227

Rece

nzije

Zbornik radova Hrvatsko prolje-e 40 godina poslije proiziao je iz istoimenog meunarodnog znanstve-nog skupa odranog 13. i 14. listopada 2011. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod pokroviteljstvom Sveuili-ta u Zagrebu i Gradske skuptine Grada Zagreba.* Skup je povodom 40. obljetni-ce Hrvatskog proljea organizirao Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo u suradnji s Filozofskim fakultetom, Prav-nim fakultetom te Fakultetom politikih znanosti u Zagrebu s ciljem da pokae dokle je hrvatska historiografija u odno-su na Hrvatsko proljee dola 2011. go-dine te to dosad u istraivanju jo nije napravljeno. Zbornik ima 439 stranica, podijeljen je na etiri poglavlja s 20 ra-dova, a uredio ga je Tvrtko Jakovina, re-doviti profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zbornik sadri i ri-je urednika, rije suorganizatora skupa, Damira Borasa, Josipa Kregara, Dalibo-ra epule, Nenada Zakoeka i Stjepana Mesia, te rije pokrovitelja, Alekse Bje-lia i Borisa prema. Zbornik na kraju donosi biljeke o autorima (str. 429-434) i Kazalo imena (str. 435-439).

Prvo poglavlje, isti rauni: Finan-cijsko-ekonomska pozadina Hrvatskog

proljea, otvara rad to je zapravo bilo Hrvatsko proljee? novinara i leksiko-grafa Josipa entije, koji se osvrnuo na nepostojanje opeprihvaenih stajalita i zakljuaka o vanosti Hrvatskog pro-ljea, identitetu i deklariranim ciljevima njegovih protagonista, odnosu pokre-ta prema tadanjem politikom susta-vu te o njegovoj tonoj dataciji. entija je u svom radu istaknuo vanost uloge Vladimira Bakaria, ulogu Deklaraci-je o nazivu i poloaju hrvatskog knjiev-nog jezika iz 1967. godine kao svojevrsne prethodnice Hrvatskom proljeu, ulogu Matice hrvatske, vanost pitanja organi-zacije Teritorijalne obrane te utjecaj Hr-vatskog proljea na jugoslavenski ustav iz 1974. godine (str. 3-15).

Politiar i leksikograf Antun Vuji autor je rada Politike osnove nekih in-terpretacija Hrvatskog proljea (str. 17-41) u kojem zastupa i obrazlae tezu o Hrvatskom proljeu kao reformistikoj heterodoksiji u odnosu na antinomije jugoslavenskog samoupravnoga socija-lizma izmeu komunizma i demokraci-je, partijskog etatizma i samoupravnog pluralizma, dravnog i trinoga gos-podarstva, centralizma i federalizma te unitarizma i nacionalizma. S obzirom na

HRVATSKO PROLJEE40 GODINA POSLIJE

* Tvrtko Jakovina, ur., Hrvatsko proljee 40 godina poslije, Centar za demokraciju i pravo Miko Tri-palo, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Fakultet politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2012, 439 str.

228

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

3

obujam retorzije nad Hrvatskim prolje-em, kao i na razliite pozicije pojedinih politikih grupacija prije i poslije demo-kratskih promjena devedesetih godina, Vuji posebno razmatra aktualne poli-tike intencije njihovih interpretacijskih odnosa prema Hrvatskom proljeu.

Nekoliko teza o Hrvatskom prolje-u (str. 43-55) rad je politiara i novi-nara Petra Kriste, koji istie da Hrvatsko proljee sutinski, po namjerama njego-vih protagonista, nije bio prevratniki, nego reformski pokret, a reforme pro-vedene u SK otvorile su prostor za dje-lovanje i drugim segmentima pokreta. Glavnu su ulogu u pokretu imala tri sa-monikla imbenika (reformski dio slu-benih struktura, Matica hrvatska i stu-dentski pokret) koja su, kao samostalni i neovisni, neujednaenih politikih po-gleda i ideologija, ipak bila suglasna u pogledu ostvarenja temeljnih ciljeva. Kriste zakljuuje da osamostaljena Hr-vatska nije ni znala ni htjela na pravi na-in valorizirati doprinose Hrvatskog pro-ljea svom dravnom osamostaljenju, ve ih je minorizirala i marginalizirala.

Prvo poglavlje zavrava radom povje-sniara Hrvoja Klasia Svibanjsko savje-tovanje 1968.: ekonomska-politika plat-forma Hrvatskog proljea. Klasi se bavi pitanjem periodizacije poetka Hrvat-skog proljea te kao mogui datum njego-va poetka nudi savjetovanje politikih dunosnika iz cijele Hrvatske odrano u CK SKH 28. i 29. svibnja 1968. godine, istiui kako se tadanje hrvatsko par-tijsko rukovodstvo, znajui da podrku svojim stavovima ne moe traiti u savez-nom centru, okrenulo politikoj mobili-zaciji graana SR Hrvatske (str. 57-74).

Drugo poglavlje, pod naslovom Jugo-slavenski i meunarodni kontekst Hrvat-skog proljea, zapoinje radom povjesni-ara Ante Batovia Titova Jugoslavija i

Ujedinjeno Kraljevstvo za vrijeme Hr-vatskog proljea (str. 77-92). Batovi u radu analizira britansku politiku i sta-vove prema nacionalno-liberalnom po-kretu u Hrvatskoj od poetka ezdesetih godina pa do sloma Hrvatskog proljea 1971. godine u irem kontekstu bilate-ralnih odnosa Ujedinjenog Kraljevstva i Jugoslavije, odnosno u kontekstu dugo-ronih britanskih i zapadnih interesa na podruju Istone Europe i Mediterana. Zakljuuje da britanski izvori pokazuju da je Velika Britanija, ali i Zapad u cje-lini, prema Titovu reimu vodila svrsi-shodnu politiku kojoj je osnovni cilj bio nenametljivim politikim i ekonomskim mjerama poticati liberalizaciju gospo-darstva, politike i javnog ivota.

Prilog finske povjesniarke Rinne Eline Kullaa US intelligence estimates of the crises in Croatia and its relati-onship to detente in east-west relations across Europe 1971-1972 jedini je na-pisan i objavljen na engleskom jeziku. Autorica u njemu razmatra procjenu Amerike sredinje obavjetajne agenci-je CIA-e o utjecaju Hrvatskog proljea, s posebnim osvrtom na njegov utjecaj na izgradnju detanta u odnosima Istoka i Zapada irom Europe (str. 93-109).

Ale Gabri, slovenski povjesniar, analizirao je odnos slovenskog partij-skog elnitva prema Hrvatskoj na prije-lazu iz ezdesetih u sedamdesete godine 20. stoljea (Slovensko-hrvatski odnosi u prijelomnim godinama; str. 111-125). Autor navodi da je slovensko rukovod-stvo na poetku bezrezervno podravalo promjene u Hrvatskoj jer su sjeverne ju-goslavenske republike u ekonomskoj sfe-ri zagovarale stajalite razvijenih dijelo-va zemlje. Meutim, u prijelomnoj 1971. godini odnosi su se ohladili, a slovensko je rukovodstvo pokualo ostati po strani, zagovarajui stajalite da su demonstra-

229

Rece

nzije

cije u Hrvatskoj hrvatski unutarnji pro-blem u koji se drugi ne bi smjeli mijeati.

Percepcija Hrvatskog proljea u Bo-sni i Hercegovini (str. 127-148) rad je bosansko-hercegovakog povjesniara Husnije Kamberovia u kojem je analizi-rao odnos prema Hrvatskom proljeu bo-sansko-hercegovake politike elite s jed-ne strane te obinih ljudi s druge strane. Autor tako navodi da se bosansko-herce-govako partijsko rukovodstvo suprot-stavljalo idejama Hrvatskog proljea jer je u njemu prepoznalo oblik neeljenog pa-ternalizma. S druge strane, studenti koji su studirali u Zagrebu i tanka opozicija, uglavnom nekomunistika, irili su ideje Hrvatskog proljea u Bosni i Hercegovini, naroito na prostoru Mostara i zapadne Hercegovine, to je dovelo do niza sud-skih procesa, osobito nakon sloma Hr-vatskog proljea krajem 1971. godine.

Drugo poglavlje zavrava radom Li-beralna koalicija izmeu saradnje i nera-zumevanja: odnos politikih elita Srbije i Hrvatske 1969.-1971. srbijanskog povje-sniara Milivoja Belina, u kojem anali-zira odnose hrvatskog i srbijanskog par-tijskog rukovodstva u periodu od estog kongresa SKS i SKH krajem 1968. godine do smjene hrvatskog rukovodstva kra-jem 1971. godine. Belin istie da se tu nije radilo o koaliciji u formalnom smi-slu, ve o svijesti o zajednikim interesi-ma liberalizacije samoupravnog socija-lizma, potrebe za proirenjem reformske baze u drutvu te antibirokratizacije i an-ticentralizma. Zakljuuje da srbijansko rukovodstvo predvoeno Markom Nike-ziem u Karaorevu jedino ne prihvaa nasilnu smjenu vodeih hrvatskih partij-skih elnika i guenje Hrvatskog proljea, znajui da bi taj politiki potez partijskih konzervativaca otvorio put promjeni kursa i dogmatizaciji politikih prilika u zemlji, ali i kompliciranju srpsko-hrvat-skih odnosa (str. 149-178).

Tree poglavlje, Politike koncepcije, akteri, frakcije. Hrvatsko drutvo u vri-jeme Hrvatskog proljea, otvara Prilog prouavanju Hrvatskog proljea srbi-janske politiarke i povjesniarke Latin-ke Perovi. Prilog sadri njezin rukopis nastao 1973. godine u kojem govori o dogaajima u Hrvatskoj i Srbiji 1970.-1972. godine i o tome kako ih je ona ne-posredno, a ne naknadno razumjela (str. 181-203).

Rad politologa Gorana Sunajka Hr-vatsko proljee i naela ustavnih refor-mi bavi se institucionalnom reformom politikog sustava, i to ponajprije na te-meljima ustavnih promjena odnosa iz-meu federacije i federalnih jedinica, to je bilo jedno od temeljnih pitanja prije i za vrijeme Hrvatskoga proljea. Obja-njavajui rasprave o ustavnim promje-nama koje su zapoele krajem 1960-ih godina, 1971. godine su imale znaajan odjek te su, u konanici, rezultirale pre-sudnim promjenama u Ustavu SFRJ iz 1974. godine, koji je omoguio veu au-tonomiju federalnih jedinica u odnosu na sredinju dravu, Sunajko zakljuuje da su naela i zahtjevi aktera Hrvatskoga proljea omoguili ravnopravniji poloaj Hrvatske i drugih republika u Jugoslaviji te izgradili institucionalne temelje putu prema punoj samostalnosti Hrvatske u 1990-ima (str. 205-223).

Politike kontroverze o popisu sta-novnitva 1971. godine (str. 225-243) rad je povjesniarke Ive Lui, u kojem predstavlja i analizira kontroverze unu-tar rukovodstva CK SKJ u vezi s popi-som stanovnitva 1971. godine. Autori-ca posebnu pozornost pridaje stavovima lanova CK SKJ u vezi s definicijom kate-gorije Jugoslaven te uvoenjem kategori-je Musliman u nacionalnom smislu, koje je, zakljuuje autorica prema popisu sta-novnitva 1971. godine, rezultiralo naj-

230

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

3

dubljom promjenom u drutveno-nacio-nalnoj strukturi Bosne i Hercegovine jer se, prema Saveznom zavodu za statisti-ku, 1,7 milijuna ljudi izjasnilo da su Mu-slimani, potvrdivi time Muslimane kao konstitutivni narod Jugoslavije.

Sociolog Ivan Markei na temelju analize sadraja tekstova u ondanjim tiskovinama: crkvenim (Glas Koncila), dravnim (Vjesnik) i partijskim (Komu-nist) nastoji dati okvirnu sliku socioreli-gijskoga stanja u hrvatskom drutvu se-damdesetih godina 20. stoljea i (pro)nai odgovor na pitanje: je li se, i ako jest zato, Crkva u Hrvata drala pasivno za vrijeme Hrvatskoga proljea (Crkve-na utnja u vrijeme Hrvatskog proljea; str. 245-270). Markei je analizom sadr-aja tekstova u Glasu Koncila 1971. godi-ne pokazao da se taj crkveni dvotjednik nije ni jednim komentarom ili lankom pozabavio Hrvatskim proljeem i sudbi-nom koja je zadesila mnoge entuzijaste koji su potom zavrili u zatvoru te po-stavlja pitanje je li u ovom sluaju poje-dinano hrvatsko nacionalno rtvovano radi irenja opega kranskoga?

Lingvist Kreimir Mianovi autor je rada Jezina politika s kraja 60-ih i s po-etka 70-ih: u procjepu izmeu autono-mije i centralizma (str. 271-290), u ko-jem je sagledao jezinu politiku i jezino pitanje kao simptom meunacionalnih i meurepublikih napetosti u Jugoslavi-ji. Svoje istraivanje usredotouje na raz-doblje omeeno 1967. i 1971. godinom: od Deklaracije o nazivu i poloaju hrvat-skog knjievnog jezika objavljene 1967. godine do 1971. godine kada se hrvatske kulturne i znanstvene institucije odriu Novosadskoga dogovora smatrajui ga bespredmetnim i nevaeim sredstvom za opravdavanje jezine neravnoprav-nosti i za nametanje srpskog knjievnog jezika ekavskog tipa. Autor se osvre i na problematiku Rjenika hrvatskosrpskoga

knjievnog jezika iz 1967. godine, tj. na odustajanje hrvatskih jezikoslovaca od daljnjeg rada na rjeniku Matice hrvatske i Matice srpske, te na Hrvatski pravopis iz 1971. kao na prvi konkretan rezultat hr-vatske jezine politike koja je odricanjem od Novosadskog dogovora odluila auto-nomno rjeavati jezina pitanja.

Sljedei rad u zborniku obrauje fe-nomen Hrvatskog proljea u svjetlu teo-rije kulturalne traume i njezinih psiho-analitikih i sociohistorijskih pretpostav-ki (Pisanje/itanje Hrvatskog proljea izmeu mita i traume; str. 291-308), a njegova je autorica lingvistica Suzana Coha. Ona na primjeru djela hrvatske knjievnosti objavljenih krajem 60-ih i poetkom 70-ih godina 20. stoljea, ali i kasnije, izdvaja i opisuje (meta)knjiev-ne strategije i modele reprezentacije ko-jima se Hrvatsko proljee do danas uspo-stavlja u svojoj ambivalenciji izmeu nacionalno-identikacijskoga mita i (jo uvijek neproraene) nacionalne traume.

Rad povjesniarke Snjeane Koren bavi se utjecajima politikih zbivanja 1971. godine na narativ u udbeniku po-vijesti iz 1971. godine (prvom poslijerat-nom gimnazijskom udbeniku povijesti 20. stoljea) te kasnijim prikazima Hr-vatskog proljea u udbenicima povije-sti. U sreditu interesa autorice rada koji nosi naslov Udbenik iz 1971. i udbe-nici o 1971: udbeniki narativi i politike povijesti 1971.-2011. naao se onodob-ni povijesni kurikulum te kasniji tretman Hrvatskog proljea u povijesnim udbe-nicima. Gledajui na njih kao na svoje-vrsne slubene dokumente, autorica je svoje izvore iskoristila kako bi ukazala na raznolike politike povijesti (str. 309-332).

Studentski pokret u Hrvatskom pro-ljeu zametci politikog pluralizma (str. 333-341) rad je novinara i publici-sta Tihomira Ponoa, u kojem prikazu-je glavne znaajke samoga pokreta. To

231

Rece

nzije

su, prema autorovu sudu, njegova plu-ralnost, njegova autohtonost u nastan-ku i autonomnost u djelovanju, njegova nenasilnost i njegova politika naivnost. Autor u radu takoer navodi to se zbi-valo s vodeim ljudima studentskog po-kreta 1971. godine sve do dananjih dana, odnosno kakve su karijere izgra-dili i kakav su trag ostavili u hrvatskome drutvu. Tako npr. navodi sluaj Ante Paradika, predsjednika Saveza stude-nata Hrvatske 1971. godine i jednog od obnovitelja i dopredsjednika Hrvatske stranke prava u samostalnoj Hrvatskoj, kojeg je u nerazjanjenim okolnostima ubila hrvatska policija. Smatra se da je zapravo rije o politikom atentatu.

Na temelju privatne arhive lana CK SKH ede Grbia, povjesniar Sran Gr-bi analizira politiko djelovanje i ideo-loki pogled tog aktera proljearskih dogaaja (edo Grbi o Hrvatskom proljeu: prilog o ideologiji jednog vre-mena; str. 343-349). Od studenata eti-ketiran kao unitarist, a od odreenih srpskih politiara kao izdajica srpskog naroda, edo Grbi, kao Srbin iz Hr-vatske, proivljavao je dogaaje vezane uz Hrvatsko proljee posebno intenziv-no. Budui da je bio zastupnik srednjeg puta, njegovo djelovanje izmie uobiaje-nim karakterizacijama onog vremena te predstavlja znaajnu epizodu u proua-vanju ideologije proljearskih dogaaja.

Posljednje, etvrto poglavlje, pod naslovom Hrvatsko proljee i suvremena Hrvatska (1971.-1991.-2011.), zapoinje radom povjesniara Alberta Binga Hr-vatsko proljee (Miko Tripalo i Ivan Su-pek) i vrijeme promjena: kontinuitet de-mokratske evolucije hrvatske politike na prijelazu osamdesetih u devedesete go-dine 20. stoljea (str. 353-384). Autor u radu problematizira karakter politi-

kih i drutvenih promjena iz perspektive Ivana Supeka i iz opozicijske perspekti-ve Mike Tripala te ukazuje na povijesnu poveznicu sedamdesetih i devedesetih godina koju u naznaenom razdoblju utjelovljuje politika djelatnost prvaka Hrvatskog proljea Mike Tripala (pita-nje meunacionalnih odnosa, koncep-ti drutvenih reformi, shvaanje hr-vatstva i jugoslavenstva, odnos prema demokraciji i ljudskim pravima, odnos politike i etike, problem nacionalne po-mirbe, prevladavanja naslijea Drugoga svjetskog rata itd.).

Mozaik hrvatskoga reformskog po-kreta 1971. (str. 385-427) posljednji je rad u zborniku, a potpisuje ga njegov urednik i povjesniar Tvrtko Jakovi-na, koji zakljuuje da su devedesete na europskom Jugoistoku mogle izgledati drukije da je reformski pokret u Jugo-slaviji poetkom sedamdesetih uspio.

Osim to se bave politikim zbivanji-ma, radovi u zborniku bave se i jezinom politikom, knjievnou, ali i onima koji nisu odobravali Hrvatsko proljee. Zbor-nik je trebao pridonijeti kontekstualizaci-ji zbivanja, pokazati kako su se zbivanja u Hrvatskoj osjeala i povezivala s onima u Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Srbiji, od-nosno kako su ih vidjeli u SAD-u i Ujedi-njenom Kraljevstvu. Njegova je vanost i u tome to je otvorio neke jo uvijek sla-bo poznate i istraene teme, npr. odnos Katolike crkve prema Hrvatskom pro-ljeu, interpretacija stajalita ede Grbi-a itd. Takoer treba istaknuti da su ra-dovi uglavnom donijeli nove informacije te drukija itanja i interpretacije dogaa-ja iz 1971. godine. Zbornik Hrvatsko pro-ljee 40 godina poslije iznimno je vrijedno historiografsko djelo i kao takvo treba ga preporuiti svima koje zanima suvreme-na hrvatska politika povijest.

Velimir Veselinovi