Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • GOD. XXXII. • CIJENA: 13 KN

živo vreloživoživoliturgijsko-pastoralni list122015

Došašće – vrata Očeva milosrđaod  29.  studenoga  do 24. prosinca 2015.

ISSN 1331-2170 – UDK 282ISSN 1331-2170 – UDK 282

God. XXXII. (2015.)Liturgijsko-pastoralni list

za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:mons. Ivan Šaško,

Ante Crnčević, Petar Bašić,Ivan Ćurić, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:mons. Ivan Šaško

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić,

Vječna Tadić Stepinac

Grafi čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a10000 ZAGREB

Telefon: 01 5635 050Faks: 01 5635 051e-mail: hilp@hilp.hr

www.hilp.hr

Tisak:Grafi ka Markulin, Lukavec

ISSN 1331-2170 – UDK 282

živo vrelo

urednikova riječ 1 Pred otvorenim vratima…

naša tema: Došašće – vrata Očeva milosrđa 2Vrata milosrđa, A. Crnčević

Prispodoba o milosrdnome ocu, I. Šaško

otajstvo i zbilja 16Biblijska razmišljanja:I. Šaško, S. Slišković, I. Bodrožić,I. Raguž, A. Vučković,

Prva nedjelja došašća

Druga nedjelja došašća

Bezgrješno začeće bl. Djevice Marije

Treća nedjelja došašća

Četvrta nedjelja došašća

u duhu i istini 36Milosrdni kao OtacHiman Jubileja milosrđa

Molitva za Božje milosrđe

trenutak 40Spomen sv. Josipa u euharistijskim molitvama

12 • 2015 

MOTIV NA NASLOVNICI:

Marc Chagall:Milosrdni otac, 1975.

UREDNIKOVA RIJEČŽIVO VRELO   12–2015.

živo vrelo 1

SPred otvorenim vratima…

Svečano bogoslužje kojim započinje jubilejska godina milosrđa u središte naše vjerničke pozornosti stavlja vrata. Okupljeni pred vratima naših katedrala iznova ćemo, zadivljeni njiho-

vom snagom i privučeni gestom njihovoga otvaranja, čuti Gospodi-novu riječ: »Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se.« (Iv 10, 9) Jubilej milosrđa sabire Crkvu i u njezino zajedništvo zove sve odlu-tale, udaljene i sve koji nemaju snage vratiti se u Očev dom. Prela-zak preko praga crkve daje iznova otkriti ljepotu i blizinu Božjega milosrđa, očitovanoga u Isusu Kristu. On je lice Božjega milosrđa, a Crkva krilo u kojemu svatko može osjetiti toplinu Očeva zagrljaja i darovanost njegova spasenja. Rastvorene vratnice katedrale ruke su koje primaju i grle sve Kristove vjernike, oslobađajući ih osjeća-ja nedostojnosti i straha pred uzvišenošću dara spasenja. Ponekad taj strah zaustavi vjernika na pragu crkve. Želi iskusiti dar spasenja, ali ne izbliza; u nutrini osjeća Božji zov, ali još nema snage u pot-punosti mu se izručiti. Ostaje na pragu, neodlučan, razdijeljen, još uvijek vezan za svijet, premda njime duboko ranjen. Vrata su mjesto propitivanja svojih slabosti, ali i vlastite hrabrosti, potrebne da bi se »prešlo prag« i stupilo u žuđenu novost. Godina milosrđa nudi nam milosno vrijeme koje može postati vratima novoga zajedništva s Bogom i braćom ljudima.

U obrednoj igri slavlja početka Jubileja milosrđa otvorena vrata nisu tek trenutan znak početka toga svetog vremena. Ona su znak životnosti vjere i slika Crkve, zajednice koja je u trajnome povratku Bogu. Tko uđe u zajedništvo s Bogom i prepusti se preobrazbenoj snazi spasenja, nije oslobođen svijeta i brige za ljude. Što više poni-remo u Boga, to snažnije osjećamo poslanje da iziđemo k ljudima, potrebitima, siromašnima, napuštenima, ali i svima koji se oglušuju o Božju riječ.

Prispodoba o milosrdnome ocu, iz Evanđelja po Luki, odabrana je kao ključ promišljanja o toj vjerničkoj dinamici izlaska i ulaska, odla-ska i povratka, ozdravljena očevim zagrljajem i sućutnošću. Advent-sko vrijeme, ispunjeno spomenom na Božji Dolazak i nadom u njegov Povratak, daje nam doživjeti raskriljene ruke Božjega milosrđa, čuva-jući otvorena vrata za ljude kojima smo poslani posvjedočiti ljepotu Božjega dara i životnu radost, što proizlazi iz zajedništva s njim.

Urednik

NAŠA TEMA Došašće – vrata Očeva milosrđa

2

S

PNAŠA TEMA

PNAŠA TEMA

Liturgija početka Jubileja milosrđa, sa znakovitošću otvaranja Vrata milosrđa,

oblikovana je u svjetlu triju ciljeva: a) očitovati otajstvo Boga, bogatoga milosrđem i sućutnošću

prema čovjeku, ostvareno u otajstvu Krista, licu

Očeva milosrđa (usp. Lice milosrđa, 1); b) prepoznati Krista kao jedina vrata kroz

koja se ulazi u spasenje i kao jedini put k Ocu; c) potaknuti na trajno

hodočašćenje Crkve prema Kristu, kako bi hod prema

Kristu postao formom kršćanskoga življenja.

Sveta vrata, kao ‘sveto mjesto’ i znak, u kršćanskoj su predaji znatno starija od ustanove jubilejskih godina. Prva kršćanska jubilejska godina slavljena je u Rimu 1300. godine, a prvi ju-

bilej kojega je početak označen otvaranjem »svetih vrata« jest onaj izvanredni, slavljen 1423. godine po odluci pape Martina V. Vjerni-čka osjetljivost rimskoga puka i hodočasnika u Rim, još davno prije tih događaja, prepoznala je jedno posebno mjesto na kojem je njego-vala pobožnost i prozvala ga Svetim vratima. Obred otvaranja svetih vrata u slavlju početka jubilejskih godina tako vuče značenje iz starije predaje koja nas vodi do stare konstantinovske bazilike sv. Petra u Vatikanu, na mjestu koje je u 16. stoljeću podignuta nova, današnja bazilika. U tim povijesnim osvrtima oslonit ćemo se na prikaze koje su priredili Alceste Catella i Piero Marini te uvidjeti značenjske i sa-držajne poveznice dviju predaja.

Sveti put i uska vrataPut u staru konstantinovsku baziliku sv. Petra u Rimu vodio je kroz trijem (quadriporticum), za koji se od 9. stoljeća bio ustalio naziv paradisus, rajski vrt. Trijem je bio, zapravo, uređen vrt s fontanom u sredini, kao što se to, primjerice, može vidjeti ispred današnje bazi-like sv. Pavla izvan zidina. Ideja vrta, mjesta iskonskoga zajedništva sa Stvoriteljem, budila je u hodočasniku misao da susret s Kristom u domu Crkve daje iskusiti upravo to zajedništvo, grijehom jednoć izgubljeno, ali ponovno darovano Očevim milosrđem, očitovanim u čovjekoljublju Isusa Krista. Pročelje bazilike ikonografskim je govo-rom potvrđivalo tu istinu: mozaički prikaz Krista u liku Jaganjca, u zajedništvu s dvadeset i četvoricom starješina, priziva na viđenje iz Knjige Otkrivenja: »Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: ‘Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi.’« (Otk 4, 1). U opisu svoga viđenja pisac potvrđuje: »Posred prijestolja i četiriju bića stoji, kao zaklan, Jaganjac […]. On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. A kad on uzme knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. […] Pjevaju oni pjesmu novu: ‘Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pe-čate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude

Vrata milosrđaObred otvaranja »Svetih vrata« u jubilejskoj godini

Ante Crnčević

2živo vrelo 3

iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kralje-vat će na zemlji.’« (Otk 5, 6-10) Ulazak u Baziliku za vjernika je tako bio govorljiv podsjetnik da stupa u iskustvo svetoga Dara, po kojemu je ponovno postao dionikom kraljevskoga i svećeničkoga dostojanstva u Božjoj vječnosti.

Bazilika je imala pet vrata; troja su vodila u središ-nju lađu (vrata zvana argentea, romana i ravennia-na), a dvoja u dvije pokrajne lađe, dok krajnje lađe ni-su imale vrata na pročelju. Na početku krajnje desne lađe (gledajući prema apsidi) bila je izdvojena i uređe-na kapela (oratorium) zvana Sancta Maria ad Prae-sepe (»Sveta Marija od Jaslica«), koju je dao urediti papa Ivan VII. (705.-707.) za mjesto svoga ukopa. U kapeli je bio podignut oltar na kojemu se od 12. st. ču-vao rubac, zvan Veronica, koji je, prema drevnoj pre-daji, neka pobožna žena pružila Isusu na putu prema Kalvariji, a za uspomenu dobila na rupcu utisnut nje-gov sveti lik. Vjernici su rado dolazili pokloniti se pred »Svetim licem« i ondje gajili osobitu pobožnost, pa je prostor – objedinjujući početak i dovršetak Kristova djela spasenja – mnogim hodočasnicima bio osobito drago mjesto. (Zgodno je i ovdje prisjetiti se Danteova opisa »hodočasnika iz Hrvatske« koji dolazi u Rim i s ganućem motri Gospodinov lik, utisnut u Veronikin rubac: »Ko onaj koji iz Hrvatske valjda / dolazi našu Veroniku zreti…«, usp. Dante, Raj, XXXI, 103.-108.)

U kapelu se ulazilo kroz sasvim uska vrata, koja je Tiberio Alfarano (†1596.) opisao kao »parvula porta antiqua, a vulgo porta sancta dicta«, mala drevna vrata, u puku zvana sveta. Pučka je pobožnost njihovo znače-nje vezala uz Isusovu riječ: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali ne će moći.« (Lk 13, 24) Tako je hodočasnički cilj – proći kroz »uska vrata« kapele i stupiti pred Gospodinovo lice – bivao doživljen paradigmom kršćanskoga življenja. (Na sličan je način i u staroj bazilici ad Praesepe u Betlehemu bilo potrebno prignuti se kako bi se kroz »uska vrata« stupilo na sveto mjesto koje čuva spomen na Isusovo rođe-nje.) Simbolička igra obećanja »raja« u uređenome atriju, divljenja pred raskošnim pročeljem, svečanoga ulaska u baziliku i osobnoga dolaska pred uska vrata’, uvodi hodočasnika u dioništvo na Kristovu daru spasenja, po-sredovanoga utjelovljenjem i otajstvom križa. Vrata koja onamo vode ‘uska’ su. Ona dijele i uvode; daju iskusiti prelazak preko praga i onaj ‘odlučujući korak’ od ‘biti izvan’ prema ‘biti unutra’. Pogled zaustavljen na Gospodinovu licu, utisnutu u platno, pruža predokus njegove vječnosti. Put koji vodi do toga susreta svet je put. Vjernički je osjećaj, stoga, i ona neugledna i uska vrata, kroz koja je prošao dolazeći pred Gospodinov lik, s punom razložno-šću nazvao »Svetim vratima«.

NAŠA TEMA Došašće – vrata Očeva milosrđa

4

Jubilejske godine i »Sveta vrata«Prethodno opisana zna-čenja pobožnoga prolaska kroz »Sveta vrata« kapele unutar stare bazilike sv. Petra, poslužila su za oslo-nac novoj pobožnosti opro-sta i prolaska hodočasnika kroz »Sveta vrata« u hodo-čašćima jubilejskih godi-na. Papa Martin V., u znak obnovljenoga jedinstva Cr-kve, proglasio je 1423. go-

dinu jubilejskom (trideset i tri godine nakon prethodnoga jubileja 1390.), a novost i posebnost toga jubileja tiče se svečanoga početka, obilježena otva-ranjem »svetih vrata« na bazilici u Lateranu, kako opisuje kroničar Gio-vanni Rucellai. O sljedećemu jubileju 1450. godine sveta su vrata otvorena na bazilici sv. Petra u Vatikanu (C. Maggioni). Ipak, jubilejska znakovitost svetih vrata najviše se veže uz godinu 1500. Pripravljajući jubilejsku godi-nu papa Aleksandar VI. (1492.-1503.) došao je na ideju da početak jubileja označi jedinstvenim obredom otvaranja »Svetih vrata«, što potvrđuje i bu-la najave, a sastavljanje obreda povjerio je ravnatelju papinskih liturgijskih slavlja Johannesu Burchardu (†1506.). Za tu su prigodu, na bazilici, u lađi koja vodi u kapelu gdje se čuvao »Sveti rubac« proširena i uređena ‘sveta vrata’. Pri tom je porušena postojeća kapela u lađi, a u potpunosti zanema-rena drevna »sveta vrata« koja su ranije bila mjesto posebne pobožnosti. Tako je, zapravo, uređen svečani ‘prolaz’, čiji su dovratci urešeni biranim mramorom, a umjesto vratnica prolaz je zazidan tankim zidom kako bi ga se u slavlju otvorenja jubilejske godine moglo jednostavno srušiti.

Dana 24. prosinca 1499., uoči svetkovine Gospodinova rođenja, papa je u svečanome ophodu došao u predvorje bazilike, pred pripravljena i zazi-dana ‘vrata’. U ophodu su pjevani himni Iubilate Deo i Veni Creator Spiri-tus. Došavši pred zazidana vrata molio je prigodnu molitvu (Deus qui per Moysem), koja spominje ustanovu starozavjetnih jubileja te zaziva oprost i pomirenje za Crkvu koja slavi jubilejsku godinu. Potom je pjevao psalam-ske stihove »Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću zahvaliti Gospodinu…« (Ps 118, 19) te trima udarcima čekića probio zid kojim su bila zazidana ‘vra-ta’, nakon čega su zidari uklonili zid. Kroz to vrijeme pjevali su se odabrani psalamski poklici (Iubilate Deo omnis terra), a potom su penitencijari ba-zilike sv. Petra oprali prag vodom pomiješanom s raznim mirodijama. Papa je nakon toga stupio na prag i ondje, klečeći, ostao neko vrijeme u molitvi. Slijedila je svečana procesija na čelu koje je hodio Papa, noseći u desnoj ruci križ, a u lijevoj zapaljenu svijeću. Došavši na sredinu bazilike intonirao je himan Te Deum laudamus. Obred je zaključen svečanim slavljem Večer-nje. Određeno je da sveta vrata budu trajno otvorena, danju i noću, kroz čitavu godinu. U isto vrijeme sveta su vrata otvorena i u drugim patrijarhal-

4živo vrelo 5

nim bazilikama u Rimu. Završetak svete godine slavljen je na Bogojavljenje 1501., a pri tom su »sveta vrata« ponovno zazidana.

Burchardov obred otvaranja i zatvaranja ju-bilejske godine ostao je gotovo nepromijenjen sve do Velikoga jubileja kršćanskoga dvotisuć-ljeća 2000. Manje je izmjene unio samo ravna-telj papinskih slavlja Biagio da Cesena u prigodi svete 1525. godine. Sveta su vrata redovito bila zazidavana izvana, dok su iznutra stajala jedno-stavna drvena vrata, bez posebnih uresa, koja su redovito bila skidana prije obreda otvaranja jubileja, te potom stavljena kako bi mogla biti zatvorena u vrijeme kada pristup u baziliku ne bi bio dopušten. No, u kasnijim su vremenima jednostavna drvena vrata zami-jenjena svečanim i posebno urešenim vratnicama. (Današnja »Sveta vrata« na Bazilici postavljena su za Jubilej 1950., a autor im je Vico Consorti.)

Godine 1499. papa Aleksandar VI. pri otvaranju svetih vrata rabio je običan čekić; za godinu 1525. priređen je poseban zlatni čekić, a za jubilej 1575. pribavljena je alatka od srebra, s pozlatom i uresima te drškom od bjelokosti. Na sličan je način oblikovana i zidarska žlica kojom se papa slu-žio u zazidavanju svetih vrata na završetku jubilejske godine (od 1525. do 1950.). Od Svete godine 1975. vrata nisu više zazidavana u slavlju završetka godine, nego bi papa jednostavno zatvorio vratnice svetih vrata, koja su naknadno zazidana iznutra. Očuvan je običaj da se u zid ugradi posebna metalna posuda u koju se pohranjuje pergamena sa svjedočanstvom o za-tvaranju jubilejske godine, ključ i kvake za otvaranje Svetih vrata, spomen-medalje prethodnoga jubileja te još neki predmeti.

U prigodi Velikoga jubileja 2000. obred otvaranja i zatvaranja svetih vrata obnovljen je i prilagođen. U određen dan prije svečanoga otvaranja svetih vrata, vrši se obred zvan recognitio: nakon uvodne molitve zid koji stoji u bazilici iza svetih vrata biva uklonjen; posuda s pergamenom o za-vršetku prethodnoga jubileja biva izvađena; obred se molitvom nastavlja pred grobom sv. Petra, a potom se u Kapitularnoj dvorani otvara posuda i sastavlja zapisnik o njezinu sadržaju; izvješće se potom predaje Svetomu Ocu. (Za predstojeći Jubilej milosrđa taj je obred izvršen 17. studenoga.)

Otvaranje svetih vrata vrši se u zasebnome i svečanome činu kojim za-počinje jubilejska godina. U obredu koji se događa u atriju bazilike, papa dolazi u ophodu pred zatvorena Sveta vrata i pjeva: »Ovo su vrata Gospod-nja«, a zajednica odgovara: »Na njih ulaze pravedni« (Ps 118, 20). Sveti Otac zapjeva: »Unići ću u dom tvoj«, a zajednica: »Past ću ničice pred sve-tim domom tvojim« (Ps 5, 8). Papa potom kliče: »Otvorite mi širom vrata pravde« na što svi odgovaraju: »Ući ću zahvaliti Gospodinu« (Ps 118, 19). Papa potom pristupa vratima, uspinje se na prag i rukama gura vrata koja se otvaraju. Kada se vrata otvore, u bazilici se upale sva svjetla. Papa kle-kne na prag i neko vrijeme ostane u molitvi. Potom se urešavaju dovratci Svetih vrata. Papa ponovno dođe na prag, uzme evanđelistar i pokaže ga

6

NAŠA TEMA Došašće – vrata Očeva milosrđa

6

okupljenim vjernicima, najprije onima u atriju, a potom onima u bazilici. Nakon još nekih obrednih vlastitosti, svečana procesija ide prema oltaru; đakon postavi Evanđelistar na pripravljeni tron. Papa zapjeva pjesan Slava Bogu na visini, nakon čega se nastavlja slavlje euharistije.

Promjene koje se uočavaju u obnovljenome obredu početka i završetka svete godine prenose pozornost sa zida na vrata, kako bi ona mogla biti do-življena u bogatstvu svoga biblijskoga, teološkoga i obrednoga značenja, te da bi se naglasila njihova simbolička vrijednost u pastoralnim inicijativama jubileja. Pojednostavljenje obrednih gesta otvorilo je prostor novim sadr-žajima i novim značenjskim naglascima. Dio postajne liturgije u predvorju bazilike biva znakovit i po navještaju evanđeoskoga odlomka (Lk 4, 14-25) u kojemu odzvanjaju Isusove riječi: »Duh Gospodnji na meni je… on me posla navijestiti godinu milosti Gospodnje…«. Urešavanje svetih vrata tako-đer služi da bi se jasnije istaknulo njihovo kristološko značenje, a svečano pokazivanje Knjige Evanđeljâ stavlja Krista, Riječ živoga Boga, u središte življenja jubilejske godine te objavljuje da je (nova) evangelizacija temeljna zadaća Crkve u novome tisućljeću. U otvaranju jubileja 2000., nakon po-kazivanja Evanđelistara znakovito je bilo čuti svečani zvuk roga, s jasnim podsjetnikom na način kojim je u Starome zavjetu proglašavan početak ju-bilejskih godina, a zvuk glazbala s afričkoga kontinenta dao je osjetiti uni-verzalnost Kristova djela spasenja i sveopće poslanje Crkve.

Obredni elementi koji su prestali biti govorljivi životu današnjih vjer-nika, izostavljeni su, a uneseni su novi koji, stavljajući u središte Krista i poslanje Crkve, smjeraju prema spoznaji da se jubilejska godina ne otvara samo pred vratima vatikanske bazilike i katedrala partikularnih Crkava, ne-go također u samim zajednicama vjernika i u duši svakoga pojedinca.

Početak Jubilejske godine 2015./2016. u partikularnim Crkvama Čuvajući simboličku vrijednost vrata i nastojeći otkriti izazove poslanja Cr-kve danas, Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije priredilo je Priručnik za slavlje Jubileja s Obredom otvaranja Vrata milosrđa u parti-kularnim crkvama za izvanredni jubilej milosrđa 2015.–2016. Nakon što, na svetkovnu Bezgrješnoga začeća blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2015. papa Franjo u bazilici sv. Petra u Vatikanu otvaranjem Svetih vrata dadne početak jubilejskoj godini, u nedjelju koja slijedi, 13. prosinca, u katedrala-ma (i drugim crkvama od posebnoga značenja) bit će u posebnome slavlju otvorena Vrata milosrđa. Ciljevi toga slavlja mogu se sažeti u tri razine: a) očitovati otajstvo Boga, bogatoga milosrđem i sućutnošću prema čovjeku, ostvareno u otajstvu Krista, licu Očeva milosrđa (usp. Lice milosrđa, 1); b) prepoznati Krista kao jedina vrata kroz koja se ulazi u spasenje i kao jedini put k Ocu; c) potaknuti na trajno hodočašćenje Crkve prema Kristu, kako bi hod prema Kristu postao formom kršćanskoga življenja.

Samo je slavlje raščlanjeno na pet obrednih trenutaka: postaja (statio) u nekoj obližnjoj crkvi ili na drugome prikladnome mjestu u blizini katedrale; procesijski hod prema katedrali; otvaranje Vrata milosrđa i ulazak u kate-dralu; spomen krštenja; slavlje euharistije. U postajnome slavlju odzvanja navještaj odlomka iz Evanđelja po Luki (15, 1-7) o radosti zbog izgubljene

6živo vrelo 7 6

ovce: »Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraće-nja.« Jubilej, dakle, vodi k obraćenju, povratku u Očev dom i njegov zagrljaj.

Posebno znakovit može biti obred otvaranja Vrata milosrđa: dok se vrata otvaraju, biskup govori: »Ovo su vrata Gospodnja: kroz njih ulazimo da bismo zadobili milosrđe i oproštenje.« Nakon što se vrata otvore, biskup stupi na prag katedrale te svečano podigne i pokaže puku Evanđelistar, riječ Očeva milosrđa. Krist se u toj gesti očituje kao onaj koji otvara vrata Očeva milosrđa i kao jedini put k Ocu. To potvrđuje i pjesma koja prati to očitova-nje Božjega milosrđa: »Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz mene uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.« (usp. Iv 10, 9)

Procesija kojom se ulazi u katedralu na drugi način preriče tu istu obja-vu: na čelu procesije, iza poslužitelja koji nosi križ, ide mjesni biskup noseći svečano Evanđelistar, dok u Crkvi odjekuje pjesma: »Radujte se u Gospo-dinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!« (Fil 4, 4-5), što je ulazna pjesma Treće nedjelje došašća. Krist se u svojoj riječi očituje kao put Crkve i svjetlonoša vjernicima na svim njihovim životnim putovima, a vjer-nička radost postaje potvrdom vjerodostojnomu življenju Radosne vijesti.

Za kršćanina prelazak preko praga crkve/katedrale priziva na onaj pr-vi ulazak u crkvu i na otajstvenu pritjelovljenost Crkvi, u kojoj se susreće Krista na najautentičniji način, u jasnoći njegova lica i darežljivosti njegova spasenja. Zato ovo jedinstveno slavlje, po ulasku u katedralu, susreće novi trenutak: spomen na sakrament krštenja.

Za življenje tih milosnih trenutaka poticajne mogu biti riječi pape Fra-nje, izgovorene u Katehezi na općoj audijenciji u srijedu 18. studenoga 2015.: »Pred nama su vrata, ali ne samo sveta vrata, već i ona druga: velika vrata Božjega milosrđa – a to su jedna lijepa vrata! – koja dočekuju naše kajanje nudeći milost njegova opraštanja. Ta su vrata širom otvorena. Treba nam samo malo hrabrosti da bismo prešli preko njihova praga. Svaki od nas ima neki teret na duši. Svi smo grješnici! Okoristimo se tom prosla-

NAŠA TEMA Došašće – vrata Očeva milosrđa

8

vom koja je pred nama i prijeđimo prag Božjega milosrđa, milosrđa Onoga koji se nikada ne umara opraštati, nikada se ne umara čekati nas! Gleda nas, uvijek je uz nas! Samo hrabro! Uđimo kroz ta vrata!«

Vrata milosrđa: ulazak i izlazakSvečani ulazak vjernika u katedrale i svetišta u slavljima Izvanrednoga jubileja milosrđa prigoda je za ponovni su-sret s Bogom i njegovim milosrđem. On koji je bogat milo-srđem, radosno prima svakoga tko mu se vrati, tko mu pri-stupi i iz dna srca zaželi ljepotu njegova očinskoga zagrljaja i blizine. Vjerujem da će jubilejska slavlja pobuditi mnoge odluke o povratku Ocu i ulasku u njegov dom. No, iskustvo njegove blizine ne lišava nas hrabrosti izlaska i odgovor-nosti poslanja koje je povjereno svakomu kršćaninu.

Evanđeoska prispodoba o milosrdnome ocu (Lk 15, 11-32), šire razmatrana u prilogu mons. Šaška, može biti razmatrana i u slici vrata Očeva milosrđa. Sva dramatika odlaska i povratka mlađega sina vraća pogled na vrata: on odlazi preko praga, napušta očev dom, a na kraju žudi za njim, ali se osjeća nedostojnim ući u slobodu i radost koju

je imao kod Oca. Stariji sin, zatečen očevim milosrđem, ostaje na pragu. Nema hrabrosti ući u gozbenu dvoranu. Likovna ga umjetnost rado pokazu-je naslonjena na dovratak, na pragu očeva doma. Ostao je uvijek ‘na pragu’: nije imao hrabrosti izaći iz redovitosti života. Sve je podvrgnuo ustaljenosti koja se prometnula u beživotnost. Stariji je sin »u svome svijetu«, u svojim brigama, ali u osnovi ne zna živjeti. »Kada se postane robovima vlastitih pravila, pa bila ona i sveta, više se ne zna živjeti, gubi se veza sa životom« (M. Rupnik). Stariji sin ni Očevu ljubav nije doživljavao kao dar, smjestio ju je u okvir dužnosti te nije vidio ništa što bi bilo povrh redovitosti; nije imao smjelosti istupiti i očitovati ljubav, nužnu da bi ‘izgubljeni brat’ bio ponovno nađen, primljen u očev dom. Očev ‘istup’ očituje kako ljubav ‘izlazi’, napušta prag i traži izgubljene. Stoga je stariji sin, koji ostaje na pragu, nerijetko vjerna slika ‘ukućana’ Crkve. S tim mislima papa Franjo često poziva na hra-brost za Crkvu koja izlazi.

»Crkva koja ‘izlazi’ zajednica je učenikâ misionarâ koji preuzimaju ini-cijativu, koji se uključuju, koji prate. Koji daju ploda i raduju se. […] Ta-kva zajednica osjeća neiscrpnu želju da pruži milosrđe, plod svoga vlastitog iskustva beskrajnoga Očeva milosrđa i snagu njegova širenja.« (Evangelii gaudium, 24) »Jubilej znači velika vrata Božjeg milosrđa, ali i mala vrata naših crkava koja su otvorena da Gospodin može ući – odnosno, mnogo puta, da može izaći – kada je zatočenik naših struktura, naše sebičnosti i tolikih drugih stvari. Gospodin nikada ne ulazi na silu: i on traži dopuštenje da uđe. U Knjizi Otkrivenja se kaže: ‘Evo, na vratima stojim i kucam; po-sluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom’ (3, 20). Ali zamislimo Gospodina koji kuca na vrata našeg srca!« (Kateheza, 18. studenoga 2015.).

8živo vrelo 9

PKorisno je istinu

o vremenu došašća promišljati u svjetlu

evanđeoske pripodobe o milosrdnome ocu

te uvidjeti koliko je ona adventska. Nije li cijela prispodoba upravo to –

mreža raznih dolaženja: priželjkivanih, nadanih,

pripravljanih, neo-stvarenih? Tako je i s

došašćem: Bog izlazi iz svoje vječnosti, tražeći čovjeka i susret s njim. Očev dvostruki izlazak

iz kuće govorljiva je sli-ka dvostrukoga izlaska Boga u odnosu prema

svijetu: u Stvaranju i u Utjelovljenju.

Premda navještaj Radosne vijesti ne poznaje prikladna i manje prikladna vremena, najčešće se prispodoba o milosrdnome ocu (Lk 15, 11-32) u liturgijskoj godini povezuje s korizmenim vre-

menom. Ove godine, kada u došašću započinje Jubilej milosrđa koje-mu je geslo: Milosrdni kao Otac, vrijedno je tu prispodobu vezati uz vrijeme došašća. Tako je ovo razlaganje priređeno prema materijalima Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije ususret Jubileju milosrđa. Većina je teksta zapravo prijevod, dok su adventska okosnica i pojedini dijelovi rođeni iz mojega razmišljanja.

Jedna od najodvažnijih Isusovih rečenica glasi: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.« (Lk 6, 36) Da je Bog milosrdan bilo je poznato i židovskomu narodu iz objave koju je primio izabrani narod. ‘Evanđelje milosrđa’, kako je nazvano Evanđelje po Luki, pripovijeda otajstvo Isusova života izabirući milosrđe kao nit vodilju. Još i prije ne-goli se susretnemo s njegovim govorom o milosrđu, Isus je omogućio osjetiti, dodirnuti i vidjeti milosrđe. Isus o milosrđu ne govori na ap-straktan način; više od želje da ga definira – on ga pripovijeda koristeći prispodobe.

U Lukinu evanđeoskom spisu ima osam Isusovih prispodoba koje, s različitih motrišta, obrađuju temu milosrđa. Čak sedam od njih ispri-povjedio je na svome putu prema Jeruzalemu (usp. Lk 9, 51 – 19, 46). Budući da je veliko putovanje u Evanđelju po Luki više nutarnje nego tjelesno, tako rašireno ponavljanje teme milosrđa je namjerno. Narav-no da sve Isusove prispodobe ne govore o milosrđu niti se o milosrđu govori samo u prispodobama. Ipak, prispodobe milosrđa zavrjeđuju zaseban prostor, a poticaj da se bude milosrdnim kao što je milosrdan nebeski Otac, njihov je općeniti ključ pristupa.

‘Ekscesivan’ OtacPrispodoba o milosrdnome ocu zagonetna je i istodobno zamršena mnoštvom pristupa, odnosa, polazišta i načina čitanja. Moguće je, da-kle, izabrati neku nit vodilju koja pokazuje povezanost cjeline i otkriva tragove do neočekivanih zaključaka. Možda se kao najvažnija nit pro-vlače pitanja: naknade, zasluge, plaće, uzvrata, nagrade. Od samoga početka Isus, naime, naznačuje temu plaće i naknade koja pripada te-meljnim naravnim ljudskim pravima.

Prispodoba o milosrdnome ocuPrema adventskome ključu čitanja

Priredio: Ivan Šaško

10

NAŠA TEMA Došašće – vrata Očeva milosrđa

10

Zavirimo u prispodobu. Neki je čo-vjek imao dva sina i jedan od njih od oca zatraži ono što mu pripada. Otac dijeli imanje. U ono doba židovski je zakon predviđao da prvorođenomu sinu pri-padaju dvije trećine, dok je mlađi sin mogao dobiti trećinu imanja (usp. Pnz 21, 17). Ne opirući se tomu zahtjevu, otac mlađemu sinu daje dio koji mu pri-pada. I dok mlađi sin rasipa dobiveno živeći rasipnički u dalekoj zemlji, drugi je dio očeva imanja na sigurnome, bu-dući da njime upravlja stariji sin. Prema

pravednome načinu razmišljanja, ako bi se nekada mlađi sin vratio kući, ne može više ni na što polagati pravo te ni od oca niti od brata očekivati neku materijalnu pomoć. Teški grijeh mlađega sina mogao bi u najboljem slučaju biti oprošten, ali ne i zaboravljen! Ako bi otac i zaboravio tužnu pustolovinu mlađega sina, uvijek će tu biti stariji sin, spreman podsjetiti obojicu na ono što se dogodilo. Tako bi bila poštivana diobena pravednost i zakon naknade (razmjernoga uzvrata i izjednačujuće pravednosti): onomu tko čini dobro uzvraća se dobrom, a zlom onomu tko čini zlo.

Gledajući dublje, vidimo da prispodoba od vrha do dna krši diobenu pra-vednost, očitujući pretjeranu očevu ljubav. Otac ne čeka dvojicu sinova bo-raveći u kući, ne provjerava je li se mlađi sin uistinu obratio, ne pita gdje je završio njegov dio imovine, nego priprema slavlje, prepuno glazbe i plesa. Neshvatljivo je i kako se ponaša prema starijemu sinu: ne čeka ga kada se vraća s polja, gdje radi za dobrobit obitelji, niti ga pita za mišljenje o tome kako postupiti s njegovim bratom. Prispodoba koja objavljuje najljudskije Božje lice, ne ocrtava ga u pretjeranosti, ali ni u nedostatnosti. U Bogu ne nedostaje ljudskosti, nego je ima previše! Tako i otac u prispodobi ne ‘grije-ši’ per defectum, nego per excessum.

U suprotnosti s ocem koji krši diobenu pravednost (iustitia distributiva) glede zakona o dijeljenju baštine, dvojica braće ne uspijevaju ići onkraj lo-gike da se nešto daje, kako bi im bilo dano (do ut des). Mlađi sin prima dio baštine koja mu pripada, rasipa ga s bludnicama i odlučuje se vratiti kući, kada više nema od čega živjeti. Ne vraća se ocu jer se pokajao, nego zbog to-ga što ne pronalazi nikakav izlaz. U tim okolnostima, najviše što uspijeva za-misliti jest da bude jedan od najamnika u očevoj kući. Premda se iz njegova razmišljanja može brzo zaključiti da je uvidio grijeh, zapravo ga ne motivira poglavito kajanje, nego glad!

Na granicama naknade, retribucije, nalazi se i stariji sin: ocu je služio godinama; nije prekršio niti jednu njegovu zapovijed te je očekivao da će mu dati nešto, barem malo, kako bi se mogao proveseliti sa svojim prijateljima. Pred očevom sućuti stariji sin optužuje oca da je prekršio načelo naknade; ne uspijeva sina istoga oca smatrati svojim bratom, nego ga definira u od-nosu na oca, govoreći: »ovaj sin tvoj«. Ugurati oca u nišu naknade sprječava prepoznavanje njegova očinstva, kao i bratski odnos s vlastitim bratom.

10živo vrelo 11 10

Otac dvaput izlazi iz kućePremda ima i takvih primjera, u redovitosti iskustava, među mnogovrsnim i raznim sukobima koji se žive između zidova obiteljskih domova, teško je zamisliti oca koji napušta svoj položaj kako bi došao do sina kojemu se gu-bi trag. Naslov koji se obično stavlja ponad ove prispodobe govori o ‘izgu-bljenome sinu’. No, mnogi su uočili da je takav naslov neprimjeren jer je neosporni glavni lik otac sa svojim odnosom prema dvojici sinova, kršeći zakonsko pravo diobe baštine.

Na početku pripovijedanja otac se ograničuje na ispunjavanje zahtjeva mlađega sina. U prispodobi nije predstavljen razlog zbog kojega taj sin tra-ži ono što mu pripada. Možemo misliti da je došlo do sukoba sa starijim bratom; možda se nije slagao s načinom očeva postupanja; možda je jedno-stavno želio živjeti samostalno. Prešućen je svaki razlog jer pripovjedača ne zanimaju razlozi, nego brzi odlazak sina iz očeva doma.

Nakon opisa rasipničkoga načina života mlađega sina, prispodoba u sre-dište prizora vraća oca, prikazujući ga kako čini nezamislivo. To ‘nezamisli-vo’ pokazuju geste koje sam osobno doživio kao mogućih Deset zapovijedi milosrđa (slični primjeri se nalaze i na drugim mjestima u Evanđeljima): 1. iz daleka vidi sina, što pokazuje da ga je čekao od njegova odlaska; 2. osjeća ganuće; 3. trči ususret; 4. baca mu se u zagrljaj; 5. daje mu poljubac; 6. do-pušta sinu da mu započne izgovarati riječi koje je pripremao za taj susret, no, i prije negoli stvarno čuje molbu da bude primljen među očeve najamni-ke, prekida ga; 7. kaže slugama da sinu daju najljepšu odjeću; 8. da mu stave prsten i obuju sandale; 9. zapovijeda slugama da pripreme ugojeno tele i slavlje; 10. raduje se slaveći.

Među tim gestama odlučujuće je ganuće. To je predivna hrvatska riječ jer u sebi nosi sućut, ali sućut koja pokreće, koja je duboko u ljudskome tijelu. I danas se u kajkavskome govoru (kao i u gradišćanskome) može na-ći riječ ‘ganuti, genuti’, koja prvotno znači ‘pomaknuti se, krenuti’. Ako se sjetimo da se na hebrejskome ljubav kaže ‘hesed’, sa značenjem: nježno-sti, opraštanja, milosrđa, te da je ‘boravište’ takve ljubavi ‘rahamim’, to jest ljudska utroba (osobito majčinska), tada vidimo da sažaljenje i sućut stoje u uskoj povezanosti s našom tjelesnošću. To je ona ljubav koju tjelesno osje-ćaju roditelji, naročito majke u brizi za svoju djecu.

Otac iz prispodobe pokazuje takvu sućut prema izgubljenome sinu. U kratkoj naznaci »sažali se« čitamo isti osjećaj koji je imao milosrdni Sama-rijanac (usp. Lk 10, 33; 15, 20). Sućut Samarijanca prema umirućemu ista je ona koju ovdje živi otac. Bez takve sućuti ne može se biti ganut, ne može se trčati ususret sinu, zagrliti ga i tako mu vratiti izgubljeno dostojanstvo. Sv. Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Dives in misericordia (Bogat milosrđem), u četvrtome poglavlju (br. 6), osvrće se na ovu prispodobu pišući: »Očeva vjer-nost prema samomu sebi posvema je usredotočena na ljudskost izgubljeno-ga sina i na njegovo dostojanstvo.« U središtu prispodobe je očevo milosrđe, a ne njegova dobrota. Dobrota je karakterna crta čovjeka, dok je milosrđe di-menzija koja dozrijeva u intimi i konkretizira se u gestama prema bližnjima.

Ipak, najteža kušnja još nije došla. Ona se vidi u trenutku kada se uoči kako razmišlja stariji sin. Dramatično je odbijanje starijega sina koji odluču-

12

NAŠA TEMA Došašće – vrata Očeva milosrđa

12

je da ne će ući u kuću. Srdžba ga okamenjuje na vratima kroz koja je prošao bezbroj puta. Tada otac odluči izaći iz kuće po drugi put, po drugoga sina, moleći ga da uđe. Ovaj je put cijena puno veća od one koju je platio za mla-đega sina: otac mora pretrpjeti bolnu zamjerku i strašnu optužbu – da je škrt, da mu nije spreman dati niti jareta za slavlje s prijateljima. Tako bi otac bio u suprotnosti sa samim sobom, jer ne daje naknadu onomu tko mu je vjeran, dok istodobno daje ugojeno tele onomu tko mu je spiskao imovinu. Srdžba u starijemu sinu izobličuje, izokreće istinu koju poznaje od početka, to jest da se otac zahtjevu mlađega sina za onim što mu pripada nije uspro-tivio i da dvije trećine baštine pripadaju starijemu.

Očevo je milosrđe bezgranično. Mogao je jednostavno odgovoriti da dok je god netko u njegovoj kući, on zapovijeda. Prema pravu, sve dok je živ, sa svojim dobrima može činiti što želi. Umjesto takvoga stava, otac se stavlja u kožu starijega sina i potiče ga da promisli o svojim odnosima. Neizmjerna je nježnost kojom se obraća sinu: premda nije nazvan ‘ocem’, on sina zove nazivkom koji dobro prevodi hrvatski – ‘sinko’ (grč. téknon), naznačujući da se radi o prisnome odnosu. Otac potvrđuje da ostatak baštine pripada starijemu sinu, ali to mu nije najvažnije. Njegova je briga usmjerena na rije-či njegova sina: »ovaj sin tvoj«. Te riječi stavlja u kontrast, preobražavajući ih u: »ovaj brat tvoj«. Tu leži obrat koji liječi odnose. Zato se smije reći da veće obraćenje otac očekuje od starijega sina, jer se mlađi sin vratio kući da ne bi umro od gladi, dok je stariji sin nesposoban prepoznati svoga oca i svoga brata. Važno je primijetiti da preobilje milosrđa prema sinovima ocu ne dopušta da ih čeka negdje za stolom u nekoj dvorani, nego trči ususret mlađemu i dolazi do starijega sina, da bi ih preplavio milosrđem.

Sin koji bijaše mrtav oživjeKoliko se više udaljuje o oca, toliko je dublja degradacija, pad u ponor bez dna. To je drama mlađega sina. Nakon što je primio dio baštine, odlazi u daleki kraj i živi rastrošno. Ako u tome kraju postoje polja s svinjama, znači da se nalazi izvan područja svoga naroda, na kojemu su se svinje smatrale nečistim životinjama. Pâsti svinje, dakle, najveće je poniženje za toga čovje-ka, do te mjere da mu nije dana niti hrana za svinje. Pišući o svome životu prije obraćenja, sv. Augustin izražava se tako da se čuje odjek riječi mlađega sina: »Otišao sam daleko od tebe i lutao, Bože moj, u vrijeme svoje mladosti; putovima predalekim od tvoje sigurnosti. Tako sam i sam postao zemljom bijede.« (Ispovijesti, 2, 10, 18)

Uvjeti te posvemašnje nedoličnosti vode mladića prema njegovoj nutar-njosti, u razmišljanje o okolnostima u kojima se svojom krivnjom našao. Oplakuje dom svoga oca i zavidan je najamnicima u njemu jer imaju kruha u obilju, dok se on ne može nahraniti ni rogačima. Tada odlučuje vratiti se i moliti oca da postupi prema njemu kao prema najamniku, kako ne bi umro od gladi. U tome razmišljanju uočava da je sagriješio prema Nebu i svome ocu, ali prije svega želi doći do kruha. Ne nalazeći drugo rješenje, kreće na put povratka. Koliko je samo moralo biti iznenađenje koje je osjetio sin pred ocem koji mu trči ususret, baca mu se oko vrata i ljubi ga! Nezasluženo je očevo milosrđe, sposobno ne samo utažiti sinovu glad, nego mu vratiti izgu-

12živo vrelo 13 12

bljeno dostojanstvo. U žurbi, bez traženja ikakvih objašnjenja i bez ikakvih poravnavanja računa, sin odijeva najljepšu odjeću, ima prsten na ruci i obu-ću na nogama. Prije susreta s ocem bio je sveden na bijednika, prispodobiv s nečistim životinjama o kojima se brinuo.

Ako se iz očeve kuće čuje glazba i ples, znači da je otac ponovno primio sina u obitelj, onoga koji bijaše izgubljen i sada oživljen, izgubljen i sada na-đen. Nije oživljen pokajanjem, nego očevim ‘ekscesivnim’, ‘prekomjernim’ milosrđem. Dijete je ponovno rođeno, oživljeno i sada živi novim životom. Očeva je sućutnost preobražena u čežnju, sposobnu roditi život tamo gdje se primjećuje umiranje.

»Ovaj brat tvoj«Možda je tek slučajnost, ali u biblijskoj povijesti stariji sinovi ne završavaju dobro. Kao sinovi obećanja i baštinici često doživljavaju zlu kob. Sjetimo se samo: Kaina i Abela, Ezava i Jakova, Jakovljevih sinova i Josipa, Jišajevih sinova i Davida. Veliko je proturječje povijesti spasenja u tome da je božan-ski zakon prvorođenosti prekršio sâm Bog. To se dogodilo zbog vrlo važnoga razloga. U božanskoj naknadi i baštini sve treba ostati u području milosti, a ne u području prava. U prispodobi milosrdni otac priznaje da baština pripa-da starijemu sinu, ali ga moli da promijeni mentalitet.

Prispodoba u prispodobi nalazi se u drugome dijelu, u kojemu je glavni lik stariji sin. On se vraća s polja, na kojemu radi za oca, čuje glazbu i ples, doziva slugu i raspituje se o tome što se događa. Sluga kao da je bacio ulje na vatru kada mu – s dobrom do-zom ironije – priopćuje da se vratio mlađi sin te je otac dao zaklati ugojeno tele.

Srdžba starijega sina je nezaustavljiva. Odlu-čuje ne ući u kuću, a kada k njemu dolazi otac ka-ko bi ga zamolio da to učini, ovaj se ražesti protiv svih. Optužuje oca da je škrtac koji mu nije dao niti jareta, a mlađega sina optužuje da je pokva-renjak koji je rasuo svoje imanje s bludnicama. U središtu te ‘prispodobe u prispodobi’ nalazi se gla-gol: »rasrdi se«. Taj je glagol u suprotnosti s gla-golom iz prvoga dijela prispodobe. Dok se otac sa-žalio nad izgubljenim sinom, stariji se sin rasrdio na oca. Bijes ga je zaslijepio i sprječava ga da vidi ispravno: brat mu je zdrav; bio je mrtav, a sada je živ; izgubljen, a sada je pronađen. Pred njegovim očima postoji samo bratov grijeh, koji mu ne do-pušta vidjeti dobro koje mu daje otac. Grijeh koji otac nije spočitnuo ni prekorio, glasno i otvoreno izgovara stariji sin. Od njega zapravo saznajemo da je mlađi sin svoju baštinu potrošio s bludnica-ma. Stariji brat kao da je pisac Knjige Sirahove u kojoj se preporučuje: »Ne daj bludnici svoje duše, da ne izgubiš imetak svoj.« (Sir 9, 6)

NAŠA TEMA Došašće – vrata Očeva milosrđa

14

Prispodoba ne otkriva ni radostan ni žalostan kraj, niti nam kazuje što je izabrao stariji sin. Ne znamo je li ga otac uvjerio i privolio da uđe u kuću. Ne znamo je li on odlučio zatražiti baštinu koja mu pripada i napustio očevu kuću ili je konačno susreo pogled svoga brata. Prispodoba o milosrdnome ocu otvorena je i slušateljima ostavlja odgovornost za vlastiti izbor: žele li uspostaviti odnose na temelju prava ili diobene pravednosti ili pak krenuti za-htjevnim putem milosti i milosrđa. U drugoj mo-gućnosti obvezno je ne promatrati oca koji postupa milosrdno prema grješniku kao nezahvalnika; valja se radovati zbog grješnika koji je iz umiranja vraćen u život.

Prispodobe o izgubljenoj drahmi i o izgubljenoj ovci završavaju pozitivno. U ovome slučaju prispo-doba završava šutnjom. Onima koji kritiziraju Isu-sa koji prima i blaguje s grješnicima dana je odgo-vornost izbora o tome kako treba vidjeti odnose s Bogom koji je Otac te s bližnjima koji su braća.

Adventske odlike prispodobeStave li se u odnos s ovom prispodobom obilježja vremena došašća, vidjet će se koliko je ona adventska. Samo ime adventa odnosi se na dolaženje. Nije li cijela prispodoba upravo to – mreža raznih dolaženja: priželjkivanih, na-danih, pripravljanih, neostvarenih? Dolazak koji živi u srcu i tijelu oca, kao ljubav prema djetetu koje se udaljilo, ispunjenje je svega očeva života. Prvi korak u ostvarivanju toga dolaska jest onaj očev. Njegov je izlazak iz svoga doma siguran, ali traži susret.

Tako je i s došašćem: Bog izlazi iz svoje vječnosti, tražeći čovjeka i susret s njim. Raduje se zagrljaju sa svojim stvorenjem, ali ga boli odbijanje toga susreta. Očev dvostruki izlazak iz kuće govorljiva je slika dvostrukoga izla-ska Boga u odnosu prema svijetu: u Stvaranju i u Utjelovljenju, a to se može posličiti i s dva dolaska Isusa Krista – u tijelu i na kraju vremena. Božja Riječ, stvoriteljska snaga, početak je koji govori o ljubavi, dok je spasenje čovjeka neizrecivo milosrđe prema svijetu pod prijetnjom smrti.

Nadalje, temeljne odlike došašća su iščekivanje i budnost, čemu treba dodati – iz ljubavi. Milosrdni otac, kao rijetko tko u Bibliji, pokazuje da je biće iščekivanja iz ljubavi. Napeto iščekuje povratak mlađega sina te s ništa manje ljubavi ne izlazi i prilazi k starijemu, prepun iščekivanja da prepo-zna ljubav. Za došašće se s pravom kaže da je vrijeme kršćanske nade, kao povezanosti vjere u Gospodina i ljubavi prema njemu i bližnjima. Samo je sigurna nada razlog da se vidi onkraj naknada i zasluga, onkraj odlazaka i teških riječi, onkraj zatvorenoga srca i opravdanja.

Došašće je vrijeme prepoznavanje prisutnosti svjetla u tami, klijanje novoga života u truleži panja i suhoći pustinje. Prispodoba pokazuje kako mlađi sin prepoznaje nestajanje života i važnost sitnica koje ga vode natrag

LIT

UR

GIJ

SKI

KA

LE

ND

AR

14živo vrelo 15

k ocu, premda je potonuo u tamu lutanja. Kao što je važno primijetiti sitnice koje vode prema svjetlu, također se ne smiju zanemariti sitnice koje mogu vraćati u tamu. Prispodoba vrvi simboličkim gestama, izabranim riječima, intoniranošću trenutka. To nama vjernicima doziva u svijest da pounutar-njimo i propitujemo obične geste i trenutke koji mogu biti na radost ili voditi u širenje malodušja i tuge.

Došašće je usmjereno prema slavlju. I prispodoba, koja ne završava samo slavljem, snažno je prožeta slavljem kao dovršetkom jednoga susreta i kao kamenom spoticanja za druge susrete. Slavlje se ne pokazuje samo kao izvanjski događaj, nego je važno sudjelovati, kako ne bismo, makar bili u dvorani, srcem ostali vani, ne želeći susret, ljuti i nezadovoljni, zbog svoje zatvorenosti.

I konačno, došašće je spasonosna napetost sadašnjega i budućega, vre-mena ovoga vijeka i vječnosti. U taj okvir smještam završnu otvorenost pris-podobe, jer i naša vječnost ovisi o prihvaćanju dara. Otac je pred vratima doma u kojemu se čuje pjesma i može ući u plesni korak otkupljenoga sve-mira. Ali, čovjeku ostaje sloboda i mogućnost da milosrđem bude dionik radosti.

STUDENI 29 N PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA 30 P SV. ANDRIJA APOSTOL, blagdan

vl.: Rim 10,9-18; Ps 19,2-5; Mt 4,18-22

PROSINAC 1 U Svagdan: Iz 11,1-10; Ps 72,1-2.7-8.12-13.17; Lk 10,21-24 2 S Svagdan: Iz 25,6-10a; Ps 23,1-6; Mt 15,29-37 3 Č Sv. Franjo Ksaverski, prezbiter, spomendan

od dana: Iz 26,1-6; Ps 118,1.8-9.19-21.25-27a; Mt 7,21.24-27 4 P Svagdan; ili: Sv. Ivan Damaščanski, prezbiter i crkv. naučitelj

Iz 29,17-24; Ps 27,1.4.13-14; Mt 9,27-31 5 S Svagdan:

Iz 30,19-21.23-26; Ps 147,1-6; Mt 9,35-38; 10,1.6-8 6 N DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA 7 P Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj, spomendan

od dana: Iz 35,1-10; Ps 85,9ab-14; Lk 5,17-26 8 U BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BL. DJEVICE MARIJE 9 S Svagdan; ili: Sv. Didak Cuauhtlatoatzin

Iz 40,25-31; Ps 103,1-4.8.10; Mt 11,28-30 10 Č Svagdan: Iz 41,13-20; Ps 145,1.9-13b; Mt 11,11-15 11 P Svagdan; ili: Sv. Damaz I., papa

Iz 48,17-19; Ps 1,1-4.6; Mt 11,16-19

12 S Liturgija kvatri Čitanja po izboru iz Prigodnih i zavjetnih čitanja (str. 179.-189.): Kol 3,12-17; Ps 145,2-11; Lk 17,11-19

13 N TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA 14 P Svagdan; ili: Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj

Br 24,2-7.15-17a; Ps 25,4-5b.6.7b-9; Mt 21,23-27 15 U Svagdan: Sof 3,1-2.9-13; Ps 34,2-3.6-7.17-19.23;

Mt 21,28-32 16 S Svagdan: Iz 45,6b-8.18.21b-25; Ps 85,9ab-14; Lk 7,18b-23 17 Č Svagdan: Post 49,2.8-10; Ps 72,1-4b.7-8.17; Mt 1,1-17 18 P Svagdan: Jr 23,5-8; Ps 72,1-2.12-13.18-19; Mt 1,18-24 19 S Svagdan: Suci 13,2-7.24-25a; Ps 71,3-6b.16-17; Lk 1,5-25 20 N ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA 21 P Svagdan; ili: Sv. Petar Kanizije, prezbiter i crkveni naučitelj

Pj 2,8-14 (ili: Sef 3,14-18a); Ps 33,2-3.11-12.20-21; Lk 1,39-45 22 U Svagdan: 1Sam 1,24-28; Otp. pj.: 1Sam 2,1.4-8; Lk 1,46-56 23 S Svagdan; ili: Sv. Ivan Kentijski, prezbiter

Mal 3,1-4.23-24; Ps 25,4-5b.8-10.14; Lk 1,57-66 24 Č Jutarnja misa: 2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16; Ps 89,2-5.27.29;

Lk 1,67-79; Misa bdjenja: Iz 62,1-5; Ps 89,4-5.16-17.27.29; Dj 13,16-17.22-25; Mt 1,1-25

LIT

UR

GIJ

SKI

KA

LE

ND

AR

OTAJSTVO I ZBILJA

16

Ulazna: 339.1 K tebi, Gospodineili: 362.1 Padaj s nebaOtpj. ps.: 342-343 K tebi, Gospodine Prinosna: 362.4 Padaj s nebaPričesna: 350 Gospodin će dati srećuili: 352 Nebesa Stvorče zvjezdanihZavršna: 363 Sine Božji

29. studenoga 2015.

Prva nedjelja došašćaUlazna pjesmaK tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju, u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani! Koji se u tebe uzdaju,postidjeti se neće.

(Ps 25, 1-3)

Zborna molitvaSvemogući Bože, mi s vjerom iščekujemo Kristov dolazak. Udijeli, molimo te, da mu idemo ususret pravednim životom te nas, kad dođe, postavi sebi s desne i uvedi u kraljevstvo nebesko. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, prinosimo ti ovaj kruh i vino, dar tvoje dobrote. U ovoj službi pretvaraš ih u sakramenat svoga Sina: daj da nam on bude dar vječnog otkupljenja. Po Kristu.

Prvo čitanje Jr 33, 14-16Učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni.

Čitanje Knjige proroka Jeremije»Evo, dolaze dani – govori Gospodin – kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu:U one dane i u vrijeme ono učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni; on će činiti pravo i pravicu u zemlji. U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: Gospodin – Pravda naša.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 25, 4b-5.8-10.14Pripjev: K tebi, Gospodine,

uzdižem dušu svoju.Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,nauči me svojim stazama!Istinom me svojom vodi i pouči mejer ti si Bog, moj Spasitelj:u tebe se pouzdajem svagda.

Gospodin je sama dobrota i pravednost:grešnike on na put privodi.On ponizne u pravdi vodii uči malene putu svome.

Sve su staze Gospodnje ljubav i istinaza onog koji čuva savez njegov i propise.Prisan je Gospodin s onima koji ga se bojei savez svoj objavljuje njima.

Drugo čitanje 1Sol 3, 12 – 4, 2Učvrstio vam Gospodin srca za dolazak Kristov.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola SolunjanimaBraćo:Dao vam Gospodin te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogomi Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.Riječ Gospodnja.

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

16živo vrelo 17

Braćo i sestre, radosno iščekujući Kristov slavni dolazak iskrenom se molitvom utecimo nebeskomu Ocu da naš životni hod upravi na put spasenja. Recimo zajedno:

Učvrsti nas u nadi, Gospodine. 1. Vodi, Gospodine, svoju Crkvu snagom Duha

Svetoga, da narodima kojima si je poslao bude svjetlo spasenja i znak tvoje trajne ljubavi i blizine, molimo te.

2. Rasvijetli svjetlom svoje mudrosti papu našega Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve: pomozi im da, poučljivi tvojoj riječi, umiju u svim izazovima svijeta uvijek razabirati put spasenja i u tvome narodu buditi radosnu nadu u dar vječnoga života, molimo te.

3. Podari svim svojim krštenicima snagu da, iščekujući Kristov ponovni dolazak, očituju svakom čovjeku ljepotu tvoje ljubavi i tako ostvaruju svetost na koju si ih pozvao, molimo te.

4. Upravi na put dobra našu domovinu: one kojima je povjerena služba upravljanja ispuni istinskom odgovornošću za opće dobro, a sve građane okrijepi snagom zajedništva, koje je bedem pred svim nedaćama, molimo te.

5. Pohodi svojim mirom naše obitelji: daj nam iskusiti radost tvoje blizine te ovo vrijeme došašća bude vrijeme našega izručenja tebi kako bismo bili dostojni dara spasenja, molimo te.

Gospodine Bože, začetniče i dovršitelju svakoga dobra. Hod vjere što ga danas započinjemo prati svjetlom svoje milosti da brige i iskušenja života ne ugase u nama nadu u vječno zajedništvo s tobom. Po Kristu Gospodinu našemu.

Pričesna pjesmaGospodin ćedati sreću,i zemlja našaurod svoj.

(Ps 85, 13)

Popričesna molitvaGospodine, daj da nam bude na korist slavljenje ovih otajstava: po njima nas u prolazu zemaljskim životom naučiti ljubiti vječna nebeska dobra.Po Kristu.

Pjesma prije evanđelja Ps 85, 8Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

Evanđelje Lk 21, 25-28.34-36Približuje se vaše otkupljenje.

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od stra-ha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u obla ku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.Pazite na se da vam srca ne otežaju u pro ždr-ljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zam ka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«Riječ Gospodnja.

MOLITVA VJERNIKA

OTAJSTVO I ZBILJA

18

Prva nedjelja došašća

Podignutih glava i osjetljiva srca

nasilja? Možda zato, jer ukazuju na radikalnu konačnost našega postojanja i bespomoćnost čovjeka koji si umišlja da može nadzirati otaj-stvo života i biti mu gospodarom.

Ugoditi iščekivanje s radošću»Uspravite se i podignite glave« – riječi koje u teškim trenutcima pobuđuju snagu i mogu ostaviti oči zagledane u budućnost; riječi koje postaju moja zadaća, čak i u onome dijelu kada sam dužan druge buditi i uspravljati. Kršćani-nu je ovo vrijeme radosnoga iščekivanja, jer zna da Gospodin dolazi. A od toga nema ljepše vijesti. Kada nam glave klonu, kada nam duša oteža pred nedaćama života, Bog nas ohrabru-je da njegov dolazak nosi sigurnost da nijedna patnja nije uzaludna i da svaki s vjerom pri-hvaćen križ nosi u sebi dubok smisao

Svaki mjerni instrument treba ‘ugoditi’ prema nekoj sigurnosti, prema nekoj utvr-đenoj i prihvaćenoj vrijednost. Svaki mornar provjerava položaj broda u odnosu prema zvi-jezdi Sjevernjači. Došašće je nutarnji stav koji omogućuje ponovno usmjerenje: biti budan, probuđen iz malodušnosti radošću Kristove blizine. »Uspravite se i podignite glave« u vre-menu iščekivanja.

U životu, zapravo, u svakome trenutku iščekujemo, a pritom je važan stav srca. Jer, čekanje može biti ispunjeno mučninom, do-sadom, tjeskobom. Ili biti radosno. Nema ljepše vijesti od Božjega ulaska u naše živote. Kada nam glave klonu, kada nam duša oteža u i pred nedaćama života, Bog nas ohrabruje da njegov dolazak nosi sigurnost da nijedna patnja, prihvaćena ljubavlju, nije uzaludna i da svaki s vjerom prihvaćen križ nosi u sebi duboki smisao.

Došašće je ljubomorno na malenost. Tko ju previdi, previdjet će život. Došašće pred nama

Njemački se jezik svojim prefiksima ističe iznimnom sposobnošću oboga-ćivanja značenja pojedinih pojmova.

U tome smislu može biti pomoć za ‘opisivanje’ zbilje Posljednjega suda kako ga prihvaćamo svojom vjerom. Tako W. Beinert tumači da Sud – Ge-richt – označuje događaj koji nije Hin-richten (naglasak na određivanju i uređivanju nečega u budućnosti dokidanjem neke zbilje; poput nečije osude na smrt), već je posrijedi Her-richten kao ponovno uspostavljanje reda, kao Recht-machen, kao ispravljanje. Što je bilo uništeno ljudskom zloćom i samovoljom, to se vraća u stanje ispravnosti, pravednosti. (»Das Christentum«, str. 246)

Upravo o tome govore liturgijski tekstovi Prve nedjelje došašća. Prorok Jeremija spo-minje »izdanak pravedni« iz doma Davidova: »On će činiti pravo i pravicu na zemlji.« I Isus govori o danu u kojemu dolazi Sin Čovječji »s velikom moći i slavom«, a ljudi se u taj dan trebaju »uspraviti i podignuti glave«, jer je blizu otkupljenje. Po tome se vidi da Isusu nije poglavita briga uništenje, već Sud kao povra-tak u pravednost, oslobođenje i otkupljenje.

U biblijskome govoru o pravdi u središtu nije prosudba izrečena u nekoliko rečenica, nego uključivanje čovjeka u plan spasenja. Zbog toga prorok mijenja ime grada, slike cije-loga naroda. Bliska su nam obećanja o obnovi, o očekivanjima koja su građena na mnoštvu žr-tava i nastojanja. Današnji navještaj Božje rije-či pomaže nam da ne potonemo u razočaranju, jer kao kršćani živimo u ostvarenju, u izniklo-me izdanku Davidovu. Prorok nas upozorava na znakove novoga svijeta.

No, zašto slike Konačnoga razotkrivanja smisla svega stvorenoga (Apokalipse) izaziva-ju strah; zašto se ljudi na njih osvrću kada se u svijetu događaju velika razaranja, nepogode,

MU

DR

OST

CR

KV

E

18živo vrelo 19

ne govori velikim vremenima, nego trenut-cima; nipošto velikim plodovima, nego klija-njem i oživljenim panjevima; ne reflektorima, nego zrncima svjetlosti, tinjanjem, plamič-cima; ne valovima i pljuskom, nego rosom. I glas koji viče povik je zbog toga da se razlomi u šapat. Nema očitosti, nego naslućivanja; ne susrećemo jednoznačnost, nego potrebu pre-poznavanja. Vrijeme je to snova i upućivanja, sigurnosti vjere i pouzdanja, bez dokaza koji bi druge prisilili da vjeruju. Ovo je vrijeme ra-dosnoga proroštva Crkve u vremenu kojemu prijeti umiranje u umišljenosti prolaznoga, u otežalosti srca.

U praznini punoj ničegaMožemo reći da se u suvremenosti suočavamo s prazninom koja nije jednostavno praznina, nego – kako je to zgodno netko primijetio – ‘praznina puna ničega’. Snaga ništavila stvara zlo i ponore praznine. Dakle, praznina koja je ispunjena beskorisnim stvarima; zavodljivost površnoga koja je preuzela mjesto revoluciji i

utopijama. Kao da smo se našli na putu izme-đu pustinje tragičnosti u pustinju apatičnosti u kojoj vlada ravnodušnost.

U vremenu promicanja praznine koja je ispunjena nepotrebnim, znači pokušati dopri-jeti do potrebnoga, razgrtati nepotrebno koje stvara još veću prazninu. Zato došašće otkriva napetost između kršćanstva i glavnih obilježja kulture koja se promiče, parazitirajući na kr-šćanstvu, daleko od njegova sadržaja. Dok s jedne strane kao zajednica vjernika u došašću pokušavamo maknuti sve što zaklanja pogled; dok ulazimo u ‘pustinje’ svoga života u kojima se nalaze tragovi novoga klijanja i mladica da bismo primijetili bitno, u stvarnosti oko nas sve se puni stvarima, nepotrebnim, optereću-jući naše prostore gradova i sela, ulica i trgova, stvarajući neki ugođaj s kršćanskim imenom, ali daleko i u suprotnosti s kršćanstvom. Tako se događa izvanjska ispunjenost koja nas pra-zni iznutra. I pretvaramo se u slike koje nema-ju zidova na kojima bi te slike visjele. Tek su poredane jedna pokraj druge na istoj razini, onoj najnižoj – na razini poda.

Gospodin dolazi u slavi, ali tako da ga se može prečuti i previdjeti. Baš kao titraje ljud-skoga srca. Novi svijet započinje jednom kli-com, Božjom čežnjom za čovjekom i ljudskom čežnjom za Bogom.

Ivan Šaško

Zrnje…Sve dok se Bog ne objavi u punini svoga dara, sva mudrost spoznanja počiva na iščekivanju i nadanju. Ni-šta nije zatvoreno u našu sigurnost i jasnoću naše spoznaje. Naprotiv, sve je otvoreno Božjemu svjetlu u ko-jem ćemo spoznati Istinu onakvu ka-kva jest. Zato i sve naše sigurnosti i sva znanja traže poniznost pred Isti-nom koju iščekujemo. On će nam ra-zotkriti ne samo ono što ne znamo, nego i ‘istine’ u kojima smo zarobljeni.

Ne treba da se vaš duh uzbuđuje kad vidite nepravedne da su bogati, a službenike Božje da su u tjeskobi. Imajmo vje-

re, braćo i sestre: borba u kojoj se nalazimo jest iskušenje samo-ga živoga Boga; borimo se u ovome životu da bismo bili okrunje i u budućem. Nijedan od pravednika nije ubrao svoj plod prije negoli je on dozreo, već taj plod mora čekati. Kada bi Bog odmah pravedniku dao plaću, to bi bila trgovina, a ne naše služenje Bo-gu. Činilo bi nam se da smo pravedni, a zapravo ne bismo tražili Božju slavu, nego svoj probitak. Zbog toga Božji sud uznemiruje duh koji nije pravedan i koji je pritisnut sponama.

iz Homilije nepoznatoga pisca, 2. st.

MU

DR

OST

CR

KV

E

OTAJSTVO I ZBILJA

20

6. prosinca 2015.

Druga nedjelja došašćaUlazna pjesmaPuče sionski, evo, Gospodin dolazi spasiti narode; i zagrmjet će glasom veličajnim na radost vašega srca.

(Usp. Iz 30, 19.30)

Zborna molitvaSvemogući i milosrdni Bože, dok hitimo ususret tvome Sinu daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine. Koji s tobom.

Prvo čitanje Bar 5, 1-9Bog će pokazati sjaj tvoj.

Čitanje Knjige proroka BaruhaSkini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i ne-sreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga jer Bog će pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom i zasvagda ti dati ime: Mir pravednosti’ i ’Slava bogoljubnosti’. Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogle-daj! Djeca se tvoja sabiru od istoka do za-pada, na zapovijed Svetoga, radujuć se što ih se spomenuo Bog. Otišli su od tebe pje-šice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća nošene u slavlju, kao djecu kraljev-sku. I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vječne klisure; nek se doline ispune i poravna zemlja da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje. A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu Izraelu po Božjoj za-povijedi, jer Bog će voditi Izraela u radosti, svjetlom svoje slave prateć ga milosrđem svojim i pravednošću.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 126, 1-6Pripjev: Silna nam djela učini Gospodinu:

opet smo radosni!Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,bilo nam je ko da snivamo.Usta nam bjehu puna smijeha,a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:»Silna im djela Gospodin učini!«Silna nam djela učini Gospodin:opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve našeko potoke negepske!Oni koji siju u suzamažanju u pjesmi.

Išli su, išli plačućinoseći sjeme sjetveno;vraćat će se s pjesmomnoseći snoplje svoje.

Drugo čitanje Fil 1, 4-6.8-11Budite čisti i besprijekorni za dan Kristov.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola FilipljanimaBraćo: Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sa-da – uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do dana Krista Isusa. Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svi-ma vama srcem Isusa Krista!I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spozna-

Darovna molitvaGospodine, nek nas ponizne molitve i skromni prinosi pomire s tobom: ne možemo se pouzdati u svoje zasluge, priteci nam u pomoć svojom milošću. Po Kristu.

Ulazna: 339.2 Puče sionskiili: O, dođi, Kriste Spase naš

(ŽV 12-2009)Otpj. ps.: 122 Velika nam djelaPrinosna: 364.2 i 3 Klikujte sada zanosnoPričesna: 353 ili 354 Čuj, jasni glas odjekujeZavršna: 365 Evo, ide čas

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

20živo vrelo 21

Upravimo svoje prošnje Bogu Ocu i molimo da nas ispuni iskrenom željom za obraćanjem i prihvaćanjem njegova dara spasenja:

1. Za Crkvu u svijetu: da bez straha naviješta evanđelje spasenja svakomu čovjekute vjerodostojnim življenjem tvoje riječi bude snaga u izgradnji boljega svijeta, molimo te.

2. Za pastire koji predvode tvoj sveti narod: okrijepi ih proročkom hrabrošću i svetošću života kako bi sav tvoj narod hodio putem na koji ga zoveš, molimo te.

3. Za ljude koji trpe u osamljenosti i oskudici: vrati im snagu pouzdanja u tebe, a sve kršćane nadahni na dosjetljivu i djelotvornu ljubav prema svim potrebitima, molimo te.

4. Za nas ovdje okupljene: otvori nam oči srca da spoznamo sve što je u našim životima potrebno obraćenja i obnove te naš život bude put tvoga dolaska u svijet, molimo te.

5. Za preminulu braću i sestre: obasjaj ih svjetlom svoje slave i primi ih u nebesko Kraljevstvo, molimo te.

Svemogući Bože, s vjerom i nadom iščekujemo Kristov dolazak u slavi. Usmjeri, molimo te, naše korake na put spasenja i pomozi da, živeći tvoju riječ, trajno rastemo u dostojanstvu koje si nam darovao po svome Sinu. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

nju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Lk 3, 4.6Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.

Evanđelje Lk 3, 1-6Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.

Čitanje svetog Evanđelja po LukiPetnaeste godine vladanja cara Tiberija,dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Liza-nije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:

»Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu,poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«

Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaUstani, Jeruza-leme, stani na visoko, vidi radost što ti dolazi od Boga tvoga!

(Bar 5, 5; 4, 36)

Popričesna molitvaGospodine, nahranio si nas duhovnim jelom. Smjerno te molimo: po sudjelovanju u ovom otajstvu nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a za nebeskim težiti. Po Kristu.

MOLITVA VJERNIKA

OTAJSTVO I ZBILJA

22

Zrnje…

Dvostruka je narav vremena došašća. Ponajprije se pripravljamo za godiš-nju proslavu svetkovine Božića kojom

obilježavamo prošli povijesni događaj Božjega utjelovljenja u osobi Isusa iz Nazareta koji je živio u vrijeme »vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Ga-lileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizinije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe«. S druge stra-ne, početak novoga liturgijskog ciklusa pod-sjeća nas na adventsku narav kršćanske vjere. Čitavo naše zemaljsko bivovanje odvija se u če-kanju drugoga Kristova dolaska, a prema rije-čima svetoga Pavla darovano nam je »da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju, te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju«. Tako je došašće u službi priprave kako za slavlje obilježavanja Isusova rođenja tako i njegova ponovnoga dolaska, da bi na Božić započet zajednički hod Boga i čovje-ka doživio svoj vrhunac u slavi, a prema Apo-stolovoj najavi: »Onaj koji otpoče u vama do-bro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.«

Dvostruka priprava

Upitan tko je on, Krstitelj odgovora: »Ja sam glas koji viče u pustinji.« (Iv 1, 23) Kaž e glas, jer naviješta Riječ. Ono što

naviješta stoji u riječima: »Pripravite put Gospodinu, poravni-te mu staze.« Tkogod naviješta istinsku vjeru i propovijeda dobra djela, ne čini drugo doli pripravlja za Gospodnji dolazak srca onih koji ga slušaju. (…) »Svaka dolina bit će ispunjena, svaka će se gora i brežuljak slegnuti.« Što li ovdje znače doline nego ponizne; tko su gore i brežuljci ako ne oholi? O Spasitelje-vu dolasku doline će se ispuniti, a brežuljci i gore bit će spušte-ni, jer je sam rekao: »Tko god se uzvisi bit će ponižen i tkogod se ponizi bit će uzvišen« (Lk 14, 11). (…) Ugledavši Ivana Krsti-telja urešena zadivljujućom svetošću, narod ga je smatrao visokom i čvrstom gorom. Ali da se Ivan nije sâm smatrao do-linom, ne bi bio ispunjen duhom milosti. On sam za sebe reče: »Dolazi jači od mene; ja nisam dostojan odriješiti mu remenja na obući.« (Mk 1, 7)

Papa Grgur Veliki, Homilije, 20.

Druga nedjelja došašća

Ivan Krstitelj susret s Božjom riječju pronalazi u pustinji. Ona je privilegirano mjesto. Ne samo mjesto gdje se, u tišini, bolje čuje; ondje se svaka riječ doživljava kao poziv i poslanje. Pustinja i njezin pijesak ne dopuštaju da se u njoj može trajno ostati na isto-me mjestu. Kao i površina mora, pustinja traži pokret, gibanje, da bi se opstalo. I kao što vjetar na površini pijeska briše svaki trag kojim smo prošli, tako i susret s Riječju oslobađa prošlosti i zove na novost življenja. Potrebno je zaći u pustinju da bi se moglo susresti Riječ i pronaći život.

Konkretno vrijeme i prostorDanašnja čitanja najprije progovaraju o stvar-nim zemaljskim prilikama kako bi pokazala da Bog djeluje u konkretnome vremenu i prosto-ru. Božje djelo spasenja uvijek se zbiva među ljudima kojima je ono potrebno. Tako prorok Baruh piše o povratku iz sužanjstva u Babilo-nu. Vjernički gledajući događaje u svijetu, on u poganskome kralju Kiru prepoznaje onoga ko-jega je Bog izabrao da oslobodi izabrani narod poražavajući njegove porobljivače. Baruh pre-uzima riječi proroka Jeremije govoreći u futuru ono što se već dogodilo kako bi učvrstio vjeru u Božja obećanja podsjećajući na njih kad su već ispunjena. Tako čitateljima poručuje da će Bog koji je najavio i izbavio svoj narod iz babilon-skoga ropstva osloboditi ga i od svakoga drugog robovanja. Ono što je jednom obećao i ostvario, učinit će svaki put kada bude potrebno. Koristi potresne slike onih koji su »otišli pješice« i koje je »vodio porobljivač«, a vraćaju se »nošeni u slavlju, kao djeca kraljevska«. Pustinja koja je značila put u smrt postala je stazom života.

Ponižavajuća izgradnja putova u čast oku-patorâ i njihovih bogova pretvorila se u slavu budući da sada ti putovi vode prema slobodi

MU

DR

OST

CR

KV

E

22živo vrelo 23

i istinskome Bogu. Psalmistu je taj događaj izgledao »kao da snivamo« te radosno kliče i zaključuje: »Velika nam djela učini Gospodin, opet smo radosni!... Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi«. Evanđelist Luka također po-činje s navođenjem preciznih datuma, mjesta te političkih i religioznih autoriteta. Na taj na-čin opisuje u kojem se političkom i duhovnom ozračju odvio najvažniji događaj ljudske povi-jesti. Izraelci su bili poniženi od strane Rimlja-na te su, kao narod neizvjesne budućnosti, svoju nadu mogli staviti jedino u Boga. Svoje-vrsna duhova žeđ bila je priprema za Kristov dolazak. Bog na to odgovara preko Ivana Kr-stitelja. Evanđelist izrazom »dođe riječ Božja Ivanu« potvrđuje njegov proročki poziv. Istim riječima opisan je poziv i drugih proroka u Svetom Pismu. Osim proročke, Ivan je imao i svećeničku službu. Naime, bio je sin sveće-nika, a svećeništvo se prenosilo s oca na sina. Međutim, on je odlaskom u pustinju napravio svojevrstan odmak od Hrama u Jeruzalemu pozivajući na obnovu vjernosti kakvu je narod imao izlazeći iz ropstva. Povlačenje u pustinju bilo je čest slučaj onodobne pobožnosti kako

bi se u postu i molitvi u takvome okružju pro-dubila svijest ovisnosti o Bogu. Isto je učinio kasnije i sam Isus. Ni krštenje nije bila novost. Ivan rabi postojeću praksu proročkoga poziva na obraćenje i simboličkoga pranja od grijeha. No, on svim svojim djelima daje novu dimen-ziju. Njegovo je proroštvo vrhunac svih proro-ka. Oni najavljuju, a on pokazuje Spasitelja. Slično je i s Hramom te krštenjem. U Isusu Kristu sve je dobilo novi smisao i uzdignuto je na višu razinu. Smještanjem Isusa u konkre-tan povijesni okvir evanđelist poručuje da se naša vjera ne temelji na ideji, nauku ili lijepim riječima, nego stvarnim događajima i osobi Isusa Nazarećanina.

Konkretno djelovanjeU evanđeoskome odlomku svetoga Luke me-đusobno se susreće više svjetova: onaj moćnih i snažnih te onaj slabih i malenih. S jedne stra-ne su autoriteti koji se nameću silom – a svi će sudjelovati u Isusovoj osudi i smrti; a s druge su strane oni koji svoje pouzdanje stavljaju u Boga. Događa se također susret izabranoga naroda i pogana jer evanđelist ne navodi samo upravitelje izraelskih nego i poganskih zema-lja. Luka je kao liječnik osobito bio osjetljiv na one koji pate, slabe i ranjive, a kao osoba koja je od poganina postala kršćaninom u čitavom svome evanđelju inzistira na tome da je spa-senje u Kristu ponuđeno svim narodima te da je Isus svojim utjelovljenjem postao blizak naj-prije onima koji su najugroženiji. Slaveći Božić toga se spominjemo. No, vjernički spomen na prošlost uvijek ima za cilj potaknuti djelovanje u sadašnjosti i pripraviti na budućnost. Na-ša blizina marginaliziranima i ugroženima te otvorenost prema svima trebaju biti potvrda vjere u Božje utjelovljenje koje slavimo o blag-danu Božića te nas po plodovima pravednosti u ovom vremenu i prostoru učiniti adventskim znakom budućega Kristova dolaska.

Slavko Slišković

OTAJSTVO I ZBILJA

24

8. prosinca 2015.

Bezgrješno začeće blažene Djevice MarijeUlazna pjesmaRadujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kličeu Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti kao nevjestu, urešenu nakitom.

(Iz 61, 10)

Zborna molitvaBože, ti si po zaslugama smrti svoga Sina unaprijed oslobodio od svake ljage grijeha začeće Djevice Marije i tako pripravio dostojan stan svome Sinu. Po njezinu zagovoru daj namda čista srca dođemo k tebi.Po Gospodinu.

Prvo čitanje Post 3, 9-15.20Neprijateljstvo ja zamećemizmeđu roda tvojega i roda njezina!

Čitanje Knjige PostankaPošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospo-din, Bog: »Gdje si?« – reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti? Čovjek odgovori: »Žena koju si mi dao – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to uči-nila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Na trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 98, 1-4Pripjev: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu

jer učini djela čudesna.Pjevajte Gospodinu pjesmu novujer učini djela čudesna.Pobjedu mu pribavi desnica njegovai sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,pred poganima pravednost objavi.Spomenu se dobrote i vjernostiprema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješespasenje Boga našega.Sva zemljo, poklikni Gospodinu,raduj se, kliči i pjevaj!

Drugo čitanje Ef 1, 3-6.11-12Izabra nas u njemu prije postanka svijeta.

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola EfežanimaBlagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti kojom nas zami - lova u Ljubljenome.U njemu, u kome i nama – predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu.Riječ Gospodnja.

Darovna molitvaGospodine, milostivo primi spasonosni prinos o svetkovini bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije. Nju si, vjerujemo, darom svoje milosti unaprijed očuvao od svake ljage: po njezinu zagovoru i nas oslobodi svake krivice. Po Kristu.

Ulazna: 568.3 Radujem se u Gospodinu ili: 763 Zdravo budi, MarijoOtpj. ps.: 572 Pjevajte GospodinuPrinosna: 368 Poslan bi anđel GabrijelPričesna: 351 Božanska Riječi, rođenaHiman nakon prič.: 160 ili 161 VeličaZavršna: 600 Zdravo, Djevo čista ili: 371 Raduj se, grade Nazaret

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

24živo vrelo 25

Braćo i sestre, svemogući Bog očuvao je Djevicu Mariju od svakoga grijeha i u njoj pripravio dostojan stan svome Sinu. Molimo ga da i u nama obnovi milost svoga odabranja i učvrsti nas u vjernosti: 1. Za Crkvu Kristovu: da oslonjena na tvoju

milost bude nositeljica radosne vijesti spasenja svakomu čovjeku, molimo te.

2. Za sve kojima si povjerio vodstvo svoga naroda: daj da, nasljedujući Marijinu poniznost, budu vjerni suradnici tvoje milosti u ostvarivanju tvoga kraljevstva, molimo te.

3. Za sve tvoje vjernike: obnovi u nama dar vjere da milost krštenja trajno preobražava naše živote, molimo te.

4. Za ljude koji trpe u nevoljama rata i progonstva: vrati u njihove domovine pravdu koja je temelj mira, a sve odgovorne potakni na djelotvornu brigu za sve siromašne i raseljene, molimo te.

5. Za našu pokojnu braću i sestre: iskaži nad njima snagu svoje ljubavi i pridruži ih svojim izabranima i svetima, molimo te.

Milosrdni Bože, u Bezgrješnoj Djevici Mariji dao si nam divan primjer vjernosti i poniznosti. Okrijepi nas svojom milošću da vjerno živimo božansko dostojanstvo koje si nam na krštenju udijelio. Po Kristu Gospodinu našemu.

Pjesma prije Evanđelja Lk 1, 28Zdravo Marijo! Milosti puna!Gospodin s tobom!Blagoslovljena ti među ženama!

Evanđelje Lk 1, 26-38Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!

Čitanje svetoga Evanđelja po LukiU ono vrijeme: posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici za-ručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Sve-višnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prije-stolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kra-ljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnje-ga osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaSlavno se o tebi zbori, Marijo: iz tebe se rodilo Sunce pravde,Krist, Bog naš!

Popričesna molitvaGospodine, Bože naš!Primljena otajstva neka iscijele u nama rane onoga grijeha od kojega si jedinstveno unaprijed očuvao bezgrešno začeće blažene Marije. Po Kristu.

MOLITVA VJERNIKA

OTAJSTVO I ZBILJA

26

S vetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije ove godine slavimo u posebno znakovitim i svečanim prilikama jer papa Franjo upravo danas otvara izvan-

redni Jubilej milosrđa. Sama svetkovina govori o tome da je naša nebeska Majka bila začeta bez grijeha, upravo kako bi poslužila neizrecivomu planu Božjega milosrđa. Neizmjerni je Bog htio doći među nas ljude kako bi nas darom svoga mi-losrđa izmirio sa sobom. No, naša ljudskost nije bila priklad-na da bi on u nju izlio neizmjernost svoga božanskog života. Štoviše, naše duše nisu bile dostojne prihvatiti miomiris nje-gova božanstva. Budući da nismo bili u stanju prihvatiti ga i dostojni spremnici njegove milosti, Bog je u svome naumu spasenja odlučio pripraviti jedno biće koje će biti u stanju primiti puninu njegova milosnoga dara. Takvu posudu pro-našao je i pripremio u Mariji iz Nazareta, koju u litanijama i nazivamo Posudom duhovnom, jer se u njoj nastanila sva sila Božjega Duha.

Doista nas treba obuzeti radost poradi Božje odluke da Mariji iskaže milosrđe oču-vavši ju od istočnoga grijeha, kako bi kao či-sta miomirisna posuda prihvatila Božjega Si-na u svoje biće. Ako ima nešto sveto i veliko pred čime se trebamo pokloniti, onda je to ovaj Božji slobodni odabir, kao i milosni dar da Mariju očuva od grijeha već od začeća. Taj dar nije udijeljen samo za nju, ni samo poradi nje, nego i poradi nas i našega spasenja. Iska-zujući joj svoje milosrđe Bog želi da dar koji ona primi postane dar i baština svih naroda. U tome je duhu Marija, svjesna da ju Bog iza-bire za sveopći znak milosrđa, zapjevala da će je blaženom zvati svi naraštaji (usp. Lk 1, 48). A zvat će ju blaženom jer je po njoj Bog poslao svoga Sina, milosrdnoga Spasitelja, po koje-mu se milosrđe nastanilo među ljudima.

Posredovano ljudskomu roduUpravo jer je primila milost od samoga za-čeća, anđeo joj objavljuje da Bog s njom ima poseban naum milosrđa za spasenje ljudskoga roda. Milosrđe joj je iskazano kako bi donije-la na svijet Božjega Sina koji će biti sredstvo Božjeg smilovanja cijelomu čovječanstvu, te

Milosrđe Bezgrješne Djevice

MU

DR

OST

CR

KV

E

Milosrđe očitovano na MarijiTime što se je nastanio u Mariji, Bog joj je iskazao milosrđe jer ona nije imala nikakvih prethodnih zasluga po kojima bi zavrijedi-la takav milosni dar. Stoga je ispravnije reći da je on Mariju učinio posudom dostojnom njegove svetosti. Zato joj anđeo Gabrijeli i govori: Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Naći milost u Boga znači da joj je Bog iskazao svoje milosrđe. Bog je Mariji iz doma Davidova iskazao milosrđe time što je dao da bude začeta bez grijeha i sačuvao bez grijeha, čime je stvorio pretpostavke da se po njoj smiluje cijelomu ljudskom rodu. Upravo na njoj se očituje da je Bog prethodio svakoj ljudskoj inicijativi i zasluzi. Bog je uvijek prvi djelovao kao milosrdni djelitelj milosrđa, kao onaj koji prvi pristupa i bez ikakvih ljudskih zasluga iskazuje čovjeku milosrđe. Nazivajući ju »milošću punom« anđeo joj objavljuje ono što je već pri začeću učinio kada ju je očuvao od svake ljage grijeha. I nas bi s anđelom tre-bala obuzeti velika radost zbog istine da je Bog pronašao jedno biće kojemu je iskazao milost i milosrđe kako bi po njoj započeo is-punjati svoj naum spasenja.

26živo vrelo 27

će tako i ona biti važna spona Božjega milo-srđa sa svim ljudima. Konačan naum Božjega milosrđa započinje se ostvarivati u trenut-ku kad Bog u svom milosrđu čuva Mariju od grijeha, to jest kad ju čuva »punom milosti«. Primivši taj Božji dar Marija nije činila drugo doli predanim životom surađivala s Bogom i tako dočekala trenutak u kojemu se Božji spa-senjski naum doista ostvaruje u povijesti. Kao Bezgrješna ponudila je Božjem Sinu milosno utočište u čovječanstvu, nakon čega je obasuo čovječanstvo puninom milosrđa darujući svoj život kao otkupninu za grijehe. Tako je Mariji-na bezgrješnost bila u službi oproštenja grije-ha, što je bio pravi cilj Božje milosrdne ljubavi.

Doista, najveće milosrđe koje Bog može i želi iskazati čovjeku jest u tome da ga oslobo-di grijeha i da mu vrati iskonsko dostojanstvo Božjega djeteta. Bog koji jedini može opraštati grijehe ljudskomu rodu i koji je oslobodio Ma-riju ljage grijeha, iskazavši joj milosrđe time što nije dopustio da ju grijeh zahvati, stavlja svima pred oči Mariju kao model prihvaćanja njegova milosrđa i suradnje s njim. I kao što

Zrnje…»Istočni grijeh«, koji baštinimo u ljudskoj naravi, moguće je nad-vladati samo po istini da je prije njega postojala »istočna milost«, Bo žja ljubav koja nije umanjena ljudskim grijehom i koja ne dopu-šta da grijeh zauvijek zarobi čovje-ka. Grijeh je upravo u otporu pred Božjom milošću iz koje izvire sve, pa i dar slobode u kojoj se čini grijeh. Marijina očuvanost od grijeha čini da može susresti Boga u običnosti svoga života i da ga može nositi u svome tijelu. Grijeh nas udaljava od Boga te čini da mjesto susreta s njim tra-žimo drugdje, izvan sebe. Oslobo-đenost od grijeha daje da sâm život bude mjesto susreta s Bogom.

MU

DR

OST

CR

KV

E Glasnik pozdravlja Mariju kao »milosti punu«: naziva ju tako kao da bi to bilo njezino vlastito ime. Ne naziva svo-

ju sugovornicu imenom što ga ima u građanskim popisima: Mirjam (Marija), nego tim novim imenom: »Puna milosti«. Što znači to ime? Zašto arkanđeo tako naziva nazaretsku Djevi-cu? U biblijskome govoru »milost« znači posebni dar koji pre-ma Novome zavjetu ima svoj izvoru u trojstvenome životu sa-moga Boga, Boga koji je ljubav (usp. 1Iv 4, 18). Plod te ljubavi je izabranje, ono izabranje o kojemu govori Poslanica Efežanima. S Božje strane to izabranje označuje vječnu njegovu volju da spasi čovjeka dajući mu udio u samome svom životu (usp. 2Pt 1, 4), u Kristu: to se spasenje ostvaruje udjelom u nadnaravno-me životu. Učinak je toga vječnog dara, te milosti Božjega iza-branja čovjeka, neka klica svetosti ili izvor što ključa u duši kao dar samoga Boga, koji po milosti oživljuje i posvećuje izabra-ne. Na taj se način izvršava, to jest ostvaruje, onaj blagoslov po kojemu čovjek »svakim blagoslovom duhovnim« postaje »posinjen… u Kristu«, koji je odvijeka »ljubljeni Sin« Očev.

Sv. Ivan Pavao II., Redemptoris Mater, 8.

je ona bezgrješnim životom odgovorila na dar iskaznoga milosrđa, tako je i nama cilj odgo-voriti na Božji poziv koji se sastoji u odbaci-vanju grijeha i u životu sukladnom s Božjom milošću. Marija je dokaz i primjer da je mo-guće s Božjom milošću ostvariti posvemašnju vjernost Bogu te tako ostvariti prave domete ljudskosti kojima teži svaki čovjek.

Marija, bez grijeha začeta, bila je prvina i predokus Božjeg milosrđa ulivenoga u njezino biće, milosrđa koje je, potom, po Isusu izlive-no i na nas u svoj svojoj neizmjernosti. Mari-jino bezgrješno biće bilo je prikladna posuda i prihvatilište Božje punine, koju je ona dare-žljivo dalje predavala a da se pritom sama nije praznila. Stoga nije bez razloga ova svetkovina odabrana za početak svete Godine milosrđa, jer upravo u Mariji bez grijeha začetoj stoji po-četak novoga svijeta koji se ostvaruje izljevom Božjega milosrđa na ljudski rod. A sam Jubi-lej milosrđa u nama će donijeti onoliko plo-dova koliko ga budemo živjeli na tragu Mari-jina svjedočanstva o Očevu milosrđu, koje nas oslobađa grijeha i obdaruje novim životom.

Ivan Bodrožić

OTAJSTVO I ZBILJA

28

13. prosinca 2015.

Treća nedjelja došašćaUlazna pjesmaRadujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!

(Fil 4, 4-5)

Zborna molitvaBože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega. Molimo te da nam bude događaj spasenja te ga radosno proslavimo svečanom službom hvale.Po Gospodinu.

Prvo čitanje Sef 3, 14-18aGospodin će kliktati nad tobom radosno.

Čitanje Knjige proroka SefanijeKlikći od radosti, Kćeri sionska,viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska!Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio!Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!Ne boj se više zla! U onaj dan reći će se Jeruzalemu: »Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav,kliktat će nad tobom radosnokao u dan svečani.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Iz 12, 2-3.4b-6Pripjev: Kličite i radujte se jer je velik

među vama Svetac Izraelov!Evo, Bog je spasenje moje,uzdam se, ne bojim se više,jer je Gospodin snaga moja i pjesma,on je moje spasenje.I s radošću ćete crpsti voduiz izvorâ spasenja.

Hvalite Gospodina,prizivajte ime njegovo!Objavite narodima djela njegova,razglašujte uzvišenost imena njegova!

Pjevajte Gospodinu jer stvori divote,neka je to znano po svoj zemlji!Kličite i radujte se, stanovnici Siona,jer je velik među vama Svetac Izraelov!

Drugo čitanje Fil 4, 4-7Gospodin je blizu!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola FilipljanimaBraćo: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i va-še misli u Kristu Isusu.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Iz 61, 1Duh Gospodnji na meni je,blagovjesnikom biti ubogima posla me.

Darovna molitvaGospodine, daj da ti neprestanoprikazujemo žrtvu svoga predanja: mi obnavljamo Kristovo otajstvo da tvoje spasenje u nama snažno djeluje. Po Kristu.

Ulazna: 340.1 Radujte se u Gospodinuili: 364 Klikujte sada zanosnoOtpj. ps.: Kličite i radujte se (ŽV 12-2009)Prinosna: 349 Srca gorePričesna: 350.2 Evo Boga našegaZavršna: 371 Raduj se, grade Nazaretili: Sav svijete pjevaj veselo

(ŽV 12-2007)

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

28živo vrelo 29

Braćo i sestre, rasvijetljeni svjetlom vjere, s pouzdanjem uputimo svoje molitve Ocu nebeskom, zajedno govoreći:Daruj nam, Gospodine, radost vjere.1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika: obnovi ju

u istini i snazi vjere da evanđeoskom zauzetošću u svijetu otkriva svim ljudima ljepotu tvoga Kraljevstva i snagu tvoga milosrđa, molimo te.

2. Za sve kršćane u našoj domovini: daruj im hrabrosti da se pred protivljenjima ljudi ne boje priznati da su kršćani, nego da radosno i odgovorno promiču vrjednote evanđelja, na dobrobit cjelokupnoga društva, molimo te.

3. Za braću i sestre čija je životna radost ranjena patnjama i oskudijevanjem: pomozi im da u Kristu prepoznaju izvor radosti, a kršćane nadahni da budu nositelji tvoga milosrđa i djelotvorne ljubavi prema svima koji trpe, molimo te.

4. Za ovu zajednicu tvojih vjernika: daj nam iskusiti snagu tvoga milosrđa te ovo euharistijsko zajedništvo s tobom bude izvor obnove našega života, molimo te.

5. Za našu preminulu braću i sestre: iskaži im svoje milosrđe i uvedi ih u radost vječnosti, molimo te.

Bože, Oče milosrđa, usliši nam smjerne molitve i daj da živeći radost vjere budemo odvažni svjedoci tvoje ljubavi prema svakom čovjeku. Po Kristu Gospodinu našemu.

Evanđelje Lk 3, 10-18Što nam je činiti?

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme: Pitalo je Ivana mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?« On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?« Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?« I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.«I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.Riječ Gospodnja.

MOLITVA VJERNIKA

Popričesna molitvaGospodine,utječemo se tvojoj dobroti: po ovoj svetoj gozbi očisti nas od grijeha i pripravi nam duh za buduće blagdane. Po Kristu.

OTAJSTVO I ZBILJA

30

Gaudete in Domino semper! – »Radujte se u Gospodinu uvijek!« Pavao ne staje i još jednom nas poziva: »Ponavljam:

radujte se!« Na ovu adventsku nedjelju, Ne-djelju radosnicu, nema nam druge doli raz-matrati o kršćanskoj radosti. S tom bismo se radošću trebali približavati Božiću, živjeti Bo-žić, a ta bi radost trebala prožimati cijeli naš kršćanski život.

Radost u prisutnosti ljubljenoga»Doctor angelicus«, sveti Toma Akvinski, opet nam je nadahnuće u našem razmatranju, ovaj put za kršćansko razumijevanje radosti, napo-se sada, u adventskom vremenu. Toma piše da »radost nastaje zbog prisutnosti onoga dobra koje ljubimo«. Dakle, ako nema nikakva dobra te ako nema ni naše ljubavi prema tom do-bru, nema ni radosti. Sada razumijemo zašto su ljudi danas toliko tužni, zašto i mi, kršćani, imamo pretužna lica, kako je znao primijetiti i Nietzsche. Ljudi su pretužni, smrknuta, tamna i tugaljiva lica, lica koje nije više sposobno za osmijeh i smiješak jer u njihovu životu više nema dobra koje bi ljubili. Ili, umjesto »pra-esentia boni amati» - »prisutnosti ljubljenoga dobra«, nadošle su druge prisutnosti, prisut-nosti zla, grijeha, ovozemaljske brige, vlastiti egoizam… K tomu, ponekad se dobiva dojam je ljudima važnija prisutnost sebe samoga, vla-stitoga sebeljublja negoli prisutnost dobra koje se ljubi. Eto zašto je danas tako teško susresti ljude vedra osmijeha, ljude na čijem se licu vidi da su ozareni »prisutnošću dobra koje ljube«, da je ta prisutnost jača od njihova otužnoga ega, od njihovih muka i nevolja.

Ako bi itko trebao nositi takvu radost u ovome tužnom svijetu, onda smo to mi, kr-šćani, jer nama je darovano nešto nezamisli-vo i nepojmljivo, a to je »praesentia«, prisut-nost samoga Boga u Isusu Kristu. Zato Pavao oduševljeno poziva nas kršćane: »Radujte se u Gospodinu uvijek!« Važan je ovaj dodatak »uvijek«. Prisutnost Gospodina, ljubav prema

O kršćanskoj radosti

toj prisutnosti u našem životu »uvijek«, treba biti jača od svega onoga mučnog i nevoljnog što nam se događa i što će nam se događati. Uvijek, baš uvijek! I neka drugi u nama osje-te Gospodinovu prisutnost, neka se i oni po nama obraduju Gospodinu, da im izmamimo po Gospodinu osmijeh na licu. Takvu radost, radost zbog Gospodinove prisutnosti ne može zamijeniti nikakva varljiva radost ovoga svije-ta, blještavih poklona, svjetlucajućih božićnih reklama i ukrašenih borova.

Radost u odsutnosti ljubljenogaNo, ovdje naše razmatranje s Tomom Akvin-skim o kršćanskoj radosti ne završava. Toma nastavlja promišljati i tvrdi da radost ne na-staje samo zbog prisutnosti dobra koje ljubi-mo, nego zbog samoga postojanja i očuvanja dobra koje ljubimo, primjerice »kada se ra-dujemo prijatelju što je zadovoljan sobom«, i pritom dodaje nešto jako zanimljivo, »pa čak i onda kad je on odsutan«. Toma tvrdi da je ta radost još veća, ona je veći izričaj ljubavi jer se radujemo drugomu, prijatelju zbog njegova postojanja, bio on prisutan ili odsutan.

MU

DR

OST

CR

KV

E

30živo vrelo 31

Zanimljiva je ta misao, ukoliko nam kazu-je da odsustvo dobra koje ljubimo, odsustvo prijatelja, nije protivno radosti, nego zapravo prigoda za još veću radost. Prigoda je to za ve-ću radost, ukoliko smo pozvani ljubiti još više ljubljenu osobu, ukoliko ju tada ljubimo više zbog nje same, zbog njezina postojanja, a ne zbog nas samih i naših potreba. Na neki na-čin mogli bismo reći da je to čišća radost jer je čišća ljubav. Zato, nemojmo jadikovati zbog Božje odsutnosti, biti otužni i bezvoljni, nego naprotiv, budimo još radosniji, radujmo se Bogu zbog njega samoga, ljubimo njega zbog njega samoga.

Tako nas ova treća adventska nedjelja po-učava da se naučimo jednoj i drugoj radosti, da se u adventskome vremenu radujemo zbog Boga koji je odsutan i da se također u božić-nom vremenu radujemo zbog Boga koji je pri-sutan. Neka naša radost bude uvijek veća zbog Gospodina, i u njegovoj prisutnosti i u njego-voj odsutnosti.

Udvostručena radost »u« GospodinuNaposljetku, i treća misao o radosti. Prvo či-tanje iz Knjige proroka Sefanije kazuje da se

ne radujemo samo mi zbog Gospodina, nego da se i Gospodin raduje zbog nas: »Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani.« Kako utješno, kako ohra-brujuće, ali i kako poticajno za još veću našu radost: Bog se raduje nama, klikće nad nama. Da, Bog nam se raduje i kad smo mu prisutni, i kad smo mu odsutni. Štoviše, kad smo mu odsutni zbog grijeha, búdimo u njemu još ve-ću radost, još veću želju da svoju božansku ra-dost podijeli s nama, da svojom radošću »ob-novi svoju ljubav«. Tako je kršćanska radost događanje dviju radosti. Ona je dvostruka, udvostručena radost: Božja radost zbog nas i naša radost zbog Boga. I što takva udvostru-čena radost postaje većom, time manjim biva onaj »zbog«, sve većim postaje onaj »u«, sve se manje radujemo zbog Gospodina, a sve se više radujemo u Gospodinu. To je vrhunac ra-dosti! U toj radosti postajemo jedno s ljublje-nom osobom, nerazdvojivo združeni; ona je u nama, a mi u njoj; sva naša radost jest u rado-sti drugoga, sva naša radost jest u Božjoj ra-dosti. Stoga, radujmo se u Gospodinu, uvijek!

Ivica Raguž

Zrnje…Ivan, za kojim je hrlilo mnoštvo, odlučno naviješta: »Dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući.« Ne da se zarobiti čašću koju dobiva od ljudi. Ostaje ponizan pred Bogom, u poslanju koje mu je namijenjeno. Iskrena poniznost otvara vrata Bogu i njegovu daru spasenja. Poniznost je krjepost za koju je čovjek, kada ju ima, u uvjerenju da ju nema. Što je više ponizan, to jasnije spoznaje veličinu dara te jače osjeća da je potreban poniznosti. Došašće, život u nadi, uči nas poniznosti.

MU

DR

OST

CR

KV

E Tko ima dvije haljine, neka jednu dade onomu koji je nema; tko ima hrane, neka učini isto tako.« (Lk 3, 11). Zbog činje-

nice da je haljina potrebnija od plašta treba reći: da bi se doni-jelo plodove obraćenja, nije dostatno podijeliti sa siromasima ono ‘izvanjsko’ i nepotrebno, nego i ono što je nužno, kao što su hrana koja nam služi da bismo živjeli i haljina koja nas pokriva. Budući da u Zakonu piše: »Ljubi bližnjega svoga kao sebe sa-moga« (Lev 19, 18), razumije se da ne ljubi dovoljno onaj tko, u potrebi, ne dijeli s njim ono najnužnije. (…) Potrebno je naglasi-ti kolika je vrijednost djelâ milosrđa, ako znamo da su ona prva zapovjeđena da bismo mogli donijeti plodove obraćenja. Istina, naime, sama govori: »Dajte milostinju i sve vam je čisto« (Lk 11, 41). I k tomu: »Dajte i dat će vam se« (Lk 6, 38). Zbog toga je pi-sano: »Kao što voda gasi razbuktali oganj, tako i milosrđe čisti od grijeha« (Sir 3, 30). I ponovno: »Sakrij milostinju u njedra si-romaha i ona će te izbaviti iz svake nevolje«.

Papa Grgur Veliki, Homilije, 20, 11.

OTAJSTVO I ZBILJA

32

20. prosinca 2015.

Četvrta nedjelja došašćaUlazna pjesmaRosite, nebesa, odozgor,i oblaci, daždite Pravednika!Neka se rastvori zemljada procvjeta Spasiteljem!

(Iz 45, 8)

Zborna molitvaGospodine, po anđelovu smo navještenju upoznali utjelo vljenje Krista, tvoga Sina. Molimo te: ispuni nas svojom milošću i mukom i križem njegovim privedi nas k slavi uskrsnuća. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Mih 5, 1-4aIz tebe će izaći onaj koji će vladati Izraelom.

Čitanje Knjige proroka MihejaOvo govori Gospodin:I ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od dana vječnih.Zato će ih Gospodin ostavitidok ne rodi ona koja ima roditi.Tada će se ostatak njegove braćevratiti sinovima Izraelovim.On će se uspraviti, na pašu izvodit svoje stado silom Gospodnjom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti,jer će on rasprostrijeti svoju vlastsve do krajeva zemaljskih.On – on je mir!Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19

Pripjev: Bože, obnovi nas,razvedri lice svoje i spasi nas!

Pastiru Izraelov, počuj,ti što sjediš nad kerubima, zablistaj:Probudi silu svoju,priteci nam u pomoć!

Vrati se, Bože nad vojskama,pogledaj s neba i vidi,obiđi ovaj vinograd:zakrili nasad desnice svoje,sina kog za se odgoji!

Tvoja ruka nek budenad čovjekom desnice tvoje,nad sinom čovječjim kog za se odgoji!Nećemo se više odmetnuti od tebe;poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

Drugo čitanje Heb 10, 5-10Evo dolazim vršiti volju tvoju!

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo: Krist ulazeći u svijet veli:Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!« Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim:

Darovna molitvaGospodine, svojim si Duhomu krilu blažene Djevice Marijesazdao čovještvo svoga Sina.Molimo te tim istim Duhom,posveti i darove na našem oltaru. Po Kristu.

Ulazna: 339.3 ili 341 Rosite nebesa ili: 362 Padaj s nebaOtpj. ps.: Gospodine, Bože naš (ŽV 12-2008)Prinosna: 368 Poslan bi anđel Gabrijel Pričesna: 355 Riječ spasenja ili: 770 Kog zemlja, moreZavršna: 599 Zdravo budi, Marijoili: 373-374 O rumena zoro jasna

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

32živo vrelo 33

Braćo i sestre, s nadom i pouzdanjem u Božju dobrotu, molimo da naši životi budu dostojan dom Kristu koji dolazi.Gospodine, pohodi nas svojim spasenjem.1. Obnovi u svetosti života čitavu Crkvu i obdari ju

hrabrošću da ustrajno naviješta evanđelje mira i postojano izgrađuje tvoje Kraljevstvo među ljudima, molimo te.

2. Okrijepi mudrošću Duha Svetoga pastire Crkve da pred svim iskušenjima svijeta budu mudri predvodnici tvoga naroda i dostojni služitelji tvoje ljubavi svakom čovjeku, molimo te.

3. Obasjaj, Gospodine, tamu našega grijeha i vrati nam pouzdanje u tebe; daj da ovo milosno vrijeme bude ispunjeno našim približavanjem tebi, molimo te.

4. Darom mira i ljepotom ljubavi pohodi naše obitelji; ozdravi u njima sve što je ranjeno nepovjerenjem i otuđenošću, kako bismo osjetili snagu tvoje blizine koja je izvor pravoga zajedništva i ljubavi, molimo te.

5. Primi u svoj očinski zagrljaj našu preminulu braću i sestre i obdari ih darom vječnoga zajedništva s tobom, molimo te.

Nebeski Oče, ti nas u svojoj neizmjernoj ljubavi oslobađaš od grijeha i zoveš na put spasenja. Oslobodi nas od svake zarobljenosti i daj da otvorena srca prihvatimo tvoga sina Isusa Krista. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Lk 1, 38

Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!

Evanđelje Lk 1, 39-45Otkuda meni da mi dođemajka Gospodina mojega?

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo!Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«Riječ Gospodnja.

MOLITVA VJERNIKA

Popričesna molitvaSvemogući Bože, u ovoj smo pričesti primili jamstvo vječnog otkupljenja. Molimo te: s blizinom božićnih blagdana nek raste i naša spremnost da dostojno slavimo otajstvo rođenja tvoga Sina. Po Kristu.

OTAJSTVO I ZBILJA

34

K ratki Lukin tekst opisuje susret Mari-je i Elizabete u Gorju, u gradu Judinu. Elizabeta, žena u godinama, nerot-

kinja, sada je trudna. To je, prema anđelovoj riječi, Mariji znak po kojem će prepoznati da je Bogu sve moguće. Onako kako je Elizabeta zatrudnjela kada to više nije bilo moguće, tako je i Marija začela premda ne poznaje muža.

Marija je pohitala k Elizabeti, kaže Luka. Razlog je razumljiv. Marija u svome okruženju nema nikoga tko bi ju mogao razumjeti. Trud-na je, a bez muža. Jedina koja je u stanju u to-me prepoznati prst Božji jest Elizabeta. Njoj se dogodilo nešto slično. Elizabeta, doduše, nije srela anđela i nije sama čula nikakvu radosnu vijest s neba. To je čuo njezin muž. No, Eliza-beti su njezina trudnoća i muževljeva nijemost nakon službe u hramu dovoljno jasan znak da je na djelu prst Božji. I njoj je također potre-ban netko tko ju može razumjeti i s kim može razmijeniti svoje osjećaje. Luka bilježi kako je Marija išla Elizabeti i ušla u Zaharijinu kuću. Luka u svome izvješću neprestano povezuje Zahariju i Elizabetu. Oni su par. Jedno su. I ni-šta se ne događa jednomu, a da se ne tiče dru-goga. Marija još nije u braku. Njezina trudnoća nije vezana uz njezin brak. Ona je sama. Ide Elizabeti, ali nije ostavila Josipa. Trudna je, ali Josip nije otac djeteta.

Kod Elizabete su i očinstvo i majčinstvo sasvim jasni. Zaharija je otac, a Elizabeta maj-ka. Elizabetina trudnoća neobična je samo po tome što su ona i njezin muž stari. Time se na-laze u nizu patrijarha i matrijarha koji su dobi-vali djecu u svojoj starosti.

Na Marijin pozdrav reagira Elizabeta i isto-vremeno njezino dijete u utrobi. Elizabeta ču-je pozdrav i prepoznaje Mariju, a dijete igra u utrobi. Elizabeta će kretanje djeteta u utrobi tumačiti kao dječju radost. Anđeo Gabrijel je njegovom ocu Zahariji navijestio da će mu di-jete od majčine utrobe biti puno Duha Svetoga. Elizabetina radost i Ivanovo igranje u utrobi znakovi su prisutnosti i punine Duha Svetoga.

Susret u Duhu i radosti

Ovo je prvi i jedini susret Isusa i Ivana do nji-hova susreta u odrasloj dobi, kada Ivan bude krstio na Jordanu, a Isus mu dođe da ga krsti. Sada se prepoznaju tako da Ivan igra u majči-noj utrobi, a kasnije će Ivan na Jordanu navije-štati i pripremati Isusov dolazak još i prije nego li ga vidi. Ivan sada igrom pozdravlja Isusa, a kasnije će na Jordanu riječju pripremiti njegov dolazak. Čitajući pomno opažamo kako Luka zapravo ne opisuje ni jedan susret Isusa i Iva-na. Ni na Jordanu ne kaže da je Ivan krstio Isu-sa. Opisuje Isusovo krštenje naknadno, nakon što je spomenuo kako je Herod dao uhvatiti Ivana. Ne kaže izravno da je Ivan krstio Isusa. To se samo podrazumijeva. Na taj način Luka jasno razdvaja Ivanovo djelovanje od Isusova, premda pokazuje njihovu nutarnju povezanost i blizinu. Isus i Ivan nikada i nigdje u Lukinu Evanđelju ne nastupaju zajedno. Njihovi su pu-tovi i njihova poslanja odvojeni.

Elizabeta blagoslivlja Mariju i njezino di-jete, plod njezine utrobe. To ne čini sama od sebe. To čini jer ju je ispunio Duh Sveti. Svoj blagoslov izriče glasno. Štoviše, viče iz svega glasa. Elizabeta svoj blagoslov izriče Mariji, ženi koju je Bog blagoslovio više nego ijednu drugu ženu. Marija je blažena jer je povjero-vala u ispunjenje onoga što joj je rečeno od Gospodina. Ona je blažena jer je plod njezine utrobe Mesija, donositelj spasenja.

MU

DR

OST

CR

KV

E

34živo vrelo 35

Predbožićni ugođajLukino Evanđelje slušamo u nedjelju prije proslave Isusova rođenja. U središtu je Marija, Isusova majka. Dočim se Isus rodi, pozornost će s Marije prijeći na Isusa. Marija će ostati diskretno prisutna u svemu što on bude radio i proživljavao. Slično je i u Crkvi. U središtu je Isus, utjelovljeni Bog, a Marija je neprestano diskretno prisutna. Što ovaj Lukin tekst govori nama, današnjim vjernicima?

Prvi je detalj vezan uz Božju volju da nasta-ne novi život. Ne najavljuje anđeo rođenje sva-kog djeteta, ali je u likovima Ivana i Isusa jasno naznačeno podrijetlo svakoga djeteta. Bog je izvor života. Ne čovjek. To starost Ivanovih ro-ditelja i Marijino nepoznavanje muža samo još više naglašavaju. Ni tamo gdje su roditelji mla-di ne dolazi život po njihovoj volji, nego po volji Božjoj preko njih. Ljudi surađuju s Bogom.

Drugo je radost zbog novoga stvorenja. Ra-dost je potrebna i djetetu u majčinoj utrobi, i njegovoj majci, i onima koji su najbliži. Treće, trudna žena treba blizinu nekoga tko ju razu-mije. Trudnoća je vrijeme u kojemu žena živi svu čudesnost stvaranja i nastajanja novoga života. Nosi ga i osjeća u sebi, a ipak nije nje-

Zrnje…Iskustvo susreta s Bogom otvara oči za susrete s ljudima. Marija, premda u krilu nosi Božjega Sina, ne uzvisuje se u mislima o svome izabranju. Ne čeka da ljudi prihvate istinu o čudesnosti toga dara i da se dive pred njom, nego sama hita u pohod Elizabeti da bi s njom dijelila radost zajedništva s Bogom i da joj služi, i to u sasvim običnim svakidašnjim poslovima. On koji dolazi služiti, objavljuje se u poniznoj gesti Marijine blizine i služenja.

MU

DR

OST

CR

KV

E Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, od radosti joj zaigra čedo u utrobi i ona se napuni Duha Svetoga. – Pripazi na

različito značenje pojedinih riječi. Elizabeta je prva čula glas, ali je Ivan prvi osjetio milost. Ona je čula po prirodnom za-konu, ali on se obradovao zbog otajstva. Elizabeta je doživje-la Marijin dolazak, on Gospodinov; žena ženin, a plod dolazak Ploda. One govore o milosti, a oni iznutra milosno djeluju i u majkama pri susretu stvaraju tajnu ljubavi. Zbog dvostrukoga čuda, majke proriču, nadahnute duhom mališanâ. Čedo zaigra, majka se napuni milošću. Duh Sveti nije napunio milošću maj-ku prije sina, nego nakon sina. Zaigrao je veselo Ivan. Od rado-sti je zaigrao i Marijin duh. Elizabeta se napunila pošto je Ivan veselo zaigrao. Marija se nije napunila, nego se u duhu rado-vala. Nedokučivi je nedokučivo djelovao u majci. Elizabeta se napunila milošću nakon začeća, a Marija prije.

sv. Atanazije

zino tijelo. Na vani se ne vidi nikakva razlika nje i njezina djeteta, a ona iznutra posve jasno razlikuje sebe i svoje dijete, svoje tijelo i tije-lo djeteta, svoju radost i radost djeteta, svoje reakcije i reakcije svoga djeteta. U tom je vre-menu važno imati nekoga s kime je moguće dijeliti osjećaje, stanja, nade i strahove.

Potom, valja primijetiti da je i Zaharija prisutan. Sve se odigrava u njegovoj kući, ali on ne može govoriti. Zanijemio je zbog svoje nevjere. Ostat će bez glasa sve dok se Ivan ne rodi. Dijete koje njegova žena nosi kasnije će samo sebe nazivati glasom koji viče u pustinji. U trenutku začeća njegov je otac bio bez glasa. To je prilično jasna uputa kako svoje poslanje i osnovne karakteristike dijete ne dobiva od oca, nego od Božje volje. Ivan je i više i druk-čije nego što bi mu njegov otac mogao ili htio dati u trenutku začeća.

U radosnome susretu Marije i Elizabete, još nerođenih Isusa i Ivana, već se naslućuje radost njihova rođenja. Crkva je kroz ovaj Lu-kin tekst naučila važnost iščekivanja. Punina se radosti događa tamo gdje se srce budnim iščekivanjem spremilo za nju.

Ante Vučković

OTAJSTVO I ZBILJAU DUHU I ISTINI Prilozi za Jubilej milosrđa

36

SA

TB

Org.

Mi(Mi se ri

locorsr dni

des sika

cuto

PaO

ter!tac! Mi

Mi se rilo

corsr

desdni

sika

cuto

PaO

ter!)tac!

q = c. 80

q = c. 80

1. Hvalu dajmo

2. Hvalu dajmo Sinu,

4. Molimo mir od3. Od Svetoga Duha

Boga svakogasedam molimo

Ocu, jer je

svih narodadami

do

Svje

bar,

tlu,ra,ra,

jer(in

jeae

doter

vije kanum mi

mise

lori

srcor

đedi

njea

goe

vo.ius.)

5

4

4

4

4

4

4

4

4

2

4

4

4

2

4

4

4

2

4

4

4

2

4

4

4

,

,

Milosrdni kao Otac Himan Jubileja milosrđa

Glazba: Paul InwoodStihovi: Eugenio Costa

Hrvatski prepjev: Ivan Šaško

36živo vrelo 37

1. Stvorio je

2. Ljubio nas je

4. Zemlja iščekuje3. On vrelo je svakoga dobra

Kraljevstva Radosnui slatki našljudskim

svijet mudrošću

sr

svo

odvijest,

jom,

cem,mor,

jer(in

jeae

doter

vije kanum mi

mise

lori

srcor

đedi

njea

goe

vo.ius.)

9

3. Duhom svetim ojačani,

1. U hodu kroz povijest

4. Milost i radost svima

2. Od njega primamo dare

vodi svoj

i dajemo sejačamo bližnjekoji ljube i prašta ju,

na

njesvo je,

rod,

mu,

jer(in

jeae

doter

vije kanummi

mise

lori

srcor

đedi

njea

goe

vo.ius.)

13

2

4

4

4

2

4

4

4

2

4

4

4

2

4

4

4

2

4

4

4

2

4

4

4

2

4

4

4

2

4

4

4

,

,

,

,

OTAJSTVO I ZBILJAU DUHU I ISTINI Prilozi za Jubilej milosrđa

38

3. Ljubav sve podnosi,4. Novo će biti nebo

1. Djeci svojoj oprašta

2. Neka se srca otvore za sve gladne i

i rado ju

ljubav se svemui zemlja će biti

ženano

pri ma,

dne,da,va,

jer(in

jeae

doter

vije kanum mi

mise

lori

srcor

đedi

njea

goe

vo.ius.)

17

2

4

4

4

2

4

4

4

2

4

4

4

2

4

4

4

,

,

38

Marija Majka od milosrđa, Domenico Ghirlandaio, oko 1472., crkva Svih svetih, Firenze.

Skladbu s višeglasnim završetkom i audio-zapis u MP3 formatu možete preuzeti na: www.hilp.hr

38 3938 39 38živo vreloživo vreloživo vrelo 39

Molitva za Božje milosrđe

Gospodine Isuse Kriste, koji si lice Očeva milosrđa,objavitelj njegove dobrote i tražitelj svih izgubljenih,

pogledaj smjerno na nas –ranjene grijehom i odmetnutošću od tebe,zaslijepljene utopljenošću u svijet i obuzete brigama za ono što traje tek trenutak,nevrijedan pred tvojom vječnošću.

Otvori nam srca da umijemo čuti tvoju riječ milosrđai osjetiti snagu tvojih milosrdnih djela,jer samo otvorena srca možemo primitidar ljubavi i radovati se u njoj.Ti nas, Gospodine, pohađaš milosrđem,jer samo po Očevu milosrđu i njegovoj očinskoj sućutimožemo iznova stati na prag njegova domai iskati zagrljaj njegove ljubavi.Ti nas grliš ljubavlju, prije nego stupimo pred Oca,čistiš nas od grijeha i oslobađaš svake zarobljenostida bismo bili dostojni njegova pogledai njegove ispružene ruke, koja nas prima i uvodi u dom vječnosti.

Gospodine Isuse Kriste,koji se ne umaraš dolaziti k nama,uvijek iznova u svakoj našoj nevjernosti,u svakome lutanju i zaboravu na tebe,dođi u našu tamu i u svjetla koja zasljepljuju,dođi u našu nijemost i buku koja zaglušuje,dođi u osamljenost koja razara i u zajedništva koja ne ispunjaju;dođi da bismo spoznali što uistinu jesmoi da bismo novim žarom žudjeli biti u tebi,jer samo po tebi i po tvome daru istinski jesmo, – u istini u kojoj smo stvoreni i u zagrljaju kojim smo otkupljeni.Dođi, Gospodine Isuse!

živo vrelo40

OTAJSTVO I ZBILJATRENUTAK

Spomen sv. Josipa u euharistijskim molitvama

Biskupski Hrvatske biskupske konferencije na svome 51. redovitome plenarnom za-sjedanju, održanome u Zagrebu od 10. do 12. studenoga 2015., a u skladu s otpisom Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata br. 154/15. od 12. kolovoza 2015., donijeli su

O D L U K U

da se prihvaćeni i potvrđeni hrvatski tekst spomena svetoga Josipa, zaručnika bla-žene Djevice Marije, u Drugoj, Trećoj i Četvrtoj euharistijskoj molitvi započne pri-mjenjivati od Prve nedjelje došašća, 29. studenoga 2015. godine u svim slavljima euharistije, prema sljedećim obrascima:

u Drugoj euharistijskoj molitvi:»Molimo te, smiluj se svima nama, da zavrijedimo biti sudionici vječnoga života s blaženom Bogorodicom Djevicom Marijom, s blaženim Josipom, njezinim zaručnikom,s blaženim apostolima i svima svetima…«

u Trećoj euharistijskoj molitvi: »Učinio nas Duh Sveti vječnim darom za tebeda zadobijemo baštinu s tvojim odabranicima: s blaženom Djevicom Bogorodicom Marijom, s blaženim Josipom, njezinim zaručnikom, s blaženim apostolima tvojim i slavnim mučenicima…«

u Četvrtoj euharistijskoj molitvi:»Oče blagi, daj svima nama, djeci svojoj, da s blaženom Djevicom Bogorodicom Marijom, s blaženim Josipom, njezinim zaručnikom, s tvojim apostolima i svetima…«.

NARUDŽBE

e-mail: narudzbe@hilp.hrtel: +385 (0)1 5635 050 faks: +385 (0)1 5635 051

INFORMACIJE I NARUDŽBE:HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORALKsaverska cesta 12a, 10000 Zagreb • tel.: +385 (0)1 5635 050 • faks: +385 (0)1 5635 051e-mail: pretplata@hilp.hr • www.hilp.hr

živo vreloList izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3,70 EUR; 4,50 CHF; 6,20 USD; 6,20 CAD; 7,50 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 48 EUR; 58 CHF; 80 USD; 80 CAD; 97 AUD • BiH, SRB, MNE: 36 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – IBAN: HR8823400091110174994

model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – 703000-012769

SWIFT: PBZGHR2X – IBAN: HR8823400091110174994

Naša � danja

Nic

olas

de

Stae

l, 19

49.