irena benyovsky latin privatni prostor - bib.irb.hr · 634 u drugoj polovici 13. stoljeća više...
Post on 19-Oct-2019
8 Views
Preview:
TRANSCRIPT
104 Irena Benyovsky Latin
PRIVATNI PROSTOR Privatni prostor prvenstveno se nalazio unutar gradske kuće, gdje su vaţili obiteljski
odnosi i njihovi zakoni. Jacques Le Goff smatra da su osjećaji privatnosti i
individualnosti, koji se javljaju od 13. stoljeća, kao i nov odnos prema izgledu grada,
bili jedni od uvjeta razvoja komune u kasnom srednjem vijeku.614 Ako je muškarac
dominirao u srednjovjekovnoj obitelji, ţena je ipak gospodarila kućanstvom
te je njezina uloga tek tamo dolazila do izraţaja. Kao što sam navela, plemkinje
su svjedoĉile u svojim kućama, a nikako na javnom prostoru. Puĉanke su mogle
svjedoĉiti u crkvi Sv. Marije, a ni u drugim sluĉajevima nisu bile zatvorene u kuću,
nego su radile u dućanima ili radionicama.615 Dakle, privatni prostor, osim što se
funkcionalno i arhitektonski potpuno razlikovao od javnog, bio je odreĊen zajednicom
koja je u njemu ţivjela i nepisanim zakonima koji nisu uvijek korespondirali
komunalnim odredbama. Uostalom, statutarne se regulacije u većini sluĉajeva odnose
na javne prostore, odnosno na ona pitanja koja se njih tiĉu.616
Ovdje se ipak bavimo rasporedom privatnog prostora u gradu i vrstama nekretnina,
a ne samim kućanstvom i funkcioniranjem obitelji unutar njega. Za Trogir,
nemamo saĉuvane inventare privatnih posjeda.617 Ipak, dokumenti privatnopravne
prirode pruţaju dragocjenu i dosad samo djelomiĉno iskorištenu graĊu. Baveći se
nekom graĊevinom ili ĉesticom unutar grada, sastavljaĉi dokumenta odreĊuju mu
poloţaj, cijenu, granice, a katkad opisuju veliĉinu i izgled. Tako se podaci o privat- 614 Jacques LE GOFF, Il Medioevo; Alle origini dell’identita europea, Roma-Bari, Economica Laterza,
1996., 51.
615 O poloţaju ţene u srednjovjekovnoj obitelji vidi više: Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Rod, passim;
Marija MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet istarskih ţena. Poloţaj i uloga ţene u istarskim
komunalnim društvima: primjer Novigrada u 15. i 16. stoljeću, Zagreb, Srednja Europa, 2006., passim.
616 U klasiĉnom latinskom privatus je bio pojam vezan uz ĉin koji se nije provodio otvoreno na forumu
pred svima, nego unutar neĉije kuće, u „izolaciji”. Privatno je zatvoreno, individualno i rezervirano. U
srednjovjekovnom gradu ĉesto prodire javno u privatno, i privatno u javno, pa postoje i prostori njihova
preklapanja; Georges DUBY, „Private Power, Public Power”, A History of Private Life; Relevations of
the Medieval World, London, Harvard University Press, 1987.
617 F. Madirazza, istraţivaĉ trogirske heraldiĉke baštine, objavio je 1900. tri ĉlanka pod naslovom „Il
Re d’Armi di Traù”. U njoj se poziva na neke (za sada nepoznate) spise Buffalisa, koje je navodno našao
u kaptolskoj knjiţnici Trogira. U ovoj knjiţici Madirazza opisuje trogirske plemićke obitelji, njihovo
podrijetlo i sjedište u gradu; Francesco MADIRAZZA, „Il Re d’Armi di Traù”, Smotra Dalmatinska,
Zadar, 1900., br. 71.-74.
Srednjovjekovni Trogir 105
nim nekretninama i njihovim vlasnicima mogu donekle rekonstruirati na temelju
kupoprodajnih ugovora, parnica, nagodbi o diobi nekretnina, ugovora o najmu,
oporuka i sl.618
Uz bazu podataka i raĉunalni program mogu se odrediti lokacija, vlasnici i
susjedi neke nekretnine, te nekrentine u posjedu istoga vlasnika. U bazi podataka
rašĉlanjuju se ovi podaci: prvi posjednik nekretnine; vrsta transakcije (prodaja,
donacija, najam); posjednik nekretnine nakon transakcije; vrijednost nekretnine;
vrsta nekretnine (prazna ĉestica, kuća, dućan); smještaj na otoĉiću (civitas - burgus);
poloţaj u gradu odreĊen susjedima; veliĉina nekretnine.619 Objavljeni dokumenti
trogirske kancelarije iz 13. stoljeća stvaraju temelj za izradu relativno sigurne
baze podataka. GraĊa 14. stoljeća samo je djelomiĉno saĉuvana i kronološki
sporadiĉna pa se ne moţe pratiti dinamika posjedovnih odnosa.620 Zbog toga se ne
moţe se toĉnije locirati većina nekretnina koje se spominju u dokumentima 14.
stoljeća. GraĊa prve polovice 15. stoljeća bogatija je i omogućuje mikroanalize
nekih dijelova gradskoga prostora.
S obzirom na to da su pojedinci ĉesto kupovali, mijenjali ili davali nekretnine
u najam, opis poloţaja pojedinih posjednika u gradu ovisi o dostupnim podacima o
sliĉnim transakcijama vezanim uz nekretnine susjeda.621 Istraţivanje nam oteţava
i identifikacija pojedinih osoba, osobito onih bez formiranog prezimena, a to su
najĉešće puĉani. Precizniju rekonstrukciju gradskih nekretnina dodatno onemogućuje
nepostojanje imenovanih ulica i nedovoljan broj fiksnih orijentira, kao što
su crkve, trgovi, gradski bedemi ili poznate javne i privatne zgrade. Svakako nam
mogu pomoći i kasniji dokumenti, pa neke situacije moţemo pratiti retrospektivno,
na temelju kasnijih planova grada, kronika, dokumenata i sl.622 Naravno, najtoĉniji
podaci rezultat su i drugih istraţivanja (pravno-povijesnih, arheoloških, povijesnoumjetniĉkih,
genealoških). 618 Trogirski notarski spisi za drugu polovicu 13. i poĉetak 14. stoljeća objavljeni su kao Monumenta
Traguriensia, odnosno Trogirski spomenici (nešto manji broj dokumenata u Diplomatiĉkom zborniku).
Većina notarskih spisa za 14. i 15. stoljeće nije objavljena, a nalazi se uglavnom u fondu „Arhiv Trogira”
u Drţavnom arhivu u Zadru, nešto manje u drugim arhivima – Arhivu HAZU u Zagrebu, Drţavnom arhivu
u Splitu, Kaptolskom arhivu u Trogiru, Znanstvenoj knjiţnici u Zadru i dr.; Fani CEGA, „Istraţivanje
arhivske graĊe u muzejskim i privatnim zbirkama”, Informatica museologica, 29. (3.-4.), 1998., 43.-46.
619 Irena BENYOVSKY „Prilog metodologiji istraţivanja srednjovjekovnog urbanizma: Primjer trogirske
baze podataka”, Zbornik Istarskog povijesnog biennala, 2005., 241.-253. Istraţivanje koje pokazuje
rezultate ove metode objavljeno je za 13. i 14. stoljeće: M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ,
Socijalna topografija, passim; Mladen ANDREIS – Irena BENYOVSKY LATIN – Ana PLOSNIĆ ŠKARIĆ,
„Socijalna topografija Trogira u 14. stoljeću”, Povijesni prilozi, 33., 2007., 103.-195, passim.
620 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 161.-254.
621 Dakle, rekonstrukcija gradskih ĉestica u širem prostornom i vremenskom kontekstu tek je djelomiĉno
moguća: fragmentarni i tipološki razliĉiti dokumenti omogućuju stvaranje slike prema „puzzle”
naĉinu, s time da mnogo dijelova nedostaje.
622 Vidi i: D. HERLIHY, Mapping, 54.-89.; R. HAMMEL-KIESOW, Property, passim; Vladimir BEDENKO,
Zagrebaĉki Gradec, Zagreb, 1989., 1.-8.
106 Irena Benyovsky Latin
Vrste nekretnina Jezgra Kuća kasnoga srednjeg vijeka podreĊena je svojim funkcijama te je razvoj
arhitektonskih obiljeţja ovisio više o zahtjevima vlasnika i njegovu naĉinu ţivota,
nego o stilskim pravcima toga vremena. Najĉešća je zato polivalentna kuća u kojoj
se nalaze i stambeni i poslovni prostori.623 Prema T. Marasoviću, u romaniĉkoj
stambenoj arhitekturi Trogira izdvajaju se ĉetiri osnovna tipa kuća.624 Prvi je tip
jednoćelijska uska višekatnica, koja ĉesto u prizemlju ima dućan ili konobu, a na
gornjim katovima stambeni prostor. Taj tip kuća postojao je još u ranom srednjem
vijeku.625 Posebnu varijantu toga tipa ĉine kuće s vanjskim stubištem.626 Jednoćelijske
kuće mogle su biti samostojeće, ali uglavnom su bile u nizu. Drugi su tip
kuće-kule (turris et domus), takoĊer jednoćelijskoga tipa. One su uz stambenu,
imale prevenstveno obrambenu funkciju. Mogle su biti samostojeće, ali uglavnom
su oĉuvane one uz gradski bedem. Trećem tipu pripadaju reprezentativnije kuće višećelijske
strukture sa širokim proĉeljem. Prizemna površina sadrţi ulazni i druge
utilitarne prostore, što se na proĉelju odraţava s više vrata.627 Ĉetvrti tip ĉini palaĉa
s unutrašnjim dvorištem.628
Podaci o gradskim kućama i ostalim nekretninama mogu se u dokumentima
pratiti od druge polovice 13. stoljeća.629 U njima je zabiljeţeno 189 kuća u jezgri,
od ĉega najviše (125) kamenih kuća (domus).630 Uz prizemlje dostizale su jedan,
dva pa i više katova.631 Dokumenti biljeţe razliĉite tipove kuća i stambenih sklopova:
kuću s kulom (domus et turris); veća zdanja (casamentum videlicet ambas
domos); tri kuće-kuhinje (domus cochine, coquina seu domus)632; kuću s dvorištem
i kulom (domum cum curte et turre); dvije kuće s dvorištem (curia et domus). Dva
puta se spominje casannitum, a ĉetiri puta curtis tj. curia (što vjerojatno oznaĉava 623 Nada GRUJIĆ, „Kuća ‘savršenog trgovca’ po Benediktu Kotruljeviću”, Dubrovnik, 4., 1995., 198.-
212., 199.
624 T. MARASOVIĆ, Stambena, 197.
625 A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Blok, 10.
626 I. FISKOVIĆ, Gotiĉka, 168.
627 T. MARASOVIĆ, Stambena, 197.
628 T. MARASOVIĆ, Stambena, 198.
629 Dokumentima uglavnom privatno-pravne prirode (kupoprodajni dokumenti, oporuke, parnice, ugovori);
M. ANDREIS - I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, passim.
630 Ukljuĉuje i jedan zapis u kojem je objekt definiran kao domus cum banca et pila; MT, I./2., 155.-
156.
631 T. MARASOVIĆ, Stambena, 195.-197.; Ivo PETRICIOLI, „Ostaci stambene arhitekture romaniĉkog
stila u Zadru”, Radovi instituta JAZU u Zadru, 9., 1962., 117.-161.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke,
1.-58.
632 U tri dokumenta.
Srednjovjekovni Trogir 107
privatno dvorište, zatvoreno okolnim kućama ili zidom).633 Takvo stanje pokazuje
dosta veliku izgraĊenost jezgre kamenim kućama u 13. stoljeću (ili kamenih kuća
s drvenim dijelovima).634 U drugoj polovici 13. stoljeća više nema puno novoizgraĊenih
kuća, ali dokumenti biljeţe nadogradnje i izgradnju dodatnih struktura
- stubišta, balkona i prozora.635
U dokumentima 13. stoljeća spominje se malo drvenih kuća - samo ĉetiri (camarda
domus, camarda). Zabiljeţeni su i pojedinaĉni katovi kuće (pauimentum,
pauimentum de domo).636 Osim stambene funkcije, kuće su imale i gospodarsku
funkciju. U dokumentima su zabiljeţeni i dućani (statio, stacio) i konobe, tj. skladišta
(canaua, caniua, canaua de domo, canipa) u prizemljima kuća.637 I statio i
canipa oznaĉavaju prostor u prizemlju, a funkcija im je ovisila o potrebama osobe
koja ih koristi; stoga i nalazimo zapis statio sive canipa.638 Smatra se da je u Trogiru
13. stoljeća bilo najmanje trideset razliĉitih dućana, konoba ili radionica, iako se
u navedenim dokumentima spominju samo 4 dućana i 11 konoba.639 Gospodarski
prostori postojali su sigurno i u većini kuća, koje se u izvorima navode kao domus
– u cjelini, a da se zasebno ne navode njihovi pojedini dijelovi.
Prazne ĉestice rjeĊe se spominju u dokumentima vezanim uz jezgru 13. stoljeća
(za razliku od PrigraĊa) – zabiljeţeno ih je 25 praznih i 5 s drvenom kućicom
(paratinea cum camarda).640 Vlasnici drvenih kućica nisu nuţno posjedovali i zemljište
na kojem je kućica izgraĊena. U trogirskom statutu nema podataka o tome
pa je to moţda bilo regulirano obiĉajnim pravom.641
633 Tako je primjerice zabiljeţen domus cum curte et turri u vlasništvu roda Lucić; in curia et domibus
(...) sitis prope ipsam turrim u vlasništvu roda Cega.
634 MT, I./1., 249., 278.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 1.-58. C. Fisković pretpostavlja da je u Trogiru 13.
stoljeća bilo oko šezdeset kamenih kuća, od sveukupno stotinjak.
635 Primjerice, majstor Raden, carpenterius, radi na kući Dese Petrovog iz roda Lucića. Za 28 libri dogovara
izgradnju kuće, stubišta s naslonom te izraĊuje vrata i prozore, balkone; MT, I./2., 201.-202.; Premda
izvori rijetko otkrivaju imena graditelja stambenih kuća, meĊu njima bi moţda mogli biti i kamenari domaćih
imena, koji se spominju u dokumentima 13. i 14. stoljeća stoljeća; MT, I./1., 13., 16., 19.-20., 21.,
74., 81.; N. BEZIĆ-BUŢANĈIĆ, Kulturno-povijesna, 271.-275.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 162.-163.
(zabiljeţeni su murarii); C. FISKOVIĆ, Zadarski, 11.
636 Spominje se u 10 dokumenata; M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija,
43.
637 MT, I./1., 6., 8., 19., 45., 55., 85., 142., 459., 461., 492., 495.; I./2., 327.
638 Trogirski spomenici, 284.-298.; Ipak, većinom se spominju kao mjesta sklapanja dokumenata (actum
prope stationem; in statione itd.).
639 Brojni okviri vrata, karakteristiĉni za romaniku - bilo srpastih lukova bilo „na koljeno”, saĉuvali su
se do naših dana u prizemnim zonama proĉelja trogirskih kuća; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 154.
640 MT, I./1., 9. Paratinea je bio naziv za ĉesticu ograĊenu zidom, rijetko i za okućnicu ili prostor
izmeĊu kuća (intervallum inter aedificia). Naziv za gradsku ĉesticu s objektom ili bez njega, bio je i
locus (vacuum); MT, I./1., 9., 16., 74., 80., 87., 100., 117., 125., 127., 128., 320. Katkad se pojam locus
izjednaĉava s pojmom paratinea (locus sive paratinea); MT, I./1., 424.; Lexicon, 807.
641 O tome nešto kasnije. Usporedi: I. BENYOVSKY LATIN – D. ZELIĆ, Knjige nekretnina, 27.; DS,
L. V., c. 11.
108 Irena Benyovsky Latin
Slika br. 24. Gradska kuća u Trogiru (autor fotografije: Joško Ćurković)
Srednjovjekovni Trogir 109
U 14. stoljeću, gotiĉki sloj u gradogradnji uglavnom se nadovezao na romaniĉku
bazu te se uglavnom radilo više o dekoraciji i preinakama nego o novogradnji.
642 Kuće se ĉešće dijele na više katova, koji se zasebno prodaju ili iznajmljuju,
što govori o povećanju broja stanovnika.643 Saĉuvane su i oporuke kojima se kuće
ostavljaju ne samo jednom nasljedniku. Ti ih potom posjeduju pro indiviso ili ih
dijele pripadnicima obitelji.644 U saĉuvanim dokumentima 14. stoljeća spominju se
nazivi za nekretnine: domus, pamentum, casamentum, palacium.645 Privatna dvorišta
kuća zatvorena su okolnim kućama ili su katkad unutar veće kuće sloţenijeg
tlocrta te ograĊena od ulice visokim zidom, a spominju se kao curtis ili curtile.646
U dokumentima 14. stoljeća spominju se curia domus rodova Lucić,647 Chiudi,648
Cega,649 Mazzarello,650 Ciprijan,651 Casotti652 i Kazarica.653 Zabiljeţeno je i nekoliko
kula (turris).654
Iako se tek oko trećina saĉuvanih dokumenata vezanih uz nekretnine u jezgri
veţe uz kamene kuće (za razliku od 13. stoljeća), to ne znaĉi da je u jezgri bilo tako
malo kuća u odnosu na drvene barake i vrtove, nego da su se Trogirani, vjerojatno
zbog nestabilnih politiĉkih i gospodarskih prilika prve polovice 14. stoljeća, teţe
odluĉivali za prodaju kuća, a i plateţna im je moć bila oslabljena. Saĉuvano je 80-
ak doumenata iz 14. stoljeća u kojima se spominje prodaja nekretnina u gradu, od
ĉega se trećina odnosi na PrigraĊe.655 Od 60-ak dokumenata u kojima se spominju
nekretnine u jezgri,656 trećina se odnosi na prodaju ili podjelu kuće,657 a trećina 642 Igor FISKOVIĆ, „Gotiĉka kultura Trogira”, Mogućnosti, 10.-11., 1980., 1036.-1066. Primjerice,
Vrtacin murarius spominje se da izraĊuje vnam fenestram in statione Stepi Duimy; Trogirski spomenici,
528.
643 Vidi primjerice: DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 14.-14.v, f. 33.v-34.; sv. 6., f. 36.; sv. 9., f. 2.v; sv. 11.,
f. 15.; sv. 12., f. 5.-5.v; f. 5.v-6., f. 12.v, f. 17.v, 18., 18.v; sv. 13., f. 5.v, f. 33.; sv. 15., f. 7.; Trogirski
spomenici, 200.-201., 284.-298.
644 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 19., 30.v-31.; sv. 13., f. 5.v.
645 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY LATIN – A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topografija, passim;
Trogirski spomenici, 284.-298.; DAZd, AT, 66., sv. 11., f. 2.
646 Igor FISKOVIĆ, Dalmatinski prostori i stari majstori, Split, 1990., 166.
647 DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 14.
648 ... in curia domus Nicole Iohanis Staretii [Chiudi] ... (1335.); DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 4.
649 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 14.v; sv. 12., f. 10.v, 15.
650 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 21.v.
651 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 33.
652 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 204.-209.
653 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 34.
654 Vidi poglavlje o plemstvu.
655 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY LATIN – A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topografija, passim;
sliĉnu situaciju nalazimo i u Zadru (za razliku od druge polovice 14. stoljeća); T. RAUKAR, Zadar, 79.
656 Mnogo se nekretnina spominje kao mjesto sklapanja ugovora, ali u takvim se dokumentima ne opisuju
granice nekretnina (takvih je saĉuvnao ĉak 240 za jezgru 10 za PrigraĊe).
657 Trogirski spomenici, 333.-346.; DAZd, AT, k. 1., sv. 7., f. 9.v; k. 66., sv. 2., f. 24.v, 30.v-31.; sv. 3.,
f. 23.v, 33.v-34.; sv. 9., f. 3.; sv. 11., f. 5.v, 9.; sv. 13., f. 6.v, 16., 18., 27.; sv. 14., f. 2.; sv. 15., f. 3.; sv.
21., f. 2.; CD, XV., 105.-107.; XVII., 316.-331.
110 Irena Benyovsky Latin
na najam (ad affictum) kuće658 ili kata.659 Ostali dokumenti biljeţe darovanje,660
zamjenu,661 diobu nasljedstva,662 najam neizgraĊenoga zemljišta.663 U više su primjera
zabiljeţene konobe ili dućani (canipa, statio, camarda, capanota).664 U
jezgri je zabiljeţeno nekoliko ĉestica s drvenim kućama (camarda seu hedifitium
lignaminis).665
U ukrasima pojedinih arhitektonskih elemenata na stambenoj arhitekturi 15.
stoljeća vidljiv je utjecaj venecijanske gotike. Ĉini se da je jezgra bila vrlo gusto
naseljena, a praznih je ĉestica bilo malo. Na uzorku 70-ak kupoprodajnih dokumenata
koji se odnose na podruĉje jezgre u 15. stoljeću moţe se pratiti urbaniziranost
toga prostora.666 Oko 30 nekretnina bile su kamene kuće. Mnoge su opisane s
pripadajućom ĉesticom (domus et paratinea) ili dvorištem (domus cum medietate
cortini).667 Zabiljeţene su i pripadajuće strukture - primjerice kameno stubište s
balaturom (cum scallis et plancha).668 Tri kuće opisane su zajedno s konobom u
posjedu istoga vlasnika (domus cum canipa), ali ĉesto nije bilo tako jer su se gospodarski
prostori u prizemlju još u 13. stoljeću prodavali zasebno.669 TakoĊer, zabiljeţene
su kuće s kulom (domus cum turre et muralia, medietatem turris pavimentorum
cum suis scallis et anditus usque ad celum).670 Saĉuvani su i dokumenti koji
opisuju nadogradnje671 na kućama te popravke kuća.672 Spominju se samo dvije 658 DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 2.v, 3.; sv. 15., f. 3.v, 4.; sv. 16., f. 14.
659 DAZd, AT, k. 2., f. 36.v-37.; k. 66., sv. 3., f. 16.v; sv. 6., f. 4., 26.v-27.; sv. 12., f. 1., 10.v, 12., 12.v,
14.; sv. 13., f. 5.v; 6., 6.v, 33.; sv. 15., f. 7.; sv. 24., f. 1.v.
660 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 33.v-34.; sv. 6., f. 24.; sv. 12., f. 17.v.
661 CD, XV., 105.-107.; DAZd, AT, k. 66., sv. 16., f. 14.
662 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 19., 21.v; sv. 3., f. 13.v-14.; sv. 6., f. 6.-6v.; sv. 8., f. 13.v; sv. 10., f. 9.v, 11.
663 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 34.-34.v, 41.; sv. 6., f. 45.; sv. 13., f. 2., 11.v, 12., 17.v, 27., 33.
664 ... domus cum statione, cum scalis lapidibus, domus cum quovina (qoquina) ...; DAZd, AT, k. 66., sv.
2., f. 28., 30.v (dokumenti iz 1335.); Trogirski spomenici, 39.
665 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 3., 19., 34.; sv. 3., f. 16.; sv. 6., f. 48.; sv. 14., f. 4.
666 U razdoblju od 1435. do 1449.; DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 4., 8., 11.v, 30., 51.-51.v, 59.-59.v, 60.v,
74.v; sv. 2., f. 9.v, 18.v, 44., 46.v, 57.v, 81., 87., 127., 132.v, 142.v, 144., 147.v, 148.v, 150., 172.v, 175.,
191.v, 194., 199., 201.v, 204., 221.v, 231.; sv. 3., f. 13.v, 35., 36., 40.v, 41.v, 45., 45.v, 57.v, 59., 65.v, 68.,
73.v, 86.v, 88., 93.v, 98.v, 100., 109.-109.v, 130.v-131., 143.v-144., 176.v, 178.v, 209.v, 212., 218.v, 220.,
222., 231.; sv. 4., f. 60., 65.v, 69.; sv. 5., f. 2., 3., 4.v, 143.v-144., 146.
667 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 132.v, 150.
668 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., 46.v.
669 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., 214.v, 217.v.
670 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 132.
671 Primjerice, ugovor iz 1413. spominje dogradnju kuće u jezgri. Klesar Zoranović dogovorio je napraviti
dva luka i jedan stup u dvorištu kuće Nikole Ivanovog Domišića za 300 malih libri. Na fasadi kuće
Andrije Teodorovog isti je majstor obećao izraditi prozore. Jedan je naruĉen sa stupom u sredini (bifora)
duţine i širine 2 lakta za 32 libre, a drugi je trebao biti kao onaj na komunalnoj palaĉi (... aliam fenestram
saraziniscam talem et tantam qualis et quanta est una illarum sarasiniscarum in palatio comunis Tragurio
...); DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 74.
672 Popravak kuće mogao se odrediti i oporuĉno. Tako Marica, udovica Petra Pavĉića, odreĊuje 1438. u
svojoj oporuci 100 libara za popravak svojih kuća; DAZd, AT, k. 2., sv. 2., f. 70.
Srednjovjekovni Trogir 111
drvene kuće na tuĊem zemljištu.673 U poţaru 1443., koji je buknuo u Novom gradu,
prema izvorima je bilo zahvaćeno i osamnaest kuća u jezgri.674 Poţar se lako proširio
na stari dio grada jer tada je već bio srušen zid koji ga je nekad razdvajao od
Novoga grada. U 15-ak sluĉajeva zabiljeţeni su katovi kuće kao zasebne stambene
jedinice.675 To opet upućuje na porast broja stanovnika.
U prizemljima kuća redovito su se, kao i u prijašnjem razdoblju, nalazile konobe,
skladišta ili dućani. Spominje se ĉetrnaest konoba u posjedu ili najmu osobe
koja nije bila vlasnik katova iznad.676 Većina ih se opisuje u prizemljima ispod
katova kuće ili kule (statione, canipa subtus domus, canipa subtus turris), rjeĊe
s pripadajućim strukturama, kao što su bile stube. Osim dućana, u tim su transakcijama
zabiljeţena i tri velika susjedna spremišta, jedno do drugoga, u vlasništvu
jednog vlasnika (tres magazenos contiguos).677
Samo nekoliko praznih zemljišta (locus paucus, locus vacuum) zabiljeţeno je
u saĉuvanim ispravama 15. stoljeća, a ona su bila smještena na krajnjem zapadu
staroga grada.678 Tamo su zabiljeţene i neke prazne okućnice.679 U više dokumenata
prve polovice 15. stoljeća pronalazimo i pojam curia,680 koji se odnosio na
privatno dvorište kuće (spominju se primjerice curia Andreis, curia de Rosano)
s unutrašnjim dvorištem.681 Osim toga spominje se i pet ruševnih kuća, takoĊer u
vlasništvu plemićkih obitelji.682
Prigrađe - Novi grad PrigraĊe se, za razliku od jezgre, oblikuje tek u 13. stoljeću.683 Razvoj zapadnoga
dijela otoĉića bio je odreĊen specifiĉnom situacijom terena - moĉvarnim
zemljištem koje je zapoĉinjalo blizu zapadnoga bedema jezgre.684 Zemljište Pri- 673 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 194.
674 Notae, 268.
675 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 8., 74.v; sv. 2., f. 18.v, 44.v, 172.v, 175., 192.v; sv. 3., f. 35., 41.v, 209.v,
212., 220.; sv. 4., f. 60.
676 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., 15., 30., 59.-59.v, 74.v; sv. 2., f. 132.v, 142.v, 147.v, 150., 172.v, 175.; sv.
3., f. 45.v, 57.v, 130.-131.; sv. 4., f. 60.; sv. 5., f. 3., 158.
677 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 127.
678 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 194., 209.v.
679 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 9.v, 199.
680 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 18.v, 144., 172.v; sv. 3., f. 10.v, 45.
681 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 172.
682 ... muralia disoperta; muralea cum balatorij; muralea a celo usque in abissum; muralia cum duobus
suis voltis et cum scallis lapideis a fundo, cum anditus ...; DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 86.v.
683 U dokumentima se zapadni dio otoka naziva burgus, oznaĉavajući novo izvangradsko naselje koje
se razvija zapadno od grada (PrigraĊe). Godine 1274. i 1275. dio PrigraĊa nazivao se „Pasike”; MT, I./1.,
435.; Ivo BABIĆ, „Poĉeci trogirskog predgraĊa u Pasikama”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji,
39., 2001.-2002., 123.-148., 123.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 151.
684 Ima mišljenja da je zapadni dio otoĉića (muljevito tlo) tek u srednjem vijeku došao pod more zbog
podizanja razine vode; N. CAMBI, Trogir, 950.-963., 952.; N. CAMBI, Neki problemi, 12.-46.
112 Irena Benyovsky Latin
graĊa širilo se isušivanjem.685 Budući da se kanal koji je dijelio Trogir od kopna
produbljivao svake godine, izvaĊeni materijal vjerojatno je sluţio za uĉvršćivanje
tla.686 Saĉuvani dokumenti opisuju kako se nasipavala zemlja i na njoj se gradile
drvene kućice.687 U već spomenutom dokumentu s poĉetka 14. opisuje se ribarnica
u PrigraĊu, izvan naseljenoga podruĉja na zapadu, smještena blizu isušenih i neisušenih
zemljišta, prema gradskim solanama.688 Oĉito je taj proces još trajao.
Od 66 nekretnina u PrigraĊu 13. stoljeća, 41 put spominje se (ograĊeno) zemljište
odnosno ĉestica (paratinea); ĉestice u PrigraĊu bile su malih dimenzija
- pravokutnih i kvadratiĉnih (primjerice 9 x 7, 12 x 6, 6 x 6). Dio ĉestica pribliţno
je jednake veliĉine, što moţe upućivati na neki prethodno postojeći format (moţda
nekadašnjih solnih bazena). U 15 sluĉajeva zabiljeţena je ĉestica s drvenom
kućicom (paratinea cum camarda), a jednom se spominje neobraĊeno zemljište
(asium).689 Od objekata se spominje 5 drvenih kućica (camarda) i 4 kuće (domus,
furnus = peć).690
U saĉuvanim dokumentima 14. stoljeća zabiljeţene su sljedeće vrste nekretnina
u PrigraĊu: palatium, domus, domus de lignamine, camarda, hedificium lignaminis,
paratinea, canipa, statio. Od toga je vrlo malo kamenih kuća (domus).691 U oporukama
se termin domus spominje znatno ĉešće, ali vjerojatno se rabi u znaĉenju
doma, kućanstva, a ne kamene kuće.692 Malobrojne kamene kuće u PrigraĊu nisu
bile obogaćene gotiĉkim stilskim obiljeţjima, kao u jezgri.693 Vrlo rijetko spominju
se i katovi kuća (pamentum, solarium),694 a samo jednom se u PrigraĊu spominje 685 U više se primjera spominje poĉetak isušivanja terena „nakon Tatara”, dakle nakon 1242.; MT, II.,
68., 69.; I. BABIĆ, Poĉeci, 126.-127.
686 CD, IV., 205.; Cvito FISKOVIĆ, „O trogirskim mlinicama u povodu njihove nove namjene”, Godišnjak
zaštite spomenika kulture Hrvatske, 6.-7., 1980.-1981., 65.-67.
687 Moguće je da su se za melioracije dijelova PrigraĊa dobivale koncesije. Lucić biljeţi da su svi graĊani
imali obvezu isušivati more kod PrigraĊa, nabacujući kamenje i šljunak, a da je isti postupak bio
primjenjivan u 17. stoljeću na otoku Ĉiovu nasuprot grada (u tzv. Novom prigraĊu zbog gradnje kuća ili
podizanja baraka za soljenje ribe); I. LUĈIĆ, Povijesna, 1044.
688 P. ANDREIS, Povijest, 336.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 1043.; Stjepan KRASIĆ, „Crkva i samostan sv.
Dominika u Trogiru”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 41., 2005.-2007., 67.-109.; D. FARLATI,
Illyricum, IV., 350.
689 … ad conturam asium in quo ... habet camardam …; MT, I./2., 104.-105.
690 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topogirafija, 50.
691 DAZd, AT, k. 66., sv. 9., f. 11.-11.v; sv. 16., f. 6.
692 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY LATIN – A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topogirafija, 108.
693 I. FISKOVIĆ, Gotiĉka, 1044.
694 Pavimentum ili solarium ima znaĉenje poda, tj. stropa odnosno kata kuće; M. ANDREIS - I.
BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 49. Solarium je mogao imati i znaĉenje dijela
kuće istaknutog nad ulicom (balatura, balkon); MT, I./1., 96., 401.; I./2., 87.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke,
144.; Nada GRUJIĆ, „Balatorij u dubrovaĉkoj stambenoj arhitekturi XV. stoljeća”, Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 37., 1997.-1998., 146.-151., 138.
Srednjovjekovni Trogir 113
dućan.695 Spominje se i jedna palaĉa - domus sive palatium u vlasništvu roda Lucić
i u blizini dominikanskoga samostana.696 U dokumentima su zabiljeţeni i dijelovi
pojedinih kuća – primjerice scale.697
NeizgraĊene ĉestice nazivaju se paratinea, paratinea seu locus698 paratinea et
terra,699 supra teritorium700 ili locus.701 Ĉestice u PrigraĊu 14. stoljeća zadrţavaju
istu veliĉinu.702 Od pregledanih dokumenata, samo ih se 8 odnosi na prodaju neizgraĊenoga
zemljišta,703 a ĉak 17 dokumenata spominje prodaju ĉestica s drvenom
kućom.704 Ostali se dokumenti odnose na najam kuće705 ili neizgraĊenoga zemljišta
(paratinea, locus),706 ugovor o darivanju,707 zamjenu708 i diobu nasljedstva.709 U
PrigraĊu je u miraz dana jedna drvena kuća.710 Drvene kućice bile su jednokatnice,
a u dokumentima se rabe razni termini (camarda, hedificium lignaminis,711 domus
de lignamine,712 domus de lignamine cum camarda713 te domus lignea.)714 I P. Andreis
biljeţi da je u 14. stoljeću većina kuća u PrigraĊu bila drvena.715 U listopadu
1398. izbio je poţar koji je uništio velik dio PrigraĊa. Prema opisu tog poţara, on
se brzo proširio upravo zbog drvene izradnje.716
Za 15. stoljeće istraţen je uzorak od 50-ak isprava u kojima se spominju nekretnine
u PrigraĊu.717 Za razliku od staroga grada, u Novom je gradu i u prvoj polovici 695 DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 9.
696 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 27.; G. LUCIO, Memorie, 494.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 1043.
697 DAZd, AT, k. 46., sv. 1., f. 7.
698 DAZd, AT, k. 66., sv. 10., f. 10.v.
699 DAZd, AT, k. 66., sv. 9., f. 4.v.
700 DAZd, AT, k. 1., sv. 6., f. 28.
701 DAZd, AT, k, 66., sv. 13., f. 1.v.
702 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 12.v, 15.v; sv. 11., f. 8., 18.; k. 66., sv. 12., f. 4.v; sv. 27., f. 4.
703 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 12.v, 15.v; sv. 9., f. 4.v; sv. 10., f. 10.v; sv. 11., f. 3.v, 17.v; sv. 13., f. 9.v;
CD, XIII., 366.-367.
704 DAZd, AT, k. 1., sv. 7., f. 15.; k. 66., sv. 3., f. 15.; sv. 5., f. 10.; sv. 11., f. 6., 9.v, 19.v; sv. 12., f. 4.v,
5., 18.v, 20.; sv. 10., f. 10.v; sv. 11., f. 8., 18.; sv. 12., f. 11.v ; sv. 13., f. 16.v.
705 DAZd, AT, k. 66., sv. 16., f. 6.
706 DAZd, AT, k. 66., sv. 10., f. 7.v; sv. 13., f. 1.v.
707 DAZd, AT, k. 1., sv. 6., f. 28.
708 DZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 27.
709 DAZd, AT, k. 66., sv. 9., f. 11.-11.v; sv. 12., f. 14.v; sv. 13., f. 15.v.
710 DAZd, AT, k. 1., sv. 7., f. 8.v.
711 DAZd, AT, k. 66., sv. 5., f. 10.; sv. 13., f. 30.v.
712 DAZd, AT, k. 1., sv. 6., f. 28.
713 DAZd, AT, k. 1., sv. 7., f. 8.v.
714 DAZd, AT, k. 66., sv. 1., f. 2.v-3.
715 P. ANDREIS, Povijest, 135.-136.
716 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 33.
717 God. 1435. – 1439.; DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 40., 58., 59.v, 65.v; sv. 2., f. 33., 39.v, 45., 46.v, 52.v,
67., 82.v, 90., 90.v, 94., 94.v, 116., 130., 132., 141., 145., 169.v, 170.v, 186., 192.v, 199., 206.v, 209.v,
212.v, 214.v, 216.v, 217., 217.v; sv. 3., 10.v, 11.v, 48., 71., 93.v, 108.v, 101.v, 160.v, 186., 189.v, 197.,
201., 228., 229., 229.v. To je samo uzorak, a dokumenata je znatno više.
114 Irena Benyovsky Latin
15. stoljeća zabiljeţeno dosta praznih zemljišta i ĉestica. MeĊu 51 nekretninom
zabiljeţene su 22 neizgraĊene ĉestice (locus vacuus, locus paucus, locus sive terrenus,
paratinea),718 od kojih je samo jedna imala graĊevinu (paratinea cum edificio
- 8 x 8 lakata).719 Moţda je dio kuća (drvenih) izgorio u poţaru iz 1398. godine.
Zabiljeţeno je dvadeset kuća, od kojih je šest imalo opisanu veliĉinu, a samo su
ĉetiri opisane kao drvene. Veliĉine kuća bile su vrlo male (tri su bile širine i duţine
6 x 6 trogirskih lakata, a ostale 8 x 7, 10 x 6, 10 x 9 lakata). Moţemo pretpostaviti
da su drvene trogirske kućice bile otprilike 7 odnosno 10 lakata visine, primjerice
kao i u Šibeniku u 15. stoljeću.720 U pregledanim dokumentima u samo se dva sluĉaja
spominju stanovi u kući koji su pripadali razliĉitim vlasnicima te samo jedan
dućan (kao i u 14. stoljeću).
Već smo spomenuli da je 22. svibnja 1443. ponovno je izbio poţar u kojemu je,
prema izvorima, izgorjelo pedeset kuća u Novom gradu.721 Luĉić donosi da je Novi
grad u razdoblju nakon dolaska Mleĉana, a prije poţara, bio vrlo gusto naseljen i
da je imao velik broj kuća „koje su zbijene jedna uz drugu”.722 Nakon poţara bilo je
posebno zabranjeno graditi drvene kuće od crkve Sv. Dominika do crkve Sv. Marije,
dakle na potezu prema starom gradu.723 Osim što je izgradnja kamenih objekata
bila potaknuta poţarom, sigurno su tom procesu pridonijeli i pretvaranje PrigraĊa
u Novi grad ozidavanjem te stabilizacija posjedovnih odnosa.724 Budući da se nisu
smjele više graditi drvene kuće, vlasnici terena, ako nisu bili spremni graditi kamenu
kuću, vjerojatno su prodali ĉesticu onome tko je planirao uĉiniti. Primjerice, u
Korĉuli, ako vlasnik nije htio obnoviti ruševnu kuću, onaj tko bi to napravio mogao
je postati njezinim vlasnikom.725
718 Primjerice: DAZd, AT, k. 67., sv. 3., 186.
719 Primjerice: DAZd, AT, k. 67., sv. 3., 160.v.
720 I. BABIĆ, Poĉetak, 136.
721 Notae, 268.
722 I. LUĈIĆ, Povijesna, 1000.
723 V. CELIO-CEGA, La chiesa, 59.
724 Vidi u Šibeniku: ŠS, R. 168.
725 V. FORETIĆ, Dva ugovora klesara, 165.–170.; V. FORETIĆ, Podrijetlo, 33.–35.
Srednjovjekovni Trogir 115
Slika br. 25. Veduta Angela degli Oddija iz 1584.726
726 M. MARKOVIĆ, Hrvatski, 533.
116 Irena Benyovsky Latin
Kontrola promjene vlasništva nad nekretninama Kupoprodaja i najam Osim za posebne potrebe „javnog interesa”, komuna se nije previše miješala u
vlasniĉka prava, ali vodila je politiku kontrole nekretnina da bi zadrţala postojeće
posjedovne odnose, odnosno preokrenula ih u vlastitu korist.727 Komunalni zakoni
redovito uĉvršćuju pravo posjeda nad steĉenim gradskim nekretninama, ali to je
ovisilo i o statusu posjednika i nekretnine. Smještaj pojedinih društvenih ĉimbenika
u prostoru nije smio biti narušen nekontroliranim promjenama vlasništva nad
nekretninama, dogaĊale se one kupoprodajom, najmom ili oporuĉivanjem.
U kupoprodajnim ugovorima vezanim uz prostor PrigraĊa u 13. stoljeću odreĊuje
se veliĉina ĉestica.728 Prvo se biljeţi duţina (per longum) pa širina (per amplum),
a mjera je bila trogirski lakat (brachia ili blaccolaria). On nije nigdje toĉno
odreĊen, ali moţemo pretpostaviti da je bio oko 0,6 m, kao i u drugim dalmatinskim
gradovima (prije standardizacije mjera u 15. stoljeću).729 I u dokumentima
14. stoljeća takoĊer se opisuje duţina, pa širina ĉestica. Statut iz 1322. odredio je
da se ograĊeno zemljište u PrigraĊu moţe kupiti samo uz naznaku broja lakata,730
a da će se kupovina u protivnom smatrati nevaţećom.731 To se nije primjenjivalo
u jezgri, gdje su kamene kuće fiksirale veliĉinu ĉestice. Komunalni su mjernici
imali duţnost mjeriti nekretnine kod njihove prodaje ili otuĊivanja i oznaĉavati
granice u prisutnosti zainteresiranih, i to s pomoću odreĊenih mjera za duţinu.732
Bilo je iznimno dopušteno sklopiti ugovor ispred dva ili tri svjedoka, a u tom se
sluĉaju notarska isprava trebala naknadno sastaviti. U trogirskom statutu propisana
je obveza sastavljanja javne isprave o pokretninama i nekretninama koje su bile
vrijednije od 20 malih libara.733
U prvoj polovici 15. stoljeća, u Novom gradu većina ĉestica još ima oznaĉene
veliĉine (duţine i širine u laktima).734 U jezgri se tada spominju tek dvije drvene 727 Lujo MARGETIĆ, „Funkcija i porijeklo sluţbe egzaminatora u srednjovjekovnim komunama Hrvatskog
Primorja i Dalmacije”, Starine, 55., 1971., 191.-210.
728 Baveći se nekim graĊevnim objektom ili ĉesticom unutar grada, sastavljaĉi dokumenta odreĊuju
mu poloţaj, granice i izgled; Ivo PETRICIOLI, „O poloţaju kuće kralja Ludovika Anţuvinca i crkve sv.
Silvestra u Zadru”, Starohrvatska prosvjeta, 15., 1985., 119.-132., 119.; Ante STRGAĈIĆ, „’Quirina…
traversa pars’ zadarskih srednjovjekovnih isprava”, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 2. (1.), 1963.,
95.-131.
729 ST, R. I., c. 121., 126.
730 Za razliku od gradskog zemljišta, za izvangradska zemljišta, polja i vinograde statut odreĊuje da se
kupovina od tada mora obavljati uz navedeni broj vretena; ST, L. III., c. 53.
731 ST, L. III., c. 54.
732 ST, L. II., c. 25.
733 ST, L. I., c. 20., 47.
734 Veliĉine u laktima bile su: 12 x 8, 12 x 6, 5 x 4, 4 x 4, 7 x 6 vel circa, 8 x 7, 9, 5 x 6, 9 x 6, 9 x 9, 6 x
6, 10 x 5, 5, 11 x 10, 12 x 12; DAZd, AT, k. 67., f. 3., 186., 189.v, 228., 160.v.
Srednjovjekovni Trogir 117
kuće za koje je zabiljeţena veliĉina (za razliku od ostalih kamenih u gradu).735
Godine 1424. u Trogiru se, kao i u drugim dalmatinskim gradovima, uvode standardizirane
mletaĉke mjere u mjerenju ĉestica i objekata, a one su bile istaknute
u komunalnoj kancelariji. Pri dnu fasade trogirske krstionice, do danas je saĉuvan
uklesani istokraĉni trokut koji sadrţi i prikazuje standardne jedinice mjera u 15.
stoljeću (pedalj, stopa, lakat, korak).736
Dakle, pravna i fiziĉka nestabilnost drvene kuće iziskivala je mjerenje veliĉine
ĉestice na kojoj se nalazila. Naime, drvene gradnje nisu mogle odrţavati parcelizaciju,
koja je bila odreĊena već u doba nasipavanja PrigraĊa: stoga je svaki kupoprodajni
ugovor u PrigraĊu trebao imati zapisane mjere. Za drvene strukture, koje su
ĉesto podlijegale vatri, ipak se primjećuje zadrţavanje odreĊene veliĉine ĉestice,
koja kroz stoljeća ostaje više-manje jednaka. Prazne ĉestice mogle su se iznajmiti
s mogućnošću da netko izgradi drvenu kućicu i bude njezin vlasnik. Drvena kuća
bila je pravno pokretnina i, kako smo već rekli, moţe upućivati na to da vlasnik
kuće nije i vlasnik zemljišta.737 Saĉuvani su i ugovori o gradnji na takvim ĉesticama
u Trogiru.738 Vlasnici drvenih kuća na tuĊem zemljištu ipak su imali stvarnopravne
ovlasti:739 dokumenti pokazuju da su vlasnici kućica uz dozvolu vlasnika, drvena
zdanja prodavali,740 iznajmljivali741 i nasljeĊivali.742 Primjerice, Prvša Poĉanić prodaje
1319. drvenu kućicu u gradu, koja je bila izgraĊena na ĉestici Ciprijana i Slave
Ilijinog, s kojima sklapa ugovor.743 Izbijali su i sporovi oko takvih nekretnina.744
Ako je vlasnik ipak bio isti, te su se drvene kućice prodavale zajedno s zemljištem
na kojem su se nalazile. U tim se ugovorima uvijek navodi paratinea cum camarda.
Na prvom se mjestu, ipak, navodi zemljište.745 U dugoroĉni najam davane su 735 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 194.; sv. 3., f. 86.v.
736 Trokut s mjerama duljina uklesan je na zapadnom proĉelju trogirske krstionice, izgraĊene u 15.
stoljeću. Prema njemu lakat je bio duţine 51,62 centimetra; Radovan IVANĈEVIĆ, Rana renesansa u
Trogiru, Split, 1997., 83.-84., 86.-87.; Radovan IVANĈEVIĆ, „Mjerni trokut na trogirskoj krstionici”,
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 34., 1994., 111.-120. Većina je dalmatinskih gradova imala na
javnom mjestu oznaĉene uzorke, tzv. etalone mjera za duljinu; Marija ZANINOVIĆ-RUMORA, „Zadarske
mjere za duţinu kroz stoljeća”, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU, 34., Zadar, 1992.,
109.-121.; Ţarko MULJAĈIĆ, „Mjere i mjerenja u Dubrovaĉkoj Republici”, Anali Zavoda za povijesne
znanosti HAZU u Dubrovniku, 29., 1991., 246.; SS, R. 33.; ZS, L. III., c. 144.
737 Usporedi u Dubrovniku: DS, L. V., c. 11.
738 Primjerice: DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 16.v.
739 Takve stvarnopravne ovlasti nazivaju se podijeljenim vlasništvom (emfiteuza). Vidi i: I. BENYOVSKY
LATIN – D. ZELIĆ, Knjige nekretnina, 26.; Milan pl. ŠUFFLAY, Dalmatinsko-hrvatska srednjovjekovna
listina. Povijest hrvatskog notarijata od XI. do XV. stoljeća, Zagreb, 2000., 115.
740 Primjerice: DAZd, AT, k. 66., sv. 8, f. 1.v; k. 1., sv. 7., f. 8.v.
741 Primjerice: DAZd, AT, k. 66., sv. 10., f. 7.
742 Primjerice: CD, XIII., 366.-367.
743 DAZd, AT, k. 1., sv. 2., f. 34.
744 Trogirski spomenici, 351.-356.
745 DAZd, AT, k. 66., sv. 14., f. 4.; sv. 2., f. 3., 19.
118 Irena Benyovsky Latin
ĉestice u vlasništvu privatnih osoba te komunalne ĉestice. Sliĉno je bilo i u drugim
dalmatinskim gradovima.746
U srednjem vijeku privatni posjed u smislu nekadašnjega rimskoga prava nije
bio dovoljno razvijen, pa pojmovi vlasništvo, najam i sl. nisu sukladni današnjim
pojmovima. Rimsko je pravo poštovalo naĉelo prema kojem je vlasništvo bilo apsolutno
– vlasništvo nad zemljištem podrazumijevalo je i vlasništvo nad objektima
na istom zemljištu. U kasnoj antici (za Justinijana) primjenjuje se praksa dugoroĉnog
iznajmljivanja nekretnina, pri ĉemu je najmoprimac (koncesionar) vlasniku
plaćao godišnju naknadu. Osim nekretnina s punim vlasništvom,747 zemljište je u
komunalnom razdoblju moglo biti na dugotrajnom korištenju onih koji nisu bili
stvarni vlasnici. Budući da se mogao naslijediti, dugotrajni najam zemljišta ĉesto
je u praksi imao trajna obiljeţja: naĉin i duljina korištenja nekretnine na tuĊem
zemljištu, ĉesto su rezultirali su odvajanjem vlasnika (dominusa) od njegova vlasništva
i stvaranja oblika posjedovanja - trajnog „vlasništva na korištenje” – (dominium
utile).748
Postojao je i „obiĉni” najam. Primjerice, ako bi netko unajmio kuću u gradu
bio je zaštićen od samovolje vlasnika: prema trogirskom statutu bilo je odreĊeno
da iznajmljenu kuću vlasnik prvih godinu dana nema pravo traţiti natrag, osim za
potrebe stanovanja svoje obitelji. U tom sluĉaju nije smio traţiti od najmoprimca
da mu plati prvotno ugovorenu svotu.749 U statutu se spominje i zastara. Prema
statutu, svaki graĊanin koji je posjedovao nekretninu više od trideset godina
„u dobroj vjeri”, postajao je njezinim vlasnikom (osim ako je to bila komunalna
nekretnina).750 Kao u svim srednjovjekovnim pravnim sustavima izgraĊenima na
antiĉkom naslijeĊu, postojalo je i pravo prvokupa, iako je ono sluţbeno u trogirski
statut ušlo tek 1425. kao sastavni dio mletaĉkoga prava.751 Tada je bilo odreĊeno
da se prodaja nekretnine prvo mora omogućiti izravnim i poboĉnim srodnicima i 746 Primjerice u Dubrovniku; Marija NAKIĆ, „Izgradnja Dubrovnika u drugoj polovini 13. st.”, Istorijski
glasnik, 3., 1954., 3.-38.; L. MARGETIĆ, Hrvatsko, 186.-187.
747 Sa zbirom ovlaštenja - koja se prepoznaje u formulama abusus, usus e fructus; Michela BARBOT,
„A ogni casa il suo prezzo: le stime degli immobili della Fabbrica del Duomo di Milano tra Cinque e
Settecento”, MEFRIM: Mélanges de l’École française de Rome: Italie et mediterranée, 119./2., 2007.,
249.-260.
748 Thomas KUEHN, Law, Family and Women, Toward a legal Anthropology of Renaissance Italy,
Chicago, The University of Chicago Press, 1991., 108. Uz ove tipove posjeda, postojali su i izvangradski
najmovi – za poljoprivredna zemljišta - libeli (livelli) i crkvene precariae.
749 Trogirski spomenici, 70., 133., 293.-298.; ST, L. III., c. 31.; L. MARGETIĆ, Hrvatsko, 249.-250.
Usporedi: SS, L. VI., c. 27., 28.; ZS, L. III., c. 63., 65., 66.; ŠS, L. IV., c. 41., 44., 68.
750 Brat bratu, stric ili ujak sinovcu ili nećaku, tj. sinovima sestre ili brata, bio je duţan odgovarati za
oĉinska i majĉinska dobra sve do 50 godina; ST, L. III., c. 35, 115. U dalmatinskim je statutima uglavnom
prihvaćen zastarni rok od 30 godina; DS, L. VIII., c. 90.; ZS, L. II., c. 109.; ŠS, L. III., c. 51.
751 ST, R. II., c. 6.a; A. CVITANIĆ, Uvod, 45.
Srednjovjekovni Trogir 119
susjedima.752 Prije oglašavanja kupoprodaje, nekretninu su trebali izmjeriti komunalni
mjeritelji (mensuratori). Ipak se nije uvijek poštivala ta odredba, „na veliku
štetu i gubitak srodnika i susjeda koji su traţili pravo”, pa se ona ponavlja 1496.753
Moguće je ipak, s obzirom na akumulaciju više susjednih nekretnina koje su pripadale
istoj obitelji, da su pojedinci prilikom prodaje nekretnina odreĊivali roĊacima
niţu cijenu.754
Osim veliĉinom i poloţajem u gradu, nekretnine se opisuju i susjednim granicama.
U trogirskim dokumentima 13. i poĉetka 14. stoljeća poloţaj nekretnine
koja se prodavala opisuje se s dvije, rjeĊe s više susjednih nekretnina (iura, res).
Tek 6. listopada 1396. vijeće je donijelo statutarnu odredbu prema kojoj se svaka
kupnja, prodaja, zamjena ili darovanje neke nekretnine morala oznaĉiti s ĉetiri
granice, prema ĉetiri strane vjetra.755 To se dosljedno provodilo u kupoprodajnim
dokumentima s kraja 14. stoljeća i iz 15. stoljeća. U 15. stoljeću granice nekretnina
oznaĉene su stranama svijeta, a kuće se pri prodaji u 15. stoljeću u jezgri opisuju
tipiĉnim pravnim formulama - od poda do krova sa svim prihodima i rashodima
(a celo usque in abissum cum introitus et exitus).756 U opisu nekretnine navode se i
ulice koje su vodile do nekretnine (cum viis vicinalibus).757 Konobe i dućani pravno
su takoĊer mogli biti odreĊeni kao posebna vlasništva s vlastitim prilazom (canipa
cum introibus et exitus, viis et anditiis usque in vias predictas).
Većina nekretnina opisana je u Novom gradu kao i u jezgri, s granicama na sve
ĉetiri strane svijeta. Orijentiri za lokaciju jesu ulice s kojima nekretnina graniĉi
(oznaĉene samo kao via publica, via comunis) ili vlasnici susjednih posjeda (iura).
U Novom su gradu i ĉestice vlasniĉki definirane i opisane a celo usque in abissum
cum anditus usque in vias. Mnogo je parnica u trogirskim dokumentima vezanih
uz nesuglasice oko vlasništva meĊu nasljednicima ili susjedima.758 Zato se svaka 752 Oni su se kuriji trebali prijaviti u roku od 30 dana kao roĊaci s pravom prvokupa. Ako u vrijeme
proklamacije roĊaci nisu bili prisutni u Trogiru, taj je rok bio produţen na tri mjeseca. TakoĊer, roĊaci
su od prodavaĉa nekretnine mogli traţiti da se zakune da je kupovna cijena nekretnine oznaĉavala pravu
vrijednost te da prenoseći tu nekretninu neće nikoga prevariti; ST, L. II., c. 6.
753 ST, R. II., c. 7.; L. MARGETIĆ, Hrvatsko, 228.
754 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, passim. Vidi i: Z. JANEKOVIĆ-
RÖMER, „Rodbinski odnosi u dalmatinskom društvu 13. i 14. stoljeća”, Historijski zbornik,
1992., 179.-194., 182. Ponekad se umjesto kupoprodaje vršila formalna zamjena nekretnina ili darovnica.
U Trogiru, kao i u Splitu postojao je i tip kupoprodaje u kojem prodavatelj „daruje” predmet ugovora,
a kupac uzvraća „darom”; CD, III., 24., 178., 269.; SS, L. III., c. 16.; L. MARGETIĆ, Hrvatsko, 186.-
187.
755 ST, R. I., c. 65.
756 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., 46.v, 57.v, 81., 132.v, 175., 204. Introitus: prihod, prihod od poreza ili daće,
porez ili daća, exitus – izdatak.
757 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 57.v, 81.
758 Primjerice: Trogirski spomenici, 284.-298.
120 Irena Benyovsky Latin
kupoprodaja morala javno objaviti.759 Posebne regulacije o prodaji nekretnina donose
se 1435.760
Oporučivanje Zbog osiguravanja posjedovne ravnoteţe donose se i odredbe o oporuĉivanju.
U srednjovjekovnom razdoblju nasljedna su dobra predstavljala najvaţniji dio
imovine. Komunalne su vlasti podrţavale tu teţnju donoseći odredbe o raspolaganju
imovinom, nasljeĊivanju i vlasništvu. Takvi su zakoni osiguravali sigurnost
društvenoga poretka i gospodarskoga sustava.761 Posjed se zadrţavao u vlasništvu
obitelji nasljeĊivanjem. Ako je netko umro bez oporuke, nekretnina se vratila obitelji
odakle je potekla (paterna paternis, materna maternis).762 U 13. stoljeću još
vrijede jednaka prava za braću i sestre koji dijele bona mobilia et immobilia.763
I prema statutu bilo je dopušteno da i sestre ravnopravno sudjeluju u zajednici s
braćom.764 Naĉelo nasljeĊivanja u Trogiru tijekom istraţivanoga razdoblja doţivljavalo
je modifikacije koje su odraţavale slobodu raspolaganja imovinom. Sve
više miraz poĉinje zamjenjivati ţenski dio naslijeĊa imovine. U 14. stoljeću miraz
se davao zajedno s ispravom o odreknuću prava na nasljedstvo.765
Matiĉni patrimonij uglavnom se ostavljao prvoroĊenom sinu, ali to je ovisilo
o okolnostima: pripadnici nekih obitelji dogovaraju se meĊusobno da patrimonj
naslijedi drugoroĊeni sin (primjerice Valentin Petrov Lucić i njegov sin Petar, koji
kao drugoroĊeni sinovi nasljeĊuju patrimonij s kulom, moţda jer su jedini imali
muške potomke). Bilo je i sporova oko nasljedstva – primjerice Drţimir Vitturi
kulu ostavlja drugoroĊenom sinu Salingveri, a ne Totili, sinu iz prvoga braka, koji
je takoĊer imao muške potomke.766
Trogirski statut bogat je odredbama koje se tiĉu pisanja oporuka. Maloljetnici
nisu mogli pisati oporuke (djeĉaci prije 14, a djevojĉice prije 12 godine).767 Oporuka
je morala biti napisana u prisutnosti svjedoka,768 a pohranjivala se u sakristiji 759 Izvikivalo se tri puta nedjeljom poslije mise, kada se okupljalo najviše ljudi; ST, L. III., c. 35.; R. II.,
c. 6., 35., 78.
760 ST, R. II., c. 25., 78.
761 Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Pristup, 177.; T. RAUKAR, Zadar, 99.-100.
762 L. MARGETIĆ, Hrvatsko, 212., 238.
763 MT, II. 178.
764 ST, L. III., c. 15., 17.; MT, I./1., 29., 58.-59., 111.-112., 334., 441.; I./2., 224., 325.; II., 40.-41.; CD,
IX., 305.; Zdenka JANEKOVIĆ RÖMER, Rod i grad. Dubrovaĉka obitelj od XII do XV stoljeća, Dubrovnik,
HAZU, 1994., 34.
765 Zrinka NIKOLIĆ JAKUS, „Obitelj dalmatinskog plemstva od 12. do 14. stoljeća”, Acta Histriae,
15., 2007., 59.-89., 68.
766 Vidi poglavlje o smještaju plemićkih rodova.
767 ST, L. III., c. 3.
768 ST, L. III., c. 7.
Srednjovjekovni Trogir 121
dominikanskog ili franjevaĉkog samostana (nakon smrti oporuĉitelja komunalni je
notar upisivao svoje bilješke, a sve je je morao prepisati u jednu knjigu).769 Onaj
pak koji nije imao zakonite djece, mogao je imovinu ostaviti kome je htio.770 U
statutu se zakonski regulira i ostavljanje dijela unuku,771 djeci iz prvoga braka772
udovcima,773 te skrbništvo.774 Zanimljiva je odredba kojom je trogirska kurija mogla
odrediti skrbnika onima koji bi loše (rasipno) upravljali svojom imovinom.775
Vlasti su se miješale i ako se nasljednici nisu mogli sloţiti oko podjele imovine.776
Prema statutu, pro anima se oporuĉno moglo ostaviti crkvama onoliko koliko
se ostavljalo jednom od nasljednika (ako je postojao jedan nasljednik mogao je
oporuĉitelj crkvi dati pola imovine, ako su postojala dva nasljednika, crkvi je mogao
ostaviti trećinu imovine).777 Ako su braća i sestre imali zajedniĉku imovinu,
a netko od njih bi umro bez nasljednika, pola imovine moglo je biti ostavljeno za
spas duše.778 Oni koji su stupali u crkveni red, nisu mogli naslijediti nikakva dobra,
što se ponavlja i u reformacijama.779
Polovicom 14. stoljeća odredbe vezane uz crkvenu imovinu postaju stroţe:
Veliko je vijeće zabranilo 1346. oporuĉno ostavljanje nekog posjeda na prostoru
grada (ukljuĉivši i iznajmljivanje), onome tko nije bio podvrgnut svjetovnoj vlasti.
Ta je reforma htjela izmeĊu ostaloga sprijeĉiti prodaju gradskih posjeda strancima,
ali prvenstveno se odnosila na crkvenu vlast i širenje njihovih posjeda, meĊu
koje pripadaju i zemlje i kuće u gradu koje su sluţile samostanima.780 Nekretnine
ostavljene Crkvi trebale su prvo biti prodane, a tek je novac mogao biti isplaćen
Crkvi. Tim odredbama komuna je ograniĉila gospodarsko jaĉanje Crkve i osigurala
plemstvu prednost u povećanju nekretnina.781 U odluci od 16. studenog 1355.
bilo je zabranjeno da crkvene osobe upravljaju tuĊim nekrentinama kao izvršioci
oporuka, nego je to trebao biti roĊak oporuĉitelja.782 Ta se odluka ponavlja u refor- 769 ST, L. III., c. 4., 9.
770 ST, L. III., c. 6.
771 ST, L. III., c. 8.
772 ST, L. III., c. 12.
773 ST, L. III., c. 13., 14., 16.
774 ST, L. III., c. 10., 11.
775 ST, L. III., c. 19.
776 ST, L. III., c. 25.
777 ST, L. III., c. 5.
778 ST, L. III., c. 17.
779 ST, L. III., c. 24.; R. I. c. 35.
780 ST, R. I., c. 17., 62.; L, II., c. 16., 59., 60.
781 Ove propise nalazimo i u ostalim dalmatinskim gradovima; usporedi: ZS, L. III., c. 14., 15.; ŠS, L.
IV., c. 45.; R. 162., 163., 178.; Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Okvir, 213.
782 P. ANDREIS, Povijest, 178.
122 Irena Benyovsky Latin
maciji statuta iz 1411. godine.783 Iste je godine vijeće odluĉilo da redovnik koji se
zavjetovao, a istupio bi iz svoga reda, moţe ponovno steći svoja baštinska dobra,
kojih se prilikom ulaska u red bio odrekao.784
Dolaskom Venecije 1425. godine statutom se naglašava sloboda oporuĉivanja,785
i nije bilo dopušteno utjecati na oporuĉitelja.786 Bilo je odreĊeno javno oglašavanje
oporuka radi veće kontrole (u loĊi, na mostu i u dominikanskoj crkvi tri tjedna za
redom).787 Godine 1428. prihvaća se novi mletaĉki zakon o bezoporuĉnom nasljeĊivanju
(prvo sinovima, pa kćerima).788 Godine 1430. odluĉeno je u Velikom vijeću
da samo komunalni kancelar smije zapisati oporuku,789 a skrbnici maloljetnih nasljednika
bili su duţni sastaviti popis imovine.790
Reguliranje međuvlasničkih odnosa U procesu intenzivne izgradnje grada i definiranja vlasništva nad gradskim prostorom,
bilo je vaţno regulirati meĊuvlasniĉke odnose. Ţivjeti u gradu znaĉilo je
istovremeno funkcionirati u tri paralelne zajednice – gradu, susjedstvu i vlastitom
kućanstvu. Iako je središte domaćinstva bilo u kući, privatni ţivot nije bio ograniĉen
zidovima kuća, nego se prvenstveno širio u susjedstvo (vicinatio) u kojem
je morala postojati odreĊena solidarnost. Budući da su povećanjem stanovništva u
jezgri razliĉiti vlasnici stanovali sasvim blizu jedni drugima, stvaraju se pravila o
granicama vlasništva i odnosima meĊu vlasnicima.791
Vlasnici su pri gradnji dodatnih struktura na svojim kućama morali poštovati
odredbe o dopuštenoj visini kuća u gradu. Trogirski statut nareĊuje da, ako bi „u
gradu ili PrigraĊu ili u vrtu ili na nekoj zemlji bio neki puteljak ili nešto u ĉemu
se susjed sa susjedom ne bi mogao sloţiti”, treba odrediti „tri dobra ĉovjeka” koji
će presuditi, vodeći raĉuna o okolnostima mjesta.792 Ta ad hoc ustanovljena sluţ- 783 Vijeće je odluĉilo da povjerenici za izvršenje oporuke moraju biti podvrgnuti svjetovnoj vlasti. Dakle,
crkvene osbe nisu smjele sudjelovati u pravljenju oporuke. Oporuka se otvarala 5 dana nakon smrti,
što je biljeţio notar; ST, R. I., c. 81.
784 P. ANDREIS, Povijest, 179.
785 ST, R. II., c. 7.
786 ST, R. II., c. 16.
787 Posljednja volja morala je biti izreĉena pred više svjedoka, i to iskljuĉivo graĊana Trogira; ST, R. II.,
c. 7.; L. MARGETIĆ, Hrvatsko, 176.
788 ST, R. I., c. 22.
789 ST, R. II., c. 32.
790 ST, R. II., c. 6.
791 ST, L. III., c. 26., 27.; usporedi: F. BOCCHI, Regulation, 71.; Jacques HEERS, „Les Villes d’Italie
Centrale et l’Urbanisme: Origines et Affirmation d’un Politique”, Mélanges de l’École Française de
Rome, Moyen Age - Temps Modernes, 101., 1989., 89.-100.; Tomas SZABO, „Comuni e politica stradale
in Toscana e in talia nel medioevo”, Biblioteca di storia urbana medievale, 6., 1992., 16.-30.
792 ST, L. III., c. 26.; Trogirski spomenici, 142.
Srednjovjekovni Trogir 123
Slika br. 26. Gradska kuća u Trogiru (autor fotografije: Joško Ćurković)
124 Irena Benyovsky Latin
ba (tres boni homines) ureĊivala je privatne odnose meĊu susjedima.793 Jedna od
odredbi koje su utjecale na naĉin izgradnje u 13. stoljeću jest ona prema kojoj su
se nove kuće mogle graditi tako da se izmeĊu njih ostavi uzak meĊuprostor.794
Još je rimsko pravo sadrţavalo odredbu da izmeĊu kuće i granice zemljišta mora
postojati minimalni razmak.795 I u talijanskim srednjovjekovnim statutima odreĊen
je prolaz izmeĊu zida kuće i granice vlasništva (oko 1 stopa - 43,5 cm). Obiĉajno
je pravo u talijanskim gradovima odreĊivalo „pravo na svjetlo”, odnosno samo je
jedna kuća mogla imati boĉne prozore. Taj je prolaz sluţio i za slijevanje voda s
prozora i krova (bio je dovoljne širine da se ne dodiruju strehe susjednih krovova)
i da kanalom teku oborinske vode.796 Ipak, spomenuli smo da većina srednjovjekovnih
kuća u Trogiru dijeli svoje zidove sa susjednim kućama - svakom vlasniku
kuće pripadala je polovica zida.797
Ako je kuća bila podijeljena meĊu više vlasnika, svi su bili duţni sudjelovati
u popravcima (primjerice krova ili istrunulih greda).798 Ako su se gradile dodatne
strukture na kući (kao gradnja kanala ili dimnjaka), njih je trebalo izgraditi tako da
ne smetaju susjedima (da im voda ne oštećuje vlasništvo ili da im ne smeta dim iz
dimnjaka).799 U ugovorima 13. stoljeća dogovaraju se i obveze budućih vlasnika
vezane uz odrţavanje cijele kuće (stubišta i sl.). Takve su podjele vlasništva mogle
biti i rezultat i podjele unutar obitelji, kada se kuća dijelila na više sinova.800
Posljedica povećanja broja stanovnika unutar bedema bile su privatne nadogradnje
iznad javnih ulica koje su imale stambenu funkciju. „Mostovi” koji su
gradske ulice pretvarale u katkad jedva prolazne tunele bili su ĉesto i od drva, ali
saĉuvani su samo kameni.801 U ugovorima o gradnji i dogradnji privatnih objekata
nalazimo opise tih mostova. Primjerice, u trogirskom dokumentu iz 1266.
spominje se gradnja drvenih ili kamenih lukova (voltam seu pontem lapideum seu 793 I u drugim dalmatinskim statutima odreĊene su mjere koje su usklaĊivale zajedniĉke interese susjeda
i neka pravila stanovanja; SD, L. V., c. 13.; SS, L. V., c. 19.; DS, L. VI., c. 7., 55.; L. VIII., c. 89.; M.
PRELOG, Dubrovaĉki, 81.-94.; J. LUĈIĆ, Primjeri, 201.-206.; David FRIEDMAN, „Palaces and the
Street in Late-Medieval and Renaissance Italy”, Urban Landscapes: International Perspectives, London,
1992., 69.-113.; Vittorio FRANCHETTI PARDO, Città, architteture, maestranze tre tarda antichità ed età
moderna, Milano, 2001., 34.-56.; J. SCHULZ, The new Palaces, 18.
794 MT, I., 278., 389.; II., 78.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 153.; I. BENYOVSKY, Reguliranje, 47.
795 O tome vidi u poglavlju o reguliranju gradskih prostora.
796 F. BOCCHI, Regulation, 63.-78., 64.; Francesca BOCCHI, Attraverso le città Italiano nel medioevo,
Casalecchio di Reno, 1987., 24.-26.
797 M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 47.; MT, I./2., 72.-73., 77.
798 Trogirski spomenici, 225.; N. KLAIĆ, Povijest, 202.
799 MT, I./1., 436. ... per quem fumus exiretur foras domus ita, quod non offendat dictum Vitam et quod
alter alterum non offendat nec lesionem faciat ex suo palmento in palmento alterius ...; MT, I./1., 54.-
55.
800 MT, I./1., 318.
801 C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 152.
Srednjovjekovni Trogir 125
ligni).802 Strukture iznad ulica spajale su ĉesto dvije kuće istoga vlasnika. Iako su ti
prolazi mogli biti dobro iskorišteni za ruţnog vremena, kao zaštita od kiše i vjetra,
ipak su oduzimali prostornost ulica pa tako i grada.803 Osobito je nad glavnim ulicama
bilo strogo zabranjeno graditi strukture iznad ulica, jer su glavne arterije grada
morale biti dovoljno prostrane za protok ljudi i roba. U Trogiru su na kraju slijepih
ulica postojala dvorišta koja su koristili stanovnici okolnih kuća. Zbog iskljuĉivo
privatnog korištenja, neke se ulice nazivaju via privatorum ili via vicinale,804 što je
vjerojatno relikt još iz pretkomunalnoga razdoblja.
Mnoge srednjovjekovne kuće uspostavljaju vezivanje s gradskim ulicama
vanjskim stubištem koje je vodilo na prvi kat kuće.805 Njihova se izgradnja, kao
i „mostovi” iznad ulica, kontrolirala i ograniĉavala, katkad i zabranjivala, što je
karakteristiĉno i za druge gradove toga dijela Sredozemlja.806 Ako kuća nije imala
dva ulaza, na ovaj se naĉin mogao razdvojiti stambeni prostor od radnoga.807 Tako
se nije moralo prolaziti kroz dućan da bi se došlo do stambenih prostorija, osobito
ako je prostor dućana u prizemlju bio iznajmljen ili ĉak pripadao drugom vlasniku.
U Trogiru se prostor kuće mogao odvojiti i otvaranjem „gospodarskih vrata” na
proĉelju kuće, uz ulaz u stambeni prostor.808 U trogirskim notarskim spisima nailazimo
na više primjera izgradnje vanjskih stepenica (facere scalas super portam
canaue).809 Dokumenti pokazuju da su ih uvijek trebali odobriti komunalni sluţbenici.
810 U jednom se dokumentu dopušta izgradnja stubišta ispred kuće tako da
ulica ostane širine 3,5 lakata.811 Dakle, širina tih stubišta bila je strogo odreĊena,
što primjerice nije posebno odreĊeno trogirskim statutom. To se vjerojatno odnosi
na manje prometne ulice jer na glavnim ulicama uopće nije bila dopuštena takva
gradnja.812 Neka od stubišta kasnije su rušena zbog proširivanja prizemnih vrata, ti- 802 MT, I./2., 66.
803 Berislav KALOGJERA, Korĉula. Portret jednog grada na istoĉnom Jadranu, Korĉula, 1995., 70.
804 MT, I./2., 14.
805 T. MARASOVIĆ, Graditeljstvo, 247.
806 U Sieni su vanjske stepenice bile ne samo zabranjene, nego su se i one postojeće morale rušiti; F.
BOCCHI, Regulation, 69.-70.
807 C. Fisković smatra da su ta vanjska stubišta izmeĊu ostalog trebala odvojiti stambeni dio na prvom
katu od vlaţnog prizemlja, jer da je mnogo kuća bilo izgraĊeno na vlaţnom tlu; Cvito FISKOVIĆ,
„Kulturna sredina Trogira u doba pojave njegove ljekarne”, Radovi meĊunarodnog simpozija odrţanog
prigodom proslave 700-te obljetnice spomena ljekarne u Trogiru, Zagreb, 1973., 52.
808 A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Blok, 22.
809 MT, I./1., 8., 481.; Trogirski spomenici, 39., 48.
810 MT, I./1., 96., 481.; Trogirski spomenici, 142.
811 ... possit facere scalas ante suam domum, ita quod via remaneat et sit larga et ampla tribus brachiis
et medio ...; MT, I./2., 24. U talijanskim se statutima odreĊuje širina glavnih i sporednih ulica. Tako je u
Bologni glavna ulica morala biti minimalne širine 3,80 m; F. FINOTTO, La città, 102.; Vidi i: Charles
DYER, Standards of Living in the Late Middle Ages, Cambridge, 1993.
812 MT, I./1., 96.
126 Irena Benyovsky Latin
piĉnih za gotiĉko razdoblje.813 Sliĉno je bilo i u drugim dalmatinskim gradovima.814
Uz stubište, gradila se i balatura (placa).815 Primjerice, Tole Juskov 1312. dobio je
dozvolu da izgradi stubište i verandu u širini vrata svoje kuće tako „da stepenice
poĉne podizati od ugla zgrade prema vratima, a da na toj strani najviša razina gradnje
bude do visine vrata kuće”.816
Društvene skupine u gradskom prostoru: socijalna topografija grada Na gradskom prostoru moţemo pratiti razne društvene skupine. Njihov je smještaj
ovisio o obiteljskim, staleškim, imovinskim i politiĉkim odnosima.817 Znanje o
socijalnim strukturama iznimno je vaţno za razumijevanje razvoja, pa i planiranja
grada.818
Pravo na vlasništvo U srednjovjekovnim gradovima postojala je ĉvrsta veza izmeĊu posjedovanja
nekretnina u gradu i graĊanskog prava. Stranci su mogli postati graĊanima ako su
zadovoljavali nekoliko kriterija: imali su obvezu stanovanja u gradu (habitatio in
civitate), najĉešće s obitelji, što ih je vezalo uz zajednicu i osiguravalo lojalnost.819
Vaţan uvjet civiteta bila je i kupovina nekretnine u gradu, a rok za kupnju bio je
razliĉit u pojedinim komunama.820 Dakle, afirmirala se ideja zajednice osoba koje 813 C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 153.
814 Vanjska stubišta u Dubrovniku mogla su se graditi u širini trećine ulice koja pripada kućama; DS, L.
V., c. 2.; L. BERITIĆ, Urbanistiĉki, 20.; M. PLANIĆ-LONĈARIĆ, Ceste, 157.-169. U Zadru se na prvi
kat redovito prilazilo vanjskim stubištem iz dvorišta, a prizemlje je sluţilo za skladišta, konobe i dućane.
Tu vanjske stepenice datiraju tek iz kasnogotiĉkog razdoblja te se moţe pretpostaviti da su romaniĉke
bile drvene; I. PETRICIOLI, Ostaci, 121. U Splitu se saĉuvalo jedno vanjsko stubište na romaniĉkoj
kući, s kamenim prstenovima za drvenu ogradu; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 153.; G. NOVAK, Gradski,
103.-114.
815 MT, I./1., 96., 481.
816 MT, I./1., 481.
817 J. HEERS, Family, 136.; Rolf HAMMEL-KIESOW, „Property patterns, buildings and social
structure of urban society”, Power, Profit and Urban Land. Landownership in medieval and early
modern northern European towns, Suffolk, 1996., 39.-61.
818 Socijalna topografija izraĊena je na temelju baze podataka i raĉunalnog programa. O tome više vidi:
I. BENYOVSKY, Prilog, passim; Davis HERLIHY, „Mapping Households in Medieval Italy”, Cities
and Society in Medieval Italy, London, 1980., 54.-89.
819 Diego QUAGLIONI, „The Legal Definition of Citizenship in the Late Middle Ages”, City States in
Classical Antiquitiy and Medieval Italy Anthony Molho - Kurt Raaflaub - Julia Emlen (ur.), Stuttgart,
Franz Steiner Verlag, 1991., 155.-167., 161.
820 Tomislav RAUKAR, „Cives, habitatores, forenses u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima”,
Historijski Zbornik, 29.-30., 1977., 139.-149., 142.-143.; ZS, L. V., c. 35.; SS, L. VI., c. 1., 2., 6.; Jovanka
MIJUŠKOVIĆ, „Dodeljivanje dubrovaĉkog graĊanstva u srednjem veku”, Glas SANU, 246., 1961.,
89.-127., 120.-121.; Zrinka PEŠORDA VARDIĆ, Dubrovaĉki Antunini u kasnom srednjem vijeku, disertacija
(rukopis) Zagreb, Filozofski fakultet Sveuĉilišta u Zagrebu, 2006., 114.
Srednjovjekovni Trogir 127
su svoju slobodu i prava zasnivale na posjedovanju kuća u gradu.821 Gradska kuća
jedinstvena je nekrentina u gradu: moţe imati funkciju stanovanja i poslovnog prostora,
simboliĉno se nasljeĊuje kao patrimonij pa znaĉi i društveni prestiţ. Kriteriji
za dobivanje prava za izgradnju kuće bili su dobro imovinsko stanje, lojalnost komuni,
graĊanstvo itd.822
GraĊani su morali stanovati u gradu, i nisu ga smjeli napustiti, jer bi time gubili
graĊansko pravo a i imovinu koju su u njemu imali.823 Prislino napuštanje grada,
a potom i konfisciranje posjeda vezano je i uz politiĉke prilike, što smo pratili
tijekom 14. stoljeća kada su se sukobljavali suprotni klanovi.824 Iz godine 1388.
saĉuvao se vrlo vrijedan dokument „Domus illorum qui de Tragurio fugerunt”,
koji pruţa uvid u broj nekretnina koje su bile konfiscirane pojedinim obiteljima.825
Dakle, na posjed u gradu imali su pravo samo graĊani (cives) Trogira, a oni
su se dijelili na gradsko plemstvo i obiĉne graĊane.826 Već smo opisali da se u 13.
stoljeću izdvojio sloj gradske elite, a da je 1340. godine u Trogiru zatvoreno vijeće,
ĉime se uĉvrstila posjedovno-politiĉka ravnoteţa.827 Poslije konaĉnoga zatvaranja
vijeća puĉani nisu imali nikakav utjecaj na politiku komune.828 Osim graĊana,
na podruĉju komune ţivjeli su i „obiĉni stanovnici” – habitatores, koji su imali
mogućnost stjecanja prava civiteta. Dinamika primanja novih graĊana upućuje na
odreĊenu populacijsku politiku. Stanovnici su stanovali u gradu i imali obveze pre- 821 F. FINOTTO, La città, 71.-72. Temeljni kriterij civiteta bilo je posjedovanje nekretnina, ali bilo je i
graĊana bez posjeda, jer se civitet stjecao i roĊenjem.
822 Lujo MARGETIĆ, „Dioba općinskog zemljišta u našim srednjovjekovnim dalmatinskim komunama”,
Starine, 56., 1975., 23.-35.; Rosella RINALDI, „Forme di gestione immobiliare a Bologna”, Le
sol et l’immeuble, les formes dissociés de propriété immobilière dans les villes de France et Italie (XIIe-
XICe) siècle, Rome; Ècole française de Rome, 1995., 41.-69., 44.-45.; Étienne Hubert , „Gestion
immobilière, propriété dissociée et seigneuries foncières à Rome aux XIIIe et XIV siècles”, Le sol et
l’immeuble, les formes dissociés de propriété immobilière dans les villes de France et Italie (XIIe-XIVe
siècle), Rome; Ècole française de Rome, 1995., 185.-205., 185.
823 Usporedi u Splitu: Radoslav KATIĈIĆ, „Toma ArhiĊakon i njegovo djelo”, Toma ArhiĊakon. Povijest
salonitanskih i splitskih prvosvećenika, Split, Knjiţevni krug, 2003., 329.-432., 334.
824 I. LUĈIĆ, Povijesna, 781.-782.; G. LUCIO, Memorie, 162.
825 DAZd, AT, k. 66., sv. 17., f. 9.-10.
826 T. RAUKAR, Cives, 139.-149.
827 Osim Mate Tussaninija od 1339. do 1395. godine nije zabiljeţen ni jedan novi plemićki rod u vijeću.
Ĉlanovi Velikog vijeća mogli su od tada postati samo sinovi i unuci vijećnika, nakon navršene šesnaeste
godine ţivota (pravo glasa imali su od dvadesete godine). Time je prestalo primanje novih rodova u trogirsko
plemstvo te je upravljanje gradom bilo u rukama ograniĉenog broja ljudi (5 % stanovništva); M.
ANDREIS, Trogirsko, 41.
828 GraĊanske su se obitelji od 1340. do 1659. (ponovnog otvaranja vijeća zbog premalog broja vijećnika)
nekoliko puta obraćale mletaĉkoj vladi da ih imenuje plemićima; M. ANDREIS, Trogirsko, 49.; P.
ANDREIS, Povijest, 368. MeĊutim statut je odreĊivao da nakon zatvaranja nitko ne moţe biti agregiran
u vijeće te je jedna od rijetkih agregacija Ivana Casottija dukalom (uz Lovru Stipoševićevića i Marka
Bolliarinija); M. ANDREIS, Trogirsko, 57.
128 Irena Benyovsky Latin
ma njemu, ali nisu imali nikakva politiĉka prava. U Trogiru se 1371. godine spominje
skupljanje priloga za kralja Ludovika a qualibet perona scripta civitatis et
burgi, što upućuje na mogućnost da su svi stanovnici bili komunalni obveznici.829
U 15. stoljeću, kada se odvijaju veće migracije, pojavljuju se imena osoba s
oznakom mjesta odakle dolaze (prim. habitator de villa Ostrog). To nuţno ne znaĉi
da su te osobe prva generacija koja je došla u grad. Sliĉno je i sa strancima, koji uz
ime imaju zabiljeţeno mjesto odakle dolaze.830 Stranci su bili osobe roĊene izvan
teritorija komune te podloţne jurisdikciji domicilnoga podruĉja, dok ne bi stekli
imovinu. Kao takvi bili su iskljuĉeni iz sudjelovanja u vlasti. Ipak, stranci su ĉesto
bili privremena kategorija do trenutka kada bi postali stanovnicima, naselili se u
gradu i stekli imovinu. Ako su htjeli postati punopravni graĊani, stranci su prvo
postajali habitatores. Na taj naĉin oni su pridonosili povećanju stanovništva i jaĉanju
gospodarske osnove grada. U Trogiru se spominju doseljenici iz Splita, Klisa,
Šibenika, Bribira, Zadra i Dubrovnika, s otoka Šolte, Braĉa, Hvara i Visa, iz mjesta
iz zaleĊa i Italije.
Prije poĉetka meĊusobnih sukoba Trogira sa susjednim komunama,831 Šibenĉani
i Splićani posjedovali su nekretnine na trogirskom podruĉju, a i Trogirani su
posjedovali nekretnine u Šibeniku ili Splitu. Lucić je smatrao da je takvo stanje
posljedica rušenja grada u 12. stoljeću, kada je velik broj Trogirana pobjegao u
Split.832 Dalmatinski su gradovi sklapali posebne ugovore, kojima su uzajamno
osiguravali odreĊena graĊanska prava. Ti su ugovori izmeĊu komuna ovisili o trenutnim
politiĉkim odnosima. Veliko je vijeće Trogira i 1271. zakljuĉilo da nekretnine
u rukama Splićana treba prodati Trogiranima ili zamijeniti za nekretnine koje
Trogirani posjeduju u Splitu. Mirovnim je ugovorom bilo dogovoreno da zateĉeni
odnosi Šibenĉana moraju ostati saĉuvani, bez obzira na granice komuna. S obzirom
na povoljne politiĉke odnose 1277., Trogiranima je ponovno bilo dopušteno posjedovati
nekretnine na splitskom teritoriju, a Splićanima na trogirskom, ali samo u
sluĉaju ako su i prije bili posjednici tih nekretnina. Trogirani su i 1286. dozvolili
Splićanima posjedovanje dobara na podruĉju trogirske komune „bez obzira na statut
u kojem je to zabranjeno strancima”.833 Zapravo se uvijek primjenjivalo naĉelo
829 T. RAUKAR, Studije, 124.; CD, XIV., 318.
830 Primjerice, spomenuti majstor Batrholomeus Gulielmi iz Ferma spominje se od 1270. do 1292. godine,
a uz denominaciju njegova sina Dominika još uvijek je zabiljeţena oĉeva provenijencija (Dominicus
magistri Bartholomei caligarii olim de Firmo); MT, I./1., 106.; I./2., 272.
831 IzmeĊu 1242. i 1244. ratovali su Trogir i Split zbog granica i nekih posjeda koje su ugarsko-hrvatski
vladari potvrĊivali jednoj pa drugoj komuni. Granica sa Splitom zaustavila se konaĉno kraj meĊaša
„Stupa kod Ostroga” te na polovici otoka Ĉiova.
832 I. LUĈIĆ, Povijesna, 194.
833 Ovaj dokument još je jedan dokaz da je statut postojao i prije 1322.; CD, VI., 204.-211., 422.; I.
LUĈIĆ, Povijesna, 183.-185., 251.-252., 271.-278., 426.-432.; Listine, I., 142.-143.
Srednjovjekovni Trogir 129
reciprociteta. Spomenuli smo, kad su 1358. Trogirani morali iseliti sa splitskoga
teritorija, trogirske vlasti reagirale su istom mjerom prema Splićanima.834
Vrijednost nekrentina i socijalna podjela unutar grada Stanovanje u nekom dijelu grada ovisilo je i o imovinskim prilikama. Vrijednosti
nekretnina u jezgri ne mogu se usporeĊivati jer se nije oznaĉavala njihova
veliĉina (zbog kamene izgradnje). Bez obzira na nepotpune podatke, moţemo naslutiti
da je cijena kuća u gradu bila znatno veća nego u PrigraĊu – ona je ovisila o
materijalu u kojem je graĊena te o kvaliteti i lokaciji terena (moĉvarno tlo; civitas/
burgus/blizina bedema itd.).835 Kamene kuće u jezgri, a pogotovo bogato ukrašene
palaĉe, dostizale su visoke cijene.836 U PrigraĊu su se, zbog pravno-posjedovnih razloga,
ĉestice mjerile pa moţemo lakše odrediti vrijednost u odnosu na veliĉinu.837
Osobito su niske cijene postizale drvene kućice izgraĊene na tuĊem zemljištu.838
U drugoj polovici 14. stoljeća poĉinje se više graditi i u jezgri i u PrigraĊu, a cijene
nekretnina naglo rastu. Jedan od razloga vjerojatno je stabilno politiĉko stanje
i gospodarski razvoj grada pa je bilo više raspoloţivog kapitala i plateţne moći
kupaca i graditelja.839 Povećanje cijena tijekom istraţivanog razdoblja vezano je i
uz ĉinjenicu da su vremenom graĊene raskošnije kuće ali i da je dolazilo do inflacije. 840
Cijene nekretnina sigurno su utjecale na socijalnu podjelu unutar grada te na
stanovanje imućnijih unutar jezgre. Poslije 1420. ruši se zid izmeĊu starog i novog
dijela grada, ponajviše zbog strateških razloga. Ipak, u duţdevu pismu trogirskom
knezu iz 1421., obrazlaţe se da je zid izmeĊu Novoga grada i jezgre, tada već 834 N. KLAIĆ, Povijest, 189.
835 U Trogiru se upotrebljavao mletaĉki sustav s osnovom zlatnoga dukata (ducatus de auro) i groša
(grossis de argento). U dokumentima nalazimo raĉunski novac – libre, solide i denare (1:20:240).
836 Primjerice, arhiĊakon Gervazij prodaje Valentinu iz roda Lucić kuću u istoĉnom dijelu grada za 100
libri 1264. godine; MT, I./1., 19.-20. Za samo 40 libri Obrad filius Pourette prodaje bratu Dragomiru
kamenu kuću u PrigraĊu 1263. godine: ... domum suam cum sua terra et omni suo edificio et cum omnibus
suis pertinentiis et iuribus ...; MT, I./1., 13. I u Dubrovniku su kuće vlasteoskih obitelji takoĊer bile
smještene na povoljnim poloţajima, a isticale su se veliĉinom i bogatom dekoracijom; Z. JANEKOVIĆ
RÖMER, Okvir, 339.; Nada GRUJIĆ, „Reprezentativna stambena arhitektura”, Zlatno doba Dubrovnika,
Zagreb, 1988., 65.-75.
837 Primjerice, na temelju dokumenata iz 13. stoljeća cijena prosjeĉne ĉestice jest 24 libre, odnosno 1,2
m2 zemljišta u PrigraĊu imao je cijenu oko 1 libre. Za razliku od PrigraĊa, Mergen sin pok. Radomira
prodaje 1271. ĉesticu u gradu Agapi, udovici Miche Bacciane, za 40 libri; MT, I./1., 149. Vidi i: MT, I./1.,
154.
838 DAZd, AT, k. 1., sv. 2., f. 3.; k. 66., sv. 11., f. 8.; sv. 27., f. 4.
839 Usporedi u Zadru: T. RAUKAR, Zadar, 79.
840 Primjerice, kat jedne kuće, zajedno s konobom i vanjskim stubištem koje vodi do tog kata prodan je
1435. za 280 malih libara; DAZd, AT, k. 67, sv. 1, f. 8.
130 Irena Benyovsky Latin
srušen, odvajao plemiće od puĉana.841 Taj je zid, prema rijeĉima duţda, ne samo
odvajao dva razliĉita urbana tkiva, nego i dvije socijalno i politiĉki razliĉite grupe.
Potpune urbane i socijalne integracije nije bilo, te su ta dva dijela grada i dalje ostala
zasebne cjeline, što se, osim u sastavu stanovništva, izgledu i funkciji prostora, oĉitovalo
i u njihovim zasebnim nazivima. U dokumentima 15. stoljeća pojam civitas
vetus rijetko se spominje, a prostor jezgre i dalje je bio izjednaĉen s pojmom civitas
odnosno Tragurio. Razlike su ostale i pri odreĊivanju stanovništva – oni iz Novoga
grada u cijelom se 15. stoljeću oznaĉavaju kao cives ili habitator de Civitate Nova,
bez obzira jesu li imali kuću u jezgri.
Dakle, zbog pravno-posjedovnih odnosa, ali i cijena nekretnina, provedena je
socijalna podjela unutar gradskoga prostora. Iako i u starom gradu ima i „neplemenitih”
stanovnika, ĉinjenica je da je većina plemićkih obitelji ţivjela u reprezentativnom
i dobro branjivom starom dijelu jezgre. Preliminarna istraţivanja Zadra
i Dubrovnika u 13. stoljeću pokazuju sliĉan proces.842 Ideja o potrebi socijalne
podjele u gradu naglašavana je u nekim kasnijim traktatima koji su opisivali idealni
grad.843 Planirane staleške podjele unutar gradskoga prostora u Trogiru ipak nije
bilo.
Plemstvo Plemićki rodovi su u sredozemnim gradovima 11. stoljeća teţili višestrukoj
obitelji, za razliku od karolinškoga razdoblja. Obitelji su se udruţivale u razdobljima
nesigurnosti i nedostatka uprave, a tako se pokušavalo sprijeĉiti rasipanje
obiteljskoga patrimonija. Teritorijalna jedinica u gradskom prostoru bila je središte
religiozne, društvene, pravne, politiĉke i ekonomske aktivnosti višestruke obitelji.
844 Osim toga, patrimonij je u gradu bio i statusni simbol - dugotrajni kontinuitet
naslijeĊene nekretnine jaĉao je ugled u društvu. 841 Venecija je svoju vlast u dalmatinskim gradovima djelomiĉno temeljila i na staleškom antagonizmu,
postupno proširujući prava puĉana. Na taj naĉin takoĊer je ograniĉila autonomiju komuna, u kojima je
dotadašnji nositelj vlasti bio upravo patricijat; ZKZ, Rukopisi, MS, 305., f. 2.-6.
842 Irena BENYOVSKY LATIN, „Smještaj gradskog plemstva u dalmatinskim gradovima srednjeg vijeka”,
Acta Histriae, 16., 2008., 37.-59.; Marija PLANIĆ-LONĈARIĆ, Planirana izgradnja na podruĉju
Dubrovaĉke Republike, Zagreb, Institut za povijest umjestnosti, 1980., 12.-13.; Vidi i: Irena BENYOVSKY
LATIN – Danko ZELIĆ, Knjige nekretnina, 24.; Nada GRUJIĆ – Ivan TENŠEK, „Domus illorum
de Caboga”, Radovi instituta za povijest umjetnosti, 25., 2001., 101.–118., 25.
843 Susan ZIMMERMAN – Ronald F. E WEISSMAN, „Social Stratification and Renaissance Urban Planning”,
Urban life in the Renaissance J. S. Ackerman – M. N. Rosenfeld (ur.)., Newark, 1989., 21.-50.
844 David HERLIHY, „Family Solidarity in Medieval Italian History”, Economy, Society, and Government:
Essays in Memory of Robert L. Reynolds, (ur.) David Herlihy, Robert S. Lopez and Vsevolod
Slessarev, Kent, Ohio, 1969., 73.-84.; Georges DUBY, „Lignage, noblesse et chevalerie au XIIe siecle
dans la region maconnaise”, Annales. E. S. C. XXVII., 1972., 803.-823.
Srednjovjekovni Trogir 131
U Trogiru su još u pretkomunalno doba postojali stambeni sklopovi u kojima
su bile smještene višestruke obitelji. I gradske su kule ĉesto dio tih rodovskih
sklopova i nisu bile nezavisne graĊevine. Vlasništvo nad gradskom kulom bilo je
vaţno jer su se tu u sluĉaju unutrašnje ili vanjske opasnosti mogli skloniti ĉlanovi
odreĊenog roda, pa i ljudi pod njihovom zaštitom i susjedi.845 Gradske kule bile su
odraz realne snage u društvu koje je svoju moć temeljilo na posjedovanju nekretnina.
846 U usporedbi s drugim sredozemnim gradovima, takvih je kula u Trogiru bilo
relativno malo.847 Lucić piše o bogatijim graĊanima koji su podigli privatne kule
prilikom obnove grada u 13. stoljeću. Doba prestanka izgradnje kula redovito se
poklapa s razvojem komunalnih institucija.848
Vremenom se rodovski stambeni sklopovi u Trogiru pretvaraju u manje jedinice
jer je raspolaganje imovinom bilo u rukama pojedine obitelji a ne roda.849 Rod
je imao samo neka prava na nasljeĊivanje imovine pojedinih obitelji.850 Ovisno o
sudbini obitelji, manje teritorijalne jedinice mogle su i mijenjati vlasnike. Ipak,
idealno se i dalje kuće pripadnika istog roda zadrţavaju u susjedstvu matiĉne kuće
(domus magna ili domus maior).851 Tako je i u razvijenom srednjem vijeku u Trogiru
bilo rodova ĉije su nekretnine kontinuirano bile na istoj lokaciji (primjerice
Andreisi).852 Grbovi u lunetama iznad vrata naglašavali su nasljeĊe, slavu i kontinuitet
odreĊenog roda. Katkad u blizini nalazimo i crkvu koja je bila pod patronatom
istog roda. 845 U Dubrovniku su u 14. stoljeću takoĊer neke kule pripadale privatnicima, koji su ih bili duţni popravljati
i organizirati straţu uz njih (osobito ako su bile uz gradska vata). Na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće
većina privatnih kula u Dubrovniku nestaje; Z. JANEKOVIĆ-RÖMER, Okvir, 378.; L. BERITIĆ,
UtvrĊenja, 15., 21.-23. Usporedi i: Mladen ANĈIĆ, „Ser Ciprijan Zaninov. Rod i karijera jednog splitskog
patricija druge polovice 14. stoljeća”, Rad HAZU u Zadru, 39., 1997., 37.-80.; Neven BUDAK,
„Urban élites in Dalmatia 1350-1450”, Atti e memorie della società Dalmata di storia Patria, 26., 1997.,
Venezia, 181.-201.
846 T. MARASOVIĆ, Stambena, 193.-199.; Ivo PETRICIOLI, Srednjovjekovnim graditeljima u spomen,
Split, 1996.
847 T. MARASOVIĆ, Stambena, 197.; Paola GALETTI, Uomini e case nel Medioevo tra Occidente e
Oriente, Roma-Bari, Editori Laterza, 2008., 116.
848 M. ANĈIĆ, Ser Ciprijan, 37.-80.
849 Agnatski strukturirana obitelj u koju se ubrajaju samo muški potomci.
850 Postojala je zajednica upravljanja nad imovinom (koja nije pravna osoba). Struktura obitelji u srednjem
vijeku bila je promjenjiva, pa iako je nepodijeljena obiteljska zajednica bila ideal, prisutna je i
jednostavna obitelj; Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Rod i grad, 25.; Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Rodbinski,
179.-182.; Zdenka JANEKOVIĆ RÖMER, „Pristup problemu obitelji i roda u stranoj i domaćoj medijevistici”,
Historijski zbornik, 42., 1989., 171.-182., 173.
851 I u Italiji su se tako grupirale kuće istog roda, obiĉno ne na više od tri-ĉetiri lokacije unutar bedema
(primjerice u Lucci); Piero PIEROTTI, Lucca. Edilizia urbanistica medioevale, Milano, 1965., 108.-116.
U Genovi se prostori oblikovani prema takvu naĉelu nazivaju contrade ili alberghi; George GORSE,
„A Family enclave in medieval Genoa”, Journal of Architectural Education, 41./3., 1988., 20.-24. Vidi
poglavlje o crkvama pod privatnim patronatom.
852 Do 18. i 19. stoljeća; I. BENYOVSKY, Popravak, passim; I. BENYOVSKY, Trogir u katastru, passim.
132 Irena Benyovsky Latin
MeĊutim, iako se teţilo udruţivanju obitelji i imovine u plemićkih obitelji, ĉesto
to nije bilo moguće pri roĊenju ţenske djece, u sluĉaju jednoga sina te u sluĉaju
visokog mortaliteta. Tako je i u plemićkih obitelji bilo jednostavnih, a ne višestrukih
obitelji, što se odraţava i u gradskom prostoru.853 Zbog manjih gospodarskih
mogućnosti u Trogiru nije bilo tako krute pravne vezanosti braće za zajedniĉko
poslovanje i stanovanje.854 Sinovi plemićkih obitelji ĉesto se odvajaju u prostoru
grada te se stvaraju nova središta roda.
Smještaj rodova u gradu U 12. i 13. stoljeću, u Trogir se nastanjuju i nove plemićke obitelji iz distrikta,855
a neke su kontinuirano zadrţavale svoj stari posjed, prava patronata i sl. Prema Luciću,
prigodom obnavljanja grada u 13. stoljeću, graĊanima je bilo dopušteno zauzeti
one poloţaje koji su im, prema mogućnostima, bili najprikladniji za stanovanje.
856 To bi znaĉilo da su najmoćnije trogirske obitelji zauzele njima odgovarajuće
reprezentativne i dobro branjive poloţaje. Na istoĉnom dijelu jezgre sa središtem
na glavnom trgu bila je koncentrirana većina crkvenih i komunalnih institucija. Tu
nalazimo i pripadnike gradske elite.
Jedna od takvih obitelji jest i obitelj Urso (Ursus).857 U 13. stoljeću spominju
se tri susjedne kuće u posjedu toga roda u blizini Sv. Ivana Krstitelja i kanoniĉkih
posjeda: jedna je kuća kraj Sv. Ivana pripadala Silvestru Urso, a druga do nje Slavi,
ţeni njegovog pokojnog brata Dujma Ursovog.858 Polovica treće kuće pripadala je
kćeri Dujma i Slave - Jakobini, a druga polovica iste Jurju Hvalimiru (muţu Agapis
Silvestra Urso), koju on daje na korištenje svojoj majci Miri.859 Pripadnici roda
zabiljeţeni su na istom mjestu i u 14. stoljeću: u jednoj parnici navedene su kuće u
kojima „obitelj Urso ţivi nesmetano više od ĉetrdeset godina”.860 Oĉito je grupiranje
te obitelji na odreĊenom prostoru grada, a prodaje nekretnina nastojale su se provesti
u krugu obitelji. Ipak, izbijale su i nesuglasice zbog naslijeĊa. U 14. stoljeću izbio je 853 Tako je to bilo i u polovici talijanskih patricijskih obitelji; Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Rod i grad,
22., 24.
854 ST, L. III., c. 18.
855 A. CVITANIĆ, Uvod, 42.
856 I. LUĈIĆ, Povijesna, 116.
857 Rodonaĉelnik Ursus imao je sinove Silvestra (+ 1271., oţenjen za Katenu) i Dujma (oţenjen za Slavu
+ 1271.). Silvestar je imao sina Bartolomeja i kćer Agapis (udana za Jurja „Hvalimira”). Samo se za Silvestra
i njegove potomke moţe tvrditi da su bili ĉlanovi Velikog vijeća; M. ANDREIS, Trogirsko, 271.
858 Listine, I., 341.; CD, II., 241. Taj je objekt lociran kraj gradskih bedema i kuće kanonika Drage, a
Slava ga 1272. prodaje da bi osigurala miraz za kćer Jakobinu; MT, I./1., 303.
859 MT, I./1., 477., 486.
860 Trogirski spomenici, 284. (blizu gradskog zida i samostana Sv. Ivana Krstitelja).
Srednjovjekovni Trogir 133
i spor861 izmeĊu Jurja Hvalimira862 i potomaka Urso.863 Iz tog dokumenta vidi se da
je obitelj Urso posjedovala i kulu u sklopu gradskih bedema, ali nije jasno koja je to
kula bila.864 Prema izvoru iz 1267. Silvestar Urso na popisu je onih kojima baliste
comunis in domus date sunt.865 Rod Urso izumire sredinom 14. stoljeća, a i rod Hvalimir866
pa se ne zna kome je kasnije pripala ta kula.867
Kraj juţnoga gradskoga zida, u blizini vrata prema luci, nalazio se posjed obitelji
Vodovara (u blizini Vitturija).868 Rod Vodovara izumire u muškoj lozi krajem
13. stoljeća.869 U blizini Vodovara i kule Drţimira Viturija spominju se i ĉestice
obitelji Strija.870 Osim na juţnom bedemu, pripadnici te obitelji imali su posjed i
iza katedrale (dvije kuće), kao i pripadnici obitelji Quarco, s kojima su bili u ţenidbenim
vezama.871 Zancij, posljednji muški pripadnik roda Strija, umro je prije god.
1282., prije saĉuvanog popisa Velikog vijeća 1284. godine.872 Rod Krnja takoĊer je
imao posjed na juţnom bedemu u 13. stoljeću.873 Nekretnine im se spominju i uz
biskupsku palaĉu, ali te su nekretnine prodali.874 Rod Krnja izumro je s Forminom
prije 1312. godine. 861 Trogirski spomenici, 284.-298.
862 Naime, Juraj Hvalimir bio je oţenjen za Agapis Urso, i imali su sina Martincija (umro prije 1329.
bez potomaka); M. ANDREIS, Trogirsko, 214.
863 Ĉini se da je to bila veća struktura, a spominje se njihov spor oko kule u gradu (turris posita Tragurii
iuxta murum ciuitatis, in qua ipsa cum suis heredibus habitat); Trogirski spomenici, 284.-298.
864 U spomenutom sporu Barta s Mirom Hvalimir kula je opisana s duos pamenta domus cum volta,
terracça, scalis lapidum et coperta posita Tragurii iuxta murum cimiterij seu domorum monasterij sancti
Johannis.
865 MT, II., 34. Sigurno je da je imao kuću koja i imala bitnu funkciju u obrani grada, iz ĉega moţemo
zakljuĉiti da je moţda rijeĉ o kuli.
866 Ĉinjenica je da se sin Barta Silvestrovog, Ciprijan, spominje još 1331., a nakon toga rod izumire. I
rod Hvalimir izumire s Martincijem prije 1329.
867 Lucić spominje dvije kule u jugoistoĉnim bedemima - Biskupsku i Sv. Ivana. Dokumenti pokazuju
da je istovremeno postojala još jedna kula.
868 Te kuće nalazile su se uz gradske zidine odnosno uz turris et domus Drţimira Vitturija; MT, I./1.,
192.-193.
869 Marija Vodovara bila je udana za Luku Petrovog iz roda Lucića (brata Valentina), ali nisu imali
nasljednike.
870 MT, I./1., 192.
871 Obitelj Strija kuću je imala i u blizini dvije kuće Jurja iz roda Cega. Drugu kuću su 1264. godine dali
u miraz svojoj kćeri Desaĉi, prilikom udaje za Matu Dobrinog Quarca. Obitelj Quarco takoĊer je imala
posjed iza katedrale, ali Desaĉa je umrla mlada; MT, I./1., 51., 85., 419.
872 Zancij Strija i njegova ţena Gruba imali su šestero djece, ali bez preţivjelih potomaka; M. ANDREIS,
Trogirsko, 268.-269.
873 U dokumentu od 23. oţujka 1271. piše da je Krnja prodao Margariti, udovici pok. Jakova Vodovare,
kuću i susjednu ĉesticu; MT, I./1., 192.
874 MT, I./1., 5., 54.-55. Dokumenti spominju i camardu u vlasništvu Vite Krnje (MT I./1.,174.-175.), te
kuću u vlasništvu njegovog sina Formina; MT, I./2., 202,
134 Irena Benyovsky Latin
Slika br. 27. Lucićev plan grada iz 1673.875
875 I. LUĈIĆ, Povijesna, 989.
Srednjovjekovni Trogir 135
Albertini je rod koji je posjede u 13. stoljeću imao blizu istoĉnih gradskih bedema
(i posjeda Valentina iz roda Lucića).876 Imali su ĉestice i u PrigraĊu, a i kapelu
koju su darovali novopridošlim dominikancima.877 Udovica posljednjeg muškog
potomka Nikole, Buna, 1271. prodaje udovici Jurja iz roda Cega casanitum
koji se nalazio kraj kuće samostana Sv. Nikole (i jedne od kuća Valentina iz roda
Lucića).878 Rod Albertini izumire smrću Nikole prije 1270. godine.879
Obitelj Buffalis880 zabiljeţena je na sceni grada od 12. stoljeća, ali nije bila
brojna - generacijama je obitelj ostavljala samo jednog muškog potomka. Njihove
nekretnine moţemo pratiti od praunuka rodonaĉelnika Bufala, Dujma „Morsike”,
odnosno od njegove udovice Katene: Katena je posjedovala kuću kraj vrta Sv.
Stjepana i kuće kneza Marina Andreisa – vjerojatno kraj crkve Sv. Petra.881 U
dokumentima su zabiljeţene nekretnine sina Dujma i Katene, Dese Dujmovog
Buffalisa („Morsike”, + prije 1272.). On je bio vlasnik više kuća u gradu, meĊu
kojima se jedna nalazila uz domum cum curte et turre Petra Valentinovog iz roda
Lucića, dakle blizu istoĉnoga dijela juţnih zidina.882 Zabiljeţene su i kuće Desinih
sestara.883 Nekretnine Desinog unuka Martina spominju se u 14. stoljeću i u gradu i
u PrigraĊu, ali teško ih je locirati.884 Nekretnine su pripadnici roda Buffalis imali u
sjeverozapadnom dijelu jezgre u 15. stoljeću (blizu posjeda mlinara Ratka i posjeda
stanovnika iz distrikta).885 Moţda su im nekretnine bile u tom dijelu grada i u 14.
stoljeću. Jakov Buffalis imao je u 15. stoljeću nekretninu u PrigraĊu.886
876 Nikola Albertini vlasnik je kuće pokraj one koju je 1264. kupio Valentin Petrov iz roda Lucića od
arhiĊakona Gervazija blizu istoĉnih gradskih bedema; MT, I./1., 20., 21.
877 Nikola je prepustio zemljište u PrigraĊu dominikancima koji tu grade crkvu. Nikola je prvo bio
zadrţao juspatronat kapele, ali kasnije je prepušta dominikancima; P. ANDREIS, Povijest, 336.-337.
Dominikanci su već prije pokušali dobiti pravo na kapelu Sv. Frane jer se već primicerij Gervazij (Nikolin
susjed!) ţalio na papin breve da se ona prepusti dominikancima. Prokuratori franjevaca u tom su
razdoblju bili pripadnici roda Lucić; CD, V., 251.
878 MT, I./1., 232.
879 M. ANDREIS, Trogirsko, 117.
880 Rodonaĉelnik Bufal 1189.; M. ANDREIS, Trogirsko, 138.
881 MT, I./1., 317.
882 MT, I./2., 207. Spominju se i druge nekretnine (velika kuća, ĉestice) Dese koje ne moţemo locirati;
MT, I./1., 85., 481.-482.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 56.-57.
Desa Buffalis je u „kompaniji” s Julom Ploĉom sklapao je brojne trgovaĉke poslove. Još se ranije, 1264.
spominje da je posjedovao dućan s Julom Ploĉom; MT, I./1., 85.; M. MIRKOVIĆ, O ekonomskim, 27.
883 Skimose i Stane; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 57.; MT,
I./1., 412.-413., 490.-491.
884 Za 14. stoljeće zabiljeţena je 1371. kuća Dujma Martinovog (1348.-1339.) i Franke Ciprijanis (test.
1371.). Isti Dujam Martinov imao je posjed u PrigraĊu 1367.; DAZd, AT, k. 66., sv. 11., f. 18.
885 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 132.v.
886 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 70.-71. Buffalisi su, prema dokumentu o popravku ulica iz 1795./1796.
imali nekretnine u Varoši i u 18. stoljeću, u tzv. Comparto degli stabili sopra la strada detta di S. Michele
comprosavi una calle; I. BENYOVSKY, Popravak, passim.
136 Irena Benyovsky Latin
I pripadnici obitelji Quarco generacijama su ostavljali samo jednog muškog
nasljednika. Spomenuli smo pripadnike tog roda na podruĉju iza katedrale, u susjedstvu
Strija u 13. stoljeću. S obitelji Strija imali su ţenidbene veze pa se jedna
od dviju susjednih kuća koju Quarco posjeduju iza katedrale u 13. stoljeću,887 vraća
obitelji iz koje je potekla (nakon smrti mlade Desaĉe Strija, koja je bila udana za
Matu Dobrinog Quarca). Druga je i dalje u posjedu roda Quarco 1273.888 U 14.
stoljeću zabiljeţen je posjed Mate Quarca (vjerojatno njegovih potomaka)889 kraj
juţnoga gradskoga bedema i kule Vitturi,890 a imali su posjed i u PrigraĊu.891 Uz
sjeverni gradski bedem imali su kuću 1420. godine.892 Obitelj je bila na kraljevoj
strani u 13. stoljeću - Ladislav je 1278. darovao komuni selo Bliznu, koju kasnije
rod Quarco nasljeĊuje (kao i selo Mitlo). Nakon 1420. zaplijenjeni su posjedi Nikole
Pavlovog Quarca, koji je suraĊivao s Mihaĉem Vitturijem.893 Dobra obitelji
Quarco bila su 1429. prodana za 1328 dukata.894
Za razliku od rodova koji su imali malo pripadnika ili onih koji su izumrli krajem
13. ili tijekom 14. stoljeća, neki su rodovi, vrlo vaţni u 13. stoljeću, brojĉano
oslabili u 14. i 15. stoljeću, što se jasno odrazilo u gradskom prostoru i smanjenju
posjeda. Takav je primjer rod koji će kasnije (prema Luciju) poprimiti prezime
Lucio/Lucić. To je jedan od najbogatijih rodova 13. stoljeća. Rodonaĉelnik Luka
moţda je sudjelovao u izgradnji grada oko 1200. godine. Sin rodonaĉelnika,895
Desa Lukin, spominje se u 13. stoljeću kao vlasnik više gradskih nekretnina i vaţan
politiĉki ĉimbenik u gradu.896 Ĉini se da je on, kao najstariji sin, naslijedio „matiĉnu
kuću” roda, koja se nalazila u blizini glavnoga trga, preko puta crkve Sv. Martina.897
887 Već smo spomenuli da je Mate Dobrin Quarco posjedovao 1264. dvije kuće u blizini Jurja Desinog
Cega; MT, I./1., 495.; II., 5.
888 ... paterna paternis, materna maternis ...; MT, I./1., 419. Sjeverno od katedrale stoji romaniĉka kuća
u kojoj je kamin iz 1606. godine s grbom roda Quarco; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 173.; Cvito Fisko -
vić , „O starim dalmatinskim kaminima”, Bulletin JAZU, 51., 1981., 68.-70.
889 Mate (+poslije 1271.) imao je sina Marina (+izmeĊu 1356. i 1366.), unuka Pavla (+poslije 1404.) i
praunuka Nikolu (1424). Daljnjim potomcima nismo pratili nekretnine; M. ANDREIS, Trogirsko, 255.
890 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 177.-178.
891 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 15.v.
892 I. BENYOVSKY, Popis, passim (Quartier per soldati).
893 I. Lucić tvrdi da se ne zna razlog zaplijene, ali da „jedan mletaĉki kroniĉar piše da je došao u Veneciju
(Quarco) i kada se otkrilo da je imao vezu s reĉenim Mihaĉem, da je pobjegao. Stoga mora da je bio
jedan od onih koji su se nalazili izvan grada kada je uslijedilo njegovo zauzeće, te je vjerojatno pošao u
Veneciju da traţi dozvolu za povratak u domovinu”; I. LUĈIĆ, Povijesna, 960.
894 Zapljena imanja obitelji Quarco 1428. godine: AHAZU, Ostavština, knj. 10., f. 37.-39. Prodaja istih
imanja 1429. godine: AHAZU, Ostavština, knj. 10., f. 42.-45.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 960.
895 Rodonĉelnik roda Luka (+ prije 1234.) imao je tri sina Petra, Matu i Desu. Vidi sliku br. 28.
896 U vrijeme kada je 1221., zbog obrane od Domalda, sklopljen mir izmeĊu Trogira, Splita i Šibenika
s Klisom, Desa Lukin (još nema formirano prezime) pojavljuje se na javnoj sceni; CD, III., 265.-267.;
IV., 205.; Desa i njegova braća Mate i Petar sinovi su Luke; Josip Ante SOLDO, „Trogir od borbe za
opstanak do stvaranja slobodne komune”, Per Radouanum 1240-1990, Trogir, 1994., 251.-263., 254.
897 ... domus supra Plathea comunis cum omnibus suis pertinentiis, stationibus, domibus, et coquinis
sibi adiacentibus ...; MT, I./1., 71.; CD, V., 284., 344.; F. MADIRAZZA, Il re, 71.-74.
Srednjovjekovni Trogir 137
Desa Lukin nije imao potomaka pa je kuću oporuĉno ostavio sinovima svoga brata
Mate, Grguru i Luki (dio nekretnina Desa je ostavio i franjevcima).898 Ni Grgur nije
imao nasljednika, pa matiĉnu kuću konaĉno posjeduje samo Luka Matin „sa svim
pripadnostima, pomoćnim prostorijama i kuhinjama”.899 Isti Luka nastavlja lozu
kroz sljedeća stoljeća, što ćemo opširnije pratiti.
Prije ćemo spomenuti drugoga sina rodonaĉelnika, Petra, koji je sa ţenom Dobrom
imao ĉetiri sina, Luku, Cebru, Desu i Valentina, i kćer, Dobraĉu.900 U dokumentima
se spominju nekretnine Petra i Dobre (kuća), ali i Luke Petrovog (kupuje
cassamentum 1270.),901 Cebre Petrovog (kuća, dućan) i Dese Petrovog (kuća)902
ali ih ne moţemo sa sigurnošću locirati.903 Najviše je nekretnina (a koje moţemo i
locirati uz istoĉne i juţne gradske zidine)904 bilo u posjedu Petrovog drugoroĊenoga
sina Valentina i njegovih potomaka.905 Prema podacima s kojima raspolaţemo, Valentin
Petrov posjedovao je u tom dijelu grada šest kuća i još jednu polovicu - neke
od tih kuća sigurno je iznajmljivao.906 Dio se moţe locirati kraj Sv. Ivana Krstitelja
(gdje graniĉi s posjedom Urso), a drugi dio kraj samostana Sv. Nikole (gdje su mu
susjedi Albertini i Cege). Valentin je imao i kulu (domus cum curte et turre) kraj
kuće Dese Dujmovog Buffalisa i juţnih zidina (vjerojatno tzv. „kula Vitturi”).907
U drugoj polovici 13. stoljeća kula je pripala Valentinovim potomcima,908 a u njezinoj
su blizini bili posjedi Valentinova brata Luke (koji je kupio nekretnine od
Cega).909
898 DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 14.
899 AHAZU, Ostavština, knj. 12., f. 164.
900 Pripadnici roda Lucić su ţenidbenim vezama povezani s plemićkim rodovima iz drugih gradova:
Nassi i Pappi iz Zadra, Alberti iz Splita, Volcio iz Dubrovnika. Petrova kći bila je udana za Stojšu Grubišinog
iz Splita, a unuka za krĉkog kneza Leonarda Frankapana; M. ANDREIS, Trogirsko, 225.
901 MT I./1., 109.-111.
902 MT I./2., 201.-202.
903 MT I./1., 6., 97.-98.
904 MT I./1., 171., 217., 219.
905 Valentin Petrov iz roda Lucić, nekada trogirski sudac, bio je 1270. izabran za šibenskog naĉelnika,
za što je dobio plaću od 200 malih libara (i druge povlastice); CD, V., 528.-529.
906 Godine 1263. arhiĊakon Gervazij za 100 libara mu je prodao kuću blizu istoĉnih gradskih bedema, pod
uvjetom da ostane u njoj još godinu dana. Ta se kuća nalazila blizu već postojeće kuće Valentina Petrovog
iz roda Lucića i kuće Nikole Albertinija; MT, I./1., 21. Godine 1264. Valentin kupuje još dvije kuće u susjedstvu.
Jednu lociranu u blizini kuće kanonika Drage i (već postojeće) svoje te drugu u njihovoj blizini,
lociranu blizu ĉestice (paratinea) Slave Dujma Urso; MT, I./1., 21. Godine 1271. kupuje još dvije cijele
kuće i jednu polovicu. U susjedstvu tih kuća spominju se kuća majstora Petra, kuća kanonika Drage, kuća
Prode, ţene Jurja iz roda Cega i kuća Sv. Nikole. U blizini tih objekata bila je i kuća koja se 1264. spominje
u posjedu Bune Albertini, ţene Nikole (nakon njezine smrti izumire ovaj rod); MT, I./1., 34., 114., 118.
907 … domo Desse Duymi ...; MT, I./2., 207.
908 MT, II., 207.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 182. Marin
Petrov Cega imao je kasnije kuću kraj nekretnine koja je pripadala ţeni pokojnog Valentina iz roda
Lucića; Trogirski spomenici, 164.
909 Valentin je imao i brata Luku koji je kupio totum casamentum od Mannusa Desinog iz roda Cega
(roĊak Stjepana i Jurja); Trogirski spomenici, 109.; MT, I./1., 109.-110.; M. ANDREIS, Trogirsko, 49.;
M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 55.
138 Irena Benyovsky Latin
Slika br. 28. Genealogija roda Lucić910
910 Ucrtani su samo pripadnici roda kojima su u dokumentima spomenute nekretnine.
Srednjovjekovni Trogir 139
Valentin je imao šestero djece, a u dokumentima se spominje kuća Frane,911 te ugovor
iz 1279. prema kojem se Valentinova udovica Prvoslava i njezina djeca odriĉu
prava na kulu kraj Sv. Nikole (domus cum curte et turre),912 na raĉun drugoroĊenog
sina Petra. Moţda se odriĉu zato jer je on jedini imao nasljednika, sina Tomicu
(vjerojatno je zbog istog razloga i njegov otac Valentin kao drugoroĊeni sin dobio
u posjed istu kulu, jer je, za razliku od starijeg brata Luke imao muške potomke).913
MeĊutim, ni Tomica nije imao potomaka, pa se do polovice 14. stoljeća toj grani
Lucića gubi trag, kao i nekretninama u posjedu. Znamo da je splitski plemić Krste
Alberti 1279. nakon ţenidbe s kćeri Valentina Petrovog iz roda Lucića, posjedovao
kuću kraj samostana Sv. Nikole.914
Ali, vratimo se Luki Matinom, ĉija se grana nastavlja: pripadnici ove obitelji
nekretnine su imali u blizini matiĉne kuće preko puta crkve Sv. Martina a kasnije
i uz juţni bedem (ali njegov zapadni dio - kraj „kule Lucić”). Spomenuli smo da
se Lukina kuća (domus magna) nalazila ispred crkve Sv. Martina, nad kojom je
obitelj imala juspatronat, a i sama je kuća bila povezana portikom s crkvom.915 Godine
1264. Luka je kupio kuću od Marije, ţene Jakova Pecci (vjerojatno u blizini)
a u dokumentima se spominje i dućan Luke.916 Blizu kuće Luke nalazila se i kuća
kneza Domalda.917 Godine 1264. zabiljeţeno je da je kanonik Ivan Michenna kupio
kuću od Luke iz roda Lucić blizu crkve Sv. Martina (ovaj ju je prethodno kupio od
Marije, udovice Jakova Pecci).918 Luka je imao dosta djece: Mate, Desa, Grgur i
Frana spominju se u dokumentima uz posjed u PrigraĊu. Zabiljeţene su im nekretnine
i u gradu, uglavnom u blizini glavnog trga odnosno Sv. Marije de platea.919 Do 911 Trogirski spomenici, 196.-201., 284.-298.
912 MT, I./2., 207.; M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 54.
913 Luka iz roda Lucić bio oţenjen za Mariju Vodovara – imali su kćeri Dobru i Margaretu.
914 MT, I./2., 230.
915 Saĉuvan je dokument u kojem Luka Matin iz roda Lucić sklapa ugovor s arhiĊakonom Gervazijem
o izgradnji portika ispred Sv. Martina koji je bio spojen s ovom kućom (1267.) (... elevare altius domum
dicte ecclesie que est supra viam publicam versus domum suam et ante dictam ecclesiam ...); CD, V.,
451.-452.; D. FARLATI, Illyricum, IV., 308. U dokumentima se spominju dokumenti sastavljeni sub
porticum sancti Martini; MT, I./1., 322., 347., 359., 375.; II., 4.-5., 140.
916 MT, I./1., 34.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 82.
917 MT, II., 206.; N. KLAIĆ, Povijest, 185.-186. Dana 13. studenog 1243. sklopljen je ugovor izmeĊu
Trogira s jedne strane, te Domalda, njegova sina Slovinje i nećaka Rogerija, s druge strane, u kojem
komuna Domaldu priznaje vlasništvo kuće s kulom i svim pripadnostima u Trogiru. Domald je komuni
za 500 malih libara zbog toga ustupio svoj dio mlinova.
918 MT, I./1., 34., 118.
919 Zabiljeţene su nekretnine Matinog sina Grgura (koji je doduše umro već 1344. bez djece): spominje
se godine 1339. curia domorum Grigorii Lutii in pedem scalarum lapidum a u drugom dokumentu: ...
tres partes domus iuxta domum sancte Marie de platea ... ; DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 14.; sv. 6., f. 7.v,
10.v. Zabiljeţene su i nekretnine u vlasništvu Matinih sinova Stjepana (+1344.) i Petra (+prije 1367.);
DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 41., sv. 11., f., 7. Lukin sin Ivan imao je sina Lukšu bez potomaka, ali zabiljeţene
su njegove nekretnine (te katovi kuće u kojoj je stanovao).
140 Irena Benyovsky Latin
Slika br. 29. Tzv. „Mala palača Cippico” (autor fotografije: Joško Ćurković)
Srednjovjekovni Trogir 141
kraja 14. stoljeća većina potomaka Lukine grane izumire (moguće da neki umiru i
od kuge, a neki su bili crkvene osobe).920
U 15. stoljeću nalazimo samo pripadnike Lukinog sina Dmine,921 prema
kojem su njegovi sinovi i unuci ĉesto zabiljeţeni s nasljednim patronimom de
Dmine. Domus magna obitelji de Dmine bila je preko puta crkve Sv. Stjepana, u
ulici koja je vodila prema Sv. Petru.922 Do danas je saĉuvana gotiĉka kuća koja je
pripadala toj obitelji, a nalazila se toĉno nasuprot crkve Sv. Stjepana nad kojom
su imali patronat.923 Ne zna se kad su pripadnici roda Lucić izgubili nekadašnju
matiĉnu kuću roda preko puta Sv. Martina, koja se u literaturi ĉesto naziva „Mala
palaĉa Cippico”. Prema Madirazzi, pogrešno, kuća je došla u posjed Nikole Cippica,
preko braka s Pelegrinom (kćer Margarete iz roda Lucić - de Dmine i Ivana
Quarca).924 Zapravo je Pelegrina bila praunuka brata Ivana Quarca, Jakova, a
nemamo potvrdu o tome kad je kuća prešla u posjed obitelji Cippico.
U 15. stoljeću pripadnici roda Lucić dolaze na zapadni dio juţnoga bedema,925
blizu bratovštine Sv. Duha.926 Prema povjesniĉaru Luciću, kuću927 uz juţne gradske
zidine, posjedovao je Dmine Lucić. Dijelom ju je dobio u miraz preko ţene Jakovice
„Palmote”, a dijelom ju je zamijenio s Jurjem, sinom drvodjelca Boţana. Ta je
kuća 1402. bila preureĊena.928 Povjesniĉar Lucić smatra da je to jedna od kula koju
su krajem 12. i poĉetkom 13. stoljeća obnovile privatne osobe,929 a koja se nalazila
blizu druge kule.930 Zapadno su bili pripadnici roda Sobota, a istoĉno „dvorište 920 M. ANDREIS, Trogirsko, 225.
921 God. 1367.-1404.; M. ANDREIS, Trogirsko, 225.
922 F. MADIRAZZA, Il re, 72.
923 I. FISKOVIĆ, Gotiĉka, 1043.
924 „Questa casa poi fu data in dote a Margherita Lucio, sorella del vescovo Lucio maritatasi in Zuanne
de Ciprianis-Quarco. La ereditò sua figlia Pellegrina che divenne sposa di Nicolò Cippico q.m.
Girolamo. La predetta Pelegrina non avendo figli maschi, fu divisa la sostanza fra le figlie Stefanella e
Caterina, la prima, moglie di Alberto Papali nobile di Spalato, e la seconda di Girolamo Celio-Cega. La
casa stessa, passi poi ai Jura”; F. MADIRAZZA, Il re, 72. Vidi sliku br. 29.
925 Dminin unuk Bive otac je Ivana i Jeronima, od kojih potjeĉu dvije nove grane roda; M. ANDREIS,
Trogirsko, 227.
926 DAZd, AT. k. 67., sv. 3, f. 45.; Cvito FISKOVIĆ, „Luĉićeva rodna kuća”, Zbornik historijskog instituta
JAZU, 6., 1969., 45.-60., 46., 55.
927 Ta kuća i zemljište na kojem se, prije gradnje zidina, nalazila kula, koju je Dmine iz roda Lucić
ponovno izgradio – o ĉemu svjedoĉe podaci iz spora, što ga je Dmine vodio sa susjedom, a koje podatke
donosi Lucić; I. LUĈIĆ, Povijesna, 987.
928 Dmine je vodio spor oko dvorišta koje se u ono vrijeme nazivalo Sabaćevim dvorom. MeĊutim toj se
gradnji suprostavio Ivan Dujmov, kanonik i vlasnik kuće (moţda je to Ivan Dujmov Cega, 1377.-1422.),
a koja je bila smještena izmeĊu spomenute kuće na sjeveru, gradskoga zida na jugu i dvorišta na zapadu
(kasnije kuća Livunić).
929 I. LUĈIĆ, Povijesna, 986.; C. FISKOVIĆ, Luĉićeva, 45.
930 Lucić prema prijašnjim zidovima zakljuĉuje da se ta kuća nekad nalazila izvan zidina, koji su prije
prolazile sjevernije, te da je sluţila kao kula, a da se na zapadu naslanjala na drugu kulu, koja je zadrţala
tu funkciju do 17. stoljeća; C. FISKOVIĆ, Luĉićeva, 45.-60. Ivan Lucić smatra da je Dmine izgradio tu
kuću nakon obnove bedema te tvrdi da se ta kuća naslanjala na gradske zidine i staru Lucićevu kuću, a na
142 Irena Benyovsky Latin
Jure Boţanovog drvodjelca”.931 Kao što je već reĉeno, kula koja je 1417. pripadala
nasljednicima „Kome iz Splita”, došla je kasnije u posjed obitelji Lucić. Nije posve
jasno o kojoj se to kuli radi.932
Naveli smo da je „Lukina” grana roda imala dio ĉestica u PrigraĊu u 13. stoljeću.
Spominje se da je Luka Matin u 13. stoljeću s kanonikom Nocentom Martinovim
zajedniĉki nasipao zemljište, koje su onda razdijelili na pola. Taj je teren
zauzimao ĉitavu zapadnu obalu PrigraĊa, a njihovim su nasipavanjem vlasnici proširili
obalu, pretvorili je u „trg” te na njemu dali izgraditi drvene kućice.933 Dana 15.
kolovoza 1265. Luka i kanonik Nocent prodali su biskupu veći dio isušenih zemljišta
za 1000 libara.934 Jednu je ĉesticu Luka 1272. prodao jednom puĉaninu.935 Ipak,
zadrţao je veliku kuću u PrigraĊu i više ĉestica s drvenim kućicama (vjerojatno ih
daje u najam).936 Lukina djeca937 prodali su braći propovjednicima 1304. godine
totam paratineam eorum in qua sunt tres Kamarde.938 MeĊutim, popis Lucićevih
nekretnina iz 1305. pokazuje da su zadrţali dio nekretnina na prostoru PrigraĊa,939
koje se još nasipavalo.940 Konaĉno, djeca i unuk Luke - Frana, Grgur i njegov sin
Andrija - prodali su dominikancima u 14. stoljeću (1335.) palaĉu u PrigraĊu.941
Godine 1267. spominju se uz Luciće, kao baštinici Sv. Martina i rodovi Cega i
Pecci.942 Rodonaĉelnik roda, Pece, potjeĉe iz izumrlog roda Machinaturi.943 Njegov
potomak, Jakov Pecci i njegova ţena Marija Damjanova posjedovali su ĉesticu i
kuću u blizini kuće Lucić (i crkve Sv. Marije) krajem 13. stoljeća. Spomenuli smo
da je Marija, ostavši udovica i bez potomaka, prodala kuću 1264. Luki Matinom
iz roda Lucić.944 Jednu su kuću Pecci posjedovali i kraj (juţnoga) gradskoga zida, taj naĉin ponovno je izgraĊena i palaĉa Cega, naslonjena na nove zidine, saĉuvavši u neposrednoj blizini
kulu Sv. Nikole; I. LUĈIĆ, Povijesna, 987.
931 Godine 1402. izbio je spor izmeĊu Dmine i kanonika Ivana Dujmovog. Dmine je tvrdio da je prije
predgradnje gradskog bedema krajem 14. stoljeća tu postojala kuća koju je on htio ponovno izgraditi
– Lucić zakljuĉuje da je to zapravo bila kula koja se nalazila prvotno izvan gradskih zidina. I. LUĈIĆ,
Povijesna, 986.-987.
932 I. LUĈIĆ, Povijesna, 891.-894.
933 I. LUĈIĆ, Povijesna, 1042.-1044.
934 CD, V., 312.-315. Vidi poglavlje o Crkvi.
935 Devi, sinu Ţupanele za 30 libri; M, I./1., 315.
936 AHAZU, Ostavština, knj. 12., f. 12.-15.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 1043.
937 Već spomenuti Mate, Grgur i Desa iz roda Lucić.
938 I. LUCIĆ, Povijesna, 1043.
939 G. LUCIO, Memorie, 49.; I. LUCIĆ, Povijesna, 1043.; O nekretninama koje su pripadnici tog roda
kupovali na istom mjestu u 13. stoljeću; Trogirski spomenici, 319.-320.; I. BABIĆ, Poĉeci, 128.-129.,
140.
940 I. LUCIO, Memorie, 494.; I. BABIĆ, Poĉeci, 130.
941 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 27. Ugovor je bio sklopljen in domo domine Frane Lutii.
942 Parentella je kognatska obitelj – rodbina.
943 P. ANDREIS, Povijest, 334.
944 On ju je već 1270. prodao kanoniku Ivanu Michenni; MT, I./1., 34., 118.
Srednjovjekovni Trogir 143
blizu kuće pripadnika roda Cega.945 Drugi rodonaĉelnikov unuk Luka Pecci imao
je sina Bastijana, koji je posjedovao drvenu kućicu u PrigraĊu.946 Kraj Petra Dujmovog
iz roda Cega i Biskupije u 14. stoljeću spominje se nekretnina Nikole Çude
[Pecci].947 Ta obitelj nije se toliko razgranala, a poĉetkom 15. stoljeća je izumrla.
Rijetko se i spominju u izvorima, pa su moţda ĉesto izbivali iz grada.948
Rod Cega bio je jedan od najbrojnijih i najbogatijih rodova u Trogiru, o ĉemu
svjedoĉi velik broj dokumenata koji spominju njihov posjed u gradu. Rod je bio
razgranat, pa ćemo pratiti posjede nekoliko grana. Spomenut ćemo nekretnine Jurja
(Zore) Desinog iz roda Cega (+ prije 1293.),949 koji je bio otac kapetana Mate
Zorića iz roda Cega. Zatim ćemo pratiti posjed Jurjevog brata Dujma Desinog,
pretka svih Cega koji se spominju u dogaĊanjima 14. stoljeća. Juraj i Dujam imali
su brata i sestru, ĉije se nekretnine spominju kraj Sv. Nikole i posjeda Valentina
Petrovog iz roda Lucića.950 Njihov daljnji roĊak „Mannus” Desin prodao je 1270.
totum casamentum Luki Petrovom iz roda Lucić.
Mate Zorić iz roda Cega, „promletaĉki orijentirani” kapetan grada, umro je
bez potomaka, kao i njegov brat, pa se i Jurjeva grana gasi. Ipak spominju se nekretnine
Jurja i Mate iz roda Cega (i posjed Matine ţene Dobre) u 13. stoljeću i
prvoj polovici 14. stoljeća. Juraj je imao posjede iza katedrale,951 a njegova udovica
Proda (majka Mate Zorića) 1271. kupila je cassanitum od Bune, udovice Nikole
Albertinija. Taj je cassanitum bio u blizini samostana Sv. Nikole i kuće Valentina
Petrovog iz roda Lucić, gdje postoji veći posjed u vlasništvu roda.952 Posjed Mate
Zorića spominje se i nakon „pomirenja” 1322., kad je njegovo imanje bilo zaštićeno:
1339. godine zabiljeţena je kuća pokojnog Mate (ali ne moţe se locirati).953
945 MT, I./1., 114. „La loro casa dominicale fu tra la casa Celio e la casa Lucio, attacata alle mura della
città. La famiglia ereditò parte della facoltà Machinaturi, poi si estinse”; F. MADIRAZZA, Il re, 72.
946 MT, I./1., 90.-91.
947 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 189., 194.–195.
948 M. ANDREIS, Trogirsko, 250.
949 M. ANDREIS, Trogirsko, 158. Vidi sliku br. 30.
950 Petroš je imao sina Formina, ali on je umro bez potomaka, a Stana je bila udana za Donata Vuĉinu,
ali nisu imali potomaka. Ipak su zabiljeţene njihove nekretnine u 13. stoljeću: nekretnine Stane kraj Sv.
Nikole i posjeda Valentina iz roda Lucić te kuća Petroša; MT, I./2., 251.-253., 285.
951 MT, I./1., 497. Godine 1272. godine Juraj je kupio kuću uz ovu, koju je već imao, a posjedovao je i
ĉesticu uz Stojšu Grupšinog, konobu u susjedstvu Chiudija te dućan; MT, I./1., 419.; I./2., 14.-15, 230.,
260.
952 Tamo imaju nekretnine i Stana iz roda Cega, Jurjeva sestra, a roĊak „Mannus” prodao je cassamentum;
MT, I./1., 232.-233.
953 DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 27.
144 Irena Benyovsky Latin
Slika br. 30. Genealogija roda Cega954
954 Ucrtani su samo pripadnici roda kojima su u dokumentima spomenute nekretnine.
Srednjovjekovni Trogir 145
Saĉuvan je dokument u kojem se spominju nekretnine Dujma Desinog iz roda
Cega (brata Jurja) - njegove, ĉini se, ĉetiri kuće,955 od kojih se jedna naziva domus
de platea, a druga domus major (matiĉna kuća roda). Dujam je imao troje djece
(Stjepana, Petra i Desu). Desa se spominje samo kao vlasnik dućana u gradu.956
Petar (+ poslije 1308.) zabiljeţen je kako je od Barte Silvestrovog iz roda Urso
kupio unum casamentum (…) iuxta murum ciuitatis, koji je naslijedio Petrov sin
Ivan (1312.-1381.).957 Godine 1375. stanovao je Ivanov sin Ludovik u kući koja se
nalazila retro ecclesiam sancti Laurentii.958 Ludovikova kuća navodi se i u dokumentu
iz 1367. godine; on je umro bez nasljednika.959
Treći sin Dujma Desinog, Stjepan, otac je poznatom Josipu iz roda Cega, Mihovilu
(ĉiji je sin braĉki i hvarski biskup Stjepan), Petraki i Dujmu (dobra ĉijih se
potomaka spominju prilikom konfiskacije 1388.). Dokumenti biljeţe i kuću Stjepana
Dujmovog, ali je ne lociraju.960 MeĊutim, prema posjedima njegovih potomaka,
moguće je da je već i on imao posjed blizu kule Sv. Nikole (moţda i kulu), te
nekretnine na glavnom trgu.
Kuće Stjepanovog sina Josipa iz roda Cega (+ 1367.) spominju se u kontekstu
kad su rušene u stranaĉkim obraĉunima 1357. godine.961 Spominje se 14 objekata
u gradu, ali meĊu njima su i kuće Josipovih pristalica i ostalih pripadnika obitelji
Cega.962 Nakon dolaska kralja Ludovika, Josipu se vjerojatno vraća cijeli posjed.
Josipov sin Petar iz roda Cega imao je dvije kuće iza katedrale963 i posjed iuxta
rem ecclesie Sancti Stephani.964 Godine 1388. opet se konfisciraju nekretnine onih
koji su podrţavali kralja.965 Tada je zabiljeţeno 6 konfisciranih dućana koji su bili
u posjedu Petrovih potomaka.966 Ĉini se da su i ti posjedi nakon „pomirbe” vraćeni. 955 MT, I./2., 115.; M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 55. Jedna od
njegovih kuća nalazila se uz kuću kanonika Bodina; MT, I./1., 497. Nakon Dujmove smrti spominje se
kuća njegove udovice Restislave; MT, I./2., 204.
956 Primjerice: MT, I./1., 329. Nakon njegova sina Megnacija gasi se grana.
957 Trogirski spomenici, 284.-298.
958 CD, XV., 105.-107.
959 DAZd, AT, k. 66., sv. 11., f. 14.v.
960 MT, I./2., 172.
961 Prema Luĉiću, Josip iz roda Cega non poteva senza l’utile di queste terre mantener il grado di Cittadino
principale della sua patria; G. LUCIO, Memorie, 257.; M. KURELAC, Puĉki, 242. Naime, Josip
je dobio u naslijeĊe od oca Stjepana selo Radošić, koje je ta grana obitelji drţala od strarine.
962 G. LUCIO, Memorie, 269.-270.; N. KLAIĆ, Povijest, 298.; AHAZU, Ostavština, knj. 8., f . 73.; N.
KLAIĆ, Povijest, 337.
963 CD, XV., 105.-107.
964 DAZd, AT, k. 66., sv. 16., f. 14.
965 Saĉuvani su zapisnici od 8. oţujka 1388. s popisom konfisciranih imanja, nakon protjerivanja Josipa
iz roda Cega i njegovih pristalica; G. LUCIO, Memorie, 335.
966 Godine 1362. spominje se i curia domus habitationis Petri Ioseph. Prilikom zapljene dobara zapisana
je i domus heredum Petri Iosip cum VI stationibus. Moguće da se jedan od tih dućana spominje i ranije
(DAZd, AT, k. 66., sv. 1., f. 10.). Item domus heredum Petri Josip cum VI stationibus quorum unam tenet
146 Irena Benyovsky Latin
Naime, godine 1392. zabiljeţena je i kuća Mate,967 sina Petra Josipovog. Mate (+
1404.), posljednji je muški potomak te grane obitelji Cega, ali njegova kći, Pelegrina,
prema posebnoj Sigismundovoj povlastici, nasljeĊuje posjed Radošić.968
Pelegrina se drugi put udala za Petra Cippica, a imali su sina – poznatog Koriolana.
969 Pelegrina je osim Radošića naslijedila i kuću na trgu, koja udajom prelazi
u obitelj Cippico („velika palaĉa Cippico”). U blizini te kuće na trgu nalazio se
posjed druge grane obitelji Cega: poĉetkom 15. stoljeća (1407.) spominje se palaĉa
Andrije Ceginog iz roda Cega (+ 1438., bratić Mate iz roda Cega), koja se nalazila
sjeverno od palaĉe Cippico in plathea.970 Ta grana roda je i prije bila grupirana blizu
katedrale.971 Andrijinom ocu Cegi (Cigi) Josipovom972 bila su takoĊer konfiscirana
dobra 1388. (tri kuće s dućanima u prizemlju)973 i, po svemu sudeći, takoĊer vraćena.
Andrija Cegin je osim na trgu imao posjed i na juţnom bedemu, kraj kule
Cega. Njegovi nasljednici 1449. dijele veliku imovinu: Stjepan Andrijin dobiva
muraleam (...) cum suo curtino uz juţni bedem, još jednu ĉesticu s drvenom kućom
u blizini. U susjedstvu je bila kuća koja je pripala Jakovu, najstarijem Andrijinom
sinu.974
Nicola Litich unam Nicsa Marini tertiam Madalone Nicole quas Iohannes Dese et Stoyca Dosmanus
[Cega]; „Domus illorum qui de Tragurio fugerunt„ (1388.); DAZd, AT, k. 66., sv. 17., f. 9.-10.
967 ... Actum in domo Mathei Petri Joseph [Cega] ... (1392.); CD, XVII., 456.
968 I. LUĈIĆ, Povijesna, 348.-349.
969 M. ANDREIS, Trogirsko, 304.
970 U njezinu se sklopu 1497. spominje dućan Petra Andrijinog iz roda Cega (preko puta katedralnoga
groblja); ZKZ, Rukopisi, MS, 293., f. 40. (30. V. 1427.); I. BABIĆ, Oporuke, 29.–49.; Joško BELAMARIĆ,
„Duknovićev sv. Ivan EvanĊeslist u kapeli bl. Ivana Trogirskog”, Prilozi povijesti umjetnosti u
Dalmaciji, 37., 155.-181., 158.
971 Fani CELIO CEGA, „Manji graditeljski zahvati u Trogiru tijekom 18. st. posebno na kućama obitelji
Garagnin”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38., 1999., 344.
972 Saĉuvana je i oporuka Cegine kćeri Katarine, udovice Zancija Lukanovog iz roda Pecci (1371.); M.
KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 199.-200. Oporuku je dala sastaviti u kući pokojnog supruga, što je i
jedina nekretnina koja se poimenice spominje u oporuci.
973 „Domus illorum qui de Tragurio fugerunt”; DAZd, AT, k. 66., sv. 17., f. 9.-10.
974 DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 22. – 23.v, 45.
Srednjovjekovni Trogir 147
Slika br. 31. Trogirski južni bedemi (na razglednici iz 19. stoljeća)975
975 Na razglednici zahvaljujem kolegi Mariju Jarebu.
148 Irena Benyovsky Latin
Poznati Josip iz roda Cega imao je braću - Petraku, Dujma i Mihovila. Petraka
je 1335. dijelio kuću s bratom Josipom,976 godine 1340. se spominje i njegov
posjed,977 a 1348. navodi se njegova curia domus.978 Te se nekretnine ne mogu
locirati. U dokumentima se spominje kuća979 Dujma Stjepanovog (1335.) i dućan980
(1348.) koji je iznajmljivao.981 Petar iz roda Cega je kao pristaša Sigismunda
smaknut 1386.982 Nekretnine njegovih potomaka spominju se meĊu konfisciranim
dobrima 1388.983
Josipov brat Mihovil imao je sinove Stjepana (biskupa hvarskoga i braĉkog),
Petra i Dujma. Dujmove se nekrentine ne spominju, ali zabiljeţeno je da su 1388.
konfiscirane kuće njegovog sina Ivana (4 kuće i casamenta).984 Petar Mihovilov
i njegovi potomci imali su 1369. godine posjed kraj gradskoga bedema, ĉestice
samostana Sv. Ivana Krstitelja i posjeda Augustina Casottija (takoĊer smaknutog
1386.).985
Stjepan Mihovilov iz roda Cega, hvarski i braĉki biskup, posjedovao je sklop
kuća s dvorištem i kulom (to je danas saĉuvana romaniĉka kula zapadno od gradskih
vrata, poznata kao Kula Cega ili kula Sv. Nikole).986 I kula Cega stradala je
za vrijeme rušenja imovine Cega 1357. i bila je u ruševnom stanju.987 Komuna je
30. sijeĉnja 1378. sklopila ugovor sa Stjepanom iz roda Cega o ponovnoj izgradnji
te kule propter eminentem guerram.988 Sam biskup nije mogao popraviti kulu
„zbog neprilika i povećanja troškova, a koji su bili posljedica rata izmeĊu kralja i 976 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 5.v.
977 DAZd, AT, k. 66., sv. 5., f. 13.v-14.
978 DAZd, AT, k. 66., sv. 12., f. 10.v.
979 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 13.
980 DAZd, AT, k. 66., sv. 12., f. 19.
981 DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 3.; sv. 15., f. 3. Njegovi sinovi imali su nekretnine u gradu: Petar je u
posjedu imao dvije kuće (jednu je davao u najam), koje se ne mogu locirati. Godine 1371. njegov se
posjed spominje kraj kuće Nikole Casottija i iuxta rem domini episcopi Traguriensis; M. KARBIĆ – Z.
LADIĆ, Oporuke, 19.-195., 204.-209.
982 P. ANDREIS, Povijest, 121.
983 DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9. Petrov brat Stjepan imao je 1320. dućan, a 1369. kupio je kuću koju je
iznajmljivao (ne zna im se lokacija).
984 DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.-9v.
985 DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 2.
986 I. LUĈIĆ, Povijesna, 983.-985.; CD, XVI., 83.-84.; AHAZU, Ostavština, knj. 5., 123.-125.; C. FISKOVIĆ,
Romaniĉke, 176.; T. MARASOVIĆ, Stambena, 196.-197.
987 G. LUCIO, Memorie, 269. Saĉuvane su odredbe vijeća iz 1381. (Provisiones consilij super guerram);
AHAZU, Ostavština, knj. 7., f. 10.-17. (Die 13. Julij 1381. Captum quod turris supra ripam
maris olim Stephani Pharensis episcopi nunc comunis destruatur usque ad fundamentum, et de novo
reedificetur in altum quantum expedit).
988 I. LUĈIĆ, Povijesna, 983.-985.; V. KOVAĈIĆ, Porta, 53.-54. Stjepan je u roku od dvije godine morao
srušiti staru kulu koja se tada nalazila izvan gradskog zida, a novi bedemi naslonili su se na njezine
boĉne strane, veliĉine kao što je kula uz biskupsku palaĉu; AHAZU, Ostavština, knj. 5., 123.–125., 232.;
DAZd, AT, k. 1., sv. 6., f. 41.v.
Srednjovjekovni Trogir 149
Mleĉana”.989 Konaĉno, kulu je popravila990 i otkupila komuna 19. travnja 1380.991
Ĉini se da je biskup i dalje koristio svoju kuću kraj kule.992 U odluci vijeća od 13.
srpnja 1381. bilo je pak odreĊeno da se komunalna kula „koja je nekad pripadala
hvarskom biskupu” poruši do temelja zbog izgradnje novoga gradskoga bedema.993
Nova se kula nije više nalazila izvan grada, već je ušla infra muros s 2/3 tlocrta.994
I Lucić opisuje da je izgraĊena veća nova kula Sv. Nikole i da se spojila s gradskim
bedemom.995 Kasnije kula, zajedno s velikim posjedom oko kule, ponovno dolazi
u posjed obitelji Cega. Nije posve jasno kad i kako jer nemamo saĉuvanih dokumenata,
ali moguće je da se 1395., nakon povrata posjeda (konfisicranog 1388.),996
Cegama vraćaju svi posjedi pa moţda i kula. I Lucić piše da je kula prije 1420. opet
došla u privatne ruke.997
Budući da Mihovilov sin, biskup Stjepan, nije imao potomaka, kulu je naslijedio
sin njegovog bratića, Andrija Cegin iz roda Cega. U susjedstvu je imao i
druge nekretnine. Andrija je zabiljeţen već u dokumentu iz 1418. kako daje kulu u
dugoroĉni najam svom roĊaku, Nikoli Stjepanovom iz roda Cega i njegovoj ţeni
Matici, koji su tamo imali i druge nekretnine (kuću i dućan).998 Oni pak kulu s
dvorištem daju u podnajam (za 50 libara godišnje) tinktoru Marku Sjepanovu iz
Zadra. Nakon mletaĉkih napada 1420. u kuli se nije moglo stanovati jer je bila
„raskrita, ruševna i u najgorem stanju”,999 pa se 1421. i Nikola Stjepanov iz roda 989 Trošak je bio 300 dukata, a skupljeno je 180; I. LUĈIĆ, Povijesna, 983.
990 Spominje se kupovina vapna, majstorski radovi itd.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 983.; AHAZU, Ostavština,
knj. 11., f. 104.-116. (Die 30 Januarij 1378 Comunis Traguriensis cum Stephano Episcopo Farensi
conventio de redificanda turis prope Sanctum Nicolaum). Dana 4. oţujka 1378. ta je odluka potvrĊena;
Notae, 242.
991 Nikola Azzelini u ime je komune kupio kulu za potrebe obrane grada; CD, XVI., 83.; AHAZU,
Ostavština, knj. 11., f. 123.-125. (19. Aprilis 1380. Comunis Traguriensis ab episcopo Farensi Stephano
turris emptio).
992 DAZd, AT, k. 66., sv. 14., f. 4. Komuna se obvezala da neće otvarati prozor s unutrašnje strane kule
prema tom trgu, izuzevši male prozore i to samo za skelu. Ipak, u sluĉaju rata komunalnoj je straţi bilo
dopušteno boraviti u kući Stjepana; I. LUĈIĆ, Povijesna, 984.; D. FARLATI, Illyricum, IV., 253.
993 Saĉuvane su odredbe vijeća iz 1381. (Provisiones consilij super guerram); AHAZU, Ostavština, knj.
7., f. 10.-17. (Die 13. Julij 1381. Captum quod turris supra ripam maris olim Stephani Pharensis episcopi
nunc comunis destruatur usque ad fundamentum, et de novo reedificetur in altum quantum expedit).
Ĉini se da kula nije bila potpuno porušena.
994 Novi zid je izgraĊen tako da je kruništem dosezao visinu romaniĉkih kula te je bila uspostavljena
ophodna šetnica za straţe; P. ANDREIS, Povijest, 115.-116.; V. KOVAĈIĆ, Porta, 54.
995 I. LUĈIĆ, Povijesna, 605.-606., 692., 983.-985.; AHAZU, Ostavština, knj. 6., 104.-106.; DAZd, AT,
knj. 1, sv. 6., f. 41.v.
996 Sigismund je odredio pomirenje suprotstavljenih politiĉkih grupa te povratak oduzetih imanja; P.
ANDREIS, Povijest, 160.; AHAZU, Ostavština, knj. 8., f. 4., 24., 61.; M. ANDREIS, Trogirsko, 17.,
48.-49.; CD, VIII., 4.-5.
997 G. LUCIO, Memorie, 449.
998 Godine 1418. Andrija Cegin iz roda Cega dao je u najam Nikoli iz roda Cega „mirinu” u Trogiru „uz
dvorište Nikole s jugoistoĉne strane, uz mirinu reĉenog ser Andrije sa zapadne strane, i uz komunalni put
sa sjeveroistoĉne i istoĉne i strane”; I. LUĈIĆ, Povijesna, 996.; G. LUCIO, Memorie, 469.
999 G. LUCIO, Memorie, 449., 469.; I. LUĈIĆ, 995.
150 Irena Benyovsky Latin
Cega i tinktor Marko ţale se komuni da je kula od bombardi potpuno uništena.1000
Kulu 1432. Nikola Cega i Matica iznajmljuju Antoniju baĉvaru.1001 Nikola 1435.
godine oporuĉno ostavlja ţeni i dvjema kćerima kulu, ali one nisu imale potomaka.
Matica se 1437. preudaje za Dragulina Nikolinog iz roda Domišić, koji nasljeĊuje
kulu, te je takoĊer iznajmljuje.1002 Već smo spomenuli daje Andrija Cegin iz roda
Cega i dalje je imao posjed kraj kule.1003
Dragulin Domišić, meĊutim, ubrzo rasprodaje cijeli sklop: Naime, godine
1449. Andrija Cega dijeli imovinu na pet svojih sinova: Stjepan je dobio muraleam
(...) cum suo curtino, uz koju stoji da je kupljena od Dragulina Domišića te da se
juţno od nje nalazi gradski bedem, a istoĉno kula i dvorište toga Dragulina.1004
Godine 1450. Dragulin prodaje turrim cum suis curia et coquina sive domo majstoru
Martinu pok. Florijana a Candellis. Ne znamo što se dalje dogaĊalo s kulom
- prema nekim dokumentima došla je u vlasništvo benediktinki, pa je kasnije prešla
u komunalno vlasništvo.1005 Ta je kula kasnije bila u posjedu grane Cega - Celio
Doroteo.1006 U PrigraĊu, Dragulin Nikolin Domišić imao je ĉesticu kraj Tome Gojslavića1007
te blizu nekretnina koje su pripadale Andriji Breĉeviću, Iliji Boţikoviću
i Ivanu Duknoviću.1008
Najveći protivnici Cega u 14. stoljeću bili su pripadnici roda Vitturi. U 13.
stoljeću spominje se turris et domus rodonaĉelnika Drţimira, rodonaĉelnika roda
Vitturi (+ poslije 1243.).1009 Prema I. Luciću, upravo je „prvotna kula Vitturi” (poznatija
kao „Kula Lucić„) bila jedna od onih koju su za obnove grada podigli privatnici.
1010 Lucić navodi i da su se zapadno nalazili posjedi roda Andreis.1011 Kula 1000 DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 39.v. Za ovaj dokument zahvaljujem kolegici Ani Plosnić Škarić. Vidi i:
G. LUCIO, Memorie, 469.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 150., 995.; Cvito FISKOVIĆ, „Radovi Nikole Firentinca
u Zadru”, Peristil, 4., 1961., 71.-75.
1001 Godine 1439. Antonije baĉvar oţenio se i u miraz dobio kuću, koja se nalazila juţno od dvorišta
crkve Sv. Stjepana; DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 44., 88.
1002 Slijedeće godine Dragulin produljuje ugovor o najmu.
1003 DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 22. - 23.v, 45.
1004 Dobio je i locum cum suo edificio lignaminis in quo ad presens sunt torcularia, sjeverno od spomenute
muralee, a prema istoku nalazio se posjed, koji je u meĊuvremenu kupio Marko tinktor. Zapadno od
Stjepanove muralee, nalazila se kuća, koju je dobio Jakov iz roda Cega.
1005 U Popisu javnih zgrada iz 18. stoljeća navedena je pod Quartier per la Guardia a Porta Marina te
je opisana kao Fabbrica di muro coperta di coppi, composta da un Torione ed altra piccola fabbrica ad
esso appogiata 1786. Vidi: I. Benyovsky, Popis, 199.-200. Prema dostupnim dokumentima kula je
bila u privatnom posjedu do 1450. godine.
1006 Sin Jakova Andrijinog iz roda Cega koji je takoĊer naslijedio posjed blizu kule, zaĉetnik je grane
Celio Doroteo pa Lucić vjerojatno kulu povezuje s njim.
1007 DAZd, AT, k. 67., sv. 5., f. 15., 19., 88.v.
1008 DAZd, AT, k. 67., sv. 5., f. 88.
1009 M. ANDREIS, Trogirsko, 275.; MT, I./1., 192.-193.; FISKOVIĆ, Romaniĉke, 155.
1010 I. LUĈIĆ, Povijesna, 356.
1011 I. LUĈIĆ, Povijesna, 356., 988., 1077.; godine 1279.: ... actum in turri Salinverre ...; MT, I./2.,
183.
Srednjovjekovni Trogir 151
se nalazila na zapadnom dijelu juţnoga bedema.1012 U 14. stoljeću ta je kula bila u
sklopu gradskih zidina.1013
Drţimir Vitturi (trogirski naĉelnik od 1185. do 1243.) iz prvog braka (sa Ceclijom
N.) imao je sina Totilu (+1244.). Ostavši udovac, ţeni se Stošijom, kćeri
trogirskog kneza Ilije Grubešinog, a iz tog braka imao je tri kćeri i sina Salingveru
(1270.-1289.).1014 U dokumentima se spominje turris Salingverra,1015 koju je Salingvera
Vitturi vjerojatno naslijedio od svog oca.1016 Tu kulu s kućom vjerojatno
nasljeĊuje Grgur, Salingverin sin.1017 I u statutu se spominje Salingverin sin Grgur,
u odredbi prema kojoj se uginule ţivotinje moraju prodavati s druge strane kule
Grgura Salingvere.1018 Saĉuvan je dokument o sporu koji je udovica Totile Drţimirovog
vodila s Grgurom, oko vlasništva nad tom kulom. Kula se u dokumentu
navodi kao una turris cum coquina et cum suis pertinentiis posita iuxta Portam
Ciuitatis et iuxta palatia Domaldi de Zadulinis.1019 Ovaj spor vjerojatno je povezan
s ĉinjenicom da je kulu od Drţimira naslijedio drugoroĊeni sin Salingvera, a ne
Totila (iz prvoga braka). Uostalom, vidjeli smo da je „Totlina” grana roda Vitturi,
u plemićkim sukobima bila na suprotnoj strani od „Salingverine” grane (Grgur Salingverin
podrţavao je Matu Zorića iz roda Cega, za razliku od potomaka Totile). 1012 I. LUĈIĆ, Povijesna, 1077.
1013 Danas je od nje ostao samo zaĉelni zid u visini prizemlja; C. FISKOVIĆ, Luĉićeva, 46., 50.-55.; V.
KOVAĈIĆ, Trogirske, 13.
1014 M. ANDREIS, Trogirsko, 274. Vidi sliku br. 32.
1015 MT, I./2., 183.
1016 Kuća istog Salingvere takoĊer se spominje kao mjesto sklapanja ugovora 1271. godine: in domo
ipsius Salinguerre; MT, I./1., 189.; Ivo BABIĆ, „Trogirski knez Ilija i njegova ţena Stana”, Zbornik
Tomislava Marasovića, Split, 2002., 383.-385. Dokumenti spominju i kuću Salingvere i Desaĉe, djevojaĉki
iz roda Hvalot (1303.); DAS, Arhiv Slade-Šilović, k. 113., copia. Drţimirov sin Salingvera ţivio je
kasnije s majkom Stošijom u palaĉi, negdje u jezgri; MT, I./2., 183.
1017 Spominje se njegova kuća: Actum iuxta scalas habitationis Gregorii Salinvere [Vitturi] (...). (1348.);
DAZd, AT, k. 66., sv. 12., f. 20.v.
1018 G. LUCIO, Memorie, 511. Grgur je bio i prvi operarij katedrale, a imao je podršku komune koja
je sve više kontrolirala fond Operarije (za razliku od svojih roĊaka). Komuna je pak bila u sukobu s
Crkvom, još od biskupa Liberija, a sukob se nastavlja i kasnije s Grgurovim roĊakom Lampredijem Vitturijem.
Sukob traje od 1305. do 1317., kad se i Grguru Salingveri prijeti izopćenjem (vidi u poglavlju
o Crkvi); CD, VIII., 94., 95., 169., 232.; SerĊo, DOKOZA, „Papinski legat Gentil i trogirske crkvene
prilike”, Vrtal, 1.-2., 1998., 67.-85.; Notae, 228.
1019 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY LATIN – A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topografija, 125.; G.
LUCIO, Memorie, 144.
152 Irena Benyovsky Latin
Slika br. 32. Genealogija roda Vitturi1020
1020 Ucrtani su samo pripadnici roda kojima su u dokumentima spomenute nekretnine.
Srednjovjekovni Trogir 153
Grgur Salingverin je imao sina Salingveru i kćer Desaĉu (1367.-1387.), ali oni
ne ostavljaju nasljednike. Saĉuvana je oporuka Desaĉe u kojoj odreĊuje da se pola
kule proda i da se od novca naĉini kriţ za katedralu.1021 Moţda je druga polovica
bila u posjedu njezina brata Salingvere. Prema Luciću, kula je kasnije došla u
posjed njegove obitelji.1022 Ipak, on spominje da je kula oko 1400. godine bila ponovno
u posjedu Vitturija, ali ovaj put Totiline grane (jer s Desaĉom i Salingverom
izumire grana Salingvere Drţimira).
Drţimirov sin Totila bio je oţenjen za Dijambru (koja je sporila s Grgurom oko
kule). Imali su sina Petra (bez potomaka) i Jakova (1244.-1275.).1023 Jakov je imao
ĉestice u blizini Sv. Nikole i pripadnika roda Vitko1024 (posjed pripadnika roda Vitturi
u tom se predjelu moţe ponovno locirati tek u 15. stoljeću). Jakov je, ĉini se, imao
posjed i blizu „prvotne kule Vitturi” (prema „kuli Andreis”). Tu je i dalje bio središnji
patrimonij roda: godine 1302., udovica Jakova, Dobra, posjedovala je tri ĉestice
koje su graniĉile s posjedom Gavţinje i Šimuna, sinova kneza Marina Andreisa.1025
Od Bunine i Jakovljeve djece, osvrnut ćemo se na Danijela, Lampredija (trogirskoga
biskupa) i Petra.1026 Saĉuvan je dokument prema kojem je 15. travnja
1318. Danijel Jakovljev Vitturi traţio od komune da mu se vrate oduzeta imanja te
da se na komunalni raĉun izgradi domibus siue casamento, koja je bila do temelja
porušena po naredbi Mate Zorića iz roda Cega.1027 Moţda je tom lošem odnosu s
Matom pridonijelo njegovo srodstvo s bratom Lampredijem (tada još primicerijem,
od 1320. biskupom), s kojim je komuna bila u sukobu.1028 Kuća mu je konaĉno
bila izgraĊena na trošak komune 1323., ali mu ni 1333. nije bila nadoknaĊena
sva šteta ni vraćen sav konfiscirani posjed.1029 Tek nakon tuţbe duţdu 1334. vraća
1021 Nije poznata godina oporuke. Spominje medietas unius sue turris posite in Tragurio iuxta Metheum
Querchi [Quarco] et murum communis et alia latera et vendatur per comissarie infrascriptos et de pecunia
habita de illa medietate dicti infrascripti comissarii faciant fieri unam crucem lineam in similitudine
crucis sancti Iohannis Baptiste et illa crus (!) ponatur in ecclesia sancti Laurencii; M. KARBIĆ – Z.
LADIĆ, Oporuke, 177.-178.
1022 I. LUĈIĆ, Povijesna, 985.-987.
1023 Bio je oţenjen za Dobricu Desinu iz roda Cega; M. ANDREIS, Trogirsko, 274.-278.
1024 MT, I./2., 73.-74.
1025 G. LUCIO, Memorie, 143.; DAS, Arhiv Slade-Šilović, k. 113., copia.
1026 Imali su i brata Stjepana, koji se ne spominje kao vlasnik nekretnine i sestru Stanu. Godine 1311.
spominju se i nekrentine Stane Vitturi, negdje u gradu (redovnica Sv. Petra): ... quod si aliqua persona
habet aliquid dicere uel opponere venditioni facte per Deminciam matrem Perŭle Drusco pillipario et
postea per ipsum Druscum Laurentio Louace, de domo posit Tragurii iuxta sororem Danielis Jacobi (sc.
Stana) [Vitturi] et viam publicam (...); Trogirski spomenici, 388.
1027 Danijel je zahtijevao da se izgradi ista kuća kakva je bila prije rušenja; CD, VIII., 499.-500. Danijel
se ţalio da su mu Mate i komuna nanijeli štete; I. LUĈIĆ, Povijesna, 386.-387.
1028 Godine 1317. briga o bedemima bila je povjerena ĉetvorici Trogirana koji zapovijedaju da se u sluĉaju
štete koje bi gradu nanijeli Bribirci mogu konfiscirati posjedi Marina Blaţića, arhiĊakona Kazarice,
primicerija Lampredija, Ivana Kastrafocija i Marina Amblaţeva; Notae, 229. Vidi poglavlje o Crkvi.
1029 Nakon pomirenja 1322. (iako u popisu vijeća meĊu „nutarnjima”), Danijel Vitturi ima problema s
vraćanjem posjeda imanja; M. ANDREIS, Trogirsko, 13.
154 Irena Benyovsky Latin
mu se posjed.1030 MeĊu njegovim nekretninama 1340. godine zabiljeţena je jedna
ĉestica iuxta paratineas Marini Andree,1031 pa je moguće da su mu nekretnine u susjedstvu
Andreisa bile vraćene. Jedan posjed spominje se kod gradskoga zida 1369.
godine.1032
Bez obzira na podjelu unutar roda, na prvi se pogled ĉini da Vitturiji ostaju
„vjerni” Veneciji: godine 1357., neposredno prije dolaska Ludovika na vlast, Lampredijev
nezakoniti sin Stjepan i bratić arhiĊakon Jakov Vitturi, napali su „prokraljevski
orijentiranoga” Josipa iz roda Cega.1033 U razdoblju mletaĉke uprave, rod
Vitturi postigao je materijalni i politiĉki uspon, a oni su i graĊani Venecije gdje
imaju i roĊake.1034 MeĊutim, napad i nema toliko veze s politiĉkom orijentacijom
koliko s trenutnim interesima i lošim odnosom prema Cegama.1035 Jer, primjerice,
Mihaĉ Vitturi izraziti je protivnik mletaĉke vlasti u 15. stoljeću.
Petar Jakovljev Vitturi (brat Danijela i Lampredija), osim arhiĊakona Jakova
imao je (uz ostale) i sina Mihaĉa,1036 ĉiji potomci nastavljaju lozu (sinovi Petar, kraljevski
vitez Lukša i Nikola). Lucić donosi podatke o diobi dobara Petra i Nikole
1400., sinova Zorinih, koji su u posjedu imali turrim cum paratinea siue muraglia
i kuću kraj kule.1037 Taj Lucićev podatak ĉini se netoĉnim, jer Petar i Nikola bili su
sinovi Mihaĉa, i imali brata Lukšu,1038 kraljevskog viteza i Lompru.1039 Nije jasno
kako je kula opet došla u posjed Vitturija ako ju je Desaĉa htjela prodati.1040
1030 Spor iz 1334. godine, u kojem Danijel Jakovljev Vitturi traţi od komune povrat konfisciranih dobara,
biljeţi domum lapideam iza katedrale. U ţalbi se traţi da mu se isplati 1670 libara, a duţd je odredio komuni
da u roku ĉetiri mjeseca isplati tu štetu. Danijel je 1334. uloţio ţalbu duţdu pa se konaĉno odreĊuje
odšteta; Listine, I., 426.-427.; AHAZU, Ostavština, knj. 4., f. 10.-19.
1031 Ĉestice blizu Andreisa imao je Danijel i 1302. (DAS, Arhiv Slade-Šilović, k. 113., copia), a 1311.
imao je i dućan i neke ĉestice. Godine 1316. prodaje jedan kat kuće; Trogirski spomenici, 55.-56.
1032 Ne mogu se locirati nekretnine Danijelovih sinova Jakova i Mihoja, Danijelove sestre Stane, te
unuka Danijelova brata Petra. Oni nisu imali nasljednike pa je imovina moţda prešla Danijelovom bratu
Petru i njegovim nasljednicima; DAZd, AT, k. 66., sv. 6., f. 50.v; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY
LATIN – A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topografija, 126.; AHAZU, Ostavština, knj. 4., f. 10.-19.;
DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 27.; sv. 5., f. 3. Godine 1417. spominje se nekretnina iza katedrale koja je
pripadala Nikoli Petrovom Mihaĉa Vitturija – moţda je naslijeĊena od Danijela; DAZd, AT, k. 66., f.
22.v–23.; sv. 13., f. 17.v.
1033 G. LUCIO, Memorie, 257.; M. KURELAC, Puĉki, 242.
1034 M. ANDREIS, Trogirsko, 277.-278.
1035 Dolaskom kralja Ludovika odreĊena je kazna za sudionike u sukobima, pa i za arhiĊakona Jakova
Vitturija; AHAZU, Ostavština, knj. 5., f. 62.-69.; knj. 6., f. 1.-3., 7.-8.
1036 Mihaĉ (+ prije 1358.) oţenjen je za Slavu Andreis 1332.
1037 I. LUCIĆ, Povijesna, 986., 989. U dokumentima se spominju i nekretnine Petra (dućan, DAZd, AT,
k. 66., sv. 13., f. 8.v) i Nikole (ĉestica, DAZd, AT, k. 66, sv. 13., f. 24.v) ali ih nije moguće locirati.
1038 Godine 1386. spominje se posjed Lukše (pamenta duo cum tecto existencia supra canipam), kraj
posjeda Mate Nikolinog. Dokument zabiljeţen apud portas monasteri sancti Iohanis Baptisti; DAZd,
AT, k. 66., sv. 15., f. 8.v.
1039 Lompre, koji je ubijen u sukobima, spominje se kao vlasnik nekretnina: konobe (DAZd, AT, k. 1.,
sv. 6., f. 34.v) i kuće (DAZd, AT, k. 66., sv. 16. f. 10.).
1040 U nedostatku dokumentata moţe se samo spekulirati jesu li to bile prodaje unutar obitelji ili je
politiĉka situacija – konfiskacije posjeda i kasnije raspodjele posjeda - utjecali na promjenu vlasništva.
Srednjovjekovni Trogir 155
Lucić objašnjava i kako je „prvotna kula Vitturi” došla u posjed pripadnika
njegove obitelji, koja je već u 15. stoljeću imala posjede u susjedstvu kule.1041 On
navodi da je kulu naslijedila Andrijola, kći Jakomela Vitturija, unuka Lukše, kraljevskog
viteza (a zapravo mu je unuka!), od koje je kulu kupio Lucićev pradjed
Jerolim 1489. godine.1042 Zapravo se ne zna zašto je kula došla u ruke Lukšinog sina
Jakomela, a ne potomaka Petra ili Nikole koji su kulu i mirinu navodno naslijedili.
Razlog moţe biti u tome što su moţda njihovi potomci bili protiv Mleĉana pa su izgubili
pravo da posjeduju kulu.1043 Moţda je i s tim u vezi oporuka (napisana 1341.!)
Desaĉinog brata Salingvere, na temelju koje 1438. izvršitelji oporuke prodaju kuću
i dvije ĉestice na javnoj draţbi ali excepto andito ad turrim et ipsam turrim.1044
Pripadnik roda Vitturi, koji je sigurno izgubio posjede dolaskom Venecije, jest
Mihaĉ, sin Nikole Mihaĉevog.1045 Mihaĉ je pobjegao iz grada, a posjed mu je zaplijenjen
(sva imanja, kuće i vrtovi). Prema popisu konfisciranih posjeda imao je
kuće juţno od Sv. Lovre i blizu crkve Sv. Stjepana. Jednu je davao u najam, a jedna
je, prema opisu imala dva kata i konobu. Blizu hospitala Sv. Duha, prema crkvi Sv.
Petra, Mihaĉ je posjedovao osam ĉestica s kućama. Prema drugim dokumentima
znamo da je imao posjed blizu Sv. Nikole (1432. spominje se kao posjed koji je
nekad pripadao Mihaĉu).1046
Mihaĉeva su dobra prvo bila dana u zakup prebjegu koji se vratio, Jakovu Testi.
Prema dokumentima, još je 1435. Mihaĉeva imovina bila komunalna.1047 Godine
1442. vraća se Mihaĉevoj ţeni Katarini, a 1449. spominje se kako neki Juraj Sclavo
kupuje nekadašnje Mihaĉeve posjede.1048
Prema opisu kule nije jasno koja je to toĉno kula bila, a moţda su na istom mjestu postojale dvije susjedne
kule; Vidi vedutu G. Justera; V. KOVAĈIĆ, Trogirske, 115. Slika br. 19.
1041 Već smo spomenuli da je u blizini kule na juţnom bedemu bilo je više nekrentina Dmine Lucića, koje
je u miraz dobio od ţene Jakovice (Palmota). Zapadno su bile Sobote, a istoĉno „dvorište Jure Boţanovog
drvodjelca”; I. LUCIĆ, Povijesna, 986.-987.
1042 I. LUCIĆ, Povijesna, 988. Jerolim je 1472. bio oţenjen Andrijolinom roĊakinjom, Jakovicom Vitturi,
praunukom Blaţa Lukšinog; M. ANDREIS, Trogirsko, 274.
1043 Listine, VI., 282., 303.; M. ŠUNJIĆ, Dalmacija, 64.-65.
1044 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 60.v-61. Ipak, za taj dokument koji izdaju izvršitelji oporuke, nemamo
pravo objašnjenje.
1045 Osim obiteljske kuće roda Vitturi (domus magna) Mihaĉ je u gradu posjedovao više kuća. TakoĊer,
u njegovu je posjedu bila canipa u kojoj je stanovao poznati trogirski notar Jakov de Viviano (knjiga
oporuka); AHAZU, Ostavština, knj. 10., f. 42.
1046 DAZd, AT, k. 66., sv. 33.-II., f. 4.v.
1047 U dokumentu iz 20. veljaĉe 1435. spominje se u gradu nekadašnji posjed udovice Mihaĉa, Katarine,
tada već komunalno vlasništvo; AHAZU, Ostavština, knj. 9., f. 102.-103. Godine 1435. zapisana je bivša
nekretnina Mihaĉa Vitturija u gradu, tada komunalna (iura communis, olim Michatii Vitturi), kraj apoteke
u kojoj su radili magister Michael Iohannis spetiarius i magister Andreas Cachouich; DAZd, AT, k.
67; sv. 1, f. 13.
1048 DAZd, AT, k. 67., sv. 6., f. 59.–59.v, 166.v–167.v. AHAZU, Ostavština, knj. 10., f. 42. (Domus et possessiones
Micacij vendite Gregorio Sclavo. Infrascripta sunt possessiones, domus et orti olim Michatij
Victuri vendite per nostram I. d.d); I. LUĈIĆ, Povijesna, 960.
156 Irena Benyovsky Latin
U blizini samostana Sv. Nikole postojao je 1437. i posjed Jakomela Lukšinog
Vitturija, Mihaĉevog bratića.1049 U njegovu posjedu nalazila se i kula koja se
iznajmljuje 1435.1050 Teško je sa sigurnošću zakljuĉiti o kojoj se kuli ovdje govori.
Moguće je to bila tzv. „Kula Vitturi” istoĉno od benediktinskoga samostana. Ta je
kula, kao i „prvotna kula Vitturi”, vjerojatno graĊena krajem 12. stoljeća.1051 U 13.
stoljeću u posjedu su je imali pripadnici obitelji Lucić.1052 Ne zna se kad je i kako
došla u posjed Vitturija. Jakomel je imao sina Nikolu1053 - moţda je na proĉelju
samostana ime uklesano njegovo i godina 1474.1054 Ĉini se da je kula Vitturi konaĉno
završila u posjedu samostana Sv. Nikole, ali za to nemamo podatke.1055 Kula
Vitturi danas je zajedno s palaĉom i unutrašnjim dvorištem u vlasništvu samostana
Sv. Nikole.1056 U blizini samostana Sv. Nikole nalazio se posjed Blaţa Vitturija, a
u njegovom susjedstvu bila je i kuća trogirskoga kneza.1057 Blaţ je imao posjede
juţno od Sv. Marije de platea, a juţno od njega bio je posjed Jakomela Vitturija.1058
Kuća Blaţa Vitturija spominje se u dokumentu o zatvaranju ulice koja je s juga išla
prema trgu kraj crkve Sv. Marije de platea.1059
Rod Cippico zapoĉinje rodonaĉelnikom Teodorom „Ruţom” (umro 1263.).1060
Njegova udovica Skimosa prodaje 1264. kuću uz jugoistoĉni gradski bedem Va- 1049 Na ovom podatku zahvaljujem kolegici Ani Plosnić Škarić.
1050 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 4.
1051 I. LUĈIĆ, Povijesna, 987. Na jednom prozoru sjevernoga dijela samostanskoga sklopa uklesano je
ime Nikole Vitturija; Cvito FISKOVIĆ, „Samostan i crkva Benediktinki u Trogiru”, Ţivot s crkvom, V.,
1939., 204.-211.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 174.; V. KOVAĈIĆ, Porta, 34., 58., 67.; V. KOVAĈIĆ,
Trogirske, 37., 110.; I. BABIĆ, Kulturno, 118.
1052 MT, II., 207. Marin Petrov iz roda Cega imao je kasnije kuću (domus) blizu ţene pokojnoga Valentina
iz roda Lucića (vlasnika kule); Trogirski spomenici, 164.
1053 Osim njega u rodu Vitturi postojali su i Nikola Mikacijev (14. stoljeće), Nikola Mikacijev (15. stoljeće),
Nikola Petrov (15. stoljeće), Nikola Ivanov (15. stoljeće). Nikola je mogao biti i unuk Jakomelovog
brata Blaţa, koji je isto imao dosta posjeda u tom dijelu grada. Godine 1475. Nikola Vitturi dobiva
dozvolu plemićkoga vijeća da izgradi novi hospital u gradu. O gradnji novog hospitala: I. Pederin, Acta,
pod datumom 11. 1. 1475. i 12. 9. 1477.
1054 C. FISKOVIĆ, Samostan, 210.; I. DELALLE, Trogir, 73.; Ivo DELALLE, „Manastiri benediktinki
u Trogiru i sv. Mihovila ArhanĊela”, Ţivot s crkvom, 6., 1940.
1055 V. Kovaĉić pretpostavlja da je sklop palaĉe Vitturi došao u posjed samostana Sv. Nikole kao miraz
jedne od opatica ili pljenidbom Mleĉana, jer je Nikola Vitturi bio kraljevski namjesnik u Trogiru; V.
KOVAĈIĆ, Trogirske, 110. Prema Luciću, pripadala je kasnije komuni; I. LUĈIĆ, Povijesna, 987.
1056 V. KOVAĈIĆ, Porta, 110.
1057 DAZd, AT, k. 67., sv. 5., f. 2.
1058 Blaţev posjed u dokumentima se nalazi kraj tri dućana i ostalih nekretnina Andrije Stipoševića;
DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 127.–127.v, 271.v. Godine 1449. Andrija Stipošević i njegov sin prodali su
Blaţu Lukšinom Vitturiju za 300 libri dva dućana koji su se nalazili u prizemlju kuće, a uz već postojeći
posjed Blaţa; DAZd, AT, k. 67., sv. 5., f. 4.v.
1059 AHAZU, Ostavština, knj. 9., f. 70.-79.
1060 M. ANDREIS, Trogirsko, 178.
Srednjovjekovni Trogir 157
Slika br. 33. „Kula Vitturi” (autor fotografije: Joško Ćurković)
158 Irena Benyovsky Latin
lentinu Petrovom iz roda Lucić.1061 Od njihovih unuka, samo Brtanova djeca nastavljaju
lozu, ali u dokumentima se spominju nekretnine ostalih.1062 Brtanov brat,
Ciprijan, posjedovao je kuću uz kuću splitskog plemića Krste Albertija i samostan
Sv. Nikole. Drugi brat Stjepan, izmeĊu ostalog, imao je posjed od nekoliko ĉestica
u PrigraĊu.1063 Kuća se spominje i u posjedu Stjepanove udovice Marije1064 (domus
cum coquina et paratinea contigente ipsum), u susjedstvu Jurja iz roda Cega,1065
koju nasljeĊuje njihov sin Marin.
Brtan Marinov (1279.-1311.) takoĊer je imao posjed u PrigraĊu,1066 a kuća u
jezgri zabiljeţena mu je kraj kuće kanonika Nocenta blizu samostana Sv. Ivana
Krstitelja.1067 Brtan je imao sina Marina koji je oţenio Dobraĉu. Godine 1335. spominje
se kuća qua fuit Dobracçe Cippicchi.1068 Brtanov unuk Petar, koji nastavlja
lozu, prodao je 1367. ĉesticu u PrigraĊu.1069 Dvije kuće koje su bile u vlasništvu
njegovih nasljednika konfiscirane su 1388. godine.1070 U 14. stoljeću, zbog nedostajanja
dokumenata, ne mogu se locirati nekretnine roda Cippico.
Petar Marinov Cippico imao je unuka Petra Cippica (umro 1440.),1071 koji se
ţeni za Pelegrinu Matinu iz roda Cega,1072 koja u miraz Cippicovima donosi kuću
Cega na trgu („veliku palaĉu Cippico”). U oporuci Pelegrine1073 spominje se poloţaj 1061 MT, I./1., 36.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 59. (nalazila
se uz ĉesticu sina Zanike Casottija). Teodor i Skimosa imali su sina Marina ĉije se nekretnine ne spominju,
ali spominju se nekretnine njegove udovice Marije.
1062 Blizu kuće Jurja Desinog iz roda Cega iza katedrale, nalazile su se dvije kuće Marina, pokojnog
Stjepana Cippica; MT, I./1., 497. Desa Cippico, Marinova kći, prodala je 1272. godine kuću koja je bila
u njezinu vlasništvu, ali ne zna se gdje je bila; MT, I./1., 403.-404.
1063 MT, I./1., 401. TakoĊer je posjedovao i dućan, a 1271. prodao je kat kuće; MT, I./2., 83.-84. Marin
je imao sinove Stjepana, Ciprijana i Brtana, od kojih već u drugoj generaciji ostaju samo potomci Brtana
koji nastavljaju lozu. Ipak, spominju se u 13. stoljeću nekretnine Stjepana (oţenio Mariju Trenta) i njegova
sina Marina (bez potomaka, umro 1274.). Spominje se i dućan Stjepana, a svoju oporuku Stjepan je
napisao u kući koja se navodi kao kuća njegove majke; MT, I./1., 162.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY
– A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 60.
1064 Marija sa Stjepanovim bratom Ciprijanom dogovara zamjenu nekretnina; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY
– A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 60.; MT I./2., 230.
1065 Ta kuća nalazila se uz kuću Stojše Grupšinog i ĉesticu Jurja iz roda Cega te su se dogovorili da nadalje
ta kuća bude iskljuĉivo u vlasništvu Marije.
1066 Godine 1270. posjeduje tri susjedne ĉestice; MT, I./1; II., 250.
1067 MT, I./1., 188.
1068 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY LATIN – A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topografija, 147.;
DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 30.v-31. Marin i Dobraĉa imali su sina Brtana, koji je umro 1347. bez potomaka,
kćer Dominiciju koja nije ostavila potomke (udana za Jakova Vitturija), te Petra Marinovog koji
nastavlja lozu (umro 1387.); M. ANDREIS, Trogirsko, 179.
1069 DAZd, AT, k. 66., sv. 11., f. 17.v.
1070 Item domus heredum Petri Marini quam habitant Radislavus Piçollo Vuroni Vatinich; Item domus
ipsorum heredum quam habitant ipsi heredes [Cippico]; „Domus illorum qui de Tragurio fugerunt”;
DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.- 9. v.
1071 Petar Cippico poznati je sabiraĉ spomenika i kodeksa; J. BELAMARIĆ, Duknovićev, 159.
1072 M. ANDREIS, Trogirsko, 179.
1073 I. BABIĆ, Oporuke, 29.–49.
Srednjovjekovni Trogir 159
te kuće na trgu kraj kuće Andrije iz roda Cega.1074 Već smo spomenuli da je sin Petra
i Pelegrine bio poznati humanist Koriolan Cippico.1075 Koriolan sinu Petru ostavlja
kuću blizu Sv. Ivana,1076 koju je vjerojatno posjedovao njegov predak Brtan.
U 15. stoljeću, nakon dolaska Venecije, rod Cippico koji je dao istaknute soprakomite,
proširuje svoj posjed. Spomenuti Koriolan Cippico1077 uredio je i proširio
staru obiteljsku palaĉu. Tzv. „velika palaĉa Cippico” blok je srednjovjekovnih
kuća koji je pregraĊen tijekom 15. stoljeća spajanjem, rekonstrukcijom i dogradnjom
nekoliko odvojenih kuća.1078 Dotadašnji se vertikalni raspored prostorija u
palaĉi Cippico zamjenjuje horizontalnim. Palaĉa Cippico, kao i ostale njoj sliĉne,
nastajala je kroz nekoliko generacija1079 i postala je modelom za ureĊenje ostalih
gradskih palaĉa.1080
Rodonaĉelnik roda Casotti, Kaţot (1216.-1242.) imao je petero djece.1081 Spominju
se nekretnine Nikole, Petromile, Marije i Zanike. Zanika je imao kuću kraj
Stanike Bolliarinija u blizini Sv. Ivana Krstitelja,1082 a njegov sin Toma, prema
dokumentima, posjedovao je (vjerojatno naslijeĊenu) nekretninu u blizini kuće Valentina
Petrovog iz roda Lucića. Dokumenti biljeţe i Tominu ĉesticu u gradu1083 te
kuću njegove ţene Marije.1084 Brat Tome, primicerij Kaţot Zanikin imao je kuću u
gradu koju ne moţemo locirati.1085
Spominje se i kuća u gradu Zanikine sestre Marije.1086 Njezina sestra Petromila1087
stanovala je u kući u blizini katedrale i trga. Dvije sestre, Marija i Petromila 1074 J. BELAMARIĆ, Duknovićev, 158.
1075 Otac Petra, Marko, bio je oţenjen s Perucijom Chiudi (+1451.). Njihov sin Petar oţenio je Pelegrinu
Cega oko 1419.
1076 I. BABIĆ, Oporuke, 30.
1077 Koriolan je 1446. oţenio Jakovicu Cega Lodi (umrla prije 1455.), a 1455. druga ţena bila mu je
Nikolota Andreis. O Koriolanu vidi u: Vedran GLIGO (ur.), Koriolan Ćipiko: O Azijskom ratu, Split,
1977., 18.; Za radove na palaĉi Koriolan Cippico angaţirao je majstora Andriju Alešija; C. FISKOVIĆ,
Aleši, 20.-45.; Andrija Mutnjaković , Andrija Alessi, Zagreb, 1998., 69.
1078 S. PIPLOVIĆ, Graditeljstvo 123. Vidi sliku br. 10.
1079 ZKZ, Rukopisi, MS, 293., f. 49.
1080 Tako je na trećem katu palaĉe Lippeo ugraĊena trifora po kompoziciji jednaka trifori s palaĉe Cippico
(palaĉa Lippeo nalazila se sjeverno od palaĉe Cippico); Ivo BABIĆ, „Utjecaji Jurja Dalmatinca u
Trogiru”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 3.-6., 1979.-1982., 198.-203. Juţni portal palaĉe vjerojatno
su izradili Nikola Firentinac i Andrija Aleši, a istoĉni Ivan Duknović; Cvito Fisković , „Aleši,
Firentinac i Duknović u Trogiru”, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU, VII., 1959., 20.–43.
1081 Petromilu, Zaniku, Juriku, Mariju i Nikolu. Sin Zanika imao je ĉetvero djece, od kojih su dvoje bili
klerici (franjevac i kanonik), a sin i kćer nisu imali potomaka; M. ANDREIS, Trogirsko, 147.
1082 MT, I./1., 249.-250., 323.-324.
1083 MT, I./1., 36.
1084 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 60.
1085 MT, I./1., 437.
1086 M, I./1., 205. Sestra Zanike, udovica je Formina Albertija iz Splita; M. ANDREIS, Trogirsko,
147.
1087 Petromila je bila udana za Ivana Trentu; M. ANDREIS - I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna
topografija, 60.
160 Irena Benyovsky Latin
Casotti, imale su susjedne ĉestice i u PrigraĊu.1088 Zabiljeţeno je da je njihov brat
Nikola Casotti 1264. godine kupio kuću uz kuću koju je već posjedovao te još jednu
polovicu u susjedstvu, i dućan.1089 Te nekretnine bile su u susjedstvu Cebre Petrovog.
1090 Zabiljeţene su nekrentine Nikoline djece Donata, Bitkule i Kaţota.1091
Na gradskom trgu Bitkula Casotti (1317.-1371.) imala je kuću, a u njezinu je
prizemlju bio dućan u posjedu Donatovog sina, biskupa Nikole Casottija.1092 To je,
ĉini se, bila domus magna roda, jer se kao takva spominje kasnije. U oporuci biskupa
Nikole Casottija spominje se palaĉa i nekoliko kuća koje su zatvarale privatno
dvorište.1093 Taj sklop moţe se locirati blizu nekih nekretnina Petra Dujmovog iz
roda Cega (blizu biskupske palaĉe).1094 Tu „novu palaĉu s loĊom” Nikola ostavlja
svom bratiću Augustinu Casottiju.1095 Svojoj nećakinji Beti ostavlja kuću s konobom1096
kraj spomenute palaĉe, a kuće ostavlja i drugoj nećakinji, Betinoj sestri,
udanoj za Nikolu Sobotu.
Imovina Augustina Casottija bila je konfiscirana 1388. (domus Casoti in platea
i dva dućana u prizemlju, koja su bila u posjedu drugoga vlasnika).1097 TakoĊer im
je bila oduzeta kuća koju je bio iznajmio Desa iz roda Lucić. Ĉini se da je bar dio
imovine bio vraćen Casottijima jer je saĉuvan dokument iz 1435. prema kojem se
imovina dijeli izmeĊu Donata Augustinovog (kasnije ga je naslijedio njegov sin
Luka Donatov) i Augustinove nećakinje Nikolote (udane za Jakova Sobotu).1098
Posjed u vlasništvu pripadnika roda Casotti spominje se i 1437. uz sjeverni gradski
zid kraj nekretnine u vlasništvu Sv. Ivana Krstitelja i posjeda Dese Domišića.1099
1088 MT, I./1., 127.
1089 MT, I./1., 81.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 60.
1090 Nikola je bio oţenjen za Radoslavu iz roda „Vuĉina”. Njezin otac, Donat Saladinov, posjedovao je
dvije kuće kraj Dese Amblaţevog i gradskoga zida. U njihovoj se blizini spominju i kuće Casottija (do
kuće Vuĉina vodila je poluprivatna uliĉica prolazeći kraj kuće Casotti); MT, I./1., 249., 323. Rod Vuĉina
izumire krajem 13. stoljeća; M ANDREIS, Trogirsko, 279.
1091 Nikola je imao djecu Vuĉinu (klerik), Augustina (blaţenik, biskup), Donata, Kaţota, N., Bunu, Bitkulu,
Altaziju i Tragurinu; M. ANDREIS, Trogirsko, 147.-153.
1092 DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 17., 27.; sv. 24., f. 3.; M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 201.-203.,
204.-209., 210.
1093 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 204.-209.
1094 DAZd, AT, k. 66., sv. 16., f. 14.v; sv. 17., f. 9.; u oporuci biskupa Casottija iz 1371. godine spominje
se nova palaĉa s loĊom i kaminom, te kuhinjom na drugom katu; M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke,
194.-195., 204-209.
1095 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 116.-117.
1096 ... domum cum canipa inferius et camera magna cum coiquina supra cameram ...
1097 DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.v. Jedan dućan je zakupio Andrija Teodorov, a drugi Mate Leonardov;
AHAZU, Ostavština, knj. 8., f. 73.
1098 Nikolota 1438. gradi kapelu Sv. Jeronima u katedrali; M. ANDREIS, Trogirsko, 154.
1099 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 45.v–47.v; sv. 2., f. 191.v; sv. 3., f. 143.v-144.; M. ANDREIS, Trogirsko,
147. F. Madirazza biljeţi o rodu Casotti: „La prima casa dominicale di questa famiglia trovarsi - narra il
Cronista (P. Andreis, op. a) - dove nel secolo decimosettimo ‘fu ridotto quartier de Soldati del Corpo di
Guardia della Porta di Terraferma, nel muro del quale vi è un capitello, con l’immagine di Sant’Agostino
Srednjovjekovni Trogir 161
Neki su rodovi imali posjed kontinuirano na istom mjestu stoljećima. Jedan od
takvih rodova jest rod Andreis koji potjeĉe od rodonaĉelnika Ĉrnote iz Raba (a koji
je prezime Andreis poprimio tek u 15. stoljeću).1100 Lozu je nastavio unuk Marin
Blaţev, a spominju se nekretnine potomaka Marinovog roĊaka Lukše, sina Ĉrnote.
Knez Marin iz roda Andreisa (+ oko 1278.) posjedovao je nekoliko nekretnina,
u blizini Sv. Stjepana i Sv. Petra.1101 Marinov brat Desa iz roda Andreisa, imao je
kuću kraj gradskoga bedema i kuće roda Vuĉina.1102 Od Marinovih sinova1103 kao
vlasnici nekrentnina spominju se Andrija,1104 Gavţinja, Šimun i Desa.1105 Posjedi
im se spominju kontinuirano uz jugozapadni bedem gdje je vjerojatno i Andrija
posjedovao kuću.1106 Godine 1302. zabiljeţen je posjed braće Gavţinje i Šimuna u
blizini nekretnina Drţimira Vitturija.1107 Dobra istih Šimuna i Gavţinje spominju
se prilikom konfiskacije imovine 1320. godine gdje se odreĊuje - da se nekretnine
(uključujući i kule) sinova Marina Amblaževa, predadu zauvijek općini.1108
Vjerojatno su nakon pomirenja 1326. godine nekretnine bile vraćene pripadnicima
roda Andreis jer se već 1336. spominje kula ad ripam maris prope turrim
heredum Simonis – vjerojatno nasljednika gore spomenutog Šimuna (tada je bio
ţiv još jedino Šimunov sin Nikola).1109 Naime, iako nije saĉuvana, ĉini se da je
postojala i kula Andreis na zapadnom gradskom bedemu. Kula nije bila nezavisna
graĊevina, nego dio stambenoga sklopa.1110 U zapadnom dijelu grada u ulici koja
od Sv. Petra ide prema jugu, saĉuvan je romaniĉki portal koji u luneti ima grb Andreisa.
1111 Kuća je bila izgraĊena u 13. stoljeću, a dograĊena poĉetkom 15. stoljeća
u gotiĉkom stilu (s renesansnim elementima). vescovo di Zagabria e poi di Nocera, di detta famiglia, e ciò per dinotare a memoria de’paesani essere
egli nato nella medesima’. La casa, coll’immagine, è ancora visibile a Traù di fronte al palazzo Fanfogna
....”; F. MADIRAZZA, Il Re, 71.
1100 Rodonaĉelnik Ĉrnota iz Raba imao je sina Blaţa, koji je imao djecu - Marina, Desu, Luku, N., Dobraĉu,
Ĉrnotu; M. ANDREIS, Trogirsko, 120.
1101 Actum jednog ugovora bio je in capite scalarum palacij domini comitis Marini; MT I./1., 402.-403.
Marin je posjedovao i kuću kraj vrta Sv. Stjepana i Katene ţene Dujma Morsike Buffalisa; MT, I./1., 317.
TakoĊer je imao kuću kraj Drage Kazarice, još jednu kuću i dućan; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY –
A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 57.
1102 MT, I./2., 155.-156.
1103 Marin je imao sinove Andriju, Šimuna, Damjana, Gavţinju i Desu.
1104 Nastavlja jednu granu roda Andreis.
1105 Koji nastavlja drugu granu roda Andreis.
1106 MT, I./1., 472.
1107 G. LUCIO, Memorie, 143.; DAS, Arhiv Slade-Šilović, k. 113., copia.
1108 G. LUCIO, Memorie, 162.
1109 A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Blok, 16.; DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 42.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 116.
1110 A. PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Blok, 14.
1111 Cvito FISKOVIĆ, „Kuća povijesnika Pavla Andreisa”, Historijski arhiv u Splitu, VII, Split, 1969.,
215.; C. FISKOVIĆ, Romaniĉke, 143. Vidi sliku br. 34.
162 Irena Benyovsky Latin
Godine 1348. spominju se kuće Desinog praunuka Blaţa Lukšinog iz roda Andreis1112
i unuka Zore Amblaţeva.1113 Nakon što je Sigismundov utjecaj u Trogiru
ojaĉao (1392.), kuće su braće Blaţa i Nikole konfiscirane,1114 ali su vjerojatno bile
vraćene.1115 Palaĉa Andreis bila je oštećena nakon mletaĉkog napada 1420. Lucić
svjedoĉi da su se u njegovo vrijeme još mogle pronaći kamene kugle u zidovima
kuća, naroĉito u ulici koja vodi prema Novom gradu u zidovima kuće Andreis i
Rosani (zapadni dio jezgre).1116 Pripadnici roda Andreis su poĉetkom 15. stoljeća
imali su kuću i u središtu grada, kraj glavnoga trga.1117
U Zadarskom arhivu ĉuva se knjiga oporuka roda Andreis prema kojoj se dalje
moţe pratiti kontinuirani posjed roda Andreis na podruĉju blizu Sv. Petra.1118 U
oporuci iz 1467. domina Jakomela Vitturi ostavlja svojoj sestri Andrioli (ţeni Pavla
iz roda Andreis) pola kuće prema zapadu (medietas domus de muro et ligamine
coperte cuppis cum curte), koja se nalazila u ĉetvrti Sv. Petra.1119 Drugu polovicu
kuće već je posjedovala obitelj Andreis, a u opisu iz 1459. spominje se još jedna
kuća za stanovanje, s konobom i sobama na katu, koje su prozorima bile okrenute
prema unutrašnjem dvorištu.1120 Saĉuvane su oporuke nekoliko generacija, a u njima
u zabiljeţene i dogradnje na zgradi.1121
1112 DAZd, AT, k. 66., sv. 9., f. 3., 5.v. Sestra Blaţa, Slava, bila je udana za Mihaĉa Vitturija. Moţe se
primjetiti da je bilo dosta brakova Andreisa s Vitturijima (susjedsko–obiteljske veze).
1113 Kuća se navodi više puta kao mjesto sklapanja ugovora (primjerice: DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 1.).
Godine 1348. spominje se kuća Zorine udovice Vlade: DAZd, AT, k. 66., sv. 12., f. 12. Vjerojatno su
sredinom 14. stoljeća od pripadnika roda Andreis kupili nekretnine pripadnici obitelji Sobota na juţnoj
strani „bloka Andreis”.
1114 I. LUĈIĆ, Povijesna, 781.-782.; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija,
124.
1115 Posjed viteza Blaţa iz roda Andreis spominje se opet u 15. stoljeću.
1116 I. LUĈIĆ, Povijesna, 941., 990. Prilikom suvremenih arheoloških istraţivanja naĊene su u uglovima
nekih trogirskih kuća kamene kugle promjera oko 12 cm; V. KOVAĈIĆ, Trogirske, 116.
1117 ZKZ, Rukopisi, MS, 321., f. 9.
1118 Osim nekretnina u gradu rod Andreis imao je nekretnine i u trogirskom distriktu (horto posta sopra
le saline). U Znanstvenoj knjiţnici u Zadru ĉuvaju se oporuke, braĉni ugovori i posjedi obitelji Andreis u
kojima moţemo pratiti velik posjed u rukama te obitelji; ZKZ, Rukopisi, MS, 321. (1467. - Testamenti,
contratti matrimoniali e divizione di beni delli eredi Paolo Andreis de Traù, secolo 15. e 16.).
1119 ZKZ, Rukopisi, MS 321., f. 6.
1120 Kuća se nalazila juţno i istoĉno okrenuta prema ulici, zapadno prema kući Jakova Dujmovog i susjednoj
uliĉici. Uz tu kuću, Andreisi su imali i ĉesticu na kojoj je bila drvena kućica u kojoj je stanovala
Stana zvana Gubavizza (!), udovica Ilije kalafata; ZKZ, Rukopisi, MS, 321., f. 5v.
1121 Tako se već 1510. spominje oporuka Andriole udovice Pavla Andreisa koja je ostavila ovu kuću
svom sinu Frani, a Frane u svojoj oporuci iz 1519. ostavlja isti objekt svojim potomcima.; ZKZ, Rukopisi,
MS, 321., f. 9. Iz dokumenata 18. stoljeća moţemo pratiti lokaciju ove obitelji na istom mjestu,
što govori o višestoljetnom kontinuitetu i tradiciji stanovanja; DAS, Fond Fanfogna Garanin: Trogirska
općina, sv. I./II.a - Podaci o mjerenju i procjeni nekretnina pojedinih porodica u vezi poloţaja ulica, facs.
4./VII., f. 2.; I. BENYOVSKY, Popravak, passim.
Srednjovjekovni Trogir 163
Slika br. 34. „Kuća Andreis” u Trogiru (autor fotografije: Joško Ćurković)
164 Irena Benyovsky Latin
Spomenuli smo da su Sobote kupili sredinom 14. stoljeća kuće u blizini pripadnika
roda Andreis, te su ih, prema I. Luciću, preuredili.1122 Nikoli Soboti se
1392. konfisciraju nekretnine,1123 ali one su mu vjerojatno uskoro i vraćene1124 jer
je jedna od kuća 1397. godine donirana bratovštini Sv. Duha, koja ju je preuredila
u crkvu.1125 Prema dokumentima 15. stoljeća moţemo i dalje pratiti posjede obitelji
Sobota u susjedstvu Andreisa. Godine 1437. spominje se nekretnina Šimuna
Sobote u susjedstvu kuće bratovštine Sv. Duha, kuće majstora tinkora Mihovila
Ivanovog te posjeda Petra Chiudija i don Blaţa Ercegovića.1126 U dokumentu od
27. listopada 1438. Petar Nikolin Andreis, prokurator Jakovljeve udovice Nikolote
Sobote, iznajmljuje kuću Lovri pok. Jakova Lanfranchisa.1127 Pripadnici obitelji
Sobota – spomenuta Nikolota udovica Jakova Sobote i Marin Sobota, imali su
1435. nekretnine i u Novom gradu: pokraj potomaka Nikole Ciprijanovog Gracije
i puĉanina Tome Kovaĉića.1128
Klaudij (Ĉude) Maurencijev, rodonaĉelnik roda Chiudi, kupio je 1264. dva kata
kuće od Prve, udovice zidara Krajka, u blizini već postojećih nekretnina u njegovu
vlasništvu, koje ne moţemo locirati.1129 Klaudijev brat Staroš imao je unuka Nikolu
Ivanovog koji se 1335. spominje kao vlasnik curiam domum.1130 Nije zabiljeţena
lokacija, ali je moguće da je to ista kuća koju je posjedovao njegov sin Vital Nikolin,
ĉija se kuća 1362. spominje uz domum monasterii sancti Iohannis Batiste
(grana Staroša izumire s Vitalom).1131 Klaudijev unuk Mihoj posjedovao je u 1377.
godine konobu u gradu.1132
U 15. stoljeću posjed Mihovila Chiudija (1386.-1450.) nalazio se i uz sjeverni
gradski zid starog grada.1133 U susjedstvu se spominju nekretnine1134 Petra Nikolinog
Andreisa, Nikolote udovice Jakova Nikolinog Sobote, i Luke Donatovog
Casottija.1135 Posjed Petra Chiudija (Mihovilovog brata) spominje se 1437. u bli- 1122 I. LUĈIĆ, Povijesna, 500.; I. BABIĆ, Kulturna, 119.
1123 I. LUĈIĆ, Povijesna, 781.-782.; P. ANDREIS, Povijest, 127.-128.
1124 Nikolinoj ţeni Margariti njezin je stric biskup Nikola Casotti oporuĉno ostavio nekoliko kuća; M.
KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 204.-209.
1125 Kuća se nalazila u jugozapadnom dijelu grada, priljubljena uz gradske zidine; ... concedatur fraternitati
sancti spiritus ut possit eleuare celiam s. spiritus de gratia speciali, Notae, 252.
1126 DAZD, AT, k. 67., sv. 2., f. 148.
1127 ZKZ, Rukopisi, MS, 321., f. 22.
1128 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 141.
1129 MT, I./1., 44.
1130 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 4.
1131 M. ANDREIS – I. BENYOVSKY – A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 128.; DAZd, AT, k. 66., sv.
10., f. 9.v.
1132 DAZd, AT, k. 1., sv. 6., f. 34.
1133 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 212. Godine 1406. tu se nalazi i posjed udovice Ivana Matinog Chiudi;
SOP, 1406.-1407., f. 13.-13.v.
1134 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 143.v-144.
1135 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 142.v, 191.v.
Srednjovjekovni Trogir 165
zini kuće bratovštine Sv. Duha i posjeda Sobota.1136 Petar 1439. kupuje i konobu u
blizini.1137 Velikaši iz zaleĊa takoĊer su imali nekretnine u Trogiru, ĉesto i njihovi
potomci, a vlasništvo se vjerojatno temeljilo na mirazu.1138 Osim velikaša iz zaleĊa,
nekretnine su posjedovali i plemići iz drugih gradova.1139
Istoĉni dio jezgre i prostor oko trga tradicionalno su bili mjesta za smještaj
najvaţnijih crkvenih i svjetovnih institucija, ali i za kuće plemićkih rodova. Tu su
smještene matiĉne kuće rodova Urso, Lucić, Cega i Cassoti. Juţni gradski bedem,
osobito sklopovi blizu kula, takoĊer su bili reprezentativni i ţeljeni poloţaji za
plemstvo. U dokumentima od 13. st nalazimo podatke o kulama koje su drţale obitelji
Andreis, Vitturi, Lucio, Cega i Urso.1140 One su graĊene na pribliţno jednakim
udaljenostima, kvadratiĉnoga oblika, jednoćelijske, jednom stranom povezane s
gradskim bedemom.1141 Ipak, zbog sporadiĉnih podataka o kulama na juţnom bedemu,
ne moţe se toĉno pratiti promjena vlasništva nad njima (rodovi Vitturi, Cega
i Lucić; danas su ove tri kule djelomiĉno saĉuvane).
Jedan od razloga što se pripadnici plemstva ne spominju u sjeverozapadnom
dijelu jezgre, jest taj što za taj prostor nemamo dovoljno „fiksnih orijentira” prema
kojima bi mogli locirati plemićke kuće. Za neke rodove o kojima nemamo nikakvih
podataka gdje su stanovali (primjerice Kazarica, Ploĉa, Buffalisi u 14. stoljeću),1142
1136 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 147.v, 148.v.
1137 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 220.
1138 Knez Ivan Bribirski oţenio je zadarsku plemkinju Stanu Varikašu, kći gradskoga naĉelnika. Taj je
posjedovao kuću blizu crkve Sv. Marije de platea. Madije Varikaša imao je u zakupu pantanske mlinice;
MT, II., 206.
1139 Kuća Silvestra Mazzarella bila je prije u posjedu zadarske plemkinje Dobre, ţene Barta Grisogona;
MT, I./2., 264. U 15. stoljeću Jakomel Lukšin Vitturi milites de Tragurij, kupio je za 40 malih libri kuću
od splitskog plemića Dominika Papalića; DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 204.; sv. 3., f. 65.v. U gradu su
1436. ţivjeli Katarina udovica Ivana Medulića iz Šibenika i šibenski plemić Drago Draganić; DAZd,
AT, k. 67., sv. 2., f. 72.; k. 46., sv. 6., f. 195., 197.v. Rapski plemić i trogirski graĊanin, Kršul Kristoforov
Dominis imao je nekretninu u Novom gradu u susjedstvu ĉestice (locus) majstora kovaĉa Milgosta
Gojšića i nekretnine (iura) majstora Ratka mlinara. Ti su posjedi 1436. godine locirani kraj komunalnoga
bedema i vrata koja su spajala stari i novi dio grada (Porta per quam itur de Civitate Novae in
Civitatem Veterem); DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 45. Na glavnom trgu kuću i dućan imali su i Šimun i
Fantin Valle, a imali su i nekoliko kuća u gradu koje su iznajmljivali; „Domus illorum qui de Tragurio
fugierunt” (1388.); DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.; M. ANDREIS - I. BENYOVSKY LATIN – A. PLOSNIĆ
ŠKARIĆ, Socijalna topografija, 177.; Taj rod ne pripada trogirskom patricijatu; M. ANDREIS,
Trogirski, 179.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 1110.; DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 37.; sv. 3., f. 32.; sv. 9., f. 7.v.
Kuću te obitelji i grb na proĉelju spominje i Lucić. Potomak obitelji je klerik Fantin de Valle koji u 15.
stoljeću iz Rima donosi utjecaje humanizma i renesanse u Trogir; Stjepan KRASIĆ, „Trogiranin Fantin
de Valle i njegova knjiţnica”, Radovi instituta JAZU u Zadru, 20., 1973.
1140 Spomenuli smo i dokument iz 1267. kada se dijeli oruţje za obranu; MT, II., 190.; N. KLAIĆ, Povijest,
190.
1141 T. MARASOVIĆ, Stambena, 197.
1142 MeĊu saĉuvanim dokumentima 14. stoljeća ne spominju se ni nekretnine u vlasništvu pripadnika
rodova Cortesia, Domaĉa, Dugi, Krnja, Stipošević; M. ANDREIS – I. BENYOVSKY LATIN – A.
PLOSNIĆ ŠKARIĆ, Socijalna topografija, passim.
166 Irena Benyovsky Latin
moţemo samo pretpostaviti da su nekrentine imali u tom dijelu grada. S druge strane,
ĉini se da je taj prostor imao više „puĉanska” obiljeţja, osobito prije širenja na
zapadno PrigraĊe. Uostalom, tu je (na sjeverozapadnom dijelu bedema) bio i poloţaj
vrata za bacanje smeća, što pokazuje da taj dio grada nije imao reprezentativno
obiljeţje. Treba istaknuti i da nisu sve kuće koje su locirane u posjedu plemstva bile
one u kojima su pripadnici rodova stanovali. Prema popisu konfisciranih nekretnina
iz 1388. godine,1143 moţemo vidjeti da su osim kuća u kojima su stanovali pripadnici
plemićkih obitelji, ostale kuće i ĉestice u njihovu vlasništvu iznajmljivali puĉani
(kao i dućane u prizemljima palaĉa).
Obiteljski odnosi utjeĉu na raspored plemićkih obitelji u prostoru grada. U 13.
stoljeću pratimo nekretnine pripadnika rodova Lucić, Cega i Pecci (nasljednici
parentellam illorum de Machenaturis), blizu crkve koju su imali pod patronatom
– Sv. Martina.1144 I pripadnici istoga roda ĉesto akumuliraju posjed blizu matiĉne
kuće ili kule. MeĊutim, nove se grane obitelji katkad i odvajaju, što se odraţava i
u prostoru grada. Plemićki su rodovi imali svoju hijerarhiju – obiĉno je u glavnoj
kući roda stanovao otac, a nasljeĊivao ju je najĉešće najstariji sin.1145 Ali vidjeli
smo da je bilo i sporova u obitelji.
Jasno je da su na poloţaje u gradu utjecale i politiĉke okolnosti.1146 Sukobi koji
su tijekom cijelog 14. stoljeća dovodili do konfiskacija nekretnina pojedinih plemićkih
obitelji, utjecali su na posjedovnu ravnoteţu grada, bez obzira na kasnije
stabilizacije. TakoĊer, nekoliko je rodova gotovo uvijek bilo na istoj strani (Vitturiji,
Andreisi i Sobote nasuprot Cega i Cippica), a njihove nekretnine grupirane su
u razliĉitim gradskim zonama (jedni na jugozapadnom, a drugi na istoĉnom dijelu
grada). Već 1279. izbijaju prve nesuglasice meĊu ĉlanovima tih plemićkih obitelji,
moţda zbog suparništva oko magistratskih ĉasti.1147 Treba reći da nisu uvijek ni
pripadnici roda bili na istoj strani. Primjerice, iako je Grgur Salingverin Vitturi bio
na strani Mate Zorića iz roda Cega, potomci Totiline grane roda Vitturi, protivnici
su Josipa iz roda Cega.1148
1143 Popis imovine potomaka Petra Dujmovog iz roda Cega, potomaka Petra Marinovog Cippica, Ivana
Dujmovog iz roda Cega, Stjepana Dujmovog iz roda Cega, Augustina Casottija, Cege Josipovog iz roda
Cega, potomaka Petra Josipovog iz roda Cega, Mire Magaxii, Blaţa Grubića i nekih puĉana; DAZd, AT,
k. 71., sv. 1., f. 9.-10. („Domus illorum qui de Tragurio fugierunt”, 1388.); Vidi poglavlje o puĉanima.
1144 O tome više u poglavlju o crkvama pod svjetovnim patronatom.
1145 Roberto LOPEZ, „Nota sulla composizione dei patrimoni privati nella prima meta del Duecento”,
Studi sull’economia genovese nel Medio Evo, Documenti e studi per la storia del commercio e del diritto
commerciale italiano, VII., I936., 21.-23.
1146 Vidi poglavlje o politiĉkim odnosima.
1147 G. LUCIO, Memorie, 204.; MT, II, 227.
1148 Unuci Danijel i biskup Lampredij te praunuci (biskupov nezakoniti sin Stjepan „Brašica” i arhiĊakon
Jakov Vitturi).
Srednjovjekovni Trogir 167
Već smo napomenuli da podrţavanje centralnog autoriteta nema toliko veze s
politiĉkom orijentacijom koliko s pragmatiĉnim interesima i osobnim odnosima
koje je teško pratiti u dokumentima.1149 Naglasili smo i da su se trogirski rodovi
priklanjali onim vanjskim autoritetima koji su im u odreĊenom trenutku garantirali
zaštitu posjeda (osobito izvan granica distrikta), ali da nije bilo nikakve dugoroĉne
politiĉke lojanosti niti Veneciji, niti kralju. Osim toga, priklanjanje odreĊenoj
grupi ovisilo je i o gospodarskim interesima, ţenidbenim vezama, o ţelji za proširenjem
posjeda u gradu (pozivanje na pljaĉku Ceginih dobara). Zanimljiv je sluĉaj
Augustina Casottija i njegova brata Donata koji su u sukobima 1357. bili protiv
Josipa iz roda Cega,1150 a 80-ih godina Casottiji su bili na strani Josipa i podrţavali
Sigismunda. Politiĉki sukobi tijekom 14. stoljeća pokazuju dosta zamršene odnose
meĊu trogirskim rodovima.
Politiĉka grupiranja u talijanskim gradovima, pa i u Dalmaciji (Dubrovnik)1151
mogla su utjecati na nupcijalitet plemićkog izolata, tj. sklapanje meĊusobnih brakova.
U Trogiru se to ne moţe utvrditi iako ima nekih obitelji koje se moţda ćešće
ţene, kao Andreis - Sobota ili Andreis - Vitturi.1152 M. Andreis analizirao je 46 trogirskih
brakova u 15. stoljeću i zakljuĉio da nekadašnji vanjski ili unutrašnji nisu
bili posebno povezani i da meĊustranaĉki sukobi nisu utjecali na meĊurodovske
odnose. Sigurno je da neke ţenidbene politike nije bilo ako su politiĉka grupiranja
bila privremena, a moţda se dolaskom Mleĉana prilike ipak mijenjaju (već nakon
pomirbe 1395. postignut je „mir” meĊu trogirskim rodovima, a nakon 1420. meĊusobni
sukobi prestaju, što je posljedica mletaĉke kontrole). Konaĉno, sin ubijenoga
Augustina Casottija nekoliko godina nakon smrti oca, ţeni se za kćer svojih bivših
protivnika - Slavu Vitturi (oko 1390.).1153
Na smještaj rodova u gradu bitan utjecaj imale su i demografske prilike. Neki
rodovi, ĉiji su pripadnici sudjelovali u obnovi grada krajem 12. i poĉetkom 13. stoljeća,
izumiru do polovice 14. stoljeća, što se odraţava i na prostoru grada: nestaju
rodovi Urso, Albertini, Krnja, Strija, Vodovara i jedna grana roda Lucić. S druge
strane, neki rodovi brojĉano i društveno jaĉaju te zauzimaju sve veći prostor u gradu.
Nije istraţeno koliko je kuga u 14. stoljeću imala utjecaj na smrtnost, ali ima
naznaka da su pripadnici nekih rodova umrli oko 1348./49. godine.1154 Sigurno je
na negativni demografski rast nekih obitelji imao utjecaja i obiĉaj da dosta pripadnika
postaju crkvene osobe. Neki rodovi, vaţni i razgranati u 13. i prvoj polovici 1149 M. ANDREIS, Trogirsko, 277.-278.; AHAZU, Ostavština, knj. 5., f. 62.-69.; knj. 6., f. 1.-3., 7.-8.
1150 I. LUCIĆ, Povijesna, 598.
1151 S. ĆOSIĆ – N. VEKARIĆ, Dubrovaĉka, passim.
1152 M. ANDREIS, Trogirsko, 79.
1153 M. ANDREIS, Trogirsko, 147.
1154 M. ANDREIS, Trogirsko, passim.
168 Irena Benyovsky Latin
14. stoljeća kasnije postaju manje brojni, a njihov se patrimonij smanjuje, dok su
neki rodovi bili brojĉano slabiji, ali kasnije postaju brojniji i znaĉajniji. Neke se
obitelji prilagoĊuju mletaĉkoj upravi, što im omogućava da zadrţe nekretnine na
reprezentativnim poloţajima u 15. stoljeću.
Pučani Puĉane nije jednostavno identificirati u dokumentima kao pojedince jer se
uglavnom spominju osobnim imenom i eventualno zanimanjem (a katkad nadimkom
ili imenom oca). Tek se od 15. stoljeća formiraju prezimena. Smještaj puĉana
na prostoru grada stoga je znatno teţe odrediti nego smještaj plemića. Pod općim
pojmom „puĉani”, u ovom poglavlju podrazumijevamo sve neplemićko stanovništvo,
ali razlikovat ćemo obiĉan puk od bogatijeg graĊanstva. Imovinsko raslojavanje
puĉanstva osobito je vidljivo od druge polovice 14. stoljeća i u 15. stoljeću
- tada se stvara sloj bogatijega graĊanstva koji se uglavnom izdvaja pripadnošću
bratovštini Sv. Duha. Naime, nakon zatvaranja vijeća 1340. godine, graĊani koji
su ostali izvan vijeća, a postupno su imovinski ojaĉali, oblikuju sloj koji je u mnogoĉemu
oponašao ponašanje plemstva, a i prema kojem su komunalne vlasti imale
drukĉiji tretman. Do sredine 14. stoljeća obrtnici su se okupljali i u bratovštinama
(najbrojnijih) krznara i postolara. Bratovštine su u Trogiru imale prvenstveno religiozno-
karitativno obiljeţje, ali su, ĉini se bile i središta gospodarskoga i politiĉkog
okupljanja.
Tijekom 14. stoljeća „puĉani” su bili ukljuĉeni u sukobe izmeĊu suprotstavljenih
plemićkih klanova, ali su im zbog toga bile ukinute bratovštine. „Bogatiji
puĉani” bili su se priklonili grupi oko Mate Zorića iz roda Cega, na strani Venecije,
vjerojatno se nadajući boljim poloţajima u društvu i ulasku u vijeće. MeĊutim,
puĉani su uglavnom iskorišteni za ciljeve pojedinih plemića. Štoviše, dolaskom
Venecije, 1322. krznarima i postolarima se ograniĉila aktivnost: zabranilo im se
biranje ţupana, a gastalda su mogli imati samo za slavljenje svojih svetkovina.1155
Jedino se bratovštini Sv. Duha nije ograniĉila aktivnost. Za nju nemamo dovoljno
podataka iz 13. i 14. stoljeća, ali pretpostavljamo da je na poĉetku bila religioznokaritativnog
obiljeţja, a izvori govore da su se njezini ĉlanovi istaknuli brigom
za stradale od kuge tijekom 1348. godine. TakoĊer, moţemo pretpostaviti da je
bratovština Sv. Duha, kao i kasnije, okupljala pripadnike razliĉitih struka, a da se
zatvaranjem ostalih bratovština pretvara u elitnu udrugu, u kojoj se ĉlanstvo profilira
prema imovinskom kriteriju.
Postolari i krznari (kao i krojaĉi), najzastupljeniji su u dokumentima 13. i 14.
stoljeća te stoga ne ĉudi da su imali vlastitu bratovštinu - ĉesto se spominju u do- 1155 ST, L. III., c. 63.
Srednjovjekovni Trogir 169
kumentima s kraja 13. i poĉetka 14. stoljeća1156 (u raznim ugovorima o primanju
nauĉnika, kao vlasnici kuća i zemljišta te u oporukama).1157 U dokumentima se
spominje puno postolara,1158 ali tek su neki zabiljeţeni da imaju kuću ili dućan u
gradu. Primjerice 1299. postolar Berinja kupuje kuću,1159 a majstor Desa Glavatiĉin
kupuje 1271. sedam volovskih koţa koje sprema u svoj dućan.1160 U 14. stoljeću
postolari su znatno ĉešće zabiljeţeni: primjerice, spominje se šest dućana u gradu
koji su bili u vlasništvu ili najmu trogirskih postolara. Jedan smo locirali u blizini
samostana Sv. Ivana Krstitelja, a drugi kupljen za ĉak 100 libri, najvjerojatnije je
bio smješten na glavnom trgu.1161 I u 14. stoljeću neki postolari imaju kuće gradu:
1312. godine kuću kupuju postolar Pouerçene Ciçuan i Soriça.1162 Ĉini se da je postolar
Drešina, koji unajmljuje 1348. godine dućan, imao i kuću 1341. godine,1163 a
1347. unajmljuje kat kuće kraj potomaka Dese Paparoto i kraj Bretana Marinovog
Cippica.1164
Njegov sin Mate, 1348. godine prodaje za 20 dukata Marku Jurjevom Miškoviću
dva kata kuće u gradu kraj svoje kuće i kuće potomaka Sosii.1165 Neki se spominju
da posjeduju drvenu kućicu (canipa) u gradu: postolar Vidoš 1316. godine
(moţda u zapadnom dijelu jezgre).1166 Godine 1324. spominje se iuxta mete (!) 1156 U Dubrovniku u 13. stoljeću najbogatiji obrtnici bili su postolari, oruţari i zlatari; Z. JANEKOVIĆ
RÖMER, Rod, 22.
1157 N. BEZIĆ-BOŢANIĆ, Arhivske, 1027.
1158 N. BEZIĆ-BOŢANIĆ, Arhivske, 1029. Kao majstori postolari spominju se Petar, Stjepan, Padovanac,
Ivan, Dominik, Grubiša, Desa Glavatiĉin, Radoš, Petar MaĊar, a samo kao caligarii – Bartol
Vilimov, Obrad, Rubeus, Grubiša, Lovro Radovanov, Hrano, Radin Marinov, Paupergen, Ĉrnota, Berinja
i Cicivan; MT, I./1., 8., 20., 31., 33., 41., 68., 75., 106., 183., 239., 272., 290., 445.; II., 60., 196., 220.,
279., 328.
1159 MT, I./2., 279.-280.
1160 MT, I./1., 272.-273. Osim kao vlasnici kuća, postolari se u Trogiru spominju u raznim ugovorima
i parnicama; MT, I./1., 8., 17., 20., 21., 33., 41., 45., 68., 72.; I./2.; 6., 55., 60., 71., 82., 116., 117., 196.,
272., 278., 312., 328.
1161 Primjerice, Gripša posjeduje konobu 1311. godine (Trogirski spomenici, 47.-49.); dućan 1339. godine
imao je Radoš Veselić (DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 28.); postolar Cranolla 1341. iznajmljuje konobu
s katom kraj kuće samostana Sv. Ivana Krstitelja (DAZd, AT, k. 66., sv. 6., f. 16.v.); postolar Drešina
iznajmljuje 1348. godine od Dujma Stjepanovog iz roda Cega dućan koji se nalazio kraj nekretnine don
Mate Cerlatija (za 4 libre i 10 solida godišnje; DAZd, AT, k. 66, sv. 12, f. 19.); Desa Lukarij prodaje
1367. godine postolaru Radimanu Jakova dućan u gradu ispod svoga kata pokraj posjeda Dujma (za ĉak
100 libri, DAZd, AT, k. 66., sv. 11., f. 15.). Vjerojatno se isti dućan u vlasništvu Radimana spominje i
1386. godine (DAZd, AT, k. 66., sv. 15., f. 2.); Te godine zabiljeţeno je i da postolar Dompranus Tucve
Sminge prodaje dućan (vjerojatno postolarsku radnju) postolaru Dujmu Vonkoĉniću, koji se nalazi ispod
stana (kata) Nikole Çude [Pecci], kraj posjeda Luke Camtarette, i posjeda Mire Volicis, udovice pok.
Dujma Damjanovog (DAZd, AT, k. 66., sv. 16., f. 3.v).
1162 Trogirski spomenici, 33.-35.
1163 DAZd, AT, k. 66., sv. 6., f. 20.v.
1164 DAZd, AT, k. 66., sv. 12., f. 1.
1165 Spomenuti katovi nalaze se iznad konobe Marka Miškovića; DAZd, AT, k. 66., sv. 12., f. 12.v.
1166 Trogirski spomenici, 215.-218.
170 Irena Benyovsky Latin
Julle Crepissan caliga[arium].1167 U jezgri je stanovao i majstor postolar Russin.1168
Osim postolara, u dokumentima 13. i 14. stoljeća zabiljeţeni su mnogi obrtnici
tekstilne struke: primjerice, spominje se dosta krojaĉa,1169 a saĉuvani su podaci o
nekretninama majstora Obrada koji je kupio dućan 1271.,1170 te Grupše Damjanovog
koji je iste godine zabiljeţen kao vlasnik kuće.1171 Krojaĉ Draghina unajmio
je kuću u gradu 1264. godine,1172 a majstor krojaĉ Lovro Lonĉec iznajmio je 1294.
konobu.1173 Majka krznara Druška, Prvula, spominje se 1311. godine u kući u gradu
kraj sestre Danijela Jakovljevog Vitturija.1174 Iste godine zabiljeţena je u gradu
kuća Mire, ţene pokojnoga krznara Dominika.1175 U gradu se 1316. spominje dućan
klobuĉara (cappellarium) Stojana, u kojem se bavio svojim obrtom (arte cappellarie).
Zabiljeţeno je da kupuje lanam et portauit ad suam domum.1176 U gradu je
zabiljeţena i kuća krojaĉa Tomice (Thomixe) 1335. godine.1177 U dokumentima se
spominju i imena stranih obrtnika nastanjenih u Trogiru.1178 Primjerice, tu su ţivjeli
postolari Germanus i Bartolomeus Gulielmi iz Ferma,1179 Petar iz Ugarske i krojaĉ
Pelegrin iz Ferma.1180 Neki od njih trajno su doselili u Trogir te postali njegovim
stanovnicima ili graĊanima. Dapaĉe, Filip iz Ferma bio je krajem 13. stoljeća oţenjen
za kćer Zancija iz roda Strija, a njihov unuk Grubeša Krnjošev postaje 1339.
ĉlan vijeća (rod Grubić).1181
Puĉani još nekih zanimanja spominju se kao vlasnici kuća u gradu. Izgradnje u
Trogiru na kraju 13. stoljeća omogućile su materijalni uspon graditeljskih zanimanja.
1182 Zidar Teodor 1270. kupio je kuću od benediktinki Sv. Nikole (moţda negdje 1167 CD, IX., 183.-184.
1168 DAZd, AT, k. 46., sv. 1., f. 14.
1169 U 13. stoljeću spominju se majstori krojaĉi Grupša, Obrad, Miša, Grubiša Damjanov, Lovro Lonĉec
i Šimun te krojaĉi Peregrin, Desa, Petroško, Stjepan Ivana, Paško, Prvce, Marin Damjanov, Grgur, Stanen
i Lovro Jurjev; MT, I./1, 14., 34., 78., 109., 180., 263., 285., 327., 410.; I./2., 53., 161., 197., 267.,
312., 327.; II., 312.
1170 MT, I./1., 78., 84., 185.
1171 MT, I./1., 278.
1172 MT, I./1., 19.
1173 MT, I./1., 348.; I./2., 93.
1174 Trogirski spomenici, 388.
1175 Trogirski somenici, 8.-15.
1176 Trogirski spomenici, 211.-213.
1177 DAZd, AT, k. 66., sv. 2., f. 15.
1178 M. MIRKOVIĆ, O ekonomskim, 21.-52.
1179 MT, II., 149.
1180 MT, I./1., 50., 365., 364.; I./2., 67., 77., 197., 296.
1181 M. ANDREIS, Trogirsko, 212.
1182 Majstori (magistri murarios) Dominko Berišin, Andrija Vatacijev, Lovro Doto, Teodor, Martin,
Dragoj, Petar Zojin, Mate, Dragobrat, Moskardelo, Desa Klementov, Andrija, Obrad i Petar Zaninov te
muratorii Bertoš, Petar, Andrija Mataša i Dragovan; MT, I./1., 21., 44., 54., 75., 78., 205., 306., 339.,
343., 348., 403., 448., 503.; I./2., 113., 271.; II., 108., 229.
Srednjovjekovni Trogir 171
u blizini samostana).1183 Majstor Dragobrat (koji je zajedno s još nekoliko zidara
radio 1264. na izgradnji gradskoga bedema)1184 spominje se 1279. kao vlasnik kuća
u jezgri, jedne u blizini kuće (i vjerojatno samostana) Sv. Nikole, a druge u zapadnom
dijelu jezgre blizu samostana Sv. Petra.1185 Majstor Petar Zaninov spominje se
u Trogiru u razdoblju 1264.-1274. te je tri puta zabiljeţen kao vlasnik kuće u gradu.
Majstor Desa Klementov spominje se 1271. kao vlasnik ĉestice u PrigraĊu.1186 I
umjetniĉki zanati donosili su veću dobit: zlatara je bilo malo ali ih, ĉini se, većina
posjeduje kuće u gradu. Kao vlasnici kuća zabiljeţeni su zlatari Radovan 1264.,
Nikola 1272. i Radoslav 1292. godine.1187 Udovica zlatara Sabe 1274. godine posjedovala
je, nakon zamjene s komunom, kuću u blizini samostana Sv. Nikole (prije
je stanovala kod Sv. Ivana Krstitelja).1188 Godine 1339. spominje se i kuća Stane,
udovice zlatara AnĊela,1189 a zabiljeţena je i kuća zlatara Kršula.1190
U prvoj polovici 14. stoljeća zabiljeţene su i nekretnine nekoliko brijaĉa u
gradu: majstor Jakov iznamljivao je 1316. godine kuću koja se nalazila juxta Juuem
pelliçarium et viam Anne uxori Luce,1191 a 1319. godine se spominje da je taj
Jakov sa ţenom stanovao iuxta Micheom Radose.1192 U dokumentima 14. stoljeća
zabiljeţena je i kuća brijaĉa Pavla.1193 Brijaĉ Marko imao je 1369. dućan (canipam)
kraj kuće samostana Sv. Ivana Krstitelja i nasljednika Barona Silvestrovog Mazzarella.
1194 Trgovac Nikša zabiljeţen je kraj potomaka plemića Dese Palmote 1344.
godine.1195 Kuću u gradu imaju potomci Jurice kovaĉa 1339. godine (iako se većina
kovaĉa ipak spominje u PrigraĊu).1196
Krĉmari su uglavnom iznajmljivali komunalne konobe.1197 MeĊutim, Frane
Andrijin krĉmar prodavao je vino u konobi koja je pripadala Lamprediju Mihaĉevom
Vitturiju.1198 Ostale krĉme, koje se spominju u gradu, teško je locirati, a drţe 1183 MT, I./1., 483.
1184 Zidari Andrija „Vatacijev”, Lovro Doto, Dragoj, majstor Dragobrat i Dominko Berišin rade 1264.
na izgradnji gradskih bedema. Jedan protomajstor (nije zabiljeţeno ime) radio je za franjevce; MT, I./1.,
99.; N. BEZIĆ-BOŢANIĆ, Arhivske, 1034.
1185 MT, I./2., 45.
1186 MT, I./1., 40., 41,
1187 U dokumentima se spominju Radoš, Radovancij, Nikola, Karakon, Sabe i Radoslav; M. ANDREIS
- I. BENYOVSKY - A. PLOSNIĆ, Socijalna topografija, 62.-64.
1188 MT, I./1., 14., 15., 21., 22., 371., 397.; I./2., 8., 10., 11., 44.
1189 DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 28.v.
1190 DAZd, AT, k. 66., sv. 24., f. 2.v.
1191 Trogirski spomenici, 482.
1192 Trogirski spomenici, 521.
1193 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 174.-175.
1194 DAZd, AT, k. 66., sv. 13., f. 5.v.
1195 DAZd, AT, k. 66., sv. 8., f. 13.v.
1196 DAZd, AT, k. 66., sv. 3., f. 31.
1197 Vidi poglavlje o gospodarskom reguliranju.
1198 DAZd, AT, k. 1., sv. 6., f. 34.v.
172 Irena Benyovsky Latin
ih krĉmari Radovan,1199 Koradinij,1200 Stanoš, 1201 Radoj Borovina1202 i Mate Judicis
Çannis de Ortona.1203 I krznar Druško drţao je tavernu u gradu 1312. godine.1204
Krĉme se spominju i u citacijama uz odredbe quod omnes habentes pignora in
taberna,1205 ĉime svjedoĉe o svakodnevici grada. Za puĉane ostalih zanimanja, koji
se spominju u dokumentima nemamo podataka gdje su stanovali.1206 Za većinu se
ipak moţe pretpostaviti da su ţivjeli i radili u gradu.
Neki od puĉana sudjeluju i u nasljevanju PrigraĊa. Godine 1272. zabiljeţeno
je da je Draško Sirota zajedno s Obradom Droburĉićem isušio zemljište u PrigraĊu.
1207 Većinom su ipak iznajmljivali ĉestice ili drvene kuće u vlasništvu plemićkih
obitelji. Primjerice, blizu posjeda obitelji Cippico i Lucić, habitator Radosta iznajmljuje
nekoliko ĉestica u PrigraĊu.1208 U PrigraĊu je u 14. stoljeću većina puĉana
imala u posjedu drvene kućice na tuĊem zemljištu: Stanoj kovaĉ imao je 1337.
drvenu kućicu u trogirskom PrigraĊu, kao i kovaĉ Obrad 1370.,1209 a imovinu je
imao i ribar Disman.1210 U PrigraĊu je 1337. godine imao drvenu kuću kovaĉ Hranoj
Hranisalvić, na ĉestici koja je pripadala Tolši Stanislaviću.1211 Drvodjelac Sojko
ima dio kuće u PrigraĊu 1347. godine.1212 Osim navedenih puĉana s oznakom zani- 1199 Trogirski spomenici, 374.
1200 Trogirski spomenici, 388.
1201 Trogirski spomenici, 547.
1202 Trogirski spomenici, 547.
1203 Trogirski spomenici, 548.
1204 Trogirski spomenici, 394.
1205 Primjerice; ... pignora in taberna Radouani ...; Trogirski spomenici, 374., 388., 394., 397., 463.-
464., 467. itd.
1206 Dosta se spominje krznara (pilipparii): Zane, Desa Kamara, Baste Stancin, Butko i Druško i majstori
krznari Dragonja, Toma, Marko i Dmince; MT, I./1., 19., 142., 279., 284., 377.; I./2., 217.; II., 182.,
245., 248. U dokumentima se spominju se i drvodjelci – Desa magister artis lingaminis 1292. godine i
1264. majstor Nikola, sin kovaĉa majstora Mate; MT, I./1., 80.; I./2., 270. Spominju se još i ovĉari (Saba
i Radoslav); MT, I./1., 41., 458.; brijaĉi (barberii) Obrad i Ciprijan (MT, I./1., 380.; I./2., 276.); kalafati
– radnici u brodogradilištu – majstori Draginja, Tolan i Lunard te Dragomir (MT, I./1., 140., 490.; I./2.,
166., 182.); te samo jedan kolar - carpenterius Raden (MT, II., 201.). Zabiljeţeni su majstori kovaĉi
Vukoj i Mate i kovaĉi Desa Furkin, Bjelislav, Zane i Odorik (MT, I./1., 70., 226., 466.; I./2., 175.; II., 71.,
157.); samo je ime jednog mesara saĉuvano - Chrocco beccario (MT, I./1., 104.); ĉetiri mlinara (molinarii)
– Desoj, Prvislav, Miloš i Jurina (MT, I./1., 353., 421., 494.; II., 322.); te magistro scriptore Jakov
Gualtrijev (MT, I./1., 106.); solar (salinarius) Ivan (MT, II., 231.). U 13. stoljeću spominje se i trgovac
(mercatore), Šimun de Ortona. U gradu su zabiljeţena i dva ljekarnika (specialis) – Mucij i Rolandin
(MT, I./1., 235.); te dva liijeĉnika (magister medicus) – Lambert i Robert (zabiljeţen kao komunalni
lijeĉnik; MT, I./1., 162., 190.). Ljekarna na trgu se spominju već 1271; MT, I./1., 44.; H. TARTALJA,
Naša, 11.-31.
1207 MT, II., 56.; I. BABIĆ, Poĉeci, 126.
1208 MT, I./1., 316.
1209 DAZd, AT, k. 1., sv. 3., f. 9.v.; k. 46., sv. 1., f. 3.v.
1210 DAZD, AT, k. 46., sv. 1., f. 8.v.
1211 DAZd, AT, k. 1., sv. 3., f. 9.v.
1212 DAZd, AT, k. 1., sv. 2., f. 34.; k. 66., sv. 9., f. 11.-11.v.
Srednjovjekovni Trogir 173
manja, većinom u PrigraĊu stanuju stanovnici koji se u dokumentima navode samo
imenom (de burgo Tragurii)1213 ili kao habitator.1214 Kao što smo već rekli, mnogi
od njih bili su su distriktualci kojima je prvenstvena djelatnost bila poljoprivreda.
Krajem 50-ih godina, puĉani se ponovno istiĉu u sukobima plemićkih klanova
- ponovno na strani Venecije, ovaj put protiv Josipa iz roda Cega a na strani Jakova
i Stjepana Vitturija, koji su ih potaknuli na pljaĉku.1215 Ima mišljenja da su puĉani
u srednjovjekovnim gradovima djelovali na uništavanju velikih plemićkih patrimonija,
ţeleći smanjiti njihovu prevlast u gradu.1216 Godine 1357. puĉani su prema
Luciću ĉak i „preuzeli vlast u gradu”,1217 ali isti se dolaskom Ludovika kaţnjavaju,
njih ĉak 76!
Lucić spominje njihova imena: glavni krivci su bili „Voleša Slovinje, Duje
Musanigra, Ţagica, Jadrije Stanošević, Stipoš Muţić, Rusko krojaĉ, Mate Luţinić,
Mate Slinik, Ivan Bakacecica, Rade gluhi, Ozre kopaĉ, Grubaĉ i Radeš braća,
Mileš Milatković”, i ostali.1218 Moţda sluĉajno, ali nijedno od imena ne spominje
se u transakcijama nekretnina ili kao vlasnici kuća – moţda su buntovnici bili najnezadovoljniji
sloj niţega puka. 1213 DAZD, AT, k. 66., sv. 7., f. 1., 2.v-3., 3.v, 4.v, 5., 5.v, 7.v, 8.v, 14.v; k. 66., sv. 5., f. 12.v; sv. 6., f. 1.;
sv. 8., f. 1.v, 6.v; sv. 9., f. 9.v; sv. 10., 7.v, 10.v; sv. 11., 3.v, 6., 8., 9.v, 12.v, 17.v, 18., 19.v; sv. 12., f. 4.v,
5., 11.v, 14.v, 18.v, 19., 20.; sv. 13., 9.v, 15.v, 16.v, 30.v, 31.v; CD, XIII., 572.-573.; XV., 233.-235.; M.
KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 178., 181.-182., 185.-186., 188., 211.-212., 213., 214., 215.-216., 217.,
218., 219.-220., 222. itd.
1214 Primjerice: Volchna uxor Ciuitani Dragouanich habitatrix burgi Tragurii; M. KARBIĆ – Z. LADIĆ,
Oporuke, 198.; Parfsia Petri Glusiach habitator burgi Tragurii; M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke,
213.; Vidi i: DAZd, AT, k. 66., sv. 1., f. 13.; sv. 16., f. 6.
1215 I. LUCIĆ, Povijesna, 599.-600. Augustin Nikolin Casotti optuţen je za pljaĉku dućana splitskoga
trgovca Stanoja. Augustinov brat Donat bio je oţenjen za puĉanku Katarinu, kćer Nikole Obradova; M.
ANDREIS, Trogirsko, 147.
1216 D. OWEN HUGHES, Urban, 4.
1217 G. LUCIO, Memorie, 257.; O tome više: Miroslav KURELAC, „Puĉki ustanci i pobune u djelima
Ivana Luciusa – Luĉića”, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest (Matij Ivanić i njegovo doba), 10., 1977.,
239.-247., 242.
1218 „Nikulica Pinculić, Stjepan vrtlar, Kresta Nesušta, Lovro rob, Ţuve šura Mate Luţinića, Gaste
Vladislavić, Boţo Kuţarinić, Martin sin arhiĊakona, Nikola Martina drvodjelca, Maroj Drekja, Vuĉina
krojaĉ, Miloslav Milotranić, Toma Šilavić, njegov brat, Juraj Radoslavov, brat Dragane, Mikša postolar,
Mate iz Hvara, Jakov Prvoslavov, Mate Radovanov, Dobraj mornar, Radulak mornar, Preša Gergović,
Stipan Martinić, Toma sin Marene, Ivan Karoanić, Tomad Jelša, Tomad iz Dubrovnika, Jakov Braniković,
Mate Ceruĉić, Vitko Stanašavić, Pribac sin Tole, Radoslav nekoć njegov sluga, Jakov Kogaci i njegov
sluga, Petar solar, Mikoje mlinar, Preša Dragulava, Nikola Damjanov, Radoš Stanoše, Benje Totile,
Stipan Damijanić, Rade krĉmar, Stipan Prvoslavov, Greĉica, Katarina (filia Medici), Andrija Paškulić,
Tomad Grstović, Dminak Kerpšov, Bile Paskulić, Dobroj Radogost, Andrija krojaĉ, Mate Radušev, Dminak
mornar, Gruba postolar, Marko Gvilosupice, Grgur Borković, Vladoje Jakutov, Mate Karvavica,
Rate Koprinić, dva sina Dosmaĉića, Stipan Maškolić, Pripko Blcha, Radoš i Lovrin braća, Mikoje Nijemi,
Stipan Verdelić, Jakov Balje, Bertan Petranov, Rusko Sle, Petre sin Perse, Radoj Tutastić, Perffa
Butina, Nikola Plavić, Vide, šura Biankov”; I. LUĈIĆ, Povijesna, 598.-599.
174 Irena Benyovsky Latin
Godine 1365. sve se bratovštine stavljaju se pod potpunu kontrolu vijeća jer su
mogle postati „izvorom, uzrokom, poĉetkom i zaĉetkom zablude i smutnje protiv
spomenutog kraljevskog veliĉanstva i dobrog, mirnog te spokojnog stanja reĉenoga
grada Trogira i njegovih pojedinih osoba”.1219 Godinu dana kasnije, 1366.
donosi se zakon kojim se ukidaju trogirske bratovštine, „jer su bile sjedišta puĉana
nezadovoljnika”.1220 Puĉani su u reĉenim sukobima vjerojatno traţili mogućnost
da se izbore za bolje poloţaje u komuni, u kojoj, nakon zatvaranja vijeća 1340.
nisu imali nikakvih politiĉkih prava. U toj je odluci ponovno bila izostavljena bratovština
Sv. Duha, koja je nastavila raditi. Ĉini se da su se ĉlanovi te bratovštine
drţali rezervirano tijekom sukoba. Ipak, i ta je bratovština bila je pod kontrolom
vlasti.1221 Prema Matrikuli Sv. Duha iz 15. stoljeća moţemo pratiti tko su bili ĉlanovi
bratovštine i koliko su nekretnina u gradu imali. Iz toga je izvora jasno da
je ta bratovština okupljala bogatije puĉane. Tu nalazimo i nezakonite pripadnike
gradskoga plemstva (koji nisu mogli biti pripadnici gradskoga vijeća), a koji su
ipak svojim prezimenom pridonosili elitizmu bratovštine (osim krvne veze imali
su sigurno i osobne veze s plemstvom). Pretpostavljamo da je taj proces poĉeo već
u 14. stoljeću, ali nemamo dokumente prema kojima moţemo identificirati ĉlanstvo
u tom razdoblju. I u drugim dalmatinskim gradovima pojavljuju se bratovštine
koje su okupljale bogatije graĊanstvo.1222
Nedostatak dokumenata iz druge polovice 14. stoljeća općenito nam ne omogućava
da vidimo jasno posjedovno stanje puĉana. Ipak, u anţuvinskom razdoblju
u gradu stanuju krojaĉi, krznari, zlatari, kamenari i drvodjeljci. Primjerice, krojaĉ
Vuĉina zabiljeţen je 1390. pri prodaji kuće u gradu koja se nalazila kraj posjeda 1219 ST, R. I., c. 49.
1220 Naime, godine 1366. (20. svibnja) odluĉeno da se „sve i pojedine bratovštine, društva i druga udruţivanja
osoba kojim god se imenom nazivali i kojega društvenog poloţaja i staleţa bili, u prošlosti ili
netom osnovana, nastala i ureĊena, od sada pa unaprijed ukidaju, poništavaju, raspuštaju i dokonĉavaju
te da se nijedna osoba, bez obzira na svoj poloţaj i staleţ, ubuduće ne usudi i ne drzne zalagati se za to
ili prijaviti osnivanje bilo kakve bratovštine, društva ili nekog udruţenja osoba; i od sada pa unaprijed
graĊanin ili graĊani iz grada odnosno prigraĊa ili stanovnici distrikta trogirskog ne smiju osnovati u
gradu, prigraĊu ili distriktu neku bratovštinu, društvo ili udruţivanje. Onaj koji bude protivno postupio,
ako je plemić, neka plati kaznu od 200 libara malih u korist općine i neka bude zauvijek lišen (ĉlanstva) u
vijeću, (neke) sluţbe i povlastice trogirske komune; ako je puĉanin, neka plati kaznu od 100 libara malih
u korist navedene komune i mora ostati neprekidno dvije godine u komunalnom zatvoru; ostavljaju se
ipak netaknuta prava patrona i utemeljitelja crkava koja bi se mogla ili se mogu dokazati poveljama; i
ne dirajući i zadrţavajući prava bratovštine Sv. Duha, koja moţe i smije opstati u skladu s mjerama i
naredbama koje spomenuta gospoda knez, suci i mudri trebaju da donesu i odrede.”; ST, R. I., c. 50.;
Ivan STROHAL, „Bratstva (bratovštine) u starom Trogiru”, Rad JAZU, 201., 50. Vidi poglavlje o puĉanima.
1221 Bratovština Sv. Duha nije smjela imati više od 81 ĉlana, pravila je morala donositi uz privolu kneza.
Jedna od dvije biljeţnice morala je biti kod kneza u palaĉi, a nije se smio iskljuĉiti iz bratovštine nitko
bez dozvole vlasti; ST, R. I., c. 51.; I. BENYOVSKY LATIN, Uloga, 25.-63.
1222 Z. PEŠORDA VARDIĆ, Dubrovaĉki Antunini, 86.
Srednjovjekovni Trogir 175
Marci Fuçoieuich, iuxta rem Bochne mediante via vicinali et viam comunis.1223
Stan je u gradu imala i udovica krznara Druška i to iznad dućana koji je drţala Benka
udovica zlatara Hranka. Nalazili su se pokraj nekretnine Cvijete Radoša Gusse
i kraj konobe potomaka Marka Julinog iz roda Ploĉa.1224 Zabiljeţeni su i mesari
u posjedu kuća - Pridoj ima 1369. godine kuću u gradu, a 1371. godine spominje
se Desa ţena pok. Krste Lekovića koja kuću ostavlja mesaru Ivanu Bakotiću.1225
Drvodjeljac Boţan imao je 1370. godine nekretninu kraj Petra de Asaro.1226 Posjed
(vjerojatno istog) drvodjeljaca Boţana u gradu zabiljeţen je i 1381. godine kraj
posjeda Maura Mršića (a kasnije se spominje kraj „kule Lucić”).1227 Iste godine
spominje se Predraga, kćer pok. Mihaĉa iz Trogira, kako prodaje Dragi ţeni pok.
drvodjeljca Jurja ĉesticu s kućicom u gradu, koja se nalazila kraj njezina posjeda i
posjeda Mihovila Paladinića.1228
Krajem 14. stoljeća više je kamenara posjedovalo kuće u gradu, što opet upućuje
na ţivlju graditeljsku aktivnost. Kuću je posjedovao Ivan sin pok. kamenara
(lapicida) Draţoja.1229 Kuća kamenara Cvitana spominje se 1381. kraj Ruce pećara
(furnario).1230 Spominje se i kamenar Paskal Leonardov iz Bara kao nunc (1387.)
habitator Tragurii.1231 Dokumenti su zabiljeţili i nekretnine nekih drugih zanimanja.
Kuću u gradu imao je i kolar Sagoj (?) 1371. godine.1232 Nekoliko majstora
spominje se u gradu bez definicije zanimanja - majstor Bernard ima posjed kraj
Marina Bobotolića 1370. godine;1233 kuću ima i Ivan, sin majstora Nikole,1234 te
majstor Tomassi de Montefloris 1341. godine.1235
Nema dovoljno dokumenata prema kojima bi se moglo utvrditi jesu li se pojedine
profesije koncentrirale u nekom dijelu grada. Treba naglasiti da je velik dio
puĉana iznajmljivao kuće ili dućane u gradu, kojima su vlasnici bili pripadnici plemićkih
rodova. Primjerice, u popisu konfisciranih imanja 1388. godine navodi se
imovina pripadnika nekoliko plemićkih rodova. Mnogi od njih posjedovali su više 1223 CD, XVII., 316.-317. Godine 1392. spominje se skladište sukna u Trogiru; AHAZU, Ostavština,
knj. 8., f. 1.; M. MIRKOVIĆ, O ekonomskim, 21.-52.
1224 CD, XI., 76.
1225 Irena BENYOVSKY, „Gospodarska topografija Trogira u srednjem vijeku”, Povijesni prilozi, 28.,
2005., 23.-45.
1226 DAZd, AT, k. 66., sv. 1., f. 3.v-4.
1227 DAZd, AT, k. 66., sv. 14., f. 2.
1228 DAZd, AT, k. 66., sv. 14., f. 4.v.
1229 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 176.
1230 DAZd, AT, k. 66., sv. 14., f. 3.
1231 DAZd, AT, k. 66., sv. 16., f. 10.v.
1232 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 175.-176.
1233 DAZd, AT, k. 66., sv. 1., f. 7.
1234 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 174.
1235 DAZd, AT, k. 66., sv. 6., f. 22.
176 Irena Benyovsky Latin
Slika br. 35. Trogir na staroj razglednici (kraj 19. stoljeća)
Srednjovjekovni Trogir 177
kuća, ali samo su u jednoj ili dvije stanovali, a ostale su (a osobito dućani) bili najmu
trogirskih puĉana. Tako se spominje kuća roda Casotti na trgu s dva dućana, od
kojih je jedan drţao Andreas Teodori a drugi Mateus Bernardi; drugu kuću istoga
roda drţali su Dessa Luchxe et Andreas Teodori (ali bez dućana), itd.1236 U popisu
imovine Augustina Casottija spominju se dva dućana koja su se nalazila ispod kuće
Stipošića, koje su u najmu drţali trogirski crevljari.1237 Na popisu imovine potomaka
Petra Dujmovog iz roda Cega bila je kuća koju je drţao koţar Radaç itd.1238
Nasipavanjem i naseljavanjem PrigraĊa, većina se ĉestica vremenom privatizira
pa neki puĉani tamo od komune ili plemstva kupuju nekrentine. U drugoj
polovici 14. stoljeća zabiljeţeni su i puĉani koji su bili vlasnici ĉestica u PrigraĊu:
primjerice, godine 1364. postolar Brtan Subine kupuje ĉesticu u PrigraĊu.1239 Solar
habitator Dragoge Misie oporuĉno ostavlja 1372. godine ĉestice u PrigraĊu.1240
Ipak, bilo je i onih koji su u posjedu imali samo drvene kuće. Primjerice, Matko
Vokac Galešić, habitator, 1379. ostavlja drvenu kuću u PrigraĊu.1241
Sva su razdoblja promjena vlasti tijekom 14. stoljeća obiljeţena i pokušajima
da se preraspodjeli moć u gradu: to je osobito vidljivo meĊu plemićkim klanovima,
ali i puĉani u tim vremenima vide svoju šansu za vlast ili naĉin da se domognu
nekoga posjeda u gradu. Dolaskom kralja Sigismunda na vlast u Trogiru 1392.
godine, u gradu je ubijen Lompre, sin Mihaĉa Vitturija (koji je navodno istjerao
Josipa iz roda Cega, kraljeva pristašu). P. Andreis optuţuje puĉane za te sukobe u
gradu. Vijeće 1394. i 1395. donosi novu odredbu o ukidanju bratovština, zbog nereda
nastalih u gradu i sukoba plemićkih klanova, a za što se okrivljuju puĉani.1242
Ponovno je izostavljena bratovština Sv. Duha.1243 Prema miru iz 1394. bilo je odluĉeno
da se ubijeni plemići više ne spominju, ali da se osude „krivi” puĉani. 1236 DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.v.
1237 DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.v.
1238 MeĊu kućama koje su posjedovali potomci Ivana Dujmovog iz roda Cega spominje se jedna u kojoj
je stanovao krznar Voraĉ, dvije kuće u kojima su stanovali Iurgus iz Krajine i Bratco Drasach, te dućani
koje su drţali Andreas Teodori i Ratmil. Spominju se i kuće koje su pripadale Cegi Josipovom (moţda
kod glavnoga trga); jedna u kojoj je stanovao crevljar s dva dućana koju drţi Nikola Jakovljev Sobota i
krojaĉ, te kuća s tri dućana koje drţe puĉani bez odreĊenog zanimanja: Nikola Damiani, Ivan sin Dese
Lucanija i Lovro Zussich; DAZd, AT, k. 71., sv. 1., f. 9.-9.v.
1239 CD, XIII., 366.-367.
1240 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 211.
1241 DAZd, AT, k. 1., sv. 7., f. 15.
1242 P. ANDREIS, Povijest, 129.; G. LUCIO, Memorie, 359.
1243 „I jer je izgledalo da su prošli neredi proisteklo iz pobuna puka, bilo je takoĊer utvrĊeno: da nijedan
puĉanin ne moţe uvrijediti nekog plemića i zalazeći s pravog puta u ovome moţe biti kaţnjen takoĊer protiv
oblika statuta, te da to mora trajati deset godina; da nijedna bratovština ne moţe biti u gradu Trogiru,
izuzevši onu Sv. Duha, niti da itko moţe odrţavati tajne sastanke na bilo kojem mjestu, a tko bi okupljao
svijet ili novaĉio vojsku, da mora biti kaţnjen gubitkom ţivota kao protuĉinitelj ovim dekretima, ĉiji su
prekršitelji bili proglašeni buntovnicima”; P. ANDREIS, Povijest, 129.; G. LUCIO, Memorie, 359.
178 Irena Benyovsky Latin
Slika br. 36. Crkva Sv. Mihovila (autor fotografije: Joško Ćurković)
Srednjovjekovni Trogir 179
Oĉito je da su se nakon zabrane iz 1365., bratovštine opet bile aktivirale; primjerice,
godine 1386. spominje se bratovština Sv. Mihovila u PrigraĊu.1244 Problem
su oĉito predstavljali niţi slojevi puĉana, okupljeni u manjim bratovštinama,
a bratovština Sv. Duha, koja je okupljala imućnije graĊane i uzdrţavala hospital,
nastavljala je nesmetano raditi. U tom razdoblju moţemo pratiti sliĉne sukobe i u
Splitu (od 1398. do 1402., takoĊer vezano uz sukobe plemićkih klanova) te u Zadru
(1346., 1384. i 1401. godine). Sudeći prema reakcijama vlasti - središte trogirskih
puĉana nezadovoljnika bilo je u gradskim bratovštinama (a kasnije u puĉkim kongregama)
pa se one nakon smirivanja stanja obvezatno ukidaju.
Mletačko razdoblje U 15. stoljeću Venecija podupire bratovštine kao protuteţu plemstvu i zato da ne
bi pale u crkvene ruke i tako izbjegle svjetovnu jurisdikciju (to im je pak omogućilo
stjecanje nekretnina).1245 Zbog toga u 15. stoljeću dolazi do uzleta bratovština:1246
većina su bile poboţne udruge koje su okupljale puĉane razliĉitih zanimanja. Ipak,
svojom gospodarski i socijalno zaštitniĉkom ulogom donekle su zamjenjivale i
ulogu plemićkog roda.
I dalje je najvaţnija gradska bratovština bila bratovština Sv. Duha. Matiĉna
zgrada bratovštine nalazila se u jugozapadnom uglu jezgre, kraj gradskoga zida
(u blizini su bila vrata koja su vodila u Novi grad).1247 U zgradi se nalazila velika
dvorana za sastajanje bratima.1248 U popisu ĉlanova s kraja 15. stoljeća spominje se
da je bratovština platila 16 libri majstoru (ĉlanu bratovštine) Nikoli Livuniću, koji
je radio lavori de piera zoe balchonade in sala grande, a radio je i u ostalim prostorijama
bratovštine.1249 Uz bratovštinu se nalazila i crkva Sv. Duha, a nedaleko i 1244 DAZd, AT, k. 66., sv. 15., f. 2.
1245 Dokle god su bratovštine bile javne ustanove koje su sluţile i kao fondovi u kojima bi se skupljali
oporuĉni legati i koji su sluţili kao Monti di Pietà, drţava ih je podupirala. Primjerice, u Veneciji je od
14. i 15. stoljeća drţavna supervizija bratovština podrazumijevala da se njihova pravila standardiziraju i
da se djelomiĉno transformiraju u javne ustanove sa svojim ulogama javne dobrotvornosti, kako bi bile
protuteţa plemstvu i Crkvi; I. BENYOVSKY LATIN, Uloga bratovštine, passim; Brian PULLAN, Rich
and Poor in Renaissance Venice: the social institution of a Catholic state, Oxford, 1971., 61.
1246 M. ŠUNJIĆ, Dalmacija, 175.; Listine, VI., 73.; Ante BELAS, „Brašćina sv. Duha u Trogiru”, Jadranski
dnevnik, 183., 1938., 9.-10.; T. RAUKAR, Zadar, 58.
1247 Bratovština Sv. Duha ukinuta je 1806. godine za vrijeme francuske vladavine, a njezina je imovina
prenesena na crkvu Sv. Ivana. Kasnije je ponovno osnovana, ali pod imenom bratovštine Presvetog Sakramenta;
I. STROHAL, Bratstva, 62., 65.; A. BELAS, Brašćina, 9. Slika br. 39.
1248 Saĉuvan je opis izbora od 3. oţujka 1493., kada se in sala fraternitatis Sancti Spiritus, okupljaju
bratimi na zvuk zvona ubi est mores da bi izabrali novog ţupana. U sali se spominje i škrinja s tri kljuĉa u
kojoj su bili svi dokumenti vezani uz prošlogodišnju administraciju bratovštine. Glasalo se balotama - za
novog ţupana bilo je 33, a protiv 23 bratima; Matrikula, f. 5.
1249 Matrikula, f. 22. O Livuniću vidi: Cvito FISKOVIĆ, „Neobjavljeno djelo Blaţa Jurjeva u Stonu”,
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13., 1961., 124., 127.; I. FISKOVIĆ, Gotiĉka, 1048., 1052.
180 Irena Benyovsky Latin
hospital - obje ustanove uzdrţavala je ta bratovština.1250 Kada su 1442. godine zemlje
bratovštine Sv. Duha u Trogiru bile izmjerene, omeĊene, popisane i unesene
u knjigu bratovštine (Matrikulu),1251 bratovština je imala 60 zemalja u trogirskom
polju i više kuća u gradu, a neke su davane u najam.1252
Bratovština je posjedovala više nekretnina u susjedstvu zgrade Sv. Duha: kuću
blizu posjeda obitelji Sobota i Chiudi (juţno od sklopa roda Andreis) i kuću istoĉno
od kuće Ivana Dujmovog (uz juţne zidine i sjeverno od kuće Andreis).1253 U susjedstvu
se spominju posjedi suknara Draţivoja1254 i krojaĉa Radivoja Raĉića koji
1449. godine ostavlja bratovštini pola kuće. Drugu polovicu kuće, koja je oporuĉno
ostala u vlasništvu udovice Raĉić, bratovština je kupila za 34 libre.1255 Veći broj
nekretnina bratovština je dobivala upravo putem legata. I Stojna, udovica Ivana
Obradovića iz Trogira ostavlja bratovštini 1450. godine kuću s balkonom u jezgri.
1256 Nadalje, oporukom iz 1450. hospital Sv. Duha dobiva kuću blizu Sv. Petra,
kraj posjeda Andrije Rosanija (ĉlana bratovštine)1257 i obitelji Andreis.1258 Ove su
se kuće nalazile u ulici koja vodi prema Novome gradu, pa tamo moţda treba
locirati i zgradu hospitala – uz same gradske zidine (što je i uobiĉajeni poloţaj za
hospitale).1259
1250 Vidi poglavlja o hospitalu i crkvama pod svjetovnim patronatom.
1251 U trogirskoj Matrikuli Sv. Duha postoje podaci od 1442. godine nadalje: popisi ĉlanova, bratovštinskih
sluţbi, nekretnina u gradu i distriktu itd. Za pristup Matrikuli Sv. Duha u Trogiru zahvaljujem
kolegici Fani Celio Cega.
1252 Matrikula ĉuva popis kuća i ĉestica koje je bratovština posjedovala u gradu. Ipak, neke nekretnine
koje se spominju u kupoprodajnim dokumentima nisu upisane u Matrikulu pa sigurno nemamo potpun
uvid u imetak Sv. Duha; Matrikula, f. 125.-126.
1253 Kuća bratovštine spominje se u dokumentima 15. stoljeća blizu posjeda Petra Chiudija (1437.) i
posjeda Sobota; DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 147.v, 148.v. Već smo spomenuli da se kuća kanonika Ivana
Dujmovog naslanjala na juţne gradske zidine, a dokument iz 1438. locira posjed Ivana Dujmovog kraj
bratovštine Sv. Duha, i kuće Andreis; I. LUĈIĆ, Povijesna, 987.; DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 45.
1254 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 142.v.
1255 Drugu polovicu te kuće, koja je locirana u susjedstvu posjeda Ivana Leonisa na istoku, javne ulice
na jugu, posjeda Stanice Ţiljevića na zapadu i posjeda Ivana Salamonića na sjeveru, ţupan bratovštine
Juraj Ruziza kupio ju je od Radoslave, udovice Radivoja Raĉića za 34 libre (3. IV. 1449.); Matrikula, f.
125. Za jednu kuću u jezgri teško je odrediti lokaciju bez fiksnih orijentira. U gradu se spominju i kuća
blizu javne ulice na istoku, posjeda Jurja Kondidovića na jugu, posjeda Nikole Michaelisa na zapadu i
posjeda Draţimila Vukmanića na sjeveru; Matrikula, f. 125.
1256 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 128.v-129.
1257 Rosani su bili graĊanski rod nepoznata podrijetla, ali mnogi su njihovi pripadnici sklapali brakove
s trogirskim plemkinjama; M. Andreis, Trogirsko, 337.
1258 DAZd, AT, k. sv. 3., 92.-92.v.
1259 I. LUĈIĆ, Povijesna, 941., 990.
Srednjovjekovni Trogir 181
Slika br. 37. Južni bedem (na razglednici iz 19. stoljeća)1260
1260 Na razglednici zahvaljujem kolegi Mariju Jarebu.
182 Irena Benyovsky Latin
Bratovština je imala prihod – intrade, nekretnine koje je dugoroĉno davala u
zakup. Tako je 6. lipnja 1429. prodala „intradu” bratovštine koja se nalazila fora
deli muri dela zita, Marku Andrijinom, za 200 libri.1261 Ţupan je svaku kupnju
knjiţio u svojoj biljeţnici, koja na ţalost nije saĉuvana.1262 Zbog naĉina stjecanja
nekretnina putem legata, nekretnine bratovštine bile su raspršene i u drugim
dijelovima grada i PridgraĊa, te u distriktu. Zbog istog razloga, vrste nekretnina
bile su razliĉite, od kuća (casa) do ĉestica u gradu (loco) ili zemljišta/vinograda u
distriktu (terren, vignea).1263 Prema dokumentima saĉuvanim u Matrikuli moţemo
pratiti dinamiku poslovanja, kupoprodaje, najam i pozajmice.1264 Ţupan i oficijali
trebali su napraviti inventar svih dobara bratovštine i izmjeriti i potvrditi sve nekretnine
i upisati ih kod notara i u knjigu Matrikule.1265 Znatna su se sredstva trošila
na odrţavanje crkve, bratovštine i hospitala, ali ipak je kontinuirani dotok novca i
nekretnina omogućavao neprekidni rast institucije. Velik posjed bratovštini je davao
gospodarsku i pravnu samostalnost.1266
U Matrikuli su zabiljeţene i nekretnine u gradu koje je bratovština je iznajmljivala
i tako dobivala dio potrebnih sredstava. Kovaĉ Milgost Gojšić (magister
Milgost), gastald Sv. Duha, iznajmio je 1437. na godinu dana Mihovilu Ivanovom
kuću, koja se nalazila u blizini bratovštine i posjeda Šimuna Sobote, posjeda Petra
Chiudija i don Blaţa Hercegovića u jugozapadnom dijelu staroga grada.1267 Taj je
Mihovil Ivanov bio istaknuti ĉlan bratovštine - zabiljeţeno je da je imao veliki broj
zemalja u distriktu.1268
1261 Za tu svotu kupljena je hrana i ulje koje je bratovština ĉuvala u sakristiji.
1262 Matrikula, f. 78.
1263 Osim zemljišta u gradu, bratovština je posjedovala brojne zemlje u distriktu. Godine 1442. zapisane
su zemlje u distriktu, odnosno redigiran je popis posjeda. Tada su ţupan ribar Gudiĉić i dva oficijala
(Mihoje Steginić i Radivoj Novaković, koţari), kraj sjevernog mosta sastavili inventar (possessiones
que non sunt scripte ordinate in aliquo Inventario vel libro dicte fratalee et de quibus non habent vera
et certa confirma). Bili su prisutni i rivarij komune Marin Bogdanić, kojemu je uloga bila da oznaĉi i
izmjeri zemlje, te komunalni mjernici Blaţ Andrijin i Ivan Leonis Nikolin. Slijedi dug popis zemalja u
distriktu: sve su oznaĉene lokacijom (primjerice in campo magno Tragurij ad Crisiç), prema stranama
svijeta i susjednim vlasnicima te veliĉinom u vretenima i stopama; Matrikula, f. 119. Spominje se oko 60
zemalja, s prosjeĉnom veliĉinom oko 6,5 vretena. Godine 1486. upisuje se još nekoliko novih zemalja,
doniranih ili kupljenih, što pokazuje kontinuirano povećanje posjeda bratovštine. Posjed je, zbog naĉina
stjecanja nekretnina, raštrkan na više od 40 razliĉitih lokacija i ĉestice razliĉitih veliĉina (od 1 vretena do
27 vretena); Matrikula, f. 119.-127.
1264 Blagajna bratovštine je stajala u sakristiji katedrale i jedan kljuĉ drţao je ţupan, a drugi knez; P.
ANDREIS, Povijest, 333.
1265 Matrikula, f. 3.-5.
1266 U Matrikuli su saĉuvani popisi prihoda i rashoda, posudbe bratimima i sl. – sva se financijska administracija
uredno vodila; Matrikula, f. 135.
1267 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 148.v. Nadalje, godine 1430. za iznajmljivanje drvene kućice bratovština
je pobirala 14 libara godišnje; Matrikula, f. 126.-127.
1268 U distriktu se, uz posjede bratovštine, spominje njegova susjedna nekretnina na lokacijama ad Mire
iuxta fovea comunis, ad Sagulie, ad Sanctum Georgium de Ostrog, ad Sadno, supra sanctam Catarinam
(Malo polje), ad Mule.
Srednjovjekovni Trogir 183
Slika br. 38. Naslovnica Matrikule Sv. Duha1269
Iako se odreĊeni broj ĉlanova bratovštine Sv. Duha (15 %) popisuje s titulom
ser (uglavnom ţupani, prokuratori i oficijali),1270 oni nisu bili pripadnici trogirskoga
plemstva,1271 nego imućniji puĉani - majstori ili protomajstori, pripadnici nekih 1269 Danas se Matrikula ĉuva u Ţupnom arhivu u Trogiru.
1270 Ĉesto su se pojavljivala ista imena, koja su samo cirkularno mijenjala poloţaje unutar bratovštine.
Jedan od razloga moguće je stvaranje svojevrsne oligarhije moćnijih obitelji u bratovštini.
1271 U 15. stoljeću plemići se u dokumentima redovito nazivaju nobilis vir, a titulacijom ser izdvaja se
sloj bogatijih i utjecajnijih puĉana.
184 Irena Benyovsky Latin
profesija za koje je bio potreban veći kapital – tinktori, zlatari, slikari i sl. Iako
su zabiljeţena prezimena Chiudi, Buffalis, Domišić, Stipošević itd., bili su to iskljuĉivo
izvanbraĉni (neplemićki) pripadnici obitelji.1272 U popisu iz 1429. godine
navode se bratimi podrijetlom i iz drugih gradova te puĉani raznih zanimanja. Bratimi
su osim iz Trogira bili i iz Brescie, sa Sicilije, s Korĉule, s Hvara, iz Skadra,
iz Cremone, iz Zatona, iz Bologne, iz Kopra, iz Luce, s Braĉa i troje iz Šibenika.
TakoĊer se spominju razna zanimanja: drvodjeljci Pavao, Ratko i Mihovil, krojaĉi
Dominik i Paval, mlinar Jurko, crevljari Lovre i Filip, tinktor Marko Stjepanov (s
titulom ser), klesar Mate, ljekarnik Miha, kovaĉ Milgost, krznari Radoslav Novaković,
Draţivoj, Radivoj i Ratko Ostoje, tri zlatara Vladislav, (ser) Stjepan (i
jedan kojemu je ime neĉitko), prodavaĉ soli Ratko te mesar Radivoj. Spominje
se i sluga trogirskoga kneza te Pelegrin Germanus (koji je kasnije ostavio svoju
imovinu bratovštini). Zanimljivo je da su već 1429. vojnici iz Kamerlenga ĉlanovi
bratovštine.1273 Godine 1444. navodi se i 13 ţenskih ĉlanova (sestrime).1274 Jedna
od njih bila je i „gastalda” hospitala Sv. Duha.1275 One nisu upisane niti na jedan od
spomenutih popisa: moţda su se skrbile za štićenike hospitala.1276 Na popis ĉlanova
iz 1429. odmah se nadovezuje drugi popis (nedatiran, a vjerojatno iz pedesetih do
sedamdesetih godina 15. stoljeća).1277
Jedan od najpoznatijih ĉanova bratovštine Sv. Duha sigurno je Blaţ Jurjev Trogiranin
(Blasius pictor), slikar koji je oslikao i naslovnicu Matrikule, prikazujući
bratime u njihovim habitima odnosno tunikama.1278 Godine 1429. spominje se kao 1272 Iz tog razdoblja saĉuvani su nam i izbori ţupana (1432.-1453.). U tim izborima samo je dio ĉlanova
iz popisa 1429. godine. Moţda su to novi ĉlanovi, primljeni nakon kuge 1429. godine.
1273 Matrikula, f. 8.-14.
1274 Spominje se i tzv. surla (vrsta ţenske odjeće) di San Spirito, što moţe znaĉiti da su ţene imale neke
svoje posebne habite.
1275 Matrikula, f. 150.
1276 Matrikula, f. 14.-19. Na drugi popis odmah se nastavlja treći, koji na svakoj stranici ima samo oko
5-6 imena, a ispod svakog je ostavljen prostor za datum uĉlanjenja, upis poslova za bratovštinu, kupovine,
dugova, plaćanja (ţupanima ili prokuratorima). Taj popis sadrţi najviše ĉlanova iz razdoblja izmeĊu
1484. i 1524. godine, a sastoji se od samo 42 bratima (nekoliko ih se ponavlja); Matrikula, f. 80.-98.
1277 U Matrikuli se nabraja 188 ĉlanova, a popis ima više formiranih prezimena nego prethodni, pa je
odliĉan izvor za genealogiju graĊanskih i puĉkih trogirskih obitelji. I tu se spominju ĉlanovi podrijetlom
iz drugih mjesta – Firence, Korĉule, Venecije, Skadra i s Braĉa. Od zanimanja spominju se krznari Dujam,
Dragiĉ i Radoslav, klesari Dominik, Jachomo i Radoslav, vijećnik Marko, baĉvar Marin, drvodjeljci
Martin, Marin i Mihovil Ivanov, zidar Marin, brijaĉ Martin, mlinar Petar, crevljari Šimun i Tomazo, kovaĉ
Vlatko, kipar Ivan (Zuane intaiador), i zlatar Juraj. Matrikula ne sadrţi nikakve strukovne odredbe,
a ĉlanovi su bili predstavnici razliĉitih struka. Pavao Andreis biljeţi da su se „u staro vrijeme” obiĉavali
uvrstiti u bratovštinu trogirski plemići, a da se u njegovo vrijeme (17. st.) naĊe tek poneki upisan. Naime,
on objašnjava da je kasnije ţupan bio i glavar kongregacije graĊana i puka, koja je pokušavala biti konkurencija
vijeću; P. ANDREIS, Povijest, 333.; MeĊutim, kao što je već reĉeno, u Matrikuli ne nalazimo
niti jednog pripadnika trogirskoga patricijata, samo nezakonite pripadnike; Matrikula, f. 3.-5.
1278 Vidi sliku br. 38. Trogirska minijatura na naslovnici Matrikule Sv. Duha prikazuje ĉlanove bratovštine
Sv. Duha, barjaktara s crvenom zastavom na kojoj je crnom bojom naslikan mletaĉki lav; Kruno
Prijatelj , „Umjetniĉki profil slikara Blaţa Jurjeva”, Blaţ Jurjev Trogiranin, Split, Muzej hrvatskih
Srednjovjekovni Trogir 185
ĉlan bratovštine, a 1436. izabran je i za ţupana te bratovštine.1279 U gradu je posjedovao
nekretnine: u jezgri, u blizini Sv. Marije de platea bila je jedna njegova
kuća,1280 a 1437. je kupio ĉesticu negdje u gradu.1281 Blaţ je oĉito pripadao gornjem
sloju trogirskih puĉana, bio je ugledan te je imao priliĉan imetak, što se vidi iz
njegove oporuke – dvije kuće u gradu (jednu blizu Sv. Petra) i više ĉestica. Imao
je i kućnu poslugu.1282 U dokumentu iz 1439. spominje se Katarina, punica Blaţa
Jurjevog, koja zajedno s kćerima iznajmljuje kuću sjeverno od posjeda Nikole
Vitturija, a pokraj njihova obiteljskog posjeda (juţno od Sv. Marije de platea).1283
Godine 1436. spominje se i Blaţev uĉenik Martin Petković, koji je stanovao u
Blaţevoj kući.1284
Vaţan je ĉlan bratovštine i protomajstor Marin Radojev, poznat po voĊenju
izgradnje gradskih fortifikacija 1420. godine.1285 On je, osim što je bio ĉlan bratovštine
Sv. Duha, 1432. i 1440. zabiljeţen i kao oficijal iste bratovštine.1286 Jedan od
imućnijih puĉana sigurno je bio majstor tinktor Marko Stjepanov, koji je 1428. i
1433. godine bio ţupan bratovštine, a prokurator 1452. i 1453. (vjerojatno je upravo
on naslikan na naslovnici Matrikule Sv. Duha).1287 On je od pripadnika obitelji arheoloških spomenika, 1986., 9.-18.; A. BELAS, Brašćina, 9.-10.; Cvito FISKOVIĆ, „Drvena gotiĉka
skulptura u Trogiru”, Rad JAZU, 275., 1941., 104.; B. PECARSKI, Jedna, 146.-154.; C. FISKOVIĆ,
Neobjavljeno, 122.-131.; K. PRIJATELJ, Slikar, 28., 45.; Igor FISKOVIĆ, Povijesno i umjetniĉko znaĉenje
Blaţa Jurjeva, Katalog izloţbe Blaţ Jurjev Trogiranin, Split-Zagreb, 1986.-1987., 20.-21.; Zoraida
DEMORI-STANĈIĆ, Katalog, Katalog izloţbe Blaţ Jurjev Trogiranin, Split - Zagreb, 1986.-1987., 88.
TakoĊer, Blaţ Jurjev Trogiru 1434. izraĊuje poznati poliptih za oltar Sv. Jerolima za crkvu Sv. Ivana
Krstitelja, a 1436. poliptih za crkvu Sv. Jakova na Ĉiovu; Cvito FISKOVIĆ, „Poliptih Blaţa Jurjeva u
trogirskoj katedrali”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 14., Split, 1962., 116.-121., 132.; Cvito
FISKOVIĆ, „Dva pravilnika trogirskih bratovština na hrvatskom jeziku”, Ĉakavska riĉ, 1., 1971., 103.-
111.
1279 C. FISKOVIĆ, Poliptih, 133.
1280 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 9.
1281 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 9.v.
1282 C. FISKOVIĆ, Povijesno, 18.-28. Saĉuvan je i ugovor od 15. rujna 1437. izmeĊu bratovštine Sv.
Marije (na Ĉiovu), i Blaţa Jurjevog o izradi oltarne slike; DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 186.-186.v.; K.
PRIJATELJ, Slikar, 14.; C. FISKOVIĆ, Poliptih, 132.-133.
1283 DAZd, AT, k. 67., 3., f. 178.v. Blaţeva punica Katarina spominje se i u dokumentu iz 1421. kao
honesta domina i proĉelnica sestara oltara Sv. Uršule u trogirskoj katedrali; K. PRIJATELJ, Slikar, 12.
1284 U svojoj oporuci iz 1448. sastavljenoj u Zadru ostavio je kuću sa zemljištem blizu Sv. Petra bratimima
Sv. Duha, novac za hospital i hodoĉasnike, a i novac za izgradnju gradskih bedema; K. PRIJATELJ,
Slikar, 16.; I. FISKOVIĆ, Gotiĉka, 1059.
1285 Marin je 8. rujna 1420. potpisao ugovor s knezom Šimunom Detrikom; AHAZU, Ostavština, knj.
9., f. 113.-116. (Simonis Detrico comitis cum Prothomagistro de fabricando forticilio conventio. Die 8
septembris 1420.); I. LUĈIĆ, Povijesna, 923. Marin Radojev i još trojica kamenara trebali su pripremiti
kamen za konstrukciju temelja Kamerlenga; P. ANDREIS, Povijest, 160.
1286 Matrikula, f. 43., 52.
1287 Vidi sliku br. 38. Trogirsku je minijaturu Cvito Fisković datirao 1428. godinom jer je tada ţupan bio
tinktor Marko Stjepanov, a koji je i zapisan u najstarijem popisu bratima iz 1429. godine; C. FISKOVIĆ,
Neobjavljeno, 128.-129. Vidi poglavlje o puĉanima.
186 Irena Benyovsky Latin
Cega iznajmio kulu 1418. godine za 50 libara godišnje.1288 Koristio ju je za stanovanje
i kao radni prostor (tinctoriam) i 1421. iako je, nakon mletaĉkih napada bila
ruševna.1289 Za bojenje tkanina bio je potreban dosta veliki kapital pa su ovakve
radionice posjedovali samo imućni graĊani i patricijat. Plemići su tinktorije davali
uglavnom u zakup, a nisu se sami bavili tom djelatnošću.1290 Bojenje tkanina kao
unosan posao bilo je ĉesto drţavni monopol.1291
Slika br. 39. Detalj iz Katastra (1830.) s crkvom i bratovštinom Sv. Duha (k.č. 523. i 759.)
TakoĊer uz juţni gradski bedem, blizu nekadašnjih posjeda Mihaĉa Vitturija,
nalazio se 1435. posjed bogatoga ĉlana bratovštine Sv. Duha, Dominika Gudiĉića1292
(1432. godine bio je ţupan, a navodi se u Matrikuli s titulom ser). Njegov
prvi susjed bio je Mihovil apotekar, takoĊer ĉlan bratovštine Sv. Duha, koji je 1436. 1288 G. LUCIO, Memorie, 449.; I. LUĈIĆ, Povijesna, 995.
1289 DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 39.v; G. LUCIO, Memorie, 469.; I. LUCIĆ, Povijesna, 995.
1290 Sliĉnu situaciju nalazimo i u Zadru ; T. RAUKAR, Zadar, 233.
1291 Kao i mesarski i pekarski obrti; T. RAUKAR, Komunalna 15. st., 67.
1292 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 13.
Srednjovjekovni Trogir 187
iznajmljivao i ĉesticu u Novom gradu.1293 Već spomenuti ĉlan, baĉvar Mihovil Ivanov
Spinario (koji 1437. iznajmljuje kuću kraj bratovštine) kupio je 1435. za 280
libri malih kuću u gradu od Andrije Kakovića, postolara.1294 Prema dokumentu iz
1437. Pribil Bratojević kupio je od postolara Lovre Ĉubrišića konobu za ĉak 200
libara. Nalazila se u prizemlju kuće u kojoj je stanovala Margarita, udovica suknara
Draţivoja, u jezgri, ali sasvim blizu Novoga grada, blizu drugih posjeda Draţivoja,
bratovštine Sv. Duha i posjeda koji su pripadali samostanu Sv. Ivana Krstitelja.1295
Ipak, samo se ograniĉeni broj ĉlanova istiĉe većim brojem nekretnina u gradu, ali
i svojim aktivnostima, ĉestim izborom u sluţbu ţupana itd. Bratovština Sv. Duha
nije bila samo organizacija istih - ĉini se da je i u njoj postojala odreĊena hijerarhija,
koju je prepoznala i drţavna vlast.
U dokumentima nalazimo nekrentine i drugih bogatijih puĉana (za koje nemamo
potvrdu da su bili ĉlanovi bratovštine), i to na reprezentativnim poloţajima - kraj
bedema i glavnoga trga. Već smo spomenuli da su 1432. kulu Sv. Nikole pripadnici
obitelji Cega iznajmili baĉvaru Antoniju.1296 Trogirski plemić Dragulin Domišić
ţeni se s udovicom Nikole iz roda Cega, Maticom, te tako dolazi u posjed kule Sv.
Nikole. On, meĊutim, 1450. godine prodaje turrim cum suis curia et coquina sive
domo majstoru Martinu pok. Florijana a Candellis. Godinu dana prije, 1449., posjed
prognanoga trogirskoga plemića Mihaĉa Vitturija, knez prodaje nekom (kondotjeru)
Jurju Slavenu.1297
Kuću iza katedrale, kraj kuće pripadnika roda Cega, dijelio je 1436. kovaĉ
Vlatko Marković (izbjeglica iz Splita) s kanonikom Nikolom Pavlovim i Dobrom,
udovicom pokojnoga Zaninija iz Venecije. Kuću je trebalo obnoviti te svi vlasnici
dogovaraju popravke s majstorima.1298 Vlatko je kuću iznajmio, a posjedovao je
i konobu uz gradski bedem. Godine 1452. bila je otkupljena i kuća Jakova Teste
(povratnika) za izgradnju sakristije.1299
Ventura Ivana Venturinog iz Zadra, bio je komunalni ljekarnik od 1414. do
1432.1300 Njegov sin, takoĊer ljekarnik Ivan Ventura unajmio je kuću na trgu u kojoj
je stanovao nakon 1420.1301 Godine 1459. spominje se dućan Ivana na glavnom
trgu.1302 Njegov sin Nikola Ivanov Ventura, koji je vjerojatno takoĊer stanovao na 1293 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 45.
1294 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., 6.
1295 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 142.v.
1296 DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 44.
1297 I. LUĈIĆ, Povijesna, 960.; DAZd, AT, k. 67., sv. 6., f. 59.-59.v, 166.v-167.v.
1298 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 18.v.
1299 P. ANDREIS, Povijest, 311. Dalje o gradnji sakristije i isplati Andriji Alešiju vidi: C. FISKOVIĆ,
Opis, 45.
1300 DAZd, AT, k. 66., sv. 29., f. 9.
1301 Vidi poglavlje o glavnom trgu.
1302 ZKZ, Rukopisi, MS, 321., f. 2. Saĉuvani si neki ugovori o lijeĉenju u Trogiru; DAZd, AT, k. 67., sv.
4., f. 26.; k. 68., sv. 8., f. 171.
188 Irena Benyovsky Latin
trgu, zabiljeţen je 1436. kao vlasnik kuće u Novom gradu koju je iznajmljivao,1303
a kasnije je Ivan preuzeo isti posao. Moţemo primijetiti da su bogati puĉani zauzimali
reprezentativne poloţaje, gdje je stanovalo trogirsko plemstvo.
Na zapadu jezgre, juţno od posjeda Jakova Buffalisa, bio je posjed mlinara Ratka,
trogirskoga graĊanina, kao i posjedi stanovnika iz distrikta.1304 Tu su postojale
rijetke drvene kućice, vjerojatno izgraĊene na tuĊem zemljištu. Godine 1437. Lovro
Beatić prodaje postolaru Radoju Brijakoviću locus cum edificio lignaminis veliĉine
7,5 x 6 lakata.1305 Sljedeće godine zabiljeţeno je da Vukoslava, udovica Brajana
Sputonića, prodaje Radoju Grubanoviću drvenu kuću veliĉine 7 x 7 lakata.1306
Novi je grad u 15. stoljeću bio nastanjen manje imućnim puĉkim stanovništvom
koje se bavilo raznim gospodarskim aktivnostima. U njemu ne nalazimo niti
jednu raskošniju svjetovnu graĊevinu. Sakralne graĊevine takoĊer upućuju na obiljeţja
toga prostora – bratovštinske crkve i prosjaĉki redovi okupljaju upravo niţe
slojeve gradskoga stanovništva. Primjerice, nekretnine su 1450. u Novome gradu
imali Marta udovica Pavla suknara, i majstor postolar Toma Pavlović.1307 Postolar
Stjepan Murojević kupio je 1437. pola kuće u Novom gradu, u blizini posjeda koţara
Ratka.1308 Iste godine majstor koţar Radivoj Novaković kupio je ĉesticu za 41
libru u Novom gradu.1309 Saĉuvan je ugovor iz 1436. izmeĊu Šimuna, prokuratora
samostana Sv. Andrije de Pelago, i koţara Cvitana Stipanovića u kojem Cvitan
iznajmljuje prazno zemljište koje je bilo beneficij toga samostana.1310
Kovaĉi su uglavnom stanovali na podruĉju Novoga grada,1311 a kovaĉnice su
bile premještene extra muros.1312 Blizu ĉestice bratovštine Sv. Mihovila 1437. nalazila
se kuća kovaĉa Vukca,1313 a u njezinoj blizini ĉestica kovaĉa Ostoje Tvrdislavića.
1314 Gastald Sv. Duha, Milgost Gojšić, kovaĉ iz Novoga grada, unajmio je
gradsko zemljište veliĉine 20 x 20 lakata za potrebe bratovštine.1315 To je zemljište
bilo smješteno blizu (tada već porušenog!) gradskoga zida i vrata iz kojih se išlo
iz jezgre u Novi grad - porta per quam itur de Civitate Nova in Civitatem Veterem. 1303 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 90. Prema M. Andreisu nije sigurno jesu li Ventura Ivana Ventura iz Zadra
i ser Ivan Venturi iz istoga roda; M. Andreis, Trogirsko, 341.
1304 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 132.v.
1305 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 194.
1306 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 86.v.
1307 DAZd, AT, k. 67., sv. 5., f. 2.
1308 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 170.v.
1309 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 132.
1310 Taj je posjed graniĉio s drugim posjedom istog samostana.
1311 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 2., 3.; sv. 67., f. 1.-15.
1312 Vidi poglavlje o gospodarskom reguliranju.
1313 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 199.
1314 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 192.v. Ivan Vladišić iz Novoga grada prodao je ĉesticu veliĉine 6 x 6
Andriji pok. Bogdana kovaĉa iz Novoga grada 1436.; DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 52.v.
1315 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 45. On se u Matrikuli bratovštine spominje 1437. kao gastald, a 1434.
kao oficijal.
Srednjovjekovni Trogir 189
Bratovština Sv. Duha je imala u posjedu više kuća i u Novom gradu, što se moţe
pratiti prema oporukama 15. stoljeća ali i prema popisu u Matrikuli.1316 Neke je
kuće dobila oporuĉno, a neke je kupila (primjerice, 1450. godine gastald bratovštine
kupio je konobu u Novom gradu).1317 Posjede u Novom gradu bratovština je i
prodavala prema potrebi.1318
Ĉini se da su u Novom gradu ipak postojale zone gdje su bili grupirani obrtnici
iste struke (što ne moţemo utvrditi za obrte unutar bedema). Pokraj vrata koja su
vodila prema gradu (blizu Sv. Marije de burgo) stanovali su trogirski mlinari.1319
Cressolus Kristofora Dominis imao je nekretninu u Novom gradu u susjedstvu ĉestice
(locus) majstora kovaĉa Milgosta Gojĉića i nekretnine (iura) majstora Ratka
mlinara.1320 U Novom gradu spominje se 1435. dućan u vlasništvu bratovštine Sv.
Katarine iz Novoga grada.1321 Bratovština Sv. Katarine posjeduje i kućicu u jezgri.1322
Kuću kraj crkve Sv. Mihovila kupio je Miloš Gojkov, komunalni glasnik (bucarius
de civitate nova) od Radoslave, udovice postolara Filipa.1323
U Novom gradu stanuje sve više stanovništva podrijetlom iz okolnih sela trogirskoga
distrikta te iz drugih podruĉja.1324 Naime, 15. stoljeće bilo je razdoblje
pojaĉane imigracije prema gradu. Primjerice, 1435. godine tu je ĉesticu kupio Pribislav
Dobrogostić iz sela Slatine.1325 Do njega je iste godine kuću (12 x 6 lakata)
za 40 libri kupio Radoslav Liĉić iz sela Baba.1326 Prostor oko Kamerlenga knez
otkupljuje zbog sigurnosti fortifikacija. Primjerice, došljaku iz distrikta Lucijanu
Dujmovom iz sela Suhi Dol, knez je („zbog izgradnje fortifikacija”) oduzeo ĉesticu 1316 Spominju se dvije kuće i ĉestica duga 6 a široka 4 lakta. U Novome gradu bratovština je imala kuću
u blizini posjeda Ivana Vuĉinića na istoku, posjeda potomaka Bogdana kamenara na zapadu, javne ulice
na sjeveru, a koju je dobila u oporuci Mihoja Stagnića (3. IV. 1444.). Prema Matrikuli u Novome gradu
bratovština posjeduje kamenu kuću koja graniĉi na istoku s posjedom Antuna Navijaĉića, juţno i sjeverno
s javnom ulicom, a zapadno s posjedom Radovana Claudija (Chiudija?); Matrikula, f. 126.
1317 Oporuĉno je bratovština dobila kuću pokojnog Ivana Poĉibabe iz Novoga grada, koju je zatim iznajmljivala;
Matrikula, 126. DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 95.v-96., 104. Godine 1450. bratovština ponovno
oporuĉno dobiva pola kućice u Novome gradu; DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 104.
1318 Godine 1413. gastald Sv. Duha prodao je kovaĉu Valcinu Boţiĉeviću drvenu kuću te bratovštine
dugu 13 lakata i široku isto toliko, koja se nalazila u trogirskom PrigraĊu; DAZd, AT, k. 66., sv. 27., f. 5.
O imovini u Novom gradu, Matrikula, f. 78.
1319 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 94.v; sv. 3., f. 160.
1320 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 45.
1321 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., 59.-59.v. Ta je bratovština imala oltar u crkvi Sv. Dominika, a sredstva za
gradnju i razne ukrase ostavljaju joj ţene iz Novoga grada koje su bile njezini ĉlanovi.
1322 DAZd, Viviano, f. 117.-117.v. Primjerice, Marica, ţena Mihovila, ĉlana vojne posade iz trogirskoga
Kamerlenga, ostavila je sestrama bratovštine Sv. Katarine 5 libri i jedan novi rubac. Ruţa, ţena Antonija
Ĉulića iz sela Dubravice, ostavlja im 3 libre in aliquo ornatu dicti altaris; DAZd, Viviano, 110.-110.v;
113.-113.v; ZKZ, Rukopisi, MS, 299., sv. 1., f. 17.
1323 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 11.v.
1324 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 52.v, 94.; sv. 3., f. 108.v.
1325 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 93.v, 197.
1326 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 40.
190 Irena Benyovsky Latin
Slika br. 40. Kula Sv. Marka u Novome gradu (autor fotografije: Joško Ćurković)
Srednjovjekovni Trogir 191
u Novom gradu.1327 Za zamjenu je dobio 50 libri te je ubrzo blizu posjeda drugih
stanovnika iz distrikta kupio kamenu kuću u Novome gradu za 200 libri.1328 Javne
ĉestice blizu Kamerlenga vremenom se iznajmljuju. Primjerice, godine 1436. knez
iznajmljuje jedno komunalno zemljište kraj Kamerlenga apotekaru Mihovilu Ivanovom
iz Trogira, u blizini dva posjeda potomaka Stjepana Plišića.1329
U Trogiru je 1420. godine u Kamerlengu bilo ĉak 350 najamnika, ali već je
iduće godine broj smanjen na 150. Godine 1434. odluĉeno je da se od 140 vojnika
zadrţi samo 100.1330 Vojnici su bili strani plaćenici (stipendiarii), uglavnom iz Italije.
1331 U odredbi od 20. studenog 1420. duţd je zabranio vojnicima koji su iznajmljivali
kuće u Novom gradu da ih prisvoje.1332 Mletaĉki su se vojnici vremenom
poĉeli baviti razliĉitim zanimanjima. Primjerice, vojnik (stipendiarius) Marcheto,
pokojnoga Giacoma iz Siene radio je kao krojaĉ 1468., a vojnik Marco iz Venecije
postao je stanovnikom (habitator) te uzeo neke zemlje u zakup i obraĊivao ih.1333
Dakle, vojnici su se postupno asimilirali u novoj sredini; neki od njih bili su i ĉlanovi
bratovštine Sv. Duha1334 i ţenili se domaćim djevojkama, iako im je to bilo
zabranjeno.1335
U Novome gradu još je bilo i drvene izgradnje, osobito prije poţara 1443. godine.
Damijan, kirurg iz Splita, imao je do 1437. locus cum edificio,1336 a Vidoš iz
Hvara kupio je 1438. ĉesticu blizu posjeda plemića Jakova Buffalisa.1337 Do posjeda
Vidoša, drvenu je kuću 1430. imao klesar Marko, pokojnog Mate iz Dubrovnika.
1338 Nakon 1420., tijekom velikih izgradnji, u gradu se povećava broj klesara,
zidara i ostalih pripadnika graĊevinske struke, od kojih neki dolaze i iz drugih
dalmatinskih gradova.1339 Osim spomenutog Marka Matinog u Novome gradu za- 1327 DAZd, AT, k. 67., sv. 1., f. 65.v.
1328 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., 228. Vidi poglavlje o procesu izgradnje bedema.
1329 DAZd, AT, k. 67., f. 46.v.
1330 Listine, VIII., 107.
1331 Glavni vojni zapovjednik bio je knez, a Kamerlengom je upravljao kaštelan (comestabile), biran u
mletaĉkom vijeću na dvije, poslije na ĉetiri godine. Upravljao je jedinicama od 25 vojnika; Listine, IX.,
144.
1332 ZKZ, Rukopisi, MS, 305., f. 4., 6.v.
1333 Ivan PEDERIN, „Trogir u doba Ivana Duknovića”, Ivan Duknović i njegovo doba, Trogir, 1996.,
99.-107.
1334 Primjerice, kaštelan Blasius Laurencij, kapetani Guiglelmus i Petrus de Mediolano, te Toma, sin
nekog stipendiarija.
1335 M. ŠUNJIĆ, Dalmacija, 145.; DAZd, Viviano, 110.-110.v; 113.-113.v.
1336 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., 209.v.
1337 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 71.
1338 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 228.
1339 Tako je 1417. Dubrovĉanin Ratko Ivanov Miliĉević stupio je u nauk kod Petra Pozdanĉića, šibenskoga
klesara takoĊer nastanjenog u Trogiru. Godine 1444. Dubrovĉanin Rado Radmonić obvezao se
da će sa svojim pomoćnikom godinu dana zidati na novoj gotiĉkoj crkvi dominikanskog samostana,
kao i na ostalim zgradama u Trogiru i na Ĉiovu; Cvito FISKOVIĆ, Naši graditelji i kipari 15. i 16. st. u
Dubrovniku, Zagreb, 1947.
192 Irena Benyovsky Latin
biljeţeni su posjedi kamenara Draţena, protomajstora Ratka,1340 kamenara Martina
iz Šibenika1341 te kamenara Marina Branimirovića.1342
U Trogiru nije bilo formalne socijalne podjele unutar grada, ali Novi je grad
ipak imao drukĉije socijalno obiljeţje nego jezgra.1343 Vjerojatno zato već spomenuto
duţdevo pismo naglašava da je zid izmeĊu novog i starog dijela grada odvajao
plemiće od puĉana.1344 Dva dijela grada ostala su razliĉita i nakon rušenja zida – u
izgledu i funkciji prostora, ali i prema strukturi stanovništva. Puĉani su ţivjeli i u
staroj jezgri. Ĉini se da je većina ţivjela na zapadu jezgre: tu nalazimo posjede koji
su pripadali bratovštini Sv. Duha i njezinim ĉlanovima, pripadnike ostalih puĉana,
prazne ĉestice s drvenom izgradnjom itd. Ipak, dućani koje su posjedovali ili drţali
u najmu, bili su smješteni i oko glavnoga trga, i glavnih gradskih komunikacija,
gdje se odvijala trgovina. Kuće imućnijih puĉana nalazimo kraj istoĉnog i juţnoga
gradskoga bedema. Ipak, za većinu ne moţemo odrediti toĉnu lokaciju.
Puĉani najĉešće nisu ĉuvali patrimonij kao plemići (osim bogato graĊanstvo).
Nova obitelj (braĉni par i djeca) kupuju ili iznajmljuju kuću samostalno ili ostaju
ţivjeti kod obudovljenog roditelja.1345 Upravo im naĉin stjecanja nekretnina (preko
obrta, manje nasljedstvom odnosno zemljišnim posjedom) omogućuje i samostalnost.
Umjesto roda okupljenog na patrimonijalnom zemljištu, sigurnost puĉanima
ĉesto daju susjedi sliĉnog imovinskoga stanja ili udruge puĉana - bratovštine.1346
Naravno, bilo je i sluĉajeva gdje su i puĉanske obitelji bile proširene, u obitelji meštra
katkad su ţivjeli i šegrti ili sluge (uglavnom kod bogatijega sloja - graĊanstva).
Bogatiji graĊani - ĉesto pripadnici bratovštine Sv. Duha, imali su kuće na reprezentativnim
poloţajima. Katkad su zaposjeli i nekadašnje kuće plemića, ĉime su još
više isticali svoj poloţaj u društvu. Prema Matrikuli Sv. Duha moţe se zakljuĉiti da
su oni bili vjerni i lojalni gradskoj vlasti.
Neplemićko stanovništvo Trogira u 15. stoljeću bilo je podvrgnuto jaĉem procesu
imovinske diferencijacije. Sitni obrtnici nisu mogli akumulirati znatniji kapital.
Kako je već reĉeno, iz obrtniĉkoga sloja izdvajaju se prvenstveno graditelji,
slikari, zlatari, brodograditelji, tinktori itd.1347 U 13. stoljeću svi su puĉani morali
sudjelovati u javnim radovima grada.1348 Već u 15. stoljeću (1442. godine) bogatiji
sloj puĉana šalje u Veneciju predstavnike trogirskih uglednih bratovština, koji su 1340 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., f. 101.v. (Ratchus protomagister mensurator salis comunis spominje se
1440. kao oficijal bratovštine Sv. Duha).
1341 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 214.v.
1342 DAZd, AT, k. 67., sv. 2., f. 186.
1343 Vidi u poglavlju o fortifikacijama u mletaĉkom razdoblju.
1344 ZKZ, Rukopisi, MS, 305., f. 2.-6.
1345 MT, I./1., 318., 319.; II., 272.; Z. JANEKOVIĆ RÖMER, Rod, 23.
1346 Jean HILAIRE, „Vie en comun, famille et esprit communautaire”, Revue historique de droit français
et étranger, IV./ 51., 1973., 23.; M. NAKIĆ, Izgradnja, 3.-38.
1347 Sliĉno je bilo u Zadru i Splitu; T. RAUKAR, Komunalna 15. st., 80.-81.
1348 I. LUĈIĆ, Povijesna, 1009.
Srednjovjekovni Trogir 193
traţili da ih se oslobodi od javnih radova, što im nije uspjelo.1349 Bez obzira na njihove
aktivnosti extra muros, trogirski su obrtnici u obvezama, ali i povlasticama,
sudjelovali kao i drugi graĊani.1350 Mleĉani su i u Splitu zahtijevali da puĉani sudjeluju
u javnim radovima i na gradnjama. Ipak, 1492. godine odreĊuje se da „grube
i poniţavajuće” poslove ne rade ugledni puĉani.1351 Dakle, vremenom i gradske
vlasti poĉinju razlikovati bogatije puĉane – graĊanstvo od ostaloga puka.
Hospital Sv. Duha Prvi spomen hospitala Sv. Duha, koji je osnovala istoimena bratovština, potjeĉe
iz 1357. godine. Hospital je sluţio kao utoĉište za nemoćne, siromašne i bolesne.1352
U doba Ivana Lucića (17. st.) hospital se nalazio zapadno od crkve Sv. Duha, a jugozapadno
od kuće koja je nekad pripadala plemićkom rodu Sobota, uz gradske zidine
i juţna vrata PrigraĊa.1353 Već smo spomenuli oporuku iz 1450. godine, prema kojoj
se neka kuća hospitala nalazila kraj posjeda Andrije Rosanija obitelji Andreis, u ulici
koja vodi prema Novom gradu.1354 Ne moţe se, meĊutim, ustanoviti je li se hospital
nalazio na tom mjestu. Nema ni podataka o njegovu izgledu. Ĉini se da je hospital
imao oltar, što je bilo uobiĉajeno,1355 a prema Matrikuli crkva Sv. Duha imala je
jednoga kapelana koji je svaki dan morao drţati misu osim za bratime, za umrle i za
siromahe hospitala Sv. Duha.1356 O štićenicima toga hospitala i njegovu radu gotovo
da i nema nikakvih podataka. Sigurno je da su primjenjivana naĉela Sedam djela
tjelesnog milosrđa (nahraniti gladne, napojiti ţedne, odjenuti siromašne, primiti putnike,
pohoditi bolesne i utamniĉene, otkupiti robove i ukopati umrle). Budući da su
srednjovjekovni hospitali izljeĉenje tijela nuţno vezali uz izljeĉenje duše, hospital
je pruţao i duhovnu utjehu.1357 Bratimi su morali davati milodare u kruhu, povrću,
mesu i svijećama siromašnoj braći i udovicama te siromasima hospitala.1358
1349 AHAZU, Ostavština, knj. 10., f. 25.-30.
1350 DAZd, AT, k. 71., sv. 3., f. 1.
1351 Zlatna, 331.
1352 P. ANDREIS, Povijest, 89. I prije spomena hospitala Sv. Duha, bratimi su se bavili karitativnim
djelatnostima. Humanitarno obiljeţje bratovštine Sv. Duha u vrijeme kuge dokazuje i već spomenuta
vijest o kugi koju donosi Pavao Andreis. Prema njemu, „meĊu poboţnim djelima što ih vrše oni bratimi
(Sv. Duha) jest sudjelovanje pri ukopu siromaha, vojnika i osuĊenih na smrt, odjeveni u bijele svite s
kukuljicama, te izdrţavanje jednog gostinjca, za ĉiju su gradnju graĊani i ljudi iz okruga duţni u svojim
posljednjim voljama odrediti deset solida”; P. ANDREIS, Povijest, 334.
1353 I. LUĈIĆ, Povijesna , 500., 781.-782., 992. Vidi sliku br. 39. K. ĉ . 759. (bratovština) i k. ĉ. 523.
(crkva).
1354 DAZd, AT, k. 67., sv. 3., 92.-92.v.
1355 Zapisano je i mjesto primanja novog ĉlana: ispred velikog oltara u hospitalu; Matrikula, f. 4.
1356 Matrikula, f. 5.
1357 Za usporedbu, u splitskom hospitalu Sv. Duha primani su muškarci i ţene, slijepi, kljasti, siromašni
i bolesni, ĉak i stranci kojima je bila potrebna pomoć; I. BENYOVSKY – T. BUKLIJAŠ, Bratovština
i hospital, 640.; Carole RAWCLIFFE, „The Seventh Comfortable Work: Charity and Mortality in the
Medieval Hospital”, Medicina e storia, 6., 2004., 1.-37.
1358 Matrikula, f. 3.-5., 7.
194 Irena Benyovsky Latin
Slika br. 41. Plan grada iz 1755.1359
1359 Originalno u boji. Danas se ĉuva u Muzeju grada Trogira.
Srednjovjekovni Trogir 195
Hospital je osnovala bratovština, ali komunalne su vlasti, jer je bio i jedini u
gradu, poticale njegovo pomaganje. Tako su u izgradnji hospitala, osim ĉlanova
bratovštine i gradskih vlasti, sudjelovali svi graĊani. U legatima druge polovice
14. stoljeća ostavljaju se predmeti (primjerice pokrivaĉi) za hospital, ili novac. Primjerice,
Stanislava ţena pokojnog Stjepana Kokota iz PrigraĊa, ostavila je 3 zlatna
dukata za ukrašavanje oltara u hospitalu.1360 GraĊani su od 1404. u svojim legatima
bili duţni ostaviti 10 solida za hospital.1361 Ta se odredba ponavlja i nakon dolaska
Mleĉana. Zakon iz 1420. godine odredio je, kako je spomenuto, da svatko treba u
svojoj oporuci ostaviti barem deset solida za popravak hospitala Svetoga Duha.
Prema reformaciji iz 1428. koja proglašava zakon iz 1420., duţnost komunalnih
upravitelja bila je „ne samo da se brinu o odrţavanju grada nego i o odrţavanju
crkava i uboţnica u koje se smještaju ljudi radi spasa (svojih) duša i radi odrţavanja
ţivota”.1362 Navodi se da je hospital Sv. Duha „u lošem stanju tako da joj prijeti
propast, a siromasi, koji su u njoj bili sklonjeni trpjeli su svakojake nedaće”.1363
U Matrikuli je saĉuvan popis primljenih sredstava iz oporuĉnih legata 1429.
i 1430. godine. Popis dokazuje da se statutarna reformacija iz 1428. godine dosljedno
provodila.1364 Velik broj legata iz tog razdoblja upućuje na veću smrtnost
(od 28. listopada 1429. do 8. oţujka 1430.) moţda uzrokovanu kugom koju
1429. godine spominje Pavao Andreis.1365 Prema njemu, grad je 1429., u razdoblju
velike izgradnje, pogodila kuga i navodno odnijela 2/5 stanovništva.1366 I u
kasnijem razdoblju nastavlja se ista tradicija: pregledamo li knjigu oporuka iz tog 1360 M. KARBIĆ – Z. LADIĆ, Oporuke, 172.-228.; P. ANDREIS, Povijest, 334.
1361 I. LUĈIĆ, Povijesna, 1054.
1362 Knez i suci odluĉili su statutarno odrediti da svaki graĊanin i stanovnik trogirskoga distrikta, kada
pravi svoju oporuku, mora ostaviti u korist imovine uboţnice barem deset malih solida. Ako bi „uslijed
zaborava ili iz drugog razloga to izostavio i ne bi ostavio spomenutih deset solida, onda povjerenici (za
izvršenje oporuke) tog oporuĉitelja moraju dati iz imovine samog pokojnika spomenutih deset solida”;
ST, R. II., c. 18.
1363 Za odrţavanje uboţnice bilo je nareĊeno ţupanima bratovštine Sv. Duha da na kraju svoje sluţbe
pokaţu i poloţe raĉun o svome upravljanju u toj sluţbi. Novac koji bi skupili od prihoda morali su drţati
u škrinji sa dva kljuĉa, „od kojih jedan neka drţi gospodin knez, a drugi ţupan. I ta škrinja mora se ĉuvati
u sakristiji stolne crkve dok se ne odluĉi gdje je treba smjestiti.” Ţupanima se zabranjuje davanje u zakup
prihoda Sv. Duha, a nije im bilo dopušten nikakav izdatak veći od pet libara bez kneţeva znanja i dopuštenja.
Te su odredbe donesene „da bi se spomenuta uboţnica obnovila, uredila popravila i u dobrom
stanju odrţala”; ST, R. II., c. 19.
1364 U tom se popisu ne spominje izriĉito hospital, nego se ostavljaju sredstva za bratovštinu koja
njime upravlja (iako u oporukama piše da je za hospital). Legate su zaprimali ţupani odnosno gastaldi
bratovštine, a spominje se da se poslovanje vodilo u tzv. quaderno de amanistrario, a tek naknadno upisivano
u Matrikulu. Oporuĉitelji su plemići, puĉani pa i jedan hodoĉasnik, a samo djelomiĉno ĉlanovi
bratovštine.
1365 Matrikula, f. 136.-138.
1366 P. ANDREIS, Povijest, 167.
196 Irena Benyovsky Latin
razdoblja,1367 uoĉavamo da gotovo svaka oporuka sadrţi obvezatno dva legata: na
prvom mjestu svaki oporuĉitelj ostavlja in opere muri Civitatis Nove Tragurii 10
solida i isto toliko in opere hospitalis sancti Spiritus de Tragurio.1368 Osim što je
bilo odreĊeno da se hospitalu ostavljaju sredstva za izgradnju, mnogi su oporuĉitelji
svojevoljno ostavljali i više sredstava, ne samo za hospital nego i za izgradnju
crkve i bratovštine Sv. Duha.
Hospital se spominje u mnogim dokumentima druge polovice 15. stoljeća.1369 I
krajem stoljeća, spominje se da je u lošem stanju: godine 1493. spominje se organiziranje
„fabrike” za izgradnju ili popravak hospitala Sv. Duha.1370 Hospital je u
posjedu imao i nekoliko kuća u jezgri i PrigraĊu. Prokurator bratovštine Sv. Duha
kupio je 1407. godine jednu ĉesticu od nekog Šimuna širine 6 i duţine 9 lakata, u
PrigraĊu iuxta domum hospitalis na sjeveru, i kuće Gojana i Bogoslava na jugu (za
23 libre).1371
Moţe se pretpostaviti da je bratovština Sv. Duha u Trogiru osnovana pod utjecajem
prvoosnovane rimske hospitalske bratovštine Santo Spirito in Sassia i njezine
bolnice.1372 Bratovštine, a osobito hospitali Sv. Duha, ponovno su uznapredovali
u razdoblju koje je prethodilo Tridentskom koncilu, kad njihovo djelovanje
bulama potiĉu pape Julije II. godine 1506., Leon X. godine 1514. i Klement VII.
godine 1528. MeĊutim, nisu sve bratovštine Sv. Duha bile izravno institucionalno
osnivane iz matiĉne rimske bratovštine. Moţemo pretpostaviti da su mnoge osnivane
i „samoinicijativno”, pod utjecajem novog duhovnog vala te su, uz iznimku
osnutka hospitala, ĉesto bile vrlo sliĉne ostalim gradskim bratovštinama. U nedo- 1367 Notara Francesca de Viviano, 1448.-1452.
1368 DAZd, Viviano, f. 35.v, 36.-37., 37.v-38., 38.v-39., 41.v, 41.v-42., 42.-42.v, 42.v-43., 43.v, 45.-45.v,
46.-46.v, 48.-48.v, 50.v, 51.-52.
1369 Vedran Gligo, „Iz arhivskih dokumenata o Blaţu Jurjevu Trogiraninu”, Katalog povodom izloţbe
Blaţ Jurjev Trogiranin, Split - Zagreb, 1986.-1987., 68.-75.; DAZd, AT, k. 66., sv. 33., f. 22.-23.v, 31.-
31.v; k. 68., sv. 8., f. 238.v-239., f. 245.v.
1370 Matrikula, f. 7. U vizitaciji Agostina Valiera 1579. spominje se već poznata odredba da svaki oporuĉitelj
mora ostaviti 10 solida hospitalu Sv. Duha, ali izriĉe se i tvrdnja da se ona ne poštuje. Ĉini se da je
hospital i u 16. stoljeću bio u lošem stanju; Matrikula, f. 153. No, unatoĉ poteškoćama, hospital je uspio
preţivjeti i spominje se još u 18. stoljeću, kao Ospedal per poveri e casa ad uso degli stessi, a nalazio
se u ulici koja je išla prema trgu Obrov i Sv. Roku; DAS, Fond Fanfogna Garanin, Podaci o mjerenju,
facs. 4./VII. Kuća bratovštine Sv. Duha uništena je u poţaru 1898. godine, a zajedno s njom i sve isprave
bratimskih sjednica, te inventar kuće - namještaj, sat (klepsidra) te bratimska zastava; I. BENYOVSKY
LATIN, Uloga, 141.-169.; I. DELALLE, Trogir, 34. Vidi sliku br. 41.
1371 SOP, 1406.-1407., f. 34.v. Vidi sliku br. 38.
1372 I. BENYOVSKY LATIN, Uloga, 34. Ta najpoznatija srednjovjekovna bolnica nastala je pod direktnim
utjecajem reda Sv. Duha (Ordine di Santo Spirito), koji je osnovao Guy de Montpellier, vjerojatno
oko 1175. godine u Montpellieru u Francuskoj; Andreas REHBERG, „Nuntii, Questuarii, Falsarii;
L’ospedale di S. Spirito in Sassia e la raccolta delle elemosine nel periodo avignonese”, Mélanges de
l’École française de Rome; Moyen Âge, 115., 41.-132.; 41.
Srednjovjekovni Trogir 197
statku dokumenata o izravnoj vezi izmeĊu rimske i trogirske bratovštine, moţemo
pretpostaviti da je Santo Spirito in Sassia bio tek model institucije i središte širenja
novoga kulta.1373 Bratovština Sv. Duha vremenom je poprimila posve drukĉije obiljeţje
– okupljajući bogate puĉane, ali je karitativno je obiljeţje odrţano, osobito u
uzdrţavanju jedinoga gradskoga hospitala. 1373 Kao takav prihvaćen je i u našim obalnim gradovima, gdje se pod titularom Sv. Duha osnivaju institucije
sliĉnih aktivnosti, ali ponešto modificirane i prilagoĊene lokalnim okolnostima i potrebama društva.
Naime, treba naglasiti da niti jedna od poznatih matrikula Sv. Duha u Dalmaciji u svojim odredbama
uopće ne spominje vezu s Rimom i rimskom bolnicom; I. BENYOVSKY – T. BUKLIJAŠ, Bratovština
i hospital, 625.-626__
top related