broj 19.212.92.192.228/digitalizacija/novine/katolik_1930_19.pdf · veliki vezir glavom klimajući...
Post on 21-Sep-2019
13 Views
Preview:
TRANSCRIPT
it7J -:o6litl ~tral at•&U •
God. l. AIBENI.I{, 19. JJatopađa 1930.
Kiltolifkil obitelj k~o uzqotni faktor O!im holimičnJh i nile"nih utje
caj&, što ih uzQajntelji nše na uzgalsnJkt>. cz naročita cd1brana eredslva i biranu avrhu. ima i dru· fib, da tako kažem, ne,vijeanih, ali Ito 1e moći. važnos•i. načira, kojim djeluju, i posljedica tiče, mnogo jačih i krupnijih od on ih prvih lltjecaja, koje emo nazvali svijesnim.
Dijete kao tanko i mlado stablo anija se, u kol11 ho~em o slrsnu, ali onaj smjer, koji smo ma dalJ, ostaje, dok je i njega.
Pitanje je: Na kojem ~e mjestu biti utiecaj na diiete najjači 'l Svabko ondje, gdje je dijele najllohodnije. gdje mu je okolina najblita i najbolje poznata, a on je 1 njom vezap jakom, prirođenom ljubavlju.
Mjuto, koje je 1 djetetcm tako araalo; 1 kojim je vuan najljeplim i najmilijin• napomenama; jediQo mjeato, gdje se dijete pokez11je u avojoj naravnosti, jeat obitelj. Da, obitelj je svakako najvalnji faktor odgoja. Kad se i ne bi uzele u obzir druge odlike, nego samo činjenica, da dijete sprovede najpodeanije SVCl
je doba za odgoj baš u obitelji, bilo bi dosta, da ae ona - obitelj -kvallti~uje kao 1udbonosni čimbenik
ndsofa. Kao naro~iti uvjet 11 uspjeh od
goj•, jest ljubav uzgajatelja epram ugajanika. U obitelji fungi.ra kao azgajaleljlca - majka. Jedino njeaina ljubav i tople nake arca ka.dre su, da zavire 11 svaki kutić dječjega arca; neiscrpiva zaliba njezinih li· jepih i medenih riječi mogaća je, da svaku znstiJeljnost zadovolji i tajnu rasvijetli. U obitelji je i otac. Un ~e svojom muževnošću i razamom da nadoknadi i ua\rnti ono, što su darelljivost majčina arca i dobrota dde u1kratili i dopustili. Ta ~u djed i baka, Sje priče i njihovi junaci ulijevaju u dječju dulu ~đenje i strahopočitanje spram velikom avijet11 i Onome, koji ga je alTorio.
Ta 111 dalie braća i sestre. s kojima dijete prPlazi svoje slobodno vrijeme i skupa majmuniše ono, što od svojih starijih vidi. Narnaki da oblteJj roofe na l"ti način djtlovali i u neQativnim pravcima, pa tim vile olakače vdnosl jedne dobre i uzorne obitelji.
Uulud sva nastojanja 11Čilelja i ave mogute njegove odlike, ako moćnu obitelJ ruši ono. što le on u školi sagradio. Pa uostalom sasvim je logično i razumljivo, da dijete radije sluša i imitira 1voje roditelje neaoli učitelja, kojega je prvi pul ll
životu vidjelo i koji k ~a već sutra mole biti ostaviti.
Kad Pi nale obitelji bile svijesne 1voje uloge, pa se prema nJoj i udesile, ne bi ni polovicu zala bilo u čovječao1tvu. Veliko zanimDoje pO· kazuju roditelji, kad se raspravlja o kakvom aktuelnom školskom zakona; o kvaliflkama nastavnika i uopće o tome, u čije će ruke pasti njihovo dijete, a aanim malo, upravo ništa , brigaju se za to, Ito su oni, kao prvi, koji su orali na lrdioi dule avoga djeteta, učinili, da očiteljn ude lakie. Ne znaj11, da izgledi u uspjeh budućea uzgoja zavise hai od njihovogta rada. Pred avojom eavjei~u ne polsfa sami tebi računa, kakvo au aje~me posijali u duši svoga aina ili k6eri. Pohvalno je lo njihovo zanimanje. Vrlo je važno uistinu, u čije 6e Ake puti odgoj njihove djece, ali ne je to tako minimalno, tako mizerno spram onoga velebnog utjecaja, ito ga oni na 1voje dijete vde. Sve ono zlo, ito je eventualno uzgajatelj poaijao u dula njihovoga djeteta, mogu oni za čas iščupati, kao i ne Ono najbolje. što duM 1luli kao melem, pretvoriti u gorak peHm.
Pitanje je: Na kojem principu treba da je are đena obitelj '1 • Pni uvjet, da ona udoTolji svojoj svrsi jest u tome, da počiva na čistom, zdravom, katoličkom temelju. Neka
Broj 19.
uzviAeoa Kristova načeta i NJegovi sveti nazori provejavaju čitavim
životom u obitelji, a katolički uzori ueka svijetle ebitelji kao jaka luč.
Nema oilta liepŠ"IlB ni idealnijega nel(o gledati, kako nevina djeca u Clbitt>ljJ 1'rlapaju avoje ručice, a ustima tepaju riječi molitve svete, što ih je majka naučila. Ta molitva, koja dopire do naj~ornjib nebesa napunja njihovu dolu miatičoim veselh•m; bldi njihove boli ; unćava radoat, a ona je također i aajboljl zalog lijepe i sretne budućnosti njihove, Sto možemo očekivati od djeteta, koji mjeato molitve nati dan čaie grdne psovke od avojih rodJteJja? Kakve nade moJe mo polagati u jedou djevojčicu, koja aluša, kako joj komšije u .dobroj" namjeri , Sll puno komentara , pričaja o burnoj pro~lo1ti njezine majke? Što će biti od dječake, kojemu se otac vucari po zatvorima ili se uveče, u kasne ure, pjan vra~a kući,
da ga san rubistri i rastrijezni. .Kakav otac, takav aiol- Kakva
majka, takva kml" · Opet kažem: Uzalud svi poku
uji i napori oko reforme (obnove) društva, ako se obitelj, stožer čovječanstva, ne uredi prema svojoj uzvJ§enoj svrsJI
Rupe (Skradin ) Juraj Jurjević, utitt.lj
Čista savjest Da slatko apavaj11 , metali su per
zijaki kraltevi pod glavu jaatuk, u kojem je bilo 50 hiljada talenata zlata. - Car Kaligula i kralj Mitridates imali au osim ijeleane atraie za no~nu 1tra!R i divlje zvijeri, da priječe i8ii priatup k njima za spavanja. -Poganin Artemon bi za spavanja atavljao preKO glave jedan veliki štiL
Sve to nije im pomoglo da uzmognu mirno spavati, jer se tim ared1tvima ne utila.va saujut. Najbolje sredetvo za ugodno i slat.ko apavanje je čista savjest, što je daje <lebar krš&nski život, saze kajanja i ispovijedaonica.
1· . Atr&n• a.
.JoA o ženidbi Jer je !enidba .sveta atvar", jer
je 'feliki ~akramenat, na kome po
·čin ljudeko društvo, zalo je Crkva
odredila neke zapreke, da ee uš~u'fa
avetosl !enidbena, da ae izbjegnu
zloporabe i da ee promiče op6e
dobro, kome je namijenjena. Ako
ženidba ima biti zajednica ljubavi,
bit 6e nevaljala, ako se sklapa na
na ailu i iz elraba. Nije uputno, a,
kako lije~nici dokazuju, ni &dravo,
da se križa rodbineka ljubav sa fe·
nidbenom. Cini nevaljalom ili ne
dopuštenom ženidbu ave ono, što
ne odgovara avni ženidbe. Tako
bumo mogli uzeli a pretres sve že
nidbene zapreke. Iz ono~a, što amo apomenuli, sli
jedi, da lelko grijeai, a često i na
štetu noga zdra vlja, krš6anin, koji
~ ne drži crkvenih zakona pri skla·
panju ženidbe. Crkva je ustaX>.ovila
zaruke, da vjerenici imaju vremena
ispitati, bo6e li moći u ženidbi spa•
eonosno živjeli u nienju avojih međusobnih dulnosti i dužnosti prama
djeci, onako, kako čovjek promiilja,
prije nego sklopi kakav ugovor, hoće
li ma biti koristan i boće li ga moči
držaU, Ako ikada, prije ženidbe trebalo bi moliti i pristupati na sv.
kramente. d a Bo~ pomože. te s~ ne
SRETNIK O. Co lo m a, vrlo plodan kato
lički pripovjedač, u svojoj "Knjizi
za djecuu kaziva ovu priču: U dalekim zemljama livio je
negda neki kralj. Upade u neka
čudnovatu bolest, radi koje su dvorski liječnici uzalud razbijali glavg,
Dapače je bilo suvišno, što au k bo
lesnikovoj postelji doveli naifilaaovitije liječnike svijeta. Krall j e staj a o
svaki dan sve gore i već se bilo
bojati najgorega. Jednoga dana pojavi se pred
vrata kraljeve palače vrlo st&r neobičan čova;~ljak i reče: Vodite me
ka kralja l To ači niše, a mudrac
pregledavaše velikoga bolesnika d11go
i pomnjivo. Na koncu reče; Kralj
silazi k smrti, ali ga možete spasiti,
ako ma navučete košulju nekoga
srelnoQ čovjeka, prije nego mjeseca
ponealane. Veliki vezir dade izvjeeiti
na pazaru javna obavijest, kojom
'-J~ ... ~
. ~ '
'"'- ~ !\. ltATGLDt
pogrijeil, Jer !enidba je vez do smrti •
Dai zato, Ito ae ne promiDta i ne
moli, nego ae !enidba aklapa lako-
1lmno, (ll'jt'ino, bez čiste nakane,
događaju se tolike sablazni i neare6e
zbog nearetnih fenidaba. Iz ovo~a joi slijedi, da rade
proti avrai .i avelostl fenldbe svi oni,
koji priječe rasplod, trlleći, da u
gode požadi, a zaziru6i od poroda.
Ženidba je dodo§e ljekarija tjelesnoj
· požudi, pače jedini dopalleni lijek,
aH samo podređeno pnoj svrsi, od
Boga postavljenoj. O takvima - a
danas ih Ima mnogo- UJO!e se reći
ona sv. Pisma: ,. Postali su kao konj
i maz"a, kojt" nemalu razuma~. Griješe proti Bofjemu zakonu svi
oni, koji se rastaju od svoga droga
i zdru~uja se s dragim, jer to je
preljub. Takvi su leho odgovorni
pred Bogom za se, za svoga dr11ga
l za svoj porod. Griješe i svi oni, koji ne powe
~uja svome drug11 duha ljubav i skrb, jer ženidbeni dral(ovi treba da se poma.h za vremenilo i vječno
dobro. Ta oni treba da budu kao jedna duša i jedno tijelo, da svol{a druga smatraju baš kao polovicu sebe. Takva mole biti samo ona že· nidba, koja se aklapa u duhu Crkve, a u njoj Re živi krepoeno i svelo.
Prema tome će biti jasno sva· komu, zašto su neprijatelji vjere i ćudoređa proti kršćanskoj ženidbi l
je bilo preporučeno sviro sretnim
ljudima glavnoga "rada, da ae imaju
naći u palači. No prođe nekoliko
dana, a da se nitko. ~niJe prijavio.
Sada postave oglase po svim grlldo
vima, selima i stanovima svega kra
ljevtlva. U lill ud. U zdvojnosti veztr
se sam uputi, da pretraži evu. zemlju
l nađe sretna čov1eka. · No uzalud je
prešao preko cijele Arabije, od Crvenoga mora do perzijskoga zaliva
Produlji svoja putovanjll sve do di
vljih gora pustinje. Nijedan čovjek
nije ae smatrao sretnim. Vezir prekine svoja istraživanja.
J eda oga dana na povratku sjede u•
moran pod nekom palmom. U to
poče njegova deva puhati kroz noz
drve. U dalj ini aa se vidjeli snafni
oblaci pijeska, gdje se viju i gonjaj u.
Vezir potrči u jedna pe6inu u bli
zini. Tu nađe nekuga atarog pastira,
koji ~a prijateljski pozdravi i ponudi
ma datula i vode. Sto ti trdi l 11 pustinji? - a pita
' . , ' '~ •' \
~
Brot D.
Biskup Strossmayer l starokatollci IX.
Tobožnji Strossmayerovi govori Malo iza vatikanskoga sabora
iziđe u Italiji brošura s naslovom:
"Papa i evanđelja. Govor, Ito ~a je rekao Mgr Strosamayer n-a vatilcan
skom aaboru". Doskora se javile i u Njemačkoj i u Americi slični le
taci, pa je biskup Strosamayer dao
izjavu u "Volk.szeitung" i "Osserva:
tore Romano" 20. XU. 1871, Unatoč ovoj izjavi poče kolati l po našim
krajevima brošura: "Govori biskupa
Strossmayera na vati ka nsko m saboru•.
Liberalno novindvo po~e. da
Stros1mayera uzvisuje i tako potiče
na otpad, No 18. Ill. 1872. upravi
biskup Stronmayer u Rim "nbor·
skom tajniku biskupu Fes.slera iz·
javu, u kojoj veli:" Vi znate, kao Ato
i svi drugi, koji su bili u saboru,
da ja nijesam nikada držao ta
kvoga govora, ka k~ v mi se po d
m e će. Moja su načela skroz
p rot iv na onima, §to ih razvija
spomenuti govor. Ja sam si s.viJe
stan, da nijesam nikada nUta
rekao, Ato bl ikako moglo osla
b it i u g l e d s v. S t o li e e, ili Ato
bi moglo Ikako §koditi jed i n
stvu sv. Crkve. Prečasni gospo
dine, uobldtu)em Vas, da se po-
ga samotnt starac. Vezir c!e: Tražim
kakvo~a sretnog čovjeka, kol(a nije
sam mogao načl ni a t..ralieva dvora
ni u vele11rada. Na to usklikme sta
rac: Velik je Alah (Bog). Leopard
po<~linie ima u svojoj pećini, ito
l(lav~r vjernika nema a avoioi pa
lači. - Veliki vezir smeten i ujedno
vrlo razveseljen reče: za'r si zbilja
ti aretan? Zu ti mo feš u ovoi pe
~ini biti sretan? - Moga - re~e
starac - jer ja ništa dral(o ne tra
lim, niti se bojim, da što izgabtm.
- Vezir ~e: No gdje ti etoji sre6a'l
- Puatinjak: U meni h tome l Veliki vezir glavom klimajući
gledaše starca. Potom baci pred
njegove noge vreću puna zlatnih
cekina i reče: Daj mi svoju košulja,
a zlato je tvoje l - Starac smiju6i
se otvori svoje prsi, koje su bile
pOkrivene kožnatim prstui.om i -gle i1nenađenja l Sretni čovjek nl je.
imao nikakve kolalje. D. K. S.
-l~
ll: je
bUt -nl i~
s.
:aJooJ 18
slullte ovim plamom, kakogbd bo~ete.•
Uza ave to ao ae ipak i dalje lirili ti tdbo!nji Strossmayerovi go· vort. Dapače ib je jedna knjilara n OtiJekll objelodanila i ll njemačkom jeziku. To je sve bila manevra star.okatollka l drugih nezadoyoljnlka, da biskupa Strossmayera izlofe. No ipak ae sve rasplinulo u magli, kad je biakup Stroaamayer dao i fotmatnu izJavu početkom tod· 1873., kojom potpuno prihvaća sve uključke vatikanskoga sabor~.
Napoleon l. i neovisnost Papa "Papa je Izvan Pariza. a to je
dobro. On nije ni ll Madrida ni ll Bečll, & to je stoga, da mi možemo primiti njegovo duhovna vlast. U Beču i Madridu o tome 6e se jed· nako misliti. Zar mislite, da se ne bi Austrijanac i Španjolac bunio na njegove odredbe, kad bl on bio u Parizu? Ja sam radostan, Ito oo ne boravi međa nama. Radostan sam, da vlada a Rimu, daleko od vlasti njemačkoga cara , daleko od fran~uskoga vladara i §panjolskih kraljeva, jer onda može uzd ržati ravnovjesje međa katOli~nm knezovim~. Tako je bilo kroz <: t M ine godina i pokazalo se d o m l Za upravu du§a nema bolje ni ugodnije kom- · bioacije od takve!"
"Konzultor" Petrić na mezevu Ill.
Niko Petri6 se ne .oouzdaie u svoje vlastite sile. pa zato zove u pomo6 protiv Eobarlstijskol( kon· greaa i proliv katolika "državnu vlast". On naime kafe, da se ne će osvr6ati na sam program avečanosli i na pojedine referate, jer je "tu mnogo toga rečeno 1 zaključeno, §to mi kao narodna i kršćanska
crkva ne možemo odobriti. Državna vlast, koja ima pravo i d u ž· n o s t, da nad zi re i pra ti svaki javni pokret narodnog života, znat će i moći će da spriječi svaki n enaro d ni rad svojih drfavlJaf\a". To se zove u običnom jeziku bacati paljena pod koljena, ali bi se lako moglo dogoditi Niki Petriću, da on jednom dobije um tim po· ljenom, i to njegovim debljim kra
·jem po glni1 Svima je poznato, da
KATOLIK
odboru Euharistijakoga konare!la od prvih poče tata bal nUta nije bilo stalo do toga, Ito će o njemu suditi atarokatoličkl kapooje. Bai navroUv: bijesni napadaji starokatollka najjačim su dokazom, kako je kongres u ovim prilikama bio priJeko potrebit i kako je oo dobro došao kao kruh oal svagdanji. Moglo bi ae naime bilo dogoditi. da starokatolicl i njihovi saveznici po mato prodru sa svojim l a ž l m a, kako je katolicizam već na smiraju, kako ga je lako potući, pa je trebalo dati jasni protudokaz, a taj J e bogme u takvoj formi i u takvoj dozi liferovao, da je gospodu teško glava zaboljela.
Petri6 se osobito razljutio na 11-
grebačkogll. nadbiskupa i hrvatskog metropolitu preuzv. goap. dra Antuna Bauera, komu ne če dati niti ob\čajnoga naslova ,.Jloapodin•, zato, što je u svom govora kazao , da katolička Crkva preko svojih orgaclizaciJa i vjernika daje č vrst oću narodu l državi". To je Petri6a tako upeklo, da se dao na široke j
daleke dokaze, kako bi dokazao ne· istinitost te rečenice. On međ11 inim mudrostima tvrdi, da je Austrija propala zato, što se oslanjala na katoličku Crkvu, a ne na svoje narode. To smo do sada po prvi pnt čuli, pa drPgi Bog neka na~adi Petrića ovo iznašašće l Kad bi čovj ek h 'io takve dokaze "pakali", onda bi mo~ao kazati, da je r d protivno istina, da je naime Ansbija zato propala, §to se oslanjala na razne liberalne glavdtne, na razne pokrete ,.los von Rom" (dalje odRima), na starokatoličku sekticu, koji su je zaveli u pan g e rm a o sk e i paomadžarske vode, pa je posve uništili.
Krivovjerci uvijek i svagdje jednaci Na s9stankll šiben!ikih starokato·
lika dneva 12. t. mj. a nj ihovoj tako zvanoj bogomol il dr!ao im je m;su neki gosp1din iz Zagreba, d .11cako raspopica i od·metnik od katoličke
Crkve . Preko mhe je d ržao i pro· povifed, a kažu nam, da je u njoj izlio svu svoja fuč proti katolicima , zaboravivši i pravila gostoljubivosti. Kako nam pripovijedaju, glavne ta6lte 111 alijede6e:
Strana 3.
t. Naravno .,!ena". Mi imamo lenu - kafu, da je rekao - ali 99 po ato btoli&ib ave6enika fe također dr.li. Dokaza za takvu bezočna uvredll cijelom jednom ataleln, 11
kome ima grjelnik:l, ali ima i svetaca, gospodin nije naveo, ako nema biti dokaz , da audi po tebi, jer je valjda t on prije otpada držao lenu, pak jer zbog avijesti dobrih vjernika nije mogao dalje, nego je odbacio obrazinu poput drugih ortaka i askočio o drufbu za izmjenu lena.
2. ,.Papa". Krftl je utemeljio crkvu, a ne Papa. Što mi imamo • Papom) ••. A tko je ika~ ustvrdio, tla je Papa utemeljio Crkvu? Sv. Pismo i sva predaja, zapadna i istočna Crkva dokazuju, da je Krist utemeljio Crkv11 na Petru, koga je poalavio svojim namjesnikom. i da je Papa nasljednik Petrov. No treba la"att i inrćati, jer inače čim bi se opra vd alil
3. "Redovina". Redovi nom sve-6enici gule puk. Ne upuštajući ae u razlaganje, da je redovina o Starom i Novom Zav jetu u doba Crkve i pravednosti, da puk brani avoga pastira ,· pitamo : Tko uzdrfava činov
nike i učitelje? Od čega !ivu 9dvjetnici, od ~fill lijeć oici? Koliko plau svaka obitelj poreza državi, banovini, općini za javne potrebe i uzdržn anje č i novnika ? Koliko se ae plaća odvj etniku za jedan nastup na sudu? Koliko liječn lkll za svaki pregled? Ko liko za jedan spis bilje ž· nika? A sada prosudite, koli ko bi razmjerno zasluživao svećenik za toliko javnih služaba i za tol iko osobnih čina svakom pojedinom članu obitelji l Zar više zasiafaJe liječnik za plombiranje i jedan izvađeni zgb negoli sve6enik za staranje za cijelo obitelj kroz ci jelo godinu? Licamjerci i lašci l A ipak koliko sve6enika ima manji prihod negoli pisar, poslažnik, radnik, a svećenik ima akadem ska naobrazbu l
4. "Milostinje". Što če Gospi Vrhpoljskoj 2 kila zlata , a ne bi li bilo bolje, da se to podijeli siromasima? Uprav je tako ROvario Juda lškariot, koma su boljševicf podi~<li spomenik. No i kad je dobio 30 srebrnjaka, objesio se. Dobri katolici, a osobito šibenčani davali 111 i davat 6e, ma• kar i siromasi, dragoj svojoj Gospi, uvjereni, da & im Ona avojim mo6-
&trua 4. KATOLIK ·~•J 18.
~----------------------------------------------------~------------v
nim za~ovorQm naplatili svaki dar
i !rtvu. l 11 toma se ne razlikuju ni
najotfi siromasi od bo~ateu. Takvih
darova ima u Vrhpolju, u Gospe
Varoške, u Stolnici, u Novoj Crkvi,
svagdje, jer naš puk ljubi bla!enu
Gospu, a ne zabBcoje krunicu, Lurd
i t. d. kao · atarolutolici. No teško
onome, koji ne časti nebesku Majku,
jer, kako uče i najstariji sveti Oci, bogoljubnost prsma blllženoj Djevici
Mariji je zalog spasenja. Zato, kato·
lici, ljubite i častite avim srcem milu
Gospu, a ne osvr~ite se na bljuvotine
novih Juda.
Iz katoličkoga 5ibeni·~a
Pitamo ss mo: Kamo će dovesti ova nekršćanska demagogija, koja sije vjersku mržnju, nemir, neslogu? Neka se obori ugled svećen
stva, neka se otme narudu vjera, onda otvorite vrata boljAevizmu i - narodnoj propasti J Bog nam se
smilovao i očuvao nas od toga!
Poganski svijet Papi Član gospodske kuće u Togu japanski
senator B a.r Y a s u k l zajedno sa svojom
obitelj u posla'? je na dar sv. Ocu u znak
dubokoga štovavja elegantnu fino Izrađenu
kutiju, Regent Travongora, S e h d L a k s h m l
B ay, poslao je Papi adresu, kojom mu Iz
razuje svoje veliko štovanje i čestita sve·
teniČkl jubilej. Sv. Otac Papa 29. kolovoza primio je
Nj. V. Princa Sij ama, D a mr o n g a i njegove kćeri , princeze Pllaj l Poom, te im darovao svoju sliku l zlatnu medalju.
Tako pogani t· Ne bl ll onda bila sramota, kad bismo mi Hrvati katolici iskazivali manje štovanja prema onomu, koji je na svijetu najbliži Dogu - prema sv. Ocu Papi.
Drvodjelska radiona -
Akadem Ja s~emeolAtuaca u poćast
presvl1- biskupa. Sad l uvijek u radu, pofr
tvo-ynosti i ljubavi predao z'a odgajanje
budući h toliko potrebnih radnika-svećenika
u vinogri1dU Gospods jem1 koko svi :z.nnju
našega biskupa, tako to još jače opn!oju l
osjećaju najbolje oui, kojima pri'Svlj. go
spodin skcro dnevno dolt~zi. dn Ih pohodi
u sjemeništu. Iz srdaca, punih zahvalnosti i
djeći e ljubavi; prlrerli~e svom pastiru pri
godom njegovog Imendana malu, lili vrlo
dohro uspjrlu akademiju u velikoj dvorani
biskupskoga sjemeništa. N&kon pjuuičkl
isklćenoga proslovn slijedila je prigodna
pjesma .svom douro m postlru k l manda
nu", koja je deklaml rnno sa razumijevanjem
l osjećajem . ~ alije tog n Izveli su dr o m u :
.u znaku otkrivenja ill dva brata" . Moramo
napose istaknuti, dn su mladi predstavlJači
vrlo dobro razumjeli svoje uloge i da su
dali sklodnu Igru. Za c•jele prlredue strujjo
je osjećaj duboke odan<.sti 1:1skreoe ljubavi
prema svom duhovnom ocu i pastiru, te
i eliroo, dn tako l u buduće ostane na
korist Cr k v e i oarodn.
Budimo pravedni t 5. ovo~1.1 mjeseca
prnvoslavol u Sibeoiku sa !lavljem su pre
nijeli i pokopali tijelo pok. episko;>a Niko·
qema Mllošn. To je njihovo pravo lm Ise oe
bismo nl osvrnuli na to. No čujemo, da je
tom prigodom neki ~ospodin poznatom trpe·
ljivo!ću l vaspltanoAću !učljivo napao kato
like, valjda zbog slabog učestvovaojn. Ako taj
gospodin oe znA, kazat ćemo mu, da je pok.
Nlkodim Miloš za nas otpaclolll. od katoli
čke Crkve. jt>r se rodio od majke kntoliki
nje l bio krštrn kao katolik . Zatim je pok.
episkop pisao dosta, ali u svojim djelima
je napadno l vrijeđao katoličku Crkvu l ka·
tolike, a nije lJio nl pr lj atelj Hrvata. Kojim
pravom se može dakle očekivati, da kato
lici slave uspomenu svoga protivnika ? U·
ostalom čuje~o, da mu je jedan čestiti Sr-
HARISA (A(E • VOOI[f javljam cijenjenom općinstvu, da sam prt•udesio svoju ra~iionu i
opskrbio je ea nsJmodernijim strojevima, te sam u stanju svoje
poštovane mušterije jeftino, solidno i navrijeme poslužiti.
- BARIŠA ĆAĆE.
Odlikovana vostarnila firuo tolar · Sibenik voltarsld majator l 4iplomlr~ p6elar
Izrae)Jujem: sve vrsti svijeća, dnpllra, uskrsnih stoj nica {cerea) sa
svim uresnim znakovima, Iz prvorazrednoga voska, brzo i solidno.
Prerađ.jujem: prema želji sve vrsti svijeća Iz voštanih ulomaka l
okaploa. - Uz DajpovoJJDlJ• oiJeDe:
•rod&jem: finog vrcano g mecla, 80-851/ 0 sa kaduljioog cvijeća, iz
mog uzornog p~ellnjaka, na malo l veliko. Med je vanredne ljeko
vitosti za plućne bolesU, grla, prsa, prehlade ltd.
KupuJem: sve vrsti voštaQlh okaplna, ulomaka l !utog voska.
•o6ama diploma 1 slama medalJa: DuuovuUr.l828.
bljaoac otčitao lekciju u kršćanskom l
brabkom smislu. Hvala mu 1
Žalosna demonstracija. Crkveni zakon.
kanon 1240, kafe, da !le ima uskratiti
crk.venl pogreb onlm.a, koji namjerno
učjoiše samoubijstvo. Kak~ !e samoublj5tvo
došlo u modu, crkvrna vlast je smatrala
dužnošću i shodnošću, da se strogo drfi
ovoga cr'kvenog propisa u jednom folosnom
slučaju , a t,., zatQ, da figo~ samo djelo
toga nevoljolk!l l da u~lonl sablazan. Sta
leškoj organizncill to nije provo, l oko sn
katolici, a katoliku Ima biti svet stro gl ,
drevni, a dandanas l ter kako opravdani cr
kveni zakon. Mjesto da !le so sažaljenjem
prepusti zaboravi svijesno lli resvljesno
dJelo mrtvoga drugo, htjelo se demonstri·
rati l demomtrotivao prirediti zadu~oice u
starolfatollčkoj bogqroo!JI. na sahlozan
vjernika, na ialo•t pokojnikove obitelji, ko
ja je prottslovala, da se lako vrijeda uspo
mena njihova oca, koji je kao katolik it
vio. Žalosno je to, da sa tako malo dr!i
do vjere i do crkvenih zakona, a žalosno
je l to, do se u tobože n9voj vjeri oađ~
utočišta za svaki inad l prkos proti Crk'd
l njezinim ustanovama. Ufamo se, ela će raz:
bor l vjera Dltdvladatl strast i ponukati
dotične, da poprave učinjeuu nepnivdu 1
Blagdan Gospe od Ruzarlja. Lijepa
svetkovina neokoljane Djevice od Prene
toga Ruzarija proslavljena je u svim cr
kvama, a on osobiti nač n u crkvi Sv.
Dornloika, u nedjelja 5. t. mj . Ujutro u S
swll bile su otpjevane .Lekcije", zatim su
slijedile tihe sv. Mise, oak pontifikalno, koju j B.
otpjevao presvlj. g. N. Tabulov-Truta. Poslije
podne u 41/ 2 sata bilo je sv. Ruzarlje, a
zatim je slijedila lijepa proce!ija sn kipom
Kraljice Pre sv. Ruzarlja, kojo! je prisustvo
valo nz brojno svećenstvo s presvlj . bislin
pom veliko .mnoštvo vjernika, dok ju j ~r.
opet drugo veliko mnoštvo sa strane po
božn•l gledalo. U procesiji se mollla sv_
krunica, dok su Krifarice pratile Gospu
neprestano pjevajući lijepe plesme u čast
Bl. Gospi. Rado lstH!emo, da je procesija
bila lijepa i uredna, ~tO će sigurno biti
dobro djelovalo l na engleske vojnike, koji
su sa strane gledali l aluša ll ovu našu vjersku.
manifestacija. Nakon procesije slijedila je·
propovijed našega vrijednog dominikanca
O. Jnclnta Balića, koja je mnoge prlslltnlk~t
ganula do suza. Blagoslovom sa Presvt~tim
završi ova lijepa svečanost te utlhn~ i
posljednji žarki uzdasi l tople molitve po
božnih vjernika Onoj Nježnoj Majci, Uto
čištu grješnika, Uzvišenoj Djevici sv. Kru
nice. Toga dana je po svim crkvama bl!~
mnogo sv. pričesti.
Jedan ti vjera.
Bog, a jedna Bolja
l!rv. nar. poalovica
.KATOLIK•, lslast .vaki tjedaD.- Pretplata soclliDJ• DID ao.- 1- Sabaos..-tvo 4Yoftr11k.o. - Oalaal po auo6l&eJ
tulfL - VlUDlk l e4aoYOml. uedDIIc: •••6, .roao rBLIOlliOVIO, Blbeldk, IIIJ.oa .... lbl1laa. - Aetr••• Jve4Dl.I&Ya l
apray'l: AlbeDlJr, P olt.. pretlllao 17. - ltampa: Pu6Jia TlJtkua, Br&6a llata61• p lL ••tra, grela&aYDlll VJ•lL llata6lt"
top related