it7J -­:o6litl ~tral at•&U •

God. l. AIBENI.I{, 19. JJatopađa 1930.

Kiltolifkil obitelj k~o uzqotni faktor O!im holimičnJh i nile"nih utje­

caj&, što ih uzQajntelji nše na uz­galsnJkt>. cz naročita cd1brana eredslva i biranu avrhu. ima i dru· fib, da tako kažem, ne,vijeanih, ali Ito 1e moći. važnos•i. načira, kojim djeluju, i posljedica tiče, mnogo jačih i krupnijih od on ih prvih lltje­caja, koje emo nazvali svijesnim.

Dijete kao tanko i mlado stablo anija se, u kol11 ho~em o slrsnu, ali onaj smjer, koji smo ma dalJ, ostaje, dok je i njega.

Pitanje je: Na kojem ~e mjestu biti utiecaj na diiete najjači 'l Sva­bko ondje, gdje je dijele najllo­hodnije. gdje mu je okolina najblita i najbolje poznata, a on je 1 njom vezap jakom, prirođenom ljubavlju.

Mjuto, koje je 1 djetetcm tako araalo; 1 kojim je vuan najljeplim i najmilijin• napomenama; jediQo mjeato, gdje se dijete pokez11je u avojoj naravnosti, jeat obitelj. Da, obitelj je svakako najvalnji faktor odgoja. Kad se i ne bi uzele u obzir druge odlike, nego samo činjenica, da dijete sprovede najpodeanije SVCl­

je doba za odgoj baš u obitelji, bilo bi dosta, da ae ona - obitelj -kvallti~uje kao 1udbonosni čimbenik

ndsofa. Kao naro~iti uvjet 11 uspjeh od­

goj•, jest ljubav uzgajatelja epram ugajanika. U obitelji fungi.ra kao azgajaleljlca - majka. Jedino nje­aina ljubav i tople nake arca ka­.dre su, da zavire 11 svaki kutić dječjega arca; neiscrpiva zaliba njezinih li· jepih i medenih riječi mogaća je, da svaku znstiJeljnost zadovolji i tajnu rasvijetli. U obitelji je i otac. Un ~e svojom muževnošću i raza­mom da nadoknadi i ua\rnti ono, što su darelljivost majčina arca i dobrota dde u1kratili i dopustili. Ta ~u djed i baka, Sje priče i njihovi junaci ulijevaju u dječju dulu ~đe­nje i strahopočitanje spram velikom avijet11 i Onome, koji ga je alTorio.

Ta 111 dalie braća i sestre. s kojima dijete prPlazi svoje slobodno vrije­me i skupa majmuniše ono, što od svojih starijih vidi. Narnaki da o­blteJj roofe na l"ti način djtlovali i u neQativnim pravcima, pa tim vile olakače vdnosl jedne dobre i uzor­ne obitelji.

Uulud sva nastojanja 11Čilelja i ave mogute njegove odlike, ako moćnu obitelJ ruši ono. što le on u školi sagradio. Pa uostalom sasvim je logično i razumljivo, da dijete radije sluša i imitira 1voje roditelje neaoli učitelja, kojega je prvi pul ll

životu vidjelo i koji k ~a već sutra mole biti ostaviti.

Kad Pi nale obitelji bile svijesne 1voje uloge, pa se prema nJoj i u­desile, ne bi ni polovicu zala bilo u čovječao1tvu. Veliko zanimDoje pO· kazuju roditelji, kad se raspravlja o kakvom aktuelnom školskom zakona; o kvaliflkama nastavnika i uopće o tome, u čije će ruke pasti njihovo dijete, a aanim malo, upravo ništa , brigaju se za to, Ito su oni, kao prvi, koji su orali na lrdioi dule avoga djeteta, učinili, da očiteljn ude lakie. Ne znaj11, da izgledi u u­spjeh budućea uzgoja zavise hai od njihovogta rada. Pred avojom eavje­i~u ne polsfa sami tebi računa, kakvo au aje~me posijali u duši svoga aina ili k6eri. Pohvalno je lo njihovo zanimanje. Vrlo je važno uistinu, u čije 6e Ake puti odgoj njihove djece, ali ne je to tako minimalno, tako mi­zerno spram onoga velebnog utje­caja, ito ga oni na 1voje dijete vde. Sve ono zlo, ito je eventualno uzgaja­telj poaijao u dula njihovoga djeteta, mogu oni za čas iščupati, kao i ne Ono najbolje. što duM 1luli kao melem, pretvoriti u gorak peHm.

Pitanje je: Na kojem principu treba da je are đena obitelj '1 • Pni uvjet, da ona udoTolji svojoj svrsi jest u tome, da počiva na čistom, zdravom, katoličkom temelju. Neka

Broj 19.

uzviAeoa Kristova načeta i NJegovi sveti nazori provejavaju čitavim

životom u obitelji, a katolički uzori ueka svijetle ebitelji kao jaka luč.

Nema oilta liepŠ"IlB ni idealni­jega nel(o gledati, kako nevina djeca u Clbitt>ljJ 1'rlapaju avoje ručice, a ustima tepaju riječi molitve svete, što ih je majka naučila. Ta molitva, koja dopire do naj~ornjib nebesa napunja njihovu dolu miatičoim ve­selh•m; bldi njihove boli ; unćava radoat, a ona je također i aajboljl zalog lijepe i sretne budućnosti njihove, Sto možemo očekivati od djeteta, koji mjeato molitve nati dan čaie grdne psovke od avojih rodJteJja? Kakve nade moJe mo po­lagati u jedou djevojčicu, koja aluša, kako joj komšije u .dobroj" na­mjeri , Sll puno komentara , pričaja o burnoj pro~lo1ti njezine majke? Što će biti od dječake, kojemu se otac vucari po zatvorima ili se u­veče, u kasne ure, pjan vra~a kući,

da ga san rubistri i rastrijezni. .Kakav otac, takav aiol- Kakva

majka, takva kml" · Opet kažem: Uzalud svi poku­

uji i napori oko reforme (ob­nove) društva, ako se obitelj, sto­žer čovječanstva, ne uredi prema svojoj uzvJ§enoj svrsJI

Rupe (Skradin ) Juraj Jurjević, utitt.lj

Čista savjest Da slatko apavaj11 , metali su per­

zijaki kraltevi pod glavu jaatuk, u kojem je bilo 50 hiljada talenata zlata. - Car Kaligula i kralj Mitridates imali au osim ijeleane atraie za no~­nu 1tra!R i divlje zvijeri, da priječe i8ii priatup k njima za spavanja. -Poganin Artemon bi za spavanja atavljao preKO glave jedan veliki štiL

Sve to nije im pomoglo da uz­mognu mirno spavati, jer se tim ared1tvima ne utila.va saujut. Najbolje sredetvo za ugodno i slat.ko apavanje je čista savjest, što je daje <lebar krš&nski život, saze kajanja i ispovijedaonica.

1· . Atr&n• a.

.JoA o ženidbi Jer je !enidba .sveta atvar", jer

je 'feliki ~akramenat, na kome po­

·čin ljudeko društvo, zalo je Crkva

odredila neke zapreke, da ee uš~u'fa

avetosl !enidbena, da ae izbjegnu

zloporabe i da ee promiče op6e

dobro, kome je namijenjena. Ako

ženidba ima biti zajednica ljubavi,

bit 6e nevaljala, ako se sklapa na

na ailu i iz elraba. Nije uputno, a,

kako lije~nici dokazuju, ni &dravo,

da se križa rodbineka ljubav sa fe·

nidbenom. Cini nevaljalom ili ne­

dopuštenom ženidbu ave ono, što

ne odgovara avni ženidbe. Tako

bumo mogli uzeli a pretres sve že­

nidbene zapreke. Iz ono~a, što amo apomenuli, sli­

jedi, da lelko grijeai, a često i na

štetu noga zdra vlja, krš6anin, koji

~ ne drži crkvenih zakona pri skla·

panju ženidbe. Crkva je ustaX>.ovila

zaruke, da vjerenici imaju vremena

ispitati, bo6e li moći u ženidbi spa•

eonosno živjeli u nienju avojih me­đusobnih dulnosti i dužnosti prama

djeci, onako, kako čovjek promiilja,

prije nego sklopi kakav ugovor, hoće

li ma biti koristan i boće li ga moči

držaU, Ako ikada, prije ženidbe tre­balo bi moliti i pristupati na sv.

kramente. d a Bo~ pomože. te s~ ne

SRETNIK O. Co lo m a, vrlo plodan kato­

lički pripovjedač, u svojoj "Knjizi

za djecuu kaziva ovu priču: U dalekim zemljama livio je

negda neki kralj. Upade u neka

čudnovatu bolest, radi koje su dvor­ski liječnici uzalud razbijali glavg,

Dapače je bilo suvišno, što au k bo­

lesnikovoj postelji doveli naifilaao­vitije liječnike svijeta. Krall j e staj a o

svaki dan sve gore i već se bilo

bojati najgorega. Jednoga dana pojavi se pred

vrata kraljeve palače vrlo st&r ne­običan čova;~ljak i reče: Vodite me

ka kralja l To ači niše, a mudrac

pregledavaše velikoga bolesnika d11go

i pomnjivo. Na koncu reče; Kralj

silazi k smrti, ali ga možete spasiti,

ako ma navučete košulju nekoga

srelnoQ čovjeka, prije nego mjeseca

ponealane. Veliki vezir dade izvjeeiti

na pazaru javna obavijest, kojom

'-J~ ... ~

. ~ '

'"'- ~ !\. ltATGLDt

pogrijeil, Jer !enidba je vez do smrti •

Dai zato, Ito ae ne promiDta i ne

moli, nego ae !enidba aklapa lako-

1lmno, (ll'jt'ino, bez čiste nakane,

događaju se tolike sablazni i neare6e

zbog nearetnih fenidaba. Iz ovo~a joi slijedi, da rade

proti avrai .i avelostl fenldbe svi oni,

koji priječe rasplod, trlleći, da u­

gode požadi, a zaziru6i od poroda.

Ženidba je dodo§e ljekarija tjelesnoj

· požudi, pače jedini dopalleni lijek,

aH samo podređeno pnoj svrsi, od

Boga postavljenoj. O takvima - a

danas ih Ima mnogo- UJO!e se reći

ona sv. Pisma: ,. Postali su kao konj

i maz"a, kojt" nemalu razuma~. Griješe proti Bofjemu zakonu svi

oni, koji se rastaju od svoga droga

i zdru~uja se s dragim, jer to je

preljub. Takvi su leho odgovorni

pred Bogom za se, za svoga dr11ga

l za svoj porod. Griješe i svi oni, koji ne powe­

~uja svome drug11 duha ljubav i skrb, jer ženidbeni dral(ovi treba da se poma.h za vremenilo i vječno

dobro. Ta oni treba da budu kao jedna duša i jedno tijelo, da svol{a druga smatraju baš kao polovicu sebe. Takva mole biti samo ona že· nidba, koja se aklapa u duhu Crkve, a u njoj Re živi krepoeno i svelo.

Prema tome će biti jasno sva· komu, zašto su neprijatelji vjere i ćudoređa proti kršćanskoj ženidbi l

je bilo preporučeno sviro sretnim

ljudima glavnoga "rada, da ae imaju

naći u palači. No prođe nekoliko

dana, a da se nitko. ~niJe prijavio.

Sada postave oglase po svim grlldo­

vima, selima i stanovima svega kra­

ljevtlva. U lill ud. U zdvojnosti veztr

se sam uputi, da pretraži evu. zemlju

l nađe sretna čov1eka. · No uzalud je

prešao preko cijele Arabije, od Cr­venoga mora do perzijskoga zaliva

Produlji svoja putovanjll sve do di­

vljih gora pustinje. Nijedan čovjek

nije ae smatrao sretnim. Vezir prekine svoja istraživanja.

J eda oga dana na povratku sjede u•

moran pod nekom palmom. U to

poče njegova deva puhati kroz noz­

drve. U dalj ini aa se vidjeli snafni

oblaci pijeska, gdje se viju i gonjaj u.

Vezir potrči u jedna pe6inu u bli­

zini. Tu nađe nekuga atarog pastira,

koji ~a prijateljski pozdravi i ponudi

ma datula i vode. Sto ti trdi l 11 pustinji? - a pita

' . , ' '~ •' \

~

Brot D.

Biskup Strossmayer l starokatollci IX.

Tobožnji Strossmayerovi govori Malo iza vatikanskoga sabora

iziđe u Italiji brošura s naslovom:

"Papa i evanđelja. Govor, Ito ~a je rekao Mgr Strosamayer n-a vatilcan­

skom aaboru". Doskora se javile i u Njemačkoj i u Americi slični le­

taci, pa je biskup Strosamayer dao

izjavu u "Volk.szeitung" i "Osserva:

tore Romano" 20. XU. 1871, Unatoč ovoj izjavi poče kolati l po našim

krajevima brošura: "Govori biskupa

Strossmayera na vati ka nsko m saboru•.

Liberalno novindvo po~e. da

Stros1mayera uzvisuje i tako potiče

na otpad, No 18. Ill. 1872. upravi

biskup Stronmayer u Rim "nbor·

skom tajniku biskupu Fes.slera iz·

javu, u kojoj veli:" Vi znate, kao Ato

i svi drugi, koji su bili u saboru,

da ja nijesam nikada držao ta­

kvoga govora, ka k~ v mi se po d­

m e će. Moja su načela skroz

p rot iv na onima, §to ih razvija

spomenuti govor. Ja sam si s.viJe­

stan, da nijesam nikada nUta

rekao, Ato bl ikako moglo osla­

b it i u g l e d s v. S t o li e e, ili Ato

bi moglo Ikako §koditi jed i n­

stvu sv. Crkve. Prečasni gospo­

dine, uobldtu)em Vas, da se po-

ga samotnt starac. Vezir c!e: Tražim

kakvo~a sretnog čovjeka, kol(a nije­

sam mogao načl ni a t..ralieva dvora

ni u vele11rada. Na to usklikme sta­

rac: Velik je Alah (Bog). Leopard

po<~linie ima u svojoj pećini, ito

l(lav~r vjernika nema a avoioi pa­

lači. - Veliki vezir smeten i ujedno

vrlo razveseljen reče: za'r si zbilja

ti aretan? Zu ti mo feš u ovoi pe­

~ini biti sretan? - Moga - re~e

starac - jer ja ništa dral(o ne tra­

lim, niti se bojim, da što izgabtm.

- Vezir ~e: No gdje ti etoji sre6a'l

- Puatinjak: U meni h tome l Veliki vezir glavom klimajući

gledaše starca. Potom baci pred

njegove noge vreću puna zlatnih

cekina i reče: Daj mi svoju košulja,

a zlato je tvoje l - Starac smiju6i

se otvori svoje prsi, koje su bile

pOkrivene kožnatim prstui.om i -gle i1nenađenja l Sretni čovjek nl je.

imao nikakve kolalje. D. K. S.

-l~

ll: je

bUt -nl i~

s.

:aJooJ 18

slullte ovim plamom, kakogbd bo~ete.•

Uza ave to ao ae ipak i dalje li­rili ti tdbo!nji Strossmayerovi go· vort. Dapače ib je jedna knjilara n OtiJekll objelodanila i ll njemačkom jeziku. To je sve bila manevra star.okatollka l drugih nezado­yoljnlka, da biskupa Strossmayera izlofe. No ipak ae sve rasplinulo u magli, kad je biakup Stroaamayer dao i fotmatnu izJavu početkom tod· 1873., kojom potpuno prihvaća sve uključke vatikanskoga sabor~.

Napoleon l. i neovisnost Papa "Papa je Izvan Pariza. a to je

dobro. On nije ni ll Madrida ni ll Bečll, & to je stoga, da mi možemo primiti njegovo duhovna vlast. U Beču i Madridu o tome 6e se jed· nako misliti. Zar mislite, da se ne bi Austrijanac i Španjolac bunio na njegove odredbe, kad bl on bio u Parizu? Ja sam radostan, Ito oo ne boravi međa nama. Radostan sam, da vlada a Rimu, daleko od vlasti njemačkoga cara , daleko od fran­~uskoga vladara i §panjolskih kra­ljeva, jer onda može uzd ržati ravno­vjesje međa katOli~nm knezovim~. Tako je bilo kroz <: t M ine godina i pokazalo se d o m l Za upravu du§a nema bolje ni ugodnije kom- · bioacije od takve!"

"Konzultor" Petrić na mezevu Ill.

Niko Petri6 se ne .oouzdaie u svoje vlastite sile. pa zato zove u pomo6 protiv Eobarlstijskol( kon· greaa i proliv katolika "državnu vlast". On naime kafe, da se ne će osvr6ati na sam program avečanosli i na pojedine referate, jer je "tu mnogo toga rečeno 1 zaključeno, §to mi kao narodna i kršćanska

crkva ne možemo odobriti. Držav­na vlast, koja ima pravo i d u ž· n o s t, da nad zi re i pra ti svaki javni pokret narodnog života, znat će i moći će da spriječi svaki n e­naro d ni rad svojih drfavlJaf\a". To se zove u običnom jeziku ba­cati paljena pod koljena, ali bi se lako moglo dogoditi Niki Petriću, da on jednom dobije um tim po· ljenom, i to njegovim debljim kra­

·jem po glni1 Svima je poznato, da

KATOLIK

odboru Euharistijakoga konare!la od prvih poče tata bal nUta nije bilo stalo do toga, Ito će o njemu suditi atarokatoličkl kapooje. Bai navro­Uv: bijesni napadaji starokatollka najjačim su dokazom, kako je kon­gres u ovim prilikama bio priJeko potrebit i kako je oo dobro došao kao kruh oal svagdanji. Moglo bi ae naime bilo dogoditi. da staroka­tolicl i njihovi saveznici po mato prodru sa svojim l a ž l m a, kako je katolicizam već na smiraju, kako ga je lako potući, pa je trebalo dati jasni protudokaz, a taj J e bogme u takvoj formi i u takvoj dozi liferovao, da je gospodu teško glava zaboljela.

Petri6 se osobito razljutio na 11-

grebačkogll. nadbiskupa i hrvatskog metropolitu preuzv. goap. dra An­tuna Bauera, komu ne če dati niti ob\čajnoga naslova ,.Jloapodin•, zato, što je u svom govora kazao , da katolička Crkva preko svojih or­gaclizaciJa i vjernika daje č vrst o­ću narodu l državi". To je Petri6a tako upeklo, da se dao na široke j

daleke dokaze, kako bi dokazao ne· istinitost te rečenice. On međ11 inim mudrostima tvrdi, da je Austrija propala zato, što se oslanjala na katoličku Crkvu, a ne na svoje na­rode. To smo do sada po prvi pnt čuli, pa drPgi Bog neka na~adi Pe­trića ovo iznašašće l Kad bi čovj ek h 'io takve dokaze "pakali", onda bi mo~ao kazati, da je r d protivno istina, da je naime Ansbija zato pro­pala, §to se oslanjala na razne li­beralne glavdtne, na razne po­krete ,.los von Rom" (dalje odRi­ma), na starokatoličku sekticu, koji su je zaveli u pan g e rm a o sk e i paomadžarske vode, pa je posve uništili.

Krivovjerci uvijek i svagdje jednaci Na s9stankll šiben!ikih starokato·

lika dneva 12. t. mj. a nj ihovoj tako zvanoj bogomol il dr!ao im je m;su neki gosp1din iz Zagreba, d .11cako raspopica i od·metnik od katoličke

Crkve . Preko mhe je d ržao i pro· povifed, a kažu nam, da je u njoj izlio svu svoja fuč proti katolicima , zaboravivši i pravila gostoljubivosti. Kako nam pripovijedaju, glavne ta6lte 111 alijede6e:

Strana 3.

t. Naravno .,!ena". Mi imamo lenu - kafu, da je rekao - ali 99 po ato btoli&ib ave6enika fe tako­đer dr.li. Dokaza za takvu bezočna uvredll cijelom jednom ataleln, 11

kome ima grjelnik:l, ali ima i sve­taca, gospodin nije naveo, ako nema biti dokaz , da audi po tebi, jer je valjda t on prije otpada držao lenu, pak jer zbog avijesti dobrih vjernika nije mogao dalje, nego je odbacio obrazinu poput drugih ortaka i a­skočio o drufbu za izmjenu lena.

2. ,.Papa". Krftl je utemeljio cr­kvu, a ne Papa. Što mi imamo • Papom) ••. A tko je ika~ ustvrdio, tla je Papa utemeljio Crkvu? Sv. Pismo i sva predaja, zapadna i istočna Crkva dokazuju, da je Krist uteme­ljio Crkv11 na Petru, koga je poala­vio svojim namjesnikom. i da je Papa nasljednik Petrov. No treba la"att i inrćati, jer inače čim bi se opra vd alil

3. "Redovina". Redovi nom sve-6enici gule puk. Ne upuštajući ae u razlaganje, da je redovina o Starom i Novom Zav jetu u doba Crkve i pravednosti, da puk brani avoga pa­stira ,· pitamo : Tko uzdrfava činov­

nike i učitelje? Od čega !ivu 9d­vjetnici, od ~fill lijeć oici? Koliko plau svaka obitelj poreza državi, banovini, općini za javne potrebe i uzdržn anje č i novnika ? Koliko se ae plaća odvj etniku za jedan nastup na sudu? Koliko liječn lkll za svaki pregled? Ko liko za jedan spis bilje ž· nika? A sada prosudite, koli ko bi razmjerno zasluživao svećenik za toliko javnih služaba i za tol iko o­sobnih čina svakom pojedinom članu obitelji l Zar više zasiafaJe liječnik za plombiranje i jedan izvađeni zgb negoli sve6enik za staranje za cijelo obitelj kroz ci jelo godinu? Lica­mjerci i lašci l A ipak koliko sve6e­nika ima manji prihod negoli pisar, poslažnik, radnik, a svećenik ima akadem ska naobrazbu l

4. "Milostinje". Što če Gospi Vrh­poljskoj 2 kila zlata , a ne bi li bilo bolje, da se to podijeli siromasima? Uprav je tako ROvario Juda lškariot, koma su boljševicf podi~<li spomenik. No i kad je dobio 30 srebrnjaka, objesio se. Dobri katolici, a osobito šibenčani davali 111 i davat 6e, ma• kar i siromasi, dragoj svojoj Gospi, uvjereni, da & im Ona avojim mo6-

&trua 4. KATOLIK ·~•J 18.

~----------------------------------------------------~------------v

nim za~ovorQm naplatili svaki dar

i !rtvu. l 11 toma se ne razlikuju ni

najotfi siromasi od bo~ateu. Takvih

darova ima u Vrhpolju, u Gospe

Varoške, u Stolnici, u Novoj Crkvi,

svagdje, jer naš puk ljubi bla!enu

Gospu, a ne zabBcoje krunicu, Lurd

i t. d. kao · atarolutolici. No teško

onome, koji ne časti nebesku Majku,

jer, kako uče i najstariji sveti Oci, bogoljubnost prsma blllženoj Djevici

Mariji je zalog spasenja. Zato, kato·

lici, ljubite i častite avim srcem milu

Gospu, a ne osvr~ite se na bljuvotine

novih Juda.

Iz katoličkoga 5ibeni·~a

Pitamo ss mo: Kamo će dovesti ova nekršćanska demagogija, koja sije vjersku mržnju, nemir, neslo­gu? Neka se obori ugled svećen­

stva, neka se otme narudu vjera, onda otvorite vrata boljAevizmu i - narodnoj propasti J Bog nam se

smilovao i očuvao nas od toga!

Poganski svijet Papi Član gospodske kuće u Togu japanski

senator B a.r Y a s u k l zajedno sa svojom

obitelj u posla'? je na dar sv. Ocu u znak

dubokoga štovavja elegantnu fino Izrađenu

kutiju, Regent Travongora, S e h d L a k s h m l

B ay, poslao je Papi adresu, kojom mu Iz­

razuje svoje veliko štovanje i čestita sve·

teniČkl jubilej. Sv. Otac Papa 29. kolovoza primio je

Nj. V. Princa Sij ama, D a mr o n g a i njego­ve kćeri , princeze Pllaj l Poom, te im da­rovao svoju sliku l zlatnu medalju.

Tako pogani t· Ne bl ll onda bila sra­mota, kad bismo mi Hrvati katolici iska­zivali manje štovanja prema onomu, koji je na svijetu najbliži Dogu - prema sv. Ocu Papi.

Drvodjelska radiona -

Akadem Ja s~emeolAtuaca u poćast

presvl1- biskupa. Sad l uvijek u radu, pofr­

tvo-ynosti i ljubavi predao z'a odgajanje

budući h toliko potrebnih radnika-svećenika

u vinogri1dU Gospods jem1 koko svi :z.nnju

našega biskupa, tako to još jače opn!oju l

osjećaju najbolje oui, kojima pri'Svlj. go­

spodin skcro dnevno dolt~zi. dn Ih pohodi

u sjemeništu. Iz srdaca, punih zahvalnosti i

djeći e ljubavi; prlrerli~e svom pastiru pri­

godom njegovog Imendana malu, lili vrlo

dohro uspjrlu akademiju u velikoj dvorani

biskupskoga sjemeništa. N&kon pjuuičkl

isklćenoga proslovn slijedila je prigodna

pjesma .svom douro m postlru k l manda­

nu", koja je deklaml rnno sa razumijevanjem

l osjećajem . ~ alije tog n Izveli su dr o m u :

.u znaku otkrivenja ill dva brata" . Moramo

napose istaknuti, dn su mladi predstavlJači

vrlo dobro razumjeli svoje uloge i da su

dali sklodnu Igru. Za c•jele prlredue strujjo

je osjećaj duboke odan<.sti 1:1skreoe ljubavi

prema svom duhovnom ocu i pastiru, te

i eliroo, dn tako l u buduće ostane na

korist Cr k v e i oarodn.

Budimo pravedni t 5. ovo~1.1 mjeseca

prnvoslavol u Sibeoiku sa !lavljem su pre­

nijeli i pokopali tijelo pok. episko;>a Niko·

qema Mllošn. To je njihovo pravo lm Ise oe

bismo nl osvrnuli na to. No čujemo, da je

tom prigodom neki ~ospodin poznatom trpe·

ljivo!ću l vaspltanoAću !učljivo napao kato­

like, valjda zbog slabog učestvovaojn. Ako taj

gospodin oe znA, kazat ćemo mu, da je pok.

Nlkodim Miloš za nas otpaclolll. od katoli­

čke Crkve. jt>r se rodio od majke kntoliki­

nje l bio krštrn kao katolik . Zatim je pok.

episkop pisao dosta, ali u svojim djelima

je napadno l vrijeđao katoličku Crkvu l ka·

tolike, a nije lJio nl pr lj atelj Hrvata. Kojim

pravom se može dakle očekivati, da kato­

lici slave uspomenu svoga protivnika ? U·

ostalom čuje~o, da mu je jedan čestiti Sr-

HARISA (A(E • VOOI[f javljam cijenjenom općinstvu, da sam prt•udesio svoju ra~iionu i

opskrbio je ea nsJmodernijim strojevima, te sam u stanju svoje

poštovane mušterije jeftino, solidno i navrijeme poslužiti.

- BARIŠA ĆAĆE.

Odlikovana vostarnila firuo tolar · Sibenik voltarsld majator l 4iplomlr~ p6elar

Izrae)Jujem: sve vrsti svijeća, dnpllra, uskrsnih stoj nica {cerea) sa

svim uresnim znakovima, Iz prvorazrednoga voska, brzo i solidno.

Prerađ.jujem: prema želji sve vrsti svijeća Iz voštanih ulomaka l

okaploa. - Uz DajpovoJJDlJ• oiJeDe:

•rod&jem: finog vrcano g mecla, 80-851/ 0 sa kaduljioog cvijeća, iz

mog uzornog p~ellnjaka, na malo l veliko. Med je vanredne ljeko­

vitosti za plućne bolesU, grla, prsa, prehlade ltd.

KupuJem: sve vrsti voštaQlh okaplna, ulomaka l !utog voska.

•o6ama diploma 1 slama medalJa: DuuovuUr.l828.

bljaoac otčitao lekciju u kršćanskom l

brabkom smislu. Hvala mu 1

Žalosna demonstracija. Crkveni zakon.

kanon 1240, kafe, da !le ima uskratiti

crk.venl pogreb onlm.a, koji namjerno

učjoiše samoubijstvo. Kak~ !e samoublj5tvo

došlo u modu, crkvrna vlast je smatrala

dužnošću i shodnošću, da se strogo drfi

ovoga cr'kvenog propisa u jednom folosnom

slučaju , a t,., zatQ, da figo~ samo djelo

toga nevoljolk!l l da u~lonl sablazan. Sta­

leškoj organizncill to nije provo, l oko sn

katolici, a katoliku Ima biti svet stro gl ,

drevni, a dandanas l ter kako opravdani cr­

kveni zakon. Mjesto da !le so sažaljenjem

prepusti zaboravi svijesno lli resvljesno

dJelo mrtvoga drugo, htjelo se demonstri·

rati l demomtrotivao prirediti zadu~oice u

starolfatollčkoj bogqroo!JI. na sahlozan

vjernika, na ialo•t pokojnikove obitelji, ko­

ja je prottslovala, da se lako vrijeda uspo­

mena njihova oca, koji je kao katolik it­

vio. Žalosno je to, da sa tako malo dr!i

do vjere i do crkvenih zakona, a žalosno

je l to, do se u tobože n9voj vjeri oađ~

utočišta za svaki inad l prkos proti Crk'd

l njezinim ustanovama. Ufamo se, ela će raz:­

bor l vjera Dltdvladatl strast i ponukati

dotične, da poprave učinjeuu nepnivdu 1

Blagdan Gospe od Ruzarlja. Lijepa

svetkovina neokoljane Djevice od Prene­

toga Ruzarija proslavljena je u svim cr­

kvama, a on osobiti nač n u crkvi Sv.

Dornloika, u nedjelja 5. t. mj . Ujutro u S

swll bile su otpjevane .Lekcije", zatim su

slijedile tihe sv. Mise, oak pontifikalno, koju j B.

otpjevao presvlj. g. N. Tabulov-Truta. Poslije

podne u 41/ 2 sata bilo je sv. Ruzarlje, a

zatim je slijedila lijepa proce!ija sn kipom

Kraljice Pre sv. Ruzarlja, kojo! je prisustvo­

valo nz brojno svećenstvo s presvlj . bislin­

pom veliko .mnoštvo vjernika, dok ju j ~r.

opet drugo veliko mnoštvo sa strane po­

božn•l gledalo. U procesiji se mollla sv_

krunica, dok su Krifarice pratile Gospu

neprestano pjevajući lijepe plesme u čast

Bl. Gospi. Rado lstH!emo, da je procesija

bila lijepa i uredna, ~tO će sigurno biti

dobro djelovalo l na engleske vojnike, koji

su sa strane gledali l aluša ll ovu našu vjersku.

manifestacija. Nakon procesije slijedila je·

propovijed našega vrijednog dominikanca

O. Jnclnta Balića, koja je mnoge prlslltnlk~t

ganula do suza. Blagoslovom sa Presvt~tim

završi ova lijepa svečanost te utlhn~ i

posljednji žarki uzdasi l tople molitve po­

božnih vjernika Onoj Nježnoj Majci, Uto­

čištu grješnika, Uzvišenoj Djevici sv. Kru­

nice. Toga dana je po svim crkvama bl!~

mnogo sv. pričesti.

Jedan ti vjera.

Bog, a jedna Bolja

l!rv. nar. poalovica

.KATOLIK•, lslast .vaki tjedaD.- Pretplata soclliDJ• DID ao.- 1- Sabaos..-tvo 4Yoftr11k.o. - Oalaal po auo6l&eJ

tulfL - VlUDlk l e4aoYOml. uedDIIc: •••6, .roao rBLIOlliOVIO, Blbeldk, IIIJ.oa .... lbl1laa. - Aetr••• Jve4Dl.I&Ya l

apray'l: AlbeDlJr, P olt.. pretlllao 17. - ltampa: Pu6Jia TlJtkua, Br&6a llata61• p lL ••tra, grela&aYDlll VJ•lL llata6lt"