, Marko, Luka i Ivan se slažu

da je Isus uskrsnuo iz mrtvih rano

u nedjeljno jutro. Većina kršćana

koji se nedjeljom okupljaju na

bogoslužje, čini to iz štovanja prema

Isusovu uskrsnuću na taj dan. Ali,

niti jedan od pisaca Evanđelja ne

kaže ni riječ o tomu da je Isusovo

uskrsnuće učinilo prvi dan tjedna

svetim danom. Svi su oni svoja

Evanđelja napisali mnogo godina

nakon Isusova povratka na nebo,

a to im je dalo prigodu da svojim

čitateljima kažu nešto o Božjem

novom danu za okupljanje na

bogoslužje i o razlozima za to.

Unatoč tomu, ni Matej, ni Marko, ni

Luka, ni Ivan, ne progovaraju ništa o

nedjelji koja je postala svetom zbog

Isusova uskrsnuća. U stvari, Matej

jasno kaže da je prvi dan došao

‘po suboti’, dakle nakon završetka

sedmog dana.

6. Ivan 20, 19. – ‘Uvečer, toga

prvog dana u sedmici, dok su vrata

(kuće) gdje bijahu učenici bila

zatvorena, zbog straha od Židova,

dođe Isus, stade pred njih…’

Ovaj se tekst isto tako odnosi

na nedjelju uskrsnuća, ali nas

obavješćuje o događaju koji se

dogodio kasnije istoga dana.

Neki smatraju kako ovaj redak

opisuje službu bogoštovlja koju su

učenici održavali u čast uskrsnuća.

No, Ivan kaže da su se učenici okupili

‘dok su vrata… bila zatvorena, zbog

straha od Židova…’ Oni nisu imali

bogoslužje. Bili su se skupili u strahu

da će Židovi koji su ubili Gospodina

doći tražiti i njih! Naime, Marko i

Luka pojašnjavaju kako su riječi koje

su im žene ranije toga dana izrekle,

učenicima zvučale poput dokonih

priča. Većina ih još nije vjerovala da

je Isus živ. Povjerovali su tek kad se

te večeri pojavio pred njima u sobi.

(Vidi Marko 16, 9-11; Luka 24, 9-12,

36-44.)

Svih ovih šest tekstova odnose

se na dan u koji je Isus uskrsnuo iz

mrtvih, no niti jedan od njih ništa

ne govori o promjeni Božjeg dana

odmora sa sedmog dana, subote,

na prvi dan, nedjelju. Ostaju nam

još samo dva teksta u kojima se

spominje prvi dan tjedna. Ima

li u njima ičega što nagovješćuje

promjenu subote sa sedmog dana na

prvi dan tjedna?

7. Djela 20, 7.11. – ‘U prvi dan

sedmice kad se sastadosmo da

lomimo kruh, Pavao je govorio

prisutnima. Kako je kanio sutradan

otići, produži govor do ponoći….

DUHOVNO RAZMIŠLJANJE

Bogoslužje nedjeljom

ZV 4_2010_L1.indd 24ZV 4_2010_L1.indd 24 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

25

proslijedi s propovijedanjem dugo –

sve do zore.’

Ovaj se tekst odnosi na nešto

što je svakako bilo vjerski sastanak

koji se održao na prvi dan* tjedna.

Znači li to da je sedmi dan,

subota, promijenjen, pa je nedjelja

sada Božji sveti dan posvećen

obožavanju? Pogledajmo pobliže.

• Ovo je jedina prigoda u kojoj je

apostol održao vjerski sastanak

prvog dana u tjednu, a kontekst

nam govori kako je to bio poseban

oproštajni sastanak. Pavao je sa

svojim suputnicima bio tjedan

dana u Troadi, pa su ovaj večernji

sastanak održali stoga što je Pavao

'kanio sutradan otići' (redak 7).

• Iz izvješća u Novom zavjetu jasno

je kako je Pavlov normalan običaj

bio poštovati za bogoslužje sedmi

dan, subotu, za sastanke bilo sa

Židovima bilo s poganima (vidi

Djela 13, 14. 44; 17, 2; 18, 4).

• U Djelima 20, 7 i 11 ne govori se

ništa o promjeni subote sa sedmog

dana na prvi dan tjedna niti o

tome da kršćani s ove strane križa

trebaju nedjelju držati svetom.

• Održavanje vjerskog sastanka

određenog dana ne čini taj dan

posvećenim niti utemeljuje običaj,

osobito stoga što je Bog posebno

označio sedmi dan kao Svoju

subotu. Mnoge crkve održavaju

službu sredinom tjedna, srijedom

uvečer, no to srijedu ne čini

svetom, niti ju čini subotom. U

stvari, u Djelima 2, 46 i 42 kaže

nam se kako su se rani kršćani

sastajali 'svaki dan', posvećujući se

'lomljenju kruha i molitvama'.

Djela 20, 7 i 11 dokaz su kako se

Pavao jedanput nedjeljom sastao s

vjernicima u Troadi da bi održao

oproštajnu propovijed i službu. No,

reći da ovaj usamljeni tekst iznosi

nešto što su apostoli običavali ili

kako kršćanima postavlja običaj

koji trebaju slijediti, na ovaj tekst

stavlja veću težinu no što je on može

izdržati.

8. Prva Korinćanima 16, 1. 2. –

'Što se tiče skupljanja milostinje za

svete, kako sam odredio crkvama

u Galaciji, tako i vi činite! Neka

svakoga prvoga dana u sedmici

svako od vas zasebice stavi na stranu

ono što uzmogne uštedjeti, da se ne

sabire kad uspijem doći.'

Ovo je osmi i posljednji tekst u

Novom zavjetu u kojem se spominje

prvi dan tjedna. To je Pavlova uputa

vjernicima u Korintu o darovima za

potrebite kršćane u Jeruzalemu.

Neki kažu kako ovaj tekst

pokazuje tjedni vjerski sastanak

nedjeljom na kojemu su se

prikupljali darovi. No, Pavlov savjet

pojašnjava kako to nije bilo javno

prikupljanje, a ne spominje se niti

bilo kakva crkvena služba. Novac je

trebala 'staviti na stranu' i prištedjeti

svaka osoba zasebno do Pavlova

dolaska. Riječ je o računanju koliko

treba dati, o obračunu, ako hoćete,

za koji je Pavao rekao kako se treba

uraditi na početku svakog tjedna, u

nedjelju.

Poput ostalih tekstova koje smo

pregledali, tako i ovaj ne govori ništa

o promjeni dana za službu Božju ili

o tome kako kršćani Novoga zavjeta

trebaju držati nedjelju umjesto

sedmog dana, subote.

Sve smo tekstove u Novom

zavjetu koji govore o prvom danu

tjedna, svaki posebice, ispitali.

Vidjeli smo kako u njima nema ni

traga promjeni Božjeg svetog dana

bogoštovlja. Ako Bibliju čitamo

onako kako piše, jasno je kako je

sedmi dan još uvijek Božja subota,

dan koji kršćani s ove strane križa

trebaju držati svetim.

Ali, postoji još jedan tekst u

Novom zavjetu u koji trebamo

zaviriti. Iako ne spominje prvi

dan tjedna, on govori o ‘danu

Gospodnjem’, nazivu koji se danas

često primjenjuje na nedjelju. Ivan

kaže: ‘ U dan Gospodnji padoh u

zanos’ (Otkrivenje 1, 10)

Ivan je primio viđenje od Boga

na dan koji on naziva ‘danom

Gospodnjim’. Ne kaže koji je to dan

bio. Ne kaže odnosi li se na subotu

ili nedjelju, na sedmi dan ili na prvi.

No, Isus nam jasno kaže koji je dan

Gospodnji dan. Dok je bio na zemlji,

rekao je: ‘ Sin je Čovječji uistinu

gospodar subote’ (Matej 12, 8). Ako

bilo koji dan s pravom možemo

nazvati ‘danom Gospodnjim’ onda je

to dan za koji sam Isus kaže da mu

je Gospodar.

Neki govore: Je li to uopće

bitno? Je li dan doista važan? Nije

li najvažnije obožavati Boga, a ne

na koji dan to činimo? I to bi bilo

smisleno da Bog nije rekao drukčije

i da Bog nije odvojio, posvetio i

blagoslovio određeni dan (vidi

Postanak 2,1–3; Izlazak 20, 8–11).

Isus je rekao: ‘ Ako me ljubite vršit

ćete moje zapovijedi.’ (Ivan 14, 15).

Ovo je razlog što nije u pitanju samo

ovaj ili onaj dan, zar ne? Radi se o

problemu odanosti i ljubavi.

*U Bibliji svaki 24-satni dan

počinje tamnim dijelom (noć),

a nakon njega slijedi svijetli dio

dana (vidi Postanak 1, 5. 8. 13;

Levitski zakon 23,32), stoga su neki

biblijski učenjaci zaključili kako

se ovaj sastanak iz Djela 20, 7 i 11

zapravo odvijao u vrijeme koje mi

danas nazivamo subotom uvečer

(za primjer možete pogledati New

English Bible). Ipak, bez obzira je li

sastanak održan u subotu uvečer ili

nedjelju, tekst jasno iznosi da je bio

‘prvog dana u tjednu’.

“Ta Sin Čovječji gospodar je subote!” .............................................................................................................................................. (Matej 12,8)

Bogoslužje subotom

ZV 4_2010_L1.indd 25ZV 4_2010_L1.indd 25 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.26

‘Videoigre čine ljude

nezainteresiranima za sve

ostalo.’ – kaže žena čiji muž

i djeca provode većinu svog

slobodnog vremena zaokupljeni

nekom vrstom elektroničkih igrica.

Igrice koje su se nekada smatrale

odmorom i opuštanjem, sada se

povezuju s negativnim životnim

navikama i upravljanjem vremenom,

sa smanjenim nadzorom nad

ljutnjom, razlogom obiteljskog

nesklada i potragom za senzacijama.

Istraživanja provedena 2007. godine

pokazala su izravnu i jaku negativnu

povezanost između igranja

elektroničkih igrica i uspjeha u školi.

Kako uporaba videoigara raste,

tako rezultati provjere obrazovnih

postignuća i prosjek ocjena opadaju.

Pojam ‘ovisnosti o igrama’

ODGOJ

Debbie Cosier – pogled na štetne posljedice

videoigara.

Debbie Cosier – pogled na štetne posljedice

videoigara.

Naπa djeca i videoigre

ZV 4_2010_L1.indd 26ZV 4_2010_L1.indd 26 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

27

odnosio se samo na kockanje. Danas

se odnosi na bilo koju značajnu

ovisnost koju ljudi imaju prema

Wiiju, X-boxu, PlayStationu ili

računalnim i internetskim igrama.

Nekada su ovisnici o igrama bili

gotovo isključivo odrasle osobe, a

ovisnički smrtni stisak danas je oko

vrata svim uzrastima.

Od dokolice do ovisnostiOpćenito govoreći, ovisnost se

opisuje kao ponavljajući nagon

pojedinca na uključivanje u

posebnu aktivnost, unatoč štetnim

posljedicama. Ona postaje nezdrava

kad zavlada većinom djetetova

izvanškolskog vremena (no često se

uvlači i u školski život), ugrožavajući

mu društveni i školski uspjeh.

Je li vaše dijete preumorno ili se

ne zanima za pisanje svoje zadaće,

ima li poteškoća s usredotočenjem

na nastavi? Postaju li mu ocjene sve

lošije? Ovo su rani upozoravajući

znakovi za potrebu djelovanja.

Ostali znakovi mogu uključivati:

• Zanemarivanje zdravih navika

poput tjelovježbe, uravnotežene

prehrane, a ponekad čak i

osobne higijene

• Niska razina usredotočenosti na

ostale aktivnosti, osim igranja

igrica

• Nedostatak uključenosti u druga

područja vlastita života

• Malo društvenih odnosa s

članovima obitelji

• Neodgovornost prema kućnim

obvezama

• Nevoljkost pri napuštanju doma

za vikend ili nošenje igrica kada

ga napušta

• Nevoljko provođenje vremena na

otvorenom

• Razdražljivost i hirovito

ponašanje kada ne igra igrice

Nije teško zamijetiti kako

ovisnost o igricama može imati

značajan utjecaj na obiteljski život

i dugoročnu budućnost pojedinca.

Možda je najštetnije to što oni koji se

uključe u prisilne i trajne aktivnosti

igranja igrica gube povezanost s

obitelji i vanjskim svijetom.

Borba protiv ovisnosti o igricama

Dakle, kako se pojedinac treba

s tim nositi? Evo plana u sedam

točaka koji možete prilagoditi

svojim prilikama:

1. Problem sagledajte kroz

sustav ‘za’ i ‘protiv’. Načinite

tablicu od četiri kvadrata. Zajedno

s djetetom upišite u prvi kvadrat

razloge za smanjenje vremena

igranja, razloge za ne smanjenje

vremena igranja, razloge protiv

smanjenja vremena igranja i razloge

protiv ne smanjenja vremena igranja

igrica. Vratite se ovome ako počnete

gubiti bitku.

2. Ne zaboravite da nije krivo

samo dijete. Cijela je obitelj

pridonijela da se ovaj problem

razvije, primjerice kupnjom

hardvera na dar, stoga svi trebaju

biti voljni priznati odgovornost i

razgovarati o tome.

3. Nemojte si dopuštati

naizmjeničnost srama i

krivnje. Recite: ‘Ti to možeš.’ –

shvaćajući kako se u procesu može

dogoditi povratak na staro, ali kako

vi radite na poboljšanju djetetova

osjećajnog, društvenog, tjelesnog i

intelektualnog zdravlja.

4. Uspostavite dogovoreno

vrijeme igranja i postupno

smanjujte. Cilj je pola sata dnevno

tijekom tjedna, a dva tijekom

vikenda. Rabite budilicu za

određivanje isteka vremena kako u

ostvarivanje cilja ne bi bili uključeni

mama ili tata s kojima postoji

emocionalna povezanost.

5. Neka igranje igrica bude

nagrada za završenu zadaću,

a ne prvo što dijete radi poslije

škole. Odvucite im pozornost tako

što ćete imati pripremljenu zdravu

hranu kada dijete stigne kući, a

potom im nakon jela pomozite da

započnu rješavanje zadaće. (Ovo

je dobar način da dijete ne osjeti

početnu ‘bol’.)

6. Stvorite uvjete za ponovno

povezivanje. Izvedite ih

na otvoreno, motivirajte ih i

provodite vrijeme s obitelji čineći

zabavne stvari. Neko vrijeme će biti

namrštena lica, ali će na kraju sve

uspjeti!

7. Učinite igrice manje

dostupnima. Uklonite

konzole iz njihove sobe i smjestite

ih u zajedničke, obiteljske prostore.

Tako će navika postati očitija.

Ako ikada dođete u kušnju reći:

‘Pusti dijete neka igra igrice!’, ne

zaboravite da proizvođači igara i

trgovci računaju s tim. Oni žele da

vaše dijete bude ovisno o njihovim

igricama. Ne mare oni ni za vas ni

za vaše dijete!

“Poučite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kući i kad idete putem;

kad liježete i kad ustajete.” .......................................................................................................................................(Ponovljeni nzakon 11,19)

ZV 4_2010_L1.indd 27ZV 4_2010_L1.indd 27 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.28

ZDRAVLJE

Rak dojke odnosi više ženskih života od ostalih vrsta raka. U SAD-u je pojava ove bolesti takva

da obolijeva svaka osma žena, što je gotovo 13%.

Rak dojke je nekontrolirani rast stanica dojke, zloćudni tumor koji se razvija od stanica u dojci. Obično započinje u lobularnim stanicama, stanicama mliječnih žlijezda ili u kanalićima, prolazima koji vode mlijeko iz lobula do izlaza u bradavici. Manje je uobičajen rak koji nastaje u tkivima dojke koja uključuju masno i fibrozno vezivno tkivo u dojci.

Vremenom stanice raka mogu napasti okolno zdravo tkivo i prokrčiti si put do pazušnih limfnih čvorova, malih organa koji filtriraju strane tvari u tijelu. Stanice raka koje uđu u limfne čvorove imaju put u druge organe u tijelu.

Genetska greška (‘pogreška’ u genetskom materijalu) je čest uzrok raka dojke. A samo 5 do 10 posto zloćudnih tumora nastaje zbog nasljeđa od majke ili oca. Oko 90 % raka dojke nastaje zbog genetske greške koja je posljedica procesa starenja, iscrpljenosti i istrošenosti organizma uopće.

Faktori rizikaZnanstveni istraživači Instituta Walter and Eliza Hall u Australiji, otkrili su u travnju ove godine da su matične stanice vrlo osjetljive na estrogen i progesteron, dva glavna hormona u ženskom tijelu. Ovo otkriće pojašnjava dokaze u prošlim desetljećima koji povezuju opasnost od raka dojke s izloženošću ovim hormonima.

‘Postoje jasni dokazi o tome da što više menstrualnih ciklusa žena ima,

Rak dojkeRak dojke Melody Tan

povećava s količinom alkohola koju žena pije. Alkohol sprječava sposobnost jetara da kontroliraju razinu hormona estrogena, koji može povećati rizik.

S druge strane, nedavna istraživanja pokazuju da se za 4-5% smanjuje opasnost od razvoja raka dojke na svakih 12 mjeseci dojenja djeteta. Tijekom dojenja se razina estrogena smanjuje, smanjujući mogućnost nastanka raka dojke. Žene trebaju nastojati dojiti dijete najmanje 6 mjeseci (duže je također u redu) i nastaviti s naizmjeničnom dodatnom umjetnom prehranom kasnije.

Na nesreću, postoje i različite opasnosti na koje jednostavno ne možemo utjecati.

SPOL. Najznačajniji rizični čimbenik za razvoj raka dojke jest biti žena. Iako i muškarci mogu dobiti rak na dojci, ženske stanice u dojci u stalnoj su promjeni i rastu, uglavnom zahvaljujući prisutnosti estrogena i progesterona. To žene dovodi u veću opasnost.

DOB. S godinama života raste opasnost od nastanka raka dojke. Većina se bolesti otkriva kod žena starijih od 50 godina.

OBITELJSKO NASLJEĐE. Žene koje imaju najbliže srodnice (majku, kćer ili sestru) koje su imale rak dojke, ili pak imaju veći broj srodnica oboljelih od raka dojke ili jajnika (osobito prije pedesete godine), imaju veći rizik od nastanka raka dojke.

OSOBNO OBOLIJEVANJE. Žene kojima je već bio dijagnosticiran rak dojke u većoj su opasnosti da ga ponovno dobiju, na istoj dojci ili

to je veća opasnost od raka dojke,’ rekla je doktorica Jane Visvader, voditeljica istraživanja. ‘U periodu netom nakon trudnoće postoji povećan rizik od obolijevanja od raka dojke. No, staničnu osnovu za ova opažanja još uvijek nedovoljno razumijemo.’

Rak dojke se može dogoditi svakome, no postoje brojni čimbenici rizika nad kojima žene mogu imati nadzor. Oni uključuju sljedeće:

TJELESNA TEŽINA. Povećana tjelesna težina povezuje se s povećanom opasnosti od raka dojke, osobito za žene nakon menopauze. Masno tkivo je glavni izvor estrogena u tijelu nakon menopauze, kada jajnici prestanu proizvoditi hormon. Imati više masnog tkiva znači moguću višu razinu estrogena, što povećava rizik od obolijevanja. Naravno, žene trebaju imati cilj cijelog života održavati normalnu tjelesnu težinu.

PREHRANA. Prehrana je vjerojatni rizični čimbenik za mnoge vrste raka, uključujući i rak dojke, no za neke od njih studije tek trebaju pokazati koja vrsta hrane povećava opasnost. Dobro je izbjegavati crvena mesa i ostale životinjske masti, uključujući mliječne proizvode, poput sireva, mlijeka i sladoleda, jer oni mogu sadržavati hormone, ostale čimbenike koji utječu na rast, antibiotike i pesticide. Preporučuje se prehrana siromašna mastima, a bogata voćem i povrćem.

NEDOSTATAK TJELOVJEŽBE. Sve je više dokaza kako nedostatak vježbanja povećava rizik od nastanka raka dojke dok redovito vježbanje smanjuje opasnost. Budite umjereno aktivni (brzo hodanje) najmanje 30 minuta dnevno.

UPORABA ALKOHOLA. Istraživanja pokazuju kako se opasnost od pojave raka dojke

ZV 4_2010_L1.indd 28ZV 4_2010_L1.indd 28 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

29

na drugoj, nego da nikad nisu bile bolesne.

RASA. Žene koje su bijele rase imaju veći rizik od nastajanja bolesti nego druge rase.

PROMJENE U STANICAMA DOJKE. Neuobičajene promjene u stanicama dojke nađene tijekom biopsije (uklanjanja sumnjivog tkiva zbog ispitivanja pod mikroskopom) mogu biti rizičnim čimbenikom za nastanak raka dojke. Promjene uključuju pretjerani rast stanica (hiperplazija) ili nenormalan (atipičan) izgled.

SprjeËavanjeUnatoč mogućnosti gubitka života zbog raka dojke, izgledi za preživljavanje su bolji no ikad. Broj umrlih od raka dojke smanjuje se diljem svijeta, a smatra se posljedicom napretka u liječenju, ranom otkrivanju putem pretraga, te povećanoj svjesnosti koju možemo uvelike pripisati pokretu Pink Ribbon (Ružičasta vrpca) i fondacijama za borbu protiv raka dojke diljem svijeta.

Zahvaljujući napretku istraživanja, kirurško odstranjivanje tumora (lumpektomija) bez odstranjivanja cijele dojke, te postupak radijacije oboljelog područja zamijenili su mastektomiju postajući prvenstveni odabir za mnoge žene s ranim stadijem raka dojke. Kemoterapija je postala standardnim načinom liječenja žena s ranim stupnjem raka dojke. Uvođenje posebnog procesa biopsije s očuvanjem limfnih čvorova omogućilo je manje nasilne kirurške metode dijagnostike i prognoze koje bolesnicama koje boluju od raka dojke stvaraju manje kroničnih problema s rukom, te pridonose boljoj kvaliteti života.

Iako nije poznat način kojim možemo potpuno spriječiti nastanak raka dojke, rano otkrivanje je trenutačno najbolji način smanjenja smrtnosti. Najvažnije što žena može učiniti jest otići na mamografiju, osobito dok nema nikakvih simptoma. Rutinska mamografija je prihvaćena standardna pretraga za rano otkrivanje raka dojke, a

pridonosi smanjenom mortalitetu. Žene između 40 i 49 godina trebale bi napraviti mamogram svake godine, a žene starije od 50 godina, svake druge godine. Nakon dvadesete godine žene bi trebale pratiti izgled svojih dojki i izvršiti samo-pregled kako bi mogle zamijetiti promjene koje su nove i neuobičajene. Iako većina kvržica i promjena u izgledu dojke nisu znak raka, neke mogu biti, pa ih stoga treba provjeriti liječnik ili neki drugi zdravstveni stručnjak.

Gdje je Bog u svemu ovome?Treba li okriviti Boga ako dobijete

rak dojke? Ne zaboravite da vas On voli i želi vam samo najbolje, no, stoga što živimo u nesavršenom svijetu, bolesti se događaju, pa se nekada dogode i vama. Biti kršćanin u konačnici znači imati nadu u budućnost. Činjenica da ste oboljeli ne znači da je Bog od vas odustao. On još uvijek želi da imate najbolju moguću kakvoću života, tako da možete uživati u njemu i biti na blagoslov drugima!

Sheila ∑ æivotna priËaRutinska mamografija – vrijeme je za moj sljedeći dogovor za pregled. Još jedna stvar koju moram obaviti uz sve ostale. Ništa osobito. Tako sam mislila.

Iznenadila sam se kad su me pozvali na još jednu provjeru jer su našli jedno područje koje im je sumnjivo. Zatim je slijedio ultrazvuk, a onda i biopsija nakon dva tjedna.

Liječnica je prije biopsije pojasnila kako postoje dva područja za koja su zabrinuti, jedno koje je izgledalo poput Mliječne staze (od kalcifikacija koje mogu nastati zbog povrede ili zbog stanica raka), a drugo područje je imalo dva čvorića veličine oko jednog milimetra. Prvo će obraditi područje na kome je mrlja, jer čvorići su najvjerojatnije dobroćudne naravi.

Nakon nekog vremena liječnica je došla s ljubaznim smiješkom. Rekla je kako su uklonili nešto tkiva, ali će morati ponovno učiniti zahvat kako bi uklonili i čvoriće na drugom području. No, prvo im moraju odrediti mjesto još jednim mamogramom.

Nekoliko minuta kasnije, liječnica se vratila. Iznenađeno je rekla: ‘Nema ih. Čvorića. Nisu više tamo.’

Kamo su nestali? Bog zna. Jer, ja mislim da ih je Bog uklonio. Je li moguće da su ih izvadili s prvom intervencijom? Nije moguće, rekla je liječnica, jer su se nalazili na sasvim drugom, odvojenom području. Jesam li bila sretna? Vjerojatno da. Znam samo kako sam razmišljala o svim onim molitvama koje su upućivali moji dobri prijatelji.

Ali, bio je to samo prvi dio. Nalazi biopsije bit će gotovi tek za pet dana. Kada su stigli, na njima je stajalo kako je sve benigne naravi. Kakve li ugodne vijesti!

Dogovorila sam pregled za sljedeću godinu i upitala što može značiti zasjenjeno područje, a što čvorići. Liječnica mi je objasnila kako sjenke mogu biti rezultat gustoće tkiva dojke, pa se to pokaže na mamogramu. A za čvoriće mi je rekla kako su to moguće bile male, bezopasne ciste.

Sheila O’Connor

RuæiËaste vrpceRužičasta je međunarodno priznata simbolična boja za rak dojke. Vrpce tradicionalno rabe dobrotvorne ustanove za označavanje određenog uzroka stoga što su jeftin i vidljiv način na koji ljudi u društvu mogu pokazati svoju potporu.

Ranih 90-ih, Alexandra Penney, glavna urednica časopisa Self, pozvala je Evelyn Lauder iz kompanije Estée Lauder za gostujuću urednicu časopisa koji je sadržavao izvješća o raku dojke.

Sljedeće godine ponovno su udružili snage kako bi stvorili Ružičastu vrpcu. Te je godine Estée Lauder kompanija besplatno podijelila milijun i pol ružičastih vrpci ženama diljem Amerike kao znak svjesnosti postojanja raka dojke. Danas je Ružičasta vrpca međunarodno priznata i postala je važan dio međunarodnih inicijativa za prikupljanje sredstava u dobrotvorne svrhe.

“Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje liječnika? Ta zašto ne dolazi ozdravljenje kćeri naroda mojega?” ................(Jeremija 8,22)

ZV 4_2010_L1.indd 29ZV 4_2010_L1.indd 29 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

Z n a c i v r e m e n a 4 • 2010.30

PORUKA iz etera

Jesi li u kondiciji?

Chris Smith

PORUKA iz etera

Pomažu li metode?

Ing. Željko Bošnjak

“Jesi li vidio klub svetaca?”

upitao je jedan student

drugoga. “Znaš, one momke

koji mole cijelo vrijeme i misle da

su savršeni vjernici?”

Charles i John Wesley, poslije

poznati kršćanski reformatori,

zajedno sa svojim prijateljima nisu

bili jako omiljeni na oksfordskom

sveučilištu početkom osamnaestog

stoljeća zato što su se veoma

razlikovali od ostalih studenata.

Dvojica braće Wesley željela su

živjeti čistim, pristojnim, urednim

životom. Oni su shvaćali da živjeti

po Božjem zakonu znači mnogo

više nego samo činiti pravedna

djela. Znali su da, osim što će se

ponašati pristojno, moraju biti

sveti u srcu. Braća su pronašla

nekolicinu drugih mladića koji

su dijelili njihova uvjerenja, pa su

zajednički nakanili živjeti životom

koji će biti ugodan Bogu, bar kako

su oni tada shvaćali.

“Gledajte te perfekcioniste!”

uzviknuo bi ponekad jedan

student, poznat po tome što je odan

porocima. “Oni misle da će im sve

njihove dobre metode pomoći da

stignu na Nebo!”

Što reći o metodama,

postupcima, disciplini i ritualima

koje zadajemo sebi da bismo bili

svetiji? Može li nam to pomoći da

duhovno i umno uzrastemo ili nam

samo smetaju u tome?

Braća Wesley i njihovi prijatelji

nakon nekog vremena besplodnog

života ustanovili su da nametnute

kršćanske metode mogu pomalo

unaprijediti, ali i ozbiljno omesti

duhovni rast. U početku su uložili

ozbiljan napor da žive novim

i drugačijim načinom života.

Odricali su se skupe hrane i

raskošne odjeće. Svoj novac dijelili

su siromašnima. Napravili su

raspored vremena, ustajali rano

ujutro, čitali određenu literaturu,

određeni broj stranica i molili na

koljenima točno određeni broj

minuta svakoga dana.

Ima li nečega lošeg u življenju

takvim načinom života? Ima,

zato što su vjerovali da će ih

sve to što čine spasiti od grijeha

i jednog im dana priskrbiti

ulaznicu za nebesko kraljevstvo.

Drugim riječima, mislili su da

sami mogu postati pravedni

čineći dobra djela kroz dobre

rituale i strogu disciplinu. Tek su

mnogo godina poslije shvatili da

njih kao nedostojne ljude samo

prihvaćanje Kristove pravednosti

može učiniti savršenima pred

Bogom.

Kada su to nekada uspjeli

shvatiti kršćanski reformatori

koji su godinama tražili pravi put

dok nisu iskusili Boga, zašto bi

onda netko još i danas pokušavao

živjeti životom rituala, obreda i

određenih ceremonija ako mu

to ne može donijeti spasenje?

Zato što je našemu srcu teško

shvatiti jednostavnost Božjega

plana spasenja i teško nam je

shvatiti da netko može dati sebe

da izbavi nas grešne i nedostojne.

Trebamo samo shvatiti da ukoliko

Isus bude živio u nama svojim

Svetim Duhom, mi ćemo živjeti

pravednim životom zato što je on

pravedan. U psalmu je zapisana

molitva: “Nauči me, Jahve, putu

svojemu, ravnom me stazom

povedi.” (Psalam 27, 11)

Zar niste sretni što se Bog

pobrinuo da dobijemo spasenje od

propadljivog načina života? Zar

ne želite pokazati vjerom u Isusa

koliko cijenite taj dar? I pogodite

što će se onda dogoditi. Dobre

metode će tek tada učiniti vaš život

mnogo lakšim i sretnijim.

ZV 4_2010_L1.indd 30ZV 4_2010_L1.indd 30 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

31

»asopis za osobnu, obiteljsku i druπtvenu duhovnost utemeljenu na BiblijiOsnivaË:KrπÊanska ad vent is tiËka crkva —

Ad vent isti sedmoga dana u RH,

Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77

IzdavaË:CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure

DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb

(NakladniËki odjel KAC u RH)

Glavni urednik:Dragutin Matak

Prevoditelj:Dobrila Sabo

Lektor:Darko FilËiÊ

Korektor:Darko FilËiÊ

Oblikovanje i priprema:PLStudio d.o.o.

Tisak:Tipomat

Naklada:Ovaj broj je tiskan u 10.000

primjeraka

Cijena ovom broju je 10 kuna

Cijena 4 broja u jednogodiπnjoj

pretplati, s poπtarinom, 40 kuna

Izlazi tromjeseËno

Rukopisi se ne vraÊaju

ISSN 0353-0434UDK 286

Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena

na hrvatskom jeziku izaπao je 1910.

godine. Od 1969. godine izlazi

tromjeseËno, a poslije prekida od

nekoliko godina dvomjeseËno, pa

sada opet tromesjeËno. Pod istim

nazivom i sa sliËnom tematikom

Ëasopis izlazi na mnogim jezicima

diljem svijeta — na talijanskom,

portugalskom, πpanjolskom,

francuskom, nizozemskom,

njemaËkom (dva izdanja), danskom,

πvedskom, norveπkom, fi nskom,

poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom,

grËkom, engleskom (pet izdanja),

arapskom, hebrejskom, kineskom,

korejskom, fi dæi, japanskom...

Urednikov e-mail:dmatak@public.carnet.hr

Nudimo vam tri teËaja:

Biblija nudi odgovore na najvaænija æivotna pitanja Otkuda dolazimo?Kako æivjeti kvalitetnim i sretnim æivotom? Kakva nas buduÊnost oËekuje?

BIBLIJA GOVORIje prvi stupanj a sastoji se od 24 kratke lekcije namijenjen za one koji æele nauËiti osnovne istine Biblije.

CREDO ∑ VJERUJU RANOG KR©ΔANSTVAje drugi stupanj za one koji æele temeljitije i dublje prouËavati Bibliju.

RADOSNA VIJESTje treÊi stupanj koji nudi viπe i πire poznavanje i prouËavanje Biblije na temelju osobnog prouËavanja i praktiËne primjene tih znanja.

NARU»ITE JO© DANAS BESPLATNE LEKCIJE DOPISNE ©KOLENaπa adresa je: Znaci vremena Centar za prouËavanje Biblije Prilaz Gjure DeæeliÊa 75

• Poπtanski pretinac 925 • 10 000 Zagreb • Tel: 01/37 74 283

Godiπte 34, br. 4, god. 2010.

POTRAÆITE NAS NA LOKALNOM RADIJU

Raspored emitiranja emisija Ad vent is tičkog radijaPostaja ................................... Frekvencija ..............................Vrijeme emitiranja

Radio Beli Manastir ................. 96,9 MHz ..........................................subotom u 17.30 Govori Pavle Čalić

Radio Grubišno Polje ............... 95,1 MHz ......................... srijedom i petkom u 14.30 Misli iz Biblije, priprema Željko Bošnjak

Radio Pitomača ......................... 93,5 MHz ..........................................nedjeljom u 8.00 Emisija Glas nade, govori pastor-svećenik Neven Relić

Radio Virovitica ........................ 92,9 MHz ..........................................subotom u 14.30 Emisija Glas nade, govori pastor-svećenik Neven Relić

RADIO Glas nade

p. p. 92510001 ZAGREB

ČITAMO KAKO BISMO ZNALI DA NISMO SAMI!

DOPISNA ZDRAVSTVENA ŠKOLA U 10 LEKCIJANa znanstven, suvremen i našim uvjetima prilagođen način besplatni tečaj u

10 lekcija. Saznajte kako načinom života uvelike smanjiti rizik obolijevanja

od vodećih uzroka smrti u našoj zemlji — srčanog infarkta, moždanog udara i

sedam najraširenijih vrsta raka.

Naša adresa je: Procvat zdravlja P.P. 925, 10001 Zagreb

ZV 4_2010_L1.indd 31ZV 4_2010_L1.indd 31 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17

Dobro došli na Adventističko teološko visoko učilište (www.atvu.org)i Srednju školu u Maruševcu s pravom javnosti (www.ss-marusevec.skole.hr)

Sretni vam blagdani!

ZV 4_2010_L1.indd 32ZV 4_2010_L1.indd 32 2010.12.13 13:172010.12.13 13:17