Nisam mogla više živjeti u takvombraku, bio je to za mene pravi pakao. Do-živjela sam životni brodolom. Nakon iz-vjesnog vremena upoznala sam sadaš-njeg supruga s kojim već 10 godina živimu sretnom braku. Nastavila sam ići ucrkvu, ali više ni ja ni moj suprug ne mo-žemo primati sakramente. Svjesna samnauka o nerazrješivosti ženidbe, ali osje-ćam kao da sam izdvojena iz zajedniceCrkve, i tu bol ću morati nositi do krajaživota.

Ispovijest je ovo tridesetdevetogo-dišnje supruge i majke, čija je životnapriča nalik na bezbroj mnogih s različi-tim varijacijama, ali sličnim osjećajemudaljenosti od crkvene zajednice i otaj-stava spasenja. Pitanja oko teme raz-dvajanja, rastave i ponovne ženidbe tištedanas mnoge. Riječ je o području pas-torala koje je u Katoličkoj crkvi, na te-melju visokih stopa rastava i njihovihposljedica, postalo više nego aktualno.Činjenica je da se sve više vjernika ras-tavlja. Neki od njih ostaju nakon togasami, drugi nalaze novog partnera i ula-ze u novi, civilno sklopljeni brak. Ali, na-žalost, velik je broj onih koji se nakonrastave, posebno nakon ponovne civilneženidbe, povlače iz svoje župne zajed-nice. Čest razlog za to nalazi se u tomešto premalo poznaju svoj životni položaju Crkvi i misle da su isključeni iz Crkve.Drugi razlog mogao bi biti žaljenje štonjihova odluka u Crkvi ne nailazi na ra-zumijevanje.

Ove godine, kada slavimo Godinuobitelji, ne možemo promišljati pastoralobitelji koji ne bi obuhvatio kategorijurastavljenih i civilno vjenčanih vjer-nika. Danas je neophodno o

tome progovoriti, upravo zato jer se ovojtemi daje premalo pozornosti. Onopredstavlja gorući problem našegadruštva i znak je ovoga vremena na ko-jega moramo znati odgovoriti. Čitavuproblematiku oko ovog pitanja, s jednestrane, neki potiskuju kao „vrući krum-pir“ i guraju je u stranu, a s druge stra-ne, neki je gledaju kao ozbiljnu proble-matiku Crkve. U tom smislu blaženipapa Ivan Pavao II., u Apostolskompismu „Familiaris consortio“, ukazujena mnoge mogućnosti pastoralnogarada s rastavljenima i civilno vjenča-nima. Toplo potičem pastire i cijelu za-jednicu vjernika da pruže pomoć ras-tavljenima koji su se ponovno oženili.Neka velikom ljubavlju sve učine da sene osjećaju odijeljenima od Crkve, jer onimogu, dapače i moraju, kao krštenicisudjelovati u njezinom životu. Valja ihpoticati da slušaju Božju riječ, da pri-sustvuju misnoj žrtvi, da ustraju u mo-litvi, da dadu svoj prilog djelima ljubavii pothvatima zajednice za pravednost, daodgajaju svoju djecu u kršćanskoj vjeri,da gaje duh pokore, i to pokažu svojimdjelima, konačno da svednevice molemilost Božju (FC br. 84).

Ovdje se radi prvenstveno o djelot-vornom svjedočanstvu biti kršćanin usvagdašnjici. To se traži i od razvedenihi ponovno oženjenih osoba. One mogu,kao članovi Crkve, davati također jednovažno svjedočenje, unatoč tome što imje uskraćeno primanje sakramenata,ako u zajednici surađuju i ako npr.

iskustva svojega,često puta neus-pjelog prvog inerijetko ljudskibolje uspjelogdrugog braka,

unose u razgo-vor Crkve o bra-

ku i obitelji. Ovim brojem Zvo-

nika tek smo se ovlašdotakli ove goruće teme,

no neka bude barem poti-cajem za ozbiljnije pro-mišljanje i novo djelovanje,kako dušobrižnika, tako ionih koji su pogođeniovom problematikom.

Iz sadržaja

Aktualno: Drinske mučeniceproglašene blaženima ......5

Tema:Crkva i problem rastave braka.......................6

Svečani zavjeti franjevacau Subotici ...........................8

Reportaža: Hodočašće bačkih Hrvata u M. Bistricu .....23

Intervju:Subotički bogosloviu Ðakovu.........................26

Dobre svekrve i dobre snahe ...................29

Upoznajmo naše katehete:Nevena Gabrić................31

Kršćanski stav:Otvoreni svjetlu ..............35

Djeca:Zaziv Duha Svetoga .......39

Mladi:HosanaFest 2011. ...........42

Vjernici pitaju:Svi Sveti ili Noć vještica ....................47

3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Tek drugorazrednikršćani?

Zvonik � 10/2011

Meditacija

Ima slika iz prošlosti koje su nam uvijek blizu,uvijek su jasne, čiste, svježe, kao da ih vrijeme nijedotaknulo. Sačuvali smo ih u sjećanju jer su namdrage, pamtimo ih jer su urezane u naše misli, noseu sebi ljepotu, veličinu i važnost trenutka, ne dajuse zaboraviti jer su postale dio nas.

Koliko sam samo puta gledala svoju majku dokse moli... Tišina sumraka i ozbiljno lice s usnamakoje se nečujno pomiču, uspravno sjedeći s molitve-nikom na krilu i krunicom među prstima. Kako sesamo djeca znaju diviti tim svjetlucavim zrncimakoja tako svečano zvjeckaju dok se neprestano po-kreću, klize iz ruke u ruku, križu koji se tek pone-kad pokaže, pa se brzo i tajnovito sakrije u dlan ivjerno čeka još jedan poljubac na kraju, vještim po-kretima koji kao da žele dočarati dragocjenost vo-ljenog predmeta. Uvijek mi je izgledalo nedostižnotako spretno držati krunicu i moliti, bila sam si-gurna da više nitko na svijetu ne zna moliti kaostare majke, poput moje...

Voljela sam i kada bih se zatekla kod majke bašonoga dana u mjesecu kada bi dolazile žene zami-jeniti svoje staro otajstvo novim. Tada bih proma-trala drhtave ruke dok otvaraju staru cvjetnu kutiju,najljepšu koju je imala, pa iz nje polako, jedva ju do-dirujući, vade istrošenu ali besprijekorno ravnu, bli-jedoplavičastu sličicu sotjstvom Gospine krunice.Dostojanstveno, u šutnji,bez žurbe ju pruža i pre-daje, pa istodobno primadrugu koju s istom takvompažnjom vraća na svojemjesto. Od svih poslovakoje je majka obavljala, nijedan mi se nije činio takoposebnim i važnim kaoovaj. Jako sam željela i jaznati to raditi, kao majka...

Molitvenik je budioposebnu znatiželju u dje-čjoj glavi. Valjda je izgle-dao tako privlačno zbogsvoje vidljive starine, i ona-ko lijepo utisnutog križa naispucalim koricama. Požu-tjele stranice, s pokojim ot-

kinutim ćoškom su bile prepune svetih sličica, kojesam tek ponekad imala povlasticu pažljivo pogledatii izabrati koja je najljepša. Svaki bi put sveta MalaTerezija ponijela taj naslov. Nju sam uvijek najdužegledala, znala sam svaki detalj, uživala sam u nje-zinu osmijehu, pogledu, tim ružama divnih bojakoje prekrivaju Isusa na križu i prosipaju svoje la-tice... Sličice su godinama imale svoje mjesto međutrošnim stranicama, i nikada se nisu miješale. Mo-litvenik se brižljivo listao i zatvarao, a na njega suse uvijek polagale one čudesne očenaše.

Možda nisam trebala sve ovo i ovako pisati, alisam imala želju sebi, pa i drugima posvijestiti ko-liko je važno misliti o tomu što naša djeca od nasmogu vidjeti, i čega će se jednoga dana moći sje-ćati... Hoće li poželjeti naučiti moliti krunicu jer tomama tako lijepo radi? Hoće li čitati iz svojeg mo-litvenika svako jutro i večer kao što to i tata čini?Hoće li kada odrastu, rado paliti svijeću i oko nje sasvojom djecom zajednički moliti jer su tako nekadaradili sa svojim roditeljima?

Neka nas sve Gospodin Isus nadahne da od svo-jih razgovora s Nebeskim Ocem uvijek načinimobarem malu svečanost koja će svima oko nas bitipoticaj i poziv na svakodnevnu molitvu koja se ni-kada ne propušta.

Nastavimo lijepe priče...Piše: Nevena Gabrić

4 10/2011 � Zvonik

Za vrijeme sv. misnog slavlja u Olimpijskoj dvorani Zetra,24. rujna, pred oko 25.000 vjernika i hodočasnika iz BiH, Hr-vatske, Slovenije i ostalih zemalja Europe i svijeta, izaslanikpape Benedikta XVI. kardinal Angelo Amato proglasio je bla-ženima pet sestara iz Družbe Kćeri Božje ljubavi.

Tako su s. Marija Jula Ivanišević, s. Marija Berch-mana Leidenix, s. Marija Krizina Bojanc, s. Marija Anto-nija Fabjan i s. Marija Bernadeta Banja, poznatije kao Drin-ske mučenice, ovim činom uzdignute na čast oltara nakon 70godina od njihove mučeničke smrti u prosincu 1941. i skorodeset godina od završetka biskupijskog postupka za proglaše-nje blaženim. Po svemu viđenom ovaj dan ostat će upamćenkao jedan od važnijih u novijoj povijesti krajevne Crkve u BiH.

Svečanoj sv. misi u Zetri prethodio je glazbeno-medita-tivni program kao priprava za euharistijsko slavlje. Pretprog-ram na kojemu je izvedeno 13 glazbenih jedinica moderirali sus. Ivana Margarin, FDC i don Ivan Štironja.

Euharistijsko slavljeNa početku sv. misnog slavlja pozdrav predslavitelju, kar-

dinalu Amatu, i svim nazočnima uputio je nadbiskup metropo-lit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Među ostalim, pozdra-vio je nadbiskupa zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića, nun-cija u BiH i u Crnoj Gori nadbiskupa Alessandra D’Errica, nad-biskupa nuncija iz Hrvatske Roberta Maria Cassarija, biskupeBK BiH, nadbiskupa i metropolita đakovačko-osječkog MarinaSrakića i nadbiskupa barskog Zefa Gashija te sve nadbiskupei biskupe iz Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Mađarske, Ma-kedonije i Albanije kao i ostale biskupske delegate.

Vrhbosanski nadbiskup je posebni pozdrav uputio bisku-pima zajednica iz kojih dolaze Drinske mučenice: mons. An-dreju Glavanu iz Novog Mesta, mons. Antunu Škvorčeviću izPožege i mons. Vjekoslavu Huzjaku iz Bjelovara te predstav-nicima Bečke nadbiskupije. Pozdravio je i oko 450 svećenikasuslavitelja kao i oko 700 časnih sestara među kojima najvećibroj redovnica Kćeri Božje ljubavi.

Životni put sestara mučenicaNakon pozdrava kardinal Puljić i postulator kauze preč.

mr. Marko Tomić zamolili su kardinala Amata da, prema odo-brenju i nalogu Svetoga Oca, među blaženice ubroji pet služ-benica Božjih iz Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi.

Potom je nadbiskup vrhbosanski ukratko prikazao životpet sestara, rodom iz današnje Hrvatske, Slovenije i Austrije,koje su se ratne 1941. našle zajedno u samostanu na Palama,nedaleko od Sarajeva nesebično i požrtvovno služeći ljudimaraznih vjera i nacija. Podsjetio je kako su 11. prosinca 1941.četnici odveli sestre s Pala do Goražda s tim da je 76-godišnjas. Berchmana ostavljena i kasnije ubijena u Sjetlini.

Kazao je da su ostale četiri sestre odvedene u Goražde ismještene u vojarnu uz rijeku Drinu odakle su, braneći svojezavjete čistoće, iskočile kroz prozor nakon čega su izbodene ibačene u rijeku Drinu.

Svečano proglašenje blaženih i otkrivanje slikePotom je kardinal Amato pročitao odobrenje za čašćenje

Drinskih mučenica kao blaženica u kojem je istaknuo: SvetiOtac Benedikt XVI. … Njegovom apostolskom vlašću dopustioje da se pet službenica Božjih iz Družbe sestara Kćeri Božje lju-bavi u narodu poznatih pod zajedničkim imenom Drinske mu-čenice… od sada naziva blaženicama i da se svake godine na

dan njihova rođenja zaNebo, 15. prosinca, možeslaviti njihov spomendanna mjestima i na načinkako je to određeno ka-nonskim propisima. Uime Oca i Sina i DuhaSvetoga.

Nakon svečanogaproglašenja blaženima s.M. Ozana Krajačić, vice-postulatorica postupkabeatifikacije, otkrila jesliku Drinskih mučenicakoju je naslikao akademski slikar Ante Mamuša, a zatim je usli-jedio gromoglasni pljesak nazočnih vjernika.

Potom su pred sliku mučenica s. Ivanka Mihaljević, pred-sjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglava-rica BiH i s. Ana Marija Kustura, predsjednica Hrvatske unijeviših redovničkih poglavarica, kao dar prinijele dva svijećnjaka;s. M. Davorka Šarić donijela je vodu iz rijeke Drine koja sim-bolizira grobove pet sestara; kopije dokumenata preostalihnakon Drinskih mučenica prinijele su s. M. Slavica Buljan,FDC, s. M. Elvira Tadić, FDC, provincijalna glavarica, s. M.William iz Sjeverne Amerike, S. M. Benwenuta Kaczcha izPoljske i s. M. Nivalda Montenegro iz Brazila. Sestre KćeriBožje ljubavi iz Albanije donijele su pepeo sa zgarišta spalje-nog Samostana na Palama, a vrhovna glavarica Družbe KćeriBožje ljubavi s. Lucyna Mroczek ciborij nađen na ruševinamaspaljenog paljanskog sestarskog samostana.

Nakon završetka svečanog proglašenja blaženim vrh-bosanski nadbiskup i preč. Tomić pristupili su Papinom iza-slaniku i zahvalili mu za nove blaženice te izmijenili znak mira.

Nepobjedivo duhovno oružje – vjera i ljubavU prigodnoj propovijedi kardinal Amato je rekao da je mu-

čeništvo sestara družbe Kćeri Božje Ljubavi tragična, ali slav-na stranica Katoličke crkve u plemenitom narodu Bosne i Her-cegovine.

Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća,kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak nji-hovog prolaznog i nesigurnog postojanja, rekao je kard. Amato.Podsjetio je da je samostan katoličkih redovnica Marijin Domna Palama bio poznat po njihovim djelima ljubavi prema svima,djeci i potrebitima svih jezika i vjera, katolicima, pravoslav-nima, muslimanima te da je s. Jula bila Hrvatica, s. BerchmanaAustrijanka, s. Krizina i s. Antonija Slovenke, a s. BernardetaMađarica što simbolizira univerzalnost Crkve.

I osim toga što su pripadale različitim narodnostima i tra-dicijama, bile su udružene svojim redovničkim pozivom u ljuba-vi prema siromašnima i potrebnima, živeći kao žive slike KristaOtkupitelja, svog Gospodina i Učitelja. Danas Crkva veliča ovesvoje kćeri, istinske Kćeri Božje ljubavi, koje su svojom mukompokazale da su ljubav i praštanje puno jači od mržnje i okrut-nosti. Kalvarija njihove patnje postala je Tabor njihove slavnepreobrazbe, kazao je kardinal Amato naglasivši da Crkva poznai veliča svoje neustrašive sinove i kćeri te zaključio da je svijetmučenika poziv da se trgnemo iz letargije i reagiramo onim ne-pobjedivim duhovnim oružjem, koje je vjera i ljubav.

/Prema Katoličkom tjedniku, br. 39. od 29. 09. 2011. priredio: A. A./

Zvonik � 10/2011 5

Aktualno

Drinske mučenice proglašene blaženima

Široka i kompleksna tematika ras-tave braka i ponovnih ženidbi, zahtije-vala bi vrlo opsežnu obradu. Ovdje tekukratko želimo ukazati na činjenicu pos-tojanja velikoga broja osoba pogođenihrastavom i možebitnom drugom ženid-bom, kako u našem društvu tako i u na-šoj Crkvi. Statistike pokazuju da se uHrvatskoj od ukupnoga broja skloplje-nih brakova u prosjeku rastavlja svakipeti odnosno šesti brak, te da postojitendencija rasta prema svakom četvr-tom braku. To je jedan nepovoljni po-kazatelj koji upućuje na to da popriličnibroj bračnih parova svoje poteškoće iporemećene odnose rješavaju rastavombraka.

Koji su najčešći razlozi rastave brakova?

Spomenuta kompleksnost ove pro-blematike pokazuje se i u vrlo širokojlepezi mogućih uzroka rastave brakova.Uz gubitak životne orijentacije i relati-viziranje temeljnih općeljudskih i vjer-ničkih načela na rastavu braka utječu ineki kulturno-sociološki čimbenici. Da-našnje obitelji ne uživaju više toliku po-dršku nekadašnjih višegeneracijskihobitelji, mjesta stanovanja, župe, zakonai običaja, nego su uglavnom oslonjenena zrelost bračnih drugova te uspjehbraka ovisi o njihovim ljudskim svojstvi-

ma. Isto tako i rađanje i odgoj djece za-htijevaju mnogo veću sposobnost i zre-lost roditelja, a samim tim i njihovu op-terećenost. Odnosi u bračnoj vezi su op-terećeni i radi suvremenog stila života irada, koji premalo prostora ostavlja zakvalitetan dijalog i zajedništvo supruga.Vrlo često se znakovi krize toga zajed-ništva opažaju prekasno. Površni i ne-ozbiljni pristup životu, te brojni čimbe-nici suvremenog potrošačkog društvavrlo često samo prodube krize u braku,te pridonose bržoj odluci za rastavubraka.

Tu se nameće i pitanje odgovor-nog pristupa mladih ljudi bračnom i obi-teljskom životu i (ne)realnih očekivanjaod braka. Bračna kriza je vrlo čestaupravo u prvim godinama braka i po-gađa mlade ljude koji se mogu susrestis čitavim nizom neriješenih problema,primjerice: problem radnoga mjesta,problem stanovanja, različita shvaćanjao odgoju djece, različita očekivanja odbraka i obitelji, i sl. U prilog tomu idu istatistički podaci koji pokazuju da se odukupnog broja sklopljenih brakova go-tovo polovica njih rastavlja u prvihdeset godina bračnoga zajedništva. Dalj-nji uzroci rastave braka povezani su spojavom alternativnih modela zajed-ničkoga života, koji ugrožavaju tradi-cionalne obitelji. Tipični znaci su po-manjkanje interesa za sklapanje braka,

izvanbračne životne zajednice, rađanjedjece izvan braka, i dr.

Svakako da u ovoj širokoj lepezimogućih uzroka za rastavu braka valjajoš izdvojiti i fizičko i psihičko maltreti-ranje bračnoga druga, dugogodišnjiodvojen život supružnika, te nemilaratna stradanja na ovim prostorima, pričemu su vrlo često tzv. mješoviti bra-kovi stradavali.

Kako Katolička crkva gleda na rastavu braka

Problem rastave brakova sve je ak-tualniji problem i u samoj Crkvi, jer po-šast rastave ne zaobilazi i same vjer-ničke krugove, na što je već ukazao ipapa Ivan Pavao II. u Apostolskoj po-budnici Obiteljska zajednica (br. 83).Događa se da i vrlo angažirani vjernicidožive rastavu svojega braka. Napose uKatoličkoj crkvi je to jedan problem, jerona čvrsto naučava i brani na Svetompismu utemeljenu istinu o nerazrješi-vosti valjano sklopljenog braka, i ne pri-znaje valjanost drugog braka ukoliko jeprvi brak valjano sklopljen.

Neki vjernici se nakon rastave bra-ka, a posebno nakon što su ponovno ci-vilno sklopili drugu ženidbu, povlače izživota župne zajednice. Razlog tomu ječesto puta, s jedne strane, nedovoljnopoznavanje svoje novonastale situacijeu odnosu na Crkvu, a, s druge strane,ponekad i žaljenje što njihova životnaodluka ne nailazi na razumijevanje uCrkvi. Pitanja oko teme rastave i ponov-ne ženidbe tište danas ne samo rastav-ljene te rastavljene i civilno ponovo vjen-čane, nego i mnoge pastoralne djelat-nike u njihovoj svagdanjoj praksi, kojise uvijek iznova moraju sučeljavati s timpodručjem pastoralnoga rada. Oni naj-više osjećaju koliko je teško povezatiistinu o nerazrješivosti braka s istinomo Bogu koji je milosrdan.

Upravo radi spomenute činjeniceda problem rastave zahvaća sve više ivjerničke krugove, te radi spomenutihpoteškoća koji iz toga proizlaze, Crkvase u posljednjim desetljećima moralaotvorenije suočiti s ovim problemom.Prepoznatljivi su i neki pomaci, naposekada je riječ o određenom razumijeva-nju za životnu situaciju tih vjernika i po-trebe pastoralne skrbi za njih.

10/2011 � Zvonik6

TemaPastoral rastavljenih i ponovno vjenčanih

Crkva i problem rastave brakaPiše: doc. dr. Ivo Džinić, Đakovo

I sama svjesna koliko je brak kom-pleksna ustanova i kakvih sve poteš-koća u jednom braku može nastati, Cr-kva dopušta rastavu braka u smislu ras-tave „od stola i postelje“. Pri tom valjajasno naglasiti da se kod valjano sklop-ljenog braka i dalje radi o bračnoj vezi,ali radi kompleksnosti situacije koja jenastala u jednom braku, Crkva kao kraj-nje sredstvo dopušta takvu rastavu.

Problem za katolički nauk i daljeostaje kada osobe nakon rastave brakastupaju u drugi civilno sklopljeni brak,a da prije toga na crkvenom sudu nisudokazale nevaljanost svojeg prvog bra-ka. Unatoč dramatičnoj situaciji u kojojse po toj činjenici nalaze dotični vjer-nici, Crkva ostaje čvrsto uvjerena u ne-razrješivost ženidbe i ne može priznatikao valjanu novu ženidbu, ukoliko jeprijašnja valjana. Za katolički nauk tak-

ve osobe žive u suprotnosti s objektiv-nom vrednotom nerazrješivosti ženid-be, te su same sebe dovele u situacijuda imaju neka ograničenja s obziromsudjelovanje u životu Crkve. To se prijesvega odnosi na nemogućnosti pristu-panja sakramentima ispovijedi i pričes-ti, te na nemogućnost izvršavanja nekihodgovornosti u Crkvi, kao što su kum-stvo, čitač, izvanredni djelitelj pričesti,vjeroučitelj u školi, kateheta u župi,članstvo u biskupijskom i analogno to-me i župnom pastoralnom vijeću.

Međutim, iz relevantnih crkvenihdokumenata proizlazi da takva situacija„neregularnosti“ ne prejudicira pripad-nost Božjem narodu: to znači da dotičnimogu iskusiti Kristovu ljubav i majčin-sku blizinu Crkve unatoč situaciji u ko-joj su se našli.

Takvi poticaji i usmjerenja pasto-ralnih djelatnika, ali i svih drugih vjer-nika, su napose nakon spomenute Apo-stolske pobudnice Obiteljska zajednicaIvana Pavla II. postali sastavni dio go-tovo svih relevantnih crkvenih doku-menata i relevantnih dokumenata poje-dinih biskupa ili biskupskih konferen-

cija. Na toj liniji je i Direktorij za obitelj-ski pastoral Crkve u Hrvatskoj, koji je unekim svojim segmentima još više kon-kretizirao, na kakav su suživot u crkve-nim zajednicama razvedeni i ponovo ci-vilno vjenčani vjernici pozvani (br. 62.-63). Posebno se od pastoralnih djelat-nika očekuje da Direktorij prouče i da,ponajprije, među vjernicima, a onda i savjernicima neprestano pridonose stva-ranju ozračja, u kojem će se izbjegavatisvaki oblike osude i marginaliziranjatako pogođenih vjernika.

Cjelokupnu problematiku oko pi-tanja rastave, razvoda i novog civilnogbraka jedni u Crkvi potiskuju na stranupoput „vrućeg krumpira“ jer se radi ovrlo „škakljivoj temi“, dok drugi opetodvažno upozoravaju da je pritom riječo vrlo ozbiljnom izazovu za Crkvu i vrlovažnoj njezinoj zadaći. Bilo kako bilo, či-njenica je da problematika velikog brojatakvih vjernika u Crkvi postoji, te da supastoralni djelatnici pozvani činiti svešto je moguće kako bi se tim vjernicimapomoglo, svakako, uvažavajući jasankršćanski nauk o nerazrješivosti že-nidbe.

Pastoralne mogućnosti u tom smis-lu su brojne, od uspostave i održavanjakomunikacije s dotičnim osobama, pre-ko tematiziranja rastave liturgijskimmolitvama i propovijedima, pa do pas-torala osobnoga razgovora i nastojanjaoko integracije tih osoba u život župnezajednice. Budući da se neki vjernicinakon rastave nađu u vrlo teškoj mate-rijalnoj situaciji, prilika je to i za dija-konijsko djelovanje u Crkvi, odnosnopružanje konkretne pomoći osobamakoje se nađu u životnim poteškoćama.S druge strane, valja se nadati da će iteološka diskusija s obzirom na pitanjemogućnosti pripuštanju sakramentimaza rastavljene i ponovno civilno vjen-čane vjernike ići naprijed, ne dovodećiu pitanje kršćansku istinu o nerazrješi-vosti valjano sklopljenog braka.

Zvonik � 10/2011 7

Tema

Važno je istaknuti da osobekoje su rastavljene i koje su nas-tavile živjeti same, dakle, koje ni-su ulazile u neku drugu životnuzajednicu, nemaju nikakvih ogra-ničenja s obzirom na sudjelovanjeu životu Crkve. Nažalost, brojnivjernici to ne znaju, te se radi tak-vog neznanja nakon rastave povla-če iz života Crkve ili jedne župnezajednice, misleći da su isključeniiz Crkve i da nemaju pravo sudje-lovanja u njezinu životu. Dakle,rastavljene osobe koje su nastavileživjeti same ili sa svojom djecom(ako su imale djecu u braku kojise raspao) mogu pristupiti i sa-kramentu ispovijedi i sakramentusvete pričesti, odnosno mogu u pot-punost sudjelovati u životu Crkve.

Temelj pripadnosti Crkvi je krštenje i hrani se kršćanskom vjerom,koja ne prestaje. Stoga Crkva neprestano potiče pastoralne djelatnike ikršćanske vjernike, da napose razvedenima i ponovno civilno vjenčanimanastoje omogućiti da osjete Kristovu i ljudsku bliskost cijele Crkve. Pas-toralni djelatnici i svi vjernici su pozvani sve učiniti, kako se nitko odrastavljenih i ponovno civilno vjenčanih ne bi osjećao odijeljenim odCrkve. Pozvani su neprestano pridonositi stvaranju klime međusobnogprihvaćanja i poštovanja, te izbjegavanja bilo kakvih oblika osude i mar-ginalizacije vjernika koji su doživjeli brodolom u braku, te su često putimali sreću pronaći osobu s kojom će izgrađivati jedno novo zajedništvou ljubavi. Rastavljeni i ponovo civilno vjenčani ne bi smjeli imati osjećajda su na temelju njihova sadašnjeg životnog stanja promatrani kao nekijavni grešnici. Daleko više bi ih trebalo ohrabriti, da iz sadašnje situacije,s obzirom na vjerski život, učine sve što je moguće, kako bi sebe sve višeotvarali djelovanju milosti.

Svečani zavjeti u SuboticiSvečane zavjete u franjevačkoj crkvi Sv. Mihovila u

Subotici dala su 17. rujna trojica članova Hrvatske fra-njevačke provincije sv. Ćirila i Metoda – fra Sandro To-mašević iz Rijeke, fra Otto Barany iz Bečeja i fra JosipŽupan iz Našica. Svečano misno slavlje predvodio jemons. Gerard Anton Žerdin, hrvatski franjevac, misio-nar i biskup iz Perua, a koncelebrirali su franjevcipredvođeni provincijalnim ministrom fra Željkom Želez-njakom i gvardijanom subotičkog samostana fra Iva-nom Bošnjakom. Osim braće iz subotičkog samostana,na tom nesvakidašnjem slavlju okupili su se i franjevciiz Hrvatske i Mađarske.

Nakon što su se odazvali na poziv magistra bogoslova o.Roze Brkića, koji je pratio i vodio trojicu braće do svečanogtrenutka, fra Sandro Tomašević, fra Otto Barany i fra JosipŽupan položili su zavjete u ruke provincijala fra Željka Želez-njaka. Provincijal Železnjak je, čestitavši zavjetovanicima,istaknuo: Budite svjesni da ste voljeni od Isusa koji će vam datisnagu za svaku žrtvu i svako odricanje u životu – dat će vamsigurnosti u životu da nikada od njega ne odete neutješni itužni. Bog vas ljubi ovakve kakvi jeste i treba vas u svoju službu– zato ste puni povjerenja mogli reći svoj „da“ Gospodinu. Daje moguće odgovoriti trajnim „da“ svjedoči nam ovih osamdugih stoljeća života franjevaca i franjevki koji slijede život sv.Franje i sv. Klare – koji su posvjedočili kroz cijelo vrijeme da jemoguće biti svijetli znak Evanđelja. Hrabro reći „da“ – to mogusamo oni koji imaju jasan životni cilj. Čestitam vam na tojhrabrosti. Neka vam ovo slavlje ostane uvijek u pamćenju. Čes-titavši potom roditeljima, provincijal ih je podsjetio da im jeGospodin darovao sinove ali ih je sam i izabrao.

Roditelji zavjetovanika, rodbina, prijatelji i vjernici Subo-tice, Bečeja, Našica, Rijeke kao i braća franjevci iz Hrvatskefranjevačke provincije i iz Mađarske provincije svete Marijemolitvom su pratili slavlje i nakon mise čestitali fra Sandru,fra Ottu i fra Josipu. Slavlje je pjesmom uzveličao katedralnizbor „Albe Vidaković“ s ravnateljicom s. Mirjam Pandžić tebraća franjevci. /Katarina Čeliković/

Proštenje u crkvi sv. Marije u Subotici

Vjernici crkve sv. Marije u Subotici 11. rujna pro-slavili su župno proštenje svetom misom koju je pred-slavio katedralni župnik msgr. Stjepan Beretić zajednos mjesnim župnikom vlč. Károlyem Szungyijem.

U svojoj propovijedi, mons. Beretić rekao je da se radu-jemo Marijinu rođenju, jer nam je Bog u Mariji dao veliku zaš-titnicu. Ponekad se osjećamo malenima jer nemamo posla, ne-mamo novca, zdravlje ne možemo osigurati. Ipak možemo mo-liti Mariju da u nama probudi nadu za život. Za nas male,Mala Gospa je velika utjeha s kojom ćemo podnijeti sve nedaćei sva nerazumijevanja. I njen sin nam daje mir. On nam ulaziu dušu u obliku kruha da nas hrani i u obliku vina da nas raz-veseli, rekao je mons. Beretić. Potom je istaknuo kako Bogsurađuje s onima koji ga iskreno ljube. Ljubav prema Boguiskazujemo ljubavlju prema drugima, molitvom, kad se ispo-vijedamo, kad se pričešćujemo. U rodoslovlju Isusovu, međuIsusovim precima ima velikih grješnika. Time nam Bog dajena znanje da i mi možemo biti Božji suradnici, makar smo

grješnici. Ponekad smo slabe duše, tugujemo, nije nam ni dočega, ponekad ništa dobro ne kažemo, širimo zlo. Bog nasslabe, malovjerne, grješnike ipak nikad ne prezire. Ni Josipne želi osramotiti svoju zaručnicu Mariju, nego je hoće pota-jice otpustiti. I mi trebamo biti takvi ljudi, koji hoćemo razot-kriti dobro a zlo pokriti, rekao je propovjednik, dodajući da jeMarija u Kani na svadbi znala na Isusa obzirno djelovati. Dis-kretno ga je upozorila da je ponestalo vina, a On je, budući daima moć, posluživši se svojom božanskom moći nad materijom,pretvorio vodu u vino. I mi možemo reći Mariji, Blaženoj Dje-vici da nam je nestalo nade, utjehe. Budući da ju Bog ozbiljnoshvaća, neka nam Ona pomogne. Treba nam čisto srce a to Ma-rija može isprositi od Boga za nas, zaključio je mons. Beretić.

Na kraju svete mise vlč. Károly Szungyi zahvalio je msgr.Beretiću što je predvodio misno slavlje i na lijepim riječima.Zahvalio je i kantoru Sándoru Tamásu, nastavniku glazbenekulture, kao i djeci iz susjedne škole OŠ „István Széchenyi“koji su se marljivo pripremali za svetkovinu svoje crkve umalom zboru i u školskom tamburaškom orkestru i koji susvojom prelijepom glazbom i pjevanjem uzveličali svetu misu.Zahvalio je i Rózsi Fábián za kićenje crkve.

s. M. Hermina Kovács

10/2011 � Zvonik8

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Proslavljena svetkovina Imena Marijina u Novom Sadu

U glavnoj novosadskoj župi proslavljena je u ne-djelju 11. rujna svetkovina Imena Marijina. Svetu misuu 10 sati predslavio je biskup srijemski mons. ÐuroGašparović a koncelebrirao je župni vikar MarijanVukov, dok je župnik János Sztrikovits slavio misu u11,30 sati na mađarskom jeziku.

Nakon poz-drava župnika napočetku euharistij-skoga slavlja, bis-kup gost je izraziosvoju radost i zado-voljstvo što možebiti zajedno s vjer-nicima susjedneSubotičke biskupi-je u župi ImenaMarijina u NovomSadu. Naime, Du-nav je granica iz-među Srijemske iSubotičke biskupi-je. Euharistiju jepjevanjem pratiožupni zbor Imena

Marijina, a slavlje je izravno prenosio Radio Marija Srbije.

Biskup je u propovijedi istaknuo povezanost Marijina po-ziva i poslanja s našim poslanjem te ohrabrio vjernike da uvi-jek budu ustrajni molitelji te zaufano traže majčinski zagovorNebeske Majke. Marija je za nas uzor poziva. Svi smo poz-vani izići iz svoga uhodanoga života. Pozvani smo na akcijukoja treba prerasti u povijesnu dimenziju, koja će donijeti srećučovječanstvu. Stoga nam treba ljudi, svećenika i Kristovih vjer-nika laika, koji će svjedočiti o ljubavi Božjoj koja uzima ljud-sko tijelo, o ljubavi Isusa Krista, o Kristovu čovjekoljublju.Treba nam takvih, upravo u ovo vrijeme, danas, poručio jeGašparović.

Na sam dan svetkovine, 12. rujna, u župi je upriličenocjelodnevno klanjanje pred Presvetim. U isto vrijeme sveće-nici novosadskoga dekanata imali su duhovnu obnovu, kadasu nakon razmatranja i sami sudjelovali s vjernicima u euha-ristijskome klanjanju. Prigoda je to da se na sam dan slavljaučvršćuje i osnažuje prezbitersko zajedništvo.

Marijan Vukov

Proštenje u NenadićuVjernici salašarskog naselja Nenadić kraj Som-

bora, podigli su 1929. godine kapelu koju su posvetiliImenu Marijinom. O tomu postoji i pisani spomenik,odnosno kamena ploča na ulazu u kapelu na kojoj stojinapisano „Na slavu Božju podiže kapelu narod Nena-dić salaša 1929. godine“. Proštenje se u Nenadićuslavi u prvu nedjelju nakon blagdana Imena Marijinakoji se kalendarski obilježava 12. rujna, osim ako nijeslučaj da blagdan pada u nedjelju. Ove godine prošte-nje je proslavljeno 18. rujna.

Oko kapele u Nenadiću okupilo se mnoštvo vjernika izNenadića i Sombora, kao i gostiju iz drugih mjesta, a svečanusvetu misu predvodio je somborski dekan preč. Josip Pe-kanović. Klavijature je svirao kapelan župe Presvetoga Troj-stva Gabor Drobina, dok je svetu misu pjevanjem uzveličaozbor ove župe iz Sombora. Župnik se u nadahnutoj propovjedivodio nedjeljnim čitanjima i evanđeljem, a vjernika je iz go-dine u godinu sve više na nenadićkom proštenju.

Prva službena borba za Marijino Ime kao Bogorodicevodila se u Crkvi na Efeškom saboru 22. lipnja 431. godine.Tada je Crkva službeno proglasila dogmu da je Marija Bogo-rodica. U misnu liturgiju Marijino Ime ušlo je početkom XVI.stoljeća, a u rimski kalendar uveo ga je papa Inocent XI. kaospomen pobjede nad Osmanlijama. Kada su Turci s brojnomvojskom doprli do Beča 1683. godine, zavladao je veliki strahu cijeloj Europi. Tada je papa potaknuo sav kršćanski svijet damoli Gospu za pomoć. Malobrojna kršćanska vojska s Mari-jinim imenom na usnama i žarkom molitvom u srcu uspjela jepobijediti neprijatelje 12. rujna. U bitci su sudjelovali i Hrvatii zbog ove pobjede blagdan se slavi ovoga datuma. /Z. G./

Novi direktor Radio Marije Srbije

Radio Marija Srbije dobio je krajem rujna novovodstvo. Svećenik Srijemske biskupije dr. Ivica Čatićimenovan je novim direktorom programa Radio MarijeSrbije, a vlč. István Palatinus odgovoran je za ured-ništvo na mađarskom jeziku.

U programu su najavljeni novi suradnici s novim temama,a predviđena je i promjena podjele vremenskih zona u Subo-tici i Somboru gdje Radio Marija dijeli frekvenciju s radijskimpostajama Srpske pravoslavne crkve. /Čaba Kovač/

Zvonik � 10/2011 9

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Europska konferencija crkvenihglazbenika u Italiji

Europska udruga crkvenih glazbenika (CEDAME -Conference Europeenne des Associations de Musiqued’Eglise) održala je od 18. do 21. rujna svoju godišnjukonferenciju u talijanskom gradu Vincenzi.

Osnovana je 1985. godine u Strasburgu s podrškom Eu-ropske biskupske konferencije (CCEE). Cilj ove udruge jepotpomagati, razvijati i primjenjivati crkvenu glazbu u današ-njim prilikama. Konferencija se održava svake godine u dru-goj državi. Na konferenciji sudjeluju predstavnici jedne dr-

žave ili jedne biskupske konferencije. Subotičku biskupiju inašu oblast predstavio je art. m. Josip Mioč. Znanstvenomskupu uvijek je zadana jedna glavna tema koju obrađuju naj-značajniji europski crkveni stručnjaci, a zatim sudionici za-jednički raspravljaju i daju savjete o konkretnim problemimai danim mogućnostima. Posebni naglasak ove je godine po-svećen gradskim zborovima, a zatim i zborovima manjihmjesta u kojima danas žive i djeluju ti isti zborovi.

Konferencija se ne sastoji samo u tomu da stručnjaci me-đusobno raspravljaju o danim temama i problemima, nego uokviru ovoga sastanka prisustvuju raznim drugim prired-bama. Vincenza je ostatak starog rimskog grada, tako se pru-žalo mnogo toga što se moglo posjetiti i vidjeti, kao npr. Thea-tro Olimpico, Basilica Palladiana, stara katedrala, muzej i ga-lerija slika iz rimskih vremena, a zatim ostaci rimske glazbene

kulture iz starih iskopina. Osim nabroje-nih stvari, priređivani su koncerti u cr-kvama, ili u drugim dvoranama. Tijekomznanstvenoga sastanka crkvenih glazbe-nika, goste je primio gradonačelnik Vin-cenze Vincenzo de Gregorio i mjesniordinarij mons. Beniamino Pizzioli.

Tijekom znanstvenoga susreta, su-dionici su aktivno primijenili ono što susami čuli i što su sami preporučili u svezicrkvene glazbe. Tako su sudionici za vri-jeme liturgijskih slavlja pjevali Laudes,Vespere te izmjeničnu antifonu s psal-modijom. Znanstveni sastanak završen jesvečanom svetom misom koju je pred-slavio napuljski opat slobodnoga terito-rija mons. Massimo Nosetti, a pjeva-nje i sviranje izvodili su sudionici konfe-rencije.

Josip Mioč

Prva Pričest u BođanimaU crkvi sv. Ilije u Bođanima proslavljena je u ne-

djelju 2. listopada Prva pričest. Ove godine tri djevoj-čice dopustile su Isusu da se po pričesti nastani u nji-hovoj duši i srcu. Svečanu svetu misu predslavio jepreč. Željko Šipek uz koncelebraciju domaćega žup-nika vlč. Josipa Kujundžića.

U svojoj propovijedi preč. Šipek se osvrnuo na davne go-dine kada je i sam u ovoj crkvi primio Prvu pričest. Prvopri-česnicama je poručio da će ukoliko budu dobra djeca, Isusuvijek po pričesti rado biti njihov gost a nazočnim roditeljimaporučio je da zajedno sa svojom djecom dolaze na svetu misu,da djecu i dalje šalju na vjeronauk jer tako nikada neće pre-šutjeti Isusovu zapovijed: „Pustite malene k meni“. Prvopri-česnice je po završetku svete mise pozdravio domaći pjesnikJosip Dumendžić Meštar svojom prigodnom pjesmom.Svaka zajednica, pa i ova u Bođanima, radosno je dočekalasvoje nove prvopričesnice, jer dok god ima i prvopričes-nika/ca, ima i budućnosti za zajednicu. Bođanci se priprav-ljaju na još jedno slavlje krajem listopada, budući da će 30. lis-topada biti posveta obnovljene bođanske crkve. Velikim zala-ganjem domaćega župnika vlč. Josipa Kujundžića crkva je ob-novljena u cijelosti. Vjerujemo da će i ova obnova dati još višesnage i elana cijeloj župnoj zajednici da se zajednica i dalješiri i raste. /Ž. Š./

10/2011 � Zvonik10

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Biser baroka u SuboticiKoncertom orguljaških skladba (iz 1591., 1700. i

suvremene crkvene glazbe) u izvođenju prof. Emina Ar-mana i nastupom Ivice Trubića, prvaka opere HNK izZagreba, 2. listopada obilježena je završnica radova naobnovi orgulja u crkvi Isusova Uskrsnuća u Subotici.

Orgulje su 1980. godine prenesene iz Bačkog Monoš-tora, a u Monošto-ru se iste orguljespominju prvi pu-ta još 1790. godine,iako se ne zna ot-kuda su tamo doš-le. Unutrašnjost or-gulja je prava povi-jest gdje se mogupronaći zapisi mno-gih majstora kojisu popravljali ins-trument u različi-tim periodima. Go-dine 1839. orguljepopravlja AndrijaFabing iz Apatina,zatim obitelj Pumpp

popravlja mijeh, što ukazuje na to da su orgulje bile već tadastare. Naime, mijeh se mora popravljati obično nakon 40-50godina. Godine 1865. nepoznati majstor popravlja orgulje,nakon toga se spominje majstor iz Bavarske, iz Münchena, tedrugi. Posljednji zapis je popravka orgulja koju vrši Filip An-tolić iz Zagreba 1965. godine s mjesnim kantorom.

Prije ove restauracije motor je zrak puhao direktno umijeh, bez regulatora, te je stalno radio punim kapacitetom, azvuk orgulja je bio preforsiran, daleko od izvornog, te se sadmožda mnogima čini da su tiše, no one tako trebaju zvučati,jer je tlak vraćen na izvorni 60 mm vodenog stuba, zahvalju-jući regulatoru koji je sada postavljen. Nakon demontiranja

ustanovljeno je da nedostaju svirala registra „mixtura“,ukupno 90 svirala, što je kasnije pridodano.

Orgulje rade na mehaničkom principu, zračnice s kliz-nicima, imaju 11 registara, 8 u manualu i 3 u pedalu. Manualima 45 tipki obloženih bjelokošću, koje su obnovljene u izvor-nom stilu. Prilikom radova je ustanovljeno da su orgulje iz-vorno bile pozitiv, instrument bez pedala. Sviraonik nije posta-jao u današnjem obliku, zaseban, nego je bio pozadi ugrađenu kućište orgulja. Svirale su načinjene od cinka, drveta i le-gure olova i kositra. Restauraciju je izveo Ðerđ Mandić, po-vjesničar i organolog, a prilikom radova učinjeno je sljedeće:rastavljanje i detaljno čišćenje kućišta, mehanizma svirala,zatim popravka svirala, izrada novih pulpeta, u skladu s iz-vornim, zaštita drvenih dijelova, zamjena neadekvatnih svi-rala, postavljanje novih svirala za registar „mixtura“, zamjenaobloge na ventilima i naposljetku intoniranje i štimanje, u stiluorgulja. Subotica će uz ove, u skorije vrijeme, biti obogaćenajoš jednim orguljama, kada iz Kljajićeva budu prenesene ucrkvu na Kelebiji. /Ðerđ Mandić/

Demontaža crkvenih orgulja iz KljajićevaU Kljajićevu su započeli radovi na

demontiranju orgulja, nakon čega će bitipostavljeni u župnoj crkvi na Kelebiji. Or-gulje su rad mjesnog majstora FrancaLindauera (1903.-1977.) iz 1940 godine.

Pneumatskog su sustava, imaju dva ma-nuala i 22 zvučna registra. Malo su čudno gra-đene, naime, kod gradnje orgulja čavli se nekoriste, a ovdje ih ima na pretek, što znatnootežava rastavljanje, jer treba voditi računa otomu da se ne oštete dijelovi orgulja. Unatočtomu da su orgulje relativno „mlade“ dostasvirala nedostaje, što će se morati nadokna-diti, ako bude mogućnosti. Poslu se pristupiloskromnom donacijom iz inozemstva. Radoveizvodi Ðerđ Mandić, koji je naknadno uspiopribaviti i novi motor za snabdijevanje zra-kom. Autor ovog teksta je još davne 1995. po-krenuo pitanje spašavanja ovih orgulja, noonda bezuspješno.

Ðerđ Mandić

Zvonik � 10/2011 11

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Slavlje bračnih jubileja u Tavankutu

U Tavankutskoj župnoj zajednici druge ne-djelje mjeseca listopada obilježen je tradicionalniDan obitelji. Dan ranije je u župi održana prva ob-nova bračnih parova koji su prije mjesec danaprošli iskustvo originalnog vikenda. Novim paro-vima pridružilo se još desetak parova iz MaleBosne i Subotice.

U sklopu misnog slavlja koje je predvodio župnikFranjo Ivanković, 12 parova proslavilo je jubileje brač-noga života. Mlađi parovi su sudjelovali u službi čitanja,a najstariji parovi su prinijeli prikazne darove na oltar. Crkvaje bila puna rodbine i prijatelje parova jubilaraca. Na misi je

prvi puta samostalno pjevala Bernardica Vojnić, a cjelokup-nim pjevanjem ravnao je i svirao Zoran Ðereg.

F. I.

Zaziv Duha Svetoga u PlavniDan prije početka obilježavanja Dječjega tjedna u

školi, u župnoj crkvi sv. Jakova u Plavni, 2. listopada,slavljena je sveta misa u povodu početka nove školskei vjeronaučne godine.

Iako se većina djece, članova „Matoševe“ folklorne sku-pine, vratila kasno prethodne noći iz Male Bosne, gdje su su-djelovali na folklornoj manifestaciji „Mladost pleše“, mnogiod njih su došli na svetu misu i ovom prigodom ponijeli sasobom svoje torbe, koje je župnik vlč. Josip Štefković tije-kom misnog slavlja blagoslovio. U crkvi, u kojoj oslikavanje zi-dova i stropa ulazi u posljednju fazu, sve je izgledalo sveča-nije i ozbiljnije nego što je uobičajeno, a osobito je bilo lijepovidjeti djecu koja čitaju, sudjeluju u molitvi vjernika i minis-triraju.

U prigodnoj propovijedi vlč. Josip je na jasan i razumljivnačin, pristupačan djeci i širim slojevima župljana, pojašnja-vao svu simboliku značenja Božjeg vinograda. I ovoga je putanaglasio da je za svaki početak potreban dobar i čvrst temelj,a blagoslov učenika i njihovih torbi te zaziv Duha Svetoga, bitće im dobra pomoć u novoj školskoj godini. Pri tomu je važnoučiti i ispunjavati sve školske obveze, ali, osim stjecanja zna-

nja, u životu treba prije svega postati dobrim čovjekom.Potom je pozvao sve mlade da sudjeluju redovito na svetimmisama, a da svoj život temelje na uzajamnom povjerenju iljubavi u svojoj zajednici. Dodao je da se uz to trebaju klonutisvakoga suparništva i zavisti, a rasti u ljubavi koju nam jeKrist objavio. Bez Krista i njegove pomoći čovjek ne možesam ništa postići, to mnogi vjernici dobro znaju, te je ovomisno slavlje bilo osobito usmjereno prema Kristu, a tome jedoprinijelo i liturgijsko pjevanje župnoga zbora.

Zvonimir Pelajić

Zaziv Duha Svetoga za početakškolske godine u Somboru

U crkvi Presvetoga Troj-stva u Somboru okupili suse u nedjelju 2. listopada uče-nici svih somborskih osnov-nih i srednjih škola i brojnivjernici, kako bi zazvali Božjiblagoslov da učenike pratitijekom cijele školske godi-ne, a ujedno je župnik preč.Josip Pekanović blagoslovioškolske torbe.

Iako su učenici već dobrozakoračili u novu školsku godi-nu, a školski dnevnici polako sepune prvim ocjenama, zaziv Du-ha Svetoga i blagoslov torbi organizira se obično u prvunedjelju mjeseca listopada. Prečasni Josip Pekanović pozvaoje učenike na rad i marljivost, uspoređujući njihovo učenje s

radom vinogradara u vinogradu, a plod bi trebale biti peticena kraju školske godine, kao što su u vinogradu plod lijepigrozdovi. On je govorio o značaju Crkve kao zajednice, uspo-ređujući je s obitelji. Župnik Pekanović djeci je tumačio što

je Crkva kao zajednica, dakle, Cr-kva koja se piše velikim slovom išto je crkva kao građevina. Kakobi učenici lakše shvatili značenjenjegovih riječi, vjeroučiteljica Roz-mari Mik napravila je crkvu odstiropora – slikovit prikaz crkvekao građevine, ali i kao zajednice.U temeljima ove crkve upisano jeima Isusa Krista, naslikani su ljudirazličitih boja koji se drže za rukeu jednom krugu, dok u sredini togkruga stoji napisano „Mi smo za-jednica – Crkva“, a u zgradi crkveslike su svetih sakramenata. Dje-ca su nakon molitve vjernika koju

su sami sastavljali, molitve ugrađivala u tu crkvu koja svojimsimbolima govori više od riječi. /Z. G./

10/2011 � Zvonik12

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Gostovanje puhačkog orkestra izGornje Stubice u TavankutuNa prijedlog bivšeg ravnatelja Osnovne škole „Ma-

tije Gubec“ iz Gornje Stubice Željka Popovića i na pozivdomaćina župnika u Tavankutu Franje Ivankovića, nadvodnevnom gostovanju, 1. i 2. listopada, u Tavankutuje boravio Puhački orkestar Vatrogasne zajednice opći-ne Gornja Stubica.

Na putu do Tavankuta oni su posjetili i razgledali zna-menitosti Sombora. Prije subotnjeg koncerta koji je održan umjesnom Domu kulture zadržali su se tri sata u razgledanjuSubotice. Posebno im je bilo drago što su pohodili subotičkukatedralu u kojoj im je domaćin župnik mons. Stjepan Be-retić govorio o povijesti grada, katedrale i župe. Puhački or-kestar u svom repertoaru ima raznolike skladbe. Publika jeuživala u cjelovečernjem programu u sklopu kojeg su međuostalim najveću pozornost privukle vesele zagorske popi-jevke. Poslije koncerta druženje gostiju i domaćina nastav-ljeno je u mjesnom Vatrogasnom domu.

U nedjelju su gosti iz Gornje Stubice sudjelovali na sve-čanoj misi u crkvi Srca Isusova u Donjem Tavankutu. Oni suu cijelosti predvodili pjevanje za vrijeme svete mise. Poslijemise Puhački orkestar je u hladovini ispred crkve održaokratki koncert poznatih crkvenih i narodnih hrvatskihskladbi. Gosti iz Stubice su prije povratka kući posjetili Palići razgledali njegove znamenitosti. /Franjo I./

Jelena Mlinko magistriralateologiju u Rimu

Nakon petogodišnjega studija na KBF-u uÐakovu i trogodišnjega studija na papinskomsveučilištu Salezijana u Rimu, smjer Pastoralmladih i katehetika, Jelena Mlinko je 11. listo-pada obranila magistarsku tezu pod nazivomOdnos školskoga vjeronauka i župne kateheze.Izazov za Katoličku crkvu u Republici Srbiji.

Tezu je izradila pod mentorstvom prof. Giam-paoloa Usaia pored kojega su komisiju sačinjavalijoš prof. Jože Bajzek i prof. Ubaldo Montisci. Profesorisu pohvalili izrađen pismeni rad koji se odlikuje preciznošćui koherentnošću, ljepotu rabljenog talijanskog jezika i zao-kruženo znanje kandidatice iz teoloških i stručnih predmeta.

Rad se odlikuje originalnošću jer po prvi puta netko nasustavni i znanstven način obrađuje kako povijesni razvoj

župne kateheze i školskoga vjeronauka na našim područjima,tako i viziju njihova identiteta i međusobnoga odnosa u sadaš-njosti i budućnosti. Jelena se vratila u Suboticu gdje će nasto-jati prevesti svoje znanje u praksu i na taj način doprinijeti raz-voju kateheze i pastorala u našoj biskupiji. Uz čestitke, želimojoj obilje blagoslova u daljnjem radu!

N. M.

Zvonik � 10/2011 13

Događanja u Subotičkoj biskupijiBlagoslov torbi

u crkvi sv. Marije u SuboticiVjeroučenici crkve sv. Marije tijekom svete mise

25. rujna svečano su započeli novu školsku i vjero-naučnu godinu. Od 144 vjeroučenika koji pohađajuvjeronauk na hrvatskom jeziku u susjednoj OŠ „IstvánSzéchenyi“, 18 ih je u prvom razredu čiji su roditeljipo prvi put upisali ih na vjeronauk i time posvjedočilisvoju vjeru. U okviru svete mise uz molitvu i zaziv Du-ha Svetoga, blagoslovljene su i školske torbe prvaka.

Župnik vlč. Károly Szungyi u svojoj propovijedi potak-nuo je djecu da se osim u znanju jačaju i u vjeri i ljubavi, kakobi se znali zauzimati jedni za druge, te tako postali živi pri-mjeri svojim prijateljima. Roditeljima je pak rekao da djecauz pomoć roditelja upoznaju ljubav Božju. Dijete dohvati tatui mamu za ruku i krene prema Gospodinu, koji ga zove. Iz obi-teljskoga vjeronauka ima korist i dijete i roditelji. Tko živi pre-ma svojoj vjeri, iskusi da je Bog s nama. U tomu pomaže vje-ronauk, rekao je župnik. U molitvi vjernih djeca su se pomo-lila za Crkvu Božju – da istine vjere današnjem čovjeku navi-

ješta na njemu privlačan i razumljiv način, kao i za svećenikei vjeroučitelje da im Bog pruži pomoć u širenju Evanđelja.Potom su se pomolili i za roditelje i odgojitelje da shvate koli-ko je velika i sveta njihova obveza da se brinu za vjerski životsvoje djece, a za djecu i mlade da budu ustrajni u pohađanjuvjeronauka i da osjete želju za što boljim upoznavanjemEvanđelja, a naučeno provedu u život. Na svetoj misi dvijebebe primile su sakrament krštenja i na taj način postale čla-novi Crkve i naše zajednice. /s. M. Hermina Kovács/

Srebrno biskupijsko slavlje u Zrenjaninupredvodio kardinal Bozanić

Vjernici Zrenjaninske biskupije svečano su 8. lis-topada proslavili 25. obljetnicu svoje biskupije, ponti-fikalnim slavljem koje je u zrenjaninskoj katedrali sv.Ivana Nepomuka predvodio zagrebački nadbiskup, kar-dinal Josip Bozanić.

Ovo misno slavlje bio je drugidio završne svečanosti proslave ovogjubileja i bio je namijenjen proslaviza vjernike Hrvate, Čehe, BugareNijemce, Slovence i Albance. Kato-ličko slavlje uzveličali su, osim bis-kupa kome je povjerena ova bisku-pija mons. Ladislava Nemeta iapostolski nuncij u Srbiji nadbiskupmons. Orlando Antonini, nadbis-kup barski i predsjednik Međuna-rodne biskupske konferencije sv. Ći-rila i Metoda Zef Gashi SDB, umi-rovljeni zrenjaninski biskup László Huzsvár, temišvarski bi-skup Martin Roos, subotički biskup Ivan Pénzes, apostol-ski egzarh za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori Ðuro Džu-

džar, kotorski biskup Ilija Janjić, srijemski biskup ÐuroGašparović, biskup Sapea (Albanija) Lucjan Augustin, po-moćni biskup đakovačko-osječki Ðuro Hranić i generalnivikar Beogradske nadbiskupije Leopold Rohmes OFM.

Liturgijsko slavlje uzveličao je zbor temišvarske kate-drale predvođen Walterom Kindlom. Nakon mise, kardinalBozanić, kojemu je ovo bio prvi pohod Banatu, posadio je udvorištu doma biskupije stablo prijateljstva, neposredno

pored stabla koje je posadio mađar-ski primas, ostrogonsko-budimpeš-tanski kardinal Peter Erdö.

Zamjenik gradonačelnika Zre-njanina Goran Kaurić priredio jeprijam za zagrebačkog kardinala Jo-sipa Bozanića i zrenjaninskog bis-kupa Ladislava Nemeta 8. listopadau Plavom salonu Gradske kuće. Kau-rić je istaknuo da je posjet kardinalaBozanića čast za Zrenjanin, posebnonaglasivši da je multietničnost, mul-tikulturalnost i multikonfesionalnost

bogatstvo grada. Kardinal Bozanić je rekao da je prvi put uZrenjaninu, te da je, već na prvi pogled, ovo europski grad.

/Prema: www.listzrenjanin.com, priredio:Marko Tucakov/

Dan zahvalnosti u župi sv. Jakova u PlavniNedjelja zahvalnosti u Plav-

ni proslavljena je 16. listopadasvetom misom koju je predsla-vio domaći župnik vlč. JosipŠtefković.

U crkvi, u kojoj je oslikavanjeušlo u završnu fazu, okupio se lijepbroj župljana, s obzirom na to da supoljoprivredni radovi još u punomjeku. Na misi zahvalnici ove je godi-ne trinaestero djece i dvoje odraslihvjernika bilo odjeveno u narodnenošnje, što je za ovaj dan pripremila koreografkinja „Matoša“ Evica Bartulov. Lijepo jebilo vidjeti narodno ruho šokačkih i bunjevačkih Hrvata, Slovaka i Mađara, a za ovu pri-godu crkva je bila ukrašena jesenskim plodovima i cvijećem, odnosno plodovima zemlje.U svojoj je propovijedi vlč. Josip izrazio radost što je vidljiva spremnost svih nazočnih dazahvale Bogu za sve milosti, darove i jakost, bez čega u ovome životu ne bi mogli ništapostići.

Sveta je misa bila obogaćena pobožnim ministriranjem, a osobito je lijep dojam osta-vio prinos simboličnih darova, koje su djeca donosila pred oltar na blagoslov: križ, svijeću,Bibliju, hostiju, kruh, vino, cvijeće, voće, povrće... Zbor HKUPD-a „Matoš“ i ovoga je putasvojim pjevanjem uljepšao svetu misu zahvalnicu te je učinio svečanijom i duhovno boga-tijom. Zvonimir Pelajić

Zahvala za plodove zemlje u LemešuU župi Rođenja BDM u Lemešu,

16. listopada slavljena je svečana sve-ta misa kao zahvala za plodove zemlje.

Svečanu svetu misu predvodio jemjesni župnik Antal Egedi u prisustvumnogobrojnih vjernika, koji su donijeliplodove na oltar. Ovo je bila prigoda dase zahvali Bogu, na onomu što nam jezemlja dala. Hvala Bogu, imamo na trpe-zi dovoljno, a biti će i za druge.

Lucia Tošaki

10/2011 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Dan zahvalnosti u Baču

Župljani župe sv. Pav-la u Baču zahvalili su nasvetoj misi 9. listopada zaplodove zemlje. Misu jepredslavio župnik JosipŠtefković zajedno s fra Jo-sipom Špeharom.

Prigodnu propovijedodržao je župnik Štefkovićukazujući osobito na to dasmo dužni za sve Bogu zah-valiti i da među nama trebapostojati međusobna komu-nikacija. U prinosu darovasudjelovali su uglavnom od-rasli uz nekoliko djece, sviodjeveni u narodnu nošnju,prinoseći križ, uskrsnu svi-jeću, Bibliju, zemlju, povrće,voće, cvijeće, hostije, vino ivodu. Čitanja pod misomčitali su mladi. Na kraju mis-nog slavlja župnik je zahvaliosvima koji su se žrtvovali iobukli u svoje nošnje, čitači-ma, pjevačima i onima koji suse potrudili na bilo koji načinoko priprave za ovaj dan.Budući da je primijetio da jecrkva punija nego obično,pozvao je sve one koji su po-sebno došli za taj dan i po-punili klupe, neka dođu jošpo koji put kroz godinu kakobi nas bilo više.

Marija Vuković

Proslava u LokuCrkveno proštenje u Loku, proslavljeno je na blag-

dan Anđela čuvara 2. listopada, kada je misno slavljepredslavio titelski župnik Franjo Lulić zajedno sa sale-zijancem Janezom Jelenom koji je i propovijedao.

U prigodnoj propovijedi, don Jelen je istaknuo kako bezmolitve i žrtve ne možemo postićini spasenje vlastito, a to nam po-maže u spašavanju duša naših bliž-njih. Redovitom i ustrajnom molit-vom svete krunice fatimski su pas-tiri spašavali duše prema Gospinojpreporuci. Po riječima pape PiaXII., najveći grijeh današnjeg čo-vjeka jest da ne priznaje postojanjegrijeha. Najveći propust današnjegačovjeka i obitelji jest zanemarivanjesvakidašnje i zajedničke molitve,rekao je propovjednik, dodajući da nas Isus potiče na pove-zanost s Bogom, on nas potiče na ustrajnu i revnu molitvu.Govoreći o krizi u svijetu na svim razinama, don Jelen je

rekao kako su ljudi današnjice masovno okrenuli Bogu leđa,zaboravili su na molitvu i Božje zapovijedi, na svoje dužnosti.Žalostan primjer takvog držanja je i odbacivanje, prezir pa čaki mržnja prema Katoličkoj crkvi i zamjeniku Isusovu na zem-lji, svetom ocu Papi, ustvrdio je propovjednik, zaključujućikako nas upravo zbog toga Majka Božja također preko svojihukazanja i danas potiče: Molite redovito, molite se za obraće-nje grešnika, za mir u svijetu, za jedinstvo kršćana. Po moli-

tvi će svijet izaći iz krize, u koju jeupao zbog zanemarivanja molitve.Po molitvi ćemo doći do mira i slogena zemlji, a i do nebeskih radosti nanebesima. Po uzoru na fatimske pas-tire prinosimo Bogu svakidašnježrtve, povezane s molitvom svetekrunice za obraćenje grešnika, za je-dinstvo kršćana i za mir u svijetu,zaključio je don Jelen.

Poslije svete mise vjernici suse skupa zadržali u lijepom raspo-

loženju, u razgovoru, upoznavanju te čašćenju. Neka Bog bla-goslovi ovu malu, ali revnu crkvenu zajednicu.

Janez Jelen

Početak vjeronaučne godine u Zemunu

Početak nove vjeronaučne godine svečano jeproslavljen u Zemunu, svetom misom koju je 2.listopada u crkvi Uznesenja Blažene DjeviceMarije predslavio vlč. Jozo Duspara.

Skupina mladih, talentiranih ljudi ove župe, uzve-ličala je ovo euharistijsko slavlje izvođenjem poznatihduhovnih pjesama. Oni su poželjeli svom župniku Jozina ovaj način kazati hvala za sve što je činio i što činiza njih. U svojoj homiliji, preč. Duspara istaknuo je dasmo svi mi ljudi dobili od Boga na povjerenje vinogradkoji samo mukotrpnim svakodnevnim radom možemoučiniti blagorodnim. Najveći dar i najdragocjeniji plodnašeg rada u tom vinogradu jesu djeca i mladež odgo-jena u duhu vjere i neraspadljivih vrijednosti, naglasioje on. Svoju misao, preč. Jozo je zaokružio zaključkomda nam je Bog svima dao slobodu izbora ali time i veli-ku odgovornost hoćemo li se odlučiti za onaj pravi. Nasamom kraju svečanog euharistijskog slavlja, župnikje blagoslovio svu djecu i mlade, zahvalio im na dosa-dašnjem trudu i angažiranju za dobrobit ove župnezajednice i poželio im sretnu i uspješnu školsku i vje-ronaučnu godinu. Danijela Lukinović

Zbor „Sveta Cecilija“ hodočastio u Đakovo

Zbor „Sveta Cecilija“ iz Zemuna krenuo je 16. rujna uranim jutarnjim satima put Ðakova. Na inicijativu mons.Joze Duspare, župnika župne crkve Uznesenja BlaženeDjevice Marije u kojoj djeluje spomenuti zbor, i Milosrdnihsestara sv. Križa iz Ðakova, nastala je ideja o susretu povo-dom mjesečnog hodočasničkog dana posvećenog bl. MajciMariji Tereziji Scherer, suutemeljiteljici ovoga reda.

Na putu do Ðakova, hodočasnici iz Zemuna posjetili su župusv. Stjepana Kralja, odnosno svetište Gospe od brze pomoći uSlavonskom Brodu. S poviješću crkve i hodočasničkim aktivnos-tima Zemunce je upoznao vlč. Ivan Lenić. Sljedeća postaja bilaje franjevački samostan i crkva Presvetoga Trojstva u SlavonskomBrodu. Osim prekrasnih oltara, veliku pažnju vjernicima je privu-kla bogato opremljena knjižnica koja se nalazi u sklopu franjevač-kog samostana. Župnik je potom hodočasnicima priredio iznena-đenje isplaniravši da svi skupa posjete dom njegove sestre, gdjesu srdačno dočekani. Sljedeća postaja bilo je konačno odredište,Ðakovo. Hodočasnici su najprije posjetili đakovačku katedralu sv.Petra u neoromaničkom stilu, stolnu crkvu Ðakovačko-osječkenadbiskupije. U njenoj impozantnoj unutrašnjosti hodočasnici suuživali u izlaganju mons. Duspare o povijesti ove katedrale i nje-noj nepobitnoj vrijednosti. Nakon toga posjetili su biskupski dvorizgrađen u 18. stoljeću u kasnobaroknom stilu.

Nakon toga su krenuli put franjevačkog samostana Milo-srdnih sestara sv. Križa, što je i bio krajnji cilj. Euharistijsko slav-lje u prepunoj crkvi predslavio je mons. Jozo Duspara a svojimglasovima upotpunili su ga članovi zbora „Sveta Cecilija“. U pro-povijedi vlč. Jozo je analizirajući život bl. Majke Marije TerezijeScherer, istaknuo da je najveća prepreka u životu svakoga kršća-nina ne uspjeti prepoznati Krista, sumnjati u njegovu veličinu injegovu blizinu. Jako je važno, dodao je on, da tu vjeru koju suimali svi ljudi koji su proglašeni blaženima, pokušamo primijenitiu praksi suvremenog načina života. Duhovna povezanost izmeđudomaćina, odnosno Milosrdnih sestara sv. Križa i Zemunaca, osje-tila se od prvoga trenutka susreta tekao sve do trenutka rastanka,koji je prošao uz prigodni domjenak i pjesmu.

Danijela Lukinović

Zvonik � 10/2011 15

Katolička crkva u regiji

25. obljetnica Zrenjaninske biskupije Blaženi Ivan Pavao II. prije 25 godina osnovao je samostalnu

Zrenjaninsku biskupiju. Taj je jubilej proslavljen svetom misomna mađarskom jeziku, u zajedništvu s apostolskim nuncijem u R.Srbiji dr. Orlandom Antoninijem, beogradskim nadbiskupom imetropolitom Stanislavom Hočevarom, sombateljskim biskupomdr. Andrásom Veresom, velikovaradinskim generalnim vikarommsgr. Józsefom Fodorom, umirovljenim zrenjaninskim biskupommsgr. Lászlóm Huzsvárom, domaćim biskupom dr. Lászlóm Né-metom te kardinalom-primasom dr. Péterom Erdő, koji je s bis-kupima i oko tridesetak svećenika predslavio misno slavlje i pro-povijedao.

Rezidencijalni biskup dr. László Német pozdravio je subraću bis-kupe, svećenike i vjernike, koji su došli na srebreni jubilej, kao i osobeiz javnoga života. Ujedno je napomenuo da je utemeljio nagradu „Sv. Ge-rard“ kao priznanje onima koji djeluju na kulturnom, karitativnom, soci-jalnom, zdravstvenom i humanitarnom području, kao i dragovoljcima napodručju širenja vjere. Ovogodišnje nagrade podijelio je kardinal PéterErdő, a nagrade su primile časne sestre Naše Gospe, István Fodor(Lukino selo), József Gyólai (Zrenjanin), Hermine Ziwritsch-Binder(Vršac), József Oros st. (Kevevára), József i Slavica Lebhaft (Zrenja-nin), József Makán (Mihajlovo), József Zahány (Majdan) i drugi na-građeni iz inozemstva, koji su se osobito istaknuli u karitativnoj djelat-nosti.

U prigodnoj propovijedi, kardinal Péter Erdő istaknuo je kako lju-bav Božje providnosti dokazuje također osnivanje ove samostalne bisku-pije ali i dosadašnja njena povijest. Shvatimo i primimo Božju ljubav, pri-hvatimo tu zadaću, na što nas obvezuje Božja velikodušnost. Predajmo ra-dosno dalje svoju vjeru i kulturu budućim naraštajima, svjedočimo o svo-joj ljubavi i spremnosti na pomoć svakom čovjeku! Učinimo sve za svojužupnu zajednicu, i na taj način za svoju biskupiju, biskup i svećenici svo-jom svetom službom i vođenjem krijepe sve nas da zajedno tvorimo crkvenuzajednicu, kojoj je glava sam Krist. Iz njegova života crpi snagu Crkvapreko navješćivanja Božje riječi i preko svojih sakramenata. Njegova svi-jetlost i jakost neka nas sve prati u životu! Bog blagoslovio nadpastira, sve-ćenike i čitavu vjerničku zajednicu Zrenjaninske biskupije! Sveti biskupe imučeniče Gerarde, moli za nas, zaključio je nadbiskup Erdő.

Na spomen značajnog jubileja kardinal je u biskupskom dvorištu po-sadio mladu jarebiku. Njemu će se pridružiti za dva tjedna novi hrast. Zavrijeme svete mise je pjevao zbor kantora, komorni zbor Emanuel, a či-tanja i prošnje pročitali su pitomci muškog i ženskog internata. Tijekomsvečanoga objeda, biskup László podijelio je kardinalu modernu sliku, aostalim biskupima odličja sv. Gerarda.

Misno slavlje za vjernike hrvatskoga jezičnoga područja predslavioje 8. listopada zagrebački kardinal Josip Bozanić s banatskim svećeni-cima i vjernicima-hodočasnicima.

Janez Jelen

Rujan u Irigu u znaku početkaškolske i vjeronaučne godine

Priredbom u Domu kulture 1. rujna zapo-čela je nova školska godina kako za prvake takoi za sve ostale učenike. Ove godine u OŠ Irig, uškoli u Šatrincima (područna) i Vrdniku, od 1. do8. razreda imamo 68 učenika, a u srednjoj školi uIrigu 14 učenika, koji također pohađaju školskivjeronauk.

Na 23. nedjelju kroz godinu, 4. rujna, slav-ljene su svete mise s porukom teme kršćanskeopomene: ne izgubiti, nego steći brata. Zajedničkičuvati blago! Jer ljubav je sadržaj zakona. Svet-kovinu Male Gospe proslavili smo u Irigu 8.rujna svetom misom za pokojne Goluba i Ma-ricu Radaković. Na poziv predsjednika, župnikBlaž Zmaić je 10. rujna bio gost jubilarne 10.manifestacije „Patlidžanijada“ (paradajz) u nje-govu rodnom selu Neradin, nadomak Iriga. UIrigu i Vrdniku 11. rujna slavili smo svetu misuza pokojne Ivu i Karlu Pajić s porukom: nedje-lja odgovara dostojanstvu čovjeka: da njegujemomeđuljudske odnose i naše odnose prema Bogu.Od ovozemaljskoga života Vjekoslave Veseli(98) oprostili smo se 14. rujna. Kroz tri dana, tj.15., 16. i 17. rujna, održana je manifestacija „19.Pudarski dani“ kojoj je nazočio i župnik, naposeotvorenju i predstavljanju knjige „Istorija sportau Irigu“ Stevana Pištevića, a u kojoj se na dvamjesta spominje i župnikovo ime kao donatorasporta u iriškoj općini. Na 25. nedjelju kroz go- -dinu, 18. rujna, slavljene su redovite tri svetemise u Irigu i filijalama, a posebno je bilo lijepo uDobrodolu jer je služena misa za našeg pokojnogličioca crkve u Dobrodolu, Lájosa Bíroa, nje-gove roditelje Istvána i Ilonu te brata Istvána.U ponedjeljak 19. rujna, srijemski svećenici oku-pili su se na mjesečnoj duhovnoj obnovi u pros-torijama Ordinarijata u Petrovaradinu zajedno sasrijemskim biskupom, mons. Ðurom Gašpa-rovićem. Duhovnu obnovu vodio je dr. o. Ká-roly Hármáth, gvardijan franjevačkog samo-stana u Novom Sadu s temom „Križevi su upravougrađeni u našu osobu u naše tijelo“.

Župnik je 22. rujna uz novog pravoslavnogsvećenika i paroha u Vrdniku, Nebojšu Dom-kovića, nazočio sprovodu vjernice pravoslavnevjere Radojke Eranić (81), čija kćer Mira radi upredškolskoj ustanovi a njen suprug Milan jenastavnik u OŠ Irig.

U Vrdniku je 25. rujna služena sveta misa zapokojnu Radojku Eranić, pravoslavne vjere,koju je za nju prikazala Mandica Gubaš. Uočidana njezina ukopa, 26. rujna, rodbini pokojnedr. Ljubice Ajdanić (85), pravoslavne vjere,župnik je uputio izraze kršćanske sućuti jer nijemogao nazočiti njenom ukopu. Mjesec rujan za-vršili smo župnikovom nazočnošću promociji ne-koliko knjiga, izložbom slika i skulptura (dubo-rez) Lazara Živanovića, Irižanina iz Sr. Kame-nice.

f. f.

10/2011 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

Mons. Eduard Španović odlikovan prelatom Njegove Svetosti

Sveti Otac Benedikt XVI. odlikovao je mons. Eduarda Špano-vića, začasnog kanonika, župnika i dekana u Srijemskoj Mitrovi-ci i Generalnog vikara Srijemske biskupije, čašću Prelata Nje-gove Svetosti.

Ovo visoko odlikovanje dodjeljuje se svećenicima koji su se poseb-no istaknuli u službi Crkve te obavljaju odgovornu službu u Crkvi. Odli-kovanje Prelatom Njegove Svetosti mons. Španoviću predao je mons.Ðuro Gašparović, srijemski biskup za vrijeme nedjeljne svete mise 25.rujna u katedrali u Srijemskoj Mitrovici, nakon što je vlč. Mario Para-džik, župni vikar dokument pročitao na latinskom i u hrvatskom prijevodu.

Uvodeći u mis-no slavlje biskup Gaš-parović je podsjetioda smo prije tri go-dine od Svetog OcaBenedikta XVI. pri-mili veliki dar: ponov-no uspostavljenu Sri-jemsku biskupiju sasvojim biskupom uokrilju Ðakovačko-osječke crkvene po-krajine. Na kraju mi-se mons. Španović zah-valio je Svetom Ocu

na ovom visokom odlikovanju, biskupu Gašparoviću na povjerenim služ-bama, podršci i dobroj suradnji, te pozvao okupljene župljane na mo-litvu i zajedništvu za dobro župe i Biskupije. Svečano i skladno pjevanjepredvodio je katedralni zbor „Svete Cecilije“ pod ravnanjem s. CecilijeTomkić.

Mons. Eduard Španović rođen je 22. 09. 1962. u Srijemskoj Mitrovi-ci, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju i bogoslovne studije završioje u Ðakovu gdje je 1988. zaređen za svećenika. Službovao je kao kape-lan u Osijeku i Donjem Miholjcu. Od 1990. do 1999. godine kao župnikje u Novom Slankamenu, a od 1999. župnik je u svojoj rodnoj župi u Sri-jemskoj Mitrovici. Godine 2004. imenovan je začasnim kanonikom kapto-la tada Ðakovačko-srijemske biskupije. Od 2005. godine dekan je Srijem-skomitrovačkog dekanata. Ove godine imenovan je Generalnim vikaromSrijemske biskupije. /Biskupski ordinarijat Srijemske biskupije/

Svetkovina Uzvišenja svetogaKriža u Petrovradinu

Svečanim euharistijskim slavljem koje jepredvodio srijemski biskup mons. Ðuro Gaš-parović proslavljen je 14. rujna crkveni godUzvišenja svetog Križa u župi Petrovaradin.U koncelebraciji su bili svećenici Srijemskebiskupije te svećenici iz Beogradske nadbis-kupije i Subotičke biskupije.

Na početku slavlja nazočne je pozdravio do-maćin slavlja župnik Stjepan Barišić te uputio ri-ječi dobrodošlice biskupu, svećenicima i ostalimvjernicima. Prigodnu homiliji održao je biskup Gaš-parović koji je naglasio kako Isus ne želi čovjekaostaviti u vlastitoj nesreći, ali je čovjek u svojoj se-bičnosti i neposluhu prema Bogu preokrenuo redstvari, nametnuo im je drugi smisao i umjesto dasve stvoreno upotrebljava kako bi slavio i hvalioBoga, on to koristi za svoje sebične ciljeve. Nastaoje nered u samome čovjeku, nered u odnosu čovjekas prirodom i prekinute su veze s Bogom. Zato Bogželi da čovjek svemu stvorenomu vrati osnovni smi-sao i osnovno usmjerenje. To Bog Otac čini po Bogui Čovjeku Isusu Kristu koji je raspet na križ. A Isusje uzdignut na križ da spašava i da bolje vidi sveone koje spašava, da sve privuče k sebi, da unese redu čovjeka, rekao je propovjednik, zaključujući kakoljubav, razumijevanje i služenje, a ne osuđivanje iodbacivanje, čine život ljepšim i vrednijim. Do kra-ja biti sluga drugima; ako je potrebno, i poniziti seiznad svake mjere, samo da spasimo svoje životnesuputnike. To je Krist ostvario u punini. I mi smopozvani da „uzmemo svoj križ“, dio svoje odgovor-nosti. Razmišljajući danas o svetom križu molitćemo za sve progonjene i osuđivane, molit ćemo zastarce, bolesne i nemoćne, za one koje njihova oko-

lica smatra teretom i smetnjom. Molit ćemo i za oče-ve i majke koji s radošću preuzimaju na svoja rame-na teret svagdanjeg obiteljskog života. Sjetit ćemo sei onih koje pritišće križ raznih kleveta, ogovaranjai laži. Neka nam križ bude poticaj, nada i spasenje,zaključio je biskup Gašparović.

Na kraju mise župnik Barišić uputio je riječizahvalnosti svima koji su pomogli u organizaciji iizvedbi ove proslave svetkovine Uzvišenja svetogKriža u Petrovaradinu. Nakon blagoslova i završnepjesme ispred oltara, svećenici i vjernici su pristu-pali ljubljenju moći Kristova križa.

Tomislav Mađarević

Zvonik � 10/2011 17

Katolička crkva u regiji

Imenovanja i promjene u Srijemskoj biskupiji

Vlč. Ivica Damjanović razriješen je 31. kolovoza 2011. službe žup-nika u Golubincima i službe župnog upravitelja župe Putinci i upućen uRim na studij pastoralne teologije.

Vlč. Željko Tovilo, župnik u Rumi, imenovan je 1. rujna 2011. žup-nim upraviteljem u župama Svetog Jurja u Golubincima i Svetog IvanaNepomuka u Putincima.

Vlč. Marko Lončar, župnik u Beočinu i župni upravitelj u Čerevićuimenovan je 1. rujna 2011. vicekancelarom Srijemske biskupije.

Vlč. dr. Ivica Čatić, profesor, dobio je 20. rujna 2011. kanonskumisiju za direktora Radio Marije Srbije u Novom Sadu.

Preč. Eduard Španović, župnik i dekan u Srijemskoj Mitrovici,začasni kanonik i generalni vikar Srijemske biskupije, odlikovan je titu-lom prelata Njegove Svetosti pape Benedikta XVI.

Fra Željko Paurić premješten je 1. rujna 2011. iz župe sv. AntunaPadovanskog u Bjelovaru u samostan Svetog Ivana Krstitelja u Zemun idodijeljena mu je ispovjedna jurisdikcija i kanonska misija kroz vrijemeboravka u Zemunu. /Zv./

Apostolski pohod papeBenedikta XVI. Njemačkoj

„Gdje je Bog, tu je budućnost“ – toje geslo odabrano za 21. putovanje papeBenedikta XVI. u Njemačku od 22. do

25. rujna.Njemačka prijestolnica Berlin bila je prva postaja po-

hoda. Nakon svečanog dočeka u međunarodnoj zračnoj luciu prijepodnevnim satima uslijedilo je uobičajeno primanjekod njemačkog predsjednika Christiana Wulffa u berlin-skome dvorcu „Bellevue“, potom susret sa saveznom kance-larkom Angelom Merkel u sjedištu Njemačke biskupske kon-ferencije. U popodnevnim satima Sveti je otac posjetio nje-mački parlament, i tu održao jedan od najzapaženijih govoratijekom cijelog putovanja. Govorio je o izvoru prava u demo-kratskom društvu, pri čemu je podsjetio na važnost duhovnebaštine Europe, u koju pripada i kršćanstvo. Papin govor u„Bundestagu“ bojkotirao je dio zastupnika ljevice. Bio je toprvi govor jednoga pape u njemačkom parlamentu. U zgradiparlamenta Papa se susreo s predstavnicima židovske zajed-nice u Njemačkoj. Misa s vjernicima na Olimpijskome sta-dionu u Berlinu bila je vrhunac prvoga dana pohoda Njemač-koj. U petak 23. rujna ujutro Papa se u Apostolskoj nuncijaturiu Berlinu susreo s predstavnicima muslimanske zajednice, apotom se zaputio prema Erfurtu, drugoj postaji svojega pu-tovanja.

U petak prijepodne se Papa u Erfurtu susreo s predstav-nicima Vijeća Njemačke evangeličke Crkve u glasovitom au-gustinskom samostanu u kojemu je stasao Martin Luther, tuje studirao teologiju, zaređen je za svećenika i postao redov-nik. Na istome je mjestu, u samostanskoj crkvi, Papa nazočioekumenskom slavlju. U svojem je govoru pred predstavni-cima Evangeličke Crkve Benedikt XVI. podsjetio da je pitanje„kako pronaći milosrdnog Boga?“ bilo središnje pitanje kojimse bavio mladi Luther. Kako danas u svijest ljudi vratiti to pi-tanje, zajednička je briga svih kršćana u sekulariziranom svi-jetu, rekao je Papa. Popodne je pohodio okrug Eichsfeld, ka-toličku enklavu u pretežito evangeličkoj, danas u dobroj mjeriateiziranoj Tiringiji, konkretno gradić Etzelbach, gdje je u ta-mošnjem marijanskom svetištu slavio marijansku večernjumolitvu. Tijekom boravka u Erfurtu Papa se susreo s peteroosoba koje su doživjele spolno zlostavljanje od strane sveće-nika i crkvenih djelatnika. Boravak u Tiringiji završio je u su-botu prijepodne, svečanom misom s katoličkim vjernicima naKatedralnom trgu u Erfurtu.

Nizom susreta započeo je u subotu popodne Papin bo-ravak u Freiburgu in Breigau. Nakon kratkog posjeta kate-drali i susreta s predstavnicima gradskog poglavarstva, Sveti

se Otac u frajburškom bogoslovnom sjemeništu susreo s biv-šim njemačkim kancelarom Helmutom Kohlom, s predstav-nicima pravoslavnih crkava u Njemačkoj, sa samim bogoslo-vima te naposljetku s članovima Vijeća središnjeg odbora nje-mačkih katolika. Subotnji je dan završio bdijenjem s mladimana frajburškom velesajmu. Posljednji dan boravka u Njemač-koj započeo je svečanom misom na travnjaku turističke zrač-ne luke. Sveti je Otac ručao s njemačkim biskupima, a u po-podnevnim satima susreo se sa sucima Njemačkog ustavnogsuda, potom i s katolicima koji su zauzeti u Crkvi i u društvu,u frajburškoj koncertnoj dvorani. Svečanim ispraćajem uzračnoj luci završilo je putovanje, koje se po broju susreta izbijenosti programa svrstava odmah iza pohoda BenediktaXVI. Svetoj Zemlji. /GK/

Priopćenje Komisije Iustitia et pax o Zakonu o trgovini

Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske kon-ferencije oglasila se priopćenjem u vezi prihvaćanja ne-prihvatljivih izmjena Zakona o trgovini u Hrvatskomsaboru.

„Nakon izglasavanja izmjena Zakona o trgovini, kao Ko-misija koja se zalaže za pravdu i mir u društvu izražavamosvoje žaljenje i čuđenje. Žaljenje što se 2011. godine u Hrvat-skom saboru još uvijek može donijeti tako jasno i nedvosmis-leno pristran proturadnički zakon. I čuđenje što je bjelodanoda se hrvatski političari ni oko čega ne mogu složiti osim okoborbe protiv hrvatskih radnica i radnika“, kaže se u priopće-nju. /IKA/

„Biste li zapalili svijeću manje?“Slovenska biskupska konferencija poduprla je na

svome jesenskom zasjedanju akciju tamošnjega minis-tarstva okoliša naslovljenu „Biste li zapalili svijećumanje?“

Ministarstvo upozorava da Slovenci za svetkovinu SvihSvetih i Dušni dan zapale na grobljima oko 4500 tona svijeća,odnosno više svijeća nego što ta zemlja ima stanovnika. Timese stvara velika količina otpada, a s obzirom na to da su grob-ni lampioni načinjeni od plastike koja se zbog ostataka voskateže može reciklirati stvaraju se dodatni ekološki problemi. Umnogim mjestima zbog nemara ostaci plastike, stakla i me-tala od lampiona i grobnih ukrasa koji se kupuju u spomen namrtve ostaju oko grobova na zemlji.

Podupirući akciju ministarstva okoliša, slovenski su bis-kupi stoga odlučili da se u sve župne urede pošalje plakat ilifotografija koja prati akciju i tumačeći razloge akcije potičevjernike da zapale svijeću manje na groblju kako bi dali svojprinos zaštiti okoliša, a novac koji su mislili dati za svijećeneka daju u dobrotvorne svrhe ili plate misu za pokojne./IKA/

10/2011 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

Vatikan ponovno upozorava na teško stanje u Africi

Trinaest milijuna ljudi svakoga se dana bori protivsmrti – istaknuto je na konferenciji u Tiskovnom ureduSvete Stolice 7. listopada.

I to između ostaloga i zbog toga što u međunarodnoj po-litici često prevladavaju posebni interesi i samoljublje poje-dinih zemalja. Imamo voditi politiku koja uistinu ima na srcuopće dobro. Samo uz traženje općega dobra nema pobjednikani pobijeđenih, krvnika ni žrtava, izrabljivača ni izgladnjelih– napomenuo je predsjednik Papinskoga vijeća Cor Unum,kardinal Robert Sarah, te istaknuo da će se nakon krize mo-rati ulagati u odgoj, jer – kako je rekao – samo tamo gdje po-stoji škola, doista ima budućnosti. Stoga već sada upućujemapel: u svako selo jedna škola! To kažem kao Afrikanac, sje-dinimo se u zauzimanju kako bismo Rogu Afrike pomogli davlastitoj djeci pruži odgoj, obrazovanje, i kulturu – istaknuo jekardinal Sarah. /IKA/

Više od dva milijuna mladihFrancuza školuju se

u katoličkim školamaKatoličke škole u Francuskoj bilježe daljnji porast

učenika. U tekućoj školskoj godini primljeno je oko 12.000 učeni-

ka više nego prethodne godine, rekao glavni tajnik katoličkihobrazovnih ustanova u Francuskoj. U katoličkim školama uzemlji nastavu trenutačno pohađa oko dva milijuna mladih.Zbog nedostatnih kapaciteta škole su morale odbiti još višeod 30.000 molbi za upis. Na proširenju kapaciteta nije semoglo raditi zbog provođenja aktualnih Vladinih mjera šted-nje. /IKA/

Francuzi daju veliku važnost obitelji Francuzi daju veliku važnost obitelji, žele se vjen-

čati samo jednom u životu, ali gospodarske teškoće,zaposlenost žena i manje ulaganje u bračni odnos, obi-teljski život čine sve težim.

Zbog toga od političara traže, posebno u vidiku pred-sjedničkih izbora 2012. godine, veće zauzimanje za obiteljskepolitike – proizišlo je iz istraživanja koje su Francuska bis-kupska konferencija i katolički dnevnik La Croix zatražili uočiskupa održanoga u Parizu pod naslovom „Obitelji i društvo:kakve odluke za budućnost“. Podaci iz istraživanja, provede-noga među 940 osoba starijih od 18 godina, pokazuju da 77%Francuza želi osnovati obitelj ostajući zauvijek s istom oso-bom. Taj postotak pak raste na 89% kod ispitanika u dobi iz-među 25 i 34 godine. /IKA/

Susret predsjednika CCEE u TiraniPredsjednici biskupskih konferencija Europe, pu-

nopravni članovi Vijeća europskih biskupskih konfe-rencija, izabrali su 30. rujna u Tirani novo predsjed-ništvo CCEE-a za petogodište 2011.-2016.

Za predsjednika CCEE-a ponovno je izabran kardinalPeter Erdö, nadbiskup Ostrogona-Budimpešte, primas Ma-đarske i predsjednik Mađarske biskupske konferencije. Zapotpredsjednike su izabrani kardinal Angelo Bagnasco, nad-biskup Genove i predsjednik Talijanske biskupske konferen-

cije, te nadbis-kup Jozef Micha-lik, nadbiskupPrzemysla i pred-sjednik Poljskebiskupske kon-ferencije. Dvapotpredsjednikazamijenit će dosa-dašnje, kardina-la Jean-Pierre Ri-carda, nadbis ku-pa Bordeauxa, ikardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa. Plenar-na skupština zahvalila je izabranima za njihovu spremnost izaželjela im plodan rad u službi evangelizacije i u Crkvi u Eu-ropi. Istodobno, sudionici skupštine zahvalili su i članovimapredsjedništva na odlasku za njihov dosadašnji rad za dobroCrkve i za zalaganje u promicanju bratskog zajedništva međubiskupima Europe. CCEE okuplja 33 europske biskupskekonferencije, a novo predsjedništvo preuzet će službu nakraju ovoga plenarnog zasjedanja. /IKA/

„Starost i budućnost Crkve“ U njemačkoj Evangeličkoj crkvi udio starijih osoba

raste brže od prosječnog starenja stanovništva.U godini 2040. evangelici stariji od 65 godina činit će 36

posto vjernika, priopćeno je iz crkvene uprave 5. listopada uHannoveru. To je 14 posto više od predviđenog starenja druš-tva u cjelini.

Evangelička crkva u skladu s tim predviđanjima želidrukčije organizirati svoj rad sa starijima. Valja ohrabrivativolontiranje, kako bi se ispravila slika o starosti i o starijima,rečeno je na konferenciji o temi: „Starost i budućnost Crkve“.Mnogi „seniori“ ne osjećaju se starima, nego sebe tek predkraj osmog desetljeća života počinju svrstavati među starijeosobe. Istodobno spremnost na volontiranje među osobamastarijim od 65 godina vrlo je visoka. Porastom broja starijihčlanova Crkva bi ipak mogla dobiti na vitalnosti, uvjereni sucrkveni vođe. Međutim, starije osobe svoje će sposobnostidarovati Crkve tek „ako njihova zauzetost bude poželjna ivrednovana“. /IKA/

Zvonik � 10/2011 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

IZDANJATemeljni tečaj ekumenske teologije

Knjiga uglednoga njemačkog teologaLothera Liesa u izdanju „Kršćanske sadaš-njosti“.

„Prvi kralj“

Roman Velimira Deželića, koju je obja-vila nakladna kuća „Verbum“.

„Temperament“

Autori Art i Laraine Bennett, objavio„Verbum“.

Upoznajmo Bibliju!

Najnovija knjiga dr. Ivana Dugandžićau izdanju „Glasa Koncila“.

Glas Koncila/Michael Sokol

Šimun nosi nadimak Zelot – ara-mejski Kananejac, hrvatski Revnitelj(Lk 6,15) – zato što je izvorno pripadaoradikalnom političkom pokretu zelota,koji su pokušavali na silu protjeratiRimljane iz Izraela. Šimuna neki poisto-vjećuju sa zaručnikom na svadbi u Kani(Iv 2,1-11), ili s Natanaelom (Iv 21,2).Prema jednoj predaji Šimun je naviješ-tao evanđelje među Židovima, radi čegamu je odrubljena glava, a druga predajaveli da je ubijen tako što je pilom raspo-lovljen. Također jedna legenda priča dasu Šimun i Juda Tadej bili braća JakovaMlađega i sinovi Alfeja i Marije Kleo-fine. Zlatna ili Legenda Aurea zna da jeŠimun zajedno s Judom Tadejom pro-povijedao u Siriji i Mezopotamiji, u Per-ziji. Tamo su dvojica apostola vojnom za-povjedniku babilonskoga kralja proreklipobjedu koja se već naredni dan i ostva-rila. Zato su ih predveli kralju Kserksu,koga su dvojica apostola krstili zajedno

s njegovim dvoranima i tisućama ljudi uzemlji. Kad su ih pokušali nagovoriti daunište neprijateljske snage, odgovorilisu da njihovo poslanje nije ubijanje, većoživljavanje. Učinili su mnoga čudesna

znamenja, čime su dokazali ništavostmagije, čime je dokazano i da su njihovibogovi lažni. Zato su poganski svećenicipokrenuli ustanak u zemlji, te su obaapostola bila ubijena. Jedna druga le-genda kaže da je Juda Tadej ubijen to-ljagom, a Šimun da je rezan pilom, doknije podlegao mučenju. Na to se diglasnažna oluja, koja je pobila poganskesvećenike i vračeve. Onda je kralj nare-dio da se tijela mučenika pronađu i do-lično pokopaju. Nad njihovim grobom jepodignuta velika crkva. Jedna drugapredaja govori da je Šimun propovijedaona Crnom Moru u Gruziji, gdje je biomučen do smrti. Tamo je sahranjen ujednoj crkvi, na čijem je mjestu kasnijepodignut samostan. Njegove se svetemoći čuvaju u Rimu, Kölnu i na jošnekim mjestima. Umjetnici ga prikazujus pilom, toljagom ili sjekirom u ruci.Zaštitnik je drvara, šumskih radnika, zi-dara, kožara, tkača i bojadisača.

Judino ime znači Bogu hvala. JudaTadej je bio sin nekog Jakova (Lk 6,16)i jedan od Isusovih učenika. Među apo-stolima je bio i Juda Iškariotski, koji jeizdao Isusa. Juda se, u Novom zavjetu,ali bez nadimka Tadej spominje samo je-danput (Iv 14,22) kad je Isusu postaviopitanje zašto svoj oproštajni govor upu-ćuje samo učenicima, a ne i cijelom svi-jetu. Predaja spominje Judu Tadeja naj-češće zajedno sa Šimunom Revniteljem.Judi se pripisuje Poslanica svetoga Judeapostola, što neki bibličari dovode u pi-tanje. Poznato djelo Legenda Aurea (Zlat-na legenda) spominje kako je apostolToma poslije Isusovog uzašašća odveoJudu jednome čudesno ozdravljenomkralju u Edesu. Taj kralj je kod njega na-

ručio Isusovu sliku u zahvalu što ječudesno ozdravio. Iznenada je slikaraobasjalo jako blještavo svjetlo, pa nijemogao nastaviti slikanje. Sam Bog jedovršio sliku. Aramejska predaja drži daje Juda Tadej zajedno sa svetim Barto-lomejem bio vjerovjesnik u Armeniji,gdje je nakon svetoga Bartolomeja i onpretrpio mučeništvo za Isusa Krista.Juda Tadej je istom u 18. stoljeću po-novo „otkriven“. Od tada se počeočastiti kao pomoćnik u zdvojnim, teškimi očajnim situacijama i u velikim potre-bama. Njegove se moći čuvaju u bazilicisvetoga Petra u Rimu. Umjetnici ga pri-kazuju s knjigom, toljagom ili helebar-dom u ruci.

10/2011 � Zvonik20

Svetac mjeseca

28. listopada

Juda Tadej apostol(+ oko 44.)

� Isusov apostol � neki misle da on nije napisao poslanicu svetoga Jude � slikar koji nije mogao dovršiti sliku �� propovijedao u Armeniji � zaštitnik u najtežim nevoljama � pomaže beznadnima �

28. listopada

Sveti Šimun apostol(+ 1. stoljeće)

� Isusov apostol � revnitelj � svjedočio s Judom apostolom � prorok � pilom ubijeni apostol �� zaštitnik: drvara, šumskih radnika, zidara, kožara, tkača, bojadisača �

Piše: Stjepan Beretić

O. Gerard je u svojoj nastupnoj propovi-jedi u Somboru 21. kolovoza 1904. izjavio daje na raspolaganju svim dušama u njihovimduhovnim potrebama. Osobito mu je bilo nasrcu da duše žive u Božjoj milosti te da stogačesto pristupaju sakramentu sv. ispovijedi.

Poslije nekoliko mjeseci boravka u Som-boru, 30. travnja 1905. godine, jamačno po-slije prvih iskustava svoga pastoralnog djelo-vanja, osjetio je potrebu posvetiti cijelu jednupropovijed spasonosnom sakramentu Bož-jega milosrđa koji milosno povezuje duše sBogom. Toj je propovijedi stavio naslov „Spa-sonosna tužba onim liječnicima (likarima),koji nam sigurno mogu i hoće pomoći“.1

Napomenuo je da prije ispovijedi trebaispitati svoju savjest u svjetlu deset Božjih za-povijedi, pet crkvenih i sedam glavnih grijehate se poslije ispita savjesti pokajati, tako dase ne zaboravi u ispovijedi ni jedan teški gri-jeh ispovjediti.

Kako sv. ispovijed ne bi bila neka for-malnost, necjelovita, sluga Božji naglašava dapokajanje treba biti prožeto željom liječenjaozbiljne bolesti duše, „smrtnoga grijeha“.Ako ne bi bilo tako, „Bilo bi smiješno kaokada bi se bolesnik koji trpi strašne boli po-tužio da ga boli glava. Takav (grešnik) bo-lesnik bolje da ne ide doktoru. Istiniti boles-nik će odgovoriti: želim srcem i dušom oz-draviti“.2

Pošto je nabrojio sve što je potrebno zavaljanu svetu ispovijed, nastoji odgovoriti narazne razloge zbog kojih kršćani zanemarujupoći „likaru duše“ kako bi „ozdravili od gri-jeha“. Kao prvi razlog zanemarivanja sveteispovijedi može biti sram ili strah. Na tu po-teškoću Gerard odgovara: „Nema se zaštostidjeti jer Onaj, jamačno dragi Bog, predkojim se treba stidjeti, vidi vaše grijehe. Akose baš hoćete stidjeti, trebate se stidjeti zatošto se ne žurite da se što prije riješite grdobegrijeha“. Dodaje: „Ja osobno svakome pa inajvećem lupežu kažem: tužan si, moj nesret-ni brate. Hodi, potuži mi se. Ako si sto gazdaubio, ako si moga brata ili oca ubio, prosjakaotjerao, dođi ispovjedi se i ja te neću izdati.Ako netko vidi da sam te ispovjedio, uvijekmoram reći ne znam. Ako bi moj otac u pros-jačkom ruhu gladan izdisao svoju dušu, samoda mu kažem tko je ukrao njegovo siromaš-tvo, ja uvijek moram reći ne znam iako znamjer u ispovjedaonici nisam čovjek neko na-mjesnik Boga“.3

Navodi također isprike kojima se nekisluže kad zanemaruju svetu uskrsnu ispovi-jed. Tako se neki ispričavaju „običajem“ pokojem obično obavljaju ispovijed za Uskrs unekom svetištu. Gerard odgovara da je to

dobro, ali ako se radi o uskrsnoj ispovijedi,treba je obaviti prije Spasova! Neki se opetispričavaju da se običavaju ispovijedati zaUskrs, ali kako je jedanput propustio uskrš-nju ispovijed, „mrsko mu se nakaniti“, poćina svetu ispovijed. Ako je pak netko odlučioda se više neće ispovijedati, Gerard tvrdi data odluka ne vrijedi „jer vrijedi samo spaso-nosno obećanje“. Onoga pak tko se ne možeponovno „nakaniti“ jer mu je sramota, jer seboji poći na svetu ispovijed, Gerard ga hra-bri: „Ja te molim hodi na sv. ispovijed pa ćešse radovati“.

Najzad, u istoj propovijedi, sluga Božjipreporuča čestu svetu ispovijed, ne samoradi vlastite duše nego i zbog eklezijalnogznačenja svete ispovijedi. „Mi smo svi djecanebeskoga Oca koji imamo poslanje biti kva-sac, koji oživljava sve duše koje nas vide. Akopak nećemo takav kvasac, bit ćemo kuga, ko-lera, za duhovni život drugih po našem lošemprimjeru. Otrovat ćemo sav svijet i neumrleduše unesrećiti“.4 Kako je ovu propovijedodržao nešto prije početka mjeseca svibnja,iste godine, zaključuje svoju propovijed poti-cajima na čestu svetu ispovijed: „Evo sveti islavni mjesec svibanj B. Djevice Marije. Do-godi se da i u mjesecu svibnju mraz maloštete načini na usjevima. Zato je potrebnarosa i kiša. Tako i oni koji su se ispovjedilidobro čine ako se opet ispovjede. Inače će seosušiti. Isto tako jao puku ako se polje osušia još veći jao ako se život duše osuši... Ne do-pusti, Majko Marijo, već pomozi da svi kojismo ovdje, ovoga mjeseca, ostavimo put gri-jeha te pođemo putem kreposti, da naša srcabudu puna mirisa kreposti. Da se taj mirisširi po cijelome svijetu. Da se korijen ovogacvijeća krjeposti usadi u svako srce“.5 Da seto dogodi, česta sveta ispovijed zahtijeva su-radnju s milošću sakramenta jer: „Nije dostadušu po ispovijedi očistiti nego se treba naborbu odlučiti…“. Dakle, surađivati sa sna-gama primljene milosti po sakramentu ispo-vijedi.

Svi svjedoci jednodušno tvrde kako jeo. Gerard neprestano provjeravao ima li ne-koga u crkvi i ako bi nekoga u crkvi našao,znao bi mu pristupiti i upitati ga ne želi li semožda ispovjediti? Tako je postupao i u Som-boru i u Subotici. „Čekao je duše…“, kako jeodgovarao kad bi ga susreli u crkvi i upitališto radi.

___________1 007392, Propovijed 30. travnja 1905.2 Ondje, 007392.3 Ondje, 007394.4 Ondje, 007405.5 Ondje, 007395.

Zvonik � 10/2011 21

Naš kandidat za sveca / Poetski kutakGovori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

Spasonosna tužba liječnicima koji nam mogu i hoće pomoći

Piše: o. Ante Stantić, OCD

Marija Bistrica

Gospa u bunjevačkom ruvudočekala nasu Mariji Bistrici.U crnoj svilizlatom vezenoj.Ko nana s Ditetom na rukamadicu svoju.Bili smo ko kod kuće.

***

Noć je...Mi doli svića nam u rukamatišina u namaoko nas mraka gori zvizde.Penjemo sesa svićom u rukamas tišinom u namas mrakom oko nasdo Kalvarijeosvitljenegori do zvizda...

***

I ispratila nas Gospa u bunjevačkom ruvu.Na licu namsuzedok smo izlazili nataraške.A njezino je bilotako milo...

s. Blaženka Rudić

Marija Bistrica, 27. 09. 2003.

23. 10. 2011.

30. nedjelja kroz godinu

Izl 22,20-26; 1 Sol 1,5c-10; Mt 22,34-40

Farizeji su proučavali Zakonkako bi ga razumjeli i tumačili. Neki od njih su i razu-mjeli Isusovu poruku, te je on jednome od njih rekao danije daleko od kraljevstva Božjeg (Mk 12,34). Jedandrugi farizej, Pavao iz Tarza, postao je apostol pogana.No, toliki od njih su odbijali mladog Učitelja iz Naza-reta, te su ga konačno dali razapeti na križ. Za tumače-nje Zakona farizeji su izradili detaljne popise mogućihprijestupa te je Zakon postao poput nesnosnog i teškogjarma. Zato oni nisu mogli razumjeti Isusa koji je, ponjihovu poimanju, obeščastio subotu liječeći bolesne.Na to je Isus ustvrdio kako je subota radi čovjeka, a neobrnuto (usp. Mt 12,8; Mk 2,27). Isus nadilazi vrlokomplicirani repertoar propisa, te ga sažima u ljubavprema Bogu i bližnjemu. To je prva zapovijed, a od njeovise sve ostale. Pred ovom tvrdnjom ne možemodrugo nego preispitati vlastite živote, vidjeti se u svjetlote jedine zapovijedi, te se iznova čvrsto odlučiti živjeti iumirati za ljubav.

6. 11. 2011.

32. nedjelja kroz godinuMudr 6,12-16; 1 Sol 4,13-18;

Mt 25,1-13

U Isusovo vrijeme zaručnica je uroditeljskoj kući čekala dolazak zaruč-nika. Poslije zalaska sunca, zaručnik je sa svadbenom povor-kom dolazio da je odvede svojoj kući. Nekoliko djeveruša pra-tilo je zaručnicu. Različiti su razlozi koji su mogli uzrokovatikašnjenje zaručnika kao, na primjer, dugački dogovori sa za-ručničinim roditeljima o darovima i mirazu. Produljenje pre-govora bio je dobar znak, ali nije isto kada se radi ozaručnicama iz današnjeg evanđelja. Ovdje se ustvari radi oKristovu ponovnom dolasku, a sve je sažeto u posljednjim ri-ječima: Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa, tj.: Budite spremiza Kristov dolazak. Tako bi prispodoba o djevicama mogla po-četi i ovako: S kraljevstvom nebeskim će se dogoditi kao s desetdjevica koje su izišle ususret zaručniku, ponijevši svoje svjetiljke.

Za Isusa je mudar onaj koji bdije, tj. u svom srcu uvijekmisli na dan Gospodinova povratka i na čas vlastite smrti. ZaIsusa je mudar onaj koji svaki dan živi u prijateljstvu s Bogom,u milosti, onaj tko, nakon što je zbog slabosti pao, odmahustaje. Bdijmo dakle, jer nitko osim samog Gospodina, ne znani dana ni časa.

10/2011 � Zvonik22

Zajedno na liturgiji Priredio: Mirko Štefković

30. 10. 2011.

31. nedjelja kroz godinuMal 1,14b-2,2b. 8-10;

1 Sol 2,7b-9. 13; Mt 23,1-12

Što znači biti kršćanin? Ićina misu, krstiti djecu, pričestitise za Uskrs, poštovati zapovi-jedi… U današnjem evanđelju Isus razotkriva laž fari-zejske religioznosti služeći se primjerom starozavjetnihsvećenika: Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu,ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, ane čine. Ovo nas potiče da razmišljamo o svima koji od-gajaju, osobito roditeljima: nije dovoljno samo govoritiili poučavati, treba dati dobar primjer. Koliko puta pi-jani otac, zapuštena majka ili neobučeni odgojiteljidjecu navode na laži?

O ispraznom kršćanskom vladanju progovara namsv. Pavao u poslanici Solunjanima. Po svom pozivu sv.Pavao je spoznao kako biti kršćaninom znači živjeti kaoKristov poslanik. Biti kršćaninom ne znači slijepo ob-državati određene propise, nego Krista darovati dru-gima, po čestitu životu, jer po molitvi, trpljenju i dobrimdjelima mi kršćani postajemo živom snagom Kristovaevanđelja. To je Isusov nauk! Pozvani smo tako živjetisvi mi koji se dičimo njegovim imenom.

13. 11. 2011.

33. nedjelja kroz godinuIzr 31,10-13. 19-20. 30-31;

1 Sol 5,1-6; Mt 25,14-30

Prispodoba o talentima govori oIsusovu dolasku na posljednji sud. Kadse vrati, tražiti će da položimo računkako smo utrošili svoje vrijeme, kako smo iskoristili svoj životi talente koje nam je povjerio. Nagrada za dobru uporabu bitće sudjelovanje na Gospodinovoj radosti, na vječnoj gozbi.

Prispodoba sadrži jedan temeljni nauk: Bog neće mjeritiniti brojati naše rezultate, naša ostvarenja. Neće nas pitatijesmo li učinili podvige kojima se divio svijet, jer to ne ovisi onama, nego je djelomice ovisno o talentima koje smo primili.Ono što se uzima u obzir jesu vjernost, ustrajnost i ljubav ko-jima smo pristupali svojim obvezama, pa iako su skroz običneili čak i ponižavajuće. Treći sluga, zli i lijeni, ima krivu sliku ogospodaru, o Bogu. Najgore je što ga ne ljubi. Strah od gospo-dara ga je paralizirao te je djelovao nespretno, bez da preuzmeikakav rizik. Zato je zakopao svoj talent.

Bog od nas očekuje radostan odgovor, zauzetost koja serađa iz ljubavi i iz naše spremnosti da preuzmemo rizike i suo-čimo se s poteškoćama. Talenti mogu značiti prirodne sposob-nosti, darove i karizme primljene od Duha Svetoga, ali i Evan-đelje, Objavu, te spasenje koje je Krist prenio na svoju Crkvu.Svi mi vjernici dužni smo prenositi te darove, riječima i djelima.

Na tradicionalno hodočašće bačkih Hrvata u Mariju Bis-tricu, zadnje nedjelje rujna, ove se godine uputilo oko tristo ho-dočasnika predvođenih petoricom svećenika. Hodočašće GospiBistričkoj bilo je na korist svima koji su iskreno tražili pomoć,ispovjedili se, odlučili svoj život poravnati prema uzoru kojidaje Majka Isusova i pričestiti se kruhom života.

Za reportažu o hodočašću u Mariju Bistricu bilo bi naj-korisnije objaviti dojmove hodočasnika. Oni svjedoče kolikoje ovo hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj bilo važno, koliko jeobnovilo sve koji su se utjecali Gospi u marijanskom nacional-nom svetištu. Stoga u ovoj reportaži, iskustva i svjedočanstva,„iz prve ruke“, govore više od novinarskog izvješća.

Hodočasnici iz Subotice, Tavankuta, Male Bosne, Žed-nika, Ðurđina, Bajmoka, Sombora, Bačkog Monoštora, Sontei Vajske krenulo je u pet autobusa u ranim jutarnjim satima usubotu 24. rujna ka Mariji Bistrici. Po nekadašnjem običaju,jedna se grupa hodočasnika zaustavila i kod Gospe u Alj-mašu.

Stigavši u Mariju Bistri-cu, u svečanom ulasku ucrkvu hodočasnike je u 17,30sati dočekao upravitelj i žup-nik svetišta Zlatko Koren, ana oltaru Gospa u bunjevač-kom „ruvu“. Uz pjesmu, ho-dočasnici su u procesiji obišlicrkvu, a potom i oko oltara uzpogled prema Gospi. Mnogesu molitve krenule iz usta isrca onih koji su došli MajciBožjoj Bistričkoj. Ove je go-

dine mnoge hodočasnike duboko dirnula kušnja u kojoj senašla naša biskupija, za koju su došli moliti. To se doista vi-djelo na licima ljudi, na njihovoj želji da Gospa kaže što namje činiti. A ona se nije oglušila.

Ispovijed liječi dušu Redovi hodočasnika, od najmlađih do najstarijih bili su

pred ispovjedaonicama… U očekivanju ispovijedi, na licimabriga, tuga, nada, a naizlasku osmijeh, povje-renje i vjera da će Bogsve riješiti. Slika kojućemo pamtiti.

Duhovno obnov-ljeni hodočasnici su u21 sat mogli dostojnosudjelovati u svetoj mi-si koju je predvodio ta-vankutski župnik preč.Franjo Ivanković, a snjim su suslavili mons.Andrija Anišić, vlč.Lazar Novaković, vlč.Goran Vilov, vlč. Ti-bor Szöllősy a pridru-žio im se i karmelićaninZlatko Pletikosić. U

nadahnutoj propovijedi mons. Anišić je potaknuo sve iskreneštovatelje Majke Božje Bistričke da sve svoje nevolje, prob-leme i tuge predaju njoj u srce, a ona će nas zagovarati kodsvoga Sina i utješiti svakoga tko joj se utječe. Podsjetio je dase Subotička biskupija suočava s ozbiljnim kušnjama iz kojihmožemo izaći jači samo ako počnemo s obraćenjem i to po-najprije vlastitim. On je potaknuo sve hodočasnike da mole zasvoga biskupa i sve nas jer nam je proći kroz ovu kušnju uzveliku nadu da ćemo svi postati bolji ljudi, napose akoslušamo Gospu koja nam i danas govori: „Učinite sve što vamkaže moj sin!“

Križni put uz svjetlost svijećaU pobožnoj pro-

cesiji krenuli su ho-dočasnici nakon misena Kalvariju gdje su uzsvijeće molili Križniput koji je animiraopreč. Franjo Ivanko-vić, a vjernici iz razli-čitih župa Subotičkebiskupije čitali su pri-godne tekstove za pos-taje Križnoga puta. Na12. postaji katedralni

kapelan vlč. Tibor je ohrabrio sve vjernike da poput Marijeidu uvijek samo naprijed bez obzira na sve teškoće i preprekena putu. Vjernici iz Bačke su u hladnoj noći svoje oči usmje-rili prema Mariji koja prati Isusa na putu prema Golgoti.Pobožno, uz molitvu i pjesmu ovaj Križni put ostavio jeduboki trag u srcima Marijinih štovatelja.

Sveta misa i Zbogom, zbogom MarijoU ranim jutarnjim satima i u nedjelju su mnogi krenuli

na privatnu pobožnost na Kalvariju, a u 9 sati je bila svečanasveta misa koju je predvodio monoštorski župnik vlč. GoranVilov. Govoreći o potrebi njegovanja što više kreposti u obi-telji, napose poniznosti, vlč. Goran je rekao kako je to temeljkomunikacije u čemu nam je uzor Sveta Obitelj.

Istoga dana bio je i susret bračnih parova koji su obilje-žili 35. obljetnicu Hrvatske zajednice bračnih susreta. Međunjima je bila i zajednica iz Subotičke biskupije, predvođenapreč. Franjom Ivankovićem.

Zvonik � 10/2011 23

Reportaža

Hrvati iz Bačke hodočastili u Mariju BistricuPiše: Katarina Čeliković

U ime svih hodočasnika mons. Anišić je zahvalio bistrič-kom župniku na gostoprimstvu koji uvijek rado prima bačkeHrvate. Na mnogim se licima vidjela radost nakon duhovnoplodnih dana u Bistrici, ali i tuga zbog rastanka s Gospom ko-joj su srcem pjevali bački Hrvati: Zbogom, zbogom Marijo!Dodajmo na kraju da su mnogi rekli – Doviđenja do iduće go-dine!

Posjet Ludbregu i KutjevuNa povratku u Bačku hodočasnici su posjetili svetište

Krvi Kristove u Ludbregu. Ovdje je mons. Anišić ukratko ho-dočasnicima ispričao povijest svetišta, te su svi izmolili Lita-nije Krvi Kristove. Mnogi su se i ovdje pomolili u prekrasnomprostoru s postajama Križnoga puta.

Dio hodočasnika je na povratku obišao i crkvu u Kutjevugdje ih je dočekao bivši đurđinski župnik Marijan Ðukić.On je s radošću pokazao i crkvu u Kuli koju završavaju pro-gnanici iz Hrtkovaca.

Putnici su u svojim autobusima svjedočili koliko im jeovaj put značio za daljnji život, a zajedništvo svećenika svimaulijeva nadu u bolje sutra.

Dojmovi hodočasnikaSusret s njom, našom Majkom

ljubljenom je pun ljubavi, dobrote,milosti. Osićali smo se sigurni, kaoda smo došli svojoj kući. Ja hodo-častim u Bistricu već oko dvadesetgodina, možda s kojim prekidom,ali ova je godina bila drukčija jersam vodila grupu od 51 hodočas-nika, bez župnika. Imala sam velikuodgovornost pa sam bila presretna

što je sve lipo prošlo. Svi smo došli puni vire, ljubavi i nade.Marija Paštrović iz Sombora

� � �

Kao i nekoliko godina unazad, iove godine sam hodočastio u MarijuBistricu. Meni kao velikom štova-telju Djevice Marije je bilo osobitodrago opet doći u njezin zagrljaj. Če-kala me je. Opet je bila tu, sa mnom.Vidjevši njezin kip moje se srce ispu-nilo toplinom, radošću. Zahvalio samMajci za uslišane milosti, molio nje-zin zagovor na putu u svećeništvo, za

moju obitelj, za sve koji su se preporučili u moje molitve. Sva-kako, obećao sam joj ponovno doći!

Daniel Katačić, bogoslov iz Bačkog Brega

� � �

Dok moja noga koraca, idem Gospi, molim ju da mečuva, da me ne zaboravi. Molim za sve svećenike i vjernike.Ove sam godine došla 28. put u Bistricu. Znam vrata u crkvikoja su uvijek otključana u 4 sata ujutro i idem se moliti.Ovoga puta nije bilo tako pa sam slušala misu u 6 ujutro i išlasam na Kalvariju.

Hodočasnica Manda iz Subotice, 73 godine

� � �

U Bistrici sam bila bila trećiput, a pamtit ću Križni put po noći.Gospi se utječem svaki dan pa samjoj i na Bistrici puno toga rekla, tra-žila pomoć od nje, da se brine za nas.Bilo je više svećenika i zato je bilojako svečano.

Ðula Marjanović iz Bačkog Monoštora

� � �

Po ko zna koji put nam Marijapokazuje odakle dolazimo i kamoidemo. Imam sliku majke Božje Bis-tičke za koju jedan svećenik kaže daje jedna od najstarijih slika iz MarijeBistrice. Sliku sam dobila od mojebake, a donio ju je njen otac kada jehodočastio u Mariju Bistricu. Jesu lii naši stari dolazili u svetište da biosjetili snagu novog početka u daru

oproštenja po sakramentu svete ispovijedi? Ovdje se lakšeprepoznaju i priznaju grijesi. Ovdje lakše vidimo da nas na

10/2011 � Zvonik24

putu obraćenja nose bližnji. Ovdje i sami učimo opraštati naKrižnom putu na prekrasnom brdašcu uz svjetlo svijeća. Jesuli naši stari ovdje dublje osjetili da živimo od Božjeg oprašta-nja? Jesu li i oni ovdje jače osjetili blizinu Crkve bez koje nemožemo? Neki su uspjeli prenijeti na nas da nas Marija čekaželjna pokazati nam nebeski sjaj.

Ana Budinčević, Subotica

� � �

Nisam ni krenula na hodočašće,a Gospa mi je uslišala dvije molbe,prva molba je da i ove godine idem nahodočašće u Mariju Bistricu, a drugada diplomiram. Tako je i bilo, diplo-mirala sam dva dana pred sam odla-zak u Mariju Bistricu. Tako je moj do-lazak Majci Božjoj Bistričkoj bio ujed-no zahvala za sve molitve što mi jeuslišala. Gospa nas je kao i uvijek do-čekala radosno, raširenih ruku, s Isu-som. Da, čekali su nas, Gospa i Isus,

a mi smo jedva dočekali da ih vidimo, pa i da zaplačemo od ra-dosti, jer su neki od nas prvi put došli a neki su opet došli. Jasam stvarno došla Majci zahvaliti, a ujedno sam okrijepilasvoj duh, preporučila se u molitve i uputila pozdrave Gospi –od svakog po nešto. S radošću čekam sljedeći dolazak u Ma-riju Bistricu, jer je uistinu posebno! Bogu hvala!

Anica Periškić, Bački Monoštor

� � �

Iz mnogih krajeva hrlimo k tebi, nosi nas velikeljubavi žar...

Hvala ti, Majko Bistrička, štosi nas dočekala raširenih ruku. Uranim jutarnjim satima, 24. rujna,mi župljani Uzvišenja PresvetogaKriža iz Sombora, sa župljanima izSonte i Vajske krenuli smo put Ma-rije Bistrice. Hodočašće je predvo-dila Marija Paštrović, pročelnica li-turgijskog odjela. Žao nam je štonaš župnik dr. Marinko Stantić nijemogao dobiti zamjenu i nije išao s nama. Na putu su nam sepridružili i hodočasnici iz Subotice i Monoštora. U Zagrebusmo napravili pauzu te obišli katedralu i grob Alojzija Ste-pinca. U Mariji Bistrici bili smo srdačno dočekani. U proce-siji smo ušli u crkvu, s pjesmom „Čuj nas Majko, nado naša“.Prepuna crkva je pjevala s nama. Prizor je bio veličanstven.Prije večernje mise bila je ispovijed, a u devet sati misno slav-lje koje je predvodio vlč. Andrija Anišić. Poslije mise mladisu predvodili križni put. Križni put koji treba doživjeti! U tišiniponizno, sa svijećama u ruci, a nadom u srcu. Svaka proči-tana riječ urezala nam se u srce. Bila je to noć u kojoj su sebol i poniženje Isusa pretvarali u nesebičnu ljubav samo zanas.Taj osjećaj i uzbuđenje nisam mogla kriti, i ne stidim se,suze su tekle same!

S prvim zracima sunca, nekoliko nas iz naše župe, po-novno je krenulo na križni put. Tišina. Gradić je još spavao.Prva misao, kod prve postaje bila mi je: Bože, nisam znala dame toliko ljubiš, kad mi dade tolike milosti!

Sutradan je misu za hodočasnike iz Bačke ali i župljane,predvodio vlč. Goran Vilov. Nadahnuta propovijed nije nikogamogla ostaviti ravnodušnim. Svi, okupljeni za Isusovim sto-lom, radosni u srcu i duši, pjevali smo pjesme našoj Majci izsveg grla. Ja vjerujem da nas je čula, jer svi smo došli ranjivi,

da prostremo pred nju sve naše brige, probleme samo s jed-nom molbom: da nas usliši. A ona to hoće, jer svoju djecunikad ne napušta. Molili smo za sve one koji nisu bili s nama,napuštene, bolesne, stare i nemoćne, za obitelji koje razaranesloga...

Marijo Majko Bistrička, hvala ti što si nas primila u svojeokrilje, hvala ti što si bila s nama u povratku, hvala ti za sveradosti i milosti koje smo doživjeli. Molimo te za zagovor kodSina, da nam da snage da ostanemo črsti u vjeri, i ljubav kojusi nam ti dala da podijelimo sa svojom braćom.

Hodočasničko izvješće sam počela riječima pjesme, takoželim i završiti: ,,Čuvaj nam kuću, obitelji naše, ne daj da zloćauđe u njih“.

Marica Mikrut, Sombor

� � �

Otkad sam bio bis-kupov tajnik ne volimputovati, jer smo tadapuno putovali. Moždazato nisam dugo hodo-častio u Mariju Bistricu.Ove sam godine odlučioići – teško sam duhovnoi duševno patio, svesam predao Gospi i Isu-su. Razumio sam da mo-ramo poći od sebe – jase danas moram mije-

njati! To je moja odluka i velika želja! Tražio sam priliku dadođem bliže Gospi. Imao sam veliku želju isplakati se – pla-kalo mi je srce. Na kraju suze radosnice. Kad sam rekaoGospi – ona kao da se nasmiješila, čuo sam poruku: Sve štokaže Isus – učini! Isus ima odgovor i rješenje. Odlazim ohra-bren i pun nade! Marijin zagovor mi je pomogao da i vamaprenesem da ne treba samo istresti probleme, nego primitiod nje sreću.

Andrija Anišić, župnik župe sv. Roka u Subotici

Zvonik � 10/2011 25

Reportaža

Vinko CvijinZv.: Vinko, ti si već peta i zadnja godina bogoslovije i

po „stažu“ si najstariji bogoslov. Što bi u nekoliko crtamogao reći o tvojem dosadašnjem boravku u Ðakovu?

Malo mi je teško obuhvatitipune četiri godine života u par re-čenica, ali pokušat ću. U bogoslo-viji mi je jako lijepo. U njoj se osje-ćam kao kod kuće, ali ne zbogzgrade ili grada, nego zbog ljudi skojima živim! Ljudi, braća koja susa mnom također se, kao i ja, spre-maju za službu koju ni sami u pot-punosti ne shvaćamo. Nastojimobiti jedni drugima potpora i savjet-

nici, naročito stariji mlađima, bilo u duhovnim bilo u akadem-skim pitanjima. Naravno, pored mojih „ukućana“, tu su i mojiprijatelji i prijateljice s fakulteta koji su mi velika potpora umojem zvanju i koji su također imali veliki utjecaj na mene imoj život u bogosloviji. To je ono što bih ja rekao o Ðakovu,koje će mi sigurno u srcu ostati kao jedan od najomiljenijihgradova!

Zv.: Pitao sam te o prošlosti, a sada malo o onom štopredstoji, a to je završetak studija, diplomska radnja, ređe-nje… Jednom riječju, kako se osjećaš?

Svakako da sam uzbuđen i radoznao što me dalje čeka!Vrijeme je jako brzo prošlo. Ni sam još nisam svjestan da samzaista na kraju škole i formacije, i da nagodinu više nisam stu-dent! A tek ređenje… malo me je strah jer je odgovornostprevelika, a znam da je nisam dostojan. Međutim, dragi Bogzna koga je birao, a svi znamo da je on nepogrješiv.

Tomislav BašićZv.: Bogoslove Subotičke biskupije osvježava nova

snaga, Tomislav Bašić. Nakon uspješno završenog Ekonom-skog fakulteta u Zagrebu opet si započeo iznova i to neštosasvim drugačije? Je li odluka bila laka?

Da, i ja sam se evo ove godinepriključio našim bogoslovima u Ða-kovu, te postao sedmi član skupinemladića iz Subotičke biskupije kojise pripravljaju za svećeništvo uovom sjemeništu. Na ovaj put samse odlučio pri kraju studija na Eko-nomskom fakultetu u Zagrebu na-kon dugog i dubokog promišljanjao tome. To dakako jest bila velikapromjena i za mene i za ljude okomene, no ja sam se evo odlučio

odazvati Božjemu pozivu, krenuti u drugom smjeru, i ići gdjegod to Bog od mene bude tražio.

Zv.: Tek si mjesec dana u Ðakovu, kakvi su ti dojmovi?Ðakovo je doista lijep, malen gradić, i bit će mi zadovolj-

stvo boraviti u njemu. U početku sam se čudio kako je, za raz-liku od Zagreba pa i Subotice, sve blizu, pa mi je nakon obav-ljanja određenih obveza u gradu ostajalo još mnogo vremenaza uživanje koje nisam trošio u transportu. Čak su mi se po-jedini ljudi počeli javljati na ulici poslije jednog, dva susreta ilipak potpuno nepoznati, što me je također pozitivno iznena-dilo. Bogoslovija je s druge strane također priča za sebe. Iakoje u centru Ðakova, kao da je u potpunosti izolirana i izdvo-jena iz ovog mjesta. Ovdje vlada režim molitve, intelektual-nog, fizičkog i duhovnog rada na sebi, i posebni odgoj. Pos-toji tjedni raspored obveza u bogosloviji koji mi se osobno do-pada, iako mi je zbog obilatog programa trebalo neko vrijemekako bih se oslobodio straha da ću nešto propustiti. Naravno,kada sve uđe u rutinu može se osjetiti vrlo pozitivno ozračje,po odnosu između samih bogoslova a i po bliskom i prijatelj-skom odnosu s odgojiteljima. Način života u sjemenišnoj za-jednici je za mene novost, no, za sada se lijepo uklapam u

10/2011 � Zvonik26

IntervjuRazgovor s bogoslovima Subotičke biskupije

Budućnost i nada CrkveRazgovarao: Dragan Muharem

„Tvoje usne mo-je rekoše ime“, otpri-like tako započinjepovijest jednoga po-ziva, uzbudljiva avan-tura odaziva, trajnidijalog između Bogai odabranika njegovaSrca. Taj ohrabruju-ći poziv „slijedi me“čula su i sedmoricanaših bogoslova, koji se u Bogoslovnom sjemeništu u Ða-kovu pripremaju za duhovno poslanje. Kroz višegodišnjuduhovnu i intelektualnu formaciju pripravljaju se za sveće-ništvo, za predano služenje Bogu i povjerenom narodu. Onisu svjedoci životnosti Crkve, jamac budućnosti naše Bisku-pije. Njihovo stasanje za pastirsko poslanje nije prepuštenosamo njima ili njihovim odgojiteljima. Svekolika podrškanas vjernika, odakle su „uzeti“ i bit će za nas „postavljeni“,više je nego očekivana i potrebna. U ovom broju Zvonikahtjeli smo vam ih približiti kroz razgovor o njihovom životui pozivu, svakodnevnim dužnostima, željama i planovima.Neka se ovo upoznavanje pretvori u živi osjećaj odgovor-nosti i podrške našim svećeničkim kandidatima. I, ako Bogda, potakne neke poći njihovim stopama.

njega. Konačno, Bogoslovno teološki fakultet u Ðakovu kojipohađamo vrlo je malen u odnosu na moje iskustvo u Zag-rebu i preko 1200 studenata na jednoj godini. Ovdje nas ima24 studenta u razredu i osjećam opet ozračje iz srednje škole.Naravno, i ovdje profesori na visokoj razini obavljaju svojposao te se iskreno nadam da ću moći što više znanja primitiod njih za vrijeme studija.

Siniša Tumbas LoketićZv.: Siniša, kako je tekla povijest tvojega poziva? Jesi li

odmah u početku imao jasnu predodžbu što želiš biti, ili seto rađalo postepeno?

Započeo sam studij građevine.Nakon prve godine odlučio sampoći u bogosloviju. Nakon srednješkole nisam još bio siguran pozivali me Bog doista u svećeničkuslužbu ili ne, stoga sam krenuo naGrađevinski fakultet. Za tih godinudana sam još više učvrstio svojpoziv i pun nade krenuo na ovajput, na koji vjerujem da me Bogpozvao. Sada se nalazim na trećojgodini studija i vjerujem da ću

ustrajati i sada kao bogoslov, a osobito jednog dana i kao sve-ćenik.

Zv.: Osim molitve i učenja čime još ispunjaš svoju sva-kidašnjicu?

Svakidašnjica u bogosloviji je onakva kakvu bogoslovsam isplanira. Ono što mene opušta i odmara od čitanja, uče-nja i predavanja na fakultetu je boravak u prirodi. Ovisno ogodišnjem dobu nađu se i pojedini poslovi koji mogu bitipravi odmor, ako ih se na taj način i shvati.

Vlado AhmetovićZv.: Prije dvije godine maturirao si u Paulinumu. Koliko

ti je pomogao život i odgoj u malom sjemeništu?Život u malom sjemeništu bio

je za mene od iznimno velike važ-nosti, upravo zbog toga jer dolazimiz jedne malene župe, bolje reći fili-jale, gdje nismo imali vjeronauk,tako da sam u malo sjemeništedošao vjerski potpuno nepoučen,iako sam osjetio poziv, o tome štoje to što mene čeka na daljnjemputu. Formacija kroz četiri godine iživot u sjemeništu imao je snažan

utjecaj na moju osobnost, prvenstveno jer sam mogao pro-naći samoga sebe i doći do spoznaje da je upravo taj put kojimsam krenuo onaj put kojeg je Gospodin stavio pred mene.Vjerujem da uz njegovu pomoć, bez imalo oklijevanja, moguići dalje, razvijati se u svom pozivu, proći kroz mnoge poteš-koće i na kraju ipak doći do onog konačnoga cilja.

Zv.: Obično se čuje kako je teološki fakultet dugačak itežak. Slažeš li se s tim? Je li neophodno da za svećeničkoređenje uvjet bude diploma fakulteta?

Svakako da se čuje kako je teološki fakultet dugačak itežak, ali isto tako kaže se i „što se mora nije ni teško“. Bogje, dakle, stavio jedan put pred nas koji je valjan. Na nama jeodlučiti hoćemo li ići stazom kojom nas on vodi ili ne. Ma ko-liko taj put bio težak, dugačak, pa i trnovit, uz samo malovjere trebamo biti svjesni da je sve to Božji plan i da samoBog zna zašto je sve to tako kako je, i ukoliko imamo dovoljnovjere u Boga, znat ćemo i to da će njegova nagrada stići prijeili kasnije!

Drugi dio ovoga pitanja je malo delikatan... Mislim dana ovo pitanje odgovor treba, odnosno daje statut određenebiskupije. No, prema mom mišljenju, ako pogledamo unatrag,u neku dalju prošlost, možda je bilo svećenika koji nisu znalini pisati, ili kojima je to bilo jedino što su znali, pa su opetmogli biti, i bili su dobri svećenici, pa i svećenici na uzor da-našnjim svećenicima. Čini mi se da je danas manje takvih sve-ćenika, ne kažem da je tomu diploma kriva, ima i ona svojihdobrih i loših strana, kao i sve na ovome svijetu što je pro-lazno. Moj konačni odgovor je da nije potrebno, ali na to sva-kako odgovor daje netko mjerodavniji.

Danijel KatačićZv.: Danijel nam dolazi iz Bačkog Brega i već je druga

godina bogoslovije. Možeš li našim čitateljima u kratkim cr-tama opisati jedan prosječan dan i tjedan bogoslovne za-jednice?

Prosječan dan u bogoslovnojzajednici... Pa ovako, preko tjednaje buđenje u pola sedam nakončega slijedi jutarnja molitva i misa.Prijepodne provedemo na predava-njima. Poslije molitve srednjegčasa i ručka do pola četiri imamoslobodno vrijeme za odmor ilisport. U pola četiri je vrijeme zastudij i poslije toga je molitva ve-černje i večera. Nakon večere je ta-kođer slobodno vrijeme. Većina bo-

Zvonik � 10/2011 27

Intervju

goslova ovo vrijeme koristi za šetnju po Ðakovu. Vikend imasličan raspored, ali nema predavanja na fakultetu pa je tako iviše slobodnog vremena. Nedjeljom sudjelujemo na misi ukatedrali.

Zv.: Što za tebe znači biti svećenik? Današnjem svijetu je teško shvatiti poslanje svećenika.

Svećenik je drugi Krist, pa to znači da je svećeništvo put zaKristom. Za mene biti svećenik znači služiti Kristu, dovoditiljude Kristu. U tome sam prepoznao sebe i odlučio svoj životdati Njemu. U svećeništvu vidim svoj smisao i zato se nadamda će me Isus, kojemu sam se odazvao, uskoro i učiniti sve-ćenikom.

Dražen DulićZv.: Bogoslovno sjemenište je ustanova u kojoj se for-

miraju svećenički kandidati. Smatraš li da je ovakav načinodgoja u zajednici primjeren današnjem vremenu? Pogo-tovo ako se uzme u obzir da vas ima preko pedeset, anakon bogoslovije bit ćeš na župi najčešće sam.

Kada malo razmišljamo o prob-lemu današnjeg vremena, primi-jetit ćemo da je to čovjekova željanad autoritetom svoga života, pla-niranjem svakodnevice. Današnjičovjek je izgubio onaj bitni elementživljenja, a to je zajedništvo. Živjetiu zajednici ima svoje dobre i lošestrane. Na život u zajednici se trebapolako aklimatizirati. Život u zajed-nici možemo usporediti s lancem ukojem je svaka njegova karika

važna jer ako jedna zakaže sve će patiti. Isto tako život u za-jednici može proći i da netko živi na leđima drugoga i prođumu godine a da „prstom nije maknuo“. Moje mišljenje je da je

ovakav život življenja u zajednici vrlo bitan. Čovjek se navi-kava na druge ljude, na narav drugih ljudi, jer nismo svi isti.Živjeti u zajednici u današnjem vremenu za mnoge je moždaneshvatljivo i neprihvatljivo: „Što će meni drugi upravljati ži-votom i mojom slobodom?“ Upravo je to ono što je važno:naučiti se slijediti evanđelje, razvijati osobni odnos premaBogu izražen molitvenim životom, trajnim obraćenjem izra-ženim ljubavlju prema bližnjemu, te malenošću, poniznošću,spremnošću na nasljedovanje Isusa Krista, životom u brat-stvu te poslušnošću i vjernošću Crkvi, koje se izražava ak-tivnim sudjelovanjem u životu svoje župe i mjesne Crkve, tesvjedočenjem onih vrednota kršćanskog nauka koje Crkvanaučava… To je ono pravo istinsko nasljedovanje Isusa Kris-ta. Kako je i sam sv. Augustin naglasio: „Ako me pitate koji jeosnovni element učenja i ćudoređa Isusa Krista, odgovorit ćuvam: prvo je poniznost, drugo je poniznost, treće je poniz-nost.“

No ne mogu se složiti da se nakon bogoslovije na župiživi sam. To je potpuno krivo mišljenje jer, što je župa nego liživa zajednica vjernika. No, od same osobe ovisi hoće li prih-vatiti tu zajednicu ili će živjeti „sam“, iako i život u zajednicimože biti jedno samovanje ukoliko čovjek nema razvijen osje-ćaj za zajednicu, za svoju duhovnost, za molitvu koja ga vodikroz život.

Zv.: Što bi ukratko poručio onima koji razmišljaju o sve-ćeničkom zvanju?

Mladi i oni malo manje mladi, kad čujete poziv od Gos-podina ne bojte se odgovoriti na njega, budite spremni izrećipoput Samuela: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša“. Jer Onima plan za svakoga od nas.

10/2011 � Zvonik28

Intervju

Dragi čitatelji Zvonika, molimo za naše bogoslove i sjemeništarce da

ustraju na putu priprave za svećeničko poslanje!

Kako do sklada u obiteljskimodnosima?

Za članak u prošlom broju Zvonika o„Svekrvama“ dobio sam dosada najvišeprimjedbi odnosno osvrta. Baš zanimljivo.Očito goruća tema. Netko mi je rekao daje članak izvrstan. Jedna svekrva mi ježestoko prigovorila zbog članka, a kadsam ju upitao je li ga uopće pročitala,rekla je: „Nisam. Čim sam vidjela naslovbilo mi je dosta“. Druga mi je spočitnulada sam mogao malo spomenuti i „punice“.One su u članku i spomenute u tvrdnji„sve češće kao povod za rastave navodese loši odnosi s roditeljima bračnogdruga“. Ali ako baš hoće netko da se „pu-nice“ izravno spomenu, evo jedne starešale iz Antunovićevih Bunjevačkih i šokač-kih novina (br. 5, 1875): „Kako to, upitalaje neka punica svoju drugu, da su Adam iEva 800 godina živili? – Zato, odgovori zet,jer nisu imali punice“ (odnosno svekrve,op. A. A.). Eto, stare mudrosti.

U svakom slučaju, već u prošlombroju naznačena je ispravna ljestvica otomu tko komu u braku i obitelji mora bitina prvom mjestu. Od toga Crkva ne možeodstupiti. To je jednostavno Božji naum, apoštivanje Božjega nauma jamac je isprav-nih odnosa među članovima obitelji i istin-ske sreće u braku i obitelji.

Ispravni odnosi među članovima obitelji

Da bih odgovorio na pitanje postav-ljeno u naslovu, poslužit ću se riječima sv.Pavla apostola:

Zaodjenite se dakle – kao izabraniciBožji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce,dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivostte podnosite jedni druge praštajući ako tkoima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što jeGospodin vama oprostio, tako i vi! A povrhsvega – ljubav! To je sveza savršenstva. Imir Kristov neka upravlja srcima vašim –mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! Izahvalni budite!

Riječ Kristova neka u svem bogatstvuprebiva u vama! U svakoj se mudrosti pou-čavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalo-spjevima, pjesmama duhovnim od srca pje-vajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ilidjelom činite, sve činite u imenu Gospodi-na Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!

Žene, pokoravajte se svojim muže-vima kao što dolikuje u Gospodinu! Mu-ževi, ljubite svoje žene i ne budite osorniprema njima. Djeco, slušajte roditelje usvemu, ta to je milo u Gospodinu! Očevi,

ne ogorčujte svoje djece da ne klonu du-hom. (Kol 3,12-21).

Kada bi se bračni drugovi, djeca,snaha i svekar i svekrva, zet i punac i pu-nica, braća i sestre, rodbina i prijatelji, su-sjedi i radni kolege držali gornjih norma,međuljudski odnosi u obitelji, u susjed-stvu, među prijateljima i ranim mjestimabili bi na radost svima.

Primjeri koji privlače Dakako da je uvijek bilo i bit će i li-

jepih primjera međuljudskih odnosa ubraku i obitelji pa i između snahe i sve-krve i zeta i punice. Primjer koji se čestospominje jest primjer Rute vjerne snahe iNoemi nježne svekrve. U Rutino i Noemi-no vrijeme strogo se vodilo računa o skla-panju brakova samo unutar iIzraelskoganaroda, jer je brak sa strankinjama uvijeknosio opasnost za vjeru naroda Božjega,budući da su snahe željele ostati vjernesvojim poganskim bogovima.

Upravo zbog toga Ruta postaje znaknovoga vremena i obnove. Ne samo danije pokušala odvratiti od Boga Jahve obi-telj svoga muža i njega samoga, nego onaprihvaća njihovoga Boga, ostavlja svojnarod i poganske bogove te kreće u ne-poznato. Sada je bez muža, bez Orpe kojaje isto Moapkinja, sama je sa svojom sve-krvom. One su međusobno strankinje pomentalitetu, kulturi i vjerom te po godi-nama. Ali Ruta vjeruje Noemi, prihvaća jui brine se za nju kao za svoju majku. Zatoje njezina vjera od Boga nagrađena. Bla-goslovljeno je njezino potomstvo i život uBetlehemskoj zemlji. Ona je postala pra-baka velikog kralja Davida iz čijeg je rodarođen i sam Isus Krist. Rutino povjerenjeprema Noemi, povjerenje je iskazanoBogu.

Evo jednog odlomka iz Knjige o Ruti.Ruta reče svojoj svekrvi Noemi: Nemojme tjerati da te ostavim i da odem od tebe:jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti na-staniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj jenarod i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umreš,umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopatće i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakimzlom i nevoljom ako me što drugo, osimsmrti, rastavi od tebe. Videći gdje je tvrdonaumila da ide s njom, prestade je odvra-ćati. (Rut 1,16-18)

U posjetu bolesnicima čuo sam punopohvala svekrva na račun svojih snaha.Jedna svoju snahu naziva „blagom“ kak-vog ne možeš nigdje naći, druga ističe dabi njezinoj snahi trebalo staviti „krunu“ naglavu, jer je toliko dobra. A mi u našoj obi-telji nikada nećemo zaboraviti nježnost i

dobrotu naše snahe Marije prema našojmami.

A evo i jednog zanimljivog svjedoče-nja koje sam pronašao na internetu koji semože pronaći pod pojmom „dobre sve-krve“: Evo i ja da se javim! Ja moju sve-krvu hvalim na sva usta i svugdje, jer jejednostavno najbolja žena koju znam! Vri-jedna, požrtvovana u obitelji. Radi i kuhai prava je domaćica, majka, žena... sva-kome pomaže a opet točno zna svačije gra-nice! Iako je ne poznajem dugo, pružilasam joj puno nježnosti… Sad kad živimodaleko baš mi nedostaje i jedva čekam da jevidim... jer ipak je to žena koja je donijelana ovaj svijet mog mužića i učinila odnjega dobrog čovjeka!

I još nekoliko zanimljivih savjeta isnahi i svekrvi:

Budite bolja snaha – Kada pogriješite, zamolite svekrvu

za oproštenje. – Poštujte njeno mišljenje, godine i

iskustvo. – Neka njen sin s njom razgovara o

velikim problemima. Vi se držite po stranii trudite se da se ne miješate.

– Pozovite je ponekad samo da je pi-tate kako je.

– Pokažite joj poštovanje i suosjeća-nje i onda kada vam nije do toga.

– Družite se sa svekrvom. Prošećiteskupa, idite u kino. Otkrit ćete da imatepuno sličnosti.

– Ne reagirajte burno ako dođe dosukoba. Shvatite da svatko ima pravo nasvoje mišljenje.

Budite bolja svekrva – Znajte da vaš sin i snaha imaju svoj

život. Ako ih želite posjetiti, obvezno imse najavite.

– Pitajte snahu što joj smeta. Ne-mojte raspravljati i potrudite se bolje ra-zumjeti ju.

– Ne miješajte joj se u kućanske po-slove, već je pitajte treba li joj pomoć. Dabiste se bolje slagale, morate poštivatiodređene granice.

– Razgovarajte iskreno i otvoreno osvemu što vas muči. Razgovor će vam po-moći izgraditi odnos temeljen na povje-renju.

– Poštujte potrebe i želje vaše snahečak i onda kada ih ne razumijete.

– Ponašajte se jednako prema svojsvojoj djeci, uključujući i snahu. Dobrasvekrva mora biti pravična.

/Izvor: 24sata.hr/

Zvonik � 10/2011 29

Moralni kutak

Dobre svekrve i dobre snahePiše: mr. Andrija Anišić

Želja mi je postati stalni đakon

Već ozbiljno ušavši u novu školsku godinu,odlučili smo predstaviti jednog novog sjemeniš-tarca, koji nam se pridružio u trećem razredu. La-dislav Hoc rođen je 4. studenog 1991. u Vršcu. Re-

dovito je ministrirao u crkvi sv. Ane u Beloj Crkvi,gdje je i pohađao vjeronauk. Srednju tehničkuškolu: „Sava Munćan“ je uspješno završio u tako-đer u Beloj Crkvi. Iako je završio srednju tehničkuškolu, potaknut od župnika vlč. Tibora Királyá,odlučio se za Klasičnu biskupijsku gimnaziju Pau-linum. Imao sam potpunu podršku roditelja, govorinam Ladislav. Prema njegovim riječima, dopao muse zajednički život u Paulinumu, gdje je upoznaoprijatelje i oduševljen je kako su ga prihvatili kaostarijeg člana njihove zajednice. Nakon Paulinumaželja mu je postati stalnim đakonom. Od sveg srcamu želimo uspjeh, sreću i da ga prati Božji blago-slov na njegovu putu.

Matija Merković

Radost Berbanskih danaŽeleći iskoristiti lijepo vrijeme zadnjih rujanskih dana, otišli smo na

jednodnevni subotnji izlet na Palić. Kao i ostale izlete po subotičkoj oko-lici, i ovaj smo izlet započeli velikom šetnjom od centra grada do Palića.Tako su naši novi članovi zajednice imali priliku bolje upoznati arhitek-turu grada i ljepotu pejzaža sjeverno–bačke ravnice. Našoj uobičajenojpješačkoj maršruti pridružili su se i naši prefekti vlč. László Baranyi iDragan Muharem. Na našem odredištu dočekao nas je rektor sjeme-ništa, a potom smo zajedno obišli obalu jezera. Kako su to bili Berban-ski dani, i ove je godine Imre Kern darovao našoj školi besplatne bo-nove za hranu i piće što smo i iskoristili.

Dario Marton

Proštenje Žalosne Gospena subotičkoj Kalvariji

Tjedan dana nakon početka škole, prema većustaljenoj tradiciji našeg sjemeništa, sudjelovalismo na slavlju proštenja Žalosne Gospe na Kalva-riji. Aktivno smo sudjelovali u dvojezičnom mis-nom slavlju, koje je predvodio subotički biskupIvan Pénzes u zajedništvu s našim svećenicima iodgojiteljima. Nakon mise mons. Bela Stantić jezahvalio za lijepo vrijeme koje nam je Bog udijelioda možemo dostojno proslaviti ovo proštenje.

Matija Merković

10/2011 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uredili: Dario Marton i Matija Merković

Obnova zgradeDok smo tri mjeseca uživali u (zasluženom) ljetnom odmoru,

zgrada Paulinuma ipak nije ostala prazna. Gotovo cijelo ljeto su bili pri-sutni majstori koji su radili na obnovi naših kupaonica i toaleta. Pravozadovoljstvo i iznenađenje po povratku bilo je vidjeti i uživati u modernouređenim toaletima, kojih se ne bi postidjeli ni hoteli s 5 zvjezdica! Kakoiduće godine ulazimo u 50. obljetnicu ove institucije, želja rektora i od-gojitelja škole jest cjelokupna obnova zgrade. To je ogroman i skup pro-jekt, no ovaj put su nam financijski pomogla dva europska fonda: švi-carski Fond zamisije i razvoj(Fonds Mission& Entwicklung)te njemački Fondza Crkvu u svije-tu (Fond für dieWeltkirche). Za-hvaljujemo njimai svim znanim ineznanim dobro-činiteljima. Nekaim Bog bude na-gradom!

Zovem se ... Nevena Gabrić. Imamsupruga Nebojšu i sinove Luku (15) iMarka (14).

Rođena sam... 17. 06. 1973. u Subo-tici.

Živim i radim... u Subotici, u tri os-novne škole: „Miloš Crnjanski“, „JovanMikić“ i „Majšanski put“. Surađujem i po-mažem, koliko mogu, u župnom vjero-nauku u župi sv. Terezije Avilske i župisv. Jurja.

Moj životni moto... Patnje sadaš-njega vremena nisu dostojne usporedbesa slavom koja će se objaviti u nama.(Rim 8,18)

Moj vjeroučiteljski moto... Ufaj se!Omiljena pjesma... Kraljice nebaOmiljena slika...

sv. Mala TerezijaOmiljena priča...

Jedna je školjka svo-je ljuske tako širokorastvorila da joj jevoda, na njezino za-dovoljstvo, tekla pre-ko jezika. Odjednomje osjetila nešto tvr-do, šiljato; sićušni,oštri kamenčić kojije može ubiti. Stogaga je ona polako iustrajno oblagala slojem sedefa. Taj jeproces trajao godinama, ali je na kraju izone prijetnje koja je ugrožavala njezinživot, nastao prekrasan biser.

Najljepši trenutak u vjeroučitelj-skom radu... Svaki put kada vidim dase djeca raduju satu vjeronauka.

Najteži trenutak u vjeroučiteljskomradu... Kada se u školskoj zborniciružno i neistinito govori o satovima škol-skog vjeronauka.

Vjeroučitelj ne može živjeti bez...ljubavi, rada i molitve.

Postala sam vjeroučiteljica... jer meje dragi Bog svojom providnošću doveona taj put.

Moja poruka vjeroučenicima... Dokraja života njegujte i čuvajte svoje prija-teljstvo s Gospodinom Isusom!

Moja poruka roditeljima... Puno,svim srcem molimo za svoju djecu!

Moja poruka vjeroučite-ljima... Hvala vam što imam odkoga učiti kako da postanemdobra vjeroučiteljica!

Moja poruka čitateljimaZvonika... Poslušajmo blaženuMajku Tereziju kada nam kaže:

„Čovjek je nerazuman, nelo-gičan, sebičan. Nije važno. Voliga!

Ako činiš dobro, pripisat će totvojim sebičnim ciljevima. Nijevažno. Čini dobro!

Ako ostvariš ciljeve svoje,naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprija-telje. Nije važno. Ostvaruj ciljeve svoje!

Dobro koje činiš sutra će biti zaborav-ljeno. Nije važno. Čini dobro!

Poštenje i iskrenost učinit će te ranji-vim. Nije važno. Budi iskren i pošten!

Ono što si godinama stvarao, u času bimoglo razrušeno biti. Nije važno. Stvaraj!

Ako pomažeš ljudima, možeš lošeproći. Nije važno. Pomaži im!

Daješ svijetu najbolje od sebe, a on ćeti uzvratiti udarcima. Nije važno. Daj naj-bolje od sebe!“

Vjeroučiteljici Neveni, njenoj lijepoj obitelji

i svim vjeroučenicima želimo obilje Božjeg blagoslova

u svemu!

Zvonik � 10/2011 31

Kutak za kateheteUređuje: Tim kateheta

upoznajmo naše katehete

Nevena Gabrić: „Puno, svim srcemmolimo za svoju djecu!“

Šesti seminar za vjeroučitelje s voditeljima iz Švicarske

Dogodila se Crkva!Ove godine je održan šesti Seminar za stručno usavrša-

vanje vjeroučitelja, a za razliku od prethodnih nekoliko godina,kada je bio u Somboru, ovoga puta je održan u Subotici, unovoj zgradi „Augustianuma“. Seminar je trajao od 7. do 9. lis-topada (petak-nedjelja).

Tema seminara je bila „Mi smo zajednica – Crkva“, aradni naslov vjeroučiteljima je bio „Odgoj za aktivno i odgo-vorno sudjelovanje u životu crkvene odnosno župne zajed-nice“. Kao i svake godine, organizatori ovog seminara su prof.Josip Ivanović, preč. Josip Pekanović i Rozmari Mik, a na našuveliku radost voditelji seminara su katehete iz Švicarske,ovoga puta Karin Flury i Cristina Zoller. One svojim nesebič-nim zalaganjem prenose iskustva rada s djecom na satovimavjeronauka u Švicarskoj i sada već prate napredak u radunaših vjeroučitelja. Tako je i ove godine preko 30 kateheta iznaše i susjednih biskupija moglo u radnom dijelu naučiti i isku-siti nove metode i ideje za radionice, koja će im pomoći u radus djecom u školi ili župi, kao i čuti neko osobno iskustvo u me-đusobnom radu od svojih kolega ili predavača iz Švicarske.

Prvoga dana, u petak, preč. Mirko Štefković održao jepredavanje na temu „Crkva“ i oduševio slušatelje, napose uvo-dom koji je započeo motivacijskim dijelom – asocijacijom natemu Crkva. U subotu je uvodno predavanje održao preč. JosipPekanović, na istu temu „Mi smo zajednica – Crkva“, ali s osvr-tom na to kako hrvatski vjeronaučni udžbenici predstavljajuovu temu u svim razredima osnovne škole. Zatim je rad nas-tavljen u radionicama, pokazujući primjer održavanja jednognastavnog sata – najprije su voditelji seminara pokazali svojuradionicu, a zatim su katehete, podijeljeni u grupe, sami pra-vili svoje pripreme za sat na zadane teme.

Svi vjeručitelji i vjeročiteljice smatraju ovaj seminar izu-zetno važnim za svoj rad u školama, a i na župi, jer osim štonauče nešto novo, dobiju odgovore na probleme koji ih mučeu svakodnevnom radu i poticaj za dalji rad. Zajedničkom ju-tarnjom i večernjom molitvom, pjesmom i razgovorima kate-hete su se duhovno bogatili i krijepili. Materijalna dobra se-minara su certifikat koji je dobio svaki polaznik seminara,brojni materijali švicarskih kateheta i oni koje su katehete raz-mijenili međusobno, kao i planovi za sljedeće faze usavršava-nja – do narednog seminara, koji svi rado čekaju.

Ovim putem zahvaljujemo organizatorima i predavačimana uspješno održanom seminaru. (Tim kateheta)

Svjetovni vjernik treba da najprije nauči ispunjavati pos-lanje Krista i Crkve, živeći iz vjere u božansko otajstvo stvara-nja i otkupljenja, pokretan Duhom Svetim, koji oživljuje Božjinarod i koji sve ljude potiče da ljube Boga Oca i u njemu svi-jet i ljude. Osim duhovnog odgoja traži se i solidna teološka,etička i filozofska izobrazba prilagođena dobi, životnim uvje-tima i talentu (AA, 29).

Aktivno sudjelovanje vjernika laika u proučavanju i primjeni kršćanskih načela

na probleme današnjega vremena (2)

U prošlom smo broju govorili o potrebi duhovnog od-goja kršćanskih vjernika laika. Nastavljamo o istoj temi, oosobama i zajednicama koje su pozvane preuzeti zadaću cje-lovita i jedinstvenog odgoja vjernika laika. Kršćansko obra-zovanje nalazi svoj korijen i svoju snagu u Bogu Ocu koji ljubii odgaja svoju djecu. Božje odgojno djelo objavljuje se i ispu-nja u Isusu Kristu, Učitelju. Njegov nauk u nutrini dopire dosrca svakog čovjeka uz pomoć Duha Svetoga koji nam je dansvetim krštenjem, potvrdom i ostalim sakramentima.

Tko je pozvan odgajati vjernike?Kršćanske vjernike laike odgaja Crkva i oni se odgajaju

u Crkvi, otajstvenom tijelu Kristovu. Taj se odgoj vrši u surad-nji svih njezinih članova: svećenika, redovnika, redovnica ivjernika laika.

U općoj Crkvi Papa ima ulogu prvog odgojitelja vjernikalaika. Papa je pozvan od Isusa „da utvrđuje braću u vjeri“, pou-čavajući sve vjernike o bitnim sadržajima poziva kršćanskogi crkvenog poslanja. Od vjernika laika traži se da u poučlji-vosti i ljubavi slušaju ne samo njegovu izravnu riječ, nego ta-kođer i riječ što je prenosi crkveno učiteljstvo.

U svakoj biskupiji, mjesni biskup je odgovoran za vjer-nike laike koje mora odgajati naviještanjem Riječi, slavljenjemeuharistije i sakramentima, pokretanjem i vodstvom njihovakršćanskog života.

U svakoj biskupiji djeluje župa koja ima bitnu zadaću uosobnom odgajanju vjernika laika. Svaka župa je pozvana od-gajati svoje članove za slušanje Božje riječi, za liturgijski iosobni razgovor s Bogom, za život bratske ljubavi, omogu-ćavajući da se izravnije i konkretnije shvati smisao crkvenogzajedništva i odgovornosti poslanja laika.

Za duhovni odgoj što ga vjernici laici dobivaju u biskupijii u župi, od posebne je važnosti pomoć koju različiti članoviCrkve daju jedni drugima. Vjernicima laicima u njihovu du-hovnom odgoju trebaju i moraju pomagati svećenici, redov-nici i redovnice. Sa svoje strane vjernici laici trebaju poma-gati svećenicima, redovnicima i redovnicima na njihovu du-hovnom i pastoralnom putu.

Ovdje trebamo istaknuti da je obitelj „domaća Crkva“ itemeljna škola za odgoj u vjeri. Što više kršćanski roditelji po-rastu u svijesti da je njihova „domaća Crkva“ dionica života iposlanja opće Crkve, to bolje će moći odgojiti svoju djecu u„osjećanju Crkve“ i osjetiti svu ljepotu posvećenja svih sila uslužbi kraljevstva Božjega.

Škole i katolička sveučilištaŠkole i katolička sveučilišta važna su mjesta duhovnog

odgoja vjernika laika. Kod nas još ne postoji katoličko sveu-čilište, ali postoje škole koje imaju redoviti vjeronauk. Imamotakođer i Teološko-katehetski institut u Subotici i NovomSadu. U pripremi je početak rada prvog teološkog fakulteta uSubotici. Sve su to ustanove preko kojih je potrebno priprav-ljati vjernike laike koji bi se posvetili poslu odgajanja u du-hovnosti i crkvenom poslanju. Da bi laici mogli dostojnoobavljati svoju odgojnu službu, trebaju se osjećati pozvanimai dati se sami odgojiti. Katehizirati u školama danas ne značibrže bolje provući se kroz Teološko-katehetski Institut u Su-botici i Novom Sadu samo da se „uhljebim“, jer se danasteško zaposliti, nego znači zaista se osjećati pozvanim i od cr-kvenog autoriteta potvrđenim, te savjesno i odgovorno vršitisvoju službu katehete. Potrebno je posvetiti se duhovnom od-goju odgojitelja, to jest onih koji će se sa svoje strane truditioko duhovnog odgoja vjernika laika. Nema pravog i djelo-tvornog duhovnog odgoja ako svatko sam ne shvaća i ne raz-vija odgovornost za odgajanje. Što smo više duhovno odgoje-ni, to više osjećamo potrebu prenositi na druge odgoj i drugeodgajati. Od velike je važnosti da se vjernici laici u svomeznanstvenom i tehničkom istraživanju ravnaju prema krite-riju služenja čovjeku u cjelokupnosti njegovih vrednota i po-treba. Crkva vjernicima laicima povjerava zadaću da svimaučine razumljivijom povezanost koja postoji između vjere iznanosti, između evanđelja i ljudske kulture.

(nastavlja se)

10/2011 � Zvonik32

Duhovnost

Duhovnost kršćanskih vjernika laika (8)Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

Obilježen praznik hrvatske zajednice u Srbiji - dan rođenja bana Jelačića

Dan rođenja bana Josipa Jelačića, 16. listopada, jedan odčetiriju blagdana hrvatske zajednice u Republici Srbiji, svečanoje obilježen u Petrovaradinu i Novom Sadu. Banu u čast, pos-ljednjih godina svečanu akademiju u Novom Sadu skupa orga-niziraju Hrvatsko nacionalno vijeće i HKPD „Jelačić“ iz Petro-varadina, s težnjom da zajednici predstave bar dio bogatog kul-turno-umjetničkog nasljeđa divnog i kićenog Srijema.

Ovdašnji Hrvati trebaju biti ponosni na svoje velike pre-časnike, te biti svjesni da su s vojvođanskih prostora potekliljudi koji su dali veliki doprinos stanovništvu na prostorno punoširem području. Srijemci stoga sve više poštuju značaj, lik idjelo bana Josipa Jelačića, rođenog Petrovaradinca, te velikanakoji se borio za panslavensku dobrobit tijekom XIX. stoljeća,istaknuli su sudionici svečane akademije. /Zv/

Danas, kao i u antičkim vreme-nima, često se događalo da su izjave„stavili“ u usta subjekta, mada on tosâm nije htio tvrditi. Nešto slično su-srećemo u slučaju autora prvih po-glavlja knjige Postanka. Sami naslovikazuju nam nešto čudno: „Prvi izvješ-taj o stvaranju“ (Post 1,1-2,4a), i„Drugi izvještaj o stvaranju“ (Post2,4b-17; izdanje KS, 1987.). Nauk eg-zegeze je ustvrdio da je prvi izvještajnapravio neki svećenik u IV. st. pr.Kr., a drugi neka osoba ili grupa uVII. st. pr. Kr. Zar hramski službenik,kada je u poslije-babilonskom periodurazmišljao o ovom svetom tekstu, nijeprimijetio razliku ili nekonzistentnostdvaju izvještaja? U prvom slučajustvaranje traje 6 dana, u drugomesamo 1 dan! On je točno vidio „pro-blem“, ali se nije potrudio ispraviti.Zašto?

Sv. pisac Postanka nije se htio ba-viti pitanjem: 6 dana ili 1 dan. To ganije interesiralo. Čak što više, pitanjedana nije interesiralo ni Crkvu. Sviznamo „Vjerovanje“: Vjerujem u jed-noga Boga, Oca svemogućega, Stvo-ritelja neba i zemlje... /ulazimo u kris-tologiju:/ i u Isusa Krista... itd. Jesmoli ikada čuli: Vjerujem u jednogaBoga, Oca svemogućega, Stvoriteljaneba i zemlje, i u šest dana...? Nekielementi Vjerovanja sežu čak u II. st.p. Krista. „Dani“ stvaranja nikada nisuušli u članak vjere! Zašto? Zato štosam autor Postanka smatra nevažnimtaj problem. Kako je stvoren svijet? –nije temeljito pitanje života, nego tkoje stvorio i zašto je stvorio? Kako jenastao – to je problem znanosti, a tkoi zašto – to je pitanje sv. pisca i Crkve.Šest dana je „odijelo“ u koje je „obu-kao“ autor svoju poruku. Odmah će-mo vidjeti površnost znanosti, boljerečeno njezinu ograničenost, i dubinuteologije i vjere.

Svaka mitologija bavi se nastan-kom prvih božanstava. U vjeri He-breja, Bog nema povijesti. Sve što jeizvan njega je stvoreno. Svećenikautor, nosio je u sebi iskustvo babi-lonskog sužanjstva: tamo, kao zarob-ljenik, vidio je daleko veće i sjajnije

hramove no što je bio jeruzalemski.Vidio je zlatne i srebrne kipove, pre-bogato svećenstvo koje im se kla-njalo. Normalno bi bilo da se prila-godi novim uvjetima. Pogledajmo štoje on izrekao u svojoj vjeri, unatočtom iskustvu!

Nebo je bilo sjedište božanstva.Kada Jahve stvara prvoga dana „neboi zemlju“, hebrejski vjernik je uvjerenda ono čemu se klanjaju okolni na-rodi, nije božanstvo nego djelo jedi-noga Boga. Svjetlost i tama, dualis-tički božanski principi, rado su pri-hvaćeni elementi površnih religija,naročito kasnije u gnosticizmu. Ovajsvećenik kaže da nisu ništa drugo,nego stvorenja. Mora su imala svojebogove, npr. Neptuna. Te ogromnesile izazivale su strah u stara vre-mena. Ni Židovi nisu voljeli pod no-gama te silne dubine. Kada Bog ras-tavlja vodu, kada im određuje gra-nicu, onda autor želi reći da one nisuosobnog ili mitskog karaktera, negoobični elementi prirode koji se poko-ravaju Jahvinoj volji. U Babilonu i koddrugih naroda, duboko su štovalisunce, mjesec, zvijezde. „Bog reče:neka budu svjetlila na svodu nebes-kom... da rasvjetljuju zemlju“ (Post1,14s). Ono što je „božanstvo“ dru-gima, Hebreju je profano i stvoreno,čak što više, služi čovjeku da poka-zuje periode vremena i blagdane(Post 1,14). Životinje, kao ibis, kro-kodil, nilski konj itd., nisu ništa drugo

nego Božja kreacija, ne božanstva kaokod Egipćana, nego podređeni lju-dima. Stari su projicirali spolnost usvijet bogova: uvijek postoji jedanmuški, i jedan ženski princip. KadaJahve stvara prvi ljudski par, i nare-đuje im da se množe i podvrgnu svo-joj vlasti zemlju, pisac izriče istinusvoje vjere,: spolnost nije nešto bo-žansko, nego je stvorena i dio ljudskeprirode. Kako bismo mogli jednom ri-ječju opisati ono što je pisac napisaona prvoj stranici Postanka? Odgova-rajući pojam je demitologizacija, tj.,oslobađanje svijeta od mitova, od ljud-ske fantazije!

Svećenik je izrekao u svojoj vjerida je Jahve stvorio sve. Ono što se na-lazi izvan njega nije božansko, nego jepodređeno čovjeku. U Egiptu i Babi-loniji, u Asiriji i okolnim narodima,bezbroj bogova, mitskih bića pritis-kalo je ramena čovjeka. Jedva je znaozadovoljiti te izmišljene sile. Jahve jepreko svećenika objavio da je svijetstvoren i da nema bogova u njemu.On je jedini, ali iznad i izvan stvore-nog. A čovjek je odmah iza njega,drugi u dostojanstvu, a ne na krajuneke lažne hijerarhije. Ovim je izre-čeno da je problem 6 dana lažni pro-blem, koji je pritisnuo Crkvu u XVI.stoljeću. Nije bitno kako je nastao svi-jet, nego zašto je nastao: iz ljubaviBoga, koji se okrenuo čovjeku da tajima život u izobilju (Iv 10,10).

Zvonik � 10/2011 33

Upoznajmo Bibliju

Stvaranje u šest dana?Piše: dr. Tivadar Fehér

Ne tako davno, u jednoj zemljikoja nije tako daleko, izašao je oglas:Prodajem Porsche za 5000 dinara (50eura). Mnogi su pomislili kako je u pi-tanju obična tiskarska pogreška ilipak šala, no, kako je ispod oglasa na-vedena adresa i broj telefona, jedančovjek je otišao provjeriti o čemu setočno radi i koja je prava cijena ovogprestižnog vozila. Na navedenojadresi ga je dočekala žena koja je po-tvrdila sve informacije u oglasu uzpriču: Dragi gospodine, moj suprugme je ostavio i pobjegao s tajnicom.Kontaktirao me je prije nekoliko danai zatražio od mene da prodam naš au-tomobil i pošaljem im novac.

Ovu priču je sretni kupac ispri-čao svom prijatelju, on ju je ispričaosvojoj djevojci, ona ju je spomenulasvojoj kolegici na poslu koja ju je pre-nijela svojem suprugu, a on je tada toispričao svom susjedu i ona je timputem stigla do ove strane.

Ovo je bezopasna priča. Svi likoviu njoj su možda i izmišljeni. Nemamjesta, nema imena, nema ukaljanečasti. Ovo je samo simpatična pričicao dosjetljivoj ostavljenoj supruzi.Nakon trećeg prepričavanja Porscheće se pretvoriti u Ferrari, a nakon de-setog, Ferrari će se pretvoriti u luk-suznu vilu u centru grada. Dok priča

stigne natrag do tajnice i nevjernogamuža, umiješat će se i policija, banka,porezna uprava i centar za socijalnirad.

Tračevi mogu biti veoma opasnastvar. Običnu priču, ne čak ni tolikozanimljivu, ljudi mogu preobraziti unešto neprepoznatljivo, svatko dodajei oduzima kako želi, ponekad sasvimnesvjesno, a ponekad se i namjernoizmisli priča koja se ispriča i putujedalje, od usta do usta, i kad stigne nat-rag do osobe koja ju je izmislila, pos-tane toliko neprepoznatljiva da ona isama povjeruje u vlastitu izmišljotinu.Osobe koje se jednom nađu u sre-dištu trača, nikada se od njega nemogu očistiti. Osoba ostaje „sum-njiva“ bez obzira što uradi.

Lako je reći da „to svi rade“. Od-govornost izmišljene priče ili kobnododanog detalja kao da ne postoji. Za-mislite samo da sutra netko kaže dase vaše dijete drogira na temelju togašto je zbog alergija protrljalo nos, ilida je vaš supružnik nevjeran na te-melju toga što nosi novo odijelo kojeje od vas dobio za rođendan. Izne-nada, vaše dijete je loše društvo idrugi roditelji brane svojoj deci dru-žiti se s njim, a vi se svađate sa svo-jom suprugom zbog ružnih glasina.

Je li odgovornost stvarno ničija?

Dajete li svakomu pravo da izmišljapriče o vama i vašim bližnjima? I akoje odgovor ne, imate li vi pravo činitiistu stvar, donositi zaključke na te-melju protrljanog nosa ili novog odi-jela ili prenositi takve priče dodajućiim razne detalje kako bi ih učinilignjusnijim i privlačnijim za svoje slu-šatelje?

Moglo bi se reći da su tračevisvaka situacija u kojoj dvije osobe pri-čaju o trećoj koja nije prisutna. Naovaj način bi se tračevi mogli podije-liti u dvije kategorije: ogovaranje ukojemu se govori o izravnom iskustvus trećom osobom, u smislu da se dru-goj osobi žali na postupke koje je prvaosoba doživjela od te treće osobe.Tada je ogovaranje jednostavno tra-ženje podrške i razumijevanja od svogbližnjega. Druga kategorija jest ogo-varanje onoga što je osoba čula, što segovori po gradu i sluti, a ne onoga štoje izravno doživljeno. Ovo ogovaranjeje uvijek štetno. Prenose se netočneinformacije o osobi, a osobu koja ogo-vara odlikuje velika želja za degrada-cijom osobe koju ogovara i ponekadmožda i nesvjesna želja da joj se na-nese što veća šteta.

Kada ljudi „olajavaju“, ne samoda ne misle ništa loše o sebi, nego nina trenutak ne uviđaju veličinu emo-cionalne povrede koju izazivaju. Tra-čarenje ili ogovaranje je specifičnavrsta nasilja. Djeca u školi ga čestokoriste, ali ni odrasli ljudi ne zaostajuza njima.

Budite pažljivi. Neprovjerenimpričama povrjeđujete prave ljude. Akotrač već postoji, nemojte ga širiti, nečinite drugima ono što nikako nebiste željeli da se dogodi vama. Čak iako je nešto u tom ogovaranju istina,tuđi životi i tuđe nevolje nisu tu zanašu osobnu zabavu da se uz kavu odnjih dodaje, oduzima, prevrće i obrćekako bi se priča dalje proslijedila i jošviše već unesrećenu ili potpuno ne-vinu osobu povrijedila.

10/2011 � Zvonik34

Psiholog odgovaraO (bez)opasnosti tračeva

Kako kupiti Porsche za 5000 dinara?Piše: Antonija Vaci

Čovjek današnjice opterećen jebrojnim informacijama, pitanjima bezodgovora, nepotrebnim razmišljanjimakoja se talože u njegovoj jadnoj duši.Čovjek danas kupuje dnevne novine daslučajno ne bi što propustio, privlače gadebeli crni naslovi izvučeni iz konteks-ta rečenog s uskličnikom na kraju. Čo-vjek voli znati sve, a ne biti izravni su-dionik događanja oko njega, u bliskomi dalekom svijetu. Čovjek danas voli raz-govarati na ulici o lopovluku političara isve bogatijih tajkuna, o nesreći „pozna-tih“ pojedinaca kojoj se čak raduju kadana koncu izrečenog zaključe – „Takomu i treba, dobio je ono što je zaslužio“.

Čovjek današnjice trebao bi bitisretan jer ima sve: mobitel, računalo, fo-telju u kojoj voli sjediti i razonoditise pred svojim „glasnicima“ s TVekrana i mnoštvo svojih sitnih za-dovoljstava koja ga usrećuju. Pa temogućnosti nisu imali niti najvećikraljevi! Nisu li onda i ljudi danaspostali mali kraljevi koji kraljuju usvojim odajama, koji kraljuju na uli-cama, svojim prijateljima, koji kra-ljuju svojim mislima, riječima i dje-lima? Da. Kraljuju, ali kako?

Čovjek je danas zbog silne sre-će koja mu se nudi silno nesretan.Zaboravio je na izvor sve sreće, naBoga tajnog, a toliko stvarnog. Čo-vjeku danas u vrtoglavom materi-jalizmu Bog postaje sve tajniji i taj-niji, dok ga potpuno ne izbriše. Lažneideologije i ideje postaju pravi i istinitibogovi. Nažalost, to se događa i kod ve-likog dijela kršćana, pardon, onih kojise tako nazivaju i koji su tako upisani. Agdje smo mi u tom današnjem svijetu?U svjetlu ili u tami?

U mjesecu listopadu slavili smoblagdan jednog siromaška koji je biosva suprotnost od primjera „većinskog“čovjeka koji smo naveli. Taj siromašakje ostavio svijet raznih ponuda u potpu-nosti, toliko potpuno da se odrekao isvog starog ruha, a opremio se u novo,ljepše, sasvim siromašno, što je bila lu-dost ondašnjem „normalnom“ svijetu.Ali još je ljepše bilo njegovo ruho po-niznosti, pokore, žrtve, molitve i posta,ruho nevidljivo, ali i te kako vidljivo ikristalno čisto onima koji su ga slušali,a ponizni slušatelji bile su i životinje,kada nije bilo čovjeka. U tom je ruhusveti Franjo pošao popravljati Kristovucrkvu. Iako je ovaj svijet napustio po-

četkom trinaestoga stoljeća, ljepotaovog poniznog sveca u dronjcima sja ci-jeloj crkvi i vjernom puku i danas predočima. Eto, tu je naša sreća i duhovnaradost – u siromaštvu pred Bogom sve-višnjim.

Dobro bi bilo vratiti radost, ali ka-ko kad smo opterećeni tolikim negativ-nostima u medijima i u samom svako-dnevnom življenju. Često nismo svjesnida smo mi sami uzrok tog mraka kojiopterećuje dušu, dok je radosti vrlomalo u uzburkanom crnom moru. Tre-bamo li se obući kao sveti Franjo udronjke i tako pronaći radost? Ne, ni-kako. Smatram da je Franjina svetostdošla iz otvorenosti Bogu. Franjo nijesumnjao da je naš Bog – Emanuel –

Bog s nama – stvarni Bog, da je tu dokonca svijeta kao što je obećao, samo setreba otvoriti njegovim milostima. Fra-njo je toliko vjerovao, toliko se otvoriomilostima da mu je Isus čak i svoje rane– stigme dodijelio. Dvije su mogućnos-ti. Otvoriti se milosti Božjoj, ili otvoritise onome što dobivamo brže i jedno-stavnije, pritiskom crvenog gumba nadaljinskom upravljaču, ili jednostavnimklikom na našem računalu. Ali i taj maliklik može biti za dobro duše ukolikoznamo birati prave sadržaje na inter-netu, ali ukoliko tražimo druga zado-voljstva i zlorabimo ovaj sveglobalnimedij, mali klik može vrlo brzo postativeliki krik.

Danas sam uz kavicu „prosurfao“mojim omiljenim, naravno kršćanskim,katoličkim internetskim stranicama. Tuuvijek mogu pronaći nešto što će mirazveseliti dušu, nešto dobro o čemu ćurazmišljati. Baš danas sam pročitao ri-ječi jednog vjernika – laika. Pomislio

sam da to trebam negdje zapisati i evomi prigode. To ne da ću samo zapisati,već ću i podijeliti s vama, a na taj će senačin i moja mala radost umnožiti.Tekst govori o svetoj misi i pravilnomsudjelovanju u njoj. Novinar među osta-lim navodi riječi jednoga vjernika: Kaddođem na misu, vidim Isusa kao žrtvu.Tada imam samo dvije mogućnosti: pro-matrati ili sudjelovati. Kad iziđem izcrkve, Isus gleda u mene i vidi kako samu svijetu ja žrtva. On također ima dvijemogućnosti: promatrati ili sudjelovati.Tu je tajna našega Boga. On je Bog kojičeka, koji je uvijek otvoren za suradnju,jer on je Otac koji želi da mu djeca budusretna. Zato treba surađivati i otvoritimu dušu i srce, otvoriti se njegovim mi-lostima. Taj naš tajni Bog, nevidljiviBog, tada postaje stvaran i vidljiv du-hovnim očima, postaje netko s kim umolitvi mogu razgovarati, koji će razu-mjeti sve moje boli i držati me za rukuda iziđem na pravi put, čak, što više, no-

siti me na ramenima kroz olujeovoga života. Naša otvorenost i su-radnja je bit svega, jer Bog želi su-rađivati sa nama. Sveti Augustinkaže: „Bog je toliko velik koliko mutvoja vjera dopusti da bude velik“.Dvije su stvarnosti i dva odabira:svjetlo ili tama, dan ili noć. Alterna-tive nema. Ne može se sjediti nadvije stolice.

Mnogi su događaji koji nas uz-nemiruju u našem domu, župi, bis-kupiji. Sve to primamo i gledamokako smo nesavršeni i grješni. Op-tužujemo. Tražimo odgovore. Nala-zimo nedorečenosti iako je dovoljnorečeno. Ispitujemo. Kopamo. I nakraju upadamo u jamu vlastite oho-

losti. Mudri znaju da se svijet mijenjapromjenom sebe, a ne gledanjem i op-tuživanjem drugih. Što ja činim za sebe,svoju obitelj, za svoju župnu zajednicu?Gdje je moje mjesto, na svjetlu ili utami? Popravljamo li svoj dom, svojudušu koja se urušava? Naš sveti asiškisiromašak je 1205. godine u crkvi sve-tog Damjana s raspela čuo riječi: „Idi,Franjo i popravi moju kuću koja seruši.“ To treba biti i moj i tvoj cilj.

Završavam promišljanje stihovimajednog živućeg pjesnika, koji nije nititeolog, niti svećenik, niti redovnik kojiživi isposničkim životom. On je rockglazbenik, ateist i liječeni narkoman. Ada u svakom čovjeku postoji urođena iusađena težnja za Bogom, govore i nje-govi stihovi koji su dokaz da Duh Svetipuše kako hoće. „Samo živi, samo budi,svi odgovori doći će sami, samo stoj nasvjetlu i doći će kraj tami.“

Zvonik � 10/2011 35

Kršćanski stav

Otvoreni svjetluPiše: Zlatko Gorjanac

Predstavljen zbornik „Identitet bačkih Hrvata“

U okviru afirmativne kampanje ovdašnjih hrvat-skih institucija i udruga „Izjasni se Hrabro“, u Suboticii Baču je 23. i 24. rujna 2011. predstavljen Zbornikradova s međunarodnog znanstvenog skupa „Identitetbačkih Hrvata“.

Spomenuti znanstveni skup održan je 2008. u Zagrebu, ana njemu je sudjelovalo sedamnaest znanstvenika iz Hrvat-ske, Mađarske i Srbije. Riječ je o prvom skupu na tu temukoji pokriva sve aspekte etničkog obilježja bačkih Hrvata –jezik, vjersku pripadnost i običaje. Zbornik je objavljen u su-nakladništvu Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba i Hr-vatskog akademskog društva iz Subotice.

Na predstavljanju u Subotici, održanom u Velikoj vijeć-nici Gradske kuće 23. rujna, o „Identitetu bačkih Hrvata“ go-vorili su: urednik izdanja i znanstveni suradnik Hrvatskogainstituta za povijest u Zagrebu dr. sc. Robert Skenderović,znanstveni novak Instituta za migracije i narodnosti u Za-grebu prof. Mario Bara i sudionik skupa mr. sc. AndrijaAnišić.

Mons. mr. Andrija Anišić je govorio o radovima u zbor-niku koji tematiziraju ulogu Crkve u očuvanju identiteta bač-kih Hrvata, naglasivši kako Katolička crkva predvođena svo-jim biskupima i svećenicima, napose biskupima Lajčom Bu-danovićem, Matijom Zvekanovićem, a i sadašnjim biskupomIvanom Pénzesom te napose svećenikom Blaškom Rajićemnikada nije dovodila u pitanje pripadnost Bunjevaca i Šokacahrvatskom narodu. Po njegovim riječima, slika pred ovogo-dišnji popis stanovništva bila bi drugačija da Hrvati i Bunjevcine-Hrvati malo više mare za Crkvu i vjeru.

„Kad bi tako bilo, sigurno ne bismo toliko strepjeli kakviće biti rezultati. Ali nažalost premalo je na misi naših ljudi –svega deset posto! To je tragedija našega naroda i iz toga jerazvidno da je utjecaj Crkve na očuvanje identiteta bačkih Hr-vata sve manji“, zaključio je Anišić.

Govoreći o formiranju kolektivnih identiteta, prof. MarioBara je istaknuo razliku između subetničkoga (Bunjevci,Šokci), regionalnog (Dalmatinci, Bošnjaci) i nacionalnogidentiteta (Hrvati) koji nastaje kao i u većini Europe tek umodernom vremenu, od kraja XVIII. stoljeća. Na tim identi-tetima, kako je dodao, konstruirana je kulturna, regionalna isubetnička raznolikost svakog naroda, pa tako i hrvatskog.

„Kao zaključak ovog zbornika kratkom definicijom mo-žemo reći da su bački Hrvati integralni dio hrvatskog narodakoji kao autohtona manjina žive u Republici Srbiji i RepubliciMađarskoj. Predstavljaju relativno heterogenu manjinsku za-jednicu koja zbog povijesnih okolnosti područje Bačke nastanjuje uglavnom s područja današnjih država Hrvatske i BiH,

u različitim razdobljima, najčešće pod subetničkim imenima,a neka od njih koja se tematiziraju u ovom zborniku su Boš-njaci, Bunjevci, Dalmatini/Dalmatinci i Šokci“, ocijenio jeBara.

U organizaciji svih pet tamošnjih hrvatskih udruga,zbornik „Identitet bačkih Hrvata“ predstavljen je u subotu,24. rujna u Baču. O Zborniku su govorili: urednik dr. sc. Ro-bert Skenderović, prof. Mario Bara iz IMIN-a, dok im jedomaća potpora bio Zvonimir Pelajić iz Plavne, član Uprav-nog odbora Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subo-tice.

Urednik Zbornika dr. sc. Robert Skenderović je u svomizlaganju ukazao na potrebu organiziranja znanstvenog skupao bačkim Hrvatima.

„Hrvati u Bačkoj danas se, zbog brojnih povijesnihuzroka suočavaju s borbom za vlastitu biološku i nacionalnuopstojnost. Još od vremena Austro-Ugarske Monarhije raznepolitičke opcije nastoje bačke Hrvate podijeliti na Bunjevce,Šokce i Hrvate. Radovi u ovom zborniku pokazuju kako subački Šokci i Bunjevci od svojih prvih spomena bili čvrsto po-vezani sa svojim sunarodnjacima u Hrvatskoj i u ostalim kra-jevima gdje žive Hrvati. Štoviše, oni pokazuju da su bački Hr-vati ne samo baštinili hrvatsku kulturu nego i sudjelovali ustvaranju hrvatskog nacionalnog identiteta i da stoga pred-stavljaju integralni dio hrvatske zajednice. Isto tako, organi-ziranjem skupa nastojala se skrenuti pozornost javnosti u Re-publici Hrvatskoj i na aktualne prilike u kojima žive bačkiHrvati kao manjinska zajednica. Pitanje nacionalne identifi-kacije bunjevačkih Hrvata u Bačkoj predstavlja otvoreni pro-blem oko kojega se danas u Republici Srbiji vode ozbiljne po-lemike. Održavanje skupa i objavljivanje ovog zbornika po-krenuti su s namjerom da se na te znanstvene izazove dajukonkretni odgovori“, istaknuo je Skenderović.

Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomi-slav Žigmanov govorio je o tome što za hrvatsku zajednicu uVojvodini na predstojećem popisu pučanstva znači izjasniti sekao Hrvat, katolik i da je svakom Hrvatu hrvatski materinjijezik. /prema: Davor Bašić Palković, Hrvatska riječ/

Održan XI. Festival bunjevački pisama

„Evo opet šorom vranci jure“ naslov je pobjednič-ke pjesme po ocjeni stručnog žirija XI. Festivala bu-njevački pisama održanog 30. rujna u Dvorani spor-tova.

Autor teksta je Tomislav Vukov, pjesmu je izveo An-sambl „Hajo“ uz pratnju Festivalskog tamburaškog orkestrapod ravnanjem prof. Mire Temunović, dok su aranžmanskupa napravili Tomislav Vukov i Marinko Piuković.

10/2011 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

Prema prebrojanim glasovima gostiju u Dvorani spor-tova, poslanih SMS-om i putem telefona, nagradu publike naXI. Festivalu bunjevački pisama osvojio je Vojislav Temu-nović, autor glazbe za pjesmu „Lolo moja“ koju su izveli Ber-nadica Vojnić Mijatov i Ženski tamburaši orkestar „Ko-rona“. Oni su proglašeni i za najbolje debitante Festivala.

Priznanje stručnog žirija za najbolju interpretaciju pri-palo je Vedranu Kujundžiću za pjesmu „Ivana“.

Drugo mjesto osvojila je Nela Skenderović, autoricaglazbe za pjesmu „Da si pored mene ti“ koju je izvela Anto-nija Piuković. Prema odluci stručnog žirija, treće mjestoosvojio je Miroslav Letović, autor glazbe za pjesmu „Snovio ljubavi“ koju je izvela Tamara Štricki. Nagradu za najboljiaranžman dobio je Miroslav Letović za pjesmu „Kada ljubavkaže zbogom“. Nagrada za najbolji neobjavljeni tekst uglazb-ljen za ovogodišnji festival osvojio je autor Marjan Kiš zapjesmu „Djevojčin san“.

Na XI. festivalu bunjevački pisama izvedeno je ukupno16 novih kompozicija. Ovogodišnji festival, osim u Subotici iokolici, mogao se pratiti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.Festival su prenosili Pitomi radio iz Pitomače i Radio Slatinau Hrvatskoj, te i Radio Kupres u Bosni i Hercegovini. XI. fes-tival organizirala je Hrvatska glazbena udruga „Festival bu-njevački pisama“. /prema: Siniša Jurić, radiosubotica/

HDPU „Bela Gabrić“ priredio radni susret

Pisanje CV-a i volontiranjeRadni susret učenika i studenata priredilo je Hr-

vatsko društvo za pomoć učenicima „Bela Gabrić“ usubotu, 15. listopada u vjeronaučnoj dvorani župe sv.Roka u Subotici.

Ovim susretom Društvo želi uspostaviti suradnju s člano-vima te predstaviti načine buduće suradnje i ponuditi prvi bes-platni program edukacije, rekao je predsjednik Društva PetarGaković na početku susreta. Tridesetak prisutnik pozdravioje i član Izvršnog odbora Hrvatskoga nacionalnog vijećaPero Horvacki poželjevši im uspjeh u školovanju i da ihubuduće bude više na ovakvim susretima.

Prvi dio susreta prošao je u popunjavanju pristupnica uHDPU „Bela Gabrić“, o čemu je govorio potpredsjednikDruštva Nikola Bašić. On je potaknuo prisutne da što de-taljnije popune obrasce jer oni sadrže dio onoga o čemu ćebiti riječi u drugom dijelu susreta, od uobičajenih podatakapa do onih posebnih vještina, hobija, iskustava, vaših očekiva-nja od Društva kao i onoga što vi možete pružiti drugima. Oviće podaci biti korišteni za traženje pomoći u obrazovanjuonima kojima je to potrebno.

Radionicu pod nazivom „Kako napisati CV (CurriculumVitae odnosno životopis) i motivacijsko pismo“ osmislio je ivodio Igor Čeliković a imala je za cilj mladim korisnicimaDruštva „Bela Gabrić“ predstaviti osnove pisanja CV-a, temotivacijskih pisama. Mladi su imali priliku raditi u timo-vima, usvojiti teorijska znanja te na kraju iskoristiti nova zna-nja u simulaciji apliciranja na natječaj u kojoj su i sami napi-sali CV i motivacijsko pismo u tek 20 minuta.

Nakon završene radionice, sudionici su pozorno poslu-šali i Charlene Jouve iz Francuske koja trenutačno volontirau LDA Subotica (Lokalna agencija za demokraciju). Ona jepredstavila program europskog volontiranja (EVS) i objasnilasvoje razloge za volontiranje, a istaknula je da svi mladi kojisudjeluju u međunarodnom volontiranju ili sličnim progra-mima dobivaju iznimnu prigodu upoznati jednu novu kulturu,naučiti novi jezik te neupitno postaju otvorenije i tolerantnijeosobe sa širim pogledom na svijet. Program EVS je namije-njen svim mladima od 18 do 30 godina starosti, a više infor-macija se može dobiti u LDA Subotica ili preko FOKUS fon-dacije u Subotici.

Ovaj tip seminara prvi je u nizu koji HDPU „Bela Gabrić“planira organizirati. Trenutačno se radi na osmišljavanju in-ternetske stranice koja bi mogla biti poveznica među stu-dentima i učenicima, ali i pomoć u traženju materijalne pot-pore u njihovu obrazovanju. /K. Č./

Pastoralno-znanstveni susret studenata i radničke mladeži

U Biskupijskom pastoralnom centru Srijemskebiskupije Petrovaradinu, organiziran je 12. listopadadrugi pastoralno-znanstveni susret studenata i rad-ničke mladeži ove akademske 2011./2012. godine,zalaganjem vlč. Marijana Vukova, župnog vikara u župiImena Marijina u Novom Sadu i voditelja zajedništvamladih.

U crkvi sv. Jurja, u popularnom „gradiću“ u srijedunavečer je slavljena sveta misa zaziva Duha Svetoga. Eu-haristiju je predslavio srijemski biskup mons. Ðuro Gaš-parović u zajedništvu s vlč. Dušanom Milekićem, župni-kom u Novim Banovcima i suradnikom voditelja susretamladih. Vlč. Vukov je bio na raspolaganju za svetu ispovijed.

Četrdesetak mladih i nekoliko profesora sudjelovalo jena ovogodišnjem Veni Creator Spiritus. Biskup domaćin jeizrazio radost što su se studenti-školarci i mladi radniciodazvali pozivu vlč. Vukova i što su odlučili svoj studij zapo-četi s Bogom moleći od njega blagoslov za uspješno studira-nje, učenje i plodove za vjerski i duhovni život iz ovakvihsusreta. Također je rekao da su vrata ovoga centra uvijekotvorena za vjeronauk i katehezu mladih koji se redovitokroz akademsku godinu okupljaju srijedom u 20 sati.

Marijan Vukov

Zvonik � 10/2011 37

Kultura

LIST-opad, list po list…Požutilo nam ljeto! Da, da, ljeto je tako dugo trajalo da je po-

jesenilo! Uživali smo u dugom ljetu, a sada nas jesen svojim bo-jama i mirisima nagrađuje posvuda: u vinogradima, voćnjacima,na njivama. Zato treba Bogu reći hvala jer bez njega ne bismo

ništa imali.A mjesec kada list po list pada – listopad – primamljiv je po mnogo čemu.Gospa nas zove na molitvu krunice. Dođite, vidjet ćete kako je lijepo biti

kruničar.Isus, ali i vaši župnici i vjeroučitelji, zovu vas na vjeronauk! A najvažnije je svake nedjelje doći na svetu misu! Tu se najbolje Boga slavi. I tako se i naši dani nižu poput list-opada, dan po dan. Sve do ne budemo

s Isusom u vječnosti. A za to treba naše listove popuniti molitvom, dobrim dje-lima i slavljenjem svete mise.

Pišimo na naše listove: krunica, molitva kod kuće, vjeronauk, sveta misa…Vaša Zvončica

Najmlađi hodočasnici u Mariji Bistrici

Među tristo hodočasnika iz Subotičke biskupije, natradicionalno hodočašće bačkih Hrvata u Mariju Bisticu,24. rujna, krenulo je i nekolikonaših najmlađih hodočasnika.Oni su lako podnijeli put auto-busima, a bili su prvi u molitvi,na Križnom putu, uvijek ra-dosni.

I jednom autobusu upravosu oni predvodili molitvu kru-nice, a u povratku su svjedočilio svojim dojmovima sa hodo-čašća.

Devetogodišnji ministrantEmil Cvijin je rekao: „Posebno

mi je bilo drago ići na kalvariju, nemam riči to opisati“. Anjegov prijatelj iz razreda i ministrant Zdenko Ivankovićje uživao u večernjoj svetoj misi i dodao kao je dobar bioKrižni put. Regini Dulić, učenici 4. razreda iz Ðurđina,najviše se svidjela Kalvarija na Bistrici i Križni put: „Tolikoje bilo lipo da svako to mora doživit“. Martina Čeliković,

učenica 5. razreda, je tako-đer uživala u pobožnosti Križ-noga puta, a najviše će za-pamtiti svetu ispovijed jer jeprvi put bila kod nepozna-tog svećenika, a onda sret-na s osmijehom na usnamaizašla iz ispovjedaonice.

Eto, Majka Božja i naša– Bistrička voli djecu, ali ioni vole nebesku Majku!

K. Č.

10/2011 � Zvonik38

DjecaUredila:Katarina Čeliković

Svjetski dan krunice u SuboticiKrunica na šest svjetskih jezika

u župi sv. Roka Dragi Zvončići, mjesec listopad posvećen je Majci

Božjoj – Kraljici sv. Krunice! Krunica je pobožnost koju jeIsusova i naša Majka puno, puno puta preporučivala tije-kom svojih ukazanja. Vjerujem da i vi u svojim obiteljimai vašim župama imate ovu lijepu pobožnost.

Na Svjetski dan krunice, koji se obilježava 7. listo-pada, mali kruničari župe sv. Roka u Subotici, koji inače

redovito svake sri-jede mole krunicuu crkvi, toga su da-na molili krunicuna šest svjetskihjezika: latinskom(predmolio župnikAndrija), engles-kom, talijanskom,

njemačkom, mađarskom i slovačkom. Za to ih je pripre-mila mama Tatjana Bajić a u ovom slavlju pripomogli sui članovi VIS-a „Proroci“, kao i Radio Marija koja je putemsvojih valova prenosila pobožnost.

Sve pohvale za male kruničare i organizatore s poru-kom da nastave tako i dalje, a Gospa će ih već nagraditipotrebnim milostima. /Bernadica Ivanković/

Dunja Šimić, 2c r. OŠ Ivan Milutinović Subotica

Zvonik � 10/2011 39

Svečano misno slavlje sa zazivom Duha Svetoga započetak školske i vjeronaučne godine za učenike osnov-nih i srednjih škola Subotice i okolice predvodio je 17.rujna subotički biskup mons. dr. Ivan Pénzes s kojimje suslavilo desetak svećenika.

Na slavlju se i ove godine okupilo oko tisuću učenika izsubotičkih osnovnih i srednjih škola, ali i iz Tavankuta, Ður-đina, Male Bosne i Bajmoka, koji pohađaju nastavu vjero-nauka. Njima su se pridružila i djeca iz vrtića „Marija Petko-vić“. Za organizaciju se pobrinuo Organizacijski odbor Hr-vatske glazbene udruge „Festival bunjevački pisama“ na čelus prim. dr. Markom Senteom kao i katehete Subotičke bis-kupije. Novost je da se od ove godine ova sv. misa sa zazivomDuha Svetoga kao i misa zahvalnica na kraju školske godine

nalaze u školskom kalendaru koji je odobrio pokrajinski taj-nik za obrazovanje dr. Zoltán Jeges.

Djeca i mladi su čitali Božju riječ, predmolili molitve vjer-nika i prinosili darove. U kratkoj propovijedi biskup Ivan jepodsjetio na jutarnju i večernju molitvu, poslušnost rodite-ljima i zahvalnost učiteljima te na kraju dobio veliki pljesak.

Misno slavlje su uzveličali VIS „Ritam vjere“ i VIS „Apo-stoli Radio Marije“ a pjevanje je moderirala učiteljica Ana Ča-vrgov.

I ove su se godine učenicima i vjeroučiteljima pridružilidogradonačelnik Subotice Pero Horvacki, generalna kon-zulica R. Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg, u ime Hrvat-skoga nacionalnog vijeća Dujo Runje, djelatnica Zavoda zakulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković te ravna-telji škola u kojima se nastava izvodi na hrvatskom jeziku.

K. Č.

Zaziv Duha Svetoga Djeca

Dragi mladi, Ovoga mjeseca za-

gledani smo u lik Ma-rije, djevice iz Nazareta.

U osnovi možemoreći da je ona jedna obič-na žena iz naroda, jed-

naka nama krštenicima –običnim ljudima iz običnih gradova usvakidašnjici jednoga vremena. Iste sunam polazne točke života, iako one kraj-nje, ka kojima mi još uvijek putujemo,djeluju nemjerljivo. Bog sa svakim odnas ima poseban plan – On te poziva inudi ti najljepšu i najbolju varijantu ovo-zemaljskoga života skrojenu baš po tvo-joj mjeri. Marija je na Božji poziv odgo-vorila. Potpuno se predala Bogu u vjeri ipostala milosti puna. To je bio Božji plan za nju i njen život. Kao majka Boga i ot-kupljenoga čovječanstva, Marija nam stoji na raspolaganju kao najveća zagovor-nica – ostvarivši puninu života na zemlji, zadobila je puninu života i na nebu nepo-sredno uz samoga Boga.

Lako je trošiti riječi utapajući ih u banalnost vrenja ulice i tv-a. Pokušaj se obra-titi Gospi posebnim i biranim riječima. One mogu biti originalno tvoje ili one odCrkve priznate, ustaljene kroz opće molitve. Pomoćnica kršćana neizostavno pružasvoju ruku, bez zaustavljanja, nama, svojoj djeci. Pokušaj zamoliti onu koja je us-pjela da i ti uspiješ ostvariti Božji plan na zemlji i zadobiti nebo! U molitvi krunicerazmatrajmo puninu Božje prisutnosti u jednome životu, moguću u svačijemu ži-votu. Marijo, moli za nas! Nevena Mlinko

ObavijestiDragi mladi prijatelji!Koristim priliku kroz naš Zvonik pozvati mlade koji studiraju ili rade u No-

vome Sadu, na vjeronauk koji se već po ustaljenom rasporedu održava srijedom u20 sati, u Petrovaradinu. To je neposredno uz Dunav, u zgradi Biskupije srijemske,u nekadašnjemu samostanu, Strossmayerova 20, adresa već dobro poznata starijimstudentima i mladima.

Vjeronauk ima za cilj uvećati znanje i vjeru o našoj Crkvi, produbiti naše za-jedništvo i svijest o pripadnosti Katoličkoj crkvi. Hodeći tim putem, idemo stopamasvojih roditelja i predaka, i dajemo sadašnjemu svijetu znak i svjedočanstvo da IsusKrist jest i danas živ i prisutan, i da uvijek ima poruku utjehe, nade i ljubavi za sva-koga čovjeka u svakome vremenu! Budimo svjesni katolici i odgovorni mladi kojiželimo raditi na svojoj duhovnosti i osobnosti jer na taj način osluš- kujemo glasBožji u nama, koristeći i trošeći darove i talente koje dobismo od Stvoritelja. Uiščekivanju naših susreta srijedom u 20 sati, srdačan pozdrav svima!

Marijan Vukov, kapelan u Novom Sadu

U župi sv. Roka, od početka rujna redovito se svake nedjelje u 19 sati održavavjeronauk za mlade. Mala, ali vrijedna skupina mladih, na svakom sastanku obra-đuje Očenaš, jednu od najvažnijih kršćanskih molitava. Tumačenjem Očenaša, redpo red, riječ po riječ, nastoje protumačiti što oni svaki dan mole, te tako učvrstitisvoju vjeru i usavršiti molitvu. Nakon ozbiljnoga rada u skupinama ili predavanja,slijedi druženje u podrumu. Ovim putem mladi vas pozivaju da im se priključite, daiskusite zajedništvo u molitvi, razgovoru i druženju.

Misa mladih održana je 7. listopada u crkvi sv. Marka u Žedniku na kojoj je su-djelovalo oko sedamdeset mladih. Misu je prevodio vlč. Željko Šipek, a glazbenosu je animirali VIS „Markovi lavovi“. Velečasni se u propovjedi spomenuo našihbližnjih te ljudi koje nitko ne primjećuje, a koji trebaju pomoć naglašavajući da smomi ti koji smo pozvani „biti za druge“. Na kraju mise održano je klanjanje, a zatimsu svi pozvani na čašćenje u vjeronaučnoj dvorani.

Sljedeća misa za mlade održat će se u katedrali sv. Terezije Avilske s počet-kom u 20 sati. /Vedrana Cvijin/

Jer tko god prizove ime Gospodnje,bit će spašen.

Rim 10,13

Kad te netko voli on na poseban načinizgovara tvoje ime.

I ti znaš: tvoje ime je sigurno kada senalazi u njegovim ustima.

Koja imena najčešće izgovaraš? Imena lica koja su ti bliska srcu,

najdraža i najmilija...

Prepoznaješ li osobine dragih ljudi udrugima?

Poistovjećuješ li poglede, pokrete,osmijehe ...

Ponekad nam se čini da nas netko grlikao majka dijete.

Sami sličimo na naše očeve i majke,ponekad, kao preslikani,

nismo kopija već nova duša s novim putem, imenom

i životnom mapom. Novo dijete Oca svoga, koji nas poziva imenom.

Katkad smo svijeća koja se gasi. Gubimo trag života, tapkamo u mraku,

bez tračka nade za bolje sutra. Postajemo slijepci i gluhi. Osjećamo se napušteni i kako nitko,

kako On nije tu kraj nas. Ali, ne. Ne prepoznajemo ga. Kao izgubljenog prijatelja kojeg smo

davno susreli, zaboravljajući mu i liki glas.

Ali On tebe nije zaboravio, nije i ne odustaje od dozivanja da mu

se vratiš.

Znati ime, znati lice. A kako ga ne bi znao kada te je On

stvorio, udahnuo ti je život!Bog se nekad pita - a gdje se skrivaš?, (možda iza želje da se uklopiš u

društvo loših navika)ma koliko duboko pali ne odustati,

boriti se,ma koliko skrenuli ne pomisliti da ne

možemo pronaći pravi put ili da nas Bog ne želi,ma koliko nas ljudi obeshrabrivali, ne

zastrašiti se ili omesti. Mi možemo biti bliski Ocu, opet vratiti riječi molitve na naše usne,

u naše misli,ponovo uspostaviti bliskost s Bogom,onu bliskost koju imamo sa najboljim

prijateljima, kada ih zovemo imenom.

Zovimo ga u domove, obitelji, zovimoga u svoje dane i živote.

Marija Vidaković

10/2011 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Mjesec listopad posebno je posvećen Majci Božjoj ipobožnosti krunice – molitvi koja je vrlo često neshvaćena ilikrivo shvaćena, molitvi koju mnogi smatraju dosadnom, bes-mislenom i zastarjelom. A takvo razmišljanje je posljedicanepoznavanja krunice. Što je ustvari krunica i koja je svrhalistopadskih pobožnosti? U sljedećih nekoliko redaka po-kušat ću vam, iako možda nestručna po tom pitanju, približi-ti značaj krunice i listopadskih pobožnosti.

Osvrnut ću se najprije na izraz „pobožnost“ koji značiosobnu pažnju, sabranost i predanje, u ovom slučaju Bogu umolitvi. Svojim molitvama vjernici iskazuju štovanje odnos-no na taj način časte pojedina Božja svojstva ili Isusa Krista,Duha Svetoga, Majku Božju ili pojedinogsveca. Tako na primjer, postoje pobožnostiSrcu Isusovu, svetom Josipu i drugim svec-ima. Cilj svih pobožnosti je da vjernik učvr-sti svoju vjeru u Boga. Među poznatijim ma-rijanskim pobožnostima su „svibanjska po-božnost“ i „listopadska pobožnost“. Vjernicisabrani u crkvi svake večeri u mjesecu za-jednički mole krunicu. U mnogim crkvamanakon krunice slijedi i večernja sveta misa.Treba dodati da ove pobožnosti nisu ob-vezne kao nedjeljna sveta misa, nego su slo-bodne, dragovoljne i znak su većega štova-nja Gospe.

Listopadska pobožnost je nastala za vri-jeme bitke kod Lepanta 1571. godine, kadaje Zapadu prijetila opasnost od turske najez-de. Papa Pio V. uputio je poziv kršćanima damole Krunicu. Narod je prihvatio Papin pozivda se po Gospinu zagovoru otkloni opasnost od turske najez-de. Nakon uslišane molitve, ostao je ovaj mjesec posvećenMajci Božjoj.

Pobožnost Krunice nastala je iz potrebe srca da se raz-mišlja o Kristovu životu. To je molitva povjerenja. U Ivanovuevanđelju imamo trenutak kada Isus u ljudsku mržnju stav-lja kapljicu neizmjerne ljubavi Božje, to je trenutak kada jeIsus rekao Mariji: „Ženo, nemoj misliti na mene, misli nanjih. Ja te darivam ljudima. Darivam te njima, da tvoje maj-činstvo postane simbol i sredstvo moje ljubavi. Darivam tenjima da ih odgajaš u ljubavi, da im budeš Majka!“ Kako jeneshvatljiva i velika ljubav Božja prema nama. On, SvevišnjiBog daruje nama, bezvrijednim stvorovima svoju Majku dase po Njenom zagovoru spasimo. Koliko puta nismo ni svjes-ni te milosti. A sve što trebamo učiniti jest otići u crkvu iličak kod kuće izmoliti krunicu Gospi. Krunicu koja je tolikomoćna da ni sami nismo svjesni njene snage. Otac GabrielAmorth, glavni vatikanski egzorcist, piše: „Jednom je moj

prijatelj, tijekom egzorcizma, čuo đavla kako govori: SvakaZdravo Marija je kao udarac po mojoj glavi. Kad bi kršćaniznali kako je moćna krunica, to bi bio moj kraj. Tajna kojaovu molitvu čini toliko moćnom jest u tome što je to ujednoi molitva i meditacija. Upućena je Ocu, Blaženoj Djevici Ma-riji i Presvetom Trojstvu, a predstavlja meditaciju usmjerenuna Krista. Što se onda događa dok molimo krunicu? Dokmolimo krunicu Blažena Djevica odmah dolazi k nama damoli s nama. I, Ona ne dolazi sama. Dovodi anđele sa sobom.I to ne jednoga ili dvojicu, jer Ona je Kraljica anđela – cijelikorovi anđela dolaze s njom. A kako su Ona i Isus sjedinjeniu srcu i ne mogu biti odvojeni, ona dovodi i Isusa. A Isus ne

može biti odvojen od Presvetoga Trojstva, teOn dovodi sa sobom i Oca i Svetoga Duha.Gdje je Presveto Trojstvo, tamo je sve stvo-renje, pa smo okruženi takvom ljepotom isvjetlom da to uopće ne možemo ni zamisli-ti u ovom životu. Nitko tko ide k Mariji i molikrunicu ne može biti napadnut od Sotone“.

U nedavnom razgovoru s jednim pri-jateljem koji mi je rekao da je njemu „smor“neprestano ponavljati iste riječi i da više voliosobni razgovor s Bogom svojim riječima,došla sam do zaključka da je uz osobnu mo-litvu potrebna i molitva krunice. Trebamoshvatiti da je krunica molitva u kojoj se izgo-varaju najsavršenije riječi što ih čovjek možeuputit Bogu. Sam Isus nas je učio toj najsa-vršenijoj molitvi (Očenaš). A molitva „Zdra-vo Marijo“ sadrži riječi koje je anđeo

Gabrijel uputio Gospi i riječi kojima je Elizabetapozdravila Mariju, nadahnuta Duhom Svetim. Zar mislimoda možemo bolje moliti, izreći bolju i savršeniju molitvu odnjih? Možemo samo nastojati slijediti ove primjere molitve iu tim nastojanjima svojim nesavršenim riječima klicati Bogu.

Završit ću riječima Udruge invalida iz Križevaca: „Nekati krunica postane blagoslovom. Neka ti bude putokaz naputu do Boga i neka ti podari milost potpunoga opredjelje-nja za Boga. Tako da Krist bude po tebi prepoznatljiv. Nekate vodi ka žrtvi da bi Isusa mogao donositi ljudima. Neka tida izdržljivost na tvojoj Maslinskoj gori, ustrajnost podudarcima nevolja i strpljivost kada te pritišće trnova kruna.Neka i tebe prati na tvom križnom putu i neka te osnaži doposljednjega daha. Neka ti podari vjeru u uskrsnuće, čežnjuza Vječnim, radost i mir u Bogu. Neka te vodi do punine ži-vota i neka ti pokloni savršenstvo u Isusu Kristu, našemGospodinu“.

Marina Gabrić

Zvonik � 10/2011 41

Mladi

Listopadska pobožnost i krunica?!Blažena Djevica Marija je krunici podarila takvo djelovanje da ne postoji nijedan materijalni, duhovni, nacionalni ili

međunarodni problem koji se putem nje i naše žrtve ne bi mogao riješiti.

(s. Lucija iz Fatime)

Slaviti Boga pjesmom, učvršćeni vjerom!Šesti po redu festival duhovne glazbe suvremenog glazbenog

izričaja – Hosanafest, održan je u nedjelju 18. rujna pod geslomUčvršćeni vjerom!. I ove godine festival je nosio obilježje dobrotvor-nosti jer je sav prilog od ulaznica i kupljenih CD-a bio doprinos Hu-manitarno-terapijskoj zajednici za pomoć ovisnicima – Hosana kojadjeluje na području Subotičke biskupije. Oko 1500 gledatelja u su-botičkoj Dvorani sportova imalo je priliku uživati u izvođenju pet-naest skladbi koje su proslavljale Gospodina i međusobno se natje-cale. Posebni čar festivalu dalo je umjetnički oblikovano predstav-ljanje i promoviranje duha kako suvremenog života, tako i tradicijei običaja Hrvata u Bačkoj koji se mogao prepoznati u razglednica-ma, odjeći voditelja i povrh svega u brojnosti i razdraganosti djeceiz hrvatskih odjela osnovnih i srednjih škola koji su otvorili Festi-val scenskim prikazom Isusove molitve na Maslinskoj gori i izvelipjesmu Budi svoj prije proglašavanja pobjednika.

Na Festivalu je dodijeljeno ukupno pet nagrada. Povjerenstvoza najbolji tekst koje su sačinjavali vlč. Dragan Muharem, profe-sorice Marija Deman i Tatjana Njegomir dodijelilo je nagradusarajevskom bendu „Emaus“ i pjesmi Korak iza čije stihove potpi-suju Marija Ivančević-Stipić i Davor Stipić. Antonija Piuko-vić, Mario Tikvicki te vlč. Dragan Muharem bili su članovi struč-nog ocjenjivačkog suda za izbor najbolje skladbe i nagradu struč-noga povjerenstva dodijelili su skupini „Tobija“ iz Zagreba za pjes-mu S nama si ostao koja je djelo Zdravka Markovića. Publika jeputem sms-glasova za najbolju pjesmu izabrala skladbu Ponesi svojkriž čiji je tekst djelo Pamele Štefec, glazba i obrada KristijanaBrodara, a pjesmu je izvela Marina Kozina iz Nuštra kraj Vinko-vaca. Nagrada štićenika Zajednice Hosana pripala je pjesmi Čuvari Jeleni Barić iz Tugara, iz općine Omiš, koja je ujedno autoricateksta i glazbe pjesme, dok je obradu načinila Nensi Barić. Glavnanagrada koju izabiru sami izvođači pripala je Vukovarcima iz sku-pine „Damjan“ za pjesmu Tvojim putem poći čije je riječi i glazbu na-pisao Domagoj Vitovski, a obradu načinio Viktor Kesler. Prošlo-godišnji pobjednici VIS „Proroci“ predali su statuu logoa Festivalanovim pobjednicima koji će otvoriti naredni, sedmi Hosanafest2012.

U razgovoru s pobjednicima Hosanafesta 2011., sastavom „Damjan“ iz Vukovara

* Jeste li očekivali pobjedu na Hosanafestu?Mogu reći da uopće nismo očekivali pobjedu. Dosada smo su-

djelovali na Bonofestu i PapaFestu. Nismo iskusni, niti smo ikadasudjelovali na nekom festivalu duhovne glazbe natjecateljskoga ka-raktera. Ovo nam je bilo prvi puta. Mislili smo da još uvijek nismodovoljno dobri da bismo mogli negdje pobijediti, ali eto kako je nakraju ispalo. Nismo očekivali pobjedu, nitko od nas. Kako se Fes-tival približavao, vjerovali smo da imamo dobru pjesmu, ali nikakotoliko dobru da bismo mogli pobijediti.

* Što ova pobjeda znači za vas i vaše daljnje stvaralaštvo na du-hovnoj sceni?

Ljudi su uvijek sretni kada dobiju nagradu. Članovi skupinesad su našli nekakvu blagu zadovoljštinu za naš veliki trud. Doista

10/2011 � Zvonik42

Mladi - HosanaFest 2011. Uredila: Nevena Mlinko

Prva nagrada po mišljenju izvođača - VIS Damjan iz Vukovara

Nagrada stručnog žirija - Tobija

Nagrada za najbolji tekst - grupa Emaus

Nagrada zajednice HosanaJelena Barić

Nagrada publikeMarina Kozina

se jako puno trudimo, pogotovo u zadnjih godinu dana. Mala zadovolj-ština i nagrada! Također, ljudi nas drukčije gledaju. Konkretno gle-dano, dopuštaju nam više prostora, vremena i više nas podržavaju.Shvatili su nas ozbiljnije i time odali neku vrst priznanja našemu radu.

* Koliko dugo postoji bend i kako ste organizirani?Nastali smo iz zbora mladih. Osipanjem zbora smanjio se broj

ljudi i nastao je „Damjan“. Djelujemo pet godina. Prvi puta smo nastu-pili 2008. na Bonofestu. Jednom tjedno, subotom, nas 10-15 okupljamose na višesatne probe. Ukoliko je nešto na vidiku, npr. neki festival,onda se nalazimo 2 i 3 puta tjedno. Sve odlučujemo sami, demokrat-ski, i svi smo jednakim žarom u tomu. Vjerujem da je to svima velikozadovoljstvo i prednost jer nema nikakvih nesuglasica usprkos tomušto nemamo nekog „zapovjednika“ tj. vođu.

* Što za tebe osobno znači bavljenje duhovnom glazbom? U glazbi sam oduvijek. Cijeli život mi je obilježen glazbom – i dok

spavam – pjevam ☺ . Meni je glazba molitva. Sve više iz dana u danshvaćam da se moja predanost vjeri izražava putem glazbe. Najviše učemu ja mogu sebe dati u vjeri je kroz duhovnu glazbu. Nastojim nas-tupiti da i drugima pokažem koliko je to lijepo. Želio bih uspjeti poka-zati koliko je jednostavno uživati u tome i privući druge istome putu.Nije potrebno tražiti puno nečeg što se ne može pronaći, ljepota i za-dovoljstvo su tu, u duhovnoj glazbi, i treba uzeti ih.

/Razgovor sa Slavenom Katićem iz skupine „Damjan“/

Zvonik � 10/2011 43

Mladi - HosanaFest 2011.

Korak izaJoš jedno nepozvano jutrobez pitanja mi krade san,znam sve će biti k’o i jučer,običan, već viđen dan.

Ulica nosi rijeku ljudi,čudna lica bez osmijeha.Znam i ja sam jedan od njih.O, Bože, odgovor mi daj.

Zašto sam uvijek korak iza,nikada danas, živim za sutra,vlakovi žure, ne čekaju me.Hodam, a nikamo ne stižemi uvijek želim nešto više,već gubim snagu, Bože pogledaj!

Gubim dah, padam na koljena,prvi put stvarno oči otvaram,slika se sklapa iz tisuću dijelova.Vidim bijedu, jad, samoću,ali ne u svom životu,toliko toga dao si mi sada znam.

Bio sam uvijek korak iza, zastao nisam da shvatim, da priznam,uvijek si bio blizu Gospode.I sad Ti kažem što nisam znao:hvala za milost što si mi dao,da vidim svijet u novim bojama.

Rijeka je svoje more pronašla,moja je rijeka more pronašla.

Voditelji: Petar Pifat i Nevena Mlinko

Djeca hrvatslkih odjela

/Nagrada za najbolji tekst, Emaus – Sarajevo/

Je li ljubav zbilja vječna?Dragi čitatelji! Kroz velike teškoće i probleme, pa čak i patnje i boli pro-

lazi čovječanstvo, a i svaki čovjek ponaosob. U kušnjama, a na žalost i napas-tima, vidimo kakvi smo i od čega načinjeni. Otkrivamo svoje i tuđe manjkavos-ti svaki dan! Ipak, Isus od nas traži da budemo savršeni kao Otac nebeski i dase ljubimo ljubavlju koja ne prestaje! Kako uspjeti? „Savršena ljubav doista jerijetka... Zaljubljeni uvijek moraju imati profinjenost mudrih, prilagodljivostdjece, osjetljivost umjetnika, razum filozofa, smirenost svetaca, snošljivost učenjaka i snagu samopouzdanih“, zanimljiva jemisao prof. Lea Buscaglia, kojoj da bi bila cjelovita nedostaje samo – praštanje. Oprostiti moramo i sebi i drugima svaki putkad ljubav – nije bila ljubav. Blaženoj Djevici Mariji, Majci lijepe ljubavi, možemo se i ovoga listopada utjecati za zagovor, aprije osobne ili obiteljske molitve u našem domu – sve „strance u domu“ isključimo... :) (lvh)

kreposti u obiteljiNjegovati ljubav u obitelji

Kad nabrajamo tri „glavne“kreposti, tako lijepo zvuči:VJERA, NADA, LJUBAV. Ipak,najviše nas „dira“ tema ljubavi, aosobito onda kad je ne osje-ćamo. Dr. Tomislav Ivančić kažeda – kada nemamo „vezu“ s Bo-gom (ne osjećamo Njegovu lju-

bav, nismo je svjesni, ne ljubimo ga) – ne funkcioniraju ni vezeljubavi s ljudima (ne možemo niti mi ljubiti – pružati ljubavniti biti ljubljeni – primati je). Tako je ljubav prema Bogu ibližnjemu nerazdvojiva. Rekne li tko: „Ljubim Boga“, a mrzibrata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi,Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od

njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga (1 Iv 4,20-21). Po-trebno je IZABRATI LJUBAV.

Ljubav je nekad teško njegovati! Ponekad moramo osta-viti sve dobro koje činimo i sav predan rad i – sjesti na pod iigrati se kockama! Nekad moramo ostaviti kreativna nadah-nuća za pospremanjem i gledati film po muževljevom izboru!Moramo nekad razgovarati i dok nam se oči zatvaraju odumora jer je obiteljski sastanak u tijeku! Također – neophod-no je ponekad sjetiti se rock pjesama koje voli supružnik/cai smišljati uvijek nove teme za razgovor i novo, ponovno upo-znavanje!

Ljubav je bogoslovna krepost kojom Boga ljubimo iznadsvega radi njega samoga, a svoga bližnjega kao same sebe izljubavi prema Bogu. Ma koliko to zvučalo ozbiljno i teško –ljubav je najljepši način da budete „žrtva“ milovanja dječjimručicama dok ih uspavljujete, dječjih poljubaca toliko razdra-ganih da bole, pogleda ljubavi i kad biste radije plakali od tugei sakrili se u mišju rupu koliko se osjećate loše... Ja biram vo-ljeti i biti voljen/a, a ti? (lvh)

iz životaZazvati Mariju...„I sada se sjećam neprospavanih noći i straha kada se tinejdžer do kasno u noć nije vraćao

kući. Sjećam se također koliko sam puta u grču zazivala Mariju moleći je da ona preuzme brigu onjemu. Koliko se puta dogodilo da bi u trenutku kad bih zavapila Mariji čula okretanje ključa u vra-tima! Vratio se! (iskustvo obitelji Zajc sa šestero djece i petero unučadi u mjesečniku Novi svijet )

... kada se bojimo da će nam dijete odabrati „krivi put“„Potrebno se brinuti, ali ne zabrinjavati. Roditelji ne smiju stalno plakati nad djetetom koje gri-

ješi. Ljubite ga prirodnom ljubavlju koju već imate i onom koju je Bog izlio u vaša srca. Ako se djecane osjete pritisnuta vašim stavovima, bit će slobodnija u odluci i jednog dana će reći: „Želim promijenitiživot, želim se vratiti u svoju obitelj“, ali ako se zabrinjavate, predstavljate veliku prepreku njihovom obra-ćenju.

Svoju zabrinutost trebate prebaciti na Boga, On treba biti zabrinut, a ne mi.“ (C. Lubich, Na izvoru života)

10/2011 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

Kako i koliko ljubimo? Poznati američki profesor i pisac dr. Leo Buscaglia je pred-lagao ovih nekoliko pitanja za kraj dana svakome od nas, smatrajući da je samopropiti-vanje i iskreno odgovaranje na njih dobar put za samo upoznavanje – kakvi smo u lju-bavi...

Je li itko danas makar malo sretniji jer sam danas bio uz njega? Da NeJesam li ostavio bilo kakav konkretan dokaz ljubaznosti, kao znak moje ljubavi? Da NeJesam li pokušao misliti o nekome koga poznajem na pozitivniji način? Da NeJesam li pomogao nekome da osjeti radost, da se smije ili bar nasmiješi? Da NeJesam li pokušao odstraniti bar nešto rđe koja napada moje odnose s ljudima? Da NeJesam li proživio dan bez bijesa zbog stvari koje nemam i slaveći zbog stvari koje

imam? Da NeJesam li oprostio sebi što nisu savršeni? Da NeJesam li oprostio sebi? Da NeJesam li naučio nešto novo o životu, življenju ili ljubavi? Da Ne

male mudrostiStranac

u našem domuNekoliko godina nakon što sam došla na

svijet, moj tata je upoznao stranca koji je tekdošao u naš gradić. Od samog početka tata jebio opčinjen pridošlicom i brzo ga pozvao da živis našom obitelji. Stranca smo brzo prihvatili i odtada je živio s nama.

Dok sam odrastala, niti jednom se nisamzapitala o njegovoj ulozi u našoj obitelji. U momdječjem umu on je imao posebno mjesto. Rodi-telji su me odgajali komplementarno: majka meučila da razlikujem dobro od zla, a otac me učioda budem poslušna. Ali stranac, on je bio pripo-vjedač. On bi nas držao opčinjene satima svojimavanturama, misterijama i komedijama.

Kad sam željela saznati nešto o politici, po-vijesti ili znanosti, on je uvijek znao sve odgo-vore o prošlosti, razumio je sadašnjost i činilose da je čak u stanju predvidjeti budućnost!Moju obitelj je odveo na prvu veliki nogometnuutakmicu. Nasmijavao me i rastuživao. Stranacnikad nije prestajao pričati, ali tati to izgleda nijesmetalo.

Ponekad, mama bi tiho ustajala i odlazila ukuhinju gdje je bilo tiho i mirno, dok smo mijedni druge stišavali da čujemo što nam imareći. Danas se pitam je li se ikada molila da stra-nac ode iz našeg doma.

Tata je upravljao našim domom s određe-nim moralnim normama, ali stranac nikad nijeosjećao obvezu da ih prati.

Naš dugogodišnji posjetitelj, s druge stra-ne, glatko bi se provlačio s psovkama koje su pa-rale moje uši i tatu tjerale da pobjesni, a mamuda pocrveni. Tata nije dozvoljavao konzumira-nje alkohola, ali nas je stranac poticao da ga re-dovito pijemo. On je učinio da cigarete izgledajuprivlačno, cigare džentlmenski, a muštikle pro-finjeno. Slobodno je govorio o seksu, čak i previ-še. Njegovi komentari su ponekad bili provoka-tivni, ponekad sugestivni, a ponekad jednostav-no besramni. Danas znam da su moja shvaćanjao ljubavnim vezama u velikoj mjeri formiralestrančeve priče. Iz dana u dan stranac je protu-rječio vrijednostima mojih roditelja, ali su gaipak rijetko ušutkivali. I NIKAD ga nisu zamolilida napusti našu kuću!

Više od 40 godina je prošlo otkad se stra-nac uselio u život naše obitelji. Jako se brzouklopio pa danas ni izbliza ne izgleda tako oča-ravajući kao što je bio s početka. Međutim, čaki ako danas uđete u kuću mojih roditelja i daljećete ga pronaći kako sjedi u svom kutu, iščeku-jući nekoga tko će ga saslušati, da priča s njimdok mu pokazuje svoje slike.

Kako se zvao stranac? Mi smo ga jedno-stavno zvali –TV. U međuvremenu je dobio i su-prugu. Zovemo je kompjuter. Njihovo prvo di-jete zovemo mobilni telefon. A njihovo drugo di-jete – Facebook. (www.malemudrosti.com)

protiv života:

Vapaj gladnih i zlostavljanih iz Konga!Sestra franjevka Mirabilis Višić, jedna od 7 naših misionarki u afrič-

koj državi Kongo, govori o svojim najbolnijim iskustvima.U razdoblju od 1996. do 2004.godine u Kongu su bjesnila čak četiri

rata. Posljedica toga je da na tisuće, desetke tisuća mališana lutaju šumamai gradovima potpuno sami. Izgriženi od crva i kukaca. Sami. Gladni, goli.Očevi su im ubijeni u ratu, a majke otete, silovane, nestale ili umrle odside. Napuštenoj djeci mi redovnice ostajemo posljednja i jedina nada. U

četiri centra koje vodimo hranimo oko tisuću mališana. Nažalost, nismoim u stanju pružiti hranu svaki dan jer za to nemamo dovoljno sredstava.Budući da ovisimo isključivo o donacijama, naša kuhinja je trenutno u po-gonu svaki drugi dan. Između tih obroka tisuću najsiromašnije djece gla-duje...(...) U jednom mjestu nađeno je 800 djece silovanih majki. Nitko ihnije želio. One koje nađemo u dobrom stanju prigrlimo i damo im krov nadglavom. ali nažalost ima i onih za koje više nema nade. Kada im kosa po-žuti, a narastu trbuščići, kada se prestanu smijati i zašute, to je znak dasmo došli prekasno. Umiru od gladi...

za život:

Projekti ljubavi i solidarnosti spasimo siročad u Kongu

Uključimo se suosjećanjem i darivanjem u misijski rad sestara uKongu. Svaki čovjek može davati od svog duhovnog bogatstva i dijeliti odsvog materijalnog posjedovanja – poručuje nam s. Mirabilis. Papinska mi-sijska djela, Nova Ves 4, Zagreb, Zagrebačka banka; poziv na broj 2360000– 1500109114, poziv na broj odobrenja 1123, Pomoć za siročad Konga.Neka dobri Bog blagoslovi velikodušne darivatelje! (www.molitve.info)

„Danas smo suočeni s novim, glo-balnim aparthejdom, kada bogati po-staju sve bogatiji, a siromašni sve siro-mašniji. Takav sustav ne može opstati.Naša zadaća je ispraviti naslijeđe te ne-pravde i oblikovati novi ekonomski sus-tav koji može osigurati održivi razvoj zasve. Da bi to postalo moguće potrebnaje, baš kao i za vrijeme aparthejda, od-govorna uključenost bogatih svjetskihnacija.“

(Nadbuskup Desmond Tutu)

Zvonik � 10/2011 45

Obitelj / Za život

Župnik Kelle rođen je u Kupusini 11. ožujka 1804. go-dine, a umro je u Somboru 1. lipnja 1866. Među bogosloveje primljen 1823. godine. Ti su podaci iz odjela PersonaliaKalačkog nadbiskupskog arhiva. Godine 1828. je bio san-tovački kapelan (Hercegszántó). Od 1829. do 1832. go-dine je bio somborski kapelan (Lakatos 320). Godine 1841.obnašao je dužnost upravitelja somborske župe. Žup-nikom je postao 1842. godine (Lakatos 320). Bio je i biljež-nik Gornjeg Bačkog dekanata. Kelle je 1847. godine pos-tao „prisjednik“ županijskog suda ujedinjene Bačke i Bod-roške, te Srijemske i Baranjske županije. Od 1852. dosvoje smrti, 1866. godine, obnašao je čast orontskog pre-pozita (Schematismus 1865 i Lakatos 65). Ugledni som-borski građanin, Ivan Ambrozović je cijenio svoga žup-nika. To se vidi i po tome što je 1851. godine u Osijeku daoobjaviti brošuricu na 20 stranica pod naslovom: „Radostkad je pripoštovani gospodin Ernest Kelle, slobodne kra-ljeske varoši Zomborske Paroch i Okružja Gornjo – Bač-koga biližnik, godine 1851. milostivo naimenovat naočniprepošt od Oronta postao“. Pohvala somborskom župnikuje spjevana u desetercu.Župnik Kelle je umro1866. godine a sahra-njen je u kripti kapelesvetoga Roka na Veli-kom katoličkom grobljuu Somboru. Lijevo odulaza u kapelu nalazi seteško čitljiva nadgrobnaploča s natpisom: „ITTNYUGSZIK AZ ÚRBANKELLE ERNŐ ORON-TI PRÉPOST ZOMBO-RI PLÉBÁNOS MEG-HALT 1866 ÉVI JÚ-NIUS 1-ÉN ÉLETÉNEK62. ik ÉVÉBEN. BÉKEHAMVAINAK. Hrvatskiprijevod glasi: Ovdje uGospodinu počiva oront-ski prepozit Ernő Kelle somborski župnik. Umro je 1. lip-nja 1866. godine u 62. go- dini života. Mir njegovom prahu.

Reformirani kršćani u SomboruU svojoj čudno naslovljenoj brošurici „Somborski fra-

njevci, reformati, pentekostni, baptisiti, adventisti, musli-mani“ izdanoj u Somboru1989. godine, somborski novinarMilenko Beljanski piše kako su se prvi reformati u Som-boru pojavili 1820. godine, ali da ih je tada bilo samo dvoje-troje. Njihov je broj porastao do dvanaest 1844. godine pado dvadeset 1863. godine. Godine 1886. bilo je već 249vjernika. Ti vjernici još nisu imali samostalnu župu. Od1879. godine o somborskim reformatima stara se vjerski

službenik iz Novog Sivca. Svoja bogoslužja su imali svakenedjelje i većeg blagdana.

Za Kelleova župnikovanja, 1852. godine grad Somborje dobio sunčani sat, koji je vidljiv i danas na južnom pro-čelju nekadašnjeg franjevačkog samostana – danas palačižupnog doma. Anđeo nas, zajedno s vjesnikom novogadana upozorava, da nam je jedan od tih sati posljednji.

Ivan Ambrozović, Kelleov suvremenik(9. V. 1789.-22. II. 1969.)

Ivan Ambrozović spada među najglasovitije Som-borce. Bio je diplomirani pravnik, inženjer, učitelj i ravna-telj rimokatoličke škole, a diplomirao je i filozofiju. U Som-boru je radio u gruntovnici, bio je i gradski odvjetnik. Bioje gradski senator u Somboru. Ambrozović je bio i načel-nik somborske Rimokatoličke crkvene općine, kao i zas-tupnik u Ugarskom saboru. Uspio se izboriti da se na Ne-nadiću 1861. godine otvori škola za bunjevačku djecu – nas-

tavni jezik je ipak bio ma-đarski. Njegova je velikaknjižnica opljačkana 1949.godine. Godine 1807. je sasrpskog na hrvatski je-zik preveo Muškatirovi-ćevo djelo Proricsja inarecsenja. Upozorio jena razliku između srps-koga i hrvatskoga jezika.Hrvatski jezik naziva kaoi njegovi suvremenici uHrvatskoj iliričkim i dal-matinskim. Ima dva ru-kopisa: Ja sam virnaljubav tvoja i Žalosticažalosna. U ovoj drugojopisuje patnje naroda uvrijeme Mađarske revo-lucije.

Upravitelj somborske župe Stipan Vargić (1866.-1868.)

Stipan Vargić je bio kapelan u Bajmoku od 1859. do1860. godine (Lakatos 156), a bio je i somborski kapelanod 1861. do 1864. (Lakatos 320). Zatim je kao kapelan biou župi svete Terezije u Subotici, 1865. godine (Lakatos279). Iz Subotice se opet vratio kao kapelan u Sombor1866., pa ponovno 1869. do 1870. (Lakatos 320.). Kasnijeje bio upravitelj župe u Tataházi od 1871. do 1875. (Laka-tos 295). Prema podacima iz Kalačkog nadbiskupskog ar-hiva, Vargić je upravljao somborskom župom od 1866. do1868. godine.

10/2011 � Zvonik46

Povijesni kutak

Sunčani sat

Somborski župnik Ernő Kelle 1841.-1866.

Piše: Stjepan Beretić

Pitanje je više nego aktualno jer izgodine u godinu vidimo sve veću pri-sutnost ove manifestacije među djecomi mladima, svakako pod utjecajem fil-mova. No, sve to ustvari nije bezazlenojer „svaka maska nešto krije“ a tako imaske koje se koriste pri proslavi „Noćivještica“.

Pojam Protumačimo najprije što znači po-

pularna engleska riječ „Hallowen“. Kodnas se nesretno koristi u prijevodu kao„Noć vještica“ i zbog toga može ulijevatijezu. Međutim, riječ „Hallowen“ samapo sebi ništa ne znači. Ta riječ je sažetaod riječi „All Hallows eve“ i njome seoznačuje bdijenje uoči dana Svih svetih.Engleska riječ „hallow“ kao imenicapredstavlja staru englesku riječ za sve-ca. Kao glagol, ona označava neštosveto ili čašćenje svetoga.

Dan Svih svetihPapa Grgur IV. je godine 835. pro-

mijenio datum slavljenja mučenika (aonda i svetaca) sa 13. svibnja na 1. stu-deni. Dan Svih svetih je onaj dan kadase sjećamo i častimo sve svece. Drugogstudenog slavi se Dušni dan. U ovimblagdanima Crkva se sjeća onih koji supreminuli, bilo da su kanonizirani ili ne.Slavi se „zajedništvo svetih“ podsjeća-jući nas da je Crkva uistinu jedna i nijeograničena vremenom ni prostorom.

Možemo se zapitati kako je „Noćvještica“ zauzela toliko prostora i re-klame da je upravo taj dan, tj. večer,jedan od najvećih praznika u američkojkulturi! I zaista, trgovine uoči tih danapune su zastrašujućih kostima vještica,skeleta, duhova, vrana, paukova i sva-kako jednog od glavnih simbola – iz-rezbarena bundeva u koju se postavljasvijeća. U spomenute kostime oblače sedjeca a svim ostalim ukrašavaju se pro-zori i travnjaci ispred kuće. Na zapaduje ovaj „blagdan“ vrlo zastupljen ali

odavno je proširen i na područje Eu-rope.

Odale, dakle, slavlje „Noći vješti-ca“ i je li on takav u sebi da se i kršćanimogu uključiti u njegovu proslavu.Naime, mnogi se spontano uključuju uovo slavlje ne razumijevajući bit slavljanego od ovoga prave samo paradu i svo-jevrsni egzibicionizam.

Veza s poganskim običajimaKeltskim festivalom po imenu

„Samhein“ slavio se završetak žetve ipočetak zime koja predstavlja vrijeme ugodini koje je povezano sa smrću. Po-gani Kelti vjerovali su da je te noći malijaz između svijeta živih i mrtvih i da seduhovi mrtvih vraćaju na zemlju. Bila jeto noć za nadnaravnu komunikaciju smrtvima, noć u kojima su prisutni razli-čiti oblici gatanja i proricanja i seksual-nih rituala. Upravo u ovo vrijeme kadapriroda sve više „odumire“ jer je jesenveć počela, slave se dva spomenuta krš-ćanska blagdana. U određenoj kršćan-skoj literaturi mogu se naći podaci dasu ti kršćanski blagdani prebačeni najesen upravo da bi se iskorijenio po-ganski utjecaj među Keltima. Ovo sva-kako nije prvi put u crkvenoj povijesti,jer slične pokušaje i to uspješne nala-zimo daleko ranije, npr. slavlje Božića25. prosinca kojim se istisnulo slav-lje rođenja rimskog poganskog bogaSunca.

Vraćamo li se poganskim običajima?Kako protumačiti sve više rastući

jezovit i okultni aspekt „Noći vještica“?Je li to nešto što spada u sve veći pro-ces sekularizacije svijeta?

Umjesto da je Crkva vremenompotpuno iskorijenila sve poganske obi-čaje, dolazi do obratnoga procesa: po-ganski običaji sve više potiskuju krš-ćanske običaje i slavlja. „Večer Svetih“(Halloween) je nekada bila proslavaSvih svetih a danas pod tim nazivompostaje sve više i više svjetovno slavlje.Slavlje Svih svetih u Katoličkoj crkvi po-kazuje da se ne moraju plašiti smrti onikoji vjeruju u uskrsnuće i u vječni život.Samom pojmu smrti prilazi se na pozi-tivni način. Današnje slavlje među dje-com i mladima uoči Svih svetih u kojemse ističu skeleti, kostimi vampira, de-mona, duhova ne da ne umanjuje govoro smrti nego prerasta u svojevrsni poziv

istim sudionicima da se naviknu na naj-gori aspekt poganstva a to je njegovaprisnost s užasom i demonskim. Činje-nica da kršćani nisu ništa posebno do-taknuti ovim negativnim prizorimapredstavlja znak da nam sve manjeznači i bdijenje ali i slavlje Svih svetihuz proslavu Dušnoga dana. U ne takodavnoj povijesti katolici su znali svojudjecu uoči blagdana Svih svetih oblačitiu kostime svetaca koji su im mili idragi. I dan danas negdje ipak postoji itaj način slavlja. Umjesto da se na tajnačin sve više spominju časni primjerisvetaca, njihov heroizam, žrtva i pot-puna posvećenost Bogu, izgleda danešto drugo sve više zauzima mjesta, ato je vrlo negativno i neprimjereno usebi: užasni kostimi, krv, smrt, čudo-višta... Kakvu poruku daju ovi zlokobnii groteskni prizori djeci i mladima?Kakve emocije stimuliraju? Umjesto dase smrti prilazi u nekoj blagoj uspo-meni, ova nakaradna ponašanja preras-taju u nešto sasvim prirođeno modernojduhovnosti a to je tipičan proizvod no-vog poganstva.

Kakav stav zauzeti?Svi sadržaji koji se nude djeci i

mladima trebali bi u principu imati ten-denciju da ih učine zrelijima ako ti sa-držaji sadržavaju u sebi nešto što je zdra-vo i primjereno. Crkva u svojoj mud-rosti potencira slavlje Svetih kako bipružila potrebni odgoj djeci dok potičenjihovu maštu i otvara njihova obzorjaprema ljepoti i veličanstvenosti divnihsvjedočanstava svetaca i heroja koje jeona iznjedrila u svojoj dugoj povijesti.Crkva potiče molitve i slavlja za duševjernih mrtvih kako bi djeca bila iostala uravnotežena i mirna umjesto dasu pomahnitala i prestravljena predlicem smrti.

Zato bi bilo dobro, uoči blagdanaSvih svetih i Dušnoga dana dobro raz-misliti kako se pravilno i savjesno zau-zeti za mlade naraštaje i svakako ih pou-čiti da se klone novopoganskih slavljatj. „Noći vještica“. Oni koji rade s dje-com neka pokušaju ponovno utjelovitiživot svetih kroz kostime i igrokaze kojise mogu izvesti u ove svete i blagedane. Na ovaj način moguće je pružiti usvijetu u kojem živimo onaj jedini pozi-tivni i ispravni pristup slavlju velikih idivnih blagdana Svih svetih i Dušnogadana.

Zvonik � 10/2011 47

Vjernici pitaju

„Svi sveti“ ili „Noć vještica“Odgovara: vlč. Goran Vilov

U svijetu je sve raširenija pojavapostaje slavlje „Noći vještica“ ili tzv.„Halloween“, upravo u vrijeme kršćan-skih svetkovina Svih svetih i Dušnogadana. Je li to samo „dobra i bezazlenazabava“ u čemu bi i kršćani mogli su-djelovati? Ugrožava li ovaj „kontra-blagdan“ kršćanske vrednote?

K. N.

10/2011 � Zvonik48

U susret događanjima

29. X. 2011.PROSLAVA

10. OBLJETNICEvrtića „Marija Petković“

u SuboticiSveta misa zahvalnica

u 18 satiu crkvi sv. Roka

30. X. 2011.BLAGOSLOV

OBNOVLJENE CRKVEsv. Ilije u Bođanimasv. misu u 16 sati i blagoslovpredvodi apostolski egzarh

za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Goribiskup mons. dr. Ðuro Džudžar

POKRAJINSKA SMOTRA

RECITATORAna hrvatskom jeziku

5. 11. 2011. s početkom u 9 sati

u Gradskoj biblioteci u Subotici

KRUNICUu župi sv. Roka u Subotici

srijedom u 17 satipredvode mali kruničariDođite, pridružite im se!

PREPORUČAMO*********

Zidni kalendari za 2012. godinu

po 40 din.

Džepni Kalendari za 2012. godinu

po 60 din.Za više od 100 komada

popust 20%

Subotička Danica za 2012. godinu

po cijeni od 350 dinaraZa više od 30 komada

popust od 20 %

Božićne čestitkes kuvertama 15 dinarabez kuverata 10 dinara

bez popusta

Sličice razne vrste po 2 dinara komad

za više od 100 komada popust od 20%

Narudžbe: Uredništvo Zvonikatel.: 024/554-896

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojvode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozems-tva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Hrvatska riječ

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

Zahvaljujemo našim darovateljima

49Zvonik � 10/2011

AUTO CAR VIDAKOVIĆ, Subotica, Braće Radića 51-53, Tel.: 024/553-567

Zahvaljujemo našim darovateljima

50 10/2011 � Zvonik