3_akmadza_csp_2012_3

SP, br. 3., 603.-630. Zagreb, 2012.

603

UDK: 282(497.5)1971 262.12 Kuhari, F.

322Izvorni znanstveni lanak

Primljeno: 9. 10. 2012.Prihvaeno: 8. 11. 2012.

Katolika crkva i Hrvatsko proljee

MIROSLAV AKMADAHrvatski institut za povijest, Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Bara-nje, Slavonski Brod, Republika Hrvatska

Autor na temelju dostupnog arhivskog gradiva analizira odnos Katolike crkve prema politikim previranjima u Hrvatskoj 1971., poznatim pod nazivom Hrvatsko proljee, kao i politiku dravnih vlasti prema Crkvi u danim okolnostima.

Kljune rijei: Katolika crkva, Hrvatsko proljee, Franjo Kuhari, Ivan Zvonimir iak, komunisti.

Uvod

Povjesniari do sada uglavnom nisu razmatrali kako se Katolika crkva postavila prema politikim dogaajima u Hrvatskoj 1971., poznatijim kao Hr-vatsko proljee. Moglo bi se pomisliti da se Crkva potpuno distancirala od tih dogaanja, no tome nije tako. Crkva moda nije s tim u svezi preve javno reagirala, ali ta su dogaanja bitno utjecala na unutarcrkvena zbivanja i crkve-no-dravne odnose. Da bismo bolje razumjeli odnos Crkve prema navedenim politikim dogaajima, moramo razmotriti okolnosti u crkveno-dravnim od-nosima koje su im prethodile, ali i meunarodne prilike tog vremena i ulogu Svete Stolice u njima naime nakon dueg vremena ponovno su uspostavljeni odnosi izmeu Jugoslavije i Svete Stolice, a Josip Broz Tito posjetio je uoi navedenih dogaaja 1971. papu Pavla VI., to je znatno utjecalo na pobolja-nje crkveno-dravnih odnosa u zemlji. Svetoj Stolici u tim okolnostima nije odgovaralo zaotravanje politikih prilika u Jugoslaviji, a pouena dogaajima u ehoslovakoj 1968., bojala se mogue vojne intervencije Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika (SSSR) u Jugoslaviji, a time i zaotravanja odnosa izmeu Istoka i Zapada. Zato joj je vie odgovaralo ouvanje stabilnosti i je-dinstva Jugoslavije nego zaotravanje politikih prilika, iako je imala razumi-jevanja za one u Hrvatskoj koji su traili promjene odnosa u dravi. Biskupi u

604

MIROSLAV AKMADA, Katolika crkva i Hrvatsko proljee SP, br. 3., 603.-630. (2012)

Jugoslaviji nisu bili jedinstveni kako se postaviti u danim okolnostima. Dio ih se zalagao za suzdranost, ne elei naruiti postignuti napredak u crkveno-dravnim odnosima i bojei se povratka na staro, tj. ponovnog progona Crkve. Dio biskupa smatrao je da ipak treba otrije reagirati s obzirom na postupke vlasti prema onima koji su traili promjene odnosa u Jugoslaviji. No, bez obzi-ra na sve, moe se zakljuiti da je meu biskupima prevladalo miljenje kako su politiki dogaaji u Hrvatskoj 1971. proizili ponajprije iz komunistikih redova i njihovih meusobnih nesuglasica te se u njih Crkva ne treba mijeati, ali mora stati u obranu vjerskih i ostalih ljudskih prava koja su ugroena slo-mom hrvatskog masovnog pokreta.

Sluaj iak

S obzirom na to da je jedan od neformalnih voa studentskog bunta 1971. bio Ivan Zvonimir iak, zbog ijeg je izbora za studenta prorektora na za-grebakom Sveuilitu dolo do odreenih politikih i medijskih optubi na njegov raun zbog njegove povezanosti s Crkvom, smatrao sam potrebnim poeti ovu temu s tim dogaajem.

Kada je krajem 1970. Ivan Zvonimir iak, apsolvent na Institutu za teo-loku kulturu laika pri Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, izabran studentom prorektorom zagrebakog Sveuilita, uslijedili su napadi raznih studentskih organizacija, posebice putem Studentskog lista u izdanju od 29. prosinca 1970., da se radi o kleronacionalistu, osporavajui njegov izbor.1

U obranu slobode tog izbora stao je rektor Sveuilita Ivan Supek, koji je skupini studenata iz Splita izjavio kako je sveuilina skuptina na kojoj je i-ak izabran za prorektora bila potpuno legalna.2

Na spomenute napade reagirali su i dekan Katolikog bogoslovnog fakul-teta (KBF) u Zagrebu Tomislav agi-Buni i predstojnik Instituta za teoloku kulturu laika Josip Turinovi. Oni su u izjavi za tisak 9. sijenja 1971. u svezi s novoizabranim studentom prorektorom I. Z. ikom, apsolventom na navede-nom Institutu, istaknuli da se uvijek korjenito zalagao za pozitivnu reformsku orijentaciju u Katolikoj crkvi, spadajui u one snage koje su u naoj javno-sti posljednjih godina opetovano dobivale priznanje kao nositeljice pozitivnih i deklerikalizirajuih kretanja u Crkvi. Izrazili su uenje to mu se dodaju etikete kao to su voa klerikalne grupe, lan klerikalistike skupine, ek-stremni nacionalist, kleronacionalist i sl. Postupke prema iku smatraju svojevrsnom harangom protiv KBF-a, s obzirom na to da je on njegov student.3

1 Saopenje Predsjednitva Skuptine Saveza studenata Zagreba, Sa svih strana: Neemo ika za prorektora, Studentski list, br. 27, 29. XII. 1970., 1. i 6. O izboru I. Z. ika za studenta prorektora vie u: Preporod hrvatskih sveuilitaraca. Anatomija sluaja iak, Kritike, posebno izdanje, sv. 8., Zagreb, 1971.

2 Splitski studenti kod rektora Supeka, Borba, 9. I. 1971., 6., preneseno u: Preporod hrvat-skih sveuilitaraca. Anatomija sluaja iak, 107.

3 Hrvatski dravni arhiv (dalje: HDA), gradivo Komisije za odnose s vjerskim zajednicama

605


Budui da dravne vlasti nisu eljele s tim u svezi zaotravati odnose s Crkvom, na sjednici Komisije za vjerska pitanja Socijalistike Republike (SR) Hrvatske odranoj 2. oujka 1971. nitko nije imao primjedbi na navedene izjave.4 Pred-sjednitvo Saveza studenata u Zagrebu opozvalo je svoju izjavu u kojoj je ika oznailo kao ekstremnog nacionalista, uz napomenu kako je ta izjava dana u prvoj srdbi nakon njegova izbora za studenta prorektora.5 Sam iak tvrdio je da nije klerikalac jer je u sukobu s vrhovima Crkve u Hrvatskoj.6

U meuvremenu je i nadbiskup Franjo Kuhari zamolio predsjednika Iz-vrnog vijea Sabora Dragutina Haramiju, tijekom razgovora 11. sijenja 1971., da upotrijebi svoj autoritet kako bi se stiala neugodna afera, istaknuvi da je za aljenje to se iku kao negativno pripisuje njegovo katoliko uvjerenje. Ista-knuo je kako to nije u skladu s pozitivnim razvojem crkveno-dravnih odnosa. Haramija je odgovorio da iak ne moe biti povod kvarenju crkveno-drav-nih odnosa bez obzira na izreene neumjesne, emotivne i neodgovorne izjave pojedinaca s njim u svezi.7

Zaotravanje politikih prilika u Hrvatskoj

U proljee 1971. poinju se zaotravati politike prilike u Hrvatskoj, ponaj-prije sve veim nesuglasicama u hrvatskom politikom vodstvu. Dio vodstva na elu sa Savkom Dabevi-Kuar i Mikom Tripalom sve je otrije zahtijevao veu gospodarsku i politiku samostalnost Hrvatske, ali nisu zagovarali njeno odcjepljenje od Jugoslavije. No dio javnosti elio je skrenuti navedena zbivanja i u tom smjeru te je sve vie dolazilo i do meunacionalnih napetosti. Sve su uestalije bile pojave isticanja hrvatskih nacionalnih obiljeja, pjevanja nacio-nalnih pjesama i raznih drugih oblika izraavanja hrvatskog identiteta. To je s druge strane izazivalo i jaanje srpskog nacionalizma. U skladu s tim na e-tvrtoj konferenciji Saveza komunista Hrvatske (SKH), odranoj 12. i 13. srpnja 1971., zapoela je protunacionalistika kampanja, to je rezultiralo jaanjem dravne represije prema tzv. nacionalistikim izgrednicima.

Crkvene su proslave esto bile popraene isticanjem nacionalnih osjeaja pojedinih vjernika, na to su represivne slube otro reagirale. Iako biskupi nisu poticali vjernike na takvo ponaanje, nisu ih u tome ni spreavali, a kad

(dalje: KOVZ), kut. 198, br. 14/1971.; AKSA, Zagreb, 9. I. 1971.; Glas Koncila, 7. II. 1971.; Stu-dentski list, 16. II. 1971.; Preporod hrvatskih sveuilitaraca. Anatomija sluaja iak, 109.-110.

4 Zapisnik sa sjednice Komisije za vjerska pitanja SR Hrvatske od 2. III. 1971., u: HDA, KOVZ zapisnici, knj. 13.

5 Je li student-prorektor I. Z. iak klerikalist?, Glas Koncila, br. 2, 24. I. 1971., 6.6 Marko DRAKOVI, Zbor je zavren, Studentski list, 12. I. 1971., te govor I. Z. ika na

zborovima u Domu Nina Marakovia (aregrandska ulica) od 8. I. i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 6. I. 1971., preneseno u: Preporod hrvatskih sveuilitaraca. Anatomija sluaja iak, 86. i 95.-101.

7 Zapisnik Komisije za vjerska pitanja o razgovoru Haramija Kuhari od 11. I. 1971., u: HDA, KOVZ, kut. 89, Pov. 3/1971.

606


bi vlasti protiv tih vjernika poduzimale represivne mjere, biskupi bi u pravilu stali u obranu njihovih sloboda. Tako je zadarski nadbiskup Marijan Oblak 11. kolovoza 1971. uputio predstavku najviim republikim i mjesnim vlastima prosvjedujui zbog postupanja milicije, koja je uz pomo civila oboruanih palicama napala vjernike i izudarala ih te neke od njih zatvorila zbog pjeva-nja uobiajenih hrvatskih pjesama na proslavi Gospe od Anela 2. kolovoza u Karinu. Meu ozlijeenima je bio i upnik u Brukoj Mile Zupi, a franjevac Milan Ujevi vezan je u lisice i priveden u pritvor u Benkovac. Nadbiskup je zbog navedenog izrazio zgraanje i veliku zabrinutost zbog moguih posljedi-ca, istiui da se nikad takvo to nije dogodilo u toj etniki mijeanoj sredini, gdje se navedeni blagdan svake godine slavi na isti nain.8

U Hrvatskoj su zaredali masovni studentski mitinzi predvoeni Draenom Budiom i Ivanom Zvonimirom ikom, s osnovnom idejom o nacionalnoj ravnopravnosti i to veoj hrvatskoj autonomnosti. iak je esto obilazio ra-zna mjesta u Hrvatskoj i pojanjavao hrvatske reformske zahtjeve te se u tim prigodama susretao i s mnogim sveenicima i vjernicima. Kada su se istarski mjesni elnici vjerskih komisija na sastanku 24. rujna 1971. potuili predsjed-niku hrvatske Vjerske komisije Zlatku Fridu da je iak dolazio i pokuavao Istrane uiti hrvatstvu i pomagati hrvatizaciji Istre, Frid im je odgovorio kako u pogledu ika ima miljenja da smo mu ivom nepotrebno podignuli spo-menik i da smo ga uinili poznatim u Jugoslaviji, a ne samo u Hrvatskoj, a da on to ne zavreuje jer to i nije. ini mi se da je naom grekom uao u prvi plan, a to nije trebao. Ne govorim da je iak imao pravo, jer iak ima nepri-hvatljive pozicije za samoupravni socijalizam i ne prihvaam ga kao katolika, a jo manje bi ga primio u SK. Greka je partijske organizacije na Sveuilitu to mu je ivom dignut spomenik.9

Iako se stanje u Hrvatskoj iz dana u dan zaotravalo, biskupi su ostali suz-drani od mijeanja u politika dogaanja. No da nisu bili ravnoduni moglo se iitavati iz njihovih pojedinih, jo uvijek neizravnih i uopenih, govora iz kojih je bilo oito da se odnose na stanje u Hrvatskoj. Tako je nadbiskup Kuha-ri na Svjetskoj sinodi biskupa odranoj u Rimu od 30. rujna do 6. studenoga 1971., govorei o pravdi u svijetu, meu ostalim, znakovito kazao:

Sveano treba proglasiti da je pravo svakoga naroda na potpunu slobodu neto, to mu nitko ne moe otuiti. Kao to postoji dostojanstvo ljudske osobe tako isto i svaki narod svjestan svoje vlastite povijesti, kulture, jezika itd. u emu se zapra-vo sastoji njegov identitet ili individualnost posjeduje puno dostojanstvo, koje mu nitko ne smije povrijediti! Kao to svaki pojedini ovjek moe samo u toliko pridonijeti svojim radom da se izgradi i unaprijedi drutvo u koliko je slobodan, tako i svaki narod jedino u potpunoj i pravoj slobodi, u kojoj moe napredovati bilo pod kojim vidikom, moe pridonijeti napretku cijele ljudske obitelji. One na-

8 HDA, KOVZ, kut. 202, br. 187/1971.9 Stenografski zapisnik sa savjetovanja s predsjednicima vjerskih komisija nekih istarskih

opina, odranog 24. IX. 1971. u prostorijama Skuptine opine (dalje: SO) Pula, u: HDA, KOVZ, kut. 92, Pov. 96/1971.

607


rode, koji su lieni slobode i koji su potlaeni te eaju za pravdom ne bi se smjelo nazivati kao to to esto biva sa strane jaih ovinistima, jer se i time poinja nepravda prema njima!10

Na sjednici Komisije za vjerska pitanja SR Hrvatske odranoj 23. studeno-ga 1971. istaknuto je sve pozitivnije djelovanje Crkve u drutvu te je konstati-rano da tek prisutnost stvarne vjerske slobode i slobodno odvijanje vjerskog ivota omoguavaju suprotstavljanje svakom pokuaju politikog djelovanja pod vjerskim okriljem, jer se bez slobode vjerskog ivota religija moe izroditi u prikrivenu ili otvorenu politiku djelatnost.11 S obzirom na politika zbiva-nja Komisija za vjerska pitanja pojaala je kontakte s predstavnicima vjerskih zajednica, posebice Katolike crkve. Predsjednik Komisije Z. Frid posjetio je 23. studenoga 1971. nadbiskupa Kuharia i, budui da je tada ve bio zapoeo trajk studenata, upozorio ga na tetne posljedice koje bi mogle uslijediti ako se Crkva bilo kako ukljui u navedena zbivanja. Kuhari je izjavio da shvaa ozbiljnost stanja.12

Sutradan je Frid na razgovor pozvao dekana Bogoslovnog fakulteta u Za-grebu Vjekoslava Bajsia te ga takoer upozorio na ozbiljnost stanja i potrebu da on, kao dekan, zajedno sa svojim profesorima uloi napor da se navedeni dogaaji ne odraze i na bogoslove. Bajsi je obeao da e poduzeti sve kako bi onemoguio bilo kakve ekscese. No dio studenata Bogoslovnog fakulteta odr-ao je 26. studenoga 1971. zbor i podrao akciju i stavove studentskih saveza Zagreba i Hrvatske. To su uglavnom bili franjevaki bogoslovi koji nisu stano-vali u Bogoslovnom sjemenitu, nego u svojim samostanima, tako da Bajsi nije mogao utjecati na njih.13

Obavljeni su razgovori i s odgovornim osobama iz katolikog tiska, Vje-koslavom Bajsiem, Vladimirom Pavliniem, Ivanom ukom, biskupima Jo-sipom Lachom i Mijom kvorcem, te im je skrenuta pozornost na nunost da se Crkva, posebice katoliki tisak i pojedini sveenici, u pisanju i svojim djelatnostima treba zadravati u iskljuivo vjerskim okvirima jer bi suprotno znailo nedopustivu politizaciju i moglo izazvati neeljene posljedice te ozbilj-no dovesti u pitanje dostignutu razinu crkveno-dravnih odnosa. Navedeni crkveni predstavnici izrazili su razumijevanje za navedeno stanje i spremnost da se prilagode novonastalim okolnostima.14 Tajnik hrvatske Vjerske komisije Ivan Lazi kazao je u razgovoru s biskupom Lachom 16. prosinca 1971. kako vlasti nemaju primjedbi na dranje Crkve u novonastalim politikim okolno-

10 HDA, KOVZ, kut. 92, Pov. 111/1971.11 Zapisnik sa sjednice Komisije za vjerska pitanja Socijalistike Republike Hrvatske (dalje:

SRH) od 23. XI. 1971., u: HDA, KOVZ zapisnici, knj. 13.12 Informacija Komisije za vjerska pitanja SRH od 27. XII. 1971., u: HDA, KOVZ, kut. 92, Pov.

114/1971.13 Informacija Komisije za vjerska pitanja SRH od 27. XII. 1971. i zapisnik o razgovorima s

ukom i Pavliniem od 20. XII. 1971., u: HDA, KOVZ, kut. 92, Pov. 114/1971.14 Informacija Komisije za vjerska pitanja SRH od 27. XII. 1971., u: HDA, KOVZ, kut. 92, Pov.

114/1971.

608


stima, kao ni crkvenih aka i studenata, osim to ima primjedbi na podrku dijela bogoslova studentskom trajku.15

U meuvremenu je Tito odluio zaustaviti politika previranja u Hrvatskoj te je 30. studenoga 1971. pozvao politiko vodstvo Hrvatske na sastanak u Ka-raorevo, nakon kojeg je 2. prosinca odrana 21. sjednica Predsjednitva Sa-veza komunista Jugoslavije (SKJ), na kojoj je zatraeno smjenjivanje hrvatskog politikog vodstva. Na sjednici Izvrnog biroa Centralnog komiteta (CK) SKJ 8. prosinca 1971. u Karaorevu Tito je zatraio ostavke od najistaknutijih hr-vatskih, reformski usmjerenih, politikih rukovoditelja, Savke Dabevi-Kuar i Pere Pirkera, dok ju je Miko Tripalo dao sam. Sutradan, 9. prosinca 1971., u Beogradu je odrana 22. sjednica Predsjednitva SKJ, na kojoj je odlueno o promjenama u vodstvu SK Hrvatske, uz obeanje kako nee biti progona. Dabevi-Kuar i Pirker ostavke su podnijeli na 23. sjednici CK SKH 12. pro-sinca 1971. godine. Vodei ljudi u politikom vodstvu Hrvatske postali su Mil-ka Planinc, Jure Bili i Josip Vrhovec. Krajem 1971. i poetkom 1972., unato Titovu obeanju, poela su masovna uhienja i suenja hrvatskim proljeari-ma te iskljuenja iz SK. U tim su okolnostima dravne vlasti strahovale kako e reagirati Katolika crkva, pa su predstavnici vjerskih komisija i drugih tijela vlasti obavili razgovore s biskupima, provincijalima i sveenicima te vatikan-skim pronuncijem u Beogradu Mariom Cagnom da bi se Crkvu odvratilo od mijeanja u politika zbivanja. Najvanijom osobom u tim okolnostima sma-tran je nadbiskup Kuhari, kao vodea osoba u Crkvi u Jugoslaviji, ali i osoba za koju su vlasti smatrale da je najsklonija isticanju nacionalistikih stavova.

Predsjednik Skuptine grada Zagreba Josip Kolar posjetio je nadbiskupa Kuharia na Badnjak 1971., a nadbiskup je tom prigodom izrazio svoje neza-dovoljstvo nastalim politikim stanjem i zabrinutost za budui poloaj Crkve i tretman vjerskih sloboda. Ustvrdio je da se s najviih politikih mjesta cijeli hrvatski narod optuuje za nacionalizam i da Crkva ne moe mirno promatrati uhienja i batinanja, jer to kod ljudi izaziva strah i nesigurnost. Upozorio je da se marksizam ponovo namee kao jedino ispravno idejno opredjeljenje, to moe dovesti do toga da se na vjernike ponovno gleda kao na graane drugog reda. Istaknuo je da je najpotrebnije rijeiti gospodarske probleme, posebice devizni reim, jer Hrvatska loe gospodarski prolazi unutar federacije.16 U jednom kasnijem razgovoru s pronuncijem Cagnom Vjekoslav Cvrlje rekao je da se Kuhari u tom razgovoru s Kolarom stavio u ulogu kritiara i arbitra, raspravljajui o gospodarskim problemima, deviznom reimu, studentskom trajku, poloaju Hrvatske u Jugoslaviji, te se protivio naglaavanju marksiz-ma kao idejnog opredjeljenja.17 Predsjednik zagrebake Vjerske komisije Ivo

15 Zapisnik Komisije za vjerska pitanja SRH o razgovoru Lach Lazi od 16. XII. 1971., u: HDA, KOVZ, kut. 92, Pov. 116/1971.

16 Izvjetaj Komisije za vjerska pitanja SO grada Zagreba o razgovoru Kolar Kuhari 24. XII. 1971., u: HDA, KOVZ, kut. 204, br. 3/1972.

17 Informacija Komisije za vjerska pitanja SRH od 27. XII. 1971., u: HDA, KOVZ, kut. 92, Pov. 114/1971.; Cvrljin izvjetaj o razgovoru s Cagnom 4. VI. 1973., u: HDA, KOVZ, kut. 98, Pov. 1/1973.

609


Vrhovec primijetio je na sjednici Komisije 13. sijenja 1971. da je oito kako je Kuhari imao kontakte s nacionalistikim snagama jer je u razgovoru s Ko-larom koristio njihove tvrdnje. No te su se tvrdnje mogle proitati u svim ta-danjim novinama. Vrhovec je ustvrdio i da e Crkva u svojim nastupima biti jo otrija i nastojati sprijeiti konsolidaciju stanja u Hrvatskoj, jer joj to ne odgovara, te da je svim silama treba nastojati staviti u stanje mirovanja kako ne bi oteavala situaciju.18

Kuhari je zbog moebitnih nereda, uzrokovanih novonastalim politikim prilikama, predloio zagrebakim upnicima da se polnoka moe obaviti i u ranijim veernjim satima, a tamo gdje se zajedno s vjernicima moe odrati red i mir, moe se odrati i u kasnijim satima. Sa upnicima su razgovore oba-vili i predstavnici zagrebake Vjerske komisije te im ukazali na njihovu odgo-vornost za poduzimanje mjera da polnoke prou iskljuivo u vjerskom duhu. Polnoke su u Zagrebu, kao i diljem Hrvatske, prole bez ikakvih politikih izgreda.19 Pojedini su partijski dunosnici prebacivanje polnoke na ranije sate tumaili kao znak alosti, kao sputanje zastave na pola koplja zbog novona-stalog stanja u Hrvatskoj. No ipak je prevladavalo miljenje da je ta Kuharieva odluka bila korisna jer je time smanjena mogunost ispada i nereda.20

Kuharieva boina poruka

U boinoj poruci 1971. Kuhari je, meu inim, kazao:

Isus Krist je takoer sin svoga naroda. On je posvetio i rodoljublje. Slijedei Isu-sa svaki je ovjek lan svoje obitelji i svog naroda, donosilac i batinik narodne svijesti i povijesti, sudionik sadanjosti. [] Svatko pod suncem ima pravo na svoj dom i domovinu, na ivot i slobodu, na svoj kruh i svoj jezik, na sigurnost i zajameno potovanje. To je temelj mira meu narodima.21

No neki su dravni mediji u Kuharievoj boinoj poruci 1971. vidjeli po-drku neprijateljskoj grupaciji u Zagrebu, kako se izrazio novinar beograd-skog NIN-a Vlada Mileti u lanku Pokret ostavki od 26. prosinca 1971. go-dine. On je to vidio u dijelu poruke koji govori o Isusu Kristu kao sinu svog naroda, tj. o pravu naroda na svoj dom i domovinu, ivot i slobodu, svoj kruh i svoj jezik, sigurnost i zajameno potovanje, istiui da je to temelj mira meu narodima. Mileti istie da se te poruke nadovezuju na parole iz Malma i

18 Zapisnik sa sjednice zagrebake Vjerske komisije od 13. I. 9172., u: HDA, KOVZ, kut. 204, br. 3/1972.

19 Informacija Komisije za vjerska pitanja SRH od 27. XII. 1971., u: HDA, KOVZ, kut. 92, Pov. 114/1971.

20 Iz rasprave Josipa Drpia na sjednici zagrebake Vjerske komisije 13. sijenja 1972. On je tom prigodom kazao i da ne treba strahovati od konfrontacije s Crkvom, jer nje mora biti, a hoe li to dovesti do jaanja crkvenog jedinstva, to ne treba biti briga dravnih vlasti. No s takvim sta-vom nije se sloio predsjednik hrvatske Vjerske komisije Zlatko Frid, istiui da treba sprijeiti homogenizaciju Crkve. Informacija o raspravi na navedenoj sjednici u: HDA, KOVZ, kut. 204, br. 3/1972.

21 Isus Krist posvetio je rodoljublje, Glas Koncila, boino izdanje 1971., 1.

610


Gteborga o teroru i zahtjevima za slobodu hrvatskog naroda. Napominje da je sekretar Izvrnog komiteta (IK) CK SKH Josip Vrhovec imao na umu i te krugove kada je na sjednici opinskih konferencija u Splitu, izmeu ostalog, rekao: Treba razbiti lane parole da je sve ovo hrvatska tragedija, bacanje hr-vatskog naroda na koljena.22 U svom drugom lanku Akcija umjesto ostav-ki, od 2. sijenja 1972. Mileti navodi da je Kuhari pozvao ika na raz-govor i traio od njega da podnese ostavku na prorektorsko mjesto, to je ovaj odbio izjavivi da bi to bilo protiv interesa hrvatskog naroda. Takoer tvrdi da je Kuhari, oekujui da e narod nakon polnoke krenuti u prosvjede, odre-dio svim upnicima u Hrvatskoj da polnoke ne odravaju u 24 nego u 18 sati kako bi se to sprijeilo.23

Na navedene napise reagirao je Glas Koncila u izdanju od 9. sijenja 1972., upitavi se otkud ta nagla promjena Miletieva stava o Kuhariu, kojeg od sa-veznika kontrarevolucije eli prikazati kao suradnika u politici smirivanja na-petosti. Opovrgava se da je Kuhari bilo kada nagovarao ika na ostavku, kao i nastojanje da se kroz izmiljene navode iz izmiljenog razgovora prikae kako se iak bori za interese hrvatskog naroda, a Kuhari ne. Takoer se navodi da se Crkva ni u jednom trenutku nije mijeala u ikov izbor za prorektora niti je o tome iznosila stav, prepustivi tu problematiku autonomiji Sveuilita. to se tie Kuharieve odredbe o vremenu odravanja polnoki, istaknuto je kako Kuhari nije nadlean za sve upe u Hrvatskoj, nego samo za svoju nadbisku-piju, a navedena odredba nije donesena ak ni za cijelu nadbiskupiju, nego samo za sredite Zagreba. Cilj te odredbe nije bio ni spreavanje ni poticanje prosvjeda, nego spreavanje ljudskih stradanja u moebitnim neredima.24

Na neprihvatljivost NIN-ovih napisa, kao i nekih drugih paualnih napa-da na Crkvu, upozorio je i predsjednik hrvatske Vjerske komisije Zlatko Frid na sjednici IK CK SKH 5. sijenja 1972. godine. Istaknuo je kako takvi istupi mogu imati dvostruke tetne politike posljedice, tj. dovesti do zbijanja crkve-nih redova i onemoguavanja unutranje podijeljenosti meu sveenstvom. Upozorio je i na mogunost da se drava zbog takvih stavova doslovno zarati s Crkvom i oivi militantni klerikalizam. S tim stavom sloio se predsjednik IK CK SKH Jure Bili te je urednitvo NIN-a upozoreno zbog navedenih napisa.25

Nepopustljivi Kuhari

Nakon Kuharieve boine poruke, koju su uglavnom napali mediji, usli-jedile su neke njegove izjave i potezi zbog kojih se na njega okomilo i hrvatsko politiko vodstvo. Sve je poelo kada je papa Pavao VI. 22. prosinca 1971. pri-

22 Pokret ostavki, NIN (Beograd), 26. XII. 1971., 15.23 Akcija umesto ostavki, NIN, 2. I. 1972.24 NIN-ove dezinformacije o nadbiskupu Kuhariu, Glas Koncila, br. 1, 9. I. 1972., 7.25 Zapisnik sa sjednice Komisije za vjerska pitanja SRH od 5. I. 1972., u: HDA, KOVZ zapi-

snici, knj. 14., 8.

611


mio u audijenciju nadbiskupa Kuharia i predstavnike izdavake kue Liber Ivu Frangea i Slavka Goldsteina u pratnji jugoslavenskog veleposlanika pri Sv. Stolici Stane Kolmana, koji su mu predali pretisak Misala iz 1843. godine. Glas Koncila prenio je u izdanju od 9. sijenja 1972. tu vijest, navodei i Kuharievu izjavu u kojoj tvrdi da mu je papa kazao vi ivite u tekim vremenima, za koju su ostali sudionici audijencije tvrdili da nije izreena. Objavljen je i Kuhariev pozdravni govor papi, koji su vlasti protumaile kao aluziju na dogaaje u Hr-vatskoj, posebice kad je govorio da je hrvatski narod uvijek prisiljen braniti svoje ivote i slobodu te kad je od pape traio da moli za hrvatski narod u ovom vremenu tjeskobe.26

Predsjednik hrvatske Vjerske komisije Zlatko Frid pozvao na razgovor nadbiskupa Kuharia 12. sijenja 1972. te mu odmah prigovorio zbog po-zdravnog govora papi Pavlu VI. prigodom predaje primjerka pretiska Misala, koji je publiciran u Glasu Koncila 9. sijenja 1972. godine. Frid je rekao da se taj govor moe tumaiti kao aluzija na dogaaje u Hrvatskoj te da se objavlji-vanje jedne izdvojene papine reenice na istoj stranici Glasa Koncila dovodi u vezu s unutranjim dogaajima u zemlji. Istaknuo je da je od mjerodavnih tijela bilo zahtjeva da se Glas Koncila zaplijeni, no da su se ipak odluili na raz-govor s Kuhariem elei da on osobno obrazloi svoj pozdravni govor papi. Kuhari je otvoreno iznio svoje stavove o politikim dogaajima u Hrvatskoj, izraavajui zabrinutost, ali i neslaganje s ocjenama o nacionalizmu, oviniz-mu, kontrarevoluciji i separatizmu, kao i s uhienjima i primjenom sile povo-dom studentskog trajka. Ustvrdio je kako je bilo nacionalne euforije, ali da time nije bila ugroena sloboda Srba ili bilo kojeg drugog naroda. Nacionalnu euforiju obrazloio je ekonomskom ugroenou Hrvatske. Obrazlaui svoj govor papi, ustvrdio je da je upotrijebio papine rijei o miru, slobodi i povije-snoj povezanosti Crkve u Hrvatskoj sa Sv. Stolicom. Rijei o tekim vremeni-ma i o tjeskobi stavio je u kontekst opeg nemirnog stanja u svijetu, opasnosti po mir, a u isti kontekst stavio je i papinu reenicu ivite u tekim prilikama, ali budite vrsti u vjeri. Objavljivanje te reenice u Glasu Koncila obrazloio je injenicom da mu ju je papa doista i rekao. Frid je na to kazao da je Kuha-ri poglavar Katolike crkve u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), a da je predsjednik Republike najodgovornija i najpozvanija osoba da ocijeni situaciju u zemlji, koju je on kao crkveni poglavar duan prihvatiti. Upozorio je Kuharia da, ako svoja privatna stanovita bude prenosio na ope-crkveni plan, mora biti svjestan posljedica koje e iz toga neminovno proizai, kao i odgovornosti koju preuzima ne samo na sebe osobno nego i na Crkvu kojoj je na elu. Kuhari je ustvrdio kako bi novonastalo stanje moglo imati negativne posljedice po vjerske slobode. Spomenuo je i da bi najnovije per-sonalne promjene u SK i politikim strukturama mogle imati utjecaj na pro-mjene u odnosima prema Crkvi. Na to je Frid rekao kako je to pitanje samog

26 Izaslanstvo iz Zagreba darovalo Papi pretisak najstarije hrvatske tiskane knjige: Misal iz 1483., Glas Koncila, br. 1/1972., 9. I. 1972., 1.-2.; Izvjetaj strune slube Komisije za vjerska pitanja SRH od 17. I. 1972., u: HDA, KOVZ, kut. 93, Pov. 14/1972.

612


SK, to je odvojeno od Crkve i njene djelatnosti, napominjui da je i unutar Crkve dolazilo do personalnih promjena, to se smatralo unutranjom stvari Crkve i zbog ega nijednog trenutka nije doveden u pitanje opi stav drave u odnosu na Crkvu. No nije spomenuo da su upravo dravne vlasti traile od Sv. Stolice da ne imenuje Kuharia zagrebakim nadbiskupom, kao i neke dru-ge biskupe. Kuhari je izrazio bojazan za sudbinu vjere s obzirom na stavove koji se iznose na televiziji i u novinama kako vjersko uvjerenje nije privatna stvar kao i isticanje materijalistikog nazora kao jedinog ispravnog nazora. Ustvrdio je kako je proteklih godina zabiljeen uspon u slobodnijem vjerskom ivotu i djelovanju, posebice kod vjeronauka, ali da bi se nakon javnog iznoe-nja navedenih stavova meu vjernicima mogao ponovno pojaviti strah. Frid je odgovorio da su crkveno-dravni odnosi i poloaj Crkve u drutvu rezultanta najmanje dvaju subjekata te e o Crkvi i ubudue ovisiti kakvi e ti odnosi biti. Frid u izvjetaju o navedenom razgovoru istie kako je stekao dojam da je nadbiskup Kuhari preokupiran veliinom poloaja koji zauzima, sklon za-kljuivanju da nastupaju teka vremena za Crkvu i da u tim vremenima on mora poduzeti line rtve za spaavanje Crkve. Predloio je da se, s obzirom na to da je Kuhari uvijek pokazivao maksimalno pokoravanje odredbama Sv. Stolice, preko Veleposlanstva pri Sv. Stolici upozori na njegovo nekorektno dr-anje, koje moe izazvati neeljene posljedice u odnosima s Crkvom u zemlji i utjecati na dostignute odnose SFRJ Sv. Stolica.27

U skladu s tim predstavnici Jugoslavenskog veleposlanstva pri Sv. Stolici susreli su se s vatikanskim dunosnicima Celatom i Agostinom Casarolijem, kojima su objanjene prilike u zemlji, uz napomenu da nee biti nikakvih pro-mjena u odnosu na Crkvu. Iznesene su i primjedbe na raun istupa nadbiskupa Kuharia, posebice na njegovu izjavu prigodom predaje pretiska Misala papi Pavlu VI. u kojoj je kazao da mu je papa izjavio vi ivite u tekim vremenima, a za koju ostali sudionici audijencije tvrde da nije izreena. Casaroli je rekao kako o stanju u Hrvatskoj zna samo iz tiska, da nije shvatio sutinu i pozadinu tih dogaaja te kako se zbog toga moe dobiti dojam da su mjere poduzete s tim u svezi, posebice u Hrvatskoj, u nerazmjeru s uzrocima koji su ih izazvali, pa se, logino, moraju pretpostaviti i drugi, javnosti nepoznati uzroci, posebice vanjski, kao to je opasnost od mogueg prijatelja (vjerojatno je mislio na SSSR), koji jamano vri snaan pritisak, zbog kojeg treba uvrstiti unutranju stabilnost zemlje. Istaknuo je vanost sigurnosti Jugoslavije i njezina unutra-njeg mira. Podsjetio je i da je Sv. Stolica izloena kritikama nekih katolikih krugova, koji im predbacuju kolaboraciju s jugoslavenskom vladom i preveliko razumijevanje za njene razloge, zanemarujui interese pojedinih nacionalnih katolikih skupina. No istaknuo je da je stav Sv. Stolice jasan, jer ona mora u jednoj zemlji voditi rauna jedino o interesima Katolike crkve kao cjeline. Nije elio komentirati Kuharieve izjave ni njegove namjere, koje su vjerojatno

27 Zapisnik Komisije za vjerska pitanja SRH o razgovoru Frid Kuhari 12. I. 1972., u: HDA, KOVZ, kut. 93, Pov. 10/1972.

613


bile najbolje i diktirane njegovom savjeu, no rekao je da treba voditi rauna o okolnostima kada se izjave daju, jer one mogu biti drugaije protumaene.28

Savka Dabevi-Kuar istie kako se Kuhariev govor papi od 22. prosinca 1971. koristio kao jedan od dodatnih dokaza o mranoj suradnji masovnog pokreta i Katolike crkve te se iz toga izvodio zakljuak da su voe proljeara u Partiji bili samo ekspozitura nacionalistike i klerikalne meunarodne urote. Ona istie kako nikakve urotnike veze s Crkvom nije bilo, osim to su prolje-ari svojim tenjama i nastojanjima pridobili naklonost mnogih sveenika.29

S obzirom na to da su se krajem 1971. i poetkom 1972. u dravnim me-dijima poeli pojavljivati napisi da prosvjetni radnici ne bi smjeli biti vjernici, nadbiskup Kuhari je u propovijedi na proslavi Gospe Lurdske u Zagrebu 11. veljae 1972., govorei kako se crkveno-dravni odnosi moraju razvijati na svim razinama, a ne samo na razini crkvenih i dravnih poglavara, meu inim kazao:

Ne bismo mogli ravnoduno sluati tvrdnje da uitelj, profesor svi oni kojima je poziv odgajati mlade ne bi smjeli imati i ispovijedati svoje vjersko uvjerenje. Mi moramo zastupati naelo, moramo podizati apsolutan zahtjev ravnopravnosti i zaista osiguranih ljudskih prava: da svaki ovjek znai ovjek koji vjeruje i svoju vjeru poteno ivi mora imati slobodan pristup svakom zvanju za koje ima sklonosti, za koje je osposobljen i u kojemu eli ostvarivati svoj ivotni smisao.30

Dravne vlasti o ponaanju Katolike crkve

Komisija za vjerska pitanja SR Hrvatske u informaciji od 27. prosinca 1971. istie kako meu sveenicima nije bilo politikih izgreda, ali da se kod njih osjea iekivanje i neizvjesnost hoe li doi do promjena u odnosu dr-ave i drutva prema Crkvi i vjerskim slobodama. Kao razlog tome navode se i izjave pojedinaca na nekim skupovima o navodnom jaanju militantnog klerikalizma, a bilo je i nastojanja da se pod taj nazivnik strpa i sve ono to je isto vjerska djelatnost. Komisija je stala na stanovite kako takav pristup moe biti politiki tetan i gurnuti pojedine sveenike u drugu krajnost te nepotreb-no proiriti crtu sukobljavanja, ali i pridonijeti jaanju unutarcrkvenog jedin-stva.31 Na sjednici Komisije za vjerska pitanja SR Hrvatske odranoj 5. sijenja, koja je nastavljena 18. sijenja 1972., konstatirano je da je Komisija svojim pravilnim djelovanjem doprinijela tome da se Crkva nije ozbiljnije mijeala u politika zbivanja u Hrvatskoj te da bi svako zaotravanje odnosa prema Crkvi bilo tetno. Predsjednik Komisije Zlatko Frid ustvrdio je kako se Crkva drala

28 Dopis Saveznog sekretarijata za inozemne poslove Komisiji za vjerska pitanja SRH od 1. III. 1972. o depei Veleposlanstva SFRJ pri Svetoj Stolici navedenom Sekretarijatu od 25. I. 1972., u: HDA, KOVZ, kut. 93, Pov. 8/1972.

29 Savka DABEVI KUAR, 71. Hrvatski snovi i stvarnost, knj. 1., Zagreb, 1997., 465.30 Odnosi Crkve i drave treba da se razvijaju na svim razinama, Glas Koncila, br. 4, 20. II.

1972., 2.31 Informacija Komisije za vjerska pitanja SRH od 27. XII. 1971., u: HDA, KOVZ, kut. 92, Pov.

114/1971.

614


oportunistiki i promatraki bez obzira na to to nije sa simpatijama gledala na razvoj politikih prilika, ali crkveno vodstvo nije imalo smjelosti da se tome usprotivi, kao ni snage, s obzirom na razjedinjenost u svojim redovima. Za ne-to otriji stav prema Crkvi, posebice njezinu djelovanju u inozemstvu, zaloio se u ime rijeke Vjerske komisije Duan Jardas, ali nije naiao na potporu osta-lih lanova Komisije. Jardas je za nacionalistiko djelovanje optuio i skupinu (Vjekoslav Bajsi, Josip Turinovi, Tomislav agi-Buni) koja je djelovala u okvirima Kranske sadanjosti, to je Frid negirao i vrsto stao u njihovu obranu. Frid je ustvrdio kako nikad nije smatrao da Komisija svoju politiku treba temeljiti na policijskim izvjetajima, bez obzira na to to policijski rad smatra iznimno vanim, ali da nije spreman na njihovim izvjetajima gradi-ti bilo kakvu politiku. Usprotivio se i tvrdnjama o eskalaciji nacionalizma u Katolikoj crkvi koje je iznio predsjednik zagrebake Vjerske komisije Ivo Vr-hovec na sjednici Komisije 13. sijenja 1972. godine. Frid je upozorio na mo-guu opasnost da nacionalistike snage, koje su izgubile organizacijske okvire u kojima su djelovale, pokuaju potraiti organizacijski okvir svog djelovanja i utoite u Crkvi. Najvei dio sjednice, posebice njen nastavak 18. sijenja 1972., bio je posveen Jardasovim kritikama, koje su se ponajprije odnosile na Frida, to je u vremenu koje je bilo obiljeeno brojnim smjenama u hrvatskom politikom vodstvu izgledalo kao pokuaj politikog udara na samog Frida.32 Komisija je 5. sijenja 1972. izdala priopenje za tisak u kojem se navodi kako, s obzirom na navedena politika zbivanja, nee biti nikakve promjene dravne politike prema vjerskim zajednicama.33

Nakon izdanog priopenja za javnost Komisija je nastojala upoznati sa svojim stavovima i pojedine biskupe i druge crkvene dunosnike. Tako se taj-nik rijeke Vjerske komisije Duan Dekani 11. sijenja 1972. sastao s rije-kim nadbiskupom Viktorom Buriem i nadbiskupom koadjutorom Josipom Pavliiem te krkim biskupom Karmelom Zazinoviem. Zazinovi je izjavio da su ga dogaanja u Hrvatskoj iznenadila, jer on na svom podruju nije vidio nita opasnog po jugoslavenski integritet, te iako je uoio pojaanu nacional-nu euforiju, nije vidio nita ovinistiko ili kontrarevolucionarno. Nadbiskup Pavlii je ustvrdio da zahtjeve pojedinaca za hrvatsko odcjepljenje smatra najobinijom glupou, djetinjarijama i nepoznavanjem povijesti, jer samo-stalna Hrvatska ne bi izdrala ni 24 sata s obzirom na pretenzije njenih susjeda. Istaknuo je da je Hrvatskoj mjesto u jedinstvenoj zajednici s ostalim narodi-ma u Jugoslaviji, istiui da ipak ima problema koje treba sagledati i rjeavati, posebno upozoravajui na meunacionalne napetosti u Lici. Na Zazinoviev upit o tome kakva su saznanja vlasti o umijeanosti Crkve u hrvatska politika zbivanja, Dekani je kazao kako se ne iskljuuje mogunost umijeanosti dijela sveenstva, ali da se Crkva na rijekom podruju ponijela vrlo odgovorno.34

32 Zapisnik sa sjednice Komisije za vjerska pitanja SRH od 5. I. 1972. i nastavka sjednice od 18. I. 1972., u: HDA, KOVZ zapisnici, knj. 14.

33 Nema promjene prema Crkvi, Veernje novosti, 6. I. 1972., preneseno u: Glas Koncila, br. 2, 23. I. 1972., 7.

34 Izvjetaj Duana Dekania o razgovoru s biskupima Buriem, Pavliiem i Zazinoviem 11. I. 1972., u: HDA, KOVZ, kut. 93, Pov. 17/1972.

615


No da se politika prema Crkvi ipak mijenjala potvruje i injenica da je prvi put dolo i do zabrane kalendara Istarska Danica, zbog lanka Mladi u Crkvi u kojem se kritizira omladinska organizacija nazivajui je vrstom, kru-tom i netolerantnom, proetom mrnjom i nehumanou. Zabrana je izreena i zbog lanka, odnosno prenesenog govora Ive Frangea Istra i Hrvatska jed-no su, s obrazloenjem da je napadao bratstvo i jedinstvo i zajedniku borbu za osloboenje, ali je taj dio sudske odluke Vrhovni sud SR Hrvatske, nakon albe Kranske sadanjosti i Istarskog knjievnog drutva sv. irila i Me-toda, poslije ponitio. Inae je Frange navedeni govor odrao na Akademiji u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu 3. travnja 1971. povodom akcije za prokopavanje tunela kroz Uku te je u cijelosti vie puta objavljivan u raznim novinama, pa tako i u rijekom Novom listu od 5. travnja 1971., ali nisu uslije-dile nikakve zabrane.35 U svezi sa zabranom Istarske Danice nadbiskup Pavlii razgovarao je 25. sijenja 1972. s predsjednikom hrvatske Vjerske komisije Fri-dom i tajnikom Laziem. Pavlii je tom prigodom kazao da su politike pro-mjene koje su provedene u Hrvatskoj bile nune jer je izraavanje hrvatskog nacionalizma s vremenom prevrilo mjeru, to je stvaralo neraspoloenje kod graana drugih nacionalnosti. No s obzirom na posebnost istarskog podruja i njegova hrvatskog ivlja, ustvrdio je da zabrana Istarske Danice u novona-stalim prilikama nije bila ispravan politiki potez te je to izazvalo negodova-nje hrvatskog stanovnitva u Istri, posebice zato to je zabrana temeljena na prenesenom govoru Ive Frangea na sveanosti prigodom akcije prikupljanja sredstava za probijanje tunela kroz Uku, koji Istranima mnogo znai.36

Protiv zabrane je prosvjedovao i istaknuti istarski sveenik Boo Milanovi u razgovoru s Dekaniem i Jardasom 9. veljae 1972. godine. Osvrui se na zbivanja u Hrvatskoj, Milanovi je rekao: Mi u Istri smo uvijek bili svjesni injenice da van zajednice jugoslavenskih naroda za nas nema slobode. Njego-vanje svijesti po nacionalnoj pripadnosti na ovom podruju bitni je elemenat odhrvavanju utjecajima sa onu stranu granice i smatram kad ne bi imali hrvat-sku nacionalnu pripadnost i svijest, da bi morali izmisliti neku drugu. Jaanje hrvatske nacionalne svijesti u Istri ne ugroava nego jaa integritet Jugoslavije i kao takvu trebalo bi je valorizirati.37 O zabrani Danice izvijestio je i biskup Pavlii na zasjedanju Biskupske konferencije u Dubrovniku 7. veljae 1972., istiui kako je ope stanje u Istri pogorano te se govori da Istra nije hrvat-ska zemlja, acima u autobusu psuje se ustaka mati, a profesori se otputaju uglavnom zbog toga to su vjernici.38

35 Privremena zabrana raspaavanja Istarske Danice 1972, AKSA, br. 2/1972., 4.; Istarska Danica definitivno zabranjena zbog lanka Mladi u Crkvi, Glas Koncila, br. 5, 5. III. 1972.

36 Zapisnik Komisije za vjerska pitanja SRH o razgovoru Frid Pavlii od 25. I. 1972, u: HDA, KOVZ, kut. 93, Pov. 24/1972.

37 HDA, KOVZ, kut. 94, Pov. 43/1972.38 Informacija broj 47, Centar SDS Split, od 11. II. 1972., potpisao Ivan Dadi, u: HDA, Re-

publiki sekretarijat unutranjih poslova, Sluba dravne sigurnosti (dalje: RSUP, SDS) I., Dosje eper, br. 302513, 93/1561.

616


Frid se radi pojanjavanja novonastalog stanja u drutvu nakon smjena hrvatskog politikog vodstva susreo i sa splitskim nadbiskupom Franom Fra-niem te mu je iznio stavove dravnih vlasti o nemijenjanju politike prema Cr-kvi. Frani je kazao kako e on uiniti sve da ne doe do zaotravanja crkveno-dravnih odnosa, ali da ga zabrinjavaju neki postupci vlasti u zadnje vrijeme, kao to je revidiranje postignutog dogovora o gradnji pastoralnog centra sv. Petra u Splitu, napadi partijskih dunosnika i medija na vjeronauk, hajka na pojedine sveenike i sl., te mu je sve tee braniti pred sveenicima svoj dobar odnos s dravnim vlastima.39

Na zahtjev Komisije za vjerska pitanja SR Hrvatske opinske su vjerske komisije poetkom 1972. slale izvjetaje o nacionalistikom i ovinistikom djelovanju sveenstva na njihovim podrujima. Meutim u velikoj veini iz-vjetaja navedeno je da nije bilo nikakve djelatnosti sveenstva u navedenom smislu. Tek manji broj izvjetaja spominje neka takva djelovanja, ali esto i djelovanja koja su se na sve naine nastojala takvim prikazati. Tako izvjetaj iz Korule govori o tome kako su gotovo svi sveenici ulanjeni u Maticu hr-vatsku i aktivno sudjeluju u svim njenim aktivnostima. Spominje se, ali bez navoenja konkretnih primjera, istupanje sveenika koji se javno stavljaju na poziciju neprijatelja i brane smijenjene voe masovnog pokreta, okupljaju mlade na sportskim aktivnostima i organiziraju proslave na kojima pjevaju pjesme o banu Josipu Jelaiu i sl., vode rasprave o ugroenosti Hrvata, potrebi izmirenja svih Hrvata, te naglaavaju elju za osvetom. Navode se i apsurdni podaci kao primjeri takvog djelovanja, kao to je podjela poziva jednog svee-nika mladima u Koruli na skup Srijeda mladih, ili izjava jednog graanina da mu je sveenik rekao Vrati se dragom Bogu, napusti Partiju. Razni citati iz Biblije reeni u propovijedima takoer su oznaeni neprijateljskima, to su pri-mijetili i u republikoj Vjerskoj komisiji, dopisujui na margini vjerska stvar. Navedeno je i pjevanje pjesme Djevo naa, kraljice Hrvata i da se sveenik u ari, zato to nisu svi pjevali, naljutio i upitao hoe li pjevati Djevo naa kra-ljice Slavena, jadna im majka njihova. Od konkretnijih optubi navedeno je da je sveenik u Veloj Luci pozivao vjernike da se mole Bogu za hrvatsku dravu i njene smijenjene dunosnike. U izvjetaju iz Poege navodi se da je sveenik Josip Devi u danima eskalacije nacionalizma obilazio kue vjernika i traio od njih da iz kua uklone fotografije djejih idola srpske nacionalnosti, kao to su nogometa Dragan Daji, razni pjevai, glumci i sl., istiui kako Srbima nema mjesta u hrvatskim domovima. Sve te optube izreene su na skupovi-ma priuvnih vojnih starjeina i saveza partizanskih boraca. U jednoj sudskoj raspravi spomenuto je da je Devi optuenome na jednoj svadbi dao da nosi zastavu crven, bijeli, plavi s natpisom Bog i Hrvati i ahovskim poljem u sre-dini. No protiv Devia nije pokrenut prekrajni postupak. Iz Vrgorca je javlje-no da je sudac za prekraje kaznio s po 60 dana zatvora fra Milana Vrdoljaka, upnika u Kozicama, i Tomislava Breia, upnika u Poljicama, jer su navodno

39 Zapisnik Komisije za vjerska pitanja SRH o razgovoru Frani Frid 20. I. 1972., u: HDA, KOVZ, kut. 94, Pov. 41/1972.

617


iz zrane puke gaali spomenik palim borcima u selu Dragljane.40 Meutim Vijee za prekraje u Zagrebu navedenu je presudu ponitilo 23. veljae 1972. zbog pogrenog i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, proturjene izjave svjedoka i odluke suca o kazni. O svemu tome, opovrgavajui optube, pisao je Vrdoljak i Slobodnoj Dalmaciji, koja je o sluaju pisala ne spominjui da je kazna ponitena, ali urednitvo nije objavilo njegovo pismo.41

Iz Metkovia je javljeno da je sveenik Ivan Matkovi na hrvatski povijesni grb bez petokrake dodao kri velik dva metra i to postavio na kapelu, da je svoju brodicu obojio u boje hrvatske zastave bez petokrake, a da je upnik u Metkoviu umjesto vjerskih slika dijelio slike pjevaa Vice Vukova. Istie se da to nije zabranjeno, ali da govori o tome tko je upnik.42

S obzirom na neujednaenost postupanja dravnih tijela u svezi sa, za dr-avu, spornim napisima u vjerskom tisku, 25. sijenja 1972. odran je sastanak predstavnika Javnog tuiteljstva SR Hrvatske i Vjerske komisije. Na njemu su usuglaeni stavovi u svezi s okvirima u kojima se moe kretati pisanje vjer-skog tiska te je zakljueno kako pljenidba listova koji su ve raspaani nema nikakve svrhe, ali da protiv pisaca spornih tekstova treba pokrenuti kazneni postupak. Zakljueno je i da treba poveati nadzor nad vjerskim tiskom prije samog raspaavanja. No s obzirom na to da je granice pisanja vjerskog tiska bilo teko odrediti, dogovoreno je da e se u praksi poduzimati mjere samo u onim sluajevima u kojima se pojavljuju lanci neprijateljskog i tomu slinog karaktera. Zakljueno je i da e kalendar Danica, koji je izdavalo Knjievno drutvo sv. irila i Metoda, biti zaplijenjen zbog objave nekoliko ivotopisa osoba koje su pripadale ustakom pokretu. Nevezano uz pitanje vjerskog tiska dogovoreno je da e se javno isticanje crkvenih zastava i grbova ocjenjivati od sluaja do sluaja.43

Ne snalazei se u novonastalim politikim prilikama, mjesne su vlasti esto poduzimale mjere prema Crkvi koje nisu bile u skladu s dravnom politikom. Tako su dubrovake vlasti prvotno zabranile odravanje mise na otvorenom povodom 1000-godinjice obiljeavanja blagdana sv. Vlahe. Biskup Severin Pernek poalio se Fridu na tu odluku te ponovno zatraio da se odobri odra-vanje mise na otvorenom. Istaknuo je da je ta odluka donesena zbog politikih dogaanja u Hrvatskoj, napominjui kako nema razloga povezivati Crkvu s njima. Obeao je i da e u svojoj propovijedi pozivati na bratstvo i jedinstvo i da e proslava imati izriito vjerski karakter. Frid mu je kazao kako je nave-dena odluka mjesnih vlasti donesena zbog nerazumijevanja dravne politike

40 Nadbiskup Frani je u predstavci splitskoj Vjerskoj komisiji od 5. travnja 1972. izrazio sumnju u vjerodostojnost navedenih optubi. HDA, KOVZ, kut. 207, br. 68/1972.

41 Vrdoljakovo pismo objavljeno je u: AKSA, br. 16, 22. IV. 1972., u lanku Pisac lanka u Slobodnoj Dalmaciji preutio neke injenice, 2.-3., i Glas Koncila, br. 9, 30. IV. 1972., u lanku Odgovor na navodni protest stanovnitva vrgorakih sela, 17.

42 Spis s navedenim izvjetajima nalazi se u: HDA, KOVZ, kut. 93, Pov. 22/1972.43 Biljeka Komisije za vjerska pitanja SRH o sastanku s Javnim tuiteljstvom od 25. I. 1972.,

u: HDA, KOVZ, kut. 94, Pov. 37/1972.

618


prema Crkvi, koja se nije promijenila, to stalno moraju tumaiti ljudima na terenu. S obzirom na to da su na proslavu trebali doi kardinali Franjo eper i John Wright, vlasti su bile zainteresirane ostaviti to bolji dojam te je nakon Fridovih konzultacija s predsjednikom Izvrnog vijea Sabora Ivom Periinom i sekretarom IK CK SKH Josipom Vrhovcem odobreno odravanje mise na otvorenom. Frid i Pernek dogovorili su se da na ruku koji priprema predsjed-nik Skuptine opine Dubrovnik sudjeluju svi biskupi i predstavnici mjesnih i dravnih vlasti.44

Na tom ruku u hotelu Argentina 6. veljae 1972. Frid je, izmeu ostalog, kazao kako se u novonastaloj politikoj situaciji radi o vanjskom ugledu Jugo-slavije, koji je nakon Karaoreva poljuljan, te da u tim okolnostima i biskupi moraju sagledati novonastalo stanje, u skladu s dravnom politikom. Govorei o daljnjem razvoju crkveno-dravnih odnosa, kardinal eper upozorio je da oni ne smiju ostati na razini rukovoditelji-biskupi, nego moraju biti normalni, tj. slobodni na najnioj razni.

Dugogodinji visoki dunosnik Savezne vjerske komisije Petar egvi ustvrdio je u lanku Sadanji trenutak crkve u Hrvatskoj u travanjskom iz-danju asopisa Nae Teme, koji je izdavao Socijalistiki savez radnog naroda (SSRN) Hrvatske, kako je iluzija vjerovati da je Katolika crkva u Hrvatskoj bila imuna na nacionalizam u vrijeme politikih previranja u Hrvatskoj te da e u njoj trebati napraviti postkoncilske korekture u smislu ograivanja od nacionalizma. Istaknuo je i da je masovni pokret u Hrvatskoj htio iskoristiti Katoliku crkvu za svoje ciljeve te je u njoj traio saveznika i tako pokuao manipulirati s Crkvom i njenim vjernicima.45

Na konstituirajuoj sjednici Saveza studenata Zagreba 25. travnja 1972. predsjednik Saveza studenata Jugoslavije Dragan Kalini izjavio je da izvjesna crkvena mjesta postaju stjecite politiki poraenih ljudi, a da znatan dio vjer-skih novina poprima izrazito politike tendencije te da neki pisci tih novina proturaju tezu o dijalogu komunista i krana, ega ne moe biti.46

Na sjednici Komisije za vjerska pitanja SO Zadar 11. srpnja 1972. istaknuto je da se Crkva kao ustanova nije stavila uz masovni pokret, barem ne javno, ali je bilo pojedinaca koji su izraavali nacionalizam i nisu krili simpatije pre-ma pokretu. Primijeeno je i da se konzervativna struja u Zadarskoj nadbisku-piji drala dalje od masovnog pokreta, ali ne zato to joj je taj pokret stran, nego iz odreenih svojih razloga, koji su u svezi s vatikanskom politikom, jer je crkvena vlast bila protiv dijaloga vjernika i komunista na bilo kojoj razini osim na razini Sv. Stolica Vlada SFRJ.47

44 Zapisnik Komisije za vjerska pitanja SRH o razgovoru Frid Pernek 1. II. 1972., u: HDA, KOVZ, kut. 94, Pov. 32/1972.

45 Vidi AKSA, br. 17/1972., 27. IV. 1972., 1.-5., preneseno iz: Nae teme, br. 2-3/72., travanj 1972.

46 Vidi AKSA, br. 17/1972., 27. IV. 1972., 6., preneseno iz Vjesnika i Veernjeg lista.47 HDA, KOVZ, kut. 208, br. 134/1972.

619


Prema podacima osjeke Vjerske komisije od 5. listopada 1972., Crkva se u prethodnim politikim dogaajima distancirala od politikog djelovanja, a biskup Stjepan Buerlein zabranio je svojim sveenicima u akovu da uu u Odbor Matice hrvatske i mijeanje u politiku, iako su njegovi politiki stavovi ostali nepromijenjeni.48

Dravne su vlasti ocjenjivale da se Katolika crkva u vrijeme politikih previranja u Hrvatskoj drala oportunistiki, kao pasivni promatra dogaaja, bez aktivnijeg ukljuivanja u njih. Razlog tome vidjeli su u unutarcrkvenim su-protnostima, kao i rezerviranosti, jer su glavnu rije u navedenim dogaanji-ma vodili komunisti, ali dobrim dijelom i zbog dosta normaliziranih odnosa s dravom te uspjenog politikog djelovanja vlasti u spreavanju svih pokuaja koritenja Crkve za nacionalistiko djelovanje, kao to su bili bezuspjeni po-kuaji Matice hrvatske da Crkvu iskoristi za svoje interese. Reagiranja u redo-vima Katolike crkve na odluke 21. sjednice Predsjednitva SKJ ocjenjivana su kao pojedinana izraavanja zluradosti, skepse, zbunjenosti i straha, ali isto tako i realnog ocjenjivanja dogaaja i zauzimanja prema njima korektnog stava.49

Poslije e predsjednik hrvatske Vjerske komisije Ivan Lali, koji je zamije-nio Zlatka Frida, na prvoj sjednici novoosnovane Komisije Saveznog izvrnog vijea (SIV) za odnose s vjerskim zajednicama 15. listopada 1974. kazati da je Crkva u Hrvatskoj dobila u vrijeme masovnog pokreta znaajne koncesije, a tadanje ju je politiko vodstvo smatralo jednim od svojih oslonaca, to je Crkvi potpuno odgovaralo.50

Zasjedanje Biskupske konferencije u Dubrovniku u svezi s novonasta-lim politikim okolnostima u Hrvatskoj

Zasjedanje Biskupske konferencije odrano je 7. veljae 1972. u samostanu Male brae u Dubrovniku. Jedna od glavnih tema zasjedanja bilo je aktual-no politiko stanje u zemlji. Sluba dravne sigurnosti imala je potpuni uvid u tijek zasjedanja preko suradnika kodnog imena Luko, koji je, kako se iz zapisnika koji je napravio moe zakljuiti, cijelo zasjedanje snimao na magne-toskopsku vrpcu. Mogue je da je Luko ugradio prislukiva u prostoriju u kojoj se zasjedanje odravalo, no kako u izvjetaju stoji da se do zadnjeg trena nije znalo gdje e se zasjedanje odrati, mogue je i da je Luko bio jedan od nazonih na zasjedanju. Kuhari se u svom izlaganju najprije osvrnuo na spomenuti Fridov govor u hotelu Argentina, istiui kako se biskupima su-gerira da prosude stanje u skladu sa slubenim kursom, a ne svojom savjeu.

48 Podaci o djelovanju klera, za potrebe Savjeta narodne obrane SO Osijek, prilog za sjedni-cu Komisije za vjerska pitanja SO Osijek od 5. X. 1972., u: HDA, KOVZ, kut. 209, br. 172/1972.

49 Izvjetaj o nekim aktualnim pitanjima iz odnosa prema vjerskim zajednicama u SR Hrvat-skoj, u: HDA, KOVZ, kut. 94, Pov. 38/1972.

50 HDA, KOVZ, kut. 104, Pov. 116/1974.

620


Postavio je pitanje trebaju li se biskupi obratiti vjernicima s obzirom na to da ih stanje potie na to. Napomenuo je da je u razgovoru s Kolarom u Zagrebu upozorio da sve to se pie i govori u medijima stvara klimu osvete te da e naj-vie stradati oni u prosvjeti koji su se na bilo koji nain izjasnili kao vjernici ili hrvatski domoljubi i da e kao takvi biti progonjeni. Osvrnuo se i na sve ee izjave kako nastava treba biti ateistika te da nastavnici ne smiju biti vjernici. Podsjetio je i na eperov govor na prije spomenutoj veeri, koji je izreen u smislu Tito i papa se rukuju, a raja strada, ukazujui na potrebu normaliza-cije crkveno-dravnih odnosa na svim razinama drutva. Podsjetio je kako su Frid i ostali obilazili biskupe, sveenike i predstavnike katolikog tiska, traei od njih da samo ute u novonastalim politikim okolnostima. Zato je istaknuo kako biskupi moraju skupiti injenice s kojima e izii i pred narod i pred vla-du te se jasno boriti za prava obitelji, djecu i vjernike, jer se ne smije ni malo pokazati da svi ne idemo jednom linijom u ovom veoma kritinom momentu za Crkvu i narod.

Na to je reagirao nadbiskup Frani, sloivi se da se mora pokazati jedin-stvo, ali izjavljujui da stanje jo nije jasno i da dogaaje treba budno pratiti i zapisivati ih. Osvrnuo se na silne pritiske u Splitu, za koje mu treba jo vreme-na da ih rijei, pa je bolje sve odgoditi do sljedee biskupske konferencije, tim vie to bi reim mogao postati i mnogo tei i poeti kanjavati bez ikakvog obzira. Istaknuo je da je Partija u previranju i da se mnogi njeni lanovi boje za sebe te bi trebalo s razumijevanjem podrati one dobre pojedince u Partiji kako ne bi stradali. Franiev stav podrao je i biskup Smiljan ekada, upozo-ravajui da se ne smije prenagliti, da su partijci podijeljeni i da veina ne bi eljela pogoranje crkveno-dravnih odnosa. Smatrao je kako e trenutni nalet splasnuti te da sve treba budno pratiti, pa reagirati kad bude vrijeme. Upozorio je da biskupi ne trebaju ii na isto politiko podruje, na koje ih i neki vjernici ele povesti. Biskup Petar ule takoer se sloio da ne treba odmah javno rea-girati, ali da treba u kontaktima s vjerskim komisijama jasno iznijeti svoj stav. Biskup Josip Arneri sloio se s ulom, ali je upozorio da e, ako vlast krene unositi bojazan meu roditelje i djecu, on osobno javno reagirati. Primijetio je kako je Fridov govor na veeri bio prava blasfemija. Upozorio je da je prevla-dao staljinizam i da to vlastima treba nekako rei. Kuhari ga je upozorio da bi moglo biti tete od pojedinanih izjava, jer bi vjernici mogli komentirati kako su neki biskupi odvani, a drugi nisu. ani je predloio da se vlastima urno uputi predstavka sa svim primjedbama, da znaju kako biskupi nisu zadovoljni i kako je njihova zabrinutost sve vea. Biskup Josip Pavlii podrao je Frania i ulu, ali je upozorio da i neki sveenici govore da nije potrebno djecu toliko pouavati vjeronauk, pa to onda oekivati od komunista, izraavajui bojazan da e stanje za Crkvu biti jo gore kad ne bude Tita i da se za to treba priprema-ti odgajajui vrste karaktere kakve je propovijedao kardinal Alojzije Stepinac, jer Crkva ne treba razvodnjenih krana.

ekada je istaknuo kako biskupi ne moraju graknuti na svaki reim, da su i smijenjeni hrvatski politiari bili protuvjerski i da se nee dati upregnuti

621


ni u ija politika kola. Na to je Kuhari primijetio kako je politika jedno, a drugo je obrana slobode svoga naroda, jer se ni Stepinac nije opredjeljivao za politike strane, ali je itekako znao stati u obranu sloboda. Na to je ekada kazao: Uvjeren sam da je hrvatski narod osuen da umre. Sami smo mnogo tome krivi. Biskup Pavao ani rekao je da je najvanija obrana vjeronauka, a Arneri istaknuo kako se ne moe mirno gledati sve to se dogaa te da djeca u Kninu ve u prvom razredu ue irilicu.51 Na to je ule primijetio kako i u Janjevu ue irilicu, a ipak su ostali dobri katolici. Arneri je ustvrdio kako se Hrvatima predbacuje ovinizam, a Srbi su ga izazvali, primijetivi kako je bilo neozbiljnih poteza, ali u biti nije bilo zla, jer izraavanje nacionalnih osjeaja ne mora biti zlo, podsjeajui na to kako je patrijarh German rekao Malena Srbija postala je velika Jugoslavija. Podsjetio je da pravoslavni sveenici govore to hoe o etnicima i partizanima, za to bi svaki Hrvat zavrio u zatvoru, dok Aleksandar Rankovi slobodno ee po Dubrovniku.

Na kraju je veinom glasova prihvaen aniev prijedlog da se vlastima uputi predstavka hrvatskih biskupa, jer slovenski nisu bili na zasjedanju. Na-kon sjednice biskup Pernek dijelio je pozivnice predsjednika SO Dubrovnik za veeru koju je priredio u ast kardinala epera, na koju su pozvani i svi biskupi. Biskupi Arneri i ani odbili su preuzeti pozivnice uz komentar kako oni po savjesti ne mogu poi na veeru koju organizira vlast, dok vlasti s nama ovako postupaju.52

Meutim biskupi, iz nepoznatih razloga, ipak nisu uputili predstavku vla-stima kako je bilo dogovoreno na Biskupskoj konferenciji, ali je uslijedila vrlo otra korizmena poslanica nadbiskupa Kuharia.

Kuharieva korizmena poslanica 1972. godine

Vrlo otre kritike od strane raznih drutveno-politikih organizacija iza-zvala je Kuharieva korizmena poslanica od 27. veljae, koja se u crkvama itala 12. i 19. oujka 1972., u kojoj izraava zabrinutost nad problemima hr-vatskog naroda i istie kako ga potresa njegova raseljenost i zabrinjavaju toliki moralni i ekonomski problemi, obiteljski i drutveni tako muno prisutni u ivotu hrvatskog naroda. Napominje kako je razumljivo da su pravedni odno-si s drugim narodima potrebni, ali mogui samo u ravnopravnosti, slobodi

51 Arneri je u razgovoru s Fridom 7. sijenja 1971. upozorio na pojavu srpskog ovinizma u Kninskoj krajini, gdje su meunacionalni odnosi postajali sve loiji. Spomenuo je teroriziranje jednog djeaka Hrvata u kninskoj bolnici, kojeg su nazivali ustaom, pa su ga morali premje-stiti u odjel s odraslima, takoer da u toj bolnici asne sestre koje tamo rade pojedinci nazivaju ustakinjama, na to one ne ostaju dune, pa takve nazivaju etnicima, to dovodi do nemilih scena. Spomenuo je i da se prigodom crkvenih sveanosti na pravoslavnim crkvama vjeaju srpske zastave, ali ne i hrvatske, to je prije bio obiaj, pa to Hrvati doivljavaju kao poticanje velikosrpstva. HDA, KOVZ, kut. 89, Pov. 7/1971.

52 Informacija broj 47, Centar SDS Split, od 11. II. 1972., potpisao Ivan Dadi, u: HDA, Gra-divo RSUP, SDS I., Dosje eper, br. 302513, 93/1561.

622


i potivanju zakonitih prava i zakonitih dunosti. Kuhari takoer istie da roditelji vjernici nikada ne mogu pristati na to da se u kolama njihovoj djeci namee ateizam kao ivotni nazor, jer je to protiv prava i slobode ovjeka.53

Na sjednici Komisije za vjerska pitanja SR Hrvatske 17. oujka 1972. Ku-harieva je poslanica ocijenjena kao grubo i tendenciozno prelaenje okvira crkveno-vjerskih poslova i presizanje na isto politiko podruje, te predstav-lja zloupotrebu crkvene funkcije i Crkve u nedozvoljene svrhe. Istaknuto je kako su takvi Kuharievi istupi sve uestaliji, na to je ukazano i Sv. Stolici. Komisija je zauzela stanovite i preporuila mjerodavnim tijelima da politike mjere treba usmjeriti na samog Kuharia, koristei i produbljujui postojee unutarcrkvene podjele, poslanicu negativno ocijeniti u dnevnom tisku, preki-nuti sve kontakte Komisije s Kuhariem i protiv njega uputiti demar Sv. Stolici te poduzeti mjere kod sveenika i biskupa radi spreavanja davanja podrke njegovim stavovima na predstojeoj biskupskoj konferenciji.54

Sekretar Gradskog komiteta SK Zagreb Marinko Grui osvrnuo se u raz-govoru sa sekretarima opinskih komiteta SK zagrebake regije 7. travnja 1972. na Kuharievu poslanicu, ustvrdivi kako stavovi izneseni u njoj ne idu u prilog jaanju crkveno-dravnih odnosa, da je izazvala negativne reakcije gra-ana i dijela crkvenih krugova te su je neki sveenici odbili itati. S tim u svezi zagrebaki Vjesnik donio je 10. travnja 1972. nepotpisani lanak Fal retorika nadbiskupa zagrebakog, u kojem navodi da se Kuhari svojom poslanicom bori za vlast, to je u suprotnosti s koncilskim odredbama.55 Na optube su reagirali zagrebaki sveenici, uputivi nadbiskupu Kuhariu pismo potpore u kojem istiu kako je Vjesnikova interpretacija poslanice kriva i zlonamjerna. Osvrnuli su se i na tvrdnju da svi sveenici nisu itali poslanicu, istiui kako neitanje poslanice ne znai da oni nisu suglasni s poslanicom, nego su to ui-nili radi svog plana priprema za Uskrs.56 Na poslanicu se otro okomio i Petar Poar u Komunistu, glasilu SKJ, nazivajui je takozvanom i tvrdei kako se Katolika crkva u Hrvatskoj, tj. njen konzervativni dio, opire koncilskom duhu i ne miri sa stanjem u samoj Crkvi, kao ni sa svojom pozicijom u Hrvatskoj.57

Veleposlanik SFRJ pri Sv. Stolici Stane Kolman izvijestio je Casarolija o stavu jugoslavenskih vlasti u svezi s Kuharievom poslanicom i openito o nje-govu dranju. Casaroli se ogradio od Kuharievih istupa, istiui da se Sv. Sto-lica s njima ne slae, te da je Kuhari, vjerojatno optereen nekim neugodnim,

53 Korizmeno-uskrsne poslanice kardinala Franje Kuharia, Zagreb, 1997., 23.-32.; Korizme-no pismo zagrebakog nadbiskupa, Glas Koncila, br. 6, 19. III. 1972., 1.-2.; Slubeni vjesnik Za-grebake nadbiskupije, br. 2/1972.

54 Zapisnik sa sjednice Komisije za vjerska pitanja SRH od 17. III. 1972., u: HDA, KOVZ zapisnici, knj. 14., 187.-188.

55 Fal retorika zagrebakog nadbiskupa, Vjesnik, 10. IV. 1972., preneseno u: Glas Koncila, br. 8, 16. IV. 1972., 9. Vidi Na skupu SK izneseni prigovori na Korizmenu poslanicu zagreba-kog nadbiskupa, AKSA, br. 14/1972., 3.-4.

56 Zagrebaki sveenici solidarni s nadbiskupom, AKSA, br. 15/1972., 1.-2.57 Politike provokacije, Komunist, 13. IV. 1972. Vidi Komunist o Korizmenoj poslanici

zagrebakog nadbiskupa, AKSA, br. 15/1972., 5.-6.

623


ali usamljenim primjerima, izgubio iz vida temeljno usmjerenje i iri interes Crkve, koja, po izvjetajima M. Cagne, ima povoljne uvjete za rad u itavoj SFRJ. Obeao je poslati Cagni dodatne upute kako bi se ubudue izbjegle sline situacije te istaknuo kako i Sv. Stolica ima tekoa s pojedinim biskupima, jer mnogi ne prihvaaju postkoncilsku Crkvu i njeno usmjerenje.58

O Kuharievoj poslanici bilo je rijei i u razgovoru nadbiskupa Frania s predsjednikom SO Split Jakom Miliiem poetkom travnja 1972. godine. Milii je pohvalio Franievu poslanicu i kritizirao Kuharievu, udei se nji-hovim razlikama. Na to je Frani kazao kako svaki biskup odgovara za sebe, a da je on osobno spreman na suradnju do krajnjih granica.59 Poslije se Frani poalio u hrvatskoj Vjerskoj komisiji da mu biskupi zamjeraju jer je o njegovoj uskrsnoj poruci u Slobodnoj Dalmaciji iziao komentar koji ima za svrhu kon-frontaciju s Kuhariem. Kad je Frani rekao kako e Biskupska konferencija izii s priopenjem u kojem e stati u obranu Kuharieve poslanice, Frid je zatraio od Frania neka pokua uvjeriti biskupe da zaustave objavljivanje tog priopenja jer e to izazvati tetne i dalekosene posljedice za Crkvu. Predloio je i mogunost da jedna delegacija biskupa o navedenom problemu raspravi s predstavnicima dravne vlasti. Frani je izrazio sumnju da e uspjeti utjecati na biskupe te je poslije izvijestio Frida kako je uspio samo u tome da se priop-enje sadrajno pobolja, te da se on osobno ogradio od priopenja, to je ulo u zapisnik zasjedanja.60 Ovdje treba naglasiti da je Frani te i niz drugih razgo-vora s dravnim dunosnicima u to vrijeme obavljao u svezi s gradnjom crkve sv. Petra u Splitu, a vlasti su to namjerno razvlaile i drale ga u neizvjesnosti tako da i on ne bi sluajno zaotrio odnose prema dravi.

Biskupi su na Biskupskoj konferenciji odranoj od 18. do 21. travnja 1972. izrazili aljenje povodom uvredljivog pisanja dijela dnevnog tiska o korizme-noj poslanici nadbiskupa Kuharia, istiui kako takvo pisanje ne moe po-godovati dijalogu izmeu Crkve i drave. Napominju da je nauk iznesen u spomenutoj poslanici nauk Katolike crkve, da ga iznose dokumenti Drugog vatikanskog sabora i da je u skladu s nauavanjem pape Pavla VI.61

Nakon to je Kuhari dobio potporu Biskupske konferencije, na sjednici hrvatske Vjerske komisije od 17. svibnja 1972. zakljueno je kako ne bi trebalo ii u daljnju javnu raspravu, nego nai mogunost konfrontacije kroz neki a-sopis ili na neki drugi nain.62

58 Informacija o poduzetim mjerama u Vatikanu povodom Kuharievog korizmenog pisma, prilog za Sjednicu Komisije za vjerska pitanja SRH od 17. V. 1972., u: HDA, KOVZ zapisnici, knj. 14., 231.

59 Izvjetaj splitske Vjerske komisije o razgovoru Frani Milii od 11. IV. 1972., u: HDA, KOVZ, kut. 94, Pov. 41/1972.

60 Zapisnik Komisije za vjerska pitanja SRH o razgovoru Frani Frid 21. IV. 1972., u: HDA, KOVZ, kut. 94, Pov. 41/1972.

61 Izvjetaj Predsjednitva Biskupske konferencije o zasjedanju odranom od 18. do 21. IV. 1972., u: HDA, KOVZ, kut. 97, Pov. 106/1972.; Svi biskupi Jugoslavije jednoduno uz napadnu-tog nadbiskupa Kuharia, Glas Koncila, br. 9, 30. IV. 1972., 3.

62 Zapisnik sa sjednice Komisije za vjerska pitanja SRH od 17. V. 1972., u: HDA, KOVZ za-

624


Kuhari je u dva navrata trebao imati razgovor s Fridom u svezi sa svojom poslanicom, ali je nakon po jednog odgaanja sa svake strane do tog razgovora dolo tek 26. lipnja 1972. godine. Kuhari se sloio s Fridovom tvrdnjom da su odnosi izmeu Crkve i drave znatno uznapredovali i da je zadnjih godina Crkva imala daleko veu slobodu u radu, veu nego u bilo kojoj komunistikoj zemlji, pa ak veu nego u mnogim kapitalistikim zemljama, istiui da je to zasluga drave. Ustvrdio je kako se nadao da e se stvari i dalje tako razvijati, ali su prosinaki dogaaji 1971. ponovno unijeli pometnju u te odnose, a meu sveenicima i vjernicima zavladala je tjeskoba. Istaknuo je kako se u odgoj ponovo namee ateizam, marksizam se tumai kao borba protiv religije, na javnim skupovima govori se protiv Crkve, sveenika i vjernika, koje se napada kao neprijatelje drave, preispituju se i revidiraju prijanja rjeenja kojima su dane lokacije za gradnju crkvenih zgrada te se nanovo stvara ozraje u kojem se roditelji boje slati djecu na vjeronauk i stvara se psihoza kao da su vjernici graani drugog reda. Ustvrdio je kako je u svojoj poslanici smatrao potrebnim odgovoriti na prijetnje i napade na vjeru i vjernike jer mu je to dunost kao nadbiskupu. Istaknuo je kako nije protiv Jugoslavije ni protiv slobode Srba, Slovenaca i drugih naroda, ali jest protiv onoga to bi ilo na tetu Hrvata. Frid je okarakterizirao trei dio poslanice politikim pismom, a ne vjerskom posla-nicom, koja je koncipirana tako da Crkvu stavlja kao vrhovnog suca iznad po-litike, morala, nauke, drave, u kojoj se sudi to je ispravno a to nije. Podsje-tio je da se od paualnih ocjena o Crkvi kao nacionalistikoj ili neprijateljskoj organizaciji Vjerska komisija javno ogradila u dnevnom tisku. No ustvrdio je da je bilo pojedinaca u redovima Crkve koji su djelovali na nacionalistikim i separatistikim temeljima kako meu niim tako i meu visokim dunosni-cima, to je utjecalo na stvaranje ozraja u kojem su se mnoili ekstremistiki stavovi, koji su po svom karakteru imali krajnje klerikalistiko obiljeje. Upo-zorio je da je takva klerikalistika i nacionalistika djelatnost, kao i pisanje u vjerskim novinama o politikim temama, pridonosila politizaciji vjere, to do-prinosi daljnjem naruavanju crkveno-dravnih odnosa, emu je doprinijela i spomenuta poslanica. Kuhari je ukazao na svoja graanska prava, koja mu daju za pravo baviti se politikom, naglaavajui kako on ne moe biti po strani kad se ljudi zatvaraju i ostaju bez posla. Frid mu je kazao da kao graanin ima sva graanska prava, ali da snosi i odgovornost za njihovo koritenje, kao i za sve posljedice koje iz toga proizlaze. Ustvrdio je da politika drave prema Crkvi ostaje neizmijenjena, ali da e moebitne promjene te politike ovisiti i o dranju Crkve i njenih poglavara. Kuhari je na kraju zamolio da se zbog nje-gove poslanice ne kvare odnosi na terenu i da pojedini sveenici i biskupi zbog toga ne snose konzekvence. U izvjetaju o navedenom razgovoru Frid istie kako je stekao dojam da je Kuhari doao u Komisiju po izriitim uputama Sv. Stolice, sa zadatkom da opravda svoj postupak i otkloni izazvane nespora-zume. Zakljuio je kako bez takvog nagovora Kuhari ne bi uinio taj korak.63

pisnici, knj. 14., 200.63 Zapisnik Komisije za vjerska pitanja SRH o razgovoru Frid Kuhari od 26. VI. 1972., u:

625


Poetkom ljeta 1972. nadbiskup Frani bio je na osobnom razgovoru kod pape Pavla VI. te mu je objasnio stavove iz svoje uskrsne poslanice, o kojoj su, kako je ustvrdio u razgovoru s Fridom, u Sv. Stolici dobili pogrene informaci-je. Frani je kazao Fridu da je objasnio papi da je stanje u Jugoslaviji dobro i u fazi smirivanja i da u crkveno-dravnim odnosima nema nikakvih promjena, a da pojedinani ekscesi na tom polju nisu razlog za promjenu stava Crkve pre-ma dravi. Papa mu je rekao da jednako voli i njega i Kuharia i kako se nada da obojica nastoje razvijati dobre odnose s dravom. Frani je rekao Fridu i da je Kuhari dobio upute od Sv. Stolice da nastoji ublaiti nastali spor u svezi s poslanicama.64 Prema informacijama koje je Veleposlanstvo SFRJ pri Sv. Stolici dobilo iz vatikanskih izvora, Frani se nije alio na crkveno-dravne odnose u Jugoslaviji, ali je naglasio pritisak dravnog tiska na neke biskupe, sveenike i vjernike. Veom opasnou smatrao je to to neki problemi u Hrvatskoj, po-sebice gospodarski, nisu rijeeni, te moe doi i do novih konflikata. Istaknuo je kako je novo politiko vodstvo u Hrvatskoj nepopularno, pa se zbog toga nervozno ponaa i moe u bilo kakvoj prilici neprimjereno postupiti u odnosu na Crkvu. Ustvrdio je da se nacionalizam Hrvata samo stiao, ali nije nestao, a broj Srba u novom politikom vodstvu poveao se, iako je i prije bio neraz-mjeran u odnosu na broj Srba u Hrvatskoj. Upozorio je na sve veu prisutnost vojske u politikom ivotu, istiui kako opasnost od sovjetske intervencije u Jugoslaviji uope nije bila onakva kakvom se iz politikih razloga naglaavala. Papa je izrazio zabrinutost za stanje u Jugoslaviji, prema kojoj gaji simpatije, te je preporuio biskupima maksimalno strpljenje, istiui kako bi volio vjerovati da stanje u Jugoslaviji nije tako mrano kakvim ga ocjenjuju neki jugoslavenski biskupi.65

Pogoranje crkveno-dravnih odnosa nakon smjene hrvatskog politi-kog vodstva

Iako drava nije imala namjeru zaotravati odnose s Crkvom, mediji i po-jedini politiari shvatili su da se osim razraunavanjima s hrvatskim naciona-listima i smijenjenim hrvatskim komunistima treba obraunati i s Katolikom crkvom i religijom openito. Posebno se isticalo kako se iz odgoja i obrazovanja mora iskljuiti bilo kakva religioznost, a pojaati marksistiko uenje. Crkvenu javnost posebice je uznemirila izjava predsjednika Pokrajinskog komiteta SK Vojvodine Mirka anadanovia, koji je u govoru pred prosvjetnim radnicima i politiarima opine Zrenjanin 8. veljae 1972., meu inim, kazao: Mi mora-mo raistiti s tim da prosvjetni radnik koji ide u crkvu i koji tamo vodi djecu moe biti prosvjetni radnik. I to svakom mora biti jasno. Slino je nastupio i

HDA, KOVZ, kut. 93, Pov. 10/1972.64 Zapisnik Komisije za vjerska pitanja SRH o razgovoru Frani Frid od 17. VII. 1972., u:

HDA, KOVZ, kut. 94, Pov. 41/1972.65 Izvjetaj Saveznog sekretarijata za inozemne poslove od 17. VII. 1972. Savjetu za odnose s

inozemstvom i Komisiji za vjerska pitanja SRH, u: HDA, KOVZ, kut. 95, Pov. 72/1972.

626


Izet Bai u uvodnom izlaganju na sjednici Izvrnog odbora Predsjednitva Republike konferencije SSRN BiH u prosincu 1971., kazavi: Ne moe od-gajati mlade ljude nastavnik koji istodobno misli i na Boga i na ovjeka. Takve odgojitelje treba odmah ukloniti s katedri da ne truju mladu generaciju.66

Navedene i sline izjave biskupi su isticali u razgovorima s politikim dunosnicima, iznosei ih kao primjere i razloge za strahovanje od promje-na dravne politike prema Crkvi i njenim vjernicima. O tome su izvijestili i pronuncija Cagnu, koji je na to upozorio u razgovorima s naelnikom u Save-znom sekretarijatu za inozemne poslove Vojislavom Pekiem 11. i 18. veljae 1972. godine. Cagna se poalio na kampanju medija i pojedinih predstavnika vlasti protiv prosvjetnih radnika vjernika, za koje se tvrdi da im nije mjesto u kolama, to kod tih zaposlenika izaziva strah od gubitka radnog mjesta. Pitao je znai li to promjenu politike drave prema Crkvi, upozoravajui da bi to moglo izazvati zabrinutost Sv. Stolice. Prosvjedovao je i zbog sudskih pre-suda pojedinim sveenicima, istiui kako razumije razloge za te kazne, ali da su one ipak mogle biti blae. Peki je dao uobiajeni odgovor kako se nije promijenila politika prema Crkvi te se od sveenika samo trai da se ne bave politikom, a prosvjetni radnici privatno mogu biti vjernici, ali ne mogu isticati vjerske stavove u kolama.67

Ni Vjerska komisija nije bila zadovoljna ponaanjem dijela komunista u odnosu prema crkvama i vjerama. Tako se u jednom dokumentu hrvatske Vjerske komisije iz 1972. kritiziraju nastojanja pojedinaca da se sve ono to radi Crkva proglaava klerikalizmom i neprijateljskim djelovanjem. Takvim se paualnim ocjenama u biti zahtijevalo revidiranje prije usvojenih stavova i rjeenja u svezi s religijom i religioznou te vraanje na prijanje prevladane stavove u smislu izjednaavanja vjerskog s neprijateljskim. U tom su smislu izraavani zahtjevi za zabranu vjeronauka i svih aktivnosti koje sveenstvo obavlja s djecom i mladei, zatim zahtjevi za uskraivanje dozvola za gradnju crkvenih zgrada, zabranu karitativnog djelovanja Crkve i sl. U navedenom se dokumentu nositeljima navedenih stavova smatraju oni ljudi kod kojih se jav-lja nevjerica u komunistike ideje, koji se osjeaju idejno i politiki zbunjeni, nemoni ili takvim i slinim frazama pokuavaju prikriti vlastitu idejno-poli-tiku inertnost i neaktivnost.68 U raspravi o tom dokumentu na zajednikoj sjednici republike i opinskih vjerskih komisija 9. veljae 1973. Stjepan Cer-jan prigovorio je zbog pristranosti u ocjenjivanju pojedinih sluajeva politi-zacije Crkve. Ustvrdio je naime kako vlasti sveenike optuuju za politizaciju ako im njihove izjave ne odgovaraju, a ako im odgovaraju, onda im ne smeta politizacija. Naveo je primjer kada sveenik s oltara poziva vjernike da su-

66 Religija nespojiva s prosvjetnim radom, AKSA, br. 6/1972., 1., naslov i citat iz andano-vieva govora preneseni su iz: Borba, 9. II. 1972., a citat iz Baieva govora iz lanka Otrov s katedre, Veernje novosti, 10. XII. 1971.

67 Izvjetaji V. Pekia o razgovorima s M. Cagnom 11. i 18. II. 1972., u: HDA, KOVZ, kut. 94, Pov. 52/1972.

68 Aktualni idejno-politiki problemi u SKH u vezi s religijom i crkvom, Bilten Komisije za vjerska pitanja SR Hrvatske, br. 2/1972., u: HDA, KOVZ, kut. 93, Pov. 18/1972.

627


djeluju u samodoprinosu, nitko ga ne optuuje za politizaciju, ali kada izjavi suprotno, onda ga se optuuje da koristi Crkvu u politike svrhe. Na istoj je sjednici zakljueno da se, s obzirom na sve ee pojave zloporabe Crkve i vje-re u politike svrhe, ubudue treba politikim i administrativnim sredstvima snanije suprotstavljati tim nastojanjima, ali i neprihvatljivom djelovanju po-jedinih drutvenih organizacija i pojedinaca u odnosu na vjerske zajednice.69

Kada je Vjekoslav Cvrlje u privatnom svojstvu, ali uz odobrenje republi-kog politikog vodstva, posjetio Cagnu u Beogradu 30. svibnja 1973., ovaj mu se poalio kako je stanje crkveno-dravnih odnosa zabrinjavajue te da je ra-zlog tome ope stanje napetosti u itavoj zemlji. Naveo je niz primjera kre-nja zakonitosti u odnosu na vjerske zajednice, kao npr. otputanje nastavnika vjernika, kanjavanje bogoslova u vojsci zbog odlazaka u crkvu, postupanje prema sveenicima i asnim sestrama kojima roditelji povjeravaju djecu na uvanje i sl. Pokazao je Cvrlji opsenu dokumentaciju o takvim sluajevima diskriminacije prema vjernicima, koju je dobio od pojedinih biskupa. Cvrlje je ustvrdio da su to ekscesne pojave i da to nije slubena dravna politika pre-ma vjerskim zajednicama. No Cagna je konstatirao kako to nisu samo ekscesi, nego zaokret u dotadanjoj politici prema Katolikoj, ali i Pravoslavnoj crkvi. Spomenuo je javne istupe pojedinih politiara protiv Crkve, napominjui kako se nitko od dravnog vodstva nije javno ogradio od tih istupa, te smatra da se radi o nastojanjima ograniavanja vjerskih sloboda. Cvrlje je to negirao te ustvrdio kako su sve ee protusocijalistike i nacionalistike pojave u Crkvi, kao i novi oblik kleronacionalizma, koji se pokuava predstaviti kao zatitnik interesa hrvatskog naroda te pod parolom zatite vjere udara na samoupravni socijalistiki sustav, to kvari crkveno-dravne odnose. Odgovornima za ta-kvo stanje smatrao je crkvenu vlast, posebice nadbiskupa Kuharia i skupinu oko Glasa Koncila (Tomislav agi-Buni, ivko Kusti i dr.), osobito nakon 21. sjednice Predsjednitva SKJ. Ustvrdio je da Kuhari zlorabi vjeru u politike svrhe i eli se prikazati jedinim zatitnikom interesa hrvatskog naroda te da je Glas Koncila postao informativno-politiko glasilo Crkve, pa se sve to ne moe smatrati sluajnim izgredom, nego izrazom klerikalizma i politizacije Crkve. Cagna je na to samo kazao kako je esto upozoravao Kuharia i druge biskupe da se okane politike te je prihvatio Cvrljin prijedlog da doe u Zagreb i ponov-no razgovara s Kuhariem i urednitvom Glasa Koncila, no odbio je poziv da posjeti predsjednika hrvatske vlade i Vjerske komisije jer bi se to, zbog napetog politikog stanja, moglo protumaiti kao mijeanje u unutranje stvari SFRJ.70

Nedugo zatim, tj. 4. lipnja 1973., Cagna je uzvratio posjet Cvrlji u Zagrebu. Cagna je donio lanke iz novina s protuvjerskim sadrajem, istiui kako se u tisku sve vie iri protuvjersko raspoloenje. Cvrlje je ustvrdio kako to nije dravna politika, da preve obraa pozornost na tisak te da nema potrebe o tome vie razgovarati. No ipak je uzvratio Cagni pokazujui mu razne lanke iz Glasa Koncila, zbog kojih su pojedini brojevi i zabranjeni. Zatim se ponovno

69 Zapisnik sa zajednike sjednice republike i opinskih vjerskih komisija od 9. II. 1973., u: HDA, KOVZ, kut. 98, Pov. 2/1973.

70 Cvrljin izvjetaj o razgovoru s Cagnom 30. V. 1973., u: HDA, KOVZ, kut. 98, Pov. 1/1973.

628


okomio na nadbiskupa Kuharia, navodei ga kao glavnog krivca za novona-stale tekoe u crkveno-dravnim odnosima. Osvrnuo se na prije spomenuti Kuhariev razgovor s prijanjim predsjednikom Skuptine grada Zagreba Josi-pom Kolarom od 24. prosinca 1971., kada je nastupao vie kao politiar nego kao biskup. Cagna je ustvrdio da je nakon njegovih upozorenja Kuhari pro-mijenio ponaanje i vie ne nastupa politiki te je u sreditu njegovih poslanica etika. Ali istaknuo je da razumije strah biskupa za slobodu vjere u novonasta-lim politikim prilikama. Cvrlje se nije sloio s tvrdnjom da se Kuhari promi-jenio, ukazujui na njegovu odgovornost za pisanje Glasa Koncila, te ustvrdio kako nee doi do poboljanja crkveno-dravnih odnosa dok Kuhari i ostali biskupi ne prestanu s koritenjem vjere u politike svrhe. Cagna je izrazio nadu da e se i s dravne strane poduzeti mjere da se sprijee daljnji ekscesi koji idu u smjeru ograniavanja vjerskih sloboda i vrijeanja vjerskih osjeaja. Kazao je i da je ponovno obavio razgovore s Kuhariem i redakcijom Glasa Koncila, ali i spomenuo da mu Kuhari i drugi biskupi prigovaraju neka se ne mijea u odnose biskupa i dravnih vlasti i neka gleda svoje nuncijske poslove.71

Cagna je 23. srpnja 1973. donio u Savezni sekretarijat za inozemne poslove dva dokumentirana dokaza o otkazima profesorima u vojvoanskim kolama zbog prakticiranja vjere. No i taj mu je put odgovoreno da ne treba obraati pozornost na pojedinane ekscese te da to nije dravna politika.72

Vojislav Peki izvijestio je 2. kolovoza 1973. Savezni sekretarijat za inoze-mne poslove SFRJ kako mu je Casaroli prvi put kazao nemam ta da krijem ali se u vatikanskim krugovima sve vie govori o pogoranju odnosa drava-Crkva u Jugoslaviji. No dodao je kako smatra da se ne radi o novom kursu u odnosu na Crkvu, nego o odreenim tekoama koje se mogu prevladati. Istaknuo je kako se za sad ne boji progona Crkve, ali se u krugovima Sv. Stolice pitaju to e biti nakon Titove smrti.73

Predsjednik Komisije za vjerska pitanja SR Hrvatske Ivan Lali izjavio je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju 26. listopada 1974. da su vodei ljudi masov-nog pokreta vidjeli u Crkvi jedan od svojih oslonaca, dok su s druge strane po-jedini crkveni predstavnici u masovnom pokretu vidjeli priliku za ukljuivanje Crkve u politiki ivot. No istaknuo je kako je guenjem masovnog pokreta SKJ vratio vodu u svoje korito, to su pojedini crkveni predstavnici doivjeli kao zaotravanje crkveno-dravnih odnosa. Upozorio je i na sve ee izjedna-avanje crkvenog i nacionalnog, to dovodi do toga da se pojedini predstavnici Katolike crkve stavljaju u slubu nacionalistikih, a Srpske pravoslavne crkve velikodravnih unitaristikih snaga, te se one pretvaraju u uporite djelova-nja klasnog neprijatelja. U skladu s tim istaknuo je da crkveno-dravni sukobi

71 Cvrljin izvjetaj o razgovoru s Cagnom 4. VI. 1973., u: HDA, KOVZ, kut. 98, Pov. 1/1973.72 Zapisnik Saveznog sekretarijata za inozemne poslove o razgovoru M. Cagne sa zamje-

nikom saveznog sekretara Jakom Petriem od 23. VII. 1973., u: HDA, KOVZ, kut. 98, Pov. 1/1973.

73 Dopis br. 432203/112 od 2. VIII. 1973., s naznakom ifrovano, u: HDA, KOVZ, kut. 101, Pov. 104/1973.

629


nisu vjerske nego politike naravi, emu pogoduju i pojedinci iz SK koji potiu graanski borbeni ateizam te u svakoj crkvenoj aktivnosti vide problematinu politiku djelatnost, ne razlikujui vjersko od politikog.74

Prigodom posjeta predsjedniku novoutemeljene Komisije SIV-a za odno-se s vjerskim zajednicama Milanu Vukasoviu 5. studenoga 1974. Cagna je izrazio svoje neslaganje s Lalievim intervjuom u Slobodnoj Dalmaciji, istiu-i kako nije Crkva ta koja kri Ustav i stvara sukobe. Iznosei neke primjere ograniavanja vjerskih prava, ustvrdio je kako on smatra da iza njih ne stoji vlada, nego se radi o izdvojenim sluajevima, no s obzirom na to da vlasti na te sluajeve ne reagiraju, to izaziva sumnju u njihovu dobru volju. Vukasovi je rekao da e se osobno truditi oko striktne provedbe Ustava i Protokola, ali i traiti da vjerske zajednice razvijaju svoje djelatnosti u skladu s tim. Izrazio je suglasnost s Lalievim intervjuom, istiui da vjerske zajednice imaju slobodu vjeroispovijesti, ali ne i slobodu njene zloporabe u smislu mijeanja u politiku i meunacionalne odnose. Naglasio je kako vlasti imaju nesporazuma s vrho-vima Crkve, ali ne i s njenim vjernicima.75

Zakljuak

Politiki dogaaji u Hrvatskoj 1971., poznatiji kao Hrvatsko proljee, odvi-jali su se u vrijeme znatnog poboljanja crkveno-dravnih odnosa u Jugoslaviji te nedugo nakon ponovne uspostave diplomatskih odnosa Jugoslavije i Sv. Sto-lice 1970. i Titova posjeta papi Pavlu VI. u proljee 1971. godine. To je svakako utjecalo i na suzdran odnos Crkve i njezina vodstva u Jugoslaviji, kao i Sv. Sto-lice, prema tim dogaanjima. No ne moe se rei da se Crkva od tih dogaanja u potpunosti distancirala, iako to u javnosti nije bilo preve vidljivo. Navedena su politika dogaanja bitno utjecala na unutarcrkvena zbivanja, kao i na cr-kveno-dravne odnose. Svetoj Stolici nije odgovaralo zaotravanje politikih prilika u Jugoslaviji, nego ouvanje stabilnosti i jedinstva Jugoslavije, iako je imala razumijevanja za one u Hrvatskoj koji su traili promjene. Veina hrvat-skih biskupa zalagala se za suzdranost, ne elei naruiti postignuti napredak u crkveno-dravnim odnosima i bojei se povratka na staro, tj. ponovnog pro-gona Crkve. Manji dio biskupa, ali predvoen predsjednikom Biskupske kon-ferencije i zagrebakim nadbiskupom Franjom Kuhariem, smatrao je da ipak treba otrije reagirati s obzirom na postupke vlasti prema onima koji su traili promjene odnosa u Jugoslaviji i s obzirom na zaotravanje politike i medijske retorike prema vjeri i Crkvi. No, bez obzira na sve, moe se zakljuiti da je meu biskupima prevladalo miljenje kako su politiki dogaaji u Hrvatskoj 1971. proizili ponajprije iz komunistikih redova i njihovih meusobnih ne-suglasica te se u njih Crkva ne treba mijeati, ali mora stati u obranu vjerskih i ostalih ljudskih prava koja su ugroena slomom hrvatskog masovnog pokreta.

74 Sukobi nisu vjerske, ve politike naravi, Slobodna Dalmacija, 26. X. 1974.75 Zapisnik Komisije SIV-a za odnose s vjerskim zajednicama o razgovoru Cagna Vukasovi

5. VII. 1974., u: HDA, KOVZ, kut. 102, Pov. 31/1974.

630


SUMMARYTHE CATHOLIC CHURCH AND THE CROATIAN SPRING

Political events in Croatia in 1971, known as the Croatian Spring, took place at a time of significantly improved Church-state relations in Yugoslavia, and not long after the renewal of diplomatic relations between Yugoslavia and the Holy See in 1970 and Titos visit to Pope Paul VI in the spring of 1971. This certainly influenced the restrained reaction of the leadership of the Church in Yugoslavia, as well as the Holy See, to the Croatian Spring. It cannot be said that the Church completely distanced itself from these events, but certa-inly this was visible in public. These political events significantly influenced internal Church activities, as well as Church-state relations. The heightened political tensions in Yugoslavia did not conform to the interests of the Holy See; its interests were better served by the preservation of stability and the unity of Yugoslavia, even though it was sympathetic to those in Croatia who were seeking after reform. The majority of Croatian bishops campaigned for restraint not wanting to disrupt the progress achieved in Church-state rela-tions and feared a return to the old state of affairs, that is, a return to the ac-tive persecution of the Church. A minority of the bishops, led by none other than the President of the Episcopal Conference and the Archbishop of Zagreb, Franjo Kuhari, believed that the reaction to the government should be more vociferous because of its reaction to those who sought reform within Yugosla-via and due to the sharpened rhetoric of the political leadership and the me-dia against religion and the Church. But no matter what, it can be concluded that the prevailing opinion among the bishops was that the political events in Croatia in 1971 grew primarily out of disagreements within the ranks of the Communists and their mutual discord, and that the Church should not beco-me involved in these, but that it must stand in defense of religion and human rights, whi

3_akmadza_csp_2012_3

Documents