akcijski plan integriranog upravljanja vodama€¦ · 2.2.1. vodoopskrbni sustav ilok 4 2.2.2....

Ovaj Akcijski plan nastao je uz financijsku podršku

Europske unije

SUMUS

Program prekogranične suradnje Hrvatska-Srbija, IPA komponenta II

AKCIJSKI PLAN

INTEGRIRANOG

UPRAVLJANJA

VODAMA

KOMUNALIJE d.o.o. KOMUNALAC d .o.o JKP PROGRES ILOK ŽUPANJA BAČKI PETROVAC

Ovaj Akcijski plan nastao je uz financijsku podršku

Europske unije Ova publikacija nastala je uz financijsku podršku E uropske unije. Za sadržaj su isklju čivo odgovorne Komunalije d.o.o. Ilok i isti nužno n e odražava stavove Europske unije. This publication was produced with financial assist ance of European Union. The contents of the document are the sole responsibilit y of Komunalije d.o.o. Ilok and do not necessarily reflect the positions of the Europe an Union. Korisnici:

Komunalije d.o.o., Julija Benešića 49, Ilok, e-mail: [email protected]

Komunalac d.o.o., Veliki kraj 132, Županja, e-mail: [email protected]

JKP Progres, Narodne Revolucije 5, Bački Petrovac, e-mail: [email protected]

Delegacija Europske unije, www.europa.eu

SADRŽAJ

A. PREDGOVOR 1

Nosioci izrade Plana 1

1. UVOD 3

2. VODOOPSKRBA I ODVODNJA 4

2.1. Uvod 4

2.2. Vodoopskrbi sustavi 4

2.2.1. Vodoopskrbni sustav Ilok 4

2.2.2. Vodoopskrbni sustav Županja 7

2.2.3. Vodoopskrbni sustav Bački Petrovac 8

2.3. Procjena vodoopskrbih sustava i planova razvitka 9

2.4. SWOT analiza 10

3. KAKVOĆA I ZAŠTITA VODA 11

3.1. Stanje voda 11

3.2. Kakvoća vode 12

3.3. Izvori onečišćenja 13

3.4. Odvodnja otpadnih voda 15

3.5. Mjere za zaštitu voda 16

3.6. Mjere za zaštitu od štetnog djelovanja voda 17

3.6.1. Uređenje vodotoka i drugih voda 17

3.6.2. Zaštita od poplava 18

3.6.3. Vodno dobro 19

3.6.4. Zaštita od erozije 19

3.6.5. Melioracijska odvodnja 19


4. ZAKONSKA OKVIRI UPRAVLJANJA VODAMA 23

4.1. Zakonski okvir 23

4.2. Institucijski okvir 24

4.3. Međunarodni okvir 26

4.4. Planski dokumenti 27

4.5. Financijski okviri 27


5. IZJAVA O VIZIJI 32

6. STRATEŠKA OPREDJELJENJA 33

7. USVOJENI KRITERIJ VREDNOVANJA PROGRAMA 35

8. RANGIRANJE PROGRAMA 36

9. IMPLEMENTACIJA, PRAĆENJE I EVALUACIJA STRATEŠKOG RAZVOJNOG

PLANA ZA VODE I OKOLIŠNU SANITACIJU

38

Akcijski plan integriranog upravljanja vodama

1

A. PREDGOVOR

SUMUS je regionalni projekt kojeg su inicirala tri javna komunalna poduzeća s ciljem

poticanja prekogranične suradnje u području upravljanja vodama između Hrvatske i Srbije.

Komunalije d.o.o. Ilok, kao vodeći partner i Komunalac d.o.o. Županja su potpisali ugovor sa

Agencijom za regionalni razvoj Republike Hrvatske o provedbi projekta unutar programa

Hrvatska – Srbija IPA Prekogranična suradnja Hrvatska – Srbija. Srbijanski partner u projektu

je JKP “Progres. Akcijski plan u okviru SUMUS programa, izrađen je za poboljšanje održivosti

gradskih usluga na području gospodarenja vodom i otpadnim vodama u vezi integriranog

upravljanja vodama.

Opći cilj SUMUS projekta je doprinijeti integriranom prekograničnom upravljanju

vodama koje će optimizirati opskrbu vodom i smanjiti negativan utjecaj otpadnih voda na

okoliš. Projekt donosi integrirani pristup upravljanju vodom kroz poboljšanje suradnje i

komunikacije među partnerima s ciljem postizanja održivog razvoja i bolje kvalitete života u

pograničnim područjima Hrvatske i Srbije. Detaljniji ciljevi ovog zadatka su definirati lokalna i

regionalna rješenja na području zaštite voda u upravljanja vodama na obje strane granice i

povećati sposobnost sudionika u području odvodnje otpadnih voda i vodoopskrbe.

Izrada plana integriranog upravljanja vodama, uključujući SWOT analizu vodoopskrbe

i sustava otpadnih voda u područjima svih partnera na projektu, analizu inovativnih pristupa

i tehnologija, te identifikacija dobre prakse, fokusiranjem na identificiranje i rješavanje

problema vezanih uz vodu u skladu sa Okvirnom direktivom o vodama (2000/60EC).

Korisnici:





2

Nosioci izrade Plana

1. Joško Radanović dipl.ing. - voditelj projekta

2. Miroslav Janić, dipl.krim. - gradonačelnik grada Iloka

3. Vilim Čuljak, dipl.ing.- direktor Komunalija d.o.o. Ilok

4. Natalija Činčurak, dipl.ing - rukovodilac vodoopskrbe Komunalija d.o.o Ilok

5. Ivan Klasanović, ing - rukovodilac službe za komunalne poslove grada Iloka

6. Davor Miličević, dipl.iur. - gradonačelnik grada Županje

7. Ilija Lešić, dipl.oec. - direktor Komunalac d.o.o. Županja

8. Josip Vrhovac, ing.građ. - rukovodilac vodoopskrbe Komunalac d.o.o. Županja

9. Vladimir Turan, ing. - Predsednik Opštine Bački Petrovac

10. Pavel Marčok, prof.- narodni poslanik

11. Ondrej Benka, ing. - direktor JKP „Progres“ Bački Petrovac

12. Jan Jovankovič, dr. - rukovodilac službe za komunalne poslove Opštine Bački Petrovac

13. Branko Hlevnjak, projektant

Upravna grupa

Joško Radanović dipl.ing. - voditelj projekta, koordinator, e-mail: [email protected]

Vilim Čuljak dipl.ing.

Ante Klanac, dipl.oec.

Tanja Dudaš, dipl.ing.

Povezao i uredio

Branko Hlevnajk dipl.ing. geologije - e-mail: [email protected]


3

1. UVOD

Postizanje cjelovitog i usklađenog vodnog režima na državnom teritoriju temeljni je

cilj upravljanja vodama. Vodno gospodarstvo osigurava održivo korištenje voda što

podrazumijeva osiguranje dovoljnih količina voda zadovoljavajuće kakvoće za postojeće i

razvojne potrebe svih korisnika, vodeći računa o prirodnim mogućnostima resursa.

Gospodarski razvoj i urbanizacija dovode, s jedne strane, do velikog porasta potreba za

vodom, a s druge, do ugrožavanja vodnih resursa i vodnoga okoliša. Voda tako može postati

ograničavajući čimbenik razvoja, te prijetnja ljudskom zdravlju i održivosti prirodnih

ekosustava. Stoga je za svako društvo posebno važno da uravnoteži te odnose i osmisli

politiku i strategiju uređenja, iskorištavanja i zaštite vodnih resursa. Osim toga, nužno je

postići i odgovarajući standard i razinu sigurnosti opskrbe vodom za sve korisnike. Povećanje

životnog standarda stanovništva, te razvoj gospodarstva koje koristi vodu iz sustava javne

vodoopskrbe zahtjeva daljnji razvoj sustava javne vodoopskrbe.

Načelo održivog razvoja podrazumijeva integralno upravljanje vodama, kojim će se

osigurati ravnoteža između korištenja resursa za poboljšanje životnih uvjeta i poticanje

razvoja, te zaštite resursa i očuvanja njihovih ekoloških funkcija, a sve uz uvažavanje

međunarodnih obveza i normi na graničnim i prekograničnim vodotocima.

Štedljivo i racionalno korištenje vodom jedno je od temeljnih načela upravljanja

vodama. Uspostava, održavanje i sustavno unapređivanje primjerene preventivne zaštite

stanovništva i dobara od poplava druga je temeljna zadaća vodnoga gospodarstva i nužan je

preduvjet daljnjega gospodarskog razvoja pograničnih regija.

Upravljanje vodama sve se više globalizira i internacionalizira, što pred nacionalne

institucije koje upravljaju vodama stavlja veće i složenije obveze i ograničenja. Budući da je

veliki dio voda Hrvatske i Srbije graničnog ili prekograničnog karaktera, znači da će u idućem

razdoblju upravljanje vodama biti pod većim izravnim ili neizravnim utjecajem susjednih

država i međunarodnih institucija. Radi ostvarenja održivog upravljanja vodama za vodno su

gospodarstvo važne međunarodne konvencije i ugovori koje su države potpisale i potvrdile, a

tiču se provedbe: integralnog upravljanja vodnim područjima, planiranja mjera i izgradnje

vodnih građevina, uz primjenu međunarodnog vodnog prava.

Kao država na ulasku u Europsku uniju, Republika Hrvatska te Republika Srbija koja je

počela procese pridruživanja, dužni su uskladiti nacionalno zakonodavstvo s pravnom

stečevinom Europske unije. Posebno važan dokument kojim se uspostavlja okvir za

djelovanje na području politike voda je Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EZ (Water

Framework Directive).


4

2. VODOOPSKRBA I ODVODNJA

2.1. UVOD

Vodoopskrba stanovništva i industrije područja vodoopsrbnih sustava Iloka, Županje i

Bačkog Petrovca osigurava se zahvatima podzemne vode. Izgrađeni su regionalni i lokalni

sustavi distribucije i odvodnje otpadnih voda.

Kvalitetu podzemne vode karakteriziraju reduktivni uvjeti taloženja naslaga što je

uzrokovalo pojavu povišenog sadržaja amonijaka, željeza i mangana, te ponegdje i arsena.

Izuzetak je crpilište Mohovo na kojem sa nalazi kvalitetna podzemna voda koja se bez obrade

mođe utisnuti u vodoopskrbni sustav.

Pokrivenost vodoopskrbom je uglavnom zadovoljavajuća. Osigurava se opskrba

kvalitetnom pitkom vodom do krajnjeg potrošaća. Izuzetak su povremeni problemi u

vodoopskrbi Županje koja se opskrbljuje vodom iz Regionalnog crpilišta istočne Slavonije.

Knalizacionim sustavima pokriveni su gradovi, dok je u narednom razdoblju

predviđen razvoj sustava odvodje otpadnih voda u manjim naseljima. Pokrivenost područja u

kojima postoji potpuni tretman i obrada otpadnih voda je relativno mala.

2.2. VODOOPSKRBI SUSTAVI

2.2.1. Vodoopskrbni sustav Ilok

Grad Ilok je administrativo područje naselja Šarengrad, Bapska i Mohovo i ima

ukupno 8.351 stanovnika. Vodooskrba se ostvaruje zdenačkim zahvatima na crpilištima Skela

u Iloku i Mohovo. Od 2005. godine se osim naselja na području grada Iloka, vodom

opkrbljuju i naselja Lovas i Opatovac, u općini Lovas.

Ukupna dužina vodoopskrbne mreže sa glavnim vodoopskrbnim cjevovodima (Ilok,

Šarengrad, Bapska, Mohovo, Lovas, Opatovac) je 122.142,00 m s ukupno je2780 vodovodnih

priključaka.

Crpilište Skela nalazi se u inudacionom području dunava, ispod grada Iloka. Na crpilištu sutri

bušena zdenca, Z-1 dubine 113 m, kapaciteta 20 l/s,IB-2N dubine 118 m, kapaciteta 15 l/s i Z-

2 dubine 122 m, kapaciteta 5 l/s. Na crpilištu Mohovo nalazi se jedan bušeni zdenac, MZ-1

dubine 42 m, kapaciteta 15 l/s koji je smještenog u centru Mohova.Ukupnaizdašnost

zdenaca Iločkog vodoopskrbnog sustava je 40 – 50 l/s.

Na crpilištu Skela voda se potopljenim crpkama crpi iz zdenaca na uređaj za preradu

vodeukupnog kapaciteta 50 l/s. Pročišćena voda se skuplja u spremniku čiste vode na lokaciji


5

prerade, volumena 200 m3, a potom distribucijskim crpkama tlači u vodoopskrbnu mrežu i

vodospremu Principovac. Vodoopskrbna mreža podijeljena je u dvije vodoopskrbne zone.

Visoka zona s vodospremom Principovac ( volumena 1.400 m3, kota dna 185,0, maksimalni

nivo na koti 189,5 m.n.m. h= 4,5 m) i niska zona bez izdvojene vodospreme. Vodoopskrbna

mreža visoke i niske zone povezane su i preko regulatora tlaka.

Dezinfekcija vode crpilišta Skela vrši se klor dioksidom, a na crpilištu Mohovo

dezinfekcija vode vršina-hipokloridom. Nadzor kontrole kvalitete pitke vode vodi ovlašteni

laboratorij Veterinarskog zavoda Vinkovci jednom mjesečno s 8 kemijskih i 8 bioloških

analiza. Na lokaciji crpilišta Skela u Iloku je interni laboratorij u kome se provode kontrolne

analize sirove i prerađene vode.

Izgradnja sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda grada Iloka započela je

1975. godine kada je izgrađen dio sadašnjeg mješovitog kanalizacijskog sustava i to

uglavnom u području stare gradske jezgre i Gornjeg grada s privremenin ispustom u Drljanski

potok. Tijekom 1978. godine donošenjem novog urbanističkog plana i povećanjem broja

stanovnika pokrenuta je izrada novog idejnog projekta kanalizacijskog sustava i uređaja za

pročišćavanje otpadnih voda (UPOV). Tim projektom predviđen je mješoviti kanalizacijski

sustav sa rijekom Dunavom kao recipijentom, do izgradnje UPOV-a na slobodnoj površini

istočno od naseljenog područja neposredno iza mosta i graničnog prijelaza Ilok-Bačka

Palanka. Po dovršetku uređaja cijeli kanalizacijski sustav preusmjeriti će se na lokaciju

uređajasa ispustom u potok Čitluk, a kao krajnji recipijent služi rijeka Dunav. Na kanalima u

blizini Drljanskog potoka koji je do sada služio kao recipijent oborinskih voda predviđena su

mjesta za izgradnju kišnih preljeva za rasterećenje kanalizacije čime će se samo komunalne

otpadne vode voditi prema lokaciji uređaja.

Ukupna dužina kanalizacijke mreže iznosi cca 27 km profila od ∅300 do ∅1000. Do

danas je izgrađeno oko 80% predviđene kanalizacijske mreže sa crpnom stanicom koja

precrpljuje otpadnu vodu iz zapadnog dijela grada u istočni u smjeru uređaja za

pročišćavanje, locirana ispred Vatrogasnog doma. U izgradnji je druga crpna stanica u ulici

Julija Benešića kod restoran „Dunav“. Kišni preljevi izgrađeni u blizini Drljanskog potoka

predviđeni su za rasterećenje kanalizacije čime će se osigurati da se samo otpadne vode

odvode prema UPOV-u.

Uređaj UPOV je projektiran za zajedničke otpadne vode grada Iloka i Vinarije, jer je

nakon provedene analize ovakvo riješenje usvojeno kao tehnički i ekonomski opravdanote je

usvojen fazni pristup izgradnji uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. U prvoj fazi

predviđeni je kapacitet obrade za 8000ES a u drugoj fazi za 12800 ES. Tehnološki pristup

obradi otpadne vode baziran je na postupcima biološkog pročišćavanja u tzv. biolagunama

odnosno aeriranim niskoopterećenim zemljanim spremnicima i taložnim lagunama.

Noviji sustav odvodnje otpadnih voda izveden je od PE, PVC, betonskih, a stariji

dijelovi izgrađeni su od azbest-cementnih cijevi.


6

Naselje Bapska, Mohovo i Šarengrad administrativno pripadaju Gradu Iloku. Naselje

Bapka smješteno je cca 9km zapadno od Iloka, oko 4km južno od Dunava. Bapska je po broju

stanovnika drugo naselje u sastavu Iloka. Naselje Šarengrad se nalazi oko 10 km zapadno uz

obalu Dunava, a naselje Mohovo oko 15 km zapadno od Iloka uz obalu Dunava na cesti

Vukovar-Ilok.

Ranije rješenje vodoopskrbe u naselju Bapska zasnivalo se na zdencu u centru

Bapske. Izgradnjom vodoopskrbne mreže i priključkom domačinstava na vodu, dio

domačinstava je iz starih, kopanih zdenaca načinio septičke, crne jame. Kako su zdenci

dosezali do dubine vodonosnika, podzemna voda je zagađena nitratima i crpilište se moralo

napustiti. Ti stari zdenci su sanirani i zatrpani. Vodoopskrba je riješena spojem na iločki

vodovod, izgradnjom transportnog cjevovoda Ilok – (Šarengrad) – Bapska. Vodoopskrbna

mreža Bapske spojena je na ovaj cjevovod preko precrpne stanice za povišenje tlaka

izdašnosti Q = do 16 l/s i visinom dizanja H = 41 m. Precrpna stanica je frekventno

regulirana na stalni odlazni tlak od 7,6 bara. U dugoročnoomrazvitku naselja Bapska,

predviđena je izgradnja vodotornja na kraju naselja za pokrivanje dnevnih vrhova potrošnje.

Vodoopskrba naselja Mohovo i Šarengrad zasniva se na zdencu u centru naselja

Mohovo. Ovaj vodovod je u funkciji od 1980. godine. Voda ovog crpilišta zadovoljava

kriterije MDK pa se voda bez prerade utiskuje u vodoopskrbni sustav Mohovo-Šarengrad.

Vodovod Mohova i Šarengrada spojen je i na transportni cjevovod Ilok – Bapska, ali se

ova veza koristi samo u slučaju zastoja crpilišta Mohovo kao interventno rješenje.

U naseljima Bapska, Mohovo i Šarengrad nije izgrađena kanalizacijska mrežu, već se

otpadne vode ispuštaju u najbliže vodotoke ili u septičke jame. Studijom zaštite voda

Vukovarsko-srijemske županije predviđeno je formiranje zajedničkog sustava odvodnje i

pročišćavanja otpadnih voda naselja Bapska i Šarengrad s lokacijom uređaja za pročišćavanje

u Šarengradu te ispuštanje pročišćenih otpadnih voda u Dunav. Planirano je opterećenje

otpadnih voda za Bapsku 1650 ES i Šarengrad 1100 ES. Studijom je predviđena primjena

razdjelnog načina odvodnje s izgradnjom isključivo sanitarno-fekalne kanalizacije. Pokrenuti

su radovi na izgradnji kanalizacijske mreže u Šarengradu. U Mohovu je predviđeno

formiranje zasebnog sustava odvodnje i pročišćavanja s lokacijom uređaja za pročišćavanje

na lokaciji između ceste Vukovar-Ilok i rijeke Dunav. Prognozirano je opterećenje otpadnim

vodama od 550 ES. Gradnja kanalizacijse mreže i UPOV-a u Mohovu je osobito važno zbog

činjenice da je lokalno crpilište u samom središtu naselja.

Naselje Lovas i Opatovacimaju izgrađenu lokalnu vodoopskrbnu mrežu vezanu na

vodoopskrbi sustav Grada Iloka cjevovodom koji se spaja na postojeći cjevovod Lovas-

Bapska. Na trasama cjevovoda izvedeni su objekti koji omogućuju transport vode do

korisnika sa pet zasunskih komora. Oba naselja imaju lokalnu vodovodnu mrežu koja je prije

priključenja na iločki vodoopskrbni sustav bila priključena na vlastite zdence u kojima voda


7

nije bila sanitarno ispravna. Voda u Lovasu opterećena je povećanom koncentracijom

nitrata, a voda u Opatovcu povećanom koncentracijom mangana.

2.2.2. Vodoopskrbni sustav Županja

Na distributivnom području Županje izgrađeno je 148,90 km vodovodne mreže

(Županja, Bošnjaci, Gradište i Štitar), a u 2009. godini je dograđeno još 4,28 km. Na

vodovodnu mrežu je do sada priključeno ukupno 5.814 domaćinstva u individualnoj

stambenoj izgradnji i u stambenim zgradama te 383 industrijska potrošača.

Kao izvorište županjskoga vodovoda koristilo se crpilište Bošnjaci-Županja. Prvi začetci

organizirane vodoopskrbe Županje datiraju od pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća

kada se izgrađuju cijevni zdenci za skupnu vodoopskrbu, pa se u gradu postupno napušta

individualna vodoopskrba kopanim zdencima. Prvi središnji zdenac (B-1) izgrađen je 1974.

godine na zelenoj površini u središnjem dijelu grada. Poteškoće u vodoopskrbi ("pjeskarenje

zdenca") potakle su izgradnju novoga zdenca u 1988. godini, a tom prigodom mijenja se i

položaj crpilišta. Ovaj novi zdenac smješten je između ceste Vinkovci-Tuzla i naselja Bošnjaci.

Zahvaća vodonosne slojeve od 73 do 109 m dubine, odnosno isti vodonosnik kao i zdenac u

Županji. Izabrani položaj crpilišta bio je pogodan za razvoj regionalnog crpilišta. Na ovome

crpilištu su izgrađena tri zdenca (B-2, B-3 i Z-4).

Opskrba pitkom vodom na distributivnom području Županje do 2009. godine odvijala

se bez poteškoća, količine su bile dostatne potrebama korisnika i u ljetnim mjesecima.

Tijekom lipnja 2009. godine dio distributivne mreže (Županja,Bošnjaci i Štitar)

priključen je na regionalni vodoopskrbni sustav istočne Slavonije, a ostatak distributivne

mreže (Gradište) u rujnu 2009. godine.

Zdenci regionalnog vodovoda nalaze se između Općine Sikirevci i rijeke Save, pod

nadležnošću Vinkovačkog vodovoda i kanalizacije d.o.o. Vinkovci, koji vrši upravljanje i

održavanje, te distribuciju vode.

Kvaliteta vode na distributivnom području Županja u skladu je s Pravilniku o

zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.

Ukupna količina zahvaćene vode, odnosno količina isporučene vode na

distributivnom području Županje je 1.112.272,00 m3, a naplačeno građanima i industriji

726.530,00 m3. Ukupni gubitak vode u vodoopskrbnom sustavu iznosi 385.742,00 m3 ili

34.60 % (u 2008. godini 27,69%).

Broj sanacija na vodovodnoj mreži je svake godine sve manji, i to uglavnom zbog

obavljenih rekonstrukcija starih dijelova mreže. Obavljeno je 179 popravaka na vodovodnoj

mreži i kućnim priključcima. Sve sanacije su obavljene na vrijeme, tj. po otkrivanju istih.


8

2.2.3. Vodoopskrbni sustav Bački Petrovac

Općinu Bački Petrovac čine četiri naselja, Bački Petrovac, Gložan, Maglić i Kulpin,

međusobne udaljenosti od 4 do 10 km. Bački Petrovac spada među najmanje općine u

Vojvodini. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine ima 14.681 stanovnika.

Poseban problem predstavlja zagađenje podzemnih voda antropogenim utjecajem.

Ova zagađenja jednim dijelom uzrokuje poljoprivreda (upotrebom umjetnog gnojiva) i

otpadne vode iz seoskih naselja koja nemaju izgrađen kanalizacioni sustav. Velik problem

predstavlja i posljedica onečišćenje voda na neuređenim deponijama.

Kanal Dunav-Tisa-Dunav je najveći vodotok na teritoriju općine Bački Petrovac.

Dugogodišnjom nebrigom, velikim industrijskim postrojenjima koja izbacuju otpadne vode

bez tretmana i prekomjernom upotrebom kemijskih sredstava u poljoprivredi, kanal Dunav-

Tisa-Dunav je postao jedan od najzagađenijih vodotokova u Europi.

Sustavvodoopskrbe u naselju Bački Petrovac po genezi nastajanja, je sličan većini

sustava u Vojvodini. Jedinstveni javni sustav sastoji se od 6 bušenih vodozahvatnih zdenaca

sa sistemom dezinfekcije. Vodoopskrbni cjevovodi su ukupne dužine 33 km. Stupanj

razvijenosti sustava vodoopskrbemože se okarakterizirati kao prosječan u usporedbi s

ostalim naseljima Vojvodine.

Vodu iz zdenaca crpilišta Bački Petrovac, prema analizama provedenim tijekom prvih

šest mjeseci 2011. godine,karakterizira povišeni sadržaj organske tvari čiji pokazatelj

povečani izraziti utrošak KMnO4(16 do 45 MDK 8), izrazito je povećani sadržaj amonijaka (4-

8, MDK 1,0). U analizama se zapaža relativno niski sadržaj nitrata (1,7-2,4, MDK 50), niski

sadržaj željeza (0,08-0,17, MDK 0,30) i povremeno nešto povečani sadržaj arsena (0,008-

0,24, MDK 0,01). Voda se ne kondicionira, nego se poslije dezinfekcije utiskuje u vodoopskrni

sustav.

Naselje Kulpin raspolaže sa vodoopskrbnom mrežom koja se sastoji od dva

vodozahvatna zdenca, sistema dezinfekcije i vodoopskrbnog sustava dužine oko 19 km.

Stupanj razvijenosti sustava vodoopskrbe može se okarakterizirati kao prosječan u usporedbi

s ostalim naseljima Vojvodine. Skoro u svim ulicama naselja izgrađena je vodoopskrbna

mreža sa adekvatnim kućnim priključcima. Voda se ne kondicionira, nego se poslije

dezinfekcije utiskuje u vodoopskrni sustav.

Vodu iz zdenaca crpilišta Kulpin, prema analizama provedenim tijekom prvih šest

mjeseci 2011. godine, karakterizira izrazito povišeni sadržaj organske tvari čiji pokazatelj

povečani utrošak KMnO4 (66-98 MDK 8), povećani sadržaj amonijaka (1,4-4,09, MDK 1,0). U

analizama se zapaža relativno niski sadržaj nitrata (2,7-5,1, MDK 50), niski do nešto povećani


0,021, MDK 0,01). Voda se ne kondicionira, nego se poslije dezinfekcije utiskuje u

vodoopskrni sustav.


9

2.3. PROCJENA VODOOPSKRBNIH SUSTAVA I PLANOVI RAZVITKA

Sustavivodoopskrbe i odvodnje najvećim dijelom zadovoljavaju potrebe distributivnog

područja. Najzastupljeniji problem vodoopskrbnih sustava se gubici vode u sustavu transporta do

potrošaća. Provode se aktivnosti na njihovom smanjenju, a jedini djelotvorni način je zamjena

vodovodnih instalacija.

Kod odvodnje otpadnih voda nedostaci su u izgrađenosti kanalizacione mreže, te izgrađenosti

uređaja za obradu otpadnih voda.

Vodoopskrbni sustav Iloka u narednom radoblju planira aktivnosti na projektiranju i

dovršenju izgradnje kanalizacione mreže grada Iloka, te na izgradnji kanalizacione mreže Bapske,

Mohova, Šarengrada, Opatovca i Lovasa s pripadajućim uređajima za obradu otpadnih voda. U

vodoopskrbi ovog sustava planira se uređenje i izgradnja novih zahvata na crpilištu Mohovo, te

dogradnja vodoopskrbne mreže.

Vodopskrbni sustav Županje u narednom razdoblju planira aktivnsoti na izgradnji

kanalizacijske mreže naselja "Velike livade" u Županji, završetku izgradnje kanalizacijske mreže u

Općini Gradište, završetku izgradnje kanalizacijske mreže u Općini Bošnjaci, završetku kanalizacijske

mreže sliv "I" i "J" u Županji i izradi projektne dokumentacije odvodnje Općine Štitar.

Vodoopskrbni sustav Bački Petrovac planira u narednom razdoblju aktivnosti na tretmanu

pitke vode.


10

2.4. SWOT ANALIZA

Sektor: VODOOPSKRBA I ODVODNJA

S (S

NA

GE)

• Zadovoljavajuće količine i kvaliteta vode,

• Redovna kontrola kvalitete vode,

• Raspoloživi vodni potencijal

• Raspoloživost stručnim kadrom

• Institucionalno upravljanje sistemima,

• Velika pokrivenost vodoopskrbom.

W(S

LAB

OST

I)

• Dotrajalost dijela vodoopkrbne mreže,

• Veliki gubici u vodoopskrbnim sustavima,

• Neopuzdana vodoopskrba iz regionalnih crpilišta (Županja),

• Kapaciteti vodosprema su nedovoljni,

• Neadekvatna, niska cijena usluga vodoopskrbe,

• Za male, stare vodoopskrbne sustave nema projektne dokumentacije,

• Nije izrađen katastrar instalacija, Slaba pokrivenost kanalizacionim sustavima u seoskim područjima,

• Neizgrađenost uređaja za pročišćavanje otpadnih voda,

• Slaba svijest građana seoskih područja o potrebama i troškovima proširenja kanalizacione mreže.

O (

MO

GU

ĆN

OST

I)

• Sanacija i rekonstrukcija vodoopskrbne mreže u svrhu smanjenja gubitaka i troškova,

• Očuvanje i održavanje kvalitete vode na crpilištima,

• Opremanje komunalnih poduzeća opremom i vozilima,

• Izgradnja NUS-a za upravljanje vodoopskrbnim sustavima,

• Osiguranje financijskih sredstava za održavanje i razvoj sustava iz raznih izvora,

• Suradnja s općinama i lokalim zajednicama u susjeddtvu,

• Bolja suradnja s višim nivoima vlasti.

• Stavljanje malih vodopskrbnih sustava u selima pod nadzor i upravljanje komunalnih poduzeća,

• Uspostavljanje GIS- a i baze podataka korisnika i instalacija,

• Podizanje svijesti građana o očuvanju i zaštiti voda,

• Planiranje godišnjih aktivnosti prema prioritetima i mogućnostima,

T (P

RIJ

ETN

JE)

• Nekontrolirano korištenje sredstava za zaštitu i prihranjivanje u poljoprivredi,

• Pogoršanje kvalitete podzemne vode,

• Niska svijest građana o potrebama zaštite i čuvanja kvalitete podzemne vode,

• Nepostojanje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kako kod domaćinstava tako i u industriji,

• Građani ne čuvaju imovinu komunalnih poduzeća,

• Ograničena mogućnost financiranja iz vlastitih izvora,

• slabo funkcioniranje inspekcijskih službi,

• Nedovoljna financijska sredstva za sektor voda i zaštite okoliša.


11


12

3. KAKVOĆA I ZAŠTITA VODA

3.1. STANJE VODA

Prostorni raspored površinskih i podzemnih voda i njihova veza određene su

morfološkim i hidrogeološkim značajkama područja Hrvatske. Sve vode su dio crnomorskog

ili jadranskog sliva, a razvodnica ide kroz gorsko-planinsko područje. Većina velikih vodotoka

crnomorskog sliva međudržavnog je značaja.

Veći vodotoci i slivovi na području crnomorskog sliva s vrlo velikim slivnim

površinama su rijeke Sava, Drava, Dunav, Kupa i Mura. Područje karakteriziraju i značajna

močvarna područja, posebno na poplavnim dijelovima slivova Drave, Dunava i Save.

Geografsko-morfološka i klimatska obilježja prostora Hrvatske uvjetovala su i znatne

razlike u režimima površinskih voda, tako da kod rijeke Drave dominira snježno-glacijalni

režim, a kod Save je prisutan kišno-snježni režim. Rijeka Sava sa svojim pritocima drenira

najveći dio kopnenog područja Hrvatske. Najveći pritoci Save dolaze iz desnog zaobalja.

Glavni vodotoci vodnog područja Dunav, Drava i Mura u Hrvatsku ulaze već s

formiranim tokovima, a vodne količine koje dobivaju s područja Hrvatske samo u manjoj

mjeri utječu na količinski režim.

Kvalitetu površimskih i podzemnih voda redovito prate nadležna ministarstva u okviru

monitoringa voda.

Zakonskim propisima, Uredbom o kategorizaciji vodotoka i Uredbom o klasifikaciji

vodau Republici Srbiji vodotoci su razvrstani u I, IIa, IIb, III i IV klasu prema zadatim

graničnimvrijednostima pokazatelja kvaliteta. Kategorizacija se vrši na osnovu sljedećih

pokazatelja: (1) suspendiranetvari, (2) ukupni suhi ostatak, (3) pH, (4) otopljeni kisik, (5)

BPK5, (6) stupanj saprobnosti po Libmanu, (7) stupanj biološke produktivnosti, (8) najveći

broj koliformnih bakterija, (9) vidljive otpadne materije, (10) primjetna boja, (11) primjetan

miris.

Kakvoća površinskih voda redovito prate nadležne službe Republičkog

hidrometeorološkogzavoda prema Programu koji na godišnjem nivou donosi Vlada. Mreža

monitoring stanica obuhvaća 159 profila na 84 vodotokova. Ispitivanja se vrše jednom

mjesečno i obuhvaćaju fizičko-kemijske, mikrobiološke i saprobiološke analize. Kvaliteta I i

I/II klase očuvan je samo uizvorišnim djelovima rijeka Đetinje, Studenice, Rzava, Moravice,

Mlave i Visočice. U najzagađenije vodotoke (van klase) spadaju: Kereš, Krivaja, Zlatica, Begej,

dijelovi kanalskogsistema DTD, Topčiderska reka, Studva i Veliki Lug. Uopćeno se može reći

da je kakvoća vode u vodotocima nedovoljno dobra. Prema podacima za period 2002-2005.

godina kvaliteta I klasepo odabranim parametrima zadovoljen je na manje 1% mjernih


13

profila, dok II klasu zadovoljavasvega oko 20% profila po parametru zasićenja kisikom i oko

45% po parametrima biološka potrošnja kisika i mikrobiološka ispravnost. To znači da je u

prosjeku na više od polovinesvih profila voda bakteriološki zagađena i nosi povećano

organsko zagađenje. Realno stanjevjerovatno je i lošije, jer nisu svi vodotoci obuhvaćeni

klasifikacijom, zbog ograničenogobima ispitivanja.

U Agenciji za zaštitu životne sredine Ministarstva životne sredine i prostornog

planiranja razvijen jeposeban set indikatora životne sredine za područje voda koji je

namjenjen izvještavanju zajavnost, za stručnjake i donosioce političkih odluka (lokalna

samouprava, državni organi).Indikatori se zasnivaju na tradicionalnim parametrima fizičko-

kemijske i mikrobiološke kakvoće voda na osnovu kojih je kreiran opisni indikator metodom

Serbian Water Quality Index(SWQI). Ovom metodom deset odabranih parametara

(zasićenost kisikom, BPK5, amonijumjon, pH vrijednost, ukupni dušik, ortofosfati,

suspendirane materije, temperatura,elektroprovodljivost i koliformne bakterije) svojim

koncentacijama reprezentiraju kvalitetu površinskih voda svodeći ih na jedan indeksni broj

od 0-100. Prema pojedinačnim indeksnimvrijednostima kvaliteta za SWQI kreirani su pet

opisnih indikatora kvaliteta: vrlo loša, loša, dobra, vrlo dobrai odlična.

Prema analizi indikatora SWQI sa 134 stanica na teritoriji Srbije u 2007. godini, opisni

indikator odličanje zastupljen na 7% stanica, vrlo dobar na 17%, dobar 58%, loš 16% i vrlo loš

na 2%stanica. Kako je ovom metodom kvaliteta vodotoka izražena opisnim indikatorom

dobar, vrlodobar i odličan odgovara I i II klasi kvalitete vode prema Uredbi o klasifikaciji voda,

značida je 82% uzoraka zadovoljavalo propise o kvaliteti površinskih voda.

3.2. KAKVOĆA VODE

U geotektonskom smislu područje pripada središnjem dijelu slavonsko-srijemske

depresije. U njoj su istaložene debele naslage neogena i kvartara.

Može se reći da promatranim predjelom dominiraju aluvijalne naslage, koje su

izgrađene od pijesaka i šljunka, koji predstavljaju propusne slojeve, te praha i gline koji

izgrađuju polupropusne omeđujuće slojeve. Općenito se u južnim i jugozapadnim predjelima,

prema Bosanskoj Posavini, istanjuju, odnosno uklinjuju neki od nepropusnih slojeva, pa je

olakšana međuslojna cirkulacija podzemnih voda pojedinih propusnih slojeva. Prema sjeveru

i istoku istanjuju se pak polupropusni i zadebljavaju relativno nepropusni slojevi. Formiranje

ovih naslaga prate neotektonski pokreti, pa pojedini dijelovi područja tonu i zamočvaruju, a

pojedini izostaju i okopnjavaju.

U potonulim predjelima terena formirala su se močvarišta izrazito reduktivnih

svojstava, pa podzemne vode u takvim naslagama imaju povišen sadržaj fosilnog amonijaka,


14

organskih tvari koje se indiciraju povišenim utroškom KMnO4, otopljenog željeza, mangana,

arsena i sličnih sastojaka. Izostali dijelovi su predstavljali kopno ili su povremeno okopnjavali

uslijed čega je nastala djelomična ili potpuna oksidacija naslaga. U takvim naslagama željezo

je istaloženo na skeletu stijene (pješčani matriks), pa je sadržaj otopljenoga željeza u

podzemnoj vodi relativno mali. Neotektonska gibanja su ovdje pretežito naslijednog

karaktera. Međutim, intenzitet gibanja se prostorno i vremenski mijenjao pa postoje pojedini

predjeli s različitim stupnjem reduktivnosti sredine i s tim u svezi razlikom u otopljenim

sastojcima u podzemnoj vodi.

Za kakvoću podzemnih voda Iločkih crpilišta Skela i Mohovo karakteristično je

prevladavanje oksidativnih uvjeta u vodonosniku na što ukazuje i boja vodonosnih pijesaka.

Stijeće se naime zaključak da je vodonosnik naknadno izložen ozračivanju u nekoj od

kopnenih faza, pa je željezo iz vode oksidiralo na skeletu krutoga matriksa. Posljedica je

povoljna kakvoća vode za potrebe vodoopskrbe. Tako je na crpilištu Skela neznatno povećan

sadržaj željeza, amonijaka i mangana što olakšava obradu vode, a na crpilištu Mohovo je

voda izvrsne kvalitete i može se bez obrade upustiti u vodoopskrbni sustav.

Glede kakvoće podzemne vode na crpilištu “Županja-Bošnjaci” može se istaknuti da je

voda opterećena nešto povišenim sadržajem željeza, a također povišenim utroškom KMnO4,

te prirodnim amonijakom koji izvorno ne odskače od granice dozvoljene Pravilnikom o

sanitarnoj ispravnosti vode za piće (MDK), ali također spada među one sastojke koje bi bilo

potrebno regulirati obradbom vode da bi ona na mjestu potrošnje bila bezprijekorna. Ako

kakvoću prirodne vode usporedimo s drugim okolnim crpilištima, može se zaključiti da voda

na crpilištu “Županja-Bošnjaci” spada među kvalitetnije od raspoloživih podzemnih voda.

Voda iz regionalnog crpilišta istočne slavonije je dobre kvalitete.

Kakvoća vode na crpilištu Bački Petrovac karakteriziraju povišeni sadržaj organske

tvari, amonijaka i arsena koji se bez obrade vode upuštaju u vodoopskrbni sustav.

3.3. IZVORI ONEČIŠĆENJA

Stanovništvo i gospodarske aktivnosti dominantni su izvori onečišćenja. Polazište za

planiranje mjera zaštite voda jest procjena utjecaja onečišćenja na vode iz točkastih i

raspršenih izvora onečišćenja. U točkaste izvore onečišćenja uključena su onečišćenja iz

kanalizacijskog sustava i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, a ubrojena su sva naselja i

industrijski pogoni, koje je moguće svesti na jednu točku upuštanja onečišćene vode u

prijamnik. Raspršene izvore onečišćenja čine onečišćenja na tlu, koja oborinskim otjecanjem

dolaze u vode (poljoprivredne površine, oborinske vode različitih slivnih površina itd.).


15

Za procjenu unosa onečišćenja iz točkastih izvora u vode uspostavljen je sustav

praćenja otpadnih voda, za komunalne otpadne vode na oko 200 i industrijske na oko 1.530

lokacija. Komunalne otpadne vode, kao i otpadne vode iz prehrambene industrije, pretežno

su onečišćene organskim tvarima. Otpadne vode iz kemijskih i petrokemijskih,

metaloprerađivačkih, drvnih, proizvodnja celuloze i papira te tekstilnih industrija, mogu

sadržavati opasne tvari koje djeluju toksično, sporo su razgradive ili potpuno nerazgradive, te

bioakumulativne.

Točkasti se izvori onečišćenja pretežno odnose na naselja veća od 500 stanovnika i

čine oko 82% ukupno procijenjenog tereta onečišćenja stanovništva. Naselja manja od 500

stanovnika uključena su u raspršene izvore onečišćenja i čine 18% ukupnoga procijenjenog

onečišćenja od stanovništva. Unosi onečišćenja dijelom su umanjeni pročišćavanjem

otpadnih voda. Općenito, prisutna je niska razina izgrađenosti sustava javne odvodnje

obzirom na europske norme, pa tako većina onečišćenja nekontrolirano odlazi u okoliš.

Značajniji pritisak na kakvoću voda, posebno priobalnog mora, jest turizam.

Raspršeni izvori onečišćenja voda jesu: poljoprivreda, erozija zemljišta, oborinsko

otjecanje s urbanih i ruralnih područja, prometnica, neuređena odlagališta otpada, te ostaci

ratnih razaranja. Najveći pritisak raspršenih izvora onečišćenja potječe od poljoprivrede i

prometa. Pod raspršenim izvorima onečišćenja iz ruralnih područja razmatra se i onečišćenje

iz naselja manjih od 500 stanovnika jer je prema iskustvu europskih zemalja, utvrđeno, da se

komunalni problemi takvih naselja ne rješavaju skupljanjem otpadnih voda i pročišćavanjem

otpadnih voda putem konvencionalnih uređaja, nego smanjivanjem onečišćenja na mjestu

nastanka. Najveći tereti iz raspršenih izvora onečišćenja su na slivovima Drave i Dunava, te

na neposrednom slivu Save. U poljoprivredi je značajna upotreba pesticidate je moguć njihov

utjecaj na onečišćenje voda.

Za Izvanredna i iznenadna onečišćenja voda propisane su mjere koje treba

provestiDržavnim planom za zaštitu voda. Sukladno Operativnom planu za slučaj izvanrednihi

iznenadnih onečišćenja voda, vodno gospodarstvo izrađuje i provodi dodatni program

ispitivanja kakvoće voda, a gospodarski subjekti provode svoje operativne planove

interventnih mjera koji se potvrđuju u sklopu vodopravnih dozvola.Republika Hrvatska

preuzela je obvezu uspostave sustava za komuniciranje, upozoravanje iuzbunjivanje u

situacijama kao što su izvanredna i iznenadna onečišćenja, poplave, led, suša,sprečavanje

onečišćenja s brodova, sukladno članku 14. Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih

vodotoka i međunarodnih jezera i članku 16. Konvencije o suradnji na zaštiti i održivoj

uporabi rijeke Dunav.

U razdoblju od godine 2000. do 2007. Zabilježeno je ukupno 1040 onečišćenja

(izvanredna i iznenadna) vodotoka, podzemlja i mora. Budući da u 29% slučajeva nisu

utvrđeni počinitelji, sve troškove analiza i sanacije snosile su Hrvatske vode. Većina ih je

intervencijom nadležnih institucija završila bez većih posljedica na korisnike vode i mora. Ni u


16

jednomslučaju onečišćenja čiji je izvor bio u Hrvatskoj nije bilo prekograničnih posljedica, dok

je u Republici Hrvatskoj zabilježeno 26 prekograničnih onečišćenja voda.

Radi povećane sigurnosti stanovništva, zaštite izvora pitke vode, zaštite okoliša od

iznenadnih onečišćenja voda, uspostavljen je Međunarodni sustav za uzbunjivanje, Principal

International Alert Centre (PIAC). U dunavskome slivu unutar sustava u funkciji je 14 PIAC-a.

Sukladno tomu, u skladu s Državnim planom za zaštitu voda ustrojen je Međunarodni centar

za uzbunjivanje Republike Hrvatske, PIAC 07 u Zagrebu.

Odlagališta otpada u Hrvatskoj jedan su od značajnijih nekontroliranih izvora

onečišćenja voda. Ukupna količina proizvedenog otpada u Hrvatskoj procjenjuje se na oko

13,2 milijuna tona godišnje ili oko 2,97 tona godišnje po stanovniku. Podaci o

rasprostranjenosti neopasnog i opasnog otpada u prostoru su nepotpuni, ali se poduzimaju

aktivnosti na unapređivanju sustava praćenja. Vrlo često otpad se odlaže na obale,

inundacije, bivše rukavce, pa i u same vodotoke, kanale ili stare šljunčare. Većinu lokalnih

onečišćenja, odnosno onečišćenja na manjim vodotocima izaziva upravo ovakvo odlaganje

otpada različitog sastava, od kojeg je dio i opasan. Budući da većina postojećih odlagališta

otpada uglavnom nisu građena sukladno važećim propisima, dio procjednih voda iz tih

odlagališta nekontrolirano završava u okolišu i ugrožava kakvoću voda, što je posebno rizično

u krškim područjima.

3.4. ODVODNJA OTPADNIH VODA

Uspješnost zaštite voda iz točkastih izvora onečišćenja izravno ovisi o izgrađenosti

sustava javne odvodnje koji je definiran kao sustavno i organizirano skupljanje otpadnih

voda, pročišćavanje i ispuštanje u prijamnik, te obradba mulja koji nastaje u procesu

pročišćavanja. S druge strane, uspješnost zaštite voda od raspršenih izvora onečišćenja ovisi

o učinkovitosti mjera kontrole kretanja i korištenja opasnim tvarima i hranjivima, te mjera

zaštite koje se provode na drugim izvorima onečišćenja (otpad, onečišćenje zraka, oborinske

vode itd.).

Izgradnja, razvoj i pogon sustava javne odvodnje u nadležnosti su lokalne

samouprave. Najčešće su lokalnog značaja, a samo u pojedinim slučajevima povezuju više

naselja u jedinstveni kanalizacijski sustav sa središnjim uređajem za pročišćavanje otpadnih

voda. Priključenost stanovništva na javne sustave odvodnje donekle zadovoljava u naseljima

većima od 10.000 stanovnika, gdje se razina priključenosti kreće oko 75 - 80%. Najveći su

problemi s odvodnjom otpadnih voda u malim naseljima do 2.000 stanovnika, u kojima živi

oko 40% populacije. Treba istaknuti da je u Hrvatskoj izrazito velik broj naselja s manje od

500 stanovnika u kojima živi oko 800.000 stanovnika. U takvim naseljima zbog tehničko-


17

tehnoloških i financijskih ograničenja, izgradnja i pogon centraliziranih sustava javne

odvodnje teško su provedivi, pa su onečišćenja iz tih naselja tretirana kao raspršena.

Najčešće je primijenjen mješoviti tip kanalizacijskog sustava (otpadne i oborinske

vode), a rjeđe razdjelni sustav (uglavnom samo otpadne vode). Mješoviti je kanalizacijski

sustav dominantan u kontinentalnom dijelu Hrvatske. S obzirom na starost kanalizacijskog

sustava u gradovima, može se pretpostaviti da je većina kanalizacijskih sustava u znatnoj

mjeri vodopropusna.

Industrijski pogoni koji su priključeni na sustave javne odvodnje, u pravilu, imaju

izgrađene uređaje za prethodno pročišćavanje otpadnih voda. Time se kakvoća industrijskih

otpadnih voda svodi na razinu kakvoće komunalnih otpadnih voda. Prikupljene komunalne

otpadne vode i dijelom proćišćene industrijske otpadne vode zatim se zajednički čiste na

komunalnim uređajima.

Pravnim osobama koje otpadne vode ispuštaju u sustav javne odvodnje ili u prirodni

prijamnik, program ispitivanja utvrđuje se u vodopravnoj dozvoli za ispuštanje otpadnih

voda. Tako je najvažnija mjera za kontrolu raspršenih izvora onečišćenja vodopravna dozvola

za proizvodnju, odnosno stavljanje u promet kemijskih tvari i njihovih pripravaka, koji služe

za zaštitu bilja, a tom se dozvolom propisuju način i učestalost primjene. Osim sredstava za

zaštitu bilja, u tu skupinu proizvoda svrstavaju se sve one kemijske tvari i pripravci koji se

koriste u svrhu zaštite, dezinfekcije, pranja i čišćenja, odmašćivanja, odleđivanja cesta, te niz

drugih pripravaka za različite namjene, a koji nakon uporabe izravno ili posredno dospijevaju

u vode. Vodopravnim se dozvolama nalaže provedba i drugih mjera zaštite voda sukladno

značajkama pojedinog izvora onečišćenja.

3.5. MJERE ZA ZAŠTITU VODA

Zaštita voda uključuje načelo održivog razvoja i jedinstvo vodnog sustava radi

osiguranja odgovarajućeg vodnog režima koji se temelji na odredbama Zakona o vodama,

Državnog plana za zaštitu voda, propisa iz područja zaštite voda od onečišćenja, te

uvažavanju i drugih dokumenata, kao što su Zakon o zaštiti prirode, Zakon o prostornom

uređenju i gradnji, Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske. Na pojedinim

zaštićenim područjima, utvrđuje se potreba za dodatnim strožim i složenijim mjerama zaštite

voda s obzirom na mjere koje se provode na cijelom području Hrvatske. Osnova planiranja

zaštite voda na lokalnoj razini jesu županijski planovi za zaštitu voda s mjerama zaštite voda i

odlukama o odvodnji otpadnih voda.

Polazeći od Zakona o vodama i Državnog plana za zaštitu voda, na određenim

dijelovima slivova pokazuje se potreba za posebnim mjerama zaštite voda, a definiraju se


18

kao posebno zaštićena područja. U zaštićenim je područjima utvrđena potreba za dodatnim,

strožim i sveobuhvatnijim mjerama zaštite voda od onih koje se inače provode na cijelom

teritoriju Republike Hrvatske, i to ponajprije radi zaštite ljudskoga zdravlja, putem zaštite

voda koje služe za ljudsku uporabu, te zaštite ekosustava. Uz vodnogospodarsku regulativu,

zahtijeva se primjena odredbi i drugih nacionalnih propisa iz područja zdravstva,

poljoprivrede, zaštite prirode, zaštite okoliša i drugih, a radi zaštite i održivog upravljanja

površinskim i podzemnim vodama i/ili zaštite staništa i vrsta, koje su izravno ovisne o vodi.

Izvorišta (podzemne i površinske vode) koja se koriste ili su rezervirana za javnu

vodoopskrbu moraju se, prema Zakonu o vodama zaštititi od onečišćenja i namjernog ili

slučajnog, te od drugih utjecaja koji mogu nepovoljno djelovati na zdravstvenu ispravnost

voda ili njihovu izdašnost. Osnovni preduvjet provođenja zaštite izvorišta jest uspostavljanje i

održavanje vodozaštitnih područja (zona sanitarne zaštite) izvorišta pitke vode za javnu

vodoopskrbu. Vodozaštitna područja određuju se na temelju Pravilnika o utvrđivanju zona

sanitarne zaštite izvorišta, a direktna zaštita ostvaruje se u skladu s Odlukom o zaštiti

izvorišta. Odlukom se, na temelju prethodnih vodoistražnih radova, određuju veličina i

granice vodozaštitnih područja, te provedba mjera zaštite i monitoringa voda.

U Republici Srbiji samo u 19 općina postoje postrojenja za pročišćavanje otpadnih

voda (PPOV), 14 sa biološkim i 5 sa mehaničkim pročišćavanjem. Samo u 7 općina je počela

izgradnja POV, odtoga 6 postrojenja sa biološkim tretmanom, a 11 općina planira izgradnju

uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Samo u 62% općina planira se izgradnja postrojenja

za pročišćavanje, a 10% općina ovu vrstukomunalnih objekata nema u razvojnim planovima.

Kada se usporede podaci o ukupnom postotku stanovnika priključenih na PPOV u Republici

Srbiji sa zemljama u Evropi dobija se jošporažavajuća slika stanja u ovoj području.

Najslabiji dio sistema zaštite vodnih resursa uRepublici Srbiji je primjena zakonske

regulative u dijelu pročišćavanje otpadnih voda. Neophodna je izmjena politike cijena vode

prijmenom naknade za korištenje i zaštitu voda. Potrebna financijska sredstva u području

zaštite voda premašuju 2 milijarde eura za izgradnju sistema odvodnje otpadnih voda u

naseljima i postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, za sva naselja veća od 2.000ES prema

dokumentu Direktiva 91/271/EEC.

3.6. MJERE ZA ZAŠTITU OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA

3.6.1. Uređenje vodotoka i drugih voda

Postupnim naseljavanjem i intenziviranjem iskorištavanja zemljišta na poplavnim

područjima, tijekom posljednjih dvjestotinjak godina, rasle su potrebe za učinkovitom

zaštitom od poplava te zaštitom od erozije i melioracijskom odvodnjom kao njezinim

sastavnim komponentama. Značajni regulacijski, zaštitni i melioracijski radovi na nekim su


19

podrčjima započeli još u devetnaestom stoljeću, a osobito su bili intenzivni tijekom razdoblja

od početka šezdesetih do kraja osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, čime su bitno

smanjene moguće štete od poplava i znatno povećani prinosi poljoprivredne proizvodnje.

Radi gospodarskih uvjeta vodno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj sve do donošenja

novih zakonskih rješenja u prosincu 2005. godine nije raspolagalo financijskim sredstvima

nužnim za redovito održavanje funkcionalnosti postojećih sustava. Posljedica takvih

okolnosti bilo je nezadovoljavajuće stanje zaštite od poplava u Hrvatskoj, kojeg su

karakterizirali visoki rizici od poplava na mnogim područjima, brojni nedovršeni i nedovoljno

održavani zaštitni i melioracijski sustavi te samo dijelom sanirane ratne štete.

Postojeći zaštitni sustavi i sustavi melioracijske odvodnje sastoje se od velikoga broja

regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, te vodnih građevina za melioracijsku odvodnju. Na

vodotocima I. reda zaštitni sustavi u potpunosti su izgrađeni na oko 73%, djelomično na oko

24%, a nisu izgrađeni na oko 3% područja na kojima su potrebni. Na vodotocima II. reda

sustavi su u potpunosti izgrađeni na oko 75% vodotoka, dok su na ostalima neizgrađeni ili

izgrađeni manjim dijelom.

3.6.2. Zaštita od poplava

Poplave su prirodni fenomeni koji se rijetko pojavljuju i čije se pojave ne mogu izbjeći,

ali se poduzimanjem različitih preventivnih građevinskih i negrađevinskih mjera rizici od

poplavljivanja mogu smanjiti na prihvatljivu razinu. One su među opasnijim elementarnim

nepogodama i na mnogim mjestima mogu uzrokovati gubitke ljudskih života, velike

materijalne štete, devastiranje kulturnih dobara i ekološke štete. Hrvatska je prilično ranjiva

od poplava. Procjenjuje se da poplave potencijalno ugrožavaju oko 15% državnoga kopnenog

teritorija, od čega je veći dio danas zaštićen s različitim razinama sigurnosti.

Znatan su problem i poplave u urbanim sredinama zbog kratkotrajnih oborina visokih

intenziteta, koje zbog velikih koncentracija stanovništva na relativno malim prostorima

često uzrokuju velike materijalne štete, a za koje se zaštitne mjere planiraju na lokalnim

razinama u okvirima poslova odvodnje oborinskih voda iz naselja. Iako su intenzivnom

izgradnjom zaštitnih sustava u drugoj polovici dvadesetog stoljeća rizici od poplavljivanja na

većini područja u Hrvatskoj znatno smanjeni, nedavna zapadnoeuropska iskustva pokazuju

da se poplave mogu dogoditi i tamo gdje ih nitko ne očekuje, odnosno da se mogu pojaviti i

veće vode od projektnih velikih voda vrlo dugih povratnih razdoblja na koje su sustavi

dimenzionirani. Dosadašnje procjene šteta nakon poplava posvuda po svijetu, pa tako i u

Hrvatskoj pokazale su da su one uvijek bile mnogo veće od troškova provedbe preventivnih

mjera.

Od velikih voda Save primjereno je zaštićen samo grad Zagreb koji je. Ostala područja

uz Savu uglavnom su nedovoljno zaštićena. Nizvodno od Zagreba pa sve do granice sa

Republikom Srbijom, mnoga područja uz Savu imaju nižu razinu sigurnosti od potrebne, jer

su postojeći obrambeni nasipi na mnogim mjestima nedovoljno visoki. Koncepcija zaštite od


20

poplava Dunava, Drave i Mure zasnovana je na obrambenim nasipima i širokim inundacijskim

pojasovima uz vodotoke. Nasipi su dovršeni na gotovo svim područjima gdje su potrebni.

Praksa je pokazala da na nekim dionicama ne zadovoljavaju svojom visinom, pa ih je

potrebno rekonstruirati što se postupno i čini. Znatan problem zaštite od poplava na Dunavu

jesu pojave ledostaja koje mogu prouzročiti ledene poplave.

3.6.3. Vodno dobro

Da bi se spriječilo neprimjereno iskorištavanje zemljišta potrebnih za održavanje i

poboljšanje vodnog režima, odnosno za normalno funkcioniranje postojećih

vodnogospodarskih sustava, za njihova redovita gospodarska i tehnička održavanja, te za

njihov razvoj, Zakonom o vodama određeno je da su zemljišne čestice koje obuhvaćaju

vodonosna i napuštena korita površinskih kopnenih voda, uređene i neuređene inundacijske

pojasove, te otoke u vodonosnim koritima vodno dobro. Pripadnost neke zemljišne čestice

vodnom dobru upisuje se u katastre, zemljišne knjige i prostorne planove, a zakonom su

propisana i posebna ograničenja i mjere kojih su sedužni držati vlasnici ili korisnici takvih

zemljišnih čestica. Utvrđivanje područja vodnogdobra i uknjižba pripadajućih zemljišnih

čestica u katastre i zemljišne knjige je u tijeku.

3.6.4. Zaštita od erozije

Veliki dijelovi hrvatskoga teritorija ugroženi su vodnom i manjim dijelom eolskom

erozijom. Kontinentalne bujice, uglavnom imaju dulje tokove s većim padovima, bogatije su

vodom, te nemaju oštro odvojene zone prikupljanja i odlaganja nanosa. U posljednje vrijeme

sve je prisutnija erozija kao posljedica različitih antropogenih utjecaja (neadekvatno

iskorištavanje zemljišta, neadekvatna poljoprivredna proizvodnja, požarišta, velike

infrastrukturne građevine i slično). Erozijski procesi mogu uzrokovati izuzetno velike štete.

Dok se s jedne strane ispiru plodna zemljišta i time izravno smanjuju prinosi poljoprivredne

proizvodnje, s druge strane smanjuju se retencijski kapaciteti tala za zadržavanje oborinskih

voda, čime se pospješuje stvaranje bujičnih tokova. Erozijski procesi ispiranjem tla

degradiraju pa i potpuno unište vegetaciju na slivu, što u konačnici dovodi do pojava

učestalih i sve većih bujičnih poplava. Ostale štete od erozije s vodnogospodarskog aspekta

jesu taloženja onečišćenog nanosa u akumulacijama koje se rabe za javnu vodoopskrbu.

Radi zaštite od erozije postupno se grade i održavaju regulacijske i zaštitne

vodnegrađevine, izvode se zaštitni protuerozijski radovi i provode se zaštitne mjere. U

protuerozijske radove na slivovima ubrajaju se pošumljavanja, uzgoj i održavanjazaštitne

vegetacije, terasiranja nagnutih terena i slično.

3.6.5.Melioracijska odvodnja

Sustavi melioracijske odvodnje grade se radi brze i učinkovite odvodnje viška vodes

poljoprivrednih i drugih nizinskih površina, a pretpostavka za njihovu gradnju jest prethodna

zaštita melioracijskih područja od poplava vanjskih voda. Nužan su preduvjet za intenzivnu


21

poljoprivrednu proizvodnju, te za zaštitu od poplava unutarnjih voda na ravničarskim

područjima. Meliorirane površine nalaze se u širokim nizinama slivova Save, Drave i Dunava.

Većina postojećih sustava melioracijske odvodnje danas je uglavnom u lošemu stanju kao

posljedica prevelike usitnjenosti posjeda, nesaniranih ratnih šteta ili nedovoljnog održavanja

zbog nedostatka novčanih sredstava.


22

3.7. SWOT ANALIZA

Sektor: KAKVOĆA I ZAŠTITA VODA

S (S

NA

GE)

• Postojanje dijelova već izgrađenih glavnih kolektora sistema odvodnje otpadnih voda,

• Pokrivenost neizgrađenih dijelova kanalizacionih sustava projektnom dokumentacijom,

• Izgrađenost sustava za obranu od poplava,

• Informiranje javnosti u slućajevima pojave velikih voda,

• Redovna kontrola kakvoće vode,

• Raspoloživi vodni potencijal,

• Raspoloživost stručnim kadrom,


• zakonska regulativa u području zaštite voda,

• Organizirana zaštita izvorišta.

W(S

LAB

OST

I)

• Neizgrađenost kanalizacionih sustava,

• Slaba pokrivenost odvodnjom otpadnih voda,

• Nizak stupanj obrade otpadnih voda,

• Većina septičkih jama nije izgrađena prema postojećim propisima,

• Podaci o izgrađenim septičim jamama te kontroli i njihovom pražnjenju gotovo da ne postoje,

• Ne postoji lokacija za odlaganje sadržaja septičkih jama,

• Neadekvatna, niska cijena usluga odvodnje,

• Nije izrađen katastrar instalacija,

• Slaba pokrivenost kanalizacionim sustavima u seoskim područjima,


• Neodržavanje lokalne kanalske mreže,

• Neadekvatan inspekcijski nadzor,



23

O (

MO

GU

ĆN

OST

I)


• Rješavanje zona sanitarne zaštite izvorišta,

• Poboljšanje stanja u otvorenim vodonosnicima rješavanjem odvodnje otpadnih voda,


• Izgradnja NUS-a za upravljanje i kontrolu sustava odvodnje otpadnih voda,



• Bolja suradnja s višim nivoima vlasti,


• Izrada projektne dokumentacije za neizgrađene dijelove odvodnje otpadnih voda,


• Planiranje godišnjih planova na održavanju sustava obrane od poplava,

• saniranje objekata unutar vodozaštitnih područja koji ugrožavaju kvalitetu podzemne vode,

• Poboljšati povezanost i funkcioniranje inspekcijskih službi s komunalnim poduzećima,


T (P

RIJ

ETN

JE)



• Pogoršanje kvalitete otvorenih vodotoka,







24

4. ZAKONSKI OKVIRI UPRAVLJANJA VODAMA

4.1. ZAKONSKI OKVIR

U Ustavu Republike Hrvatske vode se navode kao opće dobro od posebnog interesa u

skupini s morem, zračnim prostorom, rudnim bogatstvom, zemljištem, šumom i drugim

dobrima i resursima. Područje voda pravno je uređeno Zakonom o vodama, kojim se

“uređuje pravni status voda i vodnog dobra, način i uvjeti upravljanja vodama, organiziranja i

obavljanja poslova i zadataka kojima se ostvaruje upravljanje vodama, osnovni uvjeti za

obavljanje djelatnosti vodnoga gospodarstva, ovlasti i dužnosti tijela državne uprave i drugih

državnih subjekata, te druga pitanja značajna za upravljanje vodama”. Financiranje vodnoga

gospodarstva uređeno je Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva. Osim tih dvaju

zakona, pojedinačne odredbe o vodama nalaze se i u zakonima kojima se uređuju druga

pravna područja. To su osobito: Zakon o zaštiti okoliša, čije se pojedine odredbe odnose na

vode kao bitni dio okoliša, Zakon o zaštiti prirode koji se bavi zaštitom vodenih i kopnenih

ekosustava i bioraznolikosti, Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda, koji se odnosi i na

poplave, erozijske nepogode i nagomilavanje leda na vodotocima, Zakon o plovidbi

unutarnjim vodama, koji propisuje ovlasti i obveze u vezi s otvaranjem i obilježavanjem

plovnih putova na unutarnjim vodama i njihovim tehničkim održavanjem, Zakon o

komunalnom gospodarstvu, koji sadrži odredbe o komunalnimdjelatnostima opskrbe pitkom

vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Uprocesu planiranja treba uvažavati i

djelokrug nadležnosti koje su utvrđene Zakonom o prostornom uređenju i gradnji, Zakonom

o šumama, Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, Zakonom o slatkovodnom ribarstvu,

Zakonom o energiji i drugim zakonima.

Problematika mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se mogu pridobivati

mineralnesirovine ili iskorištavati akumulirana toplina u energetske svrhe uređena je

Zakonomo rudarstvu. Postupci utvrđivanja rezervi mineralnih sirovina toga tipa provode se

popropisima koje donosi Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

Prema Zakonu o vodama, vode su opće dobro, koje zbog svojih prirodnih svojstava ne

može biti ni u čijem vlasništvu. Pravo na zahvaćanje vode radi iskorištavanja za različite

namjene stječe se na temelju koncesije. Iznimka od toga jest pravo opće uporabe voda.

Prema odredbama Zakona o vodama Republika Hrvatska je u svrhu upravljanja vodama

podijeljena na četiri vodna područja, i to: vodno područje sliva Save, slivova Drave i Dunava,

primorsko-istarskih slivova i vodno područje dalmatinskih slivova. Odluka o utvrđivanju

granica vodnih područja uvažava, osim manjih iznimaka, vododjelnice slivova Save, Drave i

Dunava i Jadranskog mora. Kao manje teritorijalne jedinice za upravljanje vodama utvrđena

su slivna područja. Slivno područje, u okviru vodnog područja, obuhvaća jedan ili više slivova


25

manjih vodotoka za koje se, zbog povezanosti vodne problematike, izgrađenoga vodnog

sustava i gospodarskih uvjeta, osigurava jedinstveno upravljanje vodama. Na području

države organizirana su 34 slivna područja, kojima upravljaju 32 vodnogospodarske ispostave

i Vodnogospodarski odjel za slivno područje Grada Zagreba Hrvatskih voda.

Na osnovu nadležnosti koja proizlaze iz Zakona o ministarstvima Republike Srbije više

zakona uređuju područje voda.

Zakon o vodama je osnovni zakon u Republici Srbiji kojim se uređuje zaštita voda, zaštita od

štetnog djelovanja voda, korištenje i upravljanje vodama, kao dobrima od općeginteresa,

uvjeti i način obavljanja vodoprivredne djelatnosti, organiziranje i financiranjevodoprivredne

djelatnosti i nadzor.Odredbe ovog zakona odnose se na sve površinske ipodzemne vode,

uključujući vodu za piće, termalnu i mineralnu vodu, na granične idržavnom granicom

presječene vodotoke i međurepubličke vode u granicama RepublikeSrbije. Način zaštite voda

je ovim zakonom propisan odredbom da se vode mogu koristiti na način kojim se ne

ugrožavaju prirodna svojstva vode, nedovodi u opasnost život i zdravlje ljudi, ne ugrožava

biljni i životinjski svijet, prirodnevrijednosti i nepokretna kulturna dobra. Način korištenja

voda je ovim zakonom propisanodredbom da vodu prirodnih vodotoka, prirodnih

jezera,prirodnih izvora, javnih zdenaca i javnih česmi mogu koristiti svi, pod jednakim

uvjetimaza zadovoljavanje životnih potreba.

Zakon o zaštiti životne sredine uređuje integralni sistem zaštite životne sredine kojim se

osigurava ostvarivanje prava čovjeka na život i razvoj u zdravoj životnoj sredini iuravnotežen

odnos privrednog razvoja i životne sredine.

Zakonom o lokalnoj samoupravi osigurava se obavljanje i razvoj komunalnih djelatnosti,

kao i organizacioni, materijalni i drugi uslovi za njihovo obavljanje, a jedinicelokalne

samouprave dužne su raditi na očuvanju i unapređuju životnu sredinu.

Zakonom o komunalnim djelatnostima određuju se komunalne delatnosti i uređuju opći

uvjeti i način njihovog obavljanja. Komunalnu djelatnost obavlja javnokomunalno, odnosno

drugo poduzeće i poduzetnik, ovisno o prirodi komunalnedjelatnosti i konkretnih uvjeta i

potreba u općini, u skladu sa zakonom i propisimadonjetim na osnovu zakona.

Zakonom o javnim poduzećima i obavljanju djelatnosti od općeg interesa određenesu

djelatnosti koje od općeg interesa (vode, prometnice, mineralne sirovine, šume, plovne

rijeke, jezera, obale, divljač), kao i komunalne djelatnosti.

4.2. INSTITUCIJSKI OKVIR

Poslovi upravljanja vodama obuhvaćaju niz aktivnosti, od donošenja zakona do

organiziranja neposrednog održavanja i provođenja nadzora nad stanjem vodnog sustava.

Ovlašteni i odgovorni nositelji tih aktivnosti jesu Hrvatski sabor, Nacionalno vijeće za vode,

Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga


26

gospodarstva i druga tijela državne uprave, jedinice lokalnei regionalne samouprave, te

Hrvatske vode kao pravna osoba za upravljanje vodama. Nacionalno vijeće za vode tijelo je

osnovano sa zadatkom usklađivanja različitih interesa i razmatranja sustavnih pitanja iz

područja upravljanja vodama na najvišoj razini. Najveće upravne ovlasti u upravljanju

vodama ima Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, unutar

kojega se nalaze Uprava gospodarenja vodama i Uprava vodne politike i međunarodnih

projekata. Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva obavlja

upravne i druge stručne poslove, a osobito vodna politika i strateško planiranje, praćenje

stanja, provođenje upravnog i inspekcijskog nadzora, priprema zakona i drugih propisa, skrb

o osiguravanju sredstava za financiranje aktivnosti u vodnom gospodarstvu, odlučivanje u

pojedinačnim značajnim predmetima te donošenje rješenja u II. stupnju u predmetima u

kojima su prethodno odlučivala druga tijela. Uz Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i

vodnog gospodarstva, primarnog nositelja upravnih poslova, neki su poslovi stavljeni i u

djelokrug drugih državnih upravnih tijela kao što su Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog

uređenja i graditeljstva i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.

Jedinice lokalne i regionalne samouprave imaju ovlasti i obveze vezane za vodnu

problematiku unutar njihovog područja. Hrvatske su vode pravna osoba za upravljanje

vodama, osnovane Zakonom o vodama, koji je njihov osnivački akt, radi “trajnog i

nesmetanog obavljanja javnih službi i drugih poslova kojima se ostvaruje upravljanje vodama

u opsegu utvrđenom planovima i u skladu sa sredstvima”. To su osobito priprema podloga za

kreiranje vodne politike, priprema programa, planova i drugih akata koji čine osnovu za

osiguravanje dovoljnih količina odgovarajuće vode za različite namjenske potrebe, zaštitu

voda od onečišćenja, uređenje vodotoka i drugih voda i zaštitu od štetnoga djelovanja voda,

investitorski i drugi poslovi kojima se izvršavaju ti programi, planovi, poduzimanje mjera

kojima se osigurava racionalno korištenje voda, zaštita voda i zaštita od poplava i drugih

oblika štetnoga djelovanja voda. Hrvatske vode djeluju na cijelom području Republike

Hrvatske i pokrivaju sva vodna i slivna područja. Osim središnjih službi u Zagrebu,

organiziranoje pet vodnogospodarskih odjela u sastavu kojih su vodnogospodarske

ispostaveza slivna područja.

Na osnovu Zakona o ministarstvima Republike Srbije osnovana su ministarstva i

posebneorganizacije i utvrđuje njihov djelokrug. Neka od njih su nadležna za

određenapodručjaupravljanja u vodoprivredi.Republička direkcija za vode, kao organ uprave

usastavu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, obavlja poslovedržavne

uprave i stručne poslove koji se odnose nau vodoprivredu, višenamjensko korištenje

voda,vodoopskrbu, izuzev distribucije vode, zaštitu odvoda, sprovođenje mjera zaštite voda i

plansku racionalizaciju potrošnje vode, uređenje vodnih režima, praćenje i održavanje režima

voda koji čine i presjecajugranicu Republike Srbije.Ministarstvo za infrastrukturu obavlja

poslovedržavne uprave u području železničkog, cestovnog, vodnog i zračnog prometa.

Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravuobavlja poslove državne uprave.

Nadležnost ovog ministarstva u području upravljanja uvodoprivredi se odnosi na sistem


27

lokalne samouprave iteritorijalne autonomije i obuhvaća organizacione aspekte javnih

komunalnih poduzeća koja se bave vodoopskrbom i odvodnjom otpadnih voda.Ministarstvo

zdravlja obavlja poslove koji se odnose na sanitarnu inspekciju, zdravstveni i sanitarni nadzor

u području zaštite stanovništva od zaraznih i nezaraznihbolesti, zdravstvene ispravnosti

životnih namirnica i predmeta opće upotrebe u proizvodnji i prometu, javneopskrbe

stanovništva higijenski ispravnom vodomza piće.Ministarstvo životne sredine i prostornog

planiranja obavlja poslove koji se odnose na prostorno planiranje iurbanizam,

komunalnuinfrastrukturu i komunalne djelatnosti. Obavlja poslove državne uprave koji se

odnose na sistem zaštite i održivog razvojaprirodnih bogatstava, odnosno resursa (zraka,

voda, zemljišta, mineralnih sirovina,šuma, riba, divljih biljnih i životinjskih vrsta), inspekcijski

nadzor u području održivogkorištenja prirodnih bogatstava i zaštite životne sredine,izradu

bilanca rezervi podzemnih voda, normativa i standarda zaizradu geoloških karata, izradu

programa istražnih radova u području osnovnihgeoloških istraživanja koja se odnose na

održivo korištenje resursa, a za podzemnevode i detaljnih istražnih radova,osiguranje

materijalnih i drugih uvjeta za realizaciju tih programa, sistem zaštite i unapređenja životne

sredine, osnove zaštite životne sredine, zaštitu prirode, prekogranično zagađenje zraka i

vode, utvrđivanje i sprovođenje zaštiteprirodnih cjelina od značaja za Republiku Srbiju.

Agencija za zaštitu životne sredine, kao organ uprave u sastavu Ministarstva životnesredine i

prostornog planiranja sa svojstvom pravneosobe, obavlja poslove koji se odnose na razvoj,

usklađivanje i vođenje nacionalnog informacionogsistema zaštite životne sredine (praćenje

stanja činilaca životne sredine, katastar onečišćivaća i dr.), prikupljanje i objedinjavanje

podataka o životnoj sredini, njihovuobradu i izradu izveštaja o stanju životne sredine i

sprovođenju politike zaštiteživotne sredine i saradnju sa Europskom agencijom za zaštitu

životne sredine (EEA) i Europskom mrežom za informacije i promatranja (EIONET).

4.3. MEĐUNARODNI OKVIR

Zbog svoga položajaRepublika Hrvatska je posebnousmjerena na suradnju u

upravljanju vodama sa svim susjednim državama i širim međunarodnim okruženjem.

Međunarodna suradnja regulirana je međunarodnim ugovorima i potpisanim konvencijama i

sporazumima iz područja voda, koji su dio pravnoga okvira za upravljanje vodama u

Hrvatskoj. Ukupna međunarodna suradnja u sektoru voda regulirana je Konvencijom o zaštiti

i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera ( Helsinška konvencija, Helsinki

1992.), Konvencijom o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav (Dunavska

konvencija, Sofija, 1994.). Konvencijom su se stranke obvezale težiti održivom i pravednom

gospodarenju vodama, uključujući očuvanje, poboljšanje i racionalnu uporabu površinskih i

podzemnih voda u slivu Dunava. Za provedbu Dunavske konvencije mjerodavna je

Međunarodna komisija za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR) sa sjedištem u Beču. Okvir za

rješavanje problematike plovidbe na dunavskom je slivu uspostavljen Dunavskom komisijom


28

za plovidbu. Na subregionalnoj razini na snazi je Okvirni sporazum o slivu rijeke Save

(Kranjska gora, 2002.). Cilj mu je uspostava međunarodnog režima plovidbe na Savi i

pokretanje vodnogospodarske suradnje Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Međudržavni vodni i vodnogospodarski odnosi rješavaju se u okviru bilateralnih sporazuma

sa susjednim zemljama Mađarskom, Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom.

Takav sporazum sa Srbijom je u pripremi.

Postavši država kandidat za članstvo u Europskoj uniji godine 2004., Republika

Hrvatska preuzela je obvezu vodnogospodarske suradnje s Europskom komisijom i državama

članicama, te je preuzela obvezu potpunog usklađenja vodnoga zakonodavstva s pravnom

stečevinom Europske unije.

U procesu primjene Direktive Europske unije o vodama u Republici Srbiji mora se

izvršiti radikalnareorganizacija u vodoprivredi, koja se odnosi na promjenu u načinu

upravljanja vodnim resursima,organizaciji vodoprivrede, načinu financiranja, zakonskoj

regulativi, učešću javnosti, edukaciji,jačanju i ulozi naučnih institucija itd.

4.4. PLANSKI DOKUMENTI

Zakon o vodama predviđa donošenje Strategije upravljanja vodama koja je osnovni

planski dokument za upravljanje vodama na državnoj razini. Strategiju donosi Sabor

Republike Hrvatske. Za svako vodno područje propisana je obveza donošenja planova

upravljanja vodnim područjem, koji su osnove za upravljanje vodama na vodnim područjima

i usuglašene su sa Strategijom upravljanja vodama, a donosi ih Vlada Republike Hrvatske

svakih 6 godina. Plan upravljanja vodama izvršni je i planski dokument na temelju kojeg se

prikupljaju prihodi i podmiruju izdaci za ostvarenje aktivnosti i mjera, mora biti usklađen s

planovima upravljanja vodnim područjima, a donosi ga Upravno vijeće Hrvatskih voda za

razdoblje od jedne godine.Donose se razvojni akti u kojima je obuhvaćena problematika

voda. To su Strategija prostornog uređenja države, Nacionalna strategija zaštite okoliša,

Strategija i akcijski plan očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, Nacionalna šumarska

politika i strategija, Strategija prometnog razvitka, Strategija gospodarenja otpadom

Republike Hrvatske te planske osnove drugih gospodarskih sektora koji znatno ovise o

vodama ili utječu na vode. Propisano je usklađivanje navedenih dokumenata i Strategije

upravljanja vodama.

4.5. FINANCIJSKI OKVIRI


29

Prema Zakonu o financiranju vodnog gospodarstva, aktivnosti u vodnom

gospodarstvu financiraju se iz izvornih sredstava Hrvatskih voda i fiskalnih sredstava na

državnoj i lokalnim razinama. Izvorni prihodi vodnoga gospodarstva, što ih plaćaju korisnici u

vodnom sustavu su vodni doprinos, naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda,

naknada za vađenje pijeska i šljunka, naknada za uređenje voda, naknada za melioracijsku

odvodnju i naknada za melioracijsko navodnjavanje.

Sredstva iz pojedinih izvora troše se namjenski u skladu s godišnjim planovima za

poslove javnih službi, obavljanje stručnih poslova upravljanja vodama, redovito gospodarsko

i tehničko održavanje vodotoka, vodnog dobra i vodnih građevina i ulaganja u razvoj

komunalnih sustava, zaštitu voda i zaštitu od štetnoga djelovanja voda. Vodnokomunalne

djelatnosti financiraju se iz samostalnih prihoda (cijene vodnih usluga) i sredstava iz

proračuna jedinica lokalne/regionalne samouprave. To se odnosi na pogon i upravljanje, dok

je izgradnja vodnih građevina za javnu vodoopskrbu i odvodnju otpadnih voda, znatnim

dijelom sufinancirana iz namjenskih sredstava kojima raspolažu Hrvatske vode i drugim

oblicima držvnih subvencija. Za gospodarsko korištenje voda dobivaju se određena prava,

koncesije na vodama i u skladu s tim pravima, gospodarski subjekti sami planiraju, izgrađuju i

održavaju vodne građevine za vlastite potrebe i koriste se vodom na propisani način uz

plaćanje naknade.

Naknada za zaštitu izvorišta slijedi sličnu logiku i ista ograničenja kao i iznos za

financiranje gradnje. Naime, naknadu mogu uvesti gradovi i općine kada su radi zaštite

izvorišta, u zonama sanitarne zaštite, potrebna posebna povećana ulaganja u vodoopskrbni

sustav i sustav javne odvodnje otpadnih voda, i to u onim gradovima i općinama na čijem se

podruju iskorištava voda iz toga izvorišta, razmjerno količini vode koja se isporučuje na

području svake od navedenih jedinica lokalne samouprave.

Naknada za korištenje voda morala bi izraziti vrijednost osiguranja dostupnosti

resursa koje se postiže planiranjem korištenja i redistribucije količina, programom

vodoistražnih radova i zaštite izvorišta, vodnim nadzorom, izdavanjem vodopravnih dozvola

za korištenje voda, te davanjem stručnih podloga i mišljenja na koncesijske zahtjeve i

vrijednost razvoja vodne infrastrukture za korištenje voda, na razini države.

I jedna i druga naknada ubire se na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske, te se

putem godišnjih planova upravljanja vodama redistribuira primjenom “načelasolidarnosti” i

načela “prioriteta u potrebama” u komunalni sektor. Visinu tih naknadautvrđuje Vlada

Republike Hrvatske.

Koncesijska naknada za zahvaćanje vode za potrebe javne vodoopskrbe – uvedena je

u pravni sustav prvi put Zakonom o vodama iz 1995. Danas egzistira usporedo uz naknadu za

korištenje voda koja, nasuprot koncesijskoj naknadi, ima izravnu funkciju u upravljanju

vodama i razvoju javne vodoopskrbe. Koncesijska naknada nikada nije bila razmatrana kao

razvojna naknada.


30

U vodnom sektoru Republike Hrvatske, kao i u velikoj većini zemalja Europskeunije,

izvan cijene vode financiraju se: zaštita od štetnoga djelovanja voda, melioracijska odvodnja i

melioracijsko navodnjavanje. Financiranje zaštite od štetnoga djelovanja voda. U načelu

postoje tri poznata modela financiranja ovih potreba: 1. iz Državnoga proračuna - prema

načelu “opće solidarnosti”, 2. iz namjenskih naknada prema ciljanim kategorijama obveznika

- prema načelima“korisnik plaća” i „skupne solidarnosti”, i 3. mješoviti, koji uključuje i jedno i

drugo, uz napomenu da je jedno financiranje osnovno, a drugo dopunsko ili mogu biti

ravnopravna.

Korištenjem bespovratnih sredstava iz fondova Europske unije znatno se može ubrzati

ostvarenje razvojnih ciljeva i to najprije iz pretpristupnih, a nakon ulaska u Europsku uniju iz

strukturnih fondova. U razdoblju do kraja 2006. godine Republici Hrvatskoj su u nekoliko

navrata odobrena bespovratna sredstva iz programa CARDS i LIFE koja su prvenstveno

korištena u svrhu jačanja administrativnih kapaciteta za potrebe izrade planova upravljanja

vodnim područjima. Najveća odobrena bespovratna sredstva Republici Hrvatskoj iz

pretpristupnih fondova Europske unije u razdoblju do kraja godine 2006. su sredstva iz ISPA

fonda u iznosu od 22,5 milijuna eura koja se koriste za provedbu projekta razvoja

vodnokomunalne infrastrukture u gradu Karlovcu. Novi, instrument pomoći IPA (Instrument

for Pre-accession Assistance) od 2007. godine zamjenjuje sve dosadašnje pretpristupne

programe, a svrha mu je pomoći državama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama

u ostvarenju ciljeva definiranih pravnom stečevinom Europske unije. Kroz IPA Operativnog

programa zaštite okoliša financiranu se projekti iz područja javne vodoopskrbe te odvodnje i

pročićavanja komunalnih otpadnih voda. Dio ovog programa je i projekt SUMUS kao

regionalni projekt također je način poboljšanja integriranog načina upravljanja koji je u

pograničnom području neizvediv bez prekogranične suradnje.


31

4.6. SWOT ANALIZA

Sektor: ZAKONSKI OKVIRI UPRAVLJANJA VODAMA

S (S

NA

GE)

• Ljudski, kadrovski potencijali,

• Podrška građana i lokalne zajednice za aktivnostima unepređenja procesa planiranja,


• Organiziranje komunalnih redara,

• Spremnost za jačanje partnerstva javnog i privatnog sektora,

• Zakonska regulativa u području zaštite voda,

• Usklađenost zakonske regulative s europskim zakonima.

W(S

LAB

OST

I)

• Nedovoljna osposobljenost općinskih službi,

• Neadekvatno provođenje postojećih propisa,

• Sporost rješavanja dokumentacije na regionalnoj razini,

• Nepostojanje baza podataka iz oblasti voda i okolišne situacije,

• Nedovoljno korištenje usluga nevladinih udruga,

• Neefikasan rad inspekcijskih službi,

• Utjecaj navika iz prošlosti,

• Neinformiranost i ne educiranost građana.

O (

MO

GU

ĆN

OST

I)

• Jačati kvalitetu komunalnih poduzeća,,

• Zapošljavanje mladog i obrazovanog kadra,

• Unapređenje rada inskecijskih službi,

• Jačanje ljudskih resursa kroz edukaciju i usavršavanje,

• Osiguranje financijskih sredstava za održavanje i razvoj,

• Raspoloživost razičitih investicijskih fondova,

• Korištenje predpristupnih fondova EU,

• Suradnja s općinama i lokalim zajednicama u susjedstvu,


• Poboljšanje povezanosti institucija nadležnih za oblast voda i zaštitu okoliša,

• povečanje korisnika komunalnih usluga,

• Podizanje svijesti građana o očuvanju i zaštiti voda i okoliša,

• Kontrola trošenja namjenskih sredstava,

• Naknade za zaštitu i korištenje voda koristiti transparentno i strogo namjenski,

• Regulirati naknade koje se plaćaju kroz naplatu voda,

• Reogranizacija vodoprivrede i upravljanje vodnim resursima.


32

T (P

RIJ

ETN

JE)

• Postojanje nepotpunih plansko prostornih dokumenata,

• Nezainteresiranost građana za projekte od zajedničkog interesa,

• Nepripremljenost projektne dokumentacije u trenutku ulaska u Europsku uniju,

• Često prisutna građanska neposlušnost uslijed slabe ekonomske situacije,

• Štetan utjecaj intervenicija u prostoru na zaštitu okoliša,


• Prepostavljanje pojedinačnih lokalnih interesa interesima zajednice,

• Česte promjene Zakona i podzakonskih akata,

• Administrativne i regulativne barijere na višim nivoima vlasti,

• Nedostatak sredstava za provedbu predviđenih programa.


33

5. IZJAVA O VIZIJI

Razvijena, modernizirana i kadrovski osposobljena lokalna uprava sa zaštićenim

izvorištima, čistim rijekama i uređenom komunalnom infrastrukturom, koja će na principu

partnerstva javnog, privatnog i nevladinog sektora, kvalitetno, fleksibilno i transparentno

pružati usluge ekološki osviještenim građanima i osigurati ujednačen razvoj i unapređenje

voda i okolišne sanitacije.


34

6. STRATEŠKA OPREDJELJENJA

Kao jedan od najvažnijih strateških opredjeljenja usvojena je modernizacija,

reorganizacija i kadrovsko osposobljavanje lokalne općinske uprave u području voda i

okolišne sanitacije uključujući i njena javna preduzeća i javne ustanove. Ulaganja u upravu

neophodna su radi obima poslova i zadataka te izazova koje u području voda i okolišne

sanitacije očekuju općinu u narednom periodu kako bi unaprijedila usluge prema svojim

građanima i pratila trendove vezane za održivi razvoj.

Uzimajući u obzir sve elemente analize stanja, posebno promatrajući slabosti i

mogućnosti iz provedene SWOT analize, te uključujući izjavu o viziji, određeni su strateški i

operativni ciljevi razvoja području voda i okolišne sanitacije. Iako se neki od ciljeva mogu

okarakterizirati kao sanacioni, oni su usmjereni na stvaranje pretpostavki za održivi razvoj

navedenihpodručja. Programi i projekti su predloženi u svrhu što skorijeg približavanja

strateškim ciljevima i bržeg ostvarenja operativnih ciljeva. Prilikom njihovog predlaganja

vodilo se računa o njihovoj opravdanosti, izvodljivosti i održivosti.

Planirana unapređenja u područjuvodoopskrbe (smanjenje gubitaka, odnosno

postotka neobračunate vode kroz sanaciju i rekonstrukciju postojećih vodovodnih sistema,

poboljšanje odnosa sa korisnicima, poboljšanje naplate, te posebno poduzimanje mjera za

dugoročno osiguranje kvalitete vode svim građanima) usmjerena su na podizanje općeg

standarda i razvoja zajednice, te predstavljaju preduslov za razvoj i financiranje sistema

odvodnje otpadnih voda i njihovog pročišćavanja.

U područjuodvodnje i pročišćavanja otadnih voda težište je dato na smanjenju

zagađenja rijeka i njihovih pritoka urbanim i industrijskim otpadnim vodama i

uspostavljanjem nadzora i kontrole nad ispuštanjem voda. Pored toga očekuje se povećanje

broja korisnika usluga kao i naplate pruženih usluga.

Uspostavljanjem sistema odvodnje oborinskih voda odnosno odbrane od poplava

osigurati će se smanjenje ugroženosti života stanovnika, stambenih i industrijskih objekata,

poljoprivrednih zemljišta, te stvoriti pretpostavke za korištenje plavnog i močvarnog

zemljišta u druge namjene, odnosno u svrhu razvoja područja.

Izrada neophodne studijsko-projektne dokumenatcije strateški je preduvjet za razvoj

svih području vezanih za vode i okolišnu sanitaciju. Također, uvođenje postupenog

postizanja cijena koje pokrivaju troškove provedenih usluga, osiguravati će javnim

komunalnim poduzećima održiv rad, što predstavlja strateški zadatak postavljen za budući


35

srednjoročni period. U strateškom smislu planirana su unpređenja vezana za orijentaciju

javnih poduzeća prema uslugama, njihovim odnosima sa korisnicima, odnosno građanima.

Stvaranje partnerskog odnosa između javnog sektora i civilnog društva kroz

edukativneaktivnosti i uključivanje u procese zajedničkog planiranja i donošenja odluka

jedan su odstrateških prioriteta razvojnog plana za vode i okolišnu sanitaciju.Takođe,

stvaranje modela međuopćinske saradnje u regionu i modela saradnje općine sa

višimnivoima vlasti strateško su opredjeljenje za kvalitetno upravljanje vodnim resursima i

zaštitomokoliša.


36

7. USVOJENI KRITERIJ VREDNOVANJA PROGRAMA

Pri izradi izradu strateškog plana integralnog upravljanja vodama usvojeni su kriteriji

za vrednovanje i rangiranje svih programa, a zatim članovi komisije pojedinačno, svatko za

sebe, izvršili bodovanje i rangiranje programa.

Kriteri ji Težina kriterija

Smjernice za ocjenjivanje

Bodovi(2x3)

0 1 2 3 4 1. Uticaj programa na

unapređenje rada uprave

3 1- mali 3 - srednji 5 - veliki

2. Izraženost građanskih potreba za programom

4 1 - mali 3 - srednji 5 - veliki

3. Procenat stanovništva koji će osjetiti efekat programa


4. Održivost programa 4 1 - mali 3 - srednji 5 - veliki

5. Dugoročna korist zajednice


6. Uticaj na okoliš i zdravlje stanovništva


7. Međusobna povezanost programa sa drugim programima


8. Izvodjivost programa 4 1 - mali 3 - srednji 5 - veliki

9. Nadležnost lokalne samouprave


UKUPNO BODOVA:

Maximalni broj bodova je 180.


37

8. RANGIRANJE PROGRAMA

Red.br. Rang Opis programa

1. 1 VODOOPSKRBA I ODVODNJA

2. 2 KAKVOĆA I ZAŠTITA VODA

3. 3 ZAKONSKA OKVIRI UPRAVLJANJA VODAMA

8.1. VODOOPSKRBA I ODVODNJA

Red.br. Rang Opis programa Prosječni broj bodova

1. 4 Izrada studijsko projektne dokumentacije 121

2. 1 Dovršetak i predaja sustava vodovoda i odvodnje 156

3. 7 Proširenje i unapređenje vodovodne mreže 109

4. 6 Izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda 113

5. 3 Sanacija i rekonstrukcija vodovodne mreže 143

6. 5 Sanacija i rekonstrukcija sustava odvodnje 118

7. 10 Uspostavljanje GIS-a i beze podataka za lokalne vodoopskrbne sisteme

85

8. 9 Uvođenje daljinskog upravljanja sustavima 97

9. 2 Zaštita izvorišta 147

10. 8 Uvođenje kontrole kvalitete ispuštenih otpadnih voda 100

8.2. KAKVOĆA I ZAŠTITA VODA


1. 5 Uspostavljanje monitoringa kvalitete površinskih voda 101

2. 6 Uspostavljanje monitoringa kvalitete podzemne vode 98

3. 1 Provođenje mjera zaštite izvorišta 146

4. 2 Uspostavljanje nadzora u zonama sanitarne zaštite izvorišta

139

5. 4 Sanacija potencijalnih onečišćivaća 118

6. 3 Sanacija divljih odlagališta otpada 126

7. 8 Kontrola korištenja sredstava opasnih za podzemne vode 93

8. 7 Kontrola korištenja sredstava u prihrani i zaštiti bilja u poljoprivredi

96

9. 9 Izgradnja sistema odvodnje oborinskih voda 86

10. 10 Izgradnja novih objekata obrane od voda 73


38

8.3. ZAKONSKI OKVIRI UPRAVLJANJA VODAMA


1. 4 Izrada razvojne studijsko projektne dokumentacije 121

2. 2 Izrada dugoročne planske dokumentacije razvoja vodoopskrbe

139

3. 3 Unapređivanje prostornih i tehničkih uvjeta poslovanja iz oblasti vodoopskrbe i odvodnje

130

4. 5 Jačanje ljudskih potencijala 120

5. 7 Usklađivanje politike upravljanja prirodnim resursima 109

6. 1 Stvaranje pravnog i financijskog okvira za optimalno funkcioniranje djelatnosti iz oblasti voda

146

7. 6 Sistematizacija i organizacija poslova u području gospodarenja vodama

113

8. 9 Unapređivanje suradnje lokalne i regionalne uprave 98

9. 8 Usklađivanje zakonske regulative 102


39

9. IMPLEMENTACIJA, PRAĆENJE I EVALUACIJA STRATEŠKOG

RAZVOJNOG PLANA ZA VODE I OKOLIŠNU SANITACIJU

Implementacija strateškog plana vršit će se na osnovu godišnjeg Operativnog plana

implementacije koji će sadržavati: planirane aktivnosti i projekte za realizaciju, nosioce

realizacije aktivnosti i projekata, procjenjena financijska sredstva potrebna za realizaciju

projekata i rokove njihovog izvršenja. Prijedlozi projekata koji se planiraju godišnjim

operativnim planom trebjubuti izvedivi, racionalni, ekonomski opravdani i održivi, da

podržavaju ostvarenje interesa većine zainteresiranih strana i da podržavaju opredjeljenje i

strateške ciljeve lokalne zajednice u oblasti voda i okolišne sanitacije utvrđene ovim

Strateškim planom.

Stareško planiranje kao kontinuirani proces ne teži ispunjenju ambicioznih ciljeva

rješavanja svih problema na području općine, nego je tek prvi korak ka preusmjerenju

općine iz sanacionog u razvojni period u ovom području, s posebnim naglaskom na

osoposobljavanju lokalnih sudionika da u budućnosti sami preuzmu, provode i unapređuju

započeti proces.

SADRŽAJ

A. PREDGOVOR 1

Nosioci izrade Plana 1

1. UVOD 3

2. VODOOPSKRBA I ODVODNJA 4

2.1. Uvod 4

2.2. Vodoopskrbi sustavi 4

2.2.1. Vodoopskrbni sustav Ilok 4

2.2.2. Vodoopskrbni sustav Županja 7

2.2.3. Vodoopskrbni sustav Bački Petrovac 8

2.3. Procjena vodoopskrbih sustava i planova razvitka 9


3. KAKVOĆA I ZAŠTITA VODA 11

3.1. Stanje voda 11

3.2. Kakvoća vode 12

3.3. Izvori onečišćenja 13

3.4. Odvodnja otpadnih voda 15

3.5. Mjere za zaštitu voda 16

3.6. Mjere za zaštitu od štetnog djelovanja voda 17

3.6.1. Uređenje vodotoka i drugih voda 17

3.6.2. Zaštita od poplava 18

3.6.3. Vodno dobro 19

3.6.4. Zaštita od erozije 19

3.6.5. Melioracijska odvodnja 19


4. ZAKONSKA OKVIRI UPRAVLJANJA VODAMA 23

4.1. Zakonski okvir 23

4.2. Institucijski okvir 24

4.3. Međunarodni okvir 26

4.4. Planski dokumenti 27

4.5. Financijski okviri 27


5. IZJAVA O VIZIJI 32

6. STRATEŠKA OPREDJELJENJA 33

7. USVOJENI KRITERIJ VREDNOVANJA PROGRAMA 35

8. RANGIRANJE PROGRAMA 36

9. IMPLEMENTACIJA, PRAĆENJE I EVALUACIJA STRATEŠKOG RAZVOJNOG

PLANA ZA VODE I OKOLIŠNU SANITACIJU

38


1

A. PREDGOVOR

SUMUS je regionalni projekt kojeg su inicirala tri javna komunalna poduzeća s ciljem

poticanja prekogranične suradnje u području upravljanja vodama između Hrvatske i Srbije.

Komunalije d.o.o. Ilok, kao vodeći partner i Komunalac d.o.o. Županja su potpisali ugovor sa

Agencijom za regionalni razvoj Republike Hrvatske o provedbi projekta unutar programa

Hrvatska – Srbija IPA Prekogranična suradnja Hrvatska – Srbija. Srbijanski partner u projektu

je JKP “Progres. Akcijski plan u okviru SUMUS programa, izrađen je za poboljšanje održivosti

gradskih usluga na području gospodarenja vodom i otpadnim vodama u vezi integriranog

upravljanja vodama.

Opći cilj SUMUS projekta je doprinijeti integriranom prekograničnom upravljanju

vodama koje će optimizirati opskrbu vodom i smanjiti negativan utjecaj otpadnih voda na

okoliš. Projekt donosi integrirani pristup upravljanju vodom kroz poboljšanje suradnje i

komunikacije među partnerima s ciljem postizanja održivog razvoja i bolje kvalitete života u

pograničnim područjima Hrvatske i Srbije. Detaljniji ciljevi ovog zadatka su definirati lokalna i

regionalna rješenja na području zaštite voda u upravljanja vodama na obje strane granice i

povećati sposobnost sudionika u području odvodnje otpadnih voda i vodoopskrbe.

Izrada plana integriranog upravljanja vodama, uključujući SWOT analizu vodoopskrbe

i sustava otpadnih voda u područjima svih partnera na projektu, analizu inovativnih pristupa

i tehnologija, te identifikacija dobre prakse, fokusiranjem na identificiranje i rješavanje

problema vezanih uz vodu u skladu sa Okvirnom direktivom o vodama (2000/60EC).

Korisnici:





2

Nosioci izrade Plana

1. Joško Radanović dipl.ing. - voditelj projekta

2. Miroslav Janić, dipl.krim. - gradonačelnik grada Iloka

3. Vilim Čuljak, dipl.ing.- direktor Komunalija d.o.o. Ilok

4. Natalija Činčurak, dipl.ing - rukovodilac vodoopskrbe Komunalija d.o.o Ilok

5. Ivan Klasanović, ing - rukovodilac službe za komunalne poslove grada Iloka

6. Davor Miličević, dipl.iur. - gradonačelnik grada Županje

7. Ilija Lešić, dipl.oec. - direktor Komunalac d.o.o. Županja

8. Josip Vrhovac, ing.građ. - rukovodilac vodoopskrbe Komunalac d.o.o. Županja

9. Vladimir Turan, ing. - Predsednik Opštine Bački Petrovac

10. Pavel Marčok, prof.- narodni poslanik

11. Ondrej Benka, ing. - direktor JKP „Progres“ Bački Petrovac

12. Jan Jovankovič, dr. - rukovodilac službe za komunalne poslove Opštine Bački Petrovac

13. Branko Hlevnjak, projektant

Upravna grupa

Joško Radanović dipl.ing. - voditelj projekta, koordinator, e-mail: [email protected]

Vilim Čuljak dipl.ing.

Ante Klanac, dipl.oec.

Tanja Dudaš, dipl.ing.

Povezao i uredio

Branko Hlevnajk dipl.ing. geologije - e-mail: [email protected]


3

1. UVOD

Postizanje cjelovitog i usklađenog vodnog režima na državnom teritoriju temeljni je

cilj upravljanja vodama. Vodno gospodarstvo osigurava održivo korištenje voda što

podrazumijeva osiguranje dovoljnih količina voda zadovoljavajuće kakvoće za postojeće i

razvojne potrebe svih korisnika, vodeći računa o prirodnim mogućnostima resursa.

Gospodarski razvoj i urbanizacija dovode, s jedne strane, do velikog porasta potreba za

vodom, a s druge, do ugrožavanja vodnih resursa i vodnoga okoliša. Voda tako može postati

ograničavajući čimbenik razvoja, te prijetnja ljudskom zdravlju i održivosti prirodnih

ekosustava. Stoga je za svako društvo posebno važno da uravnoteži te odnose i osmisli

politiku i strategiju uređenja, iskorištavanja i zaštite vodnih resursa. Osim toga, nužno je

postići i odgovarajući standard i razinu sigurnosti opskrbe vodom za sve korisnike. Povećanje

životnog standarda stanovništva, te razvoj gospodarstva koje koristi vodu iz sustava javne

vodoopskrbe zahtjeva daljnji razvoj sustava javne vodoopskrbe.

Načelo održivog razvoja podrazumijeva integralno upravljanje vodama, kojim će se

osigurati ravnoteža između korištenja resursa za poboljšanje životnih uvjeta i poticanje

razvoja, te zaštite resursa i očuvanja njihovih ekoloških funkcija, a sve uz uvažavanje

međunarodnih obveza i normi na graničnim i prekograničnim vodotocima.

Štedljivo i racionalno korištenje vodom jedno je od temeljnih načela upravljanja

vodama. Uspostava, održavanje i sustavno unapređivanje primjerene preventivne zaštite

stanovništva i dobara od poplava druga je temeljna zadaća vodnoga gospodarstva i nužan je

preduvjet daljnjega gospodarskog razvoja pograničnih regija.

Upravljanje vodama sve se više globalizira i internacionalizira, što pred nacionalne

institucije koje upravljaju vodama stavlja veće i složenije obveze i ograničenja. Budući da je

veliki dio voda Hrvatske i Srbije graničnog ili prekograničnog karaktera, znači da će u idućem

razdoblju upravljanje vodama biti pod većim izravnim ili neizravnim utjecajem susjednih

država i međunarodnih institucija. Radi ostvarenja održivog upravljanja vodama za vodno su

gospodarstvo važne međunarodne konvencije i ugovori koje su države potpisale i potvrdile, a

tiču se provedbe: integralnog upravljanja vodnim područjima, planiranja mjera i izgradnje

vodnih građevina, uz primjenu međunarodnog vodnog prava.

Kao država na ulasku u Europsku uniju, Republika Hrvatska te Republika Srbija koja je

počela procese pridruživanja, dužni su uskladiti nacionalno zakonodavstvo s pravnom

stečevinom Europske unije. Posebno važan dokument kojim se uspostavlja okvir za

djelovanje na području politike voda je Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EZ (Water

Framework Directive).


4

2. VODOOPSKRBA I ODVODNJA

2.1. UVOD

Vodoopskrba stanovništva i industrije područja vodoopsrbnih sustava Iloka, Županje i

Bačkog Petrovca osigurava se zahvatima podzemne vode. Izgrađeni su regionalni i lokalni

sustavi distribucije i odvodnje otpadnih voda.

Kvalitetu podzemne vode karakteriziraju reduktivni uvjeti taloženja naslaga što je

uzrokovalo pojavu povišenog sadržaja amonijaka, željeza i mangana, te ponegdje i arsena.

Izuzetak je crpilište Mohovo na kojem sa nalazi kvalitetna podzemna voda koja se bez obrade

mođe utisnuti u vodoopskrbni sustav.

Pokrivenost vodoopskrbom je uglavnom zadovoljavajuća. Osigurava se opskrba

kvalitetnom pitkom vodom do krajnjeg potrošaća. Izuzetak su povremeni problemi u

vodoopskrbi Županje koja se opskrbljuje vodom iz Regionalnog crpilišta istočne Slavonije.

Knalizacionim sustavima pokriveni su gradovi, dok je u narednom razdoblju

predviđen razvoj sustava odvodje otpadnih voda u manjim naseljima. Pokrivenost područja u

kojima postoji potpuni tretman i obrada otpadnih voda je relativno mala.

2.2. VODOOPSKRBI SUSTAVI

2.2.1. Vodoopskrbni sustav Ilok

Grad Ilok je administrativo područje naselja Šarengrad, Bapska i Mohovo i ima

ukupno 8.351 stanovnika. Vodooskrba se ostvaruje zdenačkim zahvatima na crpilištima Skela

u Iloku i Mohovo. Od 2005. godine se osim naselja na području grada Iloka, vodom

opkrbljuju i naselja Lovas i Opatovac, u općini Lovas.

Ukupna dužina vodoopskrbne mreže sa glavnim vodoopskrbnim cjevovodima (Ilok,

Šarengrad, Bapska, Mohovo, Lovas, Opatovac) je 122.142,00 m s ukupno je2780 vodovodnih

priključaka.

Crpilište Skela nalazi se u inudacionom području dunava, ispod grada Iloka. Na crpilištu sutri

bušena zdenca, Z-1 dubine 113 m, kapaciteta 20 l/s,IB-2N dubine 118 m, kapaciteta 15 l/s i Z-

2 dubine 122 m, kapaciteta 5 l/s. Na crpilištu Mohovo nalazi se jedan bušeni zdenac, MZ-1

dubine 42 m, kapaciteta 15 l/s koji je smještenog u centru Mohova.Ukupnaizdašnost

zdenaca Iločkog vodoopskrbnog sustava je 40 – 50 l/s.

Na crpilištu Skela voda se potopljenim crpkama crpi iz zdenaca na uređaj za preradu

vodeukupnog kapaciteta 50 l/s. Pročišćena voda se skuplja u spremniku čiste vode na lokaciji


5

prerade, volumena 200 m3, a potom distribucijskim crpkama tlači u vodoopskrbnu mrežu i

vodospremu Principovac. Vodoopskrbna mreža podijeljena je u dvije vodoopskrbne zone.

Visoka zona s vodospremom Principovac ( volumena 1.400 m3, kota dna 185,0, maksimalni

nivo na koti 189,5 m.n.m. h= 4,5 m) i niska zona bez izdvojene vodospreme. Vodoopskrbna

mreža visoke i niske zone povezane su i preko regulatora tlaka.

Dezinfekcija vode crpilišta Skela vrši se klor dioksidom, a na crpilištu Mohovo

dezinfekcija vode vršina-hipokloridom. Nadzor kontrole kvalitete pitke vode vodi ovlašteni

laboratorij Veterinarskog zavoda Vinkovci jednom mjesečno s 8 kemijskih i 8 bioloških

analiza. Na lokaciji crpilišta Skela u Iloku je interni laboratorij u kome se provode kontrolne

analize sirove i prerađene vode.

Izgradnja sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda grada Iloka započela je

1975. godine kada je izgrađen dio sadašnjeg mješovitog kanalizacijskog sustava i to

uglavnom u području stare gradske jezgre i Gornjeg grada s privremenin ispustom u Drljanski

potok. Tijekom 1978. godine donošenjem novog urbanističkog plana i povećanjem broja

stanovnika pokrenuta je izrada novog idejnog projekta kanalizacijskog sustava i uređaja za

pročišćavanje otpadnih voda (UPOV). Tim projektom predviđen je mješoviti kanalizacijski

sustav sa rijekom Dunavom kao recipijentom, do izgradnje UPOV-a na slobodnoj površini

istočno od naseljenog područja neposredno iza mosta i graničnog prijelaza Ilok-Bačka

Palanka. Po dovršetku uređaja cijeli kanalizacijski sustav preusmjeriti će se na lokaciju

uređajasa ispustom u potok Čitluk, a kao krajnji recipijent služi rijeka Dunav. Na kanalima u

blizini Drljanskog potoka koji je do sada služio kao recipijent oborinskih voda predviđena su

mjesta za izgradnju kišnih preljeva za rasterećenje kanalizacije čime će se samo komunalne

otpadne vode voditi prema lokaciji uređaja.

Ukupna dužina kanalizacijke mreže iznosi cca 27 km profila od ∅300 do ∅1000. Do

danas je izgrađeno oko 80% predviđene kanalizacijske mreže sa crpnom stanicom koja

precrpljuje otpadnu vodu iz zapadnog dijela grada u istočni u smjeru uređaja za

pročišćavanje, locirana ispred Vatrogasnog doma. U izgradnji je druga crpna stanica u ulici

Julija Benešića kod restoran „Dunav“. Kišni preljevi izgrađeni u blizini Drljanskog potoka

predviđeni su za rasterećenje kanalizacije čime će se osigurati da se samo otpadne vode

odvode prema UPOV-u.

Uređaj UPOV je projektiran za zajedničke otpadne vode grada Iloka i Vinarije, jer je

nakon provedene analize ovakvo riješenje usvojeno kao tehnički i ekonomski opravdanote je

usvojen fazni pristup izgradnji uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. U prvoj fazi

predviđeni je kapacitet obrade za 8000ES a u drugoj fazi za 12800 ES. Tehnološki pristup

obradi otpadne vode baziran je na postupcima biološkog pročišćavanja u tzv. biolagunama

odnosno aeriranim niskoopterećenim zemljanim spremnicima i taložnim lagunama.

Noviji sustav odvodnje otpadnih voda izveden je od PE, PVC, betonskih, a stariji

dijelovi izgrađeni su od azbest-cementnih cijevi.


6

Naselje Bapska, Mohovo i Šarengrad administrativno pripadaju Gradu Iloku. Naselje

Bapka smješteno je cca 9km zapadno od Iloka, oko 4km južno od Dunava. Bapska je po broju

stanovnika drugo naselje u sastavu Iloka. Naselje Šarengrad se nalazi oko 10 km zapadno uz

obalu Dunava, a naselje Mohovo oko 15 km zapadno od Iloka uz obalu Dunava na cesti

Vukovar-Ilok.

Ranije rješenje vodoopskrbe u naselju Bapska zasnivalo se na zdencu u centru

Bapske. Izgradnjom vodoopskrbne mreže i priključkom domačinstava na vodu, dio

domačinstava je iz starih, kopanih zdenaca načinio septičke, crne jame. Kako su zdenci

dosezali do dubine vodonosnika, podzemna voda je zagađena nitratima i crpilište se moralo

napustiti. Ti stari zdenci su sanirani i zatrpani. Vodoopskrba je riješena spojem na iločki

vodovod, izgradnjom transportnog cjevovoda Ilok – (Šarengrad) – Bapska. Vodoopskrbna

mreža Bapske spojena je na ovaj cjevovod preko precrpne stanice za povišenje tlaka

izdašnosti Q = do 16 l/s i visinom dizanja H = 41 m. Precrpna stanica je frekventno

regulirana na stalni odlazni tlak od 7,6 bara. U dugoročnoomrazvitku naselja Bapska,

predviđena je izgradnja vodotornja na kraju naselja za pokrivanje dnevnih vrhova potrošnje.

Vodoopskrba naselja Mohovo i Šarengrad zasniva se na zdencu u centru naselja

Mohovo. Ovaj vodovod je u funkciji od 1980. godine. Voda ovog crpilišta zadovoljava

kriterije MDK pa se voda bez prerade utiskuje u vodoopskrbni sustav Mohovo-Šarengrad.

Vodovod Mohova i Šarengrada spojen je i na transportni cjevovod Ilok – Bapska, ali se

ova veza koristi samo u slučaju zastoja crpilišta Mohovo kao interventno rješenje.

U naseljima Bapska, Mohovo i Šarengrad nije izgrađena kanalizacijska mrežu, već se

otpadne vode ispuštaju u najbliže vodotoke ili u septičke jame. Studijom zaštite voda

Vukovarsko-srijemske županije predviđeno je formiranje zajedničkog sustava odvodnje i

pročišćavanja otpadnih voda naselja Bapska i Šarengrad s lokacijom uređaja za pročišćavanje

u Šarengradu te ispuštanje pročišćenih otpadnih voda u Dunav. Planirano je opterećenje

otpadnih voda za Bapsku 1650 ES i Šarengrad 1100 ES. Studijom je predviđena primjena

razdjelnog načina odvodnje s izgradnjom isključivo sanitarno-fekalne kanalizacije. Pokrenuti

su radovi na izgradnji kanalizacijske mreže u Šarengradu. U Mohovu je predviđeno

formiranje zasebnog sustava odvodnje i pročišćavanja s lokacijom uređaja za pročišćavanje

na lokaciji između ceste Vukovar-Ilok i rijeke Dunav. Prognozirano je opterećenje otpadnim

vodama od 550 ES. Gradnja kanalizacijse mreže i UPOV-a u Mohovu je osobito važno zbog

činjenice da je lokalno crpilište u samom središtu naselja.

Naselje Lovas i Opatovacimaju izgrađenu lokalnu vodoopskrbnu mrežu vezanu na

vodoopskrbi sustav Grada Iloka cjevovodom koji se spaja na postojeći cjevovod Lovas-

Bapska. Na trasama cjevovoda izvedeni su objekti koji omogućuju transport vode do

korisnika sa pet zasunskih komora. Oba naselja imaju lokalnu vodovodnu mrežu koja je prije

priključenja na iločki vodoopskrbni sustav bila priključena na vlastite zdence u kojima voda


7

nije bila sanitarno ispravna. Voda u Lovasu opterećena je povećanom koncentracijom

nitrata, a voda u Opatovcu povećanom koncentracijom mangana.

2.2.2. Vodoopskrbni sustav Županja

Na distributivnom području Županje izgrađeno je 148,90 km vodovodne mreže

(Županja, Bošnjaci, Gradište i Štitar), a u 2009. godini je dograđeno još 4,28 km. Na

vodovodnu mrežu je do sada priključeno ukupno 5.814 domaćinstva u individualnoj

stambenoj izgradnji i u stambenim zgradama te 383 industrijska potrošača.

Kao izvorište županjskoga vodovoda koristilo se crpilište Bošnjaci-Županja. Prvi začetci

organizirane vodoopskrbe Županje datiraju od pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća

kada se izgrađuju cijevni zdenci za skupnu vodoopskrbu, pa se u gradu postupno napušta

individualna vodoopskrba kopanim zdencima. Prvi središnji zdenac (B-1) izgrađen je 1974.

godine na zelenoj površini u središnjem dijelu grada. Poteškoće u vodoopskrbi ("pjeskarenje

zdenca") potakle su izgradnju novoga zdenca u 1988. godini, a tom prigodom mijenja se i

položaj crpilišta. Ovaj novi zdenac smješten je između ceste Vinkovci-Tuzla i naselja Bošnjaci.

Zahvaća vodonosne slojeve od 73 do 109 m dubine, odnosno isti vodonosnik kao i zdenac u

Županji. Izabrani položaj crpilišta bio je pogodan za razvoj regionalnog crpilišta. Na ovome

crpilištu su izgrađena tri zdenca (B-2, B-3 i Z-4).

Opskrba pitkom vodom na distributivnom području Županje do 2009. godine odvijala

se bez poteškoća, količine su bile dostatne potrebama korisnika i u ljetnim mjesecima.

Tijekom lipnja 2009. godine dio distributivne mreže (Županja,Bošnjaci i Štitar)

priključen je na regionalni vodoopskrbni sustav istočne Slavonije, a ostatak distributivne

mreže (Gradište) u rujnu 2009. godine.

Zdenci regionalnog vodovoda nalaze se između Općine Sikirevci i rijeke Save, pod

nadležnošću Vinkovačkog vodovoda i kanalizacije d.o.o. Vinkovci, koji vrši upravljanje i

održavanje, te distribuciju vode.

Kvaliteta vode na distributivnom području Županja u skladu je s Pravilniku o

zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.

Ukupna količina zahvaćene vode, odnosno količina isporučene vode na

distributivnom području Županje je 1.112.272,00 m3, a naplačeno građanima i industriji

726.530,00 m3. Ukupni gubitak vode u vodoopskrbnom sustavu iznosi 385.742,00 m3 ili

34.60 % (u 2008. godini 27,69%).

Broj sanacija na vodovodnoj mreži je svake godine sve manji, i to uglavnom zbog

obavljenih rekonstrukcija starih dijelova mreže. Obavljeno je 179 popravaka na vodovodnoj

mreži i kućnim priključcima. Sve sanacije su obavljene na vrijeme, tj. po otkrivanju istih.


8

2.2.3. Vodoopskrbni sustav Bački Petrovac

Općinu Bački Petrovac čine četiri naselja, Bački Petrovac, Gložan, Maglić i Kulpin,

međusobne udaljenosti od 4 do 10 km. Bački Petrovac spada među najmanje općine u

Vojvodini. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine ima 14.681 stanovnika.

Poseban problem predstavlja zagađenje podzemnih voda antropogenim utjecajem.

Ova zagađenja jednim dijelom uzrokuje poljoprivreda (upotrebom umjetnog gnojiva) i

otpadne vode iz seoskih naselja koja nemaju izgrađen kanalizacioni sustav. Velik problem

predstavlja i posljedica onečišćenje voda na neuređenim deponijama.

Kanal Dunav-Tisa-Dunav je najveći vodotok na teritoriju općine Bački Petrovac.

Dugogodišnjom nebrigom, velikim industrijskim postrojenjima koja izbacuju otpadne vode

bez tretmana i prekomjernom upotrebom kemijskih sredstava u poljoprivredi, kanal Dunav-

Tisa-Dunav je postao jedan od najzagađenijih vodotokova u Europi.

Sustavvodoopskrbe u naselju Bački Petrovac po genezi nastajanja, je sličan većini

sustava u Vojvodini. Jedinstveni javni sustav sastoji se od 6 bušenih vodozahvatnih zdenaca

sa sistemom dezinfekcije. Vodoopskrbni cjevovodi su ukupne dužine 33 km. Stupanj

razvijenosti sustava vodoopskrbemože se okarakterizirati kao prosječan u usporedbi s

ostalim naseljima Vojvodine.

Vodu iz zdenaca crpilišta Bački Petrovac, prema analizama provedenim tijekom prvih

šest mjeseci 2011. godine,karakterizira povišeni sadržaj organske tvari čiji pokazatelj

povečani izraziti utrošak KMnO4(16 do 45 MDK 8), izrazito je povećani sadržaj amonijaka (4-

8, MDK 1,0). U analizama se zapaža relativno niski sadržaj nitrata (1,7-2,4, MDK 50), niski


0,24, MDK 0,01). Voda se ne kondicionira, nego se poslije dezinfekcije utiskuje u vodoopskrni

sustav.

Naselje Kulpin raspolaže sa vodoopskrbnom mrežom koja se sastoji od dva

vodozahvatna zdenca, sistema dezinfekcije i vodoopskrbnog sustava dužine oko 19 km.

Stupanj razvijenosti sustava vodoopskrbe može se okarakterizirati kao prosječan u usporedbi

s ostalim naseljima Vojvodine. Skoro u svim ulicama naselja izgrađena je vodoopskrbna

mreža sa adekvatnim kućnim priključcima. Voda se ne kondicionira, nego se poslije

dezinfekcije utiskuje u vodoopskrni sustav.

Vodu iz zdenaca crpilišta Kulpin, prema analizama provedenim tijekom prvih šest

mjeseci 2011. godine, karakterizira izrazito povišeni sadržaj organske tvari čiji pokazatelj

povečani utrošak KMnO4 (66-98 MDK 8), povećani sadržaj amonijaka (1,4-4,09, MDK 1,0). U

analizama se zapaža relativno niski sadržaj nitrata (2,7-5,1, MDK 50), niski do nešto povećani


0,021, MDK 0,01). Voda se ne kondicionira, nego se poslije dezinfekcije utiskuje u

vodoopskrni sustav.


9

2.3. PROCJENA VODOOPSKRBNIH SUSTAVA I PLANOVI RAZVITKA

Sustavivodoopskrbe i odvodnje najvećim dijelom zadovoljavaju potrebe distributivnog

područja. Najzastupljeniji problem vodoopskrbnih sustava se gubici vode u sustavu transporta do

potrošaća. Provode se aktivnosti na njihovom smanjenju, a jedini djelotvorni način je zamjena

vodovodnih instalacija.

Kod odvodnje otpadnih voda nedostaci su u izgrađenosti kanalizacione mreže, te izgrađenosti

uređaja za obradu otpadnih voda.

Vodoopskrbni sustav Iloka u narednom radoblju planira aktivnosti na projektiranju i

dovršenju izgradnje kanalizacione mreže grada Iloka, te na izgradnji kanalizacione mreže Bapske,

Mohova, Šarengrada, Opatovca i Lovasa s pripadajućim uređajima za obradu otpadnih voda. U

vodoopskrbi ovog sustava planira se uređenje i izgradnja novih zahvata na crpilištu Mohovo, te

dogradnja vodoopskrbne mreže.

Vodopskrbni sustav Županje u narednom razdoblju planira aktivnsoti na izgradnji

kanalizacijske mreže naselja "Velike livade" u Županji, završetku izgradnje kanalizacijske mreže u

Općini Gradište, završetku izgradnje kanalizacijske mreže u Općini Bošnjaci, završetku kanalizacijske

mreže sliv "I" i "J" u Županji i izradi projektne dokumentacije odvodnje Općine Štitar.

Vodoopskrbni sustav Bački Petrovac planira u narednom razdoblju aktivnosti na tretmanu

pitke vode.


10

2.4. SWOT ANALIZA

Sektor: VODOOPSKRBA I ODVODNJA

S (S

NA

GE)

• Zadovoljavajuće količine i kvaliteta vode,

• Redovna kontrola kvalitete vode,

• Raspoloživi vodni potencijal

• Raspoloživost stručnim kadrom


• Velika pokrivenost vodoopskrbom.

W(S

LAB

OST

I)

• Dotrajalost dijela vodoopkrbne mreže,

• Veliki gubici u vodoopskrbnim sustavima,

• Neopuzdana vodoopskrba iz regionalnih crpilišta (Županja),

• Kapaciteti vodosprema su nedovoljni,

• Neadekvatna, niska cijena usluga vodoopskrbe,

• Za male, stare vodoopskrbne sustave nema projektne dokumentacije,

• Nije izrađen katastrar instalacija, Slaba pokrivenost kanalizacionim sustavima u seoskim područjima,



O (

MO

GU

ĆN

OST

I)

• Sanacija i rekonstrukcija vodoopskrbne mreže u svrhu smanjenja gubitaka i troškova,



• Izgradnja NUS-a za upravljanje vodoopskrbnim sustavima,



• Bolja suradnja s višim nivoima vlasti.

• Stavljanje malih vodopskrbnih sustava u selima pod nadzor i upravljanje komunalnih poduzeća,




T (P

RIJ

ETN

JE)







• slabo funkcioniranje inspekcijskih službi,
