21052013helmuth plessner: stupnjevi organskoga i čovjek

7/27/2019 21052013Helmuth Plessner: Stupnjevi organskoga i ovjek

1/6

Helmuth Plessner ; Stupnjevi organskoga i ovjek

Uvod u filozofsku antropologiju

kljune ideje koje Plessner iznosi u svom djelu Stupnjevi organskoga i ovjek

jesu upravo ekscentrina pozicionalnost, prirodnost umjetnog, posredovana

neposrednost i utopija

prema Plessneru, odlika koja izdvaja ovjeka od ostalih ivih bia je njegova

ekscentrina pozicionalnost; sam taj pojam ekscentrina pozicionalnost

najneprirodniji je od svih koje smo spomenuli iznosei takozvani Plessnerov

teoretski program, no istodobno on prua odreenu jasnou s obzirom na itavu

filozofsko-antropoloki orijentiranu misao i prati isti princip kategorizacija kakav

je i onaj u Schelera

filozofija 'danas' formalno daje primat objektu, no materijalna pitanja svejedno sepreputaju pojedinanim znanostima, odnosno empiriji (spoznajnoteorijski

formalizam)

s kulturnim i povijesnim problemima filozofija je ue vezana nego uz prirodu

/egzaktna prirodna znanost je filozofski autonomna u svojim predmetima, pa

time veza izmeu prirode i filozofije slabi... a sam utjecaj znanosti na filozofiju

oslabio je od kad joj je ona prepustila primat nad prouavanjem prirode... nema

konkretne filozofije prirode

kako bi omoguio razumijevanje pojma ljudske sfere, Plessner poinje prvo s

odnosom subjekt-objekt, s iskustvom ivog tijela koje je suprotstavljeno subjektu

Alternativa protenosti i nutarnjosti te problem pojave

ovjek je najrazvijenije bie na stupnju razvoja organizama i do svoje sadanje

forme bia doao je najkasnije, a njegova duhovna oitovanja poivaju na

njegovim tjelesnim osobinama pa antropologija mora biti utemeljena na

biologiji i to kako empirijski, tako i filozofski /problem organske prirode pokree

se oko pojma stanja stvari ivota

vlastito tijelo shvaa se kao periferija nutarnjosti koje obuhvaa sebstvo i granii

s vanjskim svijetom, a osjet kao naprosto granina datost, neutralan od psiho-fizikih predikata /razliiti modaliteti osjeta ine osnovu esteziolokog shvaanja

osobe kao jedinstva ivog tijela i due> tjelesno-duevna svojstva kao apriorna

[za razliku od dualistikog pripisivanja apriornosti duhovnim kategorijama i

inzistiranju na empirijskoj percepciji fizikog]

da li je dioba predmeta na dva aspekta (unutarnje/vanjsko) prirodna (tj.

intrizina), odnosno namee li se ta potreba samim stanjem stvari ili je to pitanje

teorijskog pristupa koje nema veze sa prirodom samog predmeta?


2/6

odnos res extense i res cogitansa esto se usporeuje sa prostornim odnosom

unutarnjeg i vanjskog, ali Plessner se tome protivi jer ukoliko uzmemo neki fiziki

predmet npr. hlae moemo ih izokrenuti iznutra prema van i tada unutarnje

postaje vanjsko i obratno = znai unutarnji i vanjski aspekt hlaa pripadaju

konvergentnoj sferi, tj. svodivi su jedno na drugo, dok odnos res extense

(prote

nog) i res cogitansa (mislivog) nije konvergentan; to su dvije divergentnesfere, nesvodive jedna na drugu...

-supstancija NIJE ukupnost njenih svojstava niti ukupnost onoga na to se na

temelju neke znanstvene analize moe reducirati (npr. na energiju, elektrone i

slino; dakle supstancija nije ono od ega se stvar sastoji)

supstancija se manifestira kroz svojstva ali ostaje skrivena

supstancija JEST pojam znanja, razuma; dakle nije zor, ne moemo ju vidjeti,

samo njena svojstva

zato o stvarima (predmetima) treba razmiljati kao o strukturi supstancije

svojstva

zadaa: na prostornom predmetu zora razdvojiti prostorno uvjetovane vanjsko-

unutarnje odnose od onih prostorno neuvjetovanih i na taj nain izolirati one

karaktere jedinstva koji su zahvaeni osjetilnom (konvergentnom) zamjedbom, a

ujedno nose i divergentni aspekt predmeta

gledan na taj nain, predmet se raspada na dva aspekta (u i v) nego se iz

traenja meuodnosa tih aspekata otvara mogunost spoznaje cjelovitosti

predmeta

ive su one tjelesne stvari na kojima je kao predmet zrenja uoljiv odnos vanjsko

unutarnje

dakle ivost nije 'obino' svojstvo tijela; na temelju njega iva se stvar od neivene razlikuje samo u materijalnoj pojavi nego i u nainu pojavljivanja te pojave

Bit granice kako je mogua dvostruka aspektivnost?

da bi se stvar mogla nazvati ivom, njena dvostruka aspektivnost mora se

pokazivati predmetno, dakle kao svojstvo stvari > drugim rijeima: iva tijela

imaju pojavnu, zornu granicu (konturu, rub), a ta granica i oblik njome odreen s

jedne strane stvarno jest relativan entitet kao i boja, zvuk, teina tijela, no s

druge strane ona je i vi

e od toga jer se tijelo samo manifestira kao oblikomeen granicom

granica nije postavljena izmeu tijela i okoline, ona je bitkujua, pripada tijelu

kao njegovo svojstvo, ali ujedno i kao 'nositelj' same tvorevine (kao manifestacija

dvostruke aspektivnosti tijela)

upravo ta ivost konture, granice ili oblika [ti se pojmovi kod Plessnera koriste

uglavnm kao sinonimi] (odnosno pripadnost granice tijelu) razlikuje ivi predmet

od neivog ne samo materijalno nego i formalno, u pojavi. Kod anorganskih tijela


3/6

granica pripada ujedno i tijelu i mediju u kojem se tijelo nalazi, odnosno ona se

nalazi izmeu njih, nije pripadajua tijelu

organska (iva) i anorganska (neiva) tijela Plessner dakle razlikuje na temelju

njihovog odnosa prema granici izmeu vlastitog bia i okoline; izmeu neivog

tijela i okoline je granica koju on naziva naprosto Izmeu

to je naprosto zavr

etak tijela i po

etak medija (okoline) u kojem se ono nalazi,to Izmeu ne pripada niti tijelu niti mediju (Shematski prikaz: Tijelo < Izmeu >

Medij), ali situacija sa ivim tijelom je drugaija utoliko to granica njegova bia

pripada tom biu, ono ima odreeni odnos prema njoj ( Shematski prikaz: Tijelo

< Tijelo > Medij)

dakle umjesto neke virtualne granice koja je kod neivih stvari nazvana Izmeu,

ovdje stoji samo Tijelo

Pojam pozicionalnosti

3 tipa forme s obzirom na pojam

e sad, ova jednostavna shemica kljuna je za razumijevanje pojma

pozicionalnosti, naime, poto Plessner granicu izmeu tijela i medija smatra

zasebnim entitom, a taj entitet je ipak i dio samog tijela odnos prema granici

svog tijela (tj. sa okolinom a posredstvom granice tijela) je ujedno i odnos prema

vlastitom tijelu

to svojstvo organskog tijela Plessner naziva pozicionalnim karakterom ili

pozicionalnou

preko pojma pozicionalnosti, Plessner razlikuje tri tipa odnosa prema granici

ivog bia; na stupnju biljke, ivo tijelo ima otvorenu formu to bi znailo da imapozicionalni karakter, ali nije stavljeno u odnos prema vlastitoj pozicionalnosti

zatvorena je ona forma koja organizam u svim njegovim ivotnim oitovanjima

posredno ukljuuje u njegovu okolinu i ini ga samostalnim odsjekom njemu

primjerenog ivotnog kruga

ivotinja je ujedno i subjekt koji ima tijelo i sam taj objekt (tijelo) ivotinja jo

nije (evolucijski) postala Ja, njena egzistencija stavljena je u centar punoe

njenog tijela i stopljena je s njim kao sredina pozicionalne unije vremena i

prostora; ona ima centralni poloaj i nije svjesna svoje pozicije

dakle ona je centralno pozicionalna, iz centra vlastitosti u kojem egzistiradoivljava sadraje koji ju okruuju, tue i vlastito, moe ovladati i svojim

vlastitim tijelom, no ona NE DOIVLJAVA SEBE, ivom fizikom tijelu na stupnju

ivotinje jo je uskraena puna refleksivnost

dakle ljudska pozicionalnost je trostruka: ovjek je fiziko tijelo, on je u tom tijelu

(kao dua odnosno unutarnji ivot) i izvan tog tijela, tako trostruko pozicionalno

odreen individuum naziva se osobom ovjeka smjeta Plessner u sam

centar njegove pozicionalnosti i sada je on na neki nain stavljen u odnos i


4/6

prema sebi i prema okolini, na isti nain na koji je ivotinja stavljena u odnos

samo prema okolini i svom fizikom aspektu

lociranje ovjekovog Ja u centar njegove pozicionalnosti, paradoksalno,

omoguuje ovjeku njegovu ekscentrinu pozicijsku formu koja ga razlikuje od

ivotinjske centrine forme; ovjek kao iva stvar, stavljen je u sredinu svoje

egzistencije, zna za svoju sredinu, do

ivljava je i time je povrh nje; do

ivljavavezanost u u apsolutnom Ovdje Sada, totalnu konvergenciju okruja i vlastitog

tijela te zato uz centar nije vezan

doivljava neposredno pokretanje akcija, impulzivnost svojih kretanja, izbor i

zanesenost u afektu i nagonu, zna da je slobodan i unato toj slobodi prognan u

egzistenciju koja ga sputava i s kojom se mora boriti

Vanjski, unutarnji i susvijet

karakter bitka-izvan-sebe ivotinju dakle ini ovjekom, no tjelesno ovjek

ostaje ivotinjom trostruka pozicija ovjeka na temelju njegove ekscentrine pozicionalnosti

razlikuje vanjski, unutarnji i susvijet

okruje koje je ispunjeno stvarima postaje vanjskim svijetomkoji je ili kontinuum

praznine ili prostorno vremenske protenosti

ljudski organizam je samom sebi po svojoj ekscentrinosti samo jedna takva

tjelesna stvar koja zauzima jedno relativno mjesto u kontinuitetu prostora i

vremena, a to mjesto moe biti zamijenjeno bilo kojim drugim

tako je ovjek istovremeno i fiziko tijelo i ivo tijelo; fiziko, kao samo jedno od

predmeta iz okoline, a ivo u smislu da je ono subjekt ovjek je na temelju svoje ekscentrinosti spram sebe dan i kao unutarnji svijet

ivog tijela; i ovaj unutarnji svijet je dvostruk: egzistira kao dua i doivljaj

uz doivljaj su vezani akti refleksije za koje su sposobne i ivotinje oni se

odnose na prolo, proivljeno, njima se ne moe obuhvatiti samo sebstvo;

duevni ivot [nije precizno definiran, odnosi se openito na sva psihika stanja

s naglaskom na misaonom i emocionalnom ivotu za razliku od puko opaajnog

doivljaja] nije direktno vezan ni uz kakve akte on poiva na ekscentrinosti

kao i vanjski svijet

-u drutvu s drugim ljudima, ovjek razlikuje ope i individualno Ja: Ope Ja

pojavljuje se preko konkretnih osoba koje oslovljava s Ti, Ona, Mi...

ovjek kao individualno Ja je posrednik izmeu ivog tijela i svoje due

pripadnost susvijetu za ovjeka je gotovo apriorna; susvijet je forma vlastite

pozicije koju ovjek zahvaa tako kao sferu drugih ljudi

u susvijetu se izmeu mene i mene i mene i njega nalazi sfera duha, a duhovni

karakter osobe poiva na Mi-formi vlastitog Ja

dua je dakle.... realna kao unutarnja egzistencija osobe..... svijest se odnosi na


5/6

percepciju svijeta openito.... a duh je vezan uz susvijet i Mi-formu vlastitog Ja

Temeljni antropoloki zakoni

temeljni antropoloki zakoni: 1. zakon prirodno umjetnoga:temeljni zakon

vlastite egzistencije glasi: sebe se tek mora u

initi onim

to

ovjek ve

jest ivoditi ivot koji ivi put do sebe esto je zaobilazan, preko umjetnih stvari

ovjeku je njegovim ekscentrinim tipom egzistencije nametnuto da naini ono

to jest; on je umjetan jer, kao neuravnoteeno bie lieno mjesta i bezvremeno,

konstitutivno je bezaviajan i pozvan postati neto te stvoriti ravnoteu

potreba za oruem i kulturom

Plessner kritizira i odbacuje i spiritualistika i naturalistika objanjenja kulture;

uzrok nastanka kulture je ovjekova konstitutivna neuravnoteenost, njegova

ekscentrina pozicionalnost; drugim rijeima: za ovjeka je prirodno biti

neprirodan (kulturan)

poto ovjek dakle ivi samo ako vodi svoj ivot, njegov se ivot neprestance

razlae na prirodu i duh, odnosno bitak i trebanje; trebanje je modus njegove

pozicionalnosti koji dolazi u obliku zahtjeva, stalno trebanje neega izvan

trenutnog bitka dovodi ovjeka do domesticiranja, odnosno ovisnosti o irealnim

drutvenim normama trebanje kao modus pozicionalnosti postaje njegovom

savjeu, izvorite udorea i konkretnog morala

istovremeno, taj mu modus postaje i autocenzurom, toka sukoba s

nagonskim...

stvaralatvo u ovjeka Plessner vidi kao pokuaj dokidanja ekscentrinosti: da bi

se uravnoteio, (prirodno polovian) ovjek stalno tei za novim, zanadmaivanjem, vjeitim procesom

to nadvisivanje je sredstvo kompenzacije za ono to mu je priroda ostala duna

dodijelivi mu najviu organizacijsku formu

temeljni antropoloki zakoni: 2. zakon posredovane neposrednosti:ovjek stoji u

centru svoga stajanja i tvori toku posredovanja izmeu sebe i okruja, a ujedno

i stoji u njoj; njegov odnos prema stvarima je indirektan, no on ga ivi kao

direktan, neposredan odnos, poput ivotinje, no poto, za razliku od ivotinje,

ovjek nije skriven samome sebi (refleksivan je) pa njegov odnos s okolinom ima

karakter posredovane neposredovanosti, indirektne direktnosti

njegova situacija je imanencija svijesti jer sve to iskusi posredstvom svijesti je

bitkujue izvan same svijesti, ali sticanje znanja posredstvom svijesti zapravo je

direktno jer u samom procesu sticanja znanja o svijetu, ekscentrinost sebe

zaboravlja (isto kao to i oko, kad gleda, zaboravlja sebe)

temeljni antropoloki zakoni: 3. zakon utopijskog obitavalita; nitavnost i

transcendencija

Daj mi mjesto gdje da stanem (i pomaknut u Zemlju) /Arhimed i njegova


6/6

poluga/ - u toj izreci sadrana je bit ljudske egzistencije

ekscentrina forma ovjeka nagoni na kultiviranje, budi potrebe koje se mogu

zadovoljiti samo putem sustava umjetnih, prolaznih objekata

svijest o vlastitoj nitavnosti i nitavnosti svijeta budi u ovjeku i ideju o temelju

svijeta, o moguem apsolutu ili bogu; skok u vjeru, u religioznost koja stvara

definitivum,

ovjeku je dano ono

to je kona

no,

to mu duh i priroda ne mogudati vezanost, svrstanost, mjesto, objanjenje zbilje

Izmeu kulture i religije vlada apsolutno neprijateljstvo pozicija religioznog

ovjeka u susvijetu je proturjena jer on, iako ukljuen u vanjski sviet, kao zbilju

shvaa samog sebe; on svoju poziciju ujedno i zauzima i ne zauzima - svoju

ekscentrinu poziciju on ini ozbiljenom, iako njena priroda nije dovrenost

poto se zbilja ljudske egzistencije po Plessneru odvija kroz odnos tri sfere -

vanjskog, unutarnjeg svijeta i susvijeta, religiozan pojedinac stoji izvan tog

odnosa, on ima potrebu za usidravanjem u drugi svijet ili Svemir koji je izdvojen

iz sfere ljudskog i jedinstven

Plessner to smatra iluzornim: religiozan ovjek dobiva dojam da je njegov ivotnenadomjestiv i nezastupljiv u ovom Ovdje-sada; on od individuuma postaje

individualnost, a Plessner istiui susvijet kao duhovnu sferu ovjeka kae da je

sam individuum temelj susvijeta, on je zastupljiv i nadomjestiv drugim

pojedincem na toj spoznaji poiva prvobitna zajednica karaktera onog Mi

nunost drutvenosti

21052013helmuth plessner: stupnjevi organskoga i čovjek

Documents