pravni sistem pravna akulturacija

Sociologija prava III dio

Prof. Dr. Mensur KusturaAss. Mr. Kristina Knežević

• Pojam pravnog sistema, sociologija prava je preuzela od uporednog prava. Prema uporednom pravu, pravni sistem je porodica prava ( nacionalna prava su brojna, ali se grupiraju u nekoliko sistema, kao što je sistem common law ili rimsko germanski sistem ).

• Za sociologiju prava pravni sistem ima nešto uže značenje, to je u principu neko nacionalno pravo, a ne grupacija nacionalnih prava, odnosno to je pravo jednog globalnog društva.

• S obzirom na to da je pravna pojava elementa kojim se bavi pravna sociologija, ona vidi pravni sistem kao skup ovih pojava - pravnih pojava. Sve pojave prava koje se nalaze u istom prostoru i vremenu društva su međusobno povezane odnosima solidarnosti koji označavaju sistem. Prema tome, pravni sistem je polje određeno istovremeno i prostorno i vremenski u kojemu se rađaju pojave prava.

• Kao što govorimo o društvenom prostoru, možemo govoriti i o pravnom prostoru.

• Prema hipotezi pravnog pluralizma, pretpostavlja se da se više pravnih sustava može naslagati na jednom mjestu, što znači da nijedan dosadašnji pravni sistem nema teritoriju koja bi bila njegova vlastita.

• Pravni prostor je u biti jedna psihološka konstrukcija, obilježena mrežom pravnih odnosa.

• Pravni prostor ima kao svoje prostorno polje cjelinu društva, dok se izvan prostiru drugi pravni sistemi.

• Pravna sociologija pristupa pak s jednog drugog gledišta, a to je da je pravo suštinski složeno i heterogeno. U istom društvenom prostoru može koegzistirati više više pravnih sistema uglavnom etatističkih, ali i neki drugih koji u neovisni od njega ( hipoteza pravnog pluralizma ).

• Kada govorimo o pravnom pluralizmu treba istaknuti da ne postoji jedan pravni pluralizam, već pojave pluralizma, koje se klasificiraju na slijedeći način:

• 1. Pojave konkurencije i pojave popratne sprege – na prve pojave misle teoretičari pluralizma koji sadašnjem pravu suprotstavljaju ostala suvremena prava.

• 2. Kolektivne i individualne pojave – ovdje se na pluralizma gleda kao na posebnu grupaciju prava koje je različito od državnog prava. U individualnom smislu pluralizma se vidi kao pojedinac koji je izložen osjećaju da kumulativno pripada dvama pravnim porecima.

• 3. Kategorične pojave i difuzne pojave – pluralizam može biti nazvan kategorički kada pravni poredak koegzistirajući s državnim pravom, formira jednu kategoriju koja nosi nesumnjivo odrednice pozitivnog prava. Kada se pozitivizam teže poziva na precizne dispozicije govorimo o difuznim pojavama.

• Možemo reči da je prednost pluralizma korisnost kritičke teorije u odnosu na suviše unitarno pravo.

• Istinski pravni pluralizam nalazimo kod promatrača pravnog pravila na presudu. Mnoštvo sudaca unutar jednog pravnog sustava je u mogućnosti da prouzroči pojave pravnog pluralizma.

• Potpravne je dalo uvod razmatrajući sam koncept pravnog pluralizma. Potpravne pojave uglavnom nemaju mjesto u globalnom društvu, već u dijelovima populacije, više ili manje raširenih grupa.

• Potpravno je u mnogim svojim manifestacijama u osnovi pravo potkultura i kao takav jedna potkultura.

• Kako je zatvoren u jednu usku i narodnu sredinu, potpravno je sustav normi i sudova koji je a priori nesposoban da ima jednu tehniku i stručnjake.

• Neke manifestacije potpravnog su dovele do nastanka nekih kategorija i samostalnih disciplina.

• Iz folklora kao nauke o narodnim tradicijama proizašla je posebna grana – pravni folklor koji već ima svoje istraživače i svoju literaturu. Predmet mu je folklorno pravo: ostatak starog prava koje nadživljava u narodnoj sredini u stanju usmenih, lokalnih običaja bez mnogo sankcije osim satirične.

• To nije istinsko pravo, već skup potpravnih pojava.• Razlikujemo opći i pravni folklor. Pravni folklor odražava pojave prava, dok

opći predstavlja pojave običaja. • U okviru folklornog prava nailazimo na nekoliko kategorija:• 1. problem datuma – ne može se uzeti kao folklorno pravo svako sociološko

nadživljavanje nekog starog, lošeg, ukinutog zakona. Pravi predmet pravnog folklora jeste ponovno pojavljivanje, u modrenim društvima, jednog vrlo arhaičnog prava.

• 2. problem sredine – prema definiciji folklorno pravo ima za sredinu, ne globalno shvaćeno društvo, već samo njegov narodni dio. Narodni u praksi znači da je građanski sloj isključen ili isključuje samoga sebe. Folklorno pravo je bolje očuvano na selu nego u gradu, i aktivnije je u mladosti nego u zrelijim godinama.

• 3. problem funkcije – isti običaj mogao je sukcesivno odgovoriti na više različitih funkcija te da je determiniran magijom, preživjeo zbog svoje korisnosti.

• U grupama djece, ili složenijoj grupi koja nastaje iz kontakta djece s nekim odraslim, manifestiraju se pojave norme i ponašanja koja liče na pravne pojave i čine jedan od aspekata potpravnog.

• Možemo govoriti o pozajmljenom i spontanom dječjem pravu. U svom prvom obliku, pozajmljeno dječje pravo može biti pravo koje je nametnuto djetetu od društva odraslih, prvenstveno u obitelji, školi ili na ulici. Drugi oblik je imitirano dječje pravo. Djeca u svojim igrama podržavaju pravne igre svojih roditelja. To je karikaturalno pravo, s tim da karikaturalno pretjerivanje olakšava promatranje.

• Vulgarno pravo je mješavina lokalnih običaja i rimskog prava, klasičnog ili iz oba doba Rimskog carstva, manje ili više deformiranog, koje se u ranom Rimskom carstvu primjenjivalo u provincijama, narodnim klasama.

• Vulgarno pravo predstavlja težnju nestručnih sredina da konstituiraju jednu vrstu nižeg prava, kombinirajući za samostalnu upotrebu elemente prava koji su pozajmljeni od pravnog poretka države.

• Fragmenti vulgarnog prava na koje nailazimo u rupama odluka pravde, su sitnice u poređenju sa svime što ostaje u nespornom stanju. Kako bi se vulgarno pravo bolje upoznalo primjenjuje se postupak ankete u narodnoj sredini gdje su isključeni stručnjaci, ne zanemarujući udaljene oblasti jer udaljenost od glavnog grada pogoduje bar jednom obliku vulgarnog prava.

• Jedna forma vulgarnog prava zaslužuje posebnu pažnju, a to je ona u kojij se paradoksalno potpravno konstruira intervencijom države – to je pojava svih vremena.

• Riječ akulturacija koju je 1880. godine dao američki sociolog Powell, ušla je u rječnik njemačkih sociologa, ni nije bila sasvim točna jer upućuje na to da je akulturacija prelazak primitivnih društava u civilizaciju ad culturam.

• Pod akulturacijom podrazumijevamo svako kalemljenje jedne kulture na drugu. Pojam kulturni kontakt koji e nekada koristio se može uspostaviti bez penetracije, odnosno ukoliko dvije kulture dolaze u kontakt jedna s drugom, a da se ne miješaju, nema još akulturacije.

• Kako svaka kultura koristi pojam prava, lako se došlo do ideje o formiraju pojma pravne akulturacije, tj. Da se jedan pravni sistem može nakalemiti na drugi.

• Danas, uporedno pravo pruža mogućnost da se akulturacija promatra in vivo, bilo da je riječ o zemljama u kojima se sukobljavaju dva pravna obrazovanja ili zemljama koje prihvaćaju strano zakonodavstvo.

• Pojave pravne akulturacije se ispoljavaju u jednoj psihološkoj klimi, a to je klima komunikacije, koja nije unaprijed data.

• U našim društvima se akulturacija često vrši preko malih dodira, li da se neki dio stranog zakonodavstva prenese u domaće.

• Sociološki je najznačajnija globalna akulturacija, jer se u njoj zaista vrši mijenjanje kultura.