GIGA

Patrick Carman

Crni krug - 39 tragova - knjiga peta

Naslov izvornika THE BLACK CIRCLE - THE 39 CLUES - BOOK FIVE

GIGA

2

Za Rachel Griffiths, majstoricu cahillskog univerzuma.

Hvala to si mi pomogla da otkrijem ruska blaga.

PC

GIGA

3

PRVO POGLAVLJE Amy Cahill voljela je ujutro ustati prva. Ali ne zato to se netko iz petnih ila dere pred vratima njezine hotelske sobe. "Telegram za gospodina Cahilla!" Rije i je pratilo gromoglasno kucanje na vrata. Amy se uspani eno naglo uspravi, a glavom joj projuri uasna pomisao. Madrigali! Opet se za ulo vikanje. "Poruka za vas!" Amy, njezin brat Dan i njihova guvernanta Nellie no u su pobjegli u drugi hotel u Kairu, u strahu od napada tajanstvene sekte o kojoj su znali tako malo. Madrigali ne mogu znati gdje smo, zar ne? Dan se otkotrljao s upavog zlatnog kau a na kojem je spavao i uz tresak sletio na pod. "Ne, Irina! Samo ne Hunter Catfish!" viknuo je. Amy je uzdahnula. I opet je njezina brata mu io san u kojem njihova ro akinja Irina Spasky noktima kida njegovu ljubljenu bejzbolsku karticu na komadi e. "Probudi se, Dan. Sanja." Amy se nikad u ivotu nije osje ala tako umorno, a njezin se brat, kao i obi no, ponaao kao idiot. "Telegram!" Opet se za ulo kucanje po vratima. "Dan! Daj... otvori... vrata!" Amy je lice zagnjurila u jastuk i vrisnula. Nepovratno se probudila i znala je to. Vire i iza jastuka, vidjela je da Nellie i dalje spava kao top. "Evo me!" povikala je Amy. "Strpite se malo!" Kad je dola do vrata, oklijevala je, jer ju je obuzeo poznat strah. to ako otvori nekome opasnom? Daj, Amy, saberi se. Amy je otvorila vrata i pogled joj je pao na egipatskog pikola koji je stajao u hodniku. Bio je prili no nii od nje, na sebi je imao ki enu crvenu uniformu sa zlatnim gumbima na prsima, bar dva broja preveliku. U rukama je drao zatvorenu kovertu. "Za vas, gospo o, s recepcije. Netko je to vami stavio." Amy je uzela kovertu i pikolo se sasvim malo pribliio, s o ekivanjem se zagledavi u nju. "Donio poruku s recepcije", re e pikolo. "Za vas, gospo o." Stopala su mu bila napola u sobi, napola izvan sobe, zbog ega je Amy bila napeta. "Imate jo neto za mene?" upita Amy. "Netko je to vami ostavio", re e, pokazuju i kovertu uz veseli, iroki osmijeh. "Daj mu ovo", re e Dan. "Da mogu dalje spavati." Danov glas bio je priguen, a kad se Amy okrenula, vidjela je da govori u tepih na podu, prelijen da podigne glavu. U ruci je drao egipatsku nov anicu od pet funta, vrijednu oko jednoga dolara. Amy zatvori vrata. Znatielja je unitila bilo kakvu nadu za povratak u krevet. Koverta je bila adresirana na starinskom pisa em stroju koji, ini se, nije imao veliko A. Neka su slova, tako er bez reda, bila podcrtana.

GIGA

4

Razderala ju je i sjela na kau , a lice joj je problijedjelo kad je pogledom preletjela poruku. Saladin je gladno zamijaukao i izvinuo le a, ogolivi kande na zlatnoj prostirci. "Dan, daj do i ovamo." Dan se nije pomaknuo pa je zaurlala. "TELEGRAM ZA DANA!" Dan je dignuo glavu kao da skuplja energiju za odgovor, ali Amy je vidjela da se njezin brat i dalje mukom upa iz zemlje snova. Ustao je s poda i teko se sruio na kau . Nellie je i dalje bila sklup ana pod pokriva em na jednom od dva kreveta u sobi, a tanka bijela ica od slualica njezina iPoda vijugala je od ispod hrpe od sedam jastuka kojima je prekrila glavu. "Ta bi cura mogla prespavati utrku Formule 1", re e Dan. "Dan! Sluaj!" re e Amy dre i telegram u ruci i po evi ga itati. "Me unarodni aerodrom Kairo, pretinac broj 328. 56-12-19. NRR." "Zvu i kao loa zamka nekog od naih suparnika. Naru imo hranu u sobu i vratimo se u krevet." "Ne bih rekla", re e Amy. Prui poruku Danu da je moe pogledati. Od onoga to je vidio na papiru, ostao je bez daha.

GIGA

5

Lijeni je Dan nestao i zamijenio ga je Uzbunjeni Dan. "Nitko to ne zna, ak ni Nellie." "Grace je znala", re e Amy. "Ti, ja i Grace. Onaj tko je ovo poslao morao je Grace poznavati dovoljno dobro da to dozna od nje." Dan je jo bio previe zapanjen da bi reagirao, ali Amy je znala to misli. Lani je donio svoju dragocjenu zbirku epova od boca u Graceinu ku u - sve od Dr. Peppera do starih Coca-Cola - sva ezdeset tri epa u super kulerskoj staromodnoj kutiji od cigara. Grace mu je bila dala lopatu i rekla da to moe zakopati na posjedu ako eli. Rekao je Amy i Grace gdje je blago skriveno, ak i kako je duboko zakopao kutiju, u slu aju da neo ekivano pogine, na snowboardanju ili ska i padobranom. Kao to je tada rekao, sa zbirkom epova od boca treba igrati na sigurno. Dan je pogledao sestru, zelenih o iju punih nade. "Misli da nam Grace opet pomae?" I Amy i Dan spominjali su Graceino ime kao da je njihova baka jo iva, i na as se inilo kao da i jest. Njihova voljena stara Grace, koja je svojim nasljednicima ponudila izbor: milijun dolara ili jedan od trideset devet tragova koji vode do neizmjerne mo i. Amy jo nije mogla vjerovati kamo ih je u tako kratko vrijeme ta potraga odvela. Proli su etiri kontinenta i vlastiti ro aci vie puta umalo da ih nisu ubili. Ako je postojala ikakva ansa da im Grace Cahill iz groba i dalje nudi pomo , Amy je znala da moraju pratiti taj trag. "Do i. Idemo odavde."

* * * Deset minuta poslije Dan i Amy sili su do uurbanog hotelskog predvorja samo s jednim ruksakom zajedno. Dan je inzistirao da ponese svoj dragocjeni laptop, a Amy je zgrabila Nellien mobitel, za svaki slu aj. "Ostavila sam Nellie poruku da smo otili potraiti krafne. Nadajmo se samo da ovo ne e trajati cijelo jutro. Sada trebamo na i put do aerodroma", re e Amy. "Nema problema, sve u rijeiti." Dan otvori ruksak i izvadi sveanj nov anica te ih zguvane ugura u dep. To nije bilo puno novca, oko pedeset ameri kih dolara u egipatskim funtama. "Hej, taksi, hej!" Dan je ispruio nekoliko nov anica i ekao. "Nismo u New Yorku", sikne Amy. "Pokuaj se ponaati kao da ima pojma o ne emu." Kao nekom arolijom, crno-bijeli automobil s divovskim krovnim prtljanikom skrene prema njima i naglo se zaustavi. Egip anin isko i iz njega i mahne Danu i Amy da pri u. "Do ite, do ite! Imam dobar auto za vas!" Dan dobaci Amy pogled koji je govorio jesam ti rekao i odmarira prema automobilu. Taksist isko i i otvori vrata, zatim brzo poput zeca otme Danu ruksak i krene prema prtljaniku. "Ne, hvala, amigo. Zadrat u torbu kod sebe ako nemate nita protiv."

inilo se da voza ne razumije, zato Dan zgrabi ruksak, da taksistu nov anicu od deset funta i u stilu komandosa zaroni na stranje sjedalo. Amy je arko pocrvenjela i promucala ispriku. inilo joj se da se Dan zagrijava za dugo prijepodne poniavanja sestre. "uri nam se, stari", re e Dan, potvr uju i Amyne sumnje. "Aerodrom, brzom brzinom." "Zovu me Brzi!" ovjek se nasmijao, zalupivi vratima tik do Amyne noge i pojurivi prema voza kom sjedalu. "Vidi, seko? Sve je u redu. ovjek je savren. Samo ti sjedi i op-uuuuuuu-\" Taksi (i Dan) uz urlik uleti u promet, vijugaju i i izbjegavaju i druge kao u nekoj poludjeloj vonji auti ima u lunaparku. Amy tresne u Dana, zatim u vrata, zatim opet u Dana, dok su

GIGA

6

izbjegavali autobuse koji su trubili i bijesne pjeake. Kad su doli do sporog dijela, Amy uo i velik problem iza njih. Okrene se bratu, rairenih o iju i zabrinuta. "Malo bi mogao poraditi na sigurnosti svoje vonje, ne misli? Zamolit u ga da malo uspori." "N-N-NE! Reci mu neka ubrza! Bre!" Dan je iza sestrina uasnuta lica ugledao jarko utu vespu kako vijuga izme u automobila iza njih. Vozio ju je netko u ljubi astoj trenirci, i taj netko je bio golem. "Hamilton Holt!" Bio je to Hamilton Holt iz klana Holt, obitelji zvekana koji su tako er traili trideset devet tragova. Kad ga je Amy proli put vidjela, Hamilton ju je ostavio da umre u tunelu tokijske podzemne eljeznice. "Nagazi!" vikne Amy, ali voza kao da je nije uo. Dan izvu e jo jednu dragocjenu nov anicu od deset funta i baci je na prednje sjedalo. To je privuklo voza evu pozornost. Nogom je kao eki em nabio gas i taksi je naglo pojurio, zanijevi se. Idu ih deset minuta Dan je bacao sve vie novca na prednje sjedalo dok napokon nisu vidjeli da Hamiltona Holta vie nema iza njih. Kad se taksi naglo zaustavio pred kairskim aerodromom, Dan je pogledao u depove. Bili su prazni. "U redu je", re e voza cere i se od uha do uha. "Ve ste puno platili!" "Bravo, jadnice. Sad smo na aerodromu bez novca. Nellie e biti oduevljena kad je probudimo i kad otkrije da smo ukrali telefon, potroili ve inu novca i trebamo prijevoz s aerodroma. A jo nemamo ni krafne! Moe li biti gore?" "Mislim da je upravo postalo gore", re e Dan. Amy se stisne eludac kad se crna limuzina zaustavi uz plo nik iza njih i vrata se otvore. Ian i Natalie Kabra, tim u potrazi za tragovima neizmjerno opasniji od Holta, stigao je na mjesto doga aja.

GIGA

7

DRUGO POGLAVLJE Dan Cahill bi se ina e radije pojavio u koli u ga ama nego da se mijea u sestrin ljubavni ivot. Ali ovo je bilo neto drugo. lan Kabra izronio je iz limuzine s posprdnim osmijehom veli ine Teksasa razvu enim preko lica, samouvjeren kao uvijek. Dan baci pogled na sestru. Amy je Ijutito zurila u lana, ali Dan je vidio da joj se ruke tresu. Taj tip - taj ohar - ne samo da je lagao da mu se svi a njegova sestra nego ih je i pokuao zarobiti u spilji. I ondje ih zauvijek ostaviti. Trebalo je sasuti paljbu na njega. "Kako se usu uje pojaviti se ovdje nakon to si nas pokuao ubitil" prodere se Dan. "Obuzdajmo se malo. Tvoj braco ima bujnu matu", re e lan zakora ivi prema Amy. "Zna da ti nikad ne bih zbilja naudio." Dan je znao da e Amy samo mucati pokua li govoriti. Nije kanio lana Kabru pustiti ni blizu sestre. "Budi vrsta, Amy", apne. "Dobro sam", re e Amy, ali sad joj je usnica jedva primjetno podrhtavala. Dan navali na lana. "Vra aj se u svoj golemobil i pusti nas na miru!" lan se postrance nasmijei Amy, zatim ode e do taksista. "Bravo, ustri moj prijatelju. Dobro smo se namu ili da vas pratimo. Iako, vjerojatno ne bi bilo vano." "to bi to trebalo zna iti?" upita Dan motre i okretna vrata na ulazu u aerodromski terminal. "Vi djeca igrate skupe igre!" re e voza dok je od lana uzimao sveanj nov anica vezanih gumicom i zauzvrat mu dao elegantan novi telefon. "Sigurno je bilo puno tee biti pijun prije GPS-a, ne mislite?" upita lan. lanova sestra Natalie izronila je iz crne limuzine kao neki model koji e po crvenom tepihu proetati medijskom ludnicom. "Spavali ste u tim bijednim krpama koje zovete odje om?" Dan spusti pogled na svoju hudicu s patentnim zatvara em, nezamislivo izguvanu. Ajoj. Bome je spavao u toj odje i. "Zguvanost je sad in. Pitaj Jonaha Wizarda. On e ti re i." "Olakajte si i recite nam zato ste ovdje", re e lan primi i se Danu i Amy. Amy nije micala pogled s lanova lica, kao mi suo en s kobrom. Taksist se nasmije sceni pred sobom, u e u taksi i upali ga. Oblak crnog dima vine se iz auspuha kad je odjurio, prekrivi Natalie tankim slojem e. Zaurlala je i primila se za kosu da je zatiti, to je ba bio trenutak nepanje koji je Dan trebao. "Do i, Amy!" vikne. Zgrabio je Amy za ruku i pojurio prema okretnim vratima, ali lan je bio hitar i zgrabio je Amy za drugu ruku. Dan je vukao na jednu stranu, lan na drugu. Ljudi su po eli primje ivati pomutnju. "Pusti moju sestru!" derao se Dan. "Mislim da joj se svi a kad je drim za ruku", re e lan. "Zar ne, Amy?" Amy nije rekla ni rije i. Okrenula se i utnula lana u potkoljenicu ja e nego to je ikada ikoga utnula. ulo se glasno krckanje i lan ju je pustio, poskakuju i na jednoj nozi, a Dan i Amy su potr ali prema okretnim vratima. "Izravan pogodak!" usklikne Dan. "Zbogom, luzeri!" preko ramena je doviknula Amy. "Za njima!" zaurla lan, epaju i prema ulazu u terminal, a pratili su ga Natalie i njihov voza , ovjek koji je izgledao kao da elom moe razbiti beton.

Kad su uli, Dan i Amy jurili su morem ljudi koji su kotrljali prtljagu, ali Kabre su im se drali za petama. "Ovuda!" re e Amy uhvativi Dana za lakat i vuku i ga u guvu aerodromskog du ana punog

GIGA

8

okoladica i asopisa. Nekoliko sekunda poslije, izali su na drugu stranu i uli u jo jedan du an, kroz mreu stranaca. Dan je bio siguran da su pobjegli Kabrama, ali kad je oprezno provirio iza ugla, vidio je lana kako epa prema njima, zure i u svoj telefon. "Uh-oh", re e Dan. "Mislim da su nam smjestili." Dan skine ruksak i po ne otvarati depove. Jo jedan mobitel bio je skriven u prednjem depu, na kojem je GPS treperavo ozna avao njihovu lokaciju. "Dvaput prevareni!" re e Dan. "Valjda nam je to podmetnuo onaj taksist kad je pred hotelom primio moj ruksak." Amy je jo jedanput pogledala iza ugla. Kabre su sad ve bili jako blizu. "Daj", re e, uzimaju i bratu telefon. "Znam to emo s Ianovim dragocjenim ure aj em." Amy je ponovno ula u rijeku nadolaze ih ljudi, a Dan se drao blizu nje. Brzo je prela iroki hodnik i bacila telefon u dje ja kolica u prolazu, zatim sagnuta ula u knjiaru i otvorila prvu knjigu koju je nala. Kolicima je bila pridruena majka, koja je o ito kasnila na let, nalaze i put kroz gomilu dok je tr ala prema svom izlazu. Kabre su tako pomno pratile ekran lanova telefona da su proli ravno pokraj Dana i Amy, zatim su i oni po eli tr ati. "Dobro si to odigrala!" re e Dan. "Nadam se da e taj mali totalno zasliniti njihovu skupu tehnologiju prije nego to do u do nje." Amy se pobjedni ki nasmije Danu. "O ito je nadmudrivanje Kabra - osobito lana - u njoj opet probudilo malo cahillskoga ara. "Na imo taj ormari ", re e.

* * * Ormari nije bio jako velik, oko desetine etvornog metra. Ali bome je bio krcat. Unutra su bila tri predmeta, koje je Amy vadila jedan po jedan. "Ovo izgleda kao dra za papir, ne misli?" upita dre i staklenu kuglu boje meda na dlanu. "Da vidim", re e Dan, poseu i da je uzme. "Ne moe! Poznavaju i tebe, past e ti na pod i razbiti se u tisu u komada. Daj da je prvo pogledam." Dan se nije bunio. Ve je zamiljao kako bi izgledala pikula te veli ine dok se kotrlja dugim aerodromskim hodnikom. "Pokuaj je drati malo vie na svjetlu", re e Dan. Amy je stisnutih o iju gledala kuglu. "Izgleda kao soba, a u njoj je majka i sjedi na stolici." "Kako zna da je majka?" upita Dan. "Dri dijete, tupso." Amy je bolje pogledala. "Najednom zidu su tri slova - CSV - i fuj! Mislim da me s drugog zida gleda oko." "Bolesno", re e Dan. Amy isprui stakleni dra za papir i kae Danu neka ga paljivo spremi u ruksak da ga poslije ispitaju. Mrzio je kad je s njim postupala kao da ima tri godine i opet je poelio zakotrljati kuglu boje meda niz aerodromski hodnik. Ali umjesto toga ju je opet dignuo prema svjetlu. "Jesi li vidjela klju ?" upita Dan. "Kakav klju ? O emu ti?" "Na dnu", re e Dan okre i dra . Ispod poda sobe bio je malen klju skriven u staklu. "Kada do e vrijeme, ja je razbijam." "Dra je na ne emu leao", re e Amy izvla i tanki komad tvrdog papira otprilike irine i duine njezine ruke. Bio je pun ki eno nacrtanih slova, brojeva i crta.

GIGA

9

"Izgleda kao da je netko potroio puno vremena na pogreno pisanje rije i", re e Dan. Neto u grupiranju slova Danu se inilo udno poznatim, ali nije mogao to no odrediti to. Osobito ne dok mu je eludac krulio. "Ima li kakve hrane u tom ormari u? Moram neto pojesti. Mozak... treba... slatko." Amy je ignorirala brata i posljednji put posegnula u sku en prostor. U samom dnu ormari a bila je kutija od ezdeset pet etvornih centimetara. "Nadam se da je puna okoladne rie", re e Dan, otevi Amy kutiju iz ruke. "Hej! Pazi s tim." Dan je izgledao kao da eli Amy navu i hla e do struka, ali brzo ga je smirila. "Oprosti, dobro? Samo sam napeta. Otvori." Dan je dignuo poklopac, pro kao sadraj i onda se puknuo smijati. "Vidi me! Ja sam devetnaestogodinji bitnik iz San Francisca!" Dan isprui prvu od dvije putovnice, stru no krivotvorenu na Danovo ime. Na fotografiji je bio Dan s kozjom bradicom i brkovima, te lenonicama. "Da vidim drugu", re e Amy. Dan otvori drugu putovnicu i skoro se srui. "Zbilja treba dati otkaz onomu tko te ia." Amy zgrabi putovnicu od Dana. U njoj je imala kratku crnu periku i moderne nao ale s crvenim okvirom. "Imam dvadeset godina!" Dan je ve izvukao sve dijelove koje je trebao za preruavanje i po eo ih stavljati na sebe pritom odlo-ivi Amynu periku i nao ale sa strane. Na dnu kutije, pod perikom, Amy je ugledala knjigu mekih korica debelu dva i pol centimetra. Dan je znao da je to ljubav na prvi pogled. "Vodi po Rusiji! I to dobro izlizan, kao da ga je netko ve upotrebljavao na dugom putovanju", usklikne Amy. "Meni izgleda dosadno." "to ako je to jo jedan Gracein vodi ?" Dan je ve nau io da se ne treba nadati. "Ipak je dosadno." Ali Amy je odmah bila op injena. Takve knjige najvie voli: pohabane, da ne mora posebno paziti na njih, s povije u, nakon to su prole kroz ruke tko zna koliko putnika prije nje. Dok ju je listala, nala je dvije karte utisnute izme u stranica o izvjesnome gradu.

GIGA

10

"Dvije avionske karte za Volgograd, Rusija, s naim imenima", re e. Amy pogleda svoj sat. "Polije e za sat vremena. Zato bi itko mislio da smo dovoljno glupi da jednostavno usko imo u avion za Rusiju?" "Vidi ovo!" re e Dan. Jo je neto bilo na dnu kutije i za Dana je to bila najbolja stvar od svih. Dignuo je sjajnu, novu zlatnu Visa karticu na svoje ime. "Mir, ljubav i Visa kartica! TO! ZLATNA je! Idemo po krafne! Idemo po videoigrice! Idemo po kompjutore!" "Smiri se, Dan! Plai me." Amy je stavila svoju tamnu periku i pod nju zavukla svoju prirodnu kestenjastu kosu. Isplazila je jezik. S crvenim nao alama bila je doslovce neprepoznatljiva. "Izgleda udno", re e Dan. "Govori u svoje ime." Nasmije Amy. "Ti si u tome postigao totalno jadnitvo." "Hvala." Dan je u ruci drao komad papira i okrenuo ga. Srce mu je posko ilo. Dignuo je pogled, vie ni aav ni uzbu en. "Amy..." "Dan? to je?" Amy je posegnula prema papiru, ali Dan ga je instinktivno pribliio k sebi. To je bilo blago koje nikad nije htio pustiti. Pogledao je sestru. "Moramo sti i na taj avion."

GIGA

11

TRE E POGLAVLJE Kad je Amy Cahill sanjala da e putovati svijetom, nikad se nije zamiljala kako sjedi kraj patuljastog Johna Lennona. "Mislim da u Rusiji ne emo na i krafne", promrm-ljala je zure i u bratove blesave okrugle nao ale. "Bez brige! Imamo sve", odgovorio je Dan. Piljio je u rupu bez dna punu grickalica. Njihov je ruksak bio krcat okoladica i ipsa koje je Dan kupio pomo u svog novog najboljeg prijatelja, zlatne Visa kartice. Dan otvori vre icu Doritosa i nasloni se na sjedalo. Amy se vie usredoto ila na to to bi trebali raditi nego na prodiranje raznoga sme a. Napokon je nagovorila Dana da joj da papir kako ga ne bi prekrio mrvicama Doritosa, ali zurenje u njega samo je poja alo njezinu zabrinutost. Telegram koji su to jutro dobili poslao je netko tko je sebe nazvao NRR, to Amy i Danu nije zna ilo nita. Jo je gora bila injenica da se Nellien telefon ispraznio, pa nisu mogli do i do nje. "Misli da moemo vjerovati NRR-u? Sada smo sami. Nellie nas ovaj put ne moe zatititi. Sve ovo moe biti pomno smiljena zamka." "Znam samo da e me ubiti etiri sata u avionu s ovim brkovima. Svrbe me kao ludi." "Daj budi ozbiljan na sekundu. Idemo u Rusiju. Rusiju, Dan. Shva a? Bez Nellie i bez Saladina." Amy je znala da Dan voli Saladina i teko mu je kad su dugo razdvojeni. I nemaju Nellie. Ona im nije mama, ni blizu, ali prili no je dobra zamjena s obzirom na suludu situaciju u kojoj se nalaze. "Daj da to opet pogledam", re e Dan otimaju i Amy poruku iz ruke. Drao je papir u ruci i gledao ispremetana slova, onda ga s potovanjem okrenuo. Amy je znala da gaje fotografija na toj strani najvie intrigirala. Promatrala je kako je gleda, pozorno usredoto en na crno-bijelu fotografiju para, mladog i o ito zaljubljenog, kako stoji pred ameri kim veleposlanstvom u Rusiji. "To su zbilja oni, zar ne?" upita Dan. "Bome jesu", odgovori Amy. U Parizu je Dan izgubio svoju jedinu fotografiju njihovih roditelja i Amy je znala to mu zna i imati novu. Ali to ih je i potpuno zbunilo. Mama, tata, to ste radili u Rusiji? Amy je oklijevala. "Nevjerojatno ih je vidjeti takve, tako mlade i sretne. Mislim, to je savren mamac. Bilo bi zbilja grozno da nas netko tom fotografijom pokuava izmanipulirati." "Shva am to eli re i", re e Dan. Prstom je preao preko ruba fotografije, dirnuo mamino lice, pogledao u o i tati kojeg se jedva sje ao. "Ali ako postoji ansa da neto doznamo..." Amy je znala kako se Dan osje a zato to se ona osje ala potpuno jednako. Ispod fotografije je bila rukom napisana poruka i Dan ju je naglas pro itao valjda stoti put, pokuavaju i je shvatiti.

Dan ponovno okrene papir da pogleda ispremetana slova. Zurio je u njih tijekom cijelog polijetanja dok je vakao drugu divovsku vre icu Doritosa. Tek kad su stigla kolica s pi em i

GIGA

12

naiskap je progutao cijelu Colu, Amy je vidjela da su mu kota i po eli raditi. "to si ono rekla kamo letimo? Volvoflurb?" "Volgograd", odvrati Amy. "Ahaaa. Daj mi tu kovertu koju ti je pikolo jutros dao. Imam ideju." Amy je kovertu upotrebljavala za ozna avanje stranice u knjizi. Izvukla ju je i dala Danu, znatieljna da vidi to smilja. "To bi trebalo biti u redu", re e Dan. Istrgne stranicu avionskog asopisa i izvu e kemijsku, pa zapie jednu od kombinacija slova. RGOLGOVAD "U tome je bio problem, u slovima koja fale. Zbunjivalo me to. Ali dolaze s koverte - ovo je VOLGOGRAD, vidi?" Dan je podcrtano L s koverte ubacio me u slova i deifrirao sve. Amy je otvorila vodi na stranicu s popisom gradova u Rusiji i nekoliko minuta poslije, Dan i Amy pred sobom su imali popis s njih est.

"Ekaterinburg", re e Dan. "Zvu i kao mjesto gdje esto povra aju. Moemo li to presko iti?" Amy se nije trudila komentirati. Ve je otkrila neto drugo. "Imamo vika X i 2 u Sankt Peterburgu", re e Amy. "Kladim se da to zna i x 2. Sankt Peterburg puta dva. To sigurno zna i da ondje moramo otkriti dvije stvari." Dan kimne. "Sad samo moramo otkriti to bismo na svim tim mjestima trebali raditi." "Avion ide u Volgograd pa je to sigurno prvo mjesto koje bismo trebali pretraiti. I nalazi se na ovom dra u za papir", re e Amy. "Kako to misli?" upita Dan. Dignula je teku staklenu kuglu da je Dan bolje vidi. "Ta slova na stijenki - CSV - ozna avaju Caricin, Staljingrad i Volgograd. U vodi u pie da su dvaput mijenjali ime grada." "Rusi se ne mogu odlu iti?" upita Dan. Amy zanemari bratovo pitanje i nagne se blie. "Mislim da znam to traimo kad sletimo." "Nisi mi rekla sve!" vikne Dan briu i slane prste o bradicu. Amy potape korice knjige koju je nala u ormari u. "Ove su stvari pune odgovora. Samo pokoju katkad mora otvoriti."

* * *

GIGA

13

Kad je Dan prvi put ugledao Rusiju, po eo se guiti kukuruznim ipsom i iskaljao ga je na aerodromski plo nik. "Fuj! Fakat nikad ne e imati curu", re e Amy. "Kao da bih je htio!" Dan pomisli na podmukli napad na sestru, ali u tom su mu se asu aktivirala sva ula. Svaki je znak bio skup udnih, vijugavih slova koje nije bilo mogu e pro itati. Zrak je bio pun okusa koje tek treba kusati, crveno-uti autobusi tutnjili su kraj njih, i posvuda je Dan uo zvuk novog, egzoti nog jezika. Gledali su lijevo i desno ispred volgogradskog aerodromskog terminala promatraju i nagurane nizove prljavih taksija. Nisu bili sigurni mogu li ikomu vjerovati da ih poveze, osobito poslije propusta s GPS-om u Kairu. "Moda onaj?" upita Dan kroz zalogaj Kit Kata. Bila mu je to tre a okoladica u isto toliko sati i glas mu je bio malo nervozan. "Nemoj da vidi da ga gleda", re e Amy. "Ne emo ga se mo i rijeiti." Ali bilo je kasno. Voza je ve preko etiri traka jurio prema njima. Danu se svidio bradati Rus u Volkswage-novu kombiju. Njegovu bitni kom stilu odgovaralo je da se vozi u starom hipimobilu iz ezdesetih. "Nema frke. Znam njegov jezik." "Od tih si brkova poglupavio ili to?" upita Amy. Kombi je divlje skrenuo preko ceste i naglo se zaustavio pred Danom i Amy. "elimo unajmiti vozilo", re e Dan. "Moete li nam pomo i?" to?! bezglasno je izgovorila Amy. Unajmiti auto? Tko e ga voziti? "elite svoj auto? Znam ovjeka za to. Najpovoljniji u Volgogradu." Dan nikada nije vozio automobil, ali prili no je bio dobar na terenskom motociklu. Pokazao je zlatnu Visu, zatim je vratio u dep. "Moete li nam nabaviti motocikl? Volimo zrak." Bradati Rus namigne i za manje od sat vremena Dan je izlazio iz pokrajnje uli ice s Amy uguranom u prikolicu sa strane. Bio je to stari ruski vojni motocikl, maslinasto zelen s nonim paljenjem. "Sigurno zna s tim?" upita Amy, vrsto sti i vodi . "Dri se! Bit e to drndava vonja", re e Dan. Reetka dostavnog vozila proleti kraj njih, a zatim Dan skrene iz uli ice i odvrne gas. "Uspori, manija e!" zaurla Amy, ali Dan je uivao kao nikad. Nekoliko je puta pokuao promijeniti brzinu iz prve i motor je zaurlao. Trube su svirale i pjeaci bijesno gledali dok je motocikl vijugao preko cijele ceste. Dan je napokon ubacio u drugu brzinu i uputio se prema nadolaze em prometu, umalo ispustivi ru ke kad se motocikl nekontrolirano zanio. "D-D-D-D-Da..." profrfljala je Amy pokazuju i na promet ispunjen zvukovima truba pred njima. Dan ubaci u tre u brzinu i pojuri natrag u svoj trak. "Ba mi dobro ide", vikne, jure i prometom s osmijehom veli ine lubenice na licu. Amy je strgnula periku i crvene nao ale te ih spremila u ruksak. "Ubit e nas, ja bih rekla!" "Nita se ne brini. Sve znam!" Amy je navukla staru, ulubljenu kacigu koju je nala kako se kotrlja na podu prikolice. Onda je zgrabila vodi i okrenula na posljednju stranicu, na koju je bradati Rus nakrabao upute. "Skre emo u tre u lijevo", vikala je diu i pogled u potrazi za uputama. Svaki znak koji je vidjela bio je napisan na ruskome i upravo su gotovo proli skretanje koje su trebali. "Ovdje!" vrisne Amy, gr evito se primivi za prikolicu kad je Dan lu ki zako io i skrenuo motociklom otro ulijevo. "Genijalno!" zaurla Dan ostavljaju i crni trag vru ih guma iza motocikla. "Poderi se od

GIGA

14

muke, Hamiltone Holte!" Poslije dvadeset minuta od kojih se kosa dizala na glavi, motocikl se zaustavio na parkiralitu veli ine nogometnog igralita. Dan je zbacio kacigu, brkove i bradicu te promatrao travnati humak koji se prostirao pred njima. Na kraju humka uzdizao se poput nebodera u obla ni horizont golemi kip ene koja dri ma iznad glave. Vidjeli su ga u daljini dok su jurili kroz grad, ali izbliza je to bio straan prizor. "Majka Domovina zove", re e Amy. "Dvaput je vii od Kipa slobode. Zna li u spomen emu je dignut?" "Nemam pojma, ali sigurno e mi re i." "Bici u Staljingradu u Drugom svjetskom ratu, i to nije neto s im se zbijaju ale. Vie od milijun ljudi je poginulo ovdje." Roditelji su ovdje umirali, ostavljaju i djecu da tuguju dok se drugi skrbe o njima. Dan je znao kako su se grozno osje ali. Sva ta pitanja bez odgovora, frustracija, grozan osje aj da si izgubio svoje mjesto na svijetu. Amy je posegnula za svojom ogrlicom od zada, koja je bila Graceina, i protrljala privjesak. "Trebali bismo krenuti. Nikad ne zna tko nas moe pratiti", re e Dan, krenuvi stazom prema kipu "Majka Domovina zove". Posvuda su bili ljudi - obitelji, stari parovi sa tapovima, hrpe turista i uniformirani straari. "Nadala sam se da ovdje nikoga ne emo sresti", re e Amy. "Sve je puno policije i turista. Samo polako i mirno, dobro, Dan? Bolje sprije iti nego lije iti." Dan kimne i predloi da se razdvoje kako bi pokrili ve e podru je. Amy je mislila da se majka koja sjedi na stolici u malom staklenom dra u za papir referira na golem kip. Na jednom od zidova u sitnoj sobi bilo je oko i to je bilo malo jezivo. Ako Amy ima pravo kad misli da se to referira na jedno od o iju na licu kipa Majka Domovina zove, to moe zna iti da se trebaju popeti sve do vrha kipa visokog gotovo poput planine. Dan digne pogled. Sve vie i vie. Kako emo do i onamo? I to emo na i?

GIGA

15

ETVRTO POGLAVLJE Hamilton Holt prvi je tresnuo o plo nik, za njime njegove sestre, koje su se kotrljale u totalno hrva kom stilu, opako se mlate i. Holti su u potrazi za tragovima pratili Dana i Amy sve od Kaira, ukravi isto noeuropski kombi iz sedamdesetih im su sletjeli u Rusiju. Kad su sletjeli na volgogradski aerodrom, nisu imali pojma kamo dalje, ali Holti su bome bili vrlo uo ljivo Amerikanci. Isti Rus koji je povezao Amy i Dana nanjuio je novac i dao se u lov. Nije mu dugo trebalo da zbroji dva i dva. Deset minuta poslije Rus je bio bogatiji za sto dolara, a Holti su znali to no kamo trebaju i i. Gledaju i kip Majka Domovina zove, Hamilton je znao da je napokon doao u stranu zemlju koja bi ak mogla i cijeniti njegovu veli inu i snagu. "Okupite se, trupe!" zaurla Eisenhower Holt, glaveina drube neandertalaca u trenirkama. "Hamiltone, pred mene!" Hamilton, najve i i najsnaniji od troje djece Holt, doletio je na deset centimetara od o eva lica i proderao se: "NA ZAPOVIJED!" "Sine, smrdi na proteinske plo ice i opet prska slinu. Sredi to!" Hamilton se pokunji. Teko se derati a da nekoga ne istuira. "Ne e se ponoviti, ZAPOVJEDNICE!" Eisenhower kimne strogo odobravaju i. "Ti si predvodnik. To je na najvaniji zadatak. Doznaj to ti blesani smiljaju i izvijesti nas. Dovu i ih do kombija ako mora. Ima radio?" Hamilton izvu e dvosmjerni radio iz depa, pritisne tipku za poziv i zavi e u njega. "IMAM, ZAPOVJEDNICE!" Eisenhower izvu e svoj radio i zavi e odgovor. "SREDI IH, MOM E!" Hamilton pojuri prema visokom kipu, ponosan to je u sreditu akcije. Bacio je pogled na obitelj iza sebe. Njegove mlade sestre Reagan i Madison ve su lijepile GPS pod prikolicu Danova motocikla. Gorko su jadikovale da su gladne, a onda je Madison udarila Reagan u rame, od ega joj je, ini se, bilo malo bolje. Mary-Todd, njihova majka, bila je na promatra kom poloaju u kombiju, paze i da se ne pojave drugi timovi. "Moram jesti!" zagalami Eisenhower. Zadnje stoje Hamilton uo bio je njegov tata koji vi e neto o tome da je spazio kolica s hranom puna ruskih mesnih pita. Hamiltonu nije trebalo dugo da ugleda Amy kako se ulja ispred kipa Majka Domovina zove. Prstima je prelazila preko kamena, pomno prou avaju i svaki spoj i kutak. to izvodi ta trkljava frikua i gdje je onaj njezin glupi bracek? Okrenuo se i vidio Dana kako prilazi s druge strane kipa. Jedan je stajao deset metara lijevo od njega, drugi tri metra desno od njega, a on nije znao za kim da krene. Od pomisli da razo ara tatu, opet, oblio ga je hladan znoj. "Hej, Hamiltone!" vikne Dan. "Jesi li me vidio na onome motociklu? Bolje od onog magarca kojeg si ti jahao u Kairu!" "To je bila vespa, kretenu! I do i mi to re i u lice!" Zatim, dok ga je Hamilton gledao, Dan je sestri dao znak okre i ruku kao da treba klju . Hej! Zar misle da sam glup?

ini se da netko ima klju ", vikne Hamilton okre i se prema Amy, kad mu je proradio radio. "Pokret!" zagrmi Eisenhower. "Imamo drutvo!" Hamilton, Amy i Dan zajedno su se okrenuli prema parkiralitu. Ian i Natalie Kabra prilazili su u bijeloj limuzini, gotovo kao da im nije stalo da budu neuo ljivi. Eisenhower Holt po eo je zasipati limuzinu mesnim pitama iz goleme vre ice, a svaku je zagrizao prije nego to bi je katapultirao. Iz daljine je izgledalo kao da Eisenhower zubima vadi osigura e iz ru nih bomba i baca ih na bunker.

GIGA

16

"Tvoj tata je zbilja naporan", re e Dan. Pribliio se Hamiltonu na tri oprezna metra, pokazuju i Amy da mu dobaci stakleni dra papira. Amy je kopala po ruksaku, ali Hamilton je zakora io etiri velika koraka i bio pred njom. "to je u torbi? Hajde, daj to!" re e Hamilton nad-vivi se nad Amy. Ba joj je htio i upati ruksak iz ruku kad je Amy rekla neto to ga je okiralo. "K-K-K-Kabre su nam sve blie", re e Amy. Hamilton je vidio da se o ajni ki trudi kontrolirati glas. "Koliko t-t-tragova vi imate?" Hamilton se uko io. "Imamo ih puno! Vie nego vas dvoje luzera, to sigurno." "Mi imamo deset. Imate li vi deset?" upita Dan, gledaju i Hamiltona ravno u o i. Njegova se sestra premjetala s noge na nogu, obojicu ih oprezno promatraju i. Grace je nau ila Dana kako blefirati kao igra pokera iz Vegasa i Hamilton nije znao to da misli. "Imate ih DESET? Nema anse da ih imate deset!" Tata e poiziti ako toliko zaostajemo! pomisli. Policija je po ela navirati, paze i da neprilike koje izbijaju na parkiralitu ne prije u u sam park. "Mogao bi biti junak, Hamiltone", re e Amy. "eli se vratiti s ne im korisnim, zar ne?" To je pogodilo Hamiltona ravno izme u o iju. Nita nije elio vie nego da udovolji Eisenhoweru Holtu. "Sto ima na umu?" upita, napeto zure i u njih.

ekao je, gledaju i kako dvoje Cahilla zure jedno u drugo kao da si mogu itati misli. Na kraju Dan kimne. "Po nimo dok ne bude prekasno", re e. "Ovuda!" Dan je trojku poveo naokolo do stranje strane kipa Majka Domovine zove. Temelj kipa bio je irok poput nebodera, i cijelim putem dok su ga okruivali, Hamilton se pitao treba li namlatiti Dana i Amy i uzeti im ruksak. Smiri se! Pri ekaj da vidi to e biti! Ako te prevare, onda ih moe namlatiti! "Moe li se radiom javiti tati?" upita Amy. "Reci mu da e uskoro imati ono po to smo doli i neka zadri Kabre podalje od kipa Majka Domovine zove." Hamilton ispitiva ki pogleda Amy, zatim pritisne tipku i zadere se u radio. "Holt ovdje! Zadatak se blii uspjehu. Ostanite gdje jeste!" "Primljeno!" Hamilton se okrene Amy i Danu. "Sad mi dajte robu." Dan je oklijevao, zatim pokae jednu od kamenih plo a na kipu Majka Domovina zove. "Prije nego to si doao sve zakomplicirati, naao sam blago", re e Dan. Hamilton je poblie pogledao i vidio slova CSV urezana u kamen iznad male klju anice. I Amy je to vidjela. Razbila je stakleni dra papira na kamenom putu. "Hej!" zacvili Dan. "Trebao sam ja!" "Imam ga!" re e Amy. Klju se oslobodio iz svog okruglog zatvora i pred Hamiltonovim za enim o ima Amy ga umetne u kamenu plo u. Dan je vrsto gurnuo tajna vrataca, ali nisu se pomaknula. "Skloni se, glisto", re e Hamilton. Gurnuo je Dana s puta i nabio se svom snagom o glatki kamen. Plo a je odmah popustila i sve troje pojurili su unutra. "Zatvori vrata za sobom, mom ino. Imamo posla", re e Dan. Hamilton umalo da nije bacio Dana na tlo, ali znao je da bi se mali kreten lako ozlijedio, a to bi moglo sve zakomplicirati. "Nadam se da je ovo neto dobro", re e Hamilton. "Bez brige", re e Dan. "Bit e."

GIGA

17

* * * Kad je tajni otvor bio vrsto zatvoren, Dan je mogao odahnuti i malo pogledati gdje se nalazi. Unutranjost kipa bila je veli anstvena; potpuno otvorena sve do vrha, s mreom greda i potpornih sustava du sredine. Trakovi svjetla ulazili su kroz sitne pukotine koje su sa svake strane prekrivale strukturu. Dan se osje ao kao da je uao u sjenovito carstvo gigantskog pauka. "Gdje je Gandalf kad ga treba?" upita Dan. "Ti si udan klinac, zna?" re e Hamilton. Amy se namrti na obojicu. "Moramo do i do vrha, do o iju", re e. "Nema frke", re e Hamilton, pogledom trae i najbolje mjesto za po etak gore me u gredama. "Nita lake." Dan se ve po eo uspinjati ljestvama koje su vodile dva kata gore u kip, ali Hamilton je zamislio neto drugo. Krenuo je ravno na masivnu eli nu gredu s golemim zakovicama sa svake strane, koja se protezala sredinom kipa. "Vidimo se na vrhu, luzeri!" Kad su Dan i Amy doli do posljednje pre ke ljestvi, Hamilton se ve uzverao po eli noj gredi kao drvosje a koji juri uza sekvoju. Bio je puno dalje od njih, nestaju i u slaboj svjetlosti iznad njih. "Moramo sti i prvi!" vikne Amy. "Hajde!" Na vrhu ljestvi Dan ugleda neto. Grede koje su se kriale tako er su sluile kao uski mostovi. Bile su iroke trideset centimetara i ravne, a iznad njih je vodio kabel za pridravanje. Ali nije bilo ograde. "Valjda se osiguraju tako da se zakva e za kabel kad rade ovdje", re e Dan. "Moemo mi to!" "Bilo bi lijepo imati karabiner", re e Amy. Pogled prema gore podsje ao ju je na dugi niz mostova od uadi iz nekog starog filma. U kojem svi padnu u kanjon bez dna. Dan se primio za kabel i po eo hodati, prvo polako, zatim sve bre kako je stjecao samopouzdanje. Stajao je s druge strane kipa, deset metara vie, kad je pogledao iza sebe. Amy se nije pomaknula, a Hamilton je jo uvijek bio dvadeset metara iznad njih, uspinjuci se sredinom kipa. "Hajde, Amy! Moe ti to!" Amy duboko udahne i zakora i na gredu. Zaljuljala se naprijed-natrag, zatim zaustavila, vr e sti i kabel.

"Idi dalje, Dan! Mo i u. Samo stigni prvi!" Dan je oklijevao, vrte i glavu malo u smjeru Ha-miltona ispred, malo u smjeru Amy iza sebe. Ona do prekosutra ne e do i do vrha! mislio je. "Pokreni se, Dan!" prodere se Amy. Dan je krenuo majmunskim pokretima, ruke i noge slono su mu radile dok je hrlio jo deset metara vie. Na drugoj strani se okrenuo i jo vie ubrzao. To mijenjanje smjera dalo mu je prednost nad Hamiltonom: Bilo je puno lake tako se uspinjati nego ravno gore sredinom. Kad je Dan etvrti put proao sredinu kipa, pretekao je svog krupnijeg suparnika, koji je hvatao dah nakon to se popeo vie od trideset metara ravno u visinu. "Lijep dan za etnju, zar ne?" vikne Dan. I on je totalno ostao bez daha, ali njegov put do vrha bio je puno laki nego Hamiltonov. Radio je zvonio poput zvona za ve eru, Eisenhower Holt se dernjao neto o Kabrama i zahtijevao da dozna zato je Hamilton nestao. Dan je bio samo tri zaokreta daleko od glave kipa Majka Domovina zove kad se osvrnuo. Nije vidio Amy. "Amy! Jesi li dolje?" Danov je glas odjeknuo zrakom. Nije bilo odgovora.

GIGA

18

"Amy! Odgovori mi! Koliko si zaostala?" "Ne mora se derati. Evo me." "Nemogu e!" re e Dan, a iroki osmijeh zabljesne mu licem. Amy ga je potiho stigla! Bila je samo dva zaokreta iza Dana i brzo se izjedna avala s Hamiltonom Holtom, koji se prestao kretati. "Dvostruko nemogu e!" Dan je uo kako Hamilton mumlja. Hamiltonu je o ito bilo dosta penjanja sredinjom gredom. Tanki potporni stupovi vodili su pet metara od grede i povezivali je s mostovima, i Hamilton se primio za jedan kad je Amy prola kraj njega. Radio je po eo umiti i zahtjevi za izvjetajima bili su, u najmanju ruku, izvitopereni. "Brzo, Dan!" re e Amy. Hamilton se objeen vukao eli nim potpornim stupom, dok su mu noge visjele iznad pedeset metara otvorenog prostora. Nije mu dugo trebalo da do e do mosta i zaljulja svoje masivno tijelo u zrak i na njega. Kad je doao do njega, prvo je ugasio dvosmjerni radio. Dan je znao da se treba pouriti. Pojurio je prema kraju posljednje grede gdje je kabel vodio ravno do ljestava za uspon u glavu kipa Majka Domovina zove. "Idem u mozak!" vikne Dan. "Poeli mi sre u!" Na vrhu ljestvi Dan je naao platformu dovoljno veliku da na nju stane nekoliko ljudi. Dva iroka snopa svjetlosti prodirala su izvana u glavu. Bilo je jezivo, kao da je Dan doista u ne ijoj glavi, i kopa po praini trae i skriveno sje anje. "Eno!" apne Dan. Maleni cilindar omotan u papir i vezan vrstim koncem bio je utisnut u kut jednog oka. Na brzinu ga pregledavi, Dan je vidio da su na vrh grubog papira otisnuta tri slova: ST. P. Sankt Peterburg! Dan ugura predmet u dep da bude na sigurnome. "Penjem se", re e Amy doavi do dna ljestvi. "Koliko je on daleko?" upita Dan povukavi svoju zadihanu sestru na platformu. Amy je spustila pogled na mostove ispod njih. "Kre e se prili no polako. Jo moda tri ili etiri minute."

"Savreno. Imam ideju."

* * * Punih pet minuta poslije, Hamilton je stigao u glavu kipa i sruio se na sredinu platforme. Prsa su mu se nadimala i sputala, a golemi prsten znoja okruivao mu je vrat.

ovje e, izgleda kao riba na suhome", re e Dan. "Kad smo kod toga..." Dan je kopao po ruksaku. Me u zgnje enim okoladicama i vre icama ipsa bilo je nekoliko limenki Cole. Izvukao je jednu, otvorio je i poprskao cijelog Hamiltona. "Ajme", re e Dan, ali Hamiltonu to nije smetalo. Sjeo je i popio cijelu limenku, zatim je praznu bacio preko ruba. Svi su sluali kako limenka zvidi i odjekuje sve do dna. "Mi smo ovdje gore, jako visoko", re e Amy, problijedjevi kad joj je, ini se, prvi put po elo svitati da se moraju i spustiti natrag. "Naao sam uputu", re e Dan, pokrenuvi svoj plan. "Ne samo to, i odgonetnuo sam je." Hamilton ivne. "Da vidim", re e briu i znoj s ela cijelom rukom. Dan izvu e komad tvrdog papira koji su uzeli iz ormari a, onaj s ispremetanim slovima svih mjesta koja trebaju posjetiti. Dan je zaklju io, sasvim sam, da trideset est sati ni blizu ne bi bilo dovoljno vremena za odlazak na sva mjesta s popisa, a ostalo im je samo jo dvadeset devet sati. Nije to htio priznati, ali trebali su pomo .

inilo se da Amy shva a to on radi. "To je popis mjesta, vidi", Amy je rekla Hamiltonu, uzimaju i papir Danu. Pazila je da ga ne okrene i ne pokae sliku svojih roditelja ili poruku od NRR-a. "A Dan je ve posloio slova."

GIGA

19

Hamilton je sumnji avo gledao papir. "Postoji problem", re e Amy. "Ne moemo sva ta mjesta posjetiti sami, a ne moete ni vi. A da se podijelimo? Vi idite u jednom smjeru, mi emo u drugom i podijelit emo ono to doznamo." Nagelirana, sjajna plava kosa Hamiltona Holta kao da je podrhtavala kad su se kota i u njegovu mozgu po eli okretati. Podupro se laktom i pogledao Amy gotovo mole ivo. "l moete nam vjerovati", re e Amy. "Vama preputamo idu e mjesto na koje trebamo i i. Vidi to?" upita Amy pribliivi papir Hamiltonovu licu. "Ondje se trag nastavlja. U Omsku u Sibiru." Kraj tih rije i Dan doda: "Idu e, na raskriju Y i Z." To nije imalo apsolutno nikakvog smisla, ali dobro je zvu alo, i Hamilton je bez oklijevanja povjerovao. Dan je mislio kako moe poslije Hamiltonu dati prave upute, nakon to uspije bolje ispitati blago koje ima u depu. "Evo to emo", re e Amy. Amy je Hamiltonu rekla da posjeti oba mjesta u Sibiru, a ona i Dan e se usmjeriti na blia mjesta. Tako su Danu i Amy ostali Moskva, Ekaterinburg i Sankt Peterburg. Razmijenili su brojeve mobitela i adrese elektroni ke pote. "Razmjenjivat emo informacije kako budemo napredovali i pobijediti sve druge!" veselio se Dan. "Ako se prije toga ne ubijemo silaze i odavde", re e Amy.

GIGA

20

PETO POGLAVLJE Ian Kabra ve je vie stotina puta bio u stranjem dijelu limuzine, ali nikad prekriven mesnim pitama. "Holti su barbari", zga eno je rekao. Sjedio je na stranjem sjedalu, briu i mrlje od govedine sa svog Armani odijela vrijednog pet tisu a dolara. "Evo Hamiltona!" re e Natalie. Bolje je prola u bici na parkiralitu jer se na prvi komad lete e hrane povukla u automobil. Nije osoba koja e ugroziti svoj Gucci. "Voza u, pratite tu kantu", re e lan. Pokazao je na otrcani bijeli kombi u koji je Hamilton Holt ba bio usko io. Kombi se grme i upali i pojuri s parkiralita. lan je nazvao broj sa svog mobitela. I samo spominjanje toga da su suparnici otili u Rusiju u tako osjetljivom trenutku, kod njegova je oca izazvalo paniku. Sada nije bilo vrijeme za riskiranje. "to ho e?" Glas s druge strane linije pripadao je Irini Spasky, jedinoj ruskoj dravljanki u svim timovima. Ona je, kao i lan, bila u lozi Lucian. Jednu pre ku ispod roditelja lana i Natalie, zbog ega je ve dugo bjesnjela. "Ne znam kako si uspjela pustiti sve njih u svoju zemlju", re e lan. "Ali moj otac je zbog toga nervozan. A kad je on nervozan, ja sam nervozan. Moj e nas otac oboje ubiti ako dopustimo da drugi tim do e do jednog od naih tragova." "Nita ne e dobiti!" otro odvrati Irina. "Bit e to za njih uzaludna potraga." lan se nakesi. Mogao je zamisliti kako joj se trza oko, kao uvijek kad bi se naljutila. "Ne svi a mi se sva ta aktivnost tako blizu nekih vrlo vanih tajna. To je tvoja zemlja. Rijei to." "Savjetujem ti da ne brblja. Linija nije sigurna", re e Irina. "Prati Dana i Amy Cahill. Mislim da su neto otkrili", naredi lan. "Mi emo ostati s Holtima." "Dogovoreno. Vi pazite na idiote. Ja u obaviti vaan dio posla."

* * * Irina je prekinula vezu i mozgala na stranjem sjeditu pohabanog Volkswagenova kombija, istog onog u kojem su se Dan i Amy vozili s aerodroma. Bradatog Rusa pla ali su Luciani, kao jo stotine drugih dounika po cijeloj domovini. Tko pomae Danu i Amy Cahill? pitala se. Je li mogu e da u redovima Luciana postoji dvostruki agent? Ve joj je to bilo palo na um, ali poslije smrti Grace Cahill njezina se sumnja poja ala. U Rusiji postoje tajne tajne koje poto poto treba zatititi. Dan i Amy naili su na gnijezdo strljena. "Krenuli su", re e bradati Rus na prednjem sjeditu. "Prati ih", naredila je Irina. Voza se ubacio u promet i pratio trepere u to ku na ekranu. "Prili no dobro vozi taj motocikl", re e voza smiju i se, unato ultraozbiljnoj agentici na stranjem sjedalu kombija. "Ne pla am te za avrljanje", sasula je paljbu Irina. Bradati voza je uutio i za vrijeme vonje Volgogra-dom nitko nije vie progovorio ni rije . Irina je osjetila kako se vratilo njezino trzanje oka, isprva slabo, ali zatim sve ja e i ja e. Prolo je dvadeset minuta prije nego to je voza opet progovorio. "Stali su. Blizu smo eljezni koga kolodvora." "Pusti me van", re e Irina. Sveanj nov anica otkotrlja se kraj voza a i padne mu pod noge. "Moda te opet zatrebam", re e Irina dok je otvarala vrata. "Dri mobitel uklju en i ne odlazi iz grada." Voza kimne. Sagne se i pokupi sveanj nov anica s poda. Kad se opet okrenuo, Irine Spasky

GIGA

21

vie nije bilo.

* * * "Siguran si da idemo na pravo mjesto?" upita Amy. "Aha", re e Dan. Amy uzdahne, i dalje ne ba uvjerena da su se trebali ukrcati u brzi vlak. Ali Dan je zahtijevao da uputu koju su nali dre skrivenu dok ne budu na sigurnome izvan grada. Sve mu je jasnije da treba paziti na to tko bi ih mogao promatrati. "Da vidimo", re e Amy. "Dovoljno dugo mi ne da." Dan je iz prednjeg depa izvukao predmet koji je naao u kipu Majka Domovina zove. Pogledao je niz prolaz u vlaku u oba smjera, zatim ga pruio Amy. "Preputam ti ast", re e Dan. "Preumoran sam da bih to otvarao." Umjesto toga je po ruksaku traio ips i izvukao Amyn ruski vodi . "Ovo mi gnje i grickalice." Postavio je knjigu izme u njih, otvorio vre icu smrvljenih Doritosa i zgadio sestri ivot naginju i glavu unatrag i sipaju i slomljeni ips u usta. Amy je zakolutala o ima i vratila se cilindru. Bio je umotan u golemu koli inu konca, tako da je prolo neko vrijeme dok naposljetku nije razmotala papir i u ruku primila tajni predmet. Bio je to sitan kip, komplicirano izrezbaren iz tvrde naran aste tvari, a prikazivao je bradatog redovnika divljeg pogleda, koji stoji prekrienih ruku. Amy se razveselila. "Mislim da znam tko je to!" "To je onaj lik koji nam je nabavio motocikl!" re e Dan provirivi. Namrtio se. "Ili moda njegov brat." Amy nije bila sigurna to da u ini s dragocjenim kipi em. Gorjela je od elje da pogleda izvjesnu stranicu u vodi u, ali ako izrezbarenog redovnika da Danu, bojala se da bi ga mogao ispustiti. "Dri to", re e, podlegavi elji za informacijama. "I pazi. Krhak je." "Nema problema", re e Dan otimaju i joj kipi i diu i ga prema svjetlu. "Gotovo je proziran", re e dok je Amy traila po knjizi. "I neto je skriveno unutra." "to?" upita Amy poseu i prema kipi u. "Hej, stani! Polako. To je krhko, sje a se?" "Sto je unutra? to vidi?" "Jedan od onih rebusa. Ide mi to. Dva slova, i U, nacrtani valovi, prekrieno i.

"uvalovi", re e Dan. "Je li to neto za to si ula?" Amy odmahne glavom, ali neto u vezi s tom rije i inilo joj se poznatim. Malo je razmiljala, ali nita se nije kristaliziralo, tako da je Danu pokazala sliku koju je traila u vodi u. "To je Rasputin", re e Amy. "Sigurna sam." Dan je pogledao zrnatu crno-bijelu fotografiju ovjeka bijesnih o iju.

GIGA

22

"Ajoj, ti se redovnici bome znaju naljutiti", re e. Amy je znala da se prisjetio skupine redovnika koji su ih ganjali u Austriji. "Zato si tako sigurna da je to on?" "Rasputin nije bio obi an redovnik. Govorilo se da ga je gotovo nemogu e ubiti. Ne zvu i li ti to kao neto to bi Cahillu bilo sli no? Da je neusmrtiv?" Danu su se rairile o i. "Rasputin se uvukao u najui krug najmo nije ruske obitelji svih vremena: Romanova. Bili su kraljevske krvi, kao princeza Diana u Engleskoj." "Samo nastavi, ali bez princeza. Po inje mi biti dosadno." "Rasputin je bio pravi armer. Uvjerio je kraljevsku obitelj da ima natprirodne iscjeliteljske mo i, i dokazi upu uju na to da ih je doista imao." "ali se", re e Dan, izgledaju i gotovo jednako uzbu eno kao kad je shvatio da njegov u itelj nosi tupe. "Bio je osobito blizak s prijestolonasljednikom Aleksejem i njegovom sestrom Anastazijom. Ona je bila fantasti na, vjeruj, ali Aleksej je stalno bio bolestan. Imao je hemofiliju." Dan se odmaknuo. "Nije li to, ono, neto na guzici?" "Fuj! Ne hemoroidi, Dan! Hemofilija je krvna bolest. Ako bi se Aleksej i najmanje porezao, rana ne bi prestala krvariti. Zamisli, ne znam... da padne sa skejtborda i ogrebe koljeno i ono krvari i krvari i krvari dok ti sva krv ne iste e." "Fora!" re e Dan. "Nije fora! Da nije bilo Rasputina, Aleksej bi do desete godine nasmrt iskrvario. Ali nije to najzanimljiviji dio. Brojnim se plemi ima nije svidjelo to Rasputin ima takvu mo nad kraljevskom obitelji, zato su skovali urotu da ga ubiju." "Dobro, sad postaje zanimljivo."

ekaj da tek ovo uje", re e Amy. Na brzinu je pregledala idu i odlomak vodi a i svojim rije ima sve iznijela. "esnaestoga prosinca tisu u devetsto esnaeste knez Feliks Jusupov pozvao je Rasputina na ve eru. Prvo je Rasputinu posluio otrovano vino i kola , ali inilo se da to Rasputinu ni najmanje ne smeta. Rasputin je shvatio da ga pokuavaju ubiti pa je potr ao prema vratima. Tada je knez Feliks Rasputina ustrijelio u le a." "Rasputinov kraj. teta - ovjek mi se po injao svi ati." "Pogreno! Rasputin je nastavio hodati, sve do stuba i van iz ku e. Kneevi ljudi u dvoritu pred ku om jo su nekoliko puta pucali u njega, ali Rasputin nije umirao. Vezali su mu ruke i stopala, strpali ga u vre u i bacili u rupu u ledu na smrznutoj rijeci. I to ga je napokon ubilo. Rasputin se udavio pod ledom." Amyne su o i sjajile i utiala je glas. "Ali kau da su mu

GIGA

23

nokti na rukama bili potpuno izguljeni kad su ga nali, kao da je pola sata ili dulje pokuavao izgrepsti led i onda tek odustao." "To je najbolja pri a koju si mi ikad u ivotu ispri ala", re e Dan. " ak me nije briga je li istinita ili nije." "Dan, ja mislim da jest istinita. Bar bismo mi to trebali vjerovati, makar povjesni ari ne vjeruju. Rasputin je bio Cahill! Moda smo ak iz iste loze obitelji!" "Moemo biti superjunaci!?!" Danu su isko ile o i. "Smiri se", re e Amy. "Jo moramo otkriti kamo trebamo oti i u Sankt Peterburgu kad onamo stignemo." Dan i Amy prestali su razgovarati, oboje izgubljeni u mislima. I uskoro su se borili protiv sna. Vlak je, vrlo iritantno, jo vie uspavljivao pospanu osobu, zato to se ljuljao i zanosio, a metalni kota i kuckali su po tra nicama. Dan je prije onesvjetavanja ponudio jo posljednju ideju. "Moda trebamo i i onamo gdje su pokuali ubiti Rasputina." Amy je odbacila tu ideju. Rezbarije u figurici nisu odgovarale ni emu ni sli nom pala i Jusupov. Priguila je zijev i nastavila kopati, trae i u knjizi bilo to povezano s valovima. Prsti su joj poletjeli prema vratu i odsutno je protrljala privjesak na Graceinoj ogrlici od zada. Grace, to bi u inila da si na mome mjestu? mislila je. Amyne su se o i napunile suzama dok je Dan spavao, i preplavile su je brige koje se trudila skrivati od njega. Pogledala je van u sjajni zalazak sunca. Ne mogu sama, mislila je, okre i stranicu s Rasputinom u ruskom vodi u naprijed-natrag. Jedna je suza pala pogodivi papir, a ona je obrie prstom. Pogled joj je pao na jednu rije i njezin ju je mozak okretao, ne ele i prestati raditi. I onda je odjednom shvatila. Kao da je dobila neki dar. "Znam! Znam!" re e Amy. Dan se naglo probudio i sko io na noge u pozi ninde, dok je Amy brisala posljednje suze. "Evo!" re e, pokazuju i sliku pala e Jusupov. "Imao si pravo, Dan!" "Zna i li to da mogu opet spavati?" "Prije nego to su Jusupovi preuzeli pala u, vlasnik je bio netko drugi. Zanima li te tko?" "Prosvijetli me", re e Dan, budan, ali o iju zatvorenih za svijet. "Bilo je to zdanje grofa Petra uvalova. Grof U-valov, bez i. Ne shva a? Slova U, valovi, prekrieno i - uvalov." "To zvu i to no", re e Dan. Dvije sekunde poslije sko i u zrak i okrene prema sestri sa irokim osmijehom. "Hej! Zna to to zna i? Ti i ja putujemo na mjesto ubojstva!"

* * * est redova iza njih, Irina Spasky odloila je novine iza kojih se skrivala i namrtila se. Prola je kraj Danova i Amyna mjesta, skrivena iza tamnih sun anih nao ala i eira s nisko sputenim obodom, i podmetnula im bei ni mikrofon. Svaku rije , svaku glupu, opasnu ideju o kojoj su Amy i Dan razgovarali ula je jasno i glasno. Mladi Kabre su manijaci, a mladi Cahilli su suicidalni, mislila je. A sad ih moram pratiti po cijeloj Rusiji i tititi stare tajne umjesto da traim nove tragove. Zga eno je coknula jezikom i razmiljala o tome koliko ne voli djecu. Ali prsa su joj se stisnula u automatskom prosvjedu. Jedno je dijete, jako, jako davno, veoma voljela.

GIGA

24

ESTO POGLAVLJE Poslije spavanja u vlaku, Dan i Amy bili su uzbu eno energi ni kad su krenuli ulicama Sankt Peterburga. Zato da idu u hotel kad mogu provaljivati u pala u? "Moramo onuda", re e Amy, a svje ju je ve ernji zrak punio novim uzbu enjem dok je hodala krcatom platformom. Stigli su na kolodvor Moskovski, manje od kilometar i pol od pala e, i odlu ili radije hodati nego riskirati jo jednu vonju taksijem. "Du obala rijeke Mojke ima cijeli niz pala a. Pala a Jusupov je jedna od njih." "Trebala bi biti turisti ki vodi ", re e Dan. "Vodi." Uskoro su bili vani i krenuli niz Nevski prospekt, aveniju s osam trakova. Pastelne zgrade iz sedamnaestoga stolje a i novoizgra eni du ani stajali su jedni kraj drugih, natje i se za prostor u cvatucoj Rusiji dvadeset prvog stolje a. "Dan", re e Amy povukavi brata za ruku. "Mislim da nas netko prati." Dan baci pogled preko ramena.

ovjek u crnome", apne. To je nesumnjivo bio on. Taman kaput i eir, glatke kretnje, markantno lice puno sjena. Nije ga ni s kim bilo mogu e zamijeniti. Amy i Dan po eli su tr ati, jure i izme u pjeaka na prepunom plo niku. Njihovo kretanje kao da je pokrenulo cijeli svijet. Kamion je poletio preko dva traka, ravno prema njima. Dan je ubrzao, ali Amy se uko ila. Kamion je skrenuo blizu plo nika i iz suvoza kog je prozora poletjela koverta, sletjevi uz rub ulice kraj Amynih nogu. "Pazi kamo ide, veliki debilu!" viknuo je Dan. Puno se ljudi okrenulo zuriti u njega dok se kamion velikom brzinom opet uklju io u promet i nestao iza ugla. "Otiao je", re e Amy, a glas joj je podrhtavao u no nome zraku. Je li ovjek u crnome natjerao kamion da se pomakne? Bilo kako bilo, jednako tajanstveno kao to se pojavio, ovjek u crnome je nestao.

"Mislim da trebamo nastaviti dalje", re e Dan. "Taj tip moe biti bilo gdje." Amy je kimnula i pourili su se niz Nevski prospekt. Dan je putem razderao kovertu. "to pie?" upita Amy. Dok je Dan naglas itao pismo, Amy je gotovo mogla osjetiti kako je no oko njih sve crnja. "Vrijeme istje e. Morate biti bri. Prate vas, i to ne Madrigali. Kad vam se progonitelji pokau, dajte im ovu kartu da ih zavedete na pogrean put i krenite. Morate u i u pala u po no i i na i Rasputina. Pratite naran astu zmiju. NRR."

ovjek u crnome je Madrigali Shva a li to to zna i? Mrtvi smo. Mrtvi, mrtvi, mrtvi!" zacvilio je Dan. "Bar smo dobili jo jednu poruku od NRR-a", re e Amy. "Na tragu smo ne emu... Ali voljela bih da znamo emu." Stavila je ruku Danu na rame kao da ih oboje eli umiriti. "Mislim da trebamo nastaviti dalje, a ti? Nemamo ba puno izbora. A osim toga, ovjek u crnome je nestao", re e Amy. "Dobro, pretpostavimo da je zbilja otiao, u to sumnjam. Onda to? O ito nas prati netko drugi, ne samo on. To moe biti bilo tko, ali vjerojatno je netko tko nam eli baciti klavir naglavul" "To je vjerojatno neki drugi tim, to je sve to u re i. A osim toga, NRR nam je dao neto ime emo im dati posla."

"Moda nas eli maknuti od svih drugih kako bismo bili laka meta", izusti Dan. "Je li ti to palo na pamet? Sto ako je fotografija mame i tate samo trik da nas dobije potpuno same?" Amy zastane. "Dan, nerado ti to govorim, ali ve smo dulje vrijeme potpuno sami." Istinitost toga oboje ih je uutkala. Amy je Danu uzela pismo. Preko cijelog dna bila je detaljna karta Sankt Peterburga, s

GIGA

25

to kastom crtom koja je vijugala preko nje. Zavravala je preko dva kanala u sasvim drugom dijelu grada. Amy je odvojila kartu od ostatka pisma. "Vidi? Izgleda kao trag koji vodi do ne ega vanog, ali to je uzaludna potraga. Moramo to samo dati onomu tko nas prati kad se pokae, pa e nas neko vrijeme pustiti na miru. Moda nas NRR eli izolirati, ali fotografija... elim znati to zna i." Amy je vidjela da je Danu svega dosta. Uzeo je napola praznu kutiju Skittlesa iz depa i ubacio ih dvadesetak u usta, neveselo va i. "Ako samo uspijemo u i u pala u, znam to NRR misli u vezi s Rasputinom. Unutra je izloba s prizorima ubojstva. O njegovu ubojstvu, sve ono o emu sam ti govorila", mamila ga je Amy. "Pa to bih trebao vidjeti", re e Dan, opet se, protiv svoje volje, uzbudivi od pomisli na neusmrtivog redovnika. Amy se nasmijei. "Dobro! Sad samo moramo na i zmiju koju emo pratiti."

* * * Bilo je ve gotovo jedanaest kad su Dan i Amy prili pala i Jusupov. Sve se po elo gasiti du mirnih obala Mojke, rijeke koja je tekla pred trokatnom uto-bijelom pala om. Nekolicina prolaznika etala je ovuda i du ograde uz obalu i ususret bi im dola pokoja svjetla automobila, ali osim toga, podru je je bilo prazno. Pala a Jusupov protezala se du rijeke s trideset tamnih prozora na svakome katu, koji su gledali na Mojku. U samoj sredini zgrade nalazio se golem luk ulaza i tri visoka bijela stupa sa svake strane vrata. "Nekako mi se ini da vrata ne e biti otvorena", re e Dan. "Da pokuamo kroz prozor?" Amy je hodala du fasade, trae i bilo to to bi moglo sli iti zmiji. "Amy", zazvao je Dan. Bio je preao ulicu da bolje vidi usku rijeku. Druga obala bila je udaljena samo dvadesetak metara, a na njoj su se ku e i zgrade s prozorima nizale du ulice sli ne onoj na kojoj je stajao. Amy je prila Danu i pogledala u crnu vodu. "Vidi li?" upita Dan. "to to?" Dan pokae sredinu rijeke, gdje je sjajna naran asta zmija plesala po svjetlucavoj vodi. Bila je mala, ne dua od trideset centimetara. Dan je, dignuvi pogled, pratio lasersku zraku uvis i preko ruba s druge strane rijeke. Ondje je, na jednom od prozora, naao ono to je traio: ne iju sjenu u prostoriji visoko iznad vode, koja je uperila laser kroz prozor. "Mi e se", re e Amy. I bome, kad je Dan opet pogledao dolje, naran asta je zmija vijugala preko vode prema njima. "Ovo je jezivo", re e Amy. "Ali fora. Do takvog traga nitko drugi ne moe do i. Kad nestane, nestao je. Ako ga uspijemo pratiti i u i unutra, nitko drugi ne e znati to da trai." Naran asta je zmija dola do obalnoga zida i Dan i Amy su se morali nagnuti preko ograde da vide kako se izdie iz vode du betonskih plo a. Kad im se pribliila, vidjeli su da to nije obi na laserska zraka. Radila je tisu u pomaka u sekundi, stvaraju i 2-D hologram zmije koja pue kamenjem. "NRR ima zbilja fora igra ke", re e Dan kad je zmija prela ogradu i dola do zida pala e iza njih. "Sko ila je preko ulice!" re e Amy. "Izgubit emo je!" Zmija se sad kretala bre. Proletjela je kraj glavnog ulaza, du niza prozora, zatim se uza zid uspuzala do drugog kata. Kad je dola do tre ega prozora od kraja, klizala se naprijed-natrag du prozorske daske. Amy je bacila pogled natrag u smjeru prozora preko rijeke. Bila je napeta zbog toga to ih

GIGA

26

netko vjerojatno promatra kroz dalekozor. "Do i", apnula je Amy, silom opet usmjerivi pozornost na pala u. "Kroz taj prozor sigurno moemo u i." Dan i Amy su stajali pod prozorom, koji im je bio dobra tri metra iznad glava. Zid pala e bio je ravan poput pala inke. "Ni Spiderman se ne bi mogao tuda popeti", re e Dan. "Bome bi mogao", uzvrati Amy. Naran asta zmija pomaknula se jo jedan kat gore, gdje je tre i niz prozora bio smjeten nisko iznad dekorativne fasade. Kad je zmija stala, uli su prasak s druge strane rijeke. Djeli sekunde poslije neto je udarilo u fasadu i frcnula je iskra. "To je pri vr eno za puku!" re e Amy. "Nije puka", ispravi je Dan. "Puka bi bila puno glasnija. Gledaj!" Kolut ueta padao je s mjesta na kojem je bila zmija. Odmotao se niz bo ni dio zida i ostao visjeti to no preko prozora kroz koji su trebali u i. "Mrak!" re e Dan. "Dan, ekaj!" re e Amy. ula je razgovor para u prolasku, a prema njima su se kretala svjetla automobila. "Samo se ponaaj nonalantno", re e Amy. "Pretvaraj se da toga nema." Dan i Amy po eli su se udaljavati od ueta dok nisu proli kraj para, usput kimaju i pozdrav. I automobil je nastavio dalje. "Ovaj, Amy", re e Dan. "Da?" "Mislim kako NRR eli da se odmah uspnemo uz ue." Dan se zagledao u vlastito srce na kojem se smjestila naran asta zmija. "Valjda je zrak ist. On odande vidi puno bolje nego mi. Idemo!" Amy je ila prva, dre i se za ue dok je hodala uza zid do iroke prozorske daske. "Brzo, Dan!" Amy je gurnula prozor i otvorio se poput vrata na arkama. Hitro je ula, gurnuvi glavu van da pazi na automobile dok se Dan penje. "Farovi!" re e zgrabivi Dana za hudicu i uvukavi ga unutra. Dan je izgubio ravnoteu i sloio se unutra na mramorni pod, nabivi koljeno i zavijaju i od bola. "Pssst!" re e Amy zatvaraju i prozor iza njih. "Moda je u pala i uvar." "to ja mogu kad si mi pokuala slomiti vrat ubacuju i me unutra!" Dan ustane i pokua pritisnuti koljeno. "Imat u udovinu modricu, ali sve jo radi. Kamo sada?" "Prizemlje u isto nome krilu", re e Amy. "Ovuda." Amy je ve bila preletjela vodi i ustanovila priblinu lokaciju izlobe o Rasputinu. Proli su mra nim prostorijama punim skupih umjetnina i poku stva.

ini se da su ti plemi i voljeli lijepe stvari", re e Dan. "Jusupovi su bili poznati po dobrom ukusu. Potroili su milijune na projekte preure ivanja i obnove." Dok su se sputali irokim stubitem prekritim ljubi astim barunastim sagom, Amy za uje udarac iza njih. "Jesi li uo?" upita. "Mislim da nas je netko pratio ovamo. Brzo!" Amy i Dan pojure niza stube i otro skrenu udesno. Proli su ispod visokog luka i zaokrenuli ulijevo, zavr-ivi pred hodnikom zatvorenim uzetom. "To je to", re e Amy. Provu e se ispod ueta i Dan za njom. Jo jedno skretanje ulijevo i stigli su u prostranu, prigueno osvijetljenu prostoriju. Bilo je to kao da su se vratili u prolost biti o evici ubojstva. Detaljno je prikazano sve iz no i kad su ubili Rasputina. Bili su tu kipovi i fotografije i, najbolje od svega, dvije prostorije s

GIGA

27

votanim figurama stvarne veli ine. "Eno ga", re e Amy. U jednoj sobi, iza utog ueta, Rasputin je sjedio za stolom i jeo otrovane kola e koje su mu posluili. "Do i, Dan. Trag vodi do Rasputina. Provjerit u depove." "Ja u pogledati pod stol." Amy je skupila hrabrost, zatim posegnula u gustu, crnu halju, licem tek nekoliko centimetara od Rasputi-nove votane glave s upavom bradom i nepomi nim, zure im pogledom. Duboki ruski glas iza nje je progovorio: "Grdno ste pogrijeili to ste ovamo doli."

* * * Dan je pokuao iza i ispod stola i udario je glavom, zbog ega su tanjuri i i alice zazveckali u tihoj prostoriji. "Pri ite odande, oboje." Dan je istoga asa prepoznao glas. "Irina! to ti ovdje radi?" "Djeca me ne e nadmudriti u mojoj vlastitoj zemlji." Dan pogleda Amy i pokua, bez puno sre e, pro itati njezino prestraeno lice. Jesi li ita nala? "Do ite, pokaite mi to ste nali", re e Irina. "Ne kanim vas ozlijediti."

ak i na slaboj svjetlosti Dan je vidio da je Irina uobi ajeno nevesela. Ni na sekundu joj nije povjerovao. "Mislim da emo ostati gdje jesmo, ako nema nita protiv", re e Amy. "Kako ho ete. Ali ne ete oti i a da ne odgovorite na nekoliko pitanja. I dat ete mi to to ste nali." Dan nije imao kartu koju im je NRR dao i pitao se kad e je Amy podvaliti Irini. to eka? "Tko vam pomae?" upita Irina. Namjerno se poigravala noktima i Dan se lecnuo od podsjetnika na otrov koji sadravaju. "Nitko nam ne pomae. Samo smo pametniji od tebe", re e Dan, gledaju i uko enu sestru. "Mislite da nisam vidjela zmiju? Mislite da nisam ula sve to ste rekli u vlaku iz Volgograda? Nisi ba tako pametan, mali ovje e." Dan se zaprepastio. Prati nas od Volgograda?! "Mislite da vam netko eli pomo i? Svata!" nastavila je Irina. "To je zamka! Ako nastavite tu igru, dovest e samo do katastrofe. Ta osoba koju pratite? Ubit e vas kad u inite ono to eli." Kao to si nas ti pokuala ubiti u Parizu? mislio je Dan. Ugledao je no za maslac na stolu i pitao se bi li ita postigao da ga pokua zgrabiti. Da bar zna prave ninda pokrete. "Pitam jo jedanput. Tko vam pomae?" "Evo", re e Amy, napokon izronivi iz transa. Ispruila je kartu. "Ovo smo ovdje nali. Izvoli. Nisam jo ni pogledala. Ali moemo li bar podijeliti informacije?" Irina istrgne Amy papir iz ruke i rastvori ga na priguenom svjetlu prostorije. Ispusti bijesni pisak. "Gore je nego to sam mislila", upozori ih, diu i svoj arkti ki pogled prema djeci. "U velikoj ste opasnosti. Morate mi vjerovati. Recite mi! Tko vam pomae?!" Na as, Dan umalo da joj nije povjerovao. Nije joj nikako mogao vjerovati, a ipak... neto na njezinu licu izraavalo je druk iju vrstu uzrujanosti. Taj je trenutak za as proao i Irina se vratila tipi noj tmurnoj odlu nosti. Zakora ila je prema Danu i Amy i zaoblila aku, a ubrizgava i u noktima prijete i zablistaju. "Nije rekao kako se zove", re e Dan. "Istraujemo trag, to je sve. Ali ako nam ne kae to je na papiru, gotovo je. Izgubit emo trag. Samo nam reci to pie i odlazimo!"

GIGA

28

Irina je izgledala gotovo zadovoljno. "Ako vam se ta osoba opet javi, ne sluajte ga. Na kraju e vas ubiti. Morate oti i iz Rusije i nikada se ne vratiti. Ako mi ne vjerujete, nisam ja kriva.

Ali vi ete umrijeti." Irina se odmaknula, guraju i kartu u kaput. "Idemo, oboje. Trkom!" Dan i Amy pourili su se van s izlobe s Irinom za petama. Svako malo dreknula bi upute dok nisu doli do glavnog ulaza. Irina je otipkala ifru u telefon, pribliila ga elektroni kom alarmu na zidu i golema su drvena vrata kliknula. Pourila je Dana i Amy van u hladnu ve er. Kad su izali na ulicu, Irina je oklijevala, zatim se inilo da je odlu ila. "Ta karta vodi do tajne za koju bi ljudi ubili da je zatite", re e Irina. Zatvorila je vrata i po ela odlaziti. "Odlazite sada, ivi. Jednog ete mi dana zahvaljivati." Dan i Amy otvorenih su je usta promatrali kako odlazi, osje aju i se kao dvije sitne ribe koje su gledale kako kraj njih pliva velika bijela psina. Onda su doli k sebi i pourili se kanalom u suprotnome smjeru. Kad je Dan bio siguran da Irina ne ide za njima, stavio je ruku Amy na rame. "Jesi li nala ono to je NRR htio da na emo?" Zadrao je dah. Ako Amy nije otkrila nita skriveno kod Rasputina, bili su na kraju puta. "Jesam", re e Amy. "I to nije sve. Neto u izlobi jako je pobudilo moju znatielju. Mislim da smo korak blie tomu da otkrijemo tko je NRR." Amy posegne u dep i izvu e idu i komadi slagalice.

GIGA

29

SEDMO POGLAVLJE Amy nije imala nita protiv malo luksuza, ako bi se pojavila mogu nost za to, ali Rusi su s dekadencijom zbilja otili veliki korak dalje. "Kako sam ti mogla dopustiti da me na ovo nagovori?" upita pilje i u koncertni klavir u sredini njihova hotelskog apartmana. Riskirali su i zaustavili taksi, nakon ega je Dan dignuo svoju zlatnu Visa karticu i rekao: "Vozite nas u najbolji hotel u Sankt Petru." Stigli su u Grand Hotel Europe, jedan od najluksuznijih hotela u cijeloj Rusiji. Ali kad su uli u apartman za dvije tisu e dolara na no , Dan je zaklju io da ne zadovoljava. "Kakva plja ka!" re e Dan. "ezdeset osam tisu a rubalja, a nema flipera?" Dan je tr ao iz sobe u sobu, kraj sveg tog skupog poku stva i slika. "Nemaju ak ni veliki televizor ni aparat za kolu!" "Imamo dva lijepa, velika kreveta i neograni enu poslugu u sobu. Meni pae", re e Amy trljaju i malenu stvar me u prstima. Bio je to predmet koji je otkrila u Rasputinovu depu u pala i: pravokutni drveni eton s naslikanim grbom i nizom rije i:

Odmah je razumjela rije i, referiranje na jednu od njezinih najdraih knjiga. Zlo ince ovdje nitko kazniti ne e sigurno zna i klasik Dostojevskoga Zlo in i kazna. Amy je voljela velike i duga ke knjige, a ta je mogla sluiti kao potporanj za vrata. A Dan je, svojim okom sokolovim i nevjerojatnim pam enjem, prepoznao grb. U ruskome vodi u postoji cijelo poglavlje o heraldici. Ispravno je taj grb identificirao kao grb Omska, grada u koji su krenuli Holti. teta to su ih pratili Kabre. Amy je izvukla Nellien telefon i punja i potraila uti nicu. Bili su prezauzeti da se jave Nellie i Amy se ve satima eludac stiskao od sve ja e grinje savjesti. "Ne mogu vjerovati da smo dopustili da se cijeli dan i no brine za nas. Ona misli da jo po Kairu traimo krafne." Kad je bacila pogled na Dana, vidjela je da s hotelskog telefona zove poslugu u sobu. U krilu je rairio golemi englesko-ruski jelovnik. Amy je odmahnula glavom dok je uklju ivala mobitel u struju i gledala kako mali ekran izvodi svoj aktivacijski ples. "Nemate ni maslac od kikirikija i ele na jelovniku? Hrana bogatih nije zabavna!" re e Dan. Traio je i sok od naran e, kekse s okoladom i prene koluti e luka. "Zvat u Nellie", prekinula ga je Amy. "eli li sluati?"

ekaj", re e Dan. Prekinuo je vezu, zgrabio laptop i kabel i pridruio se Amy na podu. Brat i sestra sjedili su jedno kraj drugoga, s uti nicom u zidu izme u sebe. "Sve to predivno poku stvo, a mi sjedimo na podu. Sto je nama?" upita Amy. "Pa ne ide nam ba ivot na visokoj nozi. Ba dobro. Ne bih volio zavriti kao Kobre." Amy se nije mogla oteti dojmu da je Dan prili no brzo postao op injen zlatnom Visa karticom. "Dan, pogledaj. Ima poruka." Na Nellienu telefonu zeleno je treptalo svjetlo za glasovnu poruku. Amy je pritisnula tipku PRESLUAJ i aktivirala mali zvu nik. "Imate sedam poruka", izjavio je enski glas.

GIGA

30

Amy je pritisnula tipku 7 i za ula se prva poruka, iako je veza bila loa i nisu mogli sve uti dobro. "Djeco, ako ste... NAZOVITE! Dugo... da donesete krafne. Broj hotela je..." Poruka je na kraju tako kr ala da nisu mogli deifrirati ostatak. Jo je pet poruka bilo jednako loe kvalitete, sve od Nellie, a glas joj je sa svakim pokuajem da do e do njih zvu ao sve zabrinutije. "Ubit e nas", re e Dan. "Bome ho e", sloi se Amy. Pritisnula je tipku da preslua posljednju poruku. Nije bila od Nellie. "Nazovite s izvjetajem o statusu", re e aptav muki glas. "Niste se javili." Dan i Amy zurili su jedno u drugo. "Zna li tko je to bio?" upita Amy. "Nikada nisam ula taj glas, a ti?" "Ne", re e Dan, i snano odmahne glavom, kao da iz nje pokuava izbiti runu misao. Na as su zurili jedno u drugo, onda je Amy namjerno promijenila temu. "Nadam se da je Nellie dobro. Brinem se za nju." "Pitam se kako je Saladin", re e Dan, a u glasu mu se pojavio tra ak zabrinutosti. "Poaljimo joj mejl umjesto da zovemo", re e Amy. "Samo emo joj re i da smo dobro. Tako se ne moramo bojati da e poiziti na nas. Nisam sigurna da sad to mogu podnijeti." "I re i emo joj da dobro pazi na Saladina", re e Dan. Spojili su se na internet i nali niz mejlova od Nellie, koji su zvu ali jako sli no telefonskim porukama koje je ostavila. Pazila je da im javi kako je Saladin sasvim dobro, jede svjeu ribu s kairske trnice i dugo spava u hotelskoj sobi. "Vidi?" re e Amy. "Saladin je super." Amy uzme laptop i otipka kratku poruku. Draga Nellie, slu ajno smo naili na trag koji nismo mogli napustiti. I ubrzo smo se nali na putu iz Kaira u Rusiju. Sve se dogodilo jako brzo. Znamo da vjerojatno ne moe do i po nas, ali ne brini se - dobro smo. Zasad nema problema. Molim te, brini se o Saladinu. Obe avamo da emo se opet javiti sutra ujutro. Molim te, ne brini se - dobro smo! Amy i Dan.

* * * "Moe li tako?" upita Amy. "Mislim da e biti dobro. Poalji." Amy pritisne tipku POALJI. Nellie e bar znati da nisu mrtvi. "Trebamo neto poslati i Hamiltonu, ne misli?" upita Dan. Amy umalo da nije zaboravila. Naravno! Trag dalje vodi u Sibir, ba onamo kamo e Hamilton Holt do ranog jutra sti i transsibirskom eljeznicom. Po ela je tipkati poruku dok je Dan iz ruksaka vadio Hamiltonovu adresu.

* * * Hamiltone - ti si na redu. Nali smo idu u stavku i vodi ravno onamo kamo ti ide. Kada do e u Omsk, potrai kip Dostojevskoga. On je slavni ruski pisac pa bi ga trebao lako na i ako se raspita. Ovo je vano: Mora ustanoviti to Dostojevski gleda. Prati njegov pogled. To u to gleda idu a je stvar koju traimo. Mi pretpostavljamo da e voditi natrag u naem smjeru. Ostanimo u prednosti pred suparnicima! Nazovi nas na mobitel kad to otkrije. Amy i Dan. "Zvoni", re e Dan. Nellien telefon tiho je vibrirao na sagu na podu. Dan pogleda ekran. "Sigurno je Nellie. Valjda je sjedila kraj ra unala i samo ekala da joj se javimo. To je dobro,

GIGA

31

zar ne?" Ali Amy nije bila tako sigurna. Bila je iscrpljena, a aputav muki glas s Nelliena telefona nije joj dao mira. Nazovite s izvjetajem o statusu. Niste se javili. "Neka zvoni", re e. "Idemo spavati."

* * * Kad se Dan probudio, Amy nije bilo. Na as se izbezumio, tr ao je iz sobe u sobu, dok nije vidio poruku pri vr enu za okvir kreveta. Otila sam u hotelsko predvorje na i nam novu odje u. Naa postaje odurna. Brzo se vra am. Naru i doru ak, spavalice. Dan je s olakanjem, duboko uzdahnuo. Pogledavi na sat, vidio je da je ve prolo devet ujutro. Na brzinu je u glavi izra unao. Ako je istina to NRR kae, imali su jo samo deset sati prije nego to se "soba" zatvori, to god to zna ilo. Kad se Amy vratila iz predvorja s dvije vre ice kupljenih stvari, Dan se ve bio istuirao i naru io divovski doru ak u sobu. Izronio je iz kupaonice u oblaku pare, obu en u pliani bijeli ogrta i papu e. "Ovaj put bismo ovo trebali zadrati", re e Dan. Mrmljao je rije i kroz pjenu dok je prao zube hotelskom etkicom. "Da bar imamo mjesta u ruksaku. Pogledaj je li nam Hamilton Holt poslao mejl." "Misli Budalton Holt, zar ne?" nasmije se Dan. "Pa, sad smo s njim", re e Amy, kopaju i po vre icama u potrazi za ne im to moe obu i. "Iskoristimo to najbolje to moemo." Dan baci etkicu u umivaonik i pridrui se Amy kod vre ica s odje om. "Imaju lijepe du ane dolje. Naplatila sam sve na sobu." Amy se naceri. "Po injem se snalaziti u ovome." Sve, od ga a do traperica i majica, poispadalo je iz vre ica. Otili su svatko u svoju sobu, na brzinu se obukli i nali se na ulazu u apartman kad je dola hrana. "Ti uzmi laptop", re e Dan, "ja u uzeti hranu." Progutali su hrpe vru ih pala inki i alica vru e okolade i preplavio ih je osje aj zadovoljstva. Odmorili su se, najeli, u novoj su odje i. Mogu li biti spremniji za deset sati pustolovine? Dok su jeli, Dan je pogledao mejl. Tako se jako nasmijao da mu je komad pala inke izletio iz usta i sletio Amy na tanjur. "Fuj!" proderala se, ali i nasmijala. Prstom je katapultirala savakani komad pala inke na stol i pitala Dana to je tako smijeno. "Dobili smo mejl od Hamiltona. Sluaj." Dan je povukao laptop prema Amy da vidi ekran. Na njemu je bila fotografija Holta kako stoje pred eljezni kim kolodvorom u Omsku. Svi su na sebi imali gigantske parke i cerili se od uha do uha. Izgledali su kao prevelik tim gimnasti ara koji se usred zime spremaju na skijanje - osim to je sjalo sunce i svi ostali oko njih bili su obu eni u tanke pulovere. Ispod slike je bio Hamiltonov odgovor na njihov mejl od ve eri prije:

* * * Mama nas je natjerala da obu emo te gluposti za obiteljsku sliku. Re e da e biti savrena boi na estitka. Ba me briga. Nije ba hladno u Sibiru u ovo doba godine, tako da smo se rijeili jakni. Tata je otiao traiti mesne pite, mama i blizanke trae zahod. Tek sam opet dobio pristup netu na laptopu - nema ga uvijek ovdje u tundri, ha-ha, ali dobio sam vau poruku. U internetskom kafi u sam. Lako sam doznao gdje je Dostrovinskijev kip. Tip ima

GIGA

32

udno ime, ali pomoglo je, jer mi je netko ovdje u kafi u ve rekao gdje ga mogu na i. Sre om, odmah iza ugla je. Pogledat u kamo tip gleda i odmah vam javiti. Mobitelskoga signala nema svugdje, ali koji put dobijem crticu-dvije kad iza em na otvoreno. Na tragu Hambi. "Hambi?" re e Dan. "On se ali, zar ne?" "To mu je valjda obiteljski nadimak." Dan ugura gvalju pala inke u usta i vilicu digne visoko u zrak.

uvajte se, kolege natjecatelji - Hambi je u akciji!" Oboje su se hihotali kad su uli da Nellien telefon opet vibrira. "Mislim da se ovaj put trebamo javiti", re e Dan, potpuno se snudivi. Amy ode do telefona i uzme ga u ruku. Nepoznat broj. Zaklju ila je da je vrijeme za malo razgovora. "Molim?" re e Amy, javivi se. "Amy? Jesi li to ti, Amy?" Nellien uzbu en glas preplavio je liniju. Zvu ala je presretno. "Ja sam, dobro smo!" re e Amy. "Da, da, DA! Je li Dan ondje? JE LI ITAV?" "Dan je dobro, ako ne eksplodira od previe pala inki." "UMRLA sam od brige zbog vas", re e Nellie. "A Saladin ne prestaje plakati. Falite mu. Rusija? VI SE ALITE?! Kako ste MOGLI to dopustiti?" "Kako je Saladin?" upita Dan. Amy mu je mahnula da se makne dok je Nellie brbljala dalje. "Ne znam to je vama! OSTANITE GDJE JESTE dok ne do em. Ve sam rezervirala let za Moskvu. Gdje ste to no?" Amy je pokuala izra unati u glavi... od Moskve do Sankt Peterburga... vjerojatno no nim vlakom. Dugo e trebati ekati. "U Sankt Peterburgu smo, ali moramo i i dalje, Nellie", re e Amy. "Ta potraga ima vremenski rok. Ne bih rekla da moemo samo ovdje ekati cijeli dan." Primala je jo jedan poziv. Zvao je Hamilton Holt. "Sluaj, Nellie, moram i i. Do i u Moskvu i nazvat emo te im budemo mogli. ekaj." "NE MOE! Ostanite gdje" Amy pritisne tipku na telefonu i prebaci pozive. Hamilton je po eo tako glasno vikati u telefon da ga je Dan uo s druge strane sobe. "Vidim! Vidim u to zuri taj lik pisac!" "Bravo, Hamiltone! U to? U to gleda?" Dan se pribliio Amy da uje i on. "Tata! Ja u!" Zvu alo je kao da Eisenhower Holt pokuava zgrabiti telefon. Amy je ula kako Mary-Todd vi e neto u pozadini. "Hej! Pusti tu parku!" Reagan i Madison urlikale su negdje blizu. "Gleda u tlo!" prodere se Hamilton. "Cijeli je od cigli, a na jednoj neto pie. Pie" "Hamiltone? to pie?" "Pie Aleksejeva igraonica i ima neki mali simbol, izgleda kao esterostrani dragulj." "Nisi rekao Kabrama, zar ne?" "Tim luzerima? Ni slu ajno", re e Hamilton. "Bravo, Hamiltone! Uspio si! Ovaj... ekaj daljnje upute." "Moe... Tata! Ej, tata! Ovo ZBILJA izmi e kontroli. Hambi Holt prekida!" Veza se prekinula i Amy je pojurila po ruski vodi . "To potvr uje moje sumnje", re e Amy listaju i stranice, trae i, trae i, trae i... Pogledala je Dana sjajnim o ima. "Uzmi ruksak. Moramo posjetiti kraljevsko selo!"

GIGA

33

OSMO POGLAVLJE Amy Cahill previe su puta oplja kali, ozvu ili, prevarili i iskoristili. Nema vie taksija za nju. "Imam bolju ideju", re e Dan. Stavio je svoju bitni ku kozju bradicu i brkove i otiao ravno u hotelsku banku, nude i osmijeh te putovnicu i zlatnu Visa karticu. "Trebam malo gotovine. Kuite?" Amy je morala priguiti smijeh. Zar je Dan zbilja mislio da e dobiti pravi novac takvim uletom? "Napla ujemo naknadu od tisu u rubalja za ameri ke kartice", re e slubenik. Tisu u rubalja je oko trideset dolara, to je Amy zvu alo kao puno novca. Ali to je NRR-ov novac, ne njezin, a upravo su nabili vie od dvije tisu e dolara ra una. "Nema problema", odvrati Dan. "I, ah, uzmite sebi napojnicu od jo tisu u. Ja u dignuti sto tisu a ako na karticu mogu dobiti toliko. Troim kao mornar na dopustu. Moda sam se pribliio limitu." Dan se nasmijao kao da ga nije ba briga, ali Amy je znala da nije tako. Morali su brojiti svaki nov kod ku e. "Ahhh, dobro je za vas", re e ovjek, odjednom Danov najbolji prijatelj. "U ameri kim dolarima imate napla eno est tisu a. Kartica ima jo etrdeset etiri tisu e do limita. Ali znate limit svoje kartice, naravno."

ETRDESET ETIRI TISU E!" Dan je priguio kaalj iznena enja, zatim zatraio jo sto tisu a rubalja, za svaki slu aj. Nagnuo se k Amy i apnuo: "Ako su rubalji imalo sli ni pikulama, moj e ruksak biti jako teak." Slubenik je izbrojio nov anice. Hrpa, od otprilike sedam i pol tisu a ameri kih dolara, bila je tako visoka da se ljuljala naprijed-natrag dok je brojio posljednju tisu u. Danove su se o i rairile i dao je slubeniku jo tisu u. "Jako ste ljubazni, gospodine, jako velikoduni. Hvala! elim vama i vaoj mladoj prijateljici dobar dan." Amy se zaprepastila kad je shvatila da, tako preruen, Dan vjerojatno izgleda puno starije nego ona. "On nije stariji od mene!" re e ne razmiljaju i. Dan se nakesi i nagne blie slubeniku. "Znate kako mla e sestre znaju biti osjetljive. Nemogu a je." "Samo nastavi tako, mali," re e Amy potiho, "i i upat u ti taj lani brk s tog blesavog lica."

im su izali iz predvorja na ulicu, Amy je Dana zasula pitanjima. "Ma za to bi mogao trebati sav taj novac?" "Imam plan", re e Dan. "Plan? Jede puno previe slatkia i sve u glavi ti se slijepilo." Bila je napeta zato to nose svenjeve novca naokolo. "Eto, to izgleda kao da savreno odgovara naim potrebama", re e Dan. Dan je gledao sredovje nog ovjeka kako izlazi iz automobila. Bio je to najmanji automobil koji je Amy ikada vidjela, vie je izgledao kao auti za karting. I bio je plav, zbog ega je Amy bila nervozna. Plava je Danova najdraa boja. "Vrijeme je da po nem skupljati aute!" re e Dan. "Do i. Ovo e biti super." "Zbilja si puno gluplji nego to sam mislila", zastenje Amy. "A to je velika stvar. Sje a li se da nijedno od nas ne zna voziti?" Ali Dan je pojurio preko ulice i zaustavio ovjeka. ovjek je bio elav kao krumpir, s mrljama na kravati i dranja kao da kasni na neto vano. "Koliko za auto?" upita Dan. "uri mi se i imam gotovinu."

ovjek je bacio pogled na Dana, vidio kako je malen, i ispustio otar huk smijeha. "Glupi Amerikanci! Idite ku i!"

GIGA

34

"Vidite ovaj ruksak?" re e Dan, prate i ga. "Pun je gotovine! Ne alim se!" ovjek si o ito nije mogao pomo i pa se okrenuo. "Koliko u ruksaku? Mali Mirni nije jeftin",

re e. Mali Mirni?! mislila je Amy. " ekaj ma" "Dovoljno", re e Dan prekinuvi je. "Dat u vam, pa, da vidimo... Moe li dvadeset tisu a rubalja za to?" Amy je iskaljala udan cvile, kao da joj je u grlu zapela loptica dlaka. Pomisao na troenje dvadeset tisu a ega bila je apsurdna. "Trideset", re e ovjek petljaju i po kravati i postrance gledaju i Dana. Dan izvu e nov anice iz ruksaka. "Znate voziti ruski auto?" upita ovjek sav sretan. "Pokazat u vam!" I Dan je bio sav sretan. "Moe!" Nekoliko minuta poslije, ovjek krumpiraste glave bio je uzeo svojih trideset tisu a rubalja, sretan kao malo dijete, i Danu i Amy pet minuta pokazivao Malog Mirnija. Nije bio puno ve i od hladnjaka, a imao je samo dvije brzine: sporu i brzu. "Ostavite mjenja gore dok Mali ne do e na etrdeset, onda nabijte dolje, ovako." ovjek je zgrabio mjenja i povukao ga unatrag jedno trideset centimetara. "Ne... kako kaete... kvo ilo?" "Kva ilo", ispravila ga je Amy, zvu i vie zainteresirano za Malog Mirnija. "Mala sestra bezobrazna", re e ovjek. "Bome", sloi se Dan provla i prste kroz lanu bradicu. Amy je mislila da e eksplodirati.

ovjek je pokazao na pedale na podu pred voza kim sjedalom. "To je ko nica, to je gas. Nije teko!"

ini se prili no jednostavnom", re e Dan. Amy jo nije mogla vjerovati da su upravo kupili auti za karting koji glumi automobil. "Kasnim", re e ovjek, potapavi se po depu da se uvjeri da je novac jo ondje. " uvajte se. Mali je bri nego to izgleda. Uz njega e postati pravo muko. Do svi anja!"

ovje e, kako u ovo voziti", re e Dan. Amy za-kripi zubima. Mrzila je kad joj je govorio ovje e. To nije imalo ama ba nikakvog smisla.

Dan se naceri. "Imamo hrpetinu novca i svoj auto! Ovo je nevjerojatno." "Da", re e Amy. "Nevjerojatno glupo." Dan je izgledao povrije eno. "Nije glupo. Svaki put kad upotrijebimo karticu, NRR nas moe pratiti. Sad smo kao odmetnici od zakona - samo gotovina i naa vlastita pili a. Ne moe nam

i u trag." Amy je morala priznati da ima pravo, ali sigurno ne e dopustiti jedanaestogodinjem bratu da je vozi po Rusiji. "Pomakni se, grofe. Gotovo da ve imam po etni ku dozvolu. Mogu voziti." Dan se bunio dok mu brkovi nisu otpali, ali Amy nije poputala. Smjestila se na voza ko sjedalo, a ivci su je po eli svladavati. Dan opet krene u napad. "Apsolutno si sigurna da moe? Ja imam iskustva na ulicama Rusije. Moda da prepusti stru " "Daj prestani govoriti da se mogu koncentrirati, molim te." "Oh, da, zvu i jako spremno za vonju", re e Dan prebacuju i troan stari pojas preko struka. To je bila kap koja je prelila au. Amy je bilo svega dosta. Okrenula je klju i auspuh je iskaljao oblak dima. Motor je grmio i pucao kao da najvie na svijetu eli juriti prometom. "Dobro", re e Amy, duboko udahnuvi i postavivi nogu na pedalu. "Da vidimo za to smo dali trideset tisu a rubalja." Mali Mimi poletio je du ruba ulice brzinom od pet kilometara na sat dok Amy nije sve pokop ala i ubrzala na petnaest. Uskoro je vozila trideset pet. "Svi a ti se Mali Mimi, zar ne?" upita Dan. "Daj, pusti meni da vozim. Molim te?"

GIGA

35

"Poderi se od muke, ovje e", re e Amy. "Samo mi govori upute i ne ometaj me." Dan je gun ao, ali naao je kartu Sankt Peterburga punu uiju u vodi u. Smijeak je cvao na Amynu licu. Kad je brzinomjer doao do etrdeset, nabila je mjenja prema dolje i Mali Mimi poletio je naprijed uz resko zujanje. "Opa! Ba je ivahan!" re e Amy. Mali Mimi vijugao je arao-tamo dok je Amy traila ko nicu. "Amy", re e Dan. "Vidi telefonski stup, zar ne? AMY!" Amy naglo trne volan ulijevo, jedva izbjegavi plo nik. "S-s-smiri se, Mali Mirni!" vikala je Amy. Naposljetku je nala ko nicu, nekoliko je puta lagano pritisnula i dovela automobil pod kontrolu. "Mislim da mi sve bolje ide", re e. Amy je bacila pogled na Dana. Izgledao je jednako jadno kao kad mu je teta Beatrice konfiscirala nun ake. Ali posluno je govorio upute, postavljaju i pitanja putem. "Reci mi opet zato idemo u to selo kraljeva." "Kraljevsko selo. U Rusiji to zovu Carskoje selo, carevo selo. Onamo su Romanovi ili na odmor." "A zato nas ono zanimaju Romanovi?" upita Dan. "Bili su posljednja kraljevska obitelj u Rusiji. Na tu je obitelj Rasputin imao tako velik utjecaj." Amy se ubacila u duga ku autocestu i njome vozila ezdesetak na sat. Dok su se vozili prema Carskome selu, ispri ala je Danu sve o posljednjoj ruskoj kraljevskoj obitelji. Kako su ih zbacili i prognali u selo. Bili su najmo nija obitelj u Rusiji, a onda su odjednom bili zatvorenici. Amy je posebno zanimala mlada nadvoj-votkinja Anastazija. Sve to je Amy o njoj pro itala bilo je fantasti no. Anastazija je odrasla kao obi no dijete, ne kraljevske krvi, i bila je osobito armantna. Tako er je bila briljantno nestana, uvijek je smjetala psine

iteljima i prijateljima. "Voljela je izvoditi svakakve trikove i navodno se izvrsno penjala na visoko drve e. Kad bi se popela na drvo, bilo bi je teko natjerati da si e." "Zvu i kao dijete za mene", re e Dan. "Ali grozno je skon ala. Ubili su je, Dan. Sve njih. Njezina brata Alekseja i njezine tri sestre. I njezine roditelje. Strelja ki vod; meci su letjeli posvuda, odbijali se od zidova. Ali postoji i lijepa mogu nost, neto to mislim da je povezano sa svim ovim. Mnogi misle da Anastazija nije umrla s ostatkom obitelji." "Nego kad je onda umrla?" "Tko zna? Ali neki kau da nisu nali njezino tijelo kad su godinama poslije ili istraivati grob." "Kako fora!" re e Dan. "Zna to ja mislim? Mislim da je Rasputin bio Cahill. Mislim da je moda pokuao spasiti Alekseja i Anastaziju. Moda im je dao to neto zbog ega je njega bilo tako teko ubiti. Prvo Alekseju, da izlije i njegovu bolest, zatim Anastaziji, da je spasi od strelja kog voda. Moda je nisu mogli ubiti." Dan je utio, razroga enih o iju, i Amy je znala da se opet izgubio u sanjarenjima o superjunatvu. Super Dan. Samo to trebam. Dalje su se vozili u tiini dok je Sankt Peterburg nestajao i po ela je prevladavati priroda. Zaobljeni breuljci nizali su se s obje strane i sputenih su prozora udisali svje zrak. "Selo je jedno od posljednjih mjesta u kojem su se Aleksej i Anastazija igrali. Aleksejeva igraonica bila je najomiljenije mjesto u pala i. I jo u ti neto re i. Netom prije nego to su je odveli, na samome kraju, Anastazija i sestre skrile su najvrjednije dragulje. Uile su ih u odje u tako da ih nitko ne moe na i."

GIGA

36

"Kako to zna?" upita Dan, sa skepti nim se pogledom okre i prema njoj. "Nema valjda u vodi u odlomak o skrivenim dragocjenostima." "Wikipedia", re e Amy. "Pogledala sam dok si spavao. U porube haljina i hla a skrili su puno dragulja. Hamilton Holt re e da je kod kipa Dostojevskoga dragulj na cigli i rije i Aleksejeva igraonica. Mislim da trebamo traiti komad odje e u toj igraonici. Sigurno emo ondje na i to to traimo." Kraljevsko se selo pomaljalo u vidokrugu i Amy je pritisnula ko nicu, prebacuju i Malog Mirnija u niu brzinu i on je bu no usporavao sve dok nisu po eli militi. "Ostavimo Maloga to dalje od uvara. Ne bih htjela da ga odvuku." Parkirali su automobil i uputili se duga kim nizom vrtova i luksuznih gra evina. Veli anstvene bijele fontane posvuda su uborile i glatki travnjaci bili su savreno pokoeni. "Prili no lijepo mjesto za progonstvo", re e Dan. "Nije ba zatvorska elija." "Bome", re e Amy. Kraljevsko je selo bilo jo spektakularnije nego to je Amy zamiljala. Vidjela je fotografije, ali nisu ni izbliza do aravale beskrajne travnjake i predivne gra evine. "To je Katarinina pala a", re e Amy pokazuju i naoko kilometarsku zgradu. "Rusi vole duga ke gra evine", re e Dan. Katarinin