1

“Medicina je socijalna znanost, a politika ništa

drugo do medicina velikih razmjera”

Rudolf Luddwig Karl Virchow 1(1821-1902)

PREDGOVOR

Realizaciju projekta “Poštovanje zakona-transplantacija organa” koji uz podršku Centra

civilnih inicijativa (CCI) provodi NVO Otvorena mreža u BiH (u daljem tekstu: Otvorena

mreža) uključio se i Centar za civilno društvo Kyodo (CCD Kyodo) sa zadatkom da izvrši

analizu zakonodavstva o transplantaciji organa tkiva i ćelija u Bosni i Hercegovini sa

posebnim osvrtom na financijske implikacije koje zahtijeva transplantacija organa, tkiva i

ćelija.

Projekat “Poštovanje zakona-transplantacija organa” sadrži prije svega humane ciljeve, a s

obzirom na specifičnost koju transplantacija donosi pojedincu i društvu u cjelini, u radu su se

istovremeno otvarala pitanja iz oblasti ljudskih prava, etike, kao i ukupnih društvenih odnosa.

To je bilo najočitije u izradi situacione analize, u kojoj su se pokušali otkriti stvarni razlozi i

problemi ne samo struke i osiguranja sredstava, nego i donorstva. Smatramo da će odgovor

biti potpun, tek kada politika pokaže zanimanje i za socijalne aspekte transplantacije, te radne

aspekte osoba sa transplantiranim organima, kao i donora.

Ocjenu stanja u oblasti transplantologije je veoma teško dati s obzirom na činjenicu da je

dostupnost informacija o transplantacijama u BiH veoma ograničena, svedena uglavnom na

uski krug ljudi koji je koncentriran u medicinskim centrima. Posljedica ovakvog pristupa je da

se u javnosti kreira mišljenje kako se transplantacije u BiH ne rade ili se sprovode kao

sporadične, nesistematski organizirane aktivnosti u oblasti zdravstvene zaštite. Ovo stajalište

je prvenstveno zasnovano na činjenici da različite inicijative, uključujući i aktivnosti

Otvorene mreže svakodnevno organiziraju različite akcije prikupljanja sredstava za obavljanje

transplantacija u inostranstvu. Kao ilustracija može poslužiti primjer transplantacije rožnice

gdje prirađivač i pored uloženog truda nije uspio dobiti preciznu informaciju o ovoj vrsti

transplantacije. Naime, zvaničan podatak iz troškovnika Fonda solidarnosti F BiH za 2011

godinu prikazuje troškove za samo jednu transplantaciju rožnice, a u vrijeme izrade analize iz

brojnih apela za prikupljanje sredstava potrebnih za transplantaciju u inostranstvu, prikupljana

su sredstva za čak pet pacijenata, što navodi na zaključaki da se transplantacije rožnice u

našoj državi ne rade. Vjerujemo da će i Otvorena mreža, obzirom na svoju medijsku

angažiranost i zavidan uspjeh u oblasti podrške građanima u procesu ostvarivanja prava na

hitnu zdravstvenu intervenciju, pronaći način da odgovorni transparentnije i sistematičnije

objavljuju informacije iz oblasti transplantalogije, a na koje građani imaju pravo.

Tranzicija kroz koju država BiH kao postkonfliktna zemlja prolazi u značajnoj mjeri otežava

realno sagledavanje dostignutog nivoa razvoja transplantalogije kao oblasti. Ovo je posebno

izraženo s obzirom na kompleksnost ustroja sistema zdravstvene zaštite u BiH koju

1 Njemački liječnik, antropolog, patolog, biolog i političar, čuven i kao otac socijalne medicine

2

karakteriše teritorijalna razjedinjenost, nizak nivo koordinacije, a što je značajno s obzirom da

različiti nivoi vlasti u oblasti zdravstva odlučuju o prioritetima, raspolaganju sredstvima i

unapređenju same organizacije zdravstvenog sustava. Sve navedeno u značajnoj mjeri utiče

da ne postoje transparentni osnovni parametri na osnovu kojih bi se utvrdilo da li broj

transplantacija koje se obavljaju u BiH odgovara stvarnim potrebama i stanju zdravlja građana

BiH. Bez utvrđivanja stvarne slike potreba građana za transplantacijom teško je dati i realnu

procjenu potreba finansijskih sredstava namjenjenih za ovu oblast.

Zakonodavstvo i financijski resursi jesu preduvjet za realizaciju transplantacijskih programa,

ali su struka i politika faktori koji odlučuju da li će se ovi programi realizirati unutar

zdravstvenog sistema države, ili će se raspoloživa financijska sredstva koristiti za plaćanje

transplantacijskih usluga u inozemstvu2, pri tome bi isključivo trebali biti vođeni objektivnim

pokazateljima stvarnog stanja zdravlja nacije i potreba oboljelih građana pri čemu se njihovi

zdravstveni problemi trebaju riješiti na najbolji način. Nesumnjivo da struka i politika znaju

da je broj obavljenih transplantacija preduvjet da BiH što prije postane ravnopravan partner s

europskim transplantacijskim institucijama i član u svjetskoj transplantacijskoj zajednici.

Za priređivača je rad na ovoj analizi bio i ljudski, a ne samo profesionalni izazov, zbog čega

upućuje zahvalnost Otvorenoj mreži u BiH kao inicijatoru ideje za provedbu ovog projekta, te

Centru civilnih inicijativa (CCI) čije opredjeljenje je bilo da podrži realizaciju ove aktivnosti,

i USAID-u koji je finansijski podržao projekat. Priređivač koristi priliku da se zahvali

nesebičnim entuzijastima koji su svojim stručnim doprinosom učinili da analiza obuhvati sva

pitanja značajna za oblast transplantacije organa, a prije svega3: Novki Agić, direktorici

Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, prof. dr. Azri Alajbegović-Kurtović,

jednoj od osnivačica Donorske mreže i predavačici na temu moždana smrt, Snježani

Bodnaruk, dipl.iur. pomoćnici ministra za pravne i opće poslove, dr. Marini Bera, pomoćnici

ministra za analitiku, plan i upravljanje resursima u zdravstvu, dr.Aidi Ćorić, spec. interene

medicine i članici Donorske mreže Kantona Sarajevo, Jasni Hasić, dipl.iur.,zamjenici

direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, dr. Ivi Komljenoviću,

nacionalnom koordinatoru za hemodijalizu u RS-u, prof. dr. Halimi Resić, šefici Klinike za

hemodijalizu Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu i predjsednici Donorske Mreže

Kantona Sarajevo, dr. Ladi Sarajlić, iz Federalnog ministarstva zdravlja, doc. Dr. Mithatu

Tabakoviću, direktoru Klinike za intrene bolesti UKC Tuzla i dr. Dušanu Vojvodiću iz

Ministarstva zdravlja Republike Srpske.

Vijeće Europe je prije 14 godina ustanovilo Europski Dan doniranja organa i transplantacije

(EODD), koji se obilježava svakog 13 oktobra/ listopada u jednoj od zemalja članica, kao

domaćina. Prilikom obilježavanja ovog dana organiziraju se debate kojima se nastoji podići

svijest o značaju doniranja organa. Ove godine domaćin obilježavanja EODD-a je bila

Mađarska. Nadamo se da će idućih godina, potaknuta i ovim projektom, BiH željeti

2 Transplantacija se može urediti na način kako to država želi, neovisno o njezinom uređenju, npr. u Njemačkoj

transplantacija se obavlja po regijama, ne u jednom centru, jer je to pitanje zdravstvene politike zemlje. 3 Navedeno po abecednom redu

3

organizirati takav Dan promovirajući konkretnim aktivnostima strategiju zdravlja za svoje

građane.

Priređivač Analize zakonodavstva, njegove primjene u

praksi i finansijske projekcije za implenetaciju zakona

CSC Kyodo

Sarajevo, Novembar 2012 godine

4

PRAVNI I FINANCIJSKI ASPEKTI

TRANSPLANTACIJE ORGANA, TKIVA I STANICA

I. UVOD

Transplantacija organa, je bez sumnje jedno od najznačajnijih dostignuća u modernoj

medicini. U mnogim slučajevima, to je jedina mogućnost liječenja u kasnim fazama zatajenja

organa i kroničnih bolesti, najčešće bubrega, jetre i srca. Transplantacija daje jedinu nadu

milijunima ljudi širom svijeta. U mnogim zemljama se obavljaju operacije transplantacije

organa, ali uspješnost programa se, osim kao medicinsko dostignuće, mora dodatno

promatrati i u svjetlu utjecaja kulturoloških, vjerskih i ekonomskih faktora. Zato je veoma

važno razvijati nivo društvene svijesti o značaju transplantacije među svima, doktorima,

donosiocima zakona i odluka, potencijalnim donorima i konačno primateljima organa. Ovo

čini ključ uspjeha transplantacije organa.

U početku, transplantacija je bila ograničena na srce, jetru i bubrege. Međutim, razvojem više

grana medicinske nauke i tehnologija, medicinske operacije su postajale sve sofisticiranije, a

farmakologija je proučavajući fizičke i kemijske osobine lijekova i njihovog dejstva u

organizmu, njihovu eliminaciju i terapijsko svojstvo otkrivala nove lijekove koji su također

doprinosili stvaranju uvjeta za presađivanje i drugih vitalnih organa, kao što su gušterača,

pluća i razne vrste tkiva. U svijetu se svake godine obavi 3-5 milijuna transplantacija tkiva,

koje uključuju: rožnicu, kožu i kosti.4 Transplantacija bubrega zauzima poseban status. Iako

bolesti bubrega mogu biti tretirane dijalizom, općenito je zauzeto stajalište da je

transplantacija bubrega najoptimalniji način liječenja zatajenja bubrega, u smislu

preživljavanja, poboljšana kvaliteta života i troškovne efikasnosti.5 Prema nekim

pokazateljima u svijetu se obavi između 50.000 od 70.000 transplantacija bubrega svake

godine.6 Porast broja donora/darivatelja organa posljednjih 15 godina iznosi svega 2%

godišnje, dok broj bolesnika na listama čekanja raste za oko 15-20% godišnje. Trenutačno je

na listama čekanja u Europi više od 50 000 ljudi od kojih će 30% dobiti presadak, a 35% će

umrijeti čekajući organ. Svaki dan umre 12 osoba zbog nedostatka organa za transplantaciju.7

4 Rüdiger von Versen, “Ethics, Access and Safety in Tissue and Organ Transplantation: Issues of Global

Concern,” WHO document WHO/HTP/EHT/T-2003.1. 5 U Sloveniji se bubrežni bolesnici rjeđe odlučuju za transplantaciju i ostaju na dijalizi. Vjerojatno je razlog

tome dobra organiziranost usluge i opremljenost dijaliznih centara- rečeno na sastanku Otvorene mreže,

održanom u Sarajevu 28.9.2012.godine 6 www.news-medical.net/health/What-is-African-Sleeping...

7 http://www.stampar.hr/EuropskiDanDarivanjaIPresadivanja, stranica Zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija

Štampar, Zagreb, R Hrvatska

5

Transplantacija organa, ćelija i tkiva (u daljem tekstu: transplantacija) je medicinski zahvat

koji osim vrhunskog stručnog medicinskog znanja i vrhunske zdravstvene tehnologije

podrazumijeva i drugu dimenziju, bez koje vrhunsko medicinsko znanje i tehnologija za sada

ne mogu a to je humanost, solidarnost/altruizam građana čiji su organi, tkiva i ćelije nužni da

bi se transplantacija obavila. Upravo identifikacija osoba koje namjeravaju donirati svoje

organe, dobijanje njihovog pristanka ili pristanka njihovih srodnika je ključni preduvjet za

transplantaciju. Izostanak ovog preduvjeta na globalnoj razini je u značajnoj mjeri doveo do

pojave komercijalnog tržišta transplantacije organa, rezultirajući neizbježnom eksploatacijom

i zlostavljanjem siromašnih donora u korist bogatih, pa čak i pojavom posrednika. Sve to je

dovelo do razvijanja tzv.„transplantacijskog turizma“. Ovakve radnje su flagrantno kršenje

osnovnih ljudskih prava, posebno prava na život i prava na zdravlje i moraju biti predmet

krivičnog zakonodavstva8.

8 Sankcionirano Krivičnim zakonom BiH: kao krivično djelo zasnivanja ropskog odnosa i prijevoz osoba u

ropskom odnosu; trgovina ljudima; i organiziranje grupe ili udruženja za izvršenje trgovine ljudima i

krijumčarenje migranata sve u okviru glave XVII KRIVIČNA DJELA PROTIV ČOVJEČNOSTI I

VRIJEDNOSTI ZAŠTIĆENIH MEĐUNARDONIM PRAVOM. U Krivičnom zakonu FBIH i Krivičnom

zakonu RS-a predviđene su sankcije za krivično djelo nedozvoljeno presađivanje ljudskog tijela, odnosno

dijelova čovječijeg tijela u okviru glave XXI KRIVIČNA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI, u oba zakona.

Porast broja donora/darivatelja organa posljednjih 15 godina iznosi svega 2% godišnje

Na listama čekanja u Europi više od 50 000 ljudi od kojih će 30% dobiti presadak, a 35% će umrijeti čekajući Svaki dan umre 12 osoba zbog nedostatka organa za transplantaciju

godišnje u svijetu se obavi 3-5 milijuna transplantacija tkiva uključujući rožnicu kožu i kosti i obavi između 50.000 od 70.000 transplantacija bubrega

Potrebe za transplanatcijom organa u svijetu

6

Transplantacija u praksi

Svi globalni tokovi u oblasti transplantacije reflektiraju se i na stanje ove oblasti u našoj

državi. U cilju sagledavanja situacije Otvorena mreža je uz podršku CCI-ja inicirala i

započela realiziranje projekta “Poštovanje zakona = transplantacija organa”. U okviru ovog

projekta CCD Kyodo je preuzeo zadatak da izvrši analizu zakonodavstva, kao i procjenu

financijskog aspekta transplantacije organa u BiH. Zadatak je zahtijevao da se obradi sljedeće:

zakonodavstvo o transplantaciji u BiH i njegova usklađenost sa međunarodnim

standardima

financijski okvir u BiH za izvođenje transplantacije;

situaciona analiza, uključujući informacije o obavljanju transplantacija, kapacitetu za

njihovo uspješno izvođenje i osnovnim preprekama za unapređenje ovog programa;

odnos između pruženih usluga transplantacije i stvarnih potreba;

stanje u BiH u usporedbi sa europskom okvirnom strategijom i prioritetima u oblasti

transplantacije u EU, odnosno primjeri najbolje EU prakse.

1.2. Metodologija

U realizaciji projektnog zadatka korišteni su metod analize u cilju ocjene zakonodavstva i

institutionalnih mehanizama, metod mapiranja s ciljem prezentiranja međunarodnih

standarda i nekih dobrih praksi, te konsultacije sa stručnjacima obavljenim na sastancima

koje je organizirala Otvorena mreža, a obavljen je i ograničen broj intervjua sa odgovornim

osobama iz institucija.9

Analiza zakonodavstva u oblasti transplantacije, s obzirom na posebno naglašenu dimenziju

ljudskih prava, zahtijevala je prezentiranje ključnih međunarodnih standarda koji su

obvezujući za BiH, kao članicu UN10

, Vijeća Europe11

, te potencijalnu kandidatkinju za

članstvo u EU. Ovo posljednje je obaveza nastala potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i

pridruživanju.12

Stoga, analiza obuhvata i osvrt na najznačajnije direktive13

, rezolucije14

, te

9Smatra se da su svi izrazi u ovom dokumentu, upotrebljeni u muškom gramatičkom rodu odnose bez

diskriminacije i na osobe ženskog spola 10

Članstvo BH u UN od 22. maja 1992. 11

Članstvo u Vijeću Europe od 24. aprila 2002. 12

Jedan od najznačajnijih pravnih i političkih principa EU integracija je Acquis communautaire, što se može

prevesti kao „ukupno pravno nasljeđe/stečevina/postignuće Zajednice“ – Priručnik za usklađivanje propisa BiH

sa propisima EU, izdavač DEI B&H 2005

7

vodič Europskog Pralamenta/Vijeća i Vijeća Europe, kao dokumente europskog zdravstvenog

prostora. Prezentiranje međunarodnih standarda je posebno značajno, s obzirom da

medicinska terapija transplantacijom tkiva i ćelija postaje sve brojnija zahvaljujući napretku u

ćelijskoj i molekularnoj biotehnologiji. Medicinska terapija na temelju ljudske krvi, tkiva,

ćelija i organa spašava mnoge živote, međutim nosi i potencijalne rizike za prijenos bolesti, s

obzirom da proces od nabavke do transplantacije uključuje mnoge složene, ali međusobno

povezane korake. Pored tog rizika, postoji i drugi uzrokovan potencijalnom opasnošću da se

pacijent zarazi bolestima kao što su hepatitis i HIV, što se svakako treba spriječiti.

U analizi zakonodavstva u BiH bilo je nužno dati kratko objašnjenje ustavnog ustrojstva i

podjele nadležnosti, posebno s obzirom na organizaciju, provedbu i nadzor nad pružanjem

zdravstvene zaštite građanima, što u značajnoj mjeri ovisi o njihovoj entitetskoj/kantonalnoj

pripadnosti. U pogledu nacionalnog zakonodavnog okvira, pored osvrta na relevantne zakone,

predstavljeni su i neki strateški dokumenti, te podzakonski akti koji se odnose na provođenje

transplantacije u oba entiteta15

.

Kompleksnost programa transplantacije, posebno s obzirom na njegov način financiranja

zahtijevala je da se okvirno predstave i drugi zakoni čija se primjena nužno dodiruje i/ ili je

direktno vezana sa transplantacijom kao što su: Zakon o pravima, obavezama i

odgovornostima pacijenata FBiH, Zakon o krvi i krvnim sastojcima, Zakon o transfuzijskoj

medicini itd.

U cilju predstavljanja najboljih praksi u oblasti transplantacije, u cjelosti je prenesen tabelarni

prikaz iz Biltena Vijeća Europe za septembar 2012 godine, koji oslikava najbolju praksu

zemalja EU za 2011 godinu.

Obzirom da je procjena trenutnog stanja, s posebnim osvrtom na uspješnost transplantacija u

BiH tražila mišljenje stručnjaka u toj oblasti, to je metodologija rada zahtijevala da se obave i

konsultacije s istaknutim stručnjacima u oblasti transplantacije, a posebno sa stručnjacima u

angažiranim u donorskoj mreži. Slika stanja u oblasti transplantacije u BiH je dodatno

upotpunjena informacijama koje su prikupljene na osnovu stalnih medijskih apela za pomoć

građanima kojima je nužna transplantacija u inozemstvu.16

Ove informacije su do određene

mjere utjecale i na predložene preporuke.

13

Ibidem, Direktiva obvezuje u pogledu ciljeva, ali ostavlja slobodu državi koja harmonizira svoje

zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU u pogledu oblika i metoda implementacije 14

Ibidem, Preporuke sadrže stavove institucija Zajednice i predstavlja specifičan poziv za određeno ponašanje u

određenim oblastima od interesa za Zajednicu 15

BD BiH još nema svoje zakonodavstvo koje se tiče transplantacije, o čemu je dat komentar u „odjeljku

situaciona analiza“ u BD BiH 16

Apeli Otvorene mreže, bilbordi u gradovima širom BH i novinski napisi sa oznakama banaka putem kojih se

prikupljaju sredstva

8

II. ANALIZA ZAKONODAVSTVA

2.1. Međunarodni standardi

Međunarodni ugovori utvrđuju pravo na zdravlje kao osnovno ljudsko pravo, ističući obavezu

države da poštuje i ispuni očekivanja iz tog prava njezinih građana. Ovo pravo nije

ograničeno samo na pružanje preventivnih i kurativnih zdravstvenih usluga, već zahtijeva

predanost države da svakoj osobi osigura uživanje najviših mogućih standarda fizičkog i

mentalnog zdravlja.17

Prilikom formulisanja člana 12 Pakta o ekonomskim, socijalnim i

kulturnim pravima, Treći komitet Generalne Skupštine Ujedinjenih nacija nije usvojio

definiciju zdravlja sadržanu u preambuli Ustava Svjetske zdravstvene organizacije, koja

koncept zdravlja definiše kao ``stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja,

a ne samo kao odsustvo bolesti ili nemoći``. ali upućivanje u članu 12(1) Pakta na ``najviši

moguć standard fizičkog i mentalnog zdravlja`` ne ograničava pravo na zdravlje pravo na

zdravstvenu zaštitu. Naprotiv, rad na formulisanju i jasan jezik člana 12(2) priznaju da pravo

na zdravlje obuhvata široku lepezu socio-ekonomskih faktora koji unapređuju uslove u

kojima ljudi mogu voditi zdrav život, i da uključuje i druge elemente zdravlja, kao što su

hrana i zdrava ishrana, stanovanje, pristup bezbednoj vodi za piće i adekvatnim sanitarnim

uslovima, sigurne i zdrave uslove rada i zdravu okolinu. Generalni komentar broj 14 o pravu

na zdravlje koji je izdao UN Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava navodi da se

"ostvarenje prava na zdravlje može postići kroz brojne, komplementarne pristupe, kao što je

formuliranje zdravstvenih politika, odnosno provedba zdravstvenih programa razvijenih od

strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), ili usvajanjem specifičnih pravnih

instrumenata."18 Pravo na zdravlje mora biti tumačeno kao pravo na uživanje raznih vidova

pomoći, proizvoda, usluga i uslova neophodnih za ostvarivanje najvišeg mogućeg standarda

zdravlja.19

Pravo na zdravlje se sastoji od nekoliko elemenata koji između ostalog uključuju:

Dostupnost adekvatne zdravstvene usluge i programa, osiguranih od strane države;

Pristupačnost zdravstvenih usluga bez diskriminacije, koji prisiljava državu na

osiguranje svim slojevima društva mogućnosti da snose troškove svog liječenja i

usluga;

Kvalitet zdravstvenih usluga prihvatljivih podjednako za sve građane.

Navedeni elementi ilustriraju važnost formuliranja i odredbi koje dozvoljavaju doniranje

organa onima kojima su potrebni kao jedan od načina za osiguranje prava na zdravlje. Tek

će takvo zakonodavstvo omogućiti i siromašnima da bez diskriminacije, dobiju organe kada

su im potrebni, dajući im tako jednaku šansu za oporavak. Primjena standarda utvrđenih

17

Primjena standarda utvrđenih članom 12. Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Nekoliko

drugih međunarodnih i regionalnih konvencija također podupire pravo na zdravlje, uključujući Opću deklaraciju

o ljudskim pravima (1948), član 25; Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (1979), član 11. i

12.; Konvenciju o pravima djeteta (1989), član 24., te Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda

(1981), član 16 18

Opći Komentar broj 14 (2000), UN-ov Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava, stav 1 19

Ibidem, tačka 9

9

članom 12. Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima omugućava identifikaciju

kršenja prava na zdravlje od strane države potpisnice.20

Kršenje se može desiti kada država

propusti ili ne uspije da poduzme potrebne mjere koje proizilaze iz pravnih obaveza, ili kada

država ne osigura svim osobama na svojoj teritoriji jednak pristup zdravstvenim uslugama.

Kršenje prava se može desiti direktno od strane države, dakle djelovanjem države ukoliko ne

donese zakone koji reguliraju transplataciju organa, ili ne zabranjuje trgovinu organima, ili

indirektno kada država ne poduzima efikasne mjere i mehanizme u cilju sprječavanja trećih

osoba da krše pravo na zdravlje, kao što je npr. slučaj kada država ne osigurava efikasno

sprječavanje trgovine organima i ne spriječava djelovanje mafije u ovoj oblasti. Mjere, kao što

je donošenje i provođenje dobrih zakona, potrebne su kako bi se zaštitile osobe čije se pravo

na zdravlje krši.

Treba naglasiti da kada se govori o transplantaciji organa, pravo građana u okviru prava na

zdravstvenu zaštitu treba posmatrati i u odnosu na pravo na život. Pravo na život se ne može

derogirati ili suspendirati od strane države, čak ni u vrijeme rata ili nacionalne opasnosti.

Prema stajalištu UN Odbora za ljudska prava iznesenom u Generalnom komentaru 6 pravo na

život se prečesto usko tumači.21

S tim u vezi, Odbor smatra da bi bilo poželjno da države

članice poduzmu sve moguće mjere kako bi se povećao životni vijek građana. Posmatrano iz

perspektive navedenih principa ove Analiza će pokušati utvrditi koliko je BiH kao država

uspjela izvršiti međunarodne obaveza koje je preuzela i da li je realizacija tih obaveza pratila

norme utvrđene međunarodnim standardima.

Transplantacija je u međunarodnim standardima, na čiju se primjenu i poštivanje BiH

ratifikacijom obavezala22

uglavnom sadržana u okviru prava na zdravlje. Tako, Konvencija o

ukidanju svih oblika rasne diskriminacije obavezuje države da svakome jamče pravo na

jednakost pred zakonom, bez razlike na rasu, boju ili nacionalno ili etičko porijeklo, te među

nabrojanim pravima navodi i pravo na zdravlje, liječničku pomoć, socijalno osiguranje i

socijalne službe.23

Konvencija o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima obavezuje državu da prizna

pravo svakoga na uživanje najvišeg nivoa tjelesnog i duševnog zdravlja čije je dostizanje

uvjetovano mjerama koje između ostalog uključuju i stvaranje uvjeta koji osiguravaju

liječničke usluge i njegu u slučaju bolesti..24

20

Međunarodna konvencija o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima obvezuje države da priznaju pravo

svakoga na uživanje najviše dostižne mjere tjelesnog i duševnog zdravlja čije je dostizanje uvjetovano mjerama

kao što je stvaranje uvjeta koji osiguravaju liječničke usluge i njegu u slučaju bolesti. 21

Tačka 5 Generalnog komentara broj 6 uz Pakt o političkim i građanskim pravima 22

U Aneksu I Ustava BiH navode se međunarodni standardi za zaštitu ljudskih prava koji su bili polazna osnova

u analizi međunarodnih standarda u odnosu na pitanje transplantacije. Treba imati u vidu das u ovi standardi dio

Ustava i da imaju snagu ustavne norme. 23

Član 5 točka d) podtačka IV) Konvencije 24

Član 12 Konvencije

10

Konvencija o pravima djeteta svakom djetetu rođenjem priznaje pravo na život25

, te priznaje

pravo na informaciju koje imaju za cilj unaprjeđenje razine njegove zdravstvene i

medicinske zaštite26

, kao i na rehabilitaciju, uz obavezu države da nastoji nijednom djetetu

ne uskratiti pravo na zdravstvenu zaštitu,27

te ih obavezuje da unapređuju i potiču

međunarodnu suradnju radi postupnog postizanja potpune realizacije navedenog prava.28

Opća deklaracija o ljudskim pravima propisuje pravo na standard života koji osigurava

zdravlje i blagostanje čije se ostvarenje postiže i kroz zdravstvenu njegu i potrebne socijalne

službe koje država treba osigurati.

BiH je također ratificirala i revidiranu Europsku socijalnu povelju iz 199629

, koja u pogledu

zdravlja jamči dostupnost i djelotvornost zdravstvene zaštite za čitavo stanovništvo, na način

da svako ima pravo koristiti sve mjere koje omogućavaju ostvarenje najboljeg zdravstvenog

standarda.

Milenijumska deklaracija Opće skupštine UN promovira izgradnju temelja mirnijeg,

bogatijeg i pravednijeg svijeta kojem čovječanstvo teži, iskazuje opredjeljenje za promicanje

demokratije, te jačanje vladavine prava uz poštivanje svih međunarodno priznatih ljudskih

prava i sloboda. Ona pokazuje put koji vodi razvoju svih naroda svijeta, borbi protiv

siromaštva, neznanja i bolesti.

Deklaracija iz Istanbula o trgovini organima i transplacijskom turizmu30

naglašava važnost

zdravstvene i psihološke skrbi za živog donora, kao i potrebu da se njegova aktivnost smatra

herojskim podvigom. Deklaracija je naglasila potrebu da živi donor u skladu s međunarodnim

smjernicama prođe medicinske i psihološke procjene i prije i nakon doniranja. Istovremeno,

Deklaracija ukazuje na važnost nediskriminacije u postupku transplantacije organa s obzirom

na spol, nacionalnost, religiju ili financijsko stanje kako bi se postigle vrijednosti pravde i

pravednosti, te definira trgovinu organa uz napomenu da se trgovinom organima i

transplantacijskim turizmom krše načela jednakosti, pravednosti i poštovanja ljudskog

dostojanstva. Ovaj dokument javno obznanjuje da su siromašni koji prodaju svoje organe

eksploatirani, bilo od bogatih unutar vlastite države, ili od transplancijskih turista iz

inozemstva.31

Osim toga, transplancijski turizam koji direktno pogađa rizične skupine je rizik

i zbog fizičkih povreda, nastalih kao posljedica neregularne i ilegalne transplantacije, stoga je

potrebno poduzeti najodlučnije mjere u cilju njegove zabrane. Zemlje iz kojih potječe

transplantacijski turizam, kao i one koje potiču putovanja radi transplantacije su upravo

25

Član 6 stav 1 Konvencije 26

Ibidem član 17 27

Ibidem član 24 stav 1 28

Ibidem, član 24 stav 4 29

Ratificirana 07.10.2008. godine 30

Usvojena 2. 05. 2008. godine 31

“Nasljeđe transplantacije je ugroženo trgovinom organima i transplancijskim turizmom. Deklaracija iz

Istanbula ima za cilj borbu protiv takvih aktivnosti i zaštitu dostojanstva donora organa. Uspjeh transplantacije

kao spašavanje života ne zahtjeva niti opravdava, žrtvovanje siromašnih kao izvor organa za bogate” ( Steering

Committee of the Istambul Summit)

11

odgovorne adrese za zaštitu njihovih građana od eksploatacije, odnosno rizika od mogućih

tragičnih posljedica. Iz tih razloga sve zemlje trebaju razvijati nacionalnu sposobnost za

donorstvo.32

Deklaracija posebno naglašava ulogu koju imaju profesionalci koji obavljaju

transplantacije i koji trebaju osobno ili kroz svoje organizacije zaustaviti ovu neetičnu

aktivnost, istovremeno potičući sigurnu, odgovornu praksu koja povezuje potrebe primatelja i

zaštitu donora. Deklaracija je usmjerena i na jačanje odlučnosti vlada i međunarodnih

organizacija da razviju zakone i vodiče za okončanje protuzakonitih praksi komercalizacije

organa, koja naročito pogađa ranjivu populaciju, kao što su nepismene i siromašne osobe,

imigranti bez dokumenata, zatvorenici, političke i ekonomske izbjeglice. Kao posljedica

porasta internetske komunikacije i želja pacijenata iz bogatih zemalja da putuju i kupuju

organe, trgovina organima i transplantacijski turizam su narasli do globalnog problema.33

Troškovi transplantacije organa ne bi trebali uključivati plaćanje organa, tkiva ili stanica koje

se koriste u transplantaciji.34

Troškovi se trebaju izračunati na način da uključuju legitimne

troškove, uključujući i troškove tretmana organa primatelja. Deklaracija smatra uspostavu

efikasnog zdravstvenog sistema kao strateški cilj, kako bi se spriječilo širenje zatajenja

organa, što dovodi do povećane potražnje za organima. Osim toga, važno je uspostaviti

zdravstveni sistem koji će moći osigurati sve troškove transplantacije, bez zahtjeva za

dodatnim plaćanjem, jer plaćanje otvara vrata trgovini organima.

Deklaracija također naglašava važnost podržavanja obrazovanja i podizanja svijesti kroz

razvijanje programa za uposlenike u zdravstvenom sektoru i građane. Dokument posebno

ističe važnost zajedničkog regionalnog djelovanja za pripremu registra donora i

potencijalnih primatelja, bez potkopavanja nacionalnog interesa svake zemlje.

Madridska Rezolucija o doniranju i transplantaciji organa35

predstavlja daljni napredak, jer

je putokaz ka prevazilaženju nedostatka doniranih organa i potreba za transplantacijom.

Svjetska zdravstvena organizacija je zajedno sa Španskom nacionalnom transplancijskom

organizacijom i Transplancijskim društvom, uz podršku Europske komisije organizirala Treću

opću konsultaciju o doniranju i transplantaciji organa. Sastanak je, slijedeći Deklaraciju iz

Istanbula, kao i ranije usvojene dokumente, za cilj postavio globalni poziv na nacionalnu

odgovornost za zadovoljenje donorstva i transplantacijskih potreba, uzimajući u obzir

nacionalne mogućnosti, uz korištenje regionalne ili međunarodne suradnje.

32

U oktobru 2012 godine tridesetpetogodišnji A.B. iz Ž. umro je u avionu vraćajući se iz Pakistana u BiH, nakon

što mu je u za sada nepoznatoj ustanovi u toj zemlji obavljena transplantacija bubrega- inf. iz Dnevnog avaza od

1.11.2012., a što su prenijeli i drugi mediji u BiH 33

Prema Hrvatskoj donorskoj mreži samo u 2006. godini stranci su primili 2/3 od ukupno 2000 transplantiranih

bubrega u Pakistanu, vidjeti više na:

http://www.hdm.hr/index.php?searchword=bubreg&ordering=newest&searchphrase=any&option=com_search&

limitstart=20 34

Princip 6 Istanbulske deklaracije: 6. Trgovina organima turizam zbog presađivanja organa krši načela od

jednakosti, pravde i poštivanja ljudskog dostojanstva i treba biti zabranjena i Prijedlog 6 Istanbulske deklaracije

prema kojem „sveobuhvatna naknada stvarnih, dokumentiranih troškova doniranja orga ne smije da predstavlja

plaćanje organa, ali treba da obuhvati legitimne troškove liječenja primatelja. 35

Iz 2010. godine

12

Razvoj sveobuhvatnog strateškog okvira politika i praksi na nacionalnom nivou trebaju uzeti

u obzir prvenstveno da se organi smatraju kao društvenim resursom i da pravičnost mora biti

obostrana i prema davaocu i primaocu organa zbog čega se doniranje organa treba posmatrati

kao građanska odgovornost.36

Osnovne preporuke Madridske rezolucije predlažu da nacionalni sistemi između ostalog

osiguraju: razvoj odgovarajuće zdravstvene infrastrukture i stručnih i ekonomskih kapaciteta;

adekvatno finansiranje donorstva i transplantacije organa; usvajanje nacionalnog

zakonodavna koje treba da uredi pitanje proglašenja smrti, nabavke organa, fer i transparentno

određenje uspostave institucija za transplantaciju, te kažnjavanje trgovine organima i

komercijalizacije, kao i donošenje pravila o nabavci organa i pokrivanju nužnih troškova.

2.1.1. Standardi Svjetske zdravstvene organizacije

Zdravlje je jedno od osnovnih čovjekovih prava koje predstavlja preduvjet kvalitetnog života

pojedinca, ali i pokazatelj mjerenja napretka jednog društva i osnova njegovog ekonomskog

rasta. Nejednakosti u stanju zdravlja pojedinca/populacije nastaju kao posljedica genetske

razlike, socio-ekonomskih uvjeta ili osobnog izbora načina života, ali nažalost i kao rezultat

(ne) mogućnosti pristupa zdravstvenoj zaštiti. Ova činjenica je rezultirala da je 1948 godine u

okviru Ujedinjenih naroda osnovana Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) sa ciljem

zaštite zdravlja, kao temeljnog ljudskog prava. Problem nejednakog pristupa zdravstvenoj

zaštiti, SZO je počela rješavati kroz razvijanje i koordiniranje pristupa i zdravstvenih akcija u

oblasti zdravstvene zaštite. Istovremeno, SZO je u cilju postizanja najvišeg stupnja zdravlja

svih naroda postala jedinstven instrument međunarodne zdravstvene suradnje država.

Poseban izazov upućen međunarodnoj zajednici i zemljama članicama UN bila je akcija

postići “Zdravlje za sve” koju je uputila UN Skupština 1977. godine. Ovaj Program je

jednoglasno 1984. godine prihvatilo 166 zemalja, usaglasivši se da društvo mora biti spremno

za unapređenje zdravlja, da je u tome potrebna suradnja zdravstvenog sektora s ostalim

ključnim sektorima, te da društvo kao cjelina i pojedinci moraju tragati za boljim zdravljem.

Dokumenti koje su kasnije donoseni na zdravstvenim skupovima u Alma-Ati, Ottawi, Jakarti

utemeljeni na postulatu Zdravlje za sve = Sve za zdravlje i na određeni način promiču

društvenu odgovornost za zdravlje; obavezu povećanja ulaganja u razvoj zdravlja; povećanje

kapaciteta zajednice i infrastrukture za promicanje zdravlja. Dokumenti su suglasni da je

siromaštvo glavni uzrok narušavanja zdravlja, jer prema definiciji SZO zdravlje je

”….fizičko, mentalno i socijalno zdravlje, a ne samo odsustvo bolesti”.

SZO koja ima nemjerljiv značaj u uspostavi i implementaciji standarda u oblasti zdravstva na

globalnom nivou je više puta osudila trgovanje organima.37

36

www.transplantjournal.com, p. 30 - Implementing self-sufficiency:Recommendations from the adrid

consultation 37 Rezolucija SZO 40.13 iz 1987.

13

Rezolucija SZO 44.25/1991 je donijela prvi nacrt smjernica za transplantaciju ljudskih organa

i tkiva. Ovaj dokument uspostavlja standardiziran etički okvir za operacije transplantacije i

propisuje potrebu zabrane prodaje ljudskih organa u svrhu transplantacije.

Jedna od najznačajnijih preporuka izdatih od strane SZO je Rezolucija 57.18 usvojena u maju

2004, na 57. sjednici u kojoj Organizacija poziva zemlje članice da ostvare učinkovit nadzor

nad transplantacijom, te da poduzmu mjere zaštite najsiromašnije i najranjivije skupine od

„transplantacijskog turizma“. U 2008, smjernice SZO o presađivanju organa i tkiva su

revidirane i kao takve usvojene. Smjernice preporučuju dobijanje pravne saglasnosti za

vađenje ćelija, tkiva ili organa nakon smrti, te doniranje organa za života uz obavezu da

profesionalci osiguraju potrebnu skrb za donora i njegovo dalje kvalitetno zdravstveno

praćenje. Štoviše, donori bi trebali biti pravno kompetentni, kako bi mogli efikasno procjeniti

informacije i biti motivirani stvarnom željom da doniraju svoje organe, bez prisile. Smjernice

naglašavaju potrebu za postojanjem genetski, pravnog ili emocionalnog odnosa između živih

donora i primatelja. Doniranje treba biti prihvaćeno svjesno i dobrovoljno. Maloljetnici i

odrasli sa onesposobljenjem moraju biti zaštićeni od doniranja pod prisilom, a odluka o

doniranju mora biti donesena bez obećanja plaćanja ili bilo koje druge materijalne nagrade.

Ovo ne znači da se donoru ne mogu nadoknaditi razumni troškovi, uključujući i gubitak

prihoda.

Nadalje, smjernice navode da liječnici uključeni u određivanje smrti ne mogu biti uključeni

izravno ili neizravno u transplantaciju, vađenje ili zamjenu organa u bilo kojem obliku. Osim

toga, smjernice zabranjuju liječnicima, medicinskim stručnjacima i osiguravajućim društvima

sudjelovanje u postupcima transplantacije ako je organ dobiven iskorištavanjem donora ili

rođaka preminulog donora, putem prisile ili plaćanjem. U transplantacijskim operacijama, svi

standardi sigurnosti i kvaliteta se moraju poštivati. Sistem doniranja i transplantacija mora biti

jasan i mora osigurati poštivanje privatnosti pojedinaca uključenih u proces.

U oblasti transplantacije, skupština SZO je u maju 2010 godine38

potvrdila vodeće principe o

transplantaciji ljudskih ćelija, tkiva i organa, podsjećajući da je transplantacija započela

serijom studija s početka dvadesetog stoljeća, da je pažnju privukla kada je Alexis Carrel,

1912 godine nagrađen Nobelovom nagradom za svoj pionirski rad, te da se dalje ubrzano

razvijala nakon Drugog svjetskog rata, poprimivši u posljednjih više od 50 godina široku

praksu mijenjanja kvaliteta života za stotine hiljada ljudi. Obzirom da je u posljednjim

dekadama vidljiva komercijalizacija transplantacije kroz trgovinu ljudima, ovi su principi

namijenjeni osiguranju uređenja, etički prihvatljivog okvira za dobijanje i transplantaciju

ljudskih ćelija, tkiva i organa u terapeutske svrhe.

Deklaracija o promicanju prava pacijenata u Europi (Deklaracija), 1994, Svjetska

zdravstvena organizacija, Ured za Europu, donijela je sredinom devedestih godina 20 stoljeća

Deklaraciju koja je poslužila kao osnova za izradu zakona o pravima pacijenata u mnogim

europskim i vaneuropskim zemljama. U našoj državi, zakon je donijela Federacija, dok

38

Potvrđeni principi iz Rezolucije WHA 63.22. su objavljeni u Vodiču koji zadržava osnovnu verziju iz 1991

godine, ali inkorporira odredbe ukoje se dnose na nove trenove u transplantaciji, naričito organa sa živih donora

i povećanu upotrebu ljudskih ćelija i tkiva.

14

Republika Srpska nije, ali se u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, Zakonu o zdravstvenom

osiguranju i Pravilniku o zaštiti prava osiguranih lica39

parcijalno normiraju neka prava koja

se Deklaracijom promoviraju. Tako se u tački 1 navodi između ostalog da svako ima pravo na

poštivanje svoje ličnosti, pravo na autonomnost, fizički i duševni integritet, te na sigurnost i

pravo na poštivanje privatnosti, svojih moralnih i kulturnih vrijednosti, te religijskih i

filozofskih uvjerenja, kao i pravo na zaštitu zdravlja koja je osigurana odgovarajućim

mjerama prevencije bolesti i najvećom mogućom razinom szdravstvene zaštite.

Deklaracija o pravima pacijenata Svetskog udruženja liječnika, Lisabon 1995, usvojena u

oktobru 1981, a zatim izmijenjena 1995, te revidirana 2005. godine vodi računa o mogućim

praktičnim, etičkim i zakonskim teškoćama, naglašavajući da liječnik treba uvijek raditi u

skladu sa svojom savješću i u najboljem interesu pacijenata. U slučaju da zakonodavstvo ili

bilo koja vladina mjera negira ova prava pacijenata, liječnici trebaju tražiti odgovarajuće

načine da ih ponovo uspostave.Prava pacijenta su: a) slobodan izbor liječnika b) pravo da ga

liječi liječnik koji slobodno donosi kliničke i etičke procjene, bez ikakvog uplitanja sa strane

c) pravo da prihvati ili odbije liječenje nakon dobijanja adekvatne informacije d) pravo da

očekuje da će njegov liječnik poštovati povjerljivu prirodu svih informacija medicinske i lične

prirode i e) pravo da primi ili odbije duhovnu i moralnu podršku, uključujući i pomoć

svećenika njegove vjere.

2.1.2. Standardi Vijeća Evrope

Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini40

zabranjuje svaku intervenciju u cilju kreiranja

genetski istog ljudskog bića, bilo živog ili mrtvog.41

Države članice Vijeća Europe svjesne

brzog razvoja biologije i medicine dogovorile su se da će štiti dostojanstvo i identitet svih

ljudskih bića, bez diskriminacije, poštujući njihov integritet i druga prava i temeljne slobode u

pogledu primjene biologije i medicine, jer interesi i dobrobit ljudskog bića imaju prevagu nad

samim interesom društva i nauke. Države su se također dogovorile da poduzimaju mjere kako

bi na području svoje zdravstvene nadležnosti osigurale pravičan i odgovarajući kvalitetan

pristup zdravstvenoj zaštiti, uz osiguranje odgovarajuće sudske zaštite kako bi se spiječila ili

zaustavila nezakonita kršenja prava i načela utvrđenih u Konvenciji.

Dodatni Protokol uz Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini42

je donesen s ciljem da

se poduzmu odgovarajuće aktivnosti kako bi se povećalo doniranje organa i tkiva posebno

putem informiranja javnosti o važnosti presađivanja promicanjem europske suradnje na ovom

području. Protokol promovira i princip interesa pacijenta, time što ističe nužnost olakšavanja

presađivanja organa i tkiva i zaštitu pojedinačnih prava i sloboda, te spriječavanja

39

Objavljen u Sl.glasniku RS broj 26/11 40

Vijeća Europe, 1997, stupila na snagu 2009 godine 41

Ova Konvencija temelji se na osnovnim principima Opće deklaracije o ljudskim pravima, Europske konvencije

o zaštiti ljudskih prava, Europske socijalne povelje, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima,

Međunarodnog pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciji o zaštiti pojedinaca u pogledu

automatske obrade osobnih podataka i Konvenciji o pravima djeteta. Konvencija 42

Iz 2005 godine stupila na snagu 2009

15

komercijalizacije dijelova ljudskog tijela u postupku nabave, razmjene i dodjele organa i

tkiva.

Preporuka R(94)1 Vijeća Europe43

je utemeljena pored ostalog i na Rezoluciji Svjetske

zdravstvene organizacije WHA 42.5.44

koja se odnosi na osudu kupovanja i prodaje organa

ljudskog porijekla. Polazeći od principa da se ljudska tkiva trebaju donirati iz altruističkih

razloga preporučeno je državama članicama da poduzmu određene aktivnosti kao što su npr.

odvajanje funkcije u prikupljanju tkiva (organizacija, čuvanje, kontrola kvaliteta…), te

predloženo provođenje tih funkcija od strane neprofitnih institucija, licenciranih od strane

nacionalnih zdravstvenih institucija ili kompetentnih vlasti. Preporuka između ostalog

zahtijeva od država članica da osiguraju testiranje tkiva na zarazne bolesti u skladu sa

zakonom i praksom određene zemlje.

Preporuka R(97)5 je zasnovana na općem principu zaštite podataka, kako to regulira

Europska konvencija o zaštiti osoba u odnosu na automatsku obradu ličnih podataka, naročito

na članu 6 koji predviđa da se lični podaci o zdravlju ne mogu automatski obrađivati, izuzev

kada domaći zakon, u specifičnom kontekstu izvan zdravstvenog sektora, pruža druge

odgovarajuće mjere u cilju zaštite privatnosti. Naglasak je na reguliranju prikupljanja i obradi

medicinskih podataka i očuvanja povjerljivosti i sigurnosti ličnih podataka u vezi zdravlja, i

osiguranja njihovog korištenja u skladu s pravima i osnovnim slobodama pojedinaca, a

posebno u odnosu na pravo privatnosti. U principu, medicinske podatke bi trebalo da

prikupljaju i obrađuju samo zdravstveni stručnjaci, ili pojedinci ili tijela koja rade u ime

zdravstvenih stručnjaka. Pojedinci ili tijela koja rade u ime zdravstvenih stručnjaka koji

prikupljaju i obrađuju medicinske podatke moraju potpadati pod ista pravila tajnosti koja važe

za zdravstvene radnike, ili njima slična pravila tajnosti. Kontrolori podataka koji nisu

zdravstveni stručnjaci mogu prikupljati i obrađivati medicinske podatke samo u skladu sa

pravilima tajnosti koja se mogu porediti s onima koja važe za zdravstvene profesionalce, ili u

skladu sa podjednako efikasnim mjerama zaštite kako je predviđeno domaćim zakonom.

Preporuka Rec(2006)15 državama članicama preporučuje uspostavu jednog nacionalnog

transplantacijskog sustava (NTS), jednog nadzora organa, tkiva i ćelija, uzimajući u obzir

razlike u postupcima, te jasno definiranu zakonsku strukturu, ovlasti i odgovornost i sl. Ova

preporuka je zasnovana na cilju Vijeća Europe da osigura veće jedinstvo između država

članica, koje se može postići naročito usvajanjem zajedničkih pravila u oblasti zdravstva, pri

čemu se treba voditi računa i o odredbama Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini.

Preporuka poziva i na ranije usvojene preporuke o upravljanju transplantacijskom listom

čekanja i na rezoluciju o usklađivanju zakonodavstva država članica koje se odnose na

uklanjanje, i presađivanje ljudskih organa. Preporuka se treba posmatrati i u svjetlu činjenice

da je transplantacija organa i tkiva ponekad teško dostupna, te da je za transplantacijski sustav

bitno povećanje donorstva i osiguranje ravnopravnog pristupa uslugama koje jamče

43

Recommendation No. R (94) 1 of the Committee of Ministers to Member States on Human Tissue Banks

(adopted by the Committee of Ministers on 14 march 1994 at the 509th meeting of the ministers' deputies) 44

organ, tissue and cells - european directorate for the quality

of...www.edqm.eu/.../booklet_rec_res_organ_transplantationpdf-en-3078

16

pacijentima pravilan i objektivan pristup prema medicinskim kriterijima rasporeda

transplantacije.

Vodič za sigurnost i garanciju kvaliteta kod presađivanja organa, tkiva i ćelija45

daje

smjernice svima koji su uključeni u presađivanje kako bi se optimizirala njihova kvaliteta i

rizici postupaka sveli na minimum.46

Istovremeno, Vodič promovira vrijednost transplantacije

koja osim pretpostavljenog humanizma donora, često ruši i granice između država47

, jer u

nekim slučajevima samo međunarodna suradnja može identificirati odgovarajućeg donora

širom svijeta. Na ovaj način se potvrđuje dimenzija očuvanja ljudskog zdravlja za dobrobit

čovječanstva.

2.1.3. Standardi Evropske unije

Europska povelja o pravima pacijenata48

, nakon što je ratificirana u Briselu, postala je

temeljni dokument za reformu zdravstva u zemljama EU. Drugo poglavlje Povelje precizira

14 prava pacijenata i čini sastavni dio Europskog ustava. To su: pravo na preventivne mjere;

pravo na dostupnost; pravo na informaciju; pravo na pristanak; pravo na slobodan izbor;

pravo na privatnost i povjerljivost; pravo na poštivanje pacijentovog vremena; pravo na

nadgledanje standarda kvaliteta, pravo na sigurnost, pravo na inovacije; pravo na

izbjegavanje nepotrebne patnje i boli; pravo na individualni pristup; pravo na pritužbu i

pravo na obeštećenje.

EU je usvojila Direktivu 2004/23/EC49

koja uspostavlja standarde za kvalitetu i sigurnost

darivanja, nabaljanja, testiranja, analize, čuvanja, očuvanja i distribucije ljudskih tkiva i ćelija.

Između ostalog Direktiva je donesena i radi neophodnosti informiranja i sprovođenja

kampanja usmjerenih na podizanje svijesti na nacionalnom i EU nivou, a u cilju pomoći

građanima da se odluče postati donori za života, kao i ostavljanja svojim obiteljima želje o

donorstvu. Direktiva je uspostavila standard čija je implementacija vezana za donošenje novih

direktiva50

, koje uključuju i u međuvremenu prikupljena međunarodna iskustva u oblasti

transplantacije.

Direktiva 2006/17/EZ51

je utemeljena na međunarodnom iskustvu koje se odnosi na

osiguranje neškodljive primjene i kvalitete organa, tkiva i stanica, Europskoj konvenciji o

ljudskim pravima, Konvenciji Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskih

bića pri podvrgavanju biološkim i medicinskim postupcima, Konvenciji o ljudskim pravima i

biometrici, te dodatnim protokolima, kao i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije,

posebno kada je riječ o biološkom testiranju donora koji potječu iz područja u kojima je

45

Izdanje Vijeća Europe 46

“Uspješno presađivanje, čak i kada ne spašava život, primateljima nudi velika poboljšanja u kvaliteti života”. 47

Javnosti su poznati slučajevi transplantacije pacijenata iz BH koja im je urađena u Tuluzu, Padovi i drugim

centrima, putem Otvorene mreže BH 48

Nastala u Rimu 2002 godine, stoga poznatija kao Rimska povelja vidjeti na:

http://www.pravapacijenata.hr/related/Najave/2010_04_18//Europska_povelja_o_pravima_pacijenata.pdf 49

Direktiva Europskog Parlamenta i Vijeća EU donesena u Strazburu 31.3.2004.godine 50

2006/17/EC; 2006/86/EC 51

Europskog parlamenta i Vijeća od 8.2.2006.godine

17

zastupljenost određenih bolesti velika, čiji seksualni partneri ili roditelji potječu iz takvih

područja, obvezujući zemlje da se rukovode postojećim međunarodnim naučnim iskustvima.

Direktiva 2006/86/EZ52

se primjenjuje na postupke označavanja, obrade, čuvanja,

skladištenja i raspodjele tkiva i stanica ljudskog porijekla, namijenjenih za primjenu ljudskih

derivatnih proizvoda izrađenih od tkiva i ćelija ljudskog porjekla, namijenjenih za primjenu

kod ljudi, ukoliko nisu obuhvaćeni drugim direktivama. Direktiva sadrži i priloge s obrascima

za prijavu eventualnih neželjenih reakcija, istrage o tome, godišnje prijave ozbiljnih

neželjenih reakcija i dr.

Direktiva 53/10 Europskog Parlamenta i Vijeća od 07.07.2010 godine o standardima kvaliteta

i sigurnosti ljudskih organa namijenjenih transplantaciji, propisuje obaveze nadležnih vlasti

država članica na razmjenu informacija, s obzirom da je transplantacija odavno prešla

međudržavne granice.

Europska komisija je 2000 godine definirala javno zdravlje kao jedan od prioriteta,

pokrenuvši time razvoj strategije zdravstva Europske zajednice. Akcijski program zajednice

2003-2008 iz područja javnog zdravstva, usvojen 2002. godine, sadrži tri prioritetna

područja: (a) unapređenje informacija i znanja s ciljem razvoja javnog zdravstva; (b)

osnaživanje sposobnosti brzog i usklađenog djelovanja na prijetnje po zdravlje; (c)

promicanje zdravlja i prevencije bolesti temeljem djelovanja na determinante zdravlja kroz

sve politike i aktivnosti EU.

U oktobru 2007. godine, Europska komisija je usvojila novu strategiju zdravstva, "Zajedno

za zdravlje - strateški pristup za Europsku unije 2008. – 2013" koja se zasniva na četiri

glavna načela:

(a) fokus na zajedničkim vrijednostima zdravlja stavljajući bolesnika u prvi plan te

smanjenje nejednakosti na prava u zdravstvu;

(b) zdravlje kao najveće bogatstvo, čim se ulaganje u zdravlje ne vidi kao trošak, nego

kao ulaganje, jer je zdrava populacija preduvjet za ekonomsku produktivnost i

prosperitet;

(c) integriranje zdravstvenih mjera u niz drugih relevantnih politika, kao što su politika

okoliša, duhanskih proizvoda, lijekova itd.;

(d) jačanje utjecaja Europske unije u području globalnog zdravlja, kroz veću suradnju s

međunarodnim organizacijama.

Strategija ”Zdravlje za sve za 21 stoljeće” bila je odgovor Europske regije na izazove

globalne strategije "Zdravlja za sve". Ovaj dokument određuje okvire za djelovanje regije u

cjelini, a istovremeno služi kao osnova za uobličavanje ciljeva zdravstvenih politika na

nacionalnoj i lokalnoj razini.53

U Strategiji su postavljena dva osnovna cilja i to unaprijediti i

očuvati zdravlje tokom cijelokupnog ljudskog života i smanjiti učestalost vodećih bolesti i

povreda današnjice, te ublažiti njima uzrokovane patnje.

52

Europskog parlamenta i Vijeća od 24.10.2006-godine 53

Iz dokumenta Zdravlje za sve u 21 stoljeću

18

Principi na kojima počiva ovaj strateški dokument su:

Zdravlje je temeljno ljudsko pravo

Za postizanje ciljeva u zdravstvenoj politici nužna je pravičnost i solidarnost unutar i

između zemlje i njezinih građana

Ostvarivanje ciljeva zahtijeva aktivno učešće, kao i odgovornost prema stalnom

razvoju zdravlja, kako pojedinaca tako i grupa, institucija i zajednica u cjelini.

Da bi se ostvarili postavljeni ciljevi odabrana su četiri ključna pravca djelovanja, koja trebaju

voditi naučno, ekonomski, društveno i politički održivoj implementaciji ciljeva Zdravlja za 21

stoljeće. Jedan od strateških pravaca predviđa da se odabir među programima i ulaganjima u

razvoj zdravstva i kliničku zaštitu treba zasnivati na kriterijumu njihovog učinka na zdravlje.

Kroz postavljene ciljeve iskazuju se potrebe cjelokupne europske regije i predlažu akcije

nužne za unapređenje situacije, određuje vrijednost prema kojoj će se mjeriti napredak u

unapređenju i očuvanju zdravlja i smanjenju rizika po zdravlje građana. Iz tog strateškog

okvira postavljenih ciljeva54

i principa za razvoj zdravstvene politike zemalja Europske regije

ističemo nekoliko:

Solidarnost u zdravlju unutar Europske regije

Pravičnost u zdravlju unutar zemlje članice

Suodgovornost za zdravlje različitih sektora

Integrirani zdravstevni sustav

Financiranje sustava zdravstva i alokacija resursa

Istraživanje i znanje za zdravlje

Politika i strategija za zadravlje za sve

U skladu s tim Europski odjel Svjetske zdravstvene organizacije treba snažno podržati sve

napore provođenja ove strategije i svoju ulogu usmjeriti ka tome da zemljama članicama stavi

na raspolaganje učinkovito oruđe (suvremne, na dokazima zasnovane instrumente, know how)

kojima će se one moći služiti prilikom prevođenja u akciju svoje politke zdravlja za sve.

2.2. Nacionalno zakonodavstvo i institucionalni okvir

S obzirom na kompleksnost uređenja države, zakonodavstvo koje uređuje pitanje

transplantacija u BiH potrebno je posmatrati kroz prizmu zakonodavstva donesenog na nivou

države, entiteta, kantona i Brčko Distrikta BiH (BD BiH).

Prema ustavnoj podjeli nadležnosti, sistem zdravstvene zaštite spušten je na

entitetski/kantonalni i nivo BD BiH. U skladu s tim u BiH ima 12 ministarstava zdravstva i

Odjel za zdravstvo i ostale usluge u Brčko Distriktu BiH, te 13 fondova zdravstva.

54

U Strategiji je postavljen 21 cilj

19

2.2.1. Nivo države

Na nivou BiH se pitanje zdravstva razmatra isključivo u okviru Ustava BiH kao segment

međunarodno priznatih ljudskih prava. Tako Preambula Ustava BiH objašnjava opće

postavke, motive za njegovo donošenje i principe koji se žele uspostaviti, a što prije svega

uključuje poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti. Na ovaj način se stvara

obaveza uređenja svih odnosa u društvu uz poštovanje navedenog principa, od čega nije

izuzeta ni oblast zdravstvene zaštite. Ustav BiH u katalogu prava55

koja se garantiraju svakoj

osobi na teritoriji države između ostalog navodi pravo na život, pravo na privatni i porodični

život. Preduvjet za uživanje navedenih prava je osiguranje uživanja i zaštite određenog

stupnja mentalnog i fizičkog zdravlja.

Istovremeno, na nivou BiH je realizovano nekoliko projekata i donesen određeni broj

strateških dokumenata u oblasti zdravstvene zaštite, a koji imaju i određen značaj na proces

transplantacije. Ti dokumenti su: Podrška reformi zdravstvenog sistema u BiH, Rezolucija o

politici zdravlja za sve građane BiH i Sporazum o načinu i postupku korištenja zdravstvene

zaštite osiguranih osoba na teritoriji BiH, izvan teritorije eniteta, odnosno BD BiH kome

osigurana osoba pripada.

Podrška reformi zdravstvenog sistema u BiH,56

zajednički projekt SZO i EU u kojem je

kvaliteti zdravstvene zaštite dat prioritet. Projekat je imao za cilj da pomogne zdravstvenim

vlastima u državi kako bi se ostvario napredak u razvoju politika kvalitete zdravstvene

zaštite. Učešće u radu su uzeli predstavnici ministarstva zdravlja, parlamentarnih komisija za

zdravstvo, direktori domova zdravlja, predstavnici fonova zdravstvenog osiguranja,

profesionalnih udruženja i komora zdravstvenih radnika, entitetskih agencija za kontrolu

kvaliteta i akreditaciju.57

Postignut je konsenzus o općim vrijednostima sistema zdravstvene

zaštite u BiH u odnosu na kvalitet zdravstvene zaštite, a što posebno uključuje: prava i

jačanje uloge pacijenta; sigurnost i zaštita pacijenta, osoblja i zajednice; prepoznavanje i

uključivanje ključnih organizacija; transparentnost menadžmenta i razmjena informacija;

primjena medicine zasnovanje na dokazima; uloga institucionalne i profesionalne

samoregulacije; smanjenje gubitaka u korištenju radne snage, opreme, potrošnog materijala i

novca; odgovornost u cjelokupnom sistemu zdravstvene zaštite. Navedimo samo tri od osam

istaknutih vrijednosti - pravo i jačanje uloge pacijenta58

koje bez obzira na uzrast,

onesposobljenost, rasu, religiju, spol, seksualnu orjentaciju treba biti priznato, uvaženo i

prihvaćeno od strane svih ključnih aktera u sistemu zdravstvene zaštite odgovrnih za njihovu

njegu ili liječenje i promociju zdravlja, kao i brigu samih pacijenata o njihovom vlastitom

zdravlju; transparentnost menadžmenta i razmjena informacija pod kojom se

podrazumijeva da obim odgovornosti zdravstvenih menadžera za kvalitet, kao i mehanizmi za

njihovu odgovornost prema javnosti trebaju biti eksplicitno navedeni na svim nivoima. Na

55

Član II t. 3. Ustava BiH 56

Projekt provođen u 2004/2005 godini 57

Agencija za akreditaciju i unapređenje kvalitet RS (AAQI) i Agencija za kvalitetu zdravstvene zaštite i

akreditaciju FBiH(AKAZ) 58

Prava pacijenata, kao specifična predstavljaju odraz ljudskih prava, što su potvrdile zemlje članice UN kroz

Povelju UN - a

20

državnom nivou treba postojati jasna strategija rada centara za zdravstveni menadžment i

edukaciju menadžera, uz razvoj informacionih sistema, dostupnost informacija i zaštitu

privatnih podataka, te građenje kapaciteta u ovoj oblasti. S tim u vezi je odgovornost u

cjelokupnom sistemu zdravstvene zaštite što znači da ministarstva, menadžeri/direktori

zdravstvenih ustanova i drugo stručno osoblje trebaju biti jasno privrženi unapređenju

kvaliteta, javnoj odgovornosti i pozitivnim stimulacijama za rezultate svoga rada.59

Rezolucija o politici zdravlja za sve građane BiH60

podsjeća na neophodnost utemeljenja

kompatibilnog zdravstvenog sistema i zdravstvene politike s drugim zemljama članicama

europskog zdravstvenog prostora. Ovo je posebno značajno s obzirom na proces tranzicije,

usporeni ekonomski oporavak, značajan stupanj korupcije i organiziranog kriminala,

nedozvoljene trgovine ljudima, prisustva različitih vidova diskriminacije uz narušavanje

brojnih ljudskih prava, osobito prava na život i zdravlje. Nameće se potreba reintegracije

zemlje i normalizacije ukupnih prilika, a što zahtijeva izgradnju pravne države, uz donošenje

regulative i uspostavu zajedničkih institucija. Smatra se da je u uvjetima izgradnje

decentraliziranog zdravstvenog sistema u BiH neophodno sačiniti jasnu podjelu odgovornosti

za zdravlje stanovništva između države, entiteta, distrikta, kantona i općina, te da je vrlo

važno postaviti prioritete i izvore financiranja naučno-istraživačkog rada od interesa za

zdravlje i zdravstvenu zaštitu svih građana BiH.61

Neophodno je utemeljiti centralne registre

komparabilne sa zemljama Europske unije, i osigurati suradnju institucija iz sistema zdravstva

i resornih ministarstava u Vijeću ministara, a u cilju realizacije obaveza koje BiH ima kao

članica međunarodnih zdravstvenih asocijacija u Europi i svijetu. Prioriteti zdravstvene

politike trebaju biti konkretni ciljevi čija se realizacija može osigurati kroz djelovanje

državnih institucija, zbog čega se predlaže planski pristup podjeli odgovornosti za zdravlje

građana u BiH.

Važan dokument koji je na temelju općih ustavnih načela zaključen 2002 godini od strane

Fondova zdravstvenog osiguranja FBiH i RS, Vlade BD BiH - Odsjeka za zdravstvo, javnu

sigurnost i ostale usluge građanima i Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBH, a

po ovlaštenju kantonalnih zavoda zdravstevngo osiguranja, te u istovjetnom tekstu objavljen u

službenim glasilima, Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH jeste Sporazum

o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite osiguranih osoba na teritoriji BiH, izvan

teritorije eniteta, odnosno BD BiH kome osigurana osoba pripada (Sporazum)62

. Sporazum

obavezuje potpisnike da poduzmu neophodne mjere za osiguranje korištenja zdravstvene

zaštite u slučaju kada osoba osigurana kod institucije zdravstvenog osiguranja u jednom

entitetu ima potrebu koristiti zdravstvenu zaštitu na teritoriji drugog entiteta.63

Potpisnici

Sporazuma su se obavezali da će osigurane osobe ostvarivati zdravstvenu zaštitu na način i po

59

Izjava o vrijednostima, ključnim akterima, definicijama i obimu kvaliteta u zdravstvenoj zaštiti, uključujući

opšte implikacije i preporuke za implmentaciju, Radna grupa 1 (RG!), EU/SZO projekt „Podršak reformi

zdravstvenog sistema u BiH“m Sarajevo, septembar 2005 godine, tačke 4 i 8 60

Usvojena je od strane Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, Sl.glasnik BiH, broj 12/02 61

Imunizacija protiv starih i novih zaraznih oboljenja, nefropatije i sl. 62

Objavljen u Sl.glasniku RS broj 9/02, Sl.novinama FBH broj 8/02 63

Član 1 Sporazuma o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite osiguranih osoba na teritoriji BH, izvan

teritorije entiteta, odnosno BD BiH kome osigurana osoba pripada

21

postupku koji se primjenjuje na osobe osigurane kod instititucija zdravstvenog osiguranja na

čijem području se nalazi zdravstvena institucija.64

Ograničena uloga države u oblasti zdravstva nije samo vezana za zakonodavstvo već i za

institucionalni okvir. Tako Ministarstvo civilnih poslova BiH65

ima nadležnost da obavlja

poslove i zadatke koji su u nadležnosti BiH, a odnose se na utvrđivanje osnovnih principa

koordiniranja aktivnosti, usklađivanja planova entitetskih tijela vlasti i definiranja strategije

na međunarodnom planu u određenim područjima, među kojima su zdravstvo i socijalna

zaštita. Dakle, Ministarstvo civilnih poslova je jedini organ na državnom nivou koji ima

nadležnost u oblasti zdravstva, koja je prilično ograničena i uglavnom usmjerena na

koordinirajuće aktivnosti. Unutar Ministarstva civilnih poslova je uspostavljena organizaciona

jedinica - Sektor za zdravstvo.

Sektor za zdravstvo unutar Ministarstva civilnih poslova BiH između ostalog vrši:

pripremanje i izvršavanje propisa, koji se odnose na utvrđivanje osnovnih principa

koordinacije aktivnosti, usklađivanje planova entitetskih tijela vlasti i definisanje strategije na

međunarodnom planu u oblasti zdravstva, a naročito u pogledu izrade strategija za sektor

zdravstvene zaštite u BiH u suradnji sa entitetima i Brčko Distriktom BiH; planiranje

poslovne politike, njeno praćenje i koordiniranje; identificiranje okvira mreže zdravstvene

zaštite u BiH i planiranje kapaciteta i specijalizacija zasnovano na prognozama ukupnog

sektora javnog zdravstva; uspostavljanje okvirnih standarda koji će pokrivati zdravstveni

sistem u BiH, uključujući utvrđivanje osnovnog paketa beneficija i uspostavljanje sistema za

univerzalnu pokrivenost zdravstvenog osiguranja u BiH; izradu srednjoročnog plana potrošnje

za zdravstveni sektor na nivou BiH, sudjelovanja u planiranju, koordinaciji i praćenju

raspodjele sredstava prioritetnim sektorima (prevencija/promocija, primarna zdravstvena

zaštita, sekundarna i tercijarna zdravstvena zaštita) u BiH; razvijanje strategije upravljanja

ljudskim resursima za zdravstveni sektor u BiH; međusektorsku koordinaciju i sudjelovanje u

postavljanju okvirnih standarda za potrebna znanja i kvalifikacije, kao i nastavne planove i

programe za obrazovanje medicinskih radnika; praćenje rada zdravstvenog sektora u

BiH; praćenje rada ustanova i organizacija u zdravstvenom sektoru na nivou države; praćenje

pristupa EU-u u zdravstvenom sektoru u BiH i određivanje prioriteta za donacije kao i njihova

koordinacija; pitanja međunarodnih sporazuma i međunarodne saradnje u zdravstvenom

sektoru; praćenje provođenja međunarodnih sporazuma i konvencija koje je BiH ratificirala.

Ograničena uloga Ministarstva civilnih poslova uglavnom na koordinaciju je zahtjevala da se

uspostave ad hoc tijela. Tako je u okviru Ministarstva civilnih poslova uspostavljena i

Konferencija ministara za oblast zdravstva koja predstavlja najviše savjetodavno i

koordinirajuće tijelo u oblasti zdravstvene zaštite u BiH, a čine je ministar civilnih poslova,

federalni ministar zdravstva, ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i šef Odjela

za zdravstvo i ostale usluge Brčko Distrikta BH.

64

Ibidem član 4 65

Član 7 i 15 Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH (Sl.glasnik BH broj 5/03, 42/04, 45/06,

88/07, 35/09 59/09)

22

Smatramo važnim navesti informaciju da je Kolegij Predstavničkog doma Parlamentarne

skupštine BiH (PD PS BiH) na 31. sjednici održanoj dana 10.5.2012. godine razmatrao

poslaničku inicijativu66

koja glasi: “Zahtjev da se formira komisija u državnom parmalentu,

koja bi sa Ministarstvom civilnih poslova BiH i ministarstvima zdravstva oba entiteta i BD

BiH u što kraćem roku sagledala mogućnost pripreme Prijedloga zakona o transplantaciji i

osnivanju donorske mreže u BiH“. Kolegij je utvrdio da je inicijativu podnijela ovlaštena

osoba, da je u skladu s članom 20 e) Poslovnika PD PS BiH, te je kao nadležnu za inicijativu

odredio Ustavnopravnu komisiju Predstavničkog doma. Pitanje je šta obuhvata ova inicijativa,

obzirom da je u BiH još 2002 godine uspostavljena donorska mreža i da su doneseni zakoni o

transplantaciji na razini entiteta. Ustavnopravna komisija, će obzirom na svoj mandat brzo

ustanoviti navedene činjenice o postojanju zakonodavstva u oba entiteta i donorske mreže

BiH, i o tome informirati kolegij Parlamentarne skupštine, ali je pitanje na šta se tačno

odnosila poslanička inicijativa. Stoga bi bilo uputno pratiti ovu proceduru i uključiti se sa

spoznajama i informacijama koje donosi projekt „Poštovanje zakona=transplantacija organa“.

2.2.2. Nivo Federacije BiH

U Federaciji BiH zdravstvena zaštita i osiguranje građana nije u isključivoj nadležnosti

entiteta, odnosno kantona, nego je u skladu s članom III 2. Ustava za zdravstvo nadležna i

federalna i kantonalna vlast koja, između ostalog treba osigurati: a) jamčenje i provođenje

ljudskih prava; b) zdravstvo; c) politiku zaštite čovjekove okoline; e) socijalnu politiku. U

skladu s potrebama, navedene nadležnosti mogu biti ostvarene zajednički ili odvojeno, ili od

strane kantona, ali koordinirano od federalne vlasti.67

Međutim, svaki kanton je ovlašten da

delegira ili prenese svoje nadležnosti na općine na svojoj teritoriji ili federalnu vlast68

.

Znači, Ustavom FBiH je propisano da se politike i zakoni u oblasti zdravstva donose na

razini Federacije, dok se na razini kantona osigurava njihova provedba i većinsko

financiranje, tj. zakoni o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju su entitetski, ali se

organiziranje zdravstvene zaštite provodi u kantonu. Kantoni aktima koje donose u cilju

reguliranja ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu ne bi smjeli propisivati omanji obim

prava u odnosu na obim prava utvrđen federalnim propisom.

Dokument Politike kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u Federaciji BiH69

se poziva na

osnovne principe i vrijednosti SZO-a i Vijeća Europe, koje su potvrđene i u Izjavi o politici

Ministarstva zdravstva. Ove vrijednosti prije svega uključuju: definiranje parametara kvaliteta

u zdravstvenoj zaštiti; dostojanstvo ljudi, izbor i privatnost; pravičnost, dostupnost i pristup

zdravstvenoj zaštiti, učinkovitost i efikasnost zdravstvenih službi. Principi su zasnovani na

vjerovanju da je pristup orijentiran na: pacijenta, profesionalnu kompetenciju i etiku,

profesionalnu odgovornost i odgovornost menadžmenta, obavezu profesionalnog osoblja za

poboljšanje kvaliteta, korištenje informacija i pozitivnih stimulacija za izvršenje i rezultate,

66

Inicijativa poslanice poslanice Nermine Ćemalović 67

Član III 3 stav 1 Ustava FBH 68

Član V2. Ustava FBH 69

Donijela Vlada FBH u julu 2003 godine

23

edukaciju i obuku iz oblasti sigurnosti i poboljšanje kvaliteta što predstavlja preduvjete za

poboljšanje zdravstvene zaštite u FBiH.

Dokument donosi niz preporuka, bazirajući se na temeljnom pravu pacijenta da primi sigurne

i kvalitetne zdravstvene usluge koje će zadovoljiti njegove potrebe i očekivanja, a koje se

između ostalih tiču legislative, odgovornosti ministarstva zdravstva, financijskih resursa,

uloge i odgovornosti zdravstvenog osoblja, mehanizama praćenja implementacije politika i

konačno istraživanja i razvoja. Shodno navedenom, od Agencije za kvalitet i akreditaciju u

zdravstvu se očekuje da promovira istraživanja i razvoj kvaliteta i sigurnosti u zdravstvu

Federacije, zajedno sa Centrom za zdravstveni menadžment, akademskim institucijama i

drugim zdravstvenim ustanovama, te da u tu svrhu razvija međunarodnu suradnju s europskim

i vaneuropskim zemljama na planu razmjene stručnjaka, ideja i informacija.

Pregled Politike kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u F BiH s komentarima i prijedlog

za akcione planove svih aktera u zdravstvu za period 2007 – 2010 70

između ostalog

komentira pristup orjentiran na pacijenta kao pristup koji nosi sve kvalitete istinskog

humaniteta - empatiju i emocionalnu podršku, zainteresiranost za iskustvo pacijenta u

kontaktu sa zdravstvenim sistemom, njegovo zadovoljstvo pruženim uslugama, odgovaranje

na pacijentove potrebe, vrijednosti i preferencije, jer pacijenti traže više informacija da bi

mogli odlučivati; bolju integraciju i kontinuitet zdravstvene zaštite. Ovaj zahtjevan pristup,

koji je dobro zasnovan u akreditacijskim standardima, iziskuje novu organizacijsku kulturu,

kulturu kvaliteta i bolju osobnu kulturu zdravstvenih profesionalaca.

Zakon o zdravstevnoj zaštiti F BiH71

uspostavlja sistem društvenih, grupnih i individualnih

mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja, sprječavanje bolesti, rano

otkrivanje, blagovremeno liječenje, te zdravstvenu njegu i rehabilitaciju, kao i primjenu

zdravstvenih tehnologija. Zdravstvenu zaštitu u okviru zdravstvenih ustanova i privatnih

praksi, pružaju zdravstveni djelatnici i suradnici, primjenom suvremenih medicinskih

postupaka i tehnologija, te praćenjem dostignuća u razvitku medicinske znanosti.72

Federacija, iz svog Budžeta osigurava sredstva za financiranje vertikalnih programa

zdravstvene zaštite od interesa za Federaciju i zdravstvenih usluga iz prioritetnih najsloženijih

oblika zdravstvene zaštite određenih specijalističkih djelatnosti, u dijelu koji se odnosi na

obaveze Federacije, a u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju73

. Društvena briga o

zdravlju koju propisuje zakon, znači da je ona jednaka za sve građane na teritoriji Federacije,

da se ostvaruje osiguranjem zdravstvene zaštite stanovništvu Federacije, kao i grupacijama

stanovništva koje su izložene povećanom riziku obolijevanja, zdravstvenoj zaštiti osoba u

vezi sa sprječavanjem, suzbijanjem, ranim otkrivanjem i liječenjem bolesti od većeg

socijalno-medicinskog značaja, kao i zdravstvenoj zaštiti socijalno ugroženog stanovništva.

70

Donijela Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u FBH 71

Zakon o zdravstvenoj zaštiti objavljen u Sl.novinama FBH broj 46/10 72

Član 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti FBH 73

Ibidem član 11, stav 1 tačka 10

24

Pored ostalog, zdravstvena zaštita obuhvata i: službu prikupljanja krvi, te liječenje lica u

terminalnoj fazi hronične bubrežne insuficijencije, kao i zdravstvenu zaštitu u vezi sa

doniranjem i primanjem organa i tkiva.74

Zakon o zdravstvenom osiguranju F BiH75

propisuje da se obavezno zdravstveno osiguranje

zasniva na načelima uzajamnosti i solidarnosti osiguranika u okviru kantona i Federacije, u

slučajevima i pod uvjetima utvrđenim u ovom zakonu. Ono se može se zasnivati na načelima

uzajamnosti i solidarnosti i u okviru dva ili više kantona, pod uvjetima utvrđenim zakonom.76

U cilju ostvarivanja jednakih uvjeta za sprovođenje obaveznog zdravstvenog osiguranja u

svim kantonima, za određene prioritetne vertikalne programe zdravstvene zaštite od interesa

za FBiH i pružanje prioritetnih najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz određenih

specijalističkih djelatnosti, osiguravaju se sredstva federalne solidarnosti kod Zavoda

zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH od kojih se obrazuje Fond solidarnosti

Federacije BiH. Sredstva federalne solidarnosti osiguravaju se iz doprinosa za obavezno

zdravstveno osiguranje.77

Zdravstvenim osiguranicima smatraju se osobe u radnom odnosu, djeca koja su navršila 15

godina života, odnosno stariji maloljetnici do 18 godina života, a nisu završili osnovno

školovanje ili se po završetku osnovnog školovanja nisu zaposlili, ako su se prijavili zavodu

za zapošljavanje; djeca od rođenja, kao i djeca za vrijeme redovitog školovanja u osnovnim i

srednjim školama odnosno studiranja na višim i visokim školama te sveučilištima, koja su

državljani BiH s prebivalištem na teritoriju FBiH, a nisu zdravstveno osigurana kao članovi

obitelji osiguranika, ali najdulje do navršene 26 godina života; osobe nakon navršenih 65

godina života koje imaju prebivalište na teritoriji FBiH, a koje nisu zdravstveno osigurane po

drugoj osnovi u BiH ili drugoj državi.78

Sporazum o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite van područja kantonalnog

zavoda kojem osiguranik pripada79

zaključen između svih deset kantona i Zavoda za

zdravstevno osiguranje i reosiguranje FBH obavezao je kantone na poduzimanje mjera

kojima će se osigurati korištenje zdravstvene zaštite osiguranim osobama i izvan

kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja kome osigurana osoba pripada80

. Učesnici

Sporazuma se obavezuju da će poduzeti mjere koje će osigurati korištenje zdravstvene zaštite:

osiguranim osobama ostalih kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja sa teritorije FBiH

koja imaju prebivalište na području kantona na kome koriste zdravstvenu zaštitu, ako

zakonom nije drugačije određeno; osiguranim osobama koje privremeno borave na području

kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja na kome koriste zdravstvenu zaštitu radi

školovanja, studiranja, stručnog usavršavanja; osiguranim osobama kojima je potreba hitna

medicinska pomoć i članovima njihovih porodica.81

U slučajevima kada su osobe upućene na

74

Ibidem član 12 stav 1 tačka 3 75

Objavljen u Sl.novinama FBH broj 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11 76

Ibidem član 6 77

Ibidem član 13 78

Izmjene i dopune zakona o zdarvstevnom osiguranju broj 70/08 iz člana 1.,2. i 3. 79

Sporazum objavljen u Sl. novine FBiH, broj: 41/01 80

Ibidem, član 1. 81

Ibidem, član 2.

25

pregled radi ispitivanja, liječenja i medicinske rehabilitacije trebaju imati uputnicu s

odobrenjem zadravstvene ustanove, odnosno organa kantonalnog zavoda zdravstvenog

osiguranja. Kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja i zdravstvena ustanova mogu zaključiti

ugovor kojim će regulirati međusobne odnose u pružanju zdravstvene zaštite, plaćanju te

zaštite i pružanju drugih usluga.82

Učesnici Sporazuma obrazovat će posebnu komisiju koja

će usuglašavati i koordinarati akcije za sprovođenje dogovorene politike u oblasti zdravstvene

zaštite osiguranih osoba, povremeno analizirati sporovođenje dogovorenog, predlagati i

poduzimati određene mjere i akcije.83

Odluka o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava u FBiH84

definira paket

zdravstvenih prava kojima se osiguravaju zdravstvene usluge u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti i

u okviru sljedećih djelatnosti - transfuziologija i transplantologija85

, znači zdravstvene usluge

koje se obavljaju vezano za doniranje organa u svrhu presađivanja.86

Na razini kantona može

se utvrditi i veći opseg od Odlukom predviđenog osnovnog paketa zdravstvenih prava,

ukoliko su osigurana sredstva, o čemu na prijedlog vlade kantona odluku donosi zakonodavno

tijelo kantona87. Nadalje, transplantologija se navodi kao prioritetni najsloženiji oblik

zdravstvene zaštite, u okviru koje su: a. transplantacija bubrega sa živog donora i kadavera;

b. tipizacija tkiva; c. priprema za transplantaciju i transplantacije koštane srži kod odraslih;

d. transplantacije rožnice transplantacija rožnice sa živog donora i kadavera; e.

imunosupresivna terapija nakon transplantacije. Sve ove zdravstvene usluge mogu se

pružati samo u zdravstvenim ustanovama FBiH koje su verificirane od strane Federalnog

ministarstva zdravstva.88

Paket zdravstvenih prava za neosigurane osobe, državljane BiH s

prebivalištem na teritoriji FBiH osigurava i zdravstvene usluge s ciljem doniranja organa u

svrhu presađivanja i liječenja druge osobe, kao i zdravstvene usluge vezane za doniranje

krvi.89

Odredba člana XIII stav 4. Odluke je pravni osnov za donošenje90

Jedinstvene

metodologije91

kojom se bliže utvrđuju kriteriji i mjerila za zaključivanje ugovora između

nadležnog zavoda zdravstvenog osiguranja i zdravstvene ustanove, koju utvrđuje Federalni

zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, po prethodno pribavljenom mišljenju

82

Ibidem član 8. 83

Ibidem član 9. 84

Objavljen u Sl.novine FBH broj 21/09 85

Član VII tačka 23 Odluke i član IX tačka 13 86

Ibidem član VIII stav 2 točka 29 i 32 - Odlukom utvrđuje se minimalni obim prava obaveznog zdravstvenog

osiguranja iz člana 32. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/97 i 7/02),

kao i drugih prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: osnovni paket zdravstvenih prava)

na teritoriji F BiH uključujući pri tome iposebne prioritetne federalne programe zdravstvene zaštite koji se

provode na teritoriji F BiH, prioritetne najsloženije oblike zdravstvene zaštite iz određenih specijalističkih

djelatnosti koje će se pružati osiguranim licima na teritoriji Federacije 87

Ibidem član II 88

Ibidem član 9 89

Ibidem član XI 90

Utvrđuje je Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, po prethodno privaljenom mišljenju zavoda

zdravstvnog osiguranja kantona i suglasnosti federalnog ministra zdravstva 91

www.for.com.ba/Dokumenti/Jedinstvena_metodologija/002_Jedins

26

kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja, kao i uz prethodnu suglasnost Federalnog

ministra zdravstva.92

Obaveza donošenja Jedinstvene metodologije ugovaranja je proistekla iz dosadašnje prakse

različitog pristupa nadležnih zavoda zdravstvenog osiguranja pri ugovaranju izvršenja

zdravstvenih usluga iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, sa zdravstvenim ustanovama. Na

ovaj način bi se pod jednakim kriterijima i mjerilima vršilo ugovaranje u cijeloj F BiH, čime

bi se osigurao približno jednak nivo zdravstvenih prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja

za sve osiguranike sa područja F BiH. Naime, raznolikost u ugovaranju zdravstvene usluge je

rezultirala različitom nivou prava ovisno od kantona do kantona, a što je u suprotnosti s

važećim zakonskim propisima, standardima zdravstvene zaštite i ljudskih prava, na čije

poštivanje se država obavezala.

U tački I Jedinstvene metodologije93

je utvrđeno da se njome propisuju kriteriji i mjerila koji

predstavljaju obavezni minimalni polazni osnov za ugovaranje pružanja zdravstvenih usluga

iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, a sa ciljem ujednačavanja uslova korištenja zdravstene

zaštite. U tački I stav 2 ostavljena je mogućnost kantonalnim zavodima zdravstvenog

osiguranja da shodno svojim specifičnostima i finansijskim mogućnostima mogu ove kriterije

i mjerila dopunjavati i dograđivati, a što trebaju regulirati svojim općim aktima.

Tačkama XV do XVIII utvrđena je obaveza donošenja programa zdravstvene zaštite za sva tri

nivoa zdravstvene zaštite, na način da programi trebaju osigurati odgovarajući nivo

zdravstvene zaštite za područje nadležnog kantona, a u skladu sa Osnovnim paketom. Na ovaj

način je osiguran jedinstven pristup izradi programa i ugovaranja zdravstvenih usluga na

području cijele FBiH. Istovremeno, predlagač je ostavio pravo svakom kantonu da prema

svojim specifičnostima, npr. stupnju razvoja, razruđenosti područja, specifičnostima

određenih populacionih grupa i sl. prilagodi kriterije i mjerila ugovaranja, kao i programe

zdravstvene zaštite koji predstavljaju osnov ugovaranja.

Tačkom XIX utvrđen je način financiranja programa zdravstvene zaštite koji će se

primjenjivati pod istim uvjetima i za izvršene usluge u zdravstvenoj ustanovi izvan

domicilnog zavoda zdravstvenog osiguranja.

U tačkama XX do XXVI utvrđena je obaveza vršenja stalnog monitoringa radi ocjene

provođenja ugovorenih programa zdravstvene zaštite, odnosno ocjene kvaliteta ugovorenih

92

U tački II je propisano da se ova metodologija, odnosno kriteriji i mjerila koje propisuje temelje na osnovnim

načelima zdravstvene zaštite, propisanim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, kao što su načelo uzajamosti i

solidarnosti, jednakosti, dostupnosti i sl. Jedinstvena metodologija se bazira i na obavezi strogo namjenskog

korištenja financijskih sredstva obaveznog zdravstvenog osiguranja, i uravnoteženosti prihoda i rashoda

nadležnih zavoda zdravstvenog osiguranja, i obavezi javnosti rada što podrazumjeva dostupnost informacija o

poslovanju ovih zavoda. 93

Ovom metodologijom je propisan i model izrade i sadržaj programa zdravstvene zaštite u pružanju

zdravstvenih usluga što čini njen sastavni dio.

27

zdravstvenih usluga.Nadležni zavodi zdravstvenog osiguranju vrše monitoring, evaluaciju

odnosno kontrolu izvršenja ugovorenih programa zdravstvene zaštite.94

Zakon o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja95

utvrđuje uvjete transplatacije

ljudskih organa i tkiva od žive ili umrle osobe u svrhu liječenja, što podrazumjeva cjelokupan

postupak uzimanja i presađivanja ljudskih organa i tkiva, a primjenjuju se i na ćelije i

krvotvorne matične ćelije.96 Na sprovođenje odredaba ovog zakona i podzakonskih akata

donesenih na osnovu tog zakona, obavezuju se svi, od Federacije i kantona do zdravstvenih

ustanova, zavoda zdravstvenog osiguranja i drugih pravnih i fiziučkih osoba. Zakon

zabranjuje svaki vid diskriminacije prilikom obavljanja propisanih radnji. Uzimanje i

presađivanje organa, tkiva i ćelija ne može biti predmet privatne djelatnosti, niti privatne

prakse. Zabranjeno je davanje ili primanje bilo kakve novčane naknade za uzete organe ili

tkiva, oglašavanje potrebe i posredovanje u oglašavanju potrebe i trgovina organima i

tkivima. Dozvoljeno je uzeti organ, odnosno tkivo radi presađivanja u svrhu liječenja samo od

punoljetnog lica koje je duševno zdravo i poslovno sposobno i koje je sposobno dati pristanak

za uzimanje organa odnosno tkiva.97

U cilju razumjevanja zakonodavnog okvira koji uređuje

oblast transplantacije u FBiH u nastavku teksta je izvršena detaljna analiza odredaba Zakona o

transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja.

2.2.2.1. Analiza Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja

Zakon je stupio na snagu u novembru 2009 godine, a shodno odredbi člana 57. Zakona,

Centar za transplantaciju, imenovanje Komisije za transplantacijsku medicinu, kao i

imenovanje koordinatora za uzimanje i presađivanje organa i tkiva u zdravstvenim

ustanovama trebalo je biti završeno u roku od 16 mjeseci od dana stupanja na snagu

zakona, dok je donošenje podzakonskih akata trebalo biti završeno u roku od 12 mjeseci od

njegovog stupanja na snagu. Zakon je obavezao resornog ministra na donošenje i 16

podzakonskih akata kojima bi bile bliže određene i razrađene zakonske odredbe i kojima bi

bila uređena sljedeća pitanja98

:

- kriterijumi za dodjelu organa i tkiva, uslove za izbor najprimjerenijeg primaoca, kao i

način vođenja federalne liste čekanja (član 9. stav 3.);

- način prikupljanja, čuvanja i saopštavanja ličnih podataka o donorima i primaocima

organa i tkiva u svrhu liječenja (član 13. stav 4.);

- sadržaj obrasca saglasnosti iz člana 14. stav 5. i člana 23. stav 5. ovog zakona;

- kriterijume za testiranje donora u pogledu bolesti koje se mogu prenositi presađivanjem

(član 15. stav 3.);

94

Tačka XXV propisuje da se kontrola vrši pregledom materijalno-financijske i medicinske dokumentacije, kao i

neposrednim uvidom u rad zdravstvene ustanove ili uvidom u medicinsku dokumentaciju. 95

Objavljen u Sl.novinama FBH broj 75/09 96

Postoji i Uredba Vlade FBiH iz maja 2005.godine, dakle prije donošenja zakona, kojom su utvrđena tijela, lica

i zdravstvene ustanove za sprovedbu transplatacionih postupaka u F BiH. 97

Član 19 Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja 98Ibidem, član 58

28

- postupak prikupljanja, pohranjivanja i upotrebe matičnih ćelija periferne krvi (član 27.

stav 3.);

- način, postupak i medicinske kriterijume za utvrđivanje moždane smrti lica čiji se organi i

tkiva mogu uzimati radi presađivanja u svrhu liječenja (član 28. stav 2.);

- postupak obavještavanja o moždanoj smrti lica koja dolaze u obzir kao donor organa i

tkiva (član 29. stav 5.);

- sadržaj obrasca, način i postupak o doniranju organa i tkiva (član 31. stav 2.);

- bliži uslovi prostora, opreme i kadra, kao i postupak verifikacije za zdravstvene ustanove

iz člana 36. zakona (član 41. stav 3.);

- izgled i oblik registara, odnosno evidencija iz člana 45. stav 1. tač. 4., 5., 6. i 7. Zakona;

- standarde za obezbjeđenje sigurnosti i kvaliteta organa namijenjenih za liječenje (član 49.

alijena 1.);

- standarde bezbjednosti i kvalitete za doniranje, prikupljanje, obradu, čuvanje i skladištenje

i distribuciju tkiva i ćelija (član 49. alineja 2.);

- sistem praćenja i obavještavanje o ozbiljnim štetnim događajima i ozbiljnim štetnim

reakcijama, te sistem povlačenja iz primjene tkiva koja su izazvala ili mogu izazvati

ozbiljan štetni događaj i ozbiljnu štetnu reakciju (član 49. alineja 3.);

- način izvještavanja o ozbiljnim štetnim događajima i ozbiljnim štetnim reakcijama, te o

načinu vođenja evidencije i rokovima izvještavanja Ministarstva, odnosno Centra o

ozbiljnim štetnim događajima i ozbiljnim štetnim reakcijama (član 49. alineja 4.);

- način vođenja medicinske dokumentacije i evidencija obavljenih uzimanja i presađivanja

organa i tkiva (član 49. alineja 5.);

- način ostvarivanja suradnje sa srodnim stranim, međunarodnim i međuentitetskim

organizacijama u cilju razmjene organa i tkiva radi presađivanja (član 49. alineja 6.);

- način i postupak rada koordinatora za uzimanje i presađivanje organa i tkiva (član 50. stav

6.);

- djelokrug, način rada i sastav Komisije za transplantacijsku medicinu (član 51. stav 2.);

- rad i nadzor nad zdravstvenim ustanovama ili dijelovima zdravstvenih ustanova sa

bankama tkiva (član 55. stav 5.).

Federalni ministar je od 2009. godine kada je Zakon donesen, donio šest od šesnaest

podzakonskih akata i to:

1. Pravilnik o djelokrugu, načinu rada i sastavu Komisije za transplantacijsku medicinu99

2. Pravilnik o postupku prikupljanja, pohranjivanja i upotrebe matičnih ćelija periferne krvi

prikupljenih iz izdvojene pupkovine živorođenog djeteta100

3. Pravilnik o postupku prikupljanja, pohranjivanja i upotrebe matičnih ćelija periferne

krvi101

99

Ovaj Pravilnik utvrđuje djelokrug i način rada, kao i sastav Komisije.99

Komisija je najviše stručno i

savjetodavno tijelo koje ima program i operativni plan rada i koje se sastaje se po potrebi, a najmanje četiri puta

godišnje i koju sačinjavaju medicinski stručnjaci iz oblasti transplantologije.

100

Ovim Pravilnikom uređen je način podnošenja zahtjeva bolničkoj zdravstvenoj ustanovi, saglasnost direktora

bolnice, način skladištenja i distribucije krvi iz pupkovine i dr.

29

4. Pravilnik o bližim uvjetima prostora, opreme i kadra, kao i postupku verifikacije za

zdravstvene ustanove za obavljanje eksplantacije, transplatacije tkiva i zdravstvene

ustanove koje obavljaju funkciju banke tkiva102

5. Pravilnik o radu i nadzoru nad zdravstvenim ustanovama ili dijelovima zdravstvenih

ustanova s bankama tkiva103

6. Pravilnik o medicinskim kriterijima, načinu, postupku i vremenu utvrđivanja moždane

smrti osoba čiji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presađivanja u svrhu liječenja104

Detaljna analiza odredbi Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja pokazuje

visoki stepen njegove usklađenosti sa međunarodnim standardima, dok su evidentni problemi

u njegovoj implementaciji, a koji se posebno ogledaju u nepostupanju resornog ministarstva u

skladu sa obavezama utvrđenim zakonom. Ovo je posebno izraženo u činjenici da nisu

doneseni svi podzakonski akti, niti su uspostavljena tijela koja bi koordinirala i upravljala

procesom transplantacije.

Značaj pitanja koja uređuje Zakon o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja nameće

potrebu detaljnije analize odredaba koje uređuju tijela, procedure i odgovornost za

transplantaciju.

Centar za transplantaciju

U članu 6. stav 4. Zakon propisuje da će se za obavljanje poslova vezanih za oblast

transplantacije u FBiH formirati Centar za transplantacijsku medicinu (u daljnjem tekstu:

Centar), kao federalna upravna organizacija koja je u sastavu Ministarstva. Zakon je

propisao da je cjelokupno upravljanje i realizacija procesa transplantacije u FBiH u

nadležnosti Centra za transplantaciju. Istovremeno, Ministarstvo zdravlja FBiH treba da

poduzme aktivnosti u cilju uspostave Centra na način i u rokovima kako je to propisano

zakonom. Zakon je posebno dao široke ingerencije ministru zdravlja koji je između ostalog

dužan da utvrdi:

- standarde za obezbjeđenje sigurnosti i kvaliteta organa namijenjenih za liječenje;

- standarde bezbijednosti i kvalitete za doniranje, prikupljanje, obradu, čuvanje i

skladištenje i distribuciju tkiva i ćelija;

- sistem praćenja i obavještavanja o ozbiljnim štetnim događajima i ozbiljnim štetnim

reakcijama, te sistem povlačenja iz primjene tkiva koja su izazvala ili mogu izazvati

ozbiljan štetni događaj i ozbiljnu štetnu reakciju;

101

Ovaj Pravilnik uređuje postupak koji se odnosi na matične ćelije periferne krvi namjenjenih presađivanju u

svrhu liječenja a odnosi se i na ćelije čiji je izvor koštana srž. Pravilnik određuje vrste presađivanja ćelija, upis

na listu čekanja i dr. 102

Pravilnik propisuje potrebne uslovi za rad navedenih zdravstvenih ustanova kao što su: uslovi prostora,

opreme i kadra, zatim uslovi prostora opreme i kadra za rad Banke tkiva, presađivanje tkiva i dr. 103

Pravilnik uređuje rad Banke tkiva kao što je osiguranje kvaliteta, čuvanje i skladištenje, zbrinjavanje otpada i

dr. 104

Ovim Pravilnikom se utvrđuju medicinski kriteriji, način, postupak i vrijeme utvrđivanja moždane smrti

osoba čiji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presađivanja u svrhu liječenja, kao i sastav komisije koja utvrđuje

moždanu smrt.

30

- način izvještavanja o ozbiljnim štetnim događajima i ozbiljnim štetnim reakcijama, te

o načinu vođenja evidencije i rokovima izvještavanja Ministarstva, odnosno Centra o

ozbiljnim štetnim događajima i ozbiljnim štetnim reakcijama;

- način vođenja medicinske dokumentacije i evidencija obavljenih uzimanja i

presađivanja organa i tkiva;

- način ostvarivanja saradnje sa srodnim stranim, međunarodnim i međuentitetskim

organizacijama u cilju razmjene organa i tkiva radi presađivanja.

Istovremeno, članom 6. stav 2. i 3. Zakona je propisano da će Federacija obezbjediti

financijska sredstva za poslove iz svoje nadležnosti, te obezbijediti uslove i izvršiti potrebne

radnje radi izvršenja obaveza koje su utvrđene kao nadležnost Centra.

Osnovna nadležnost ovog Centra bi trebalo da bude:

- utvrđivanje jedinstvenog federalnog transplantacionog programa;

- vođenje registra osoba koje čekaju na presađivanje organa i tkiva u svrhu liječenja (u

daljnjem tekstu: federalna lista čekanja);

- vođenje registra zdravstvenih ustanova ovlašćenih za obavljanje transplantacijske

djelatnosti;

- vođenje registra osoba koje su saglasne sa doniranjem organa i tkiva poslije smrti;

- vođenje federalne evidencije obavljenih presađivanja organa i tkiva u svrhu liječenja,

te evidencije o praćenju njihovih rezultata;

- vođenje federalnog registra ozbiljnih štetnih događaja i ozbiljnih štetnih reakcija u

vezi sa uzimanjem, pohranjivanjem ili presađivanjem organa i tkiva;

- vođenje evidencije o razmjeni organa i tkiva u okviru međunarodne i međuentitetske

saradnje;

- vođenje drugih evidencija u vezi sa doniranjem i presađivanjem organa i tkiva u svrhu

liječenja;

- uspostavljanje, rad i održavanje informacionog sistema kojim se obezbjeđuje tačnost,

cjelovitost, ažurnost, transparentnost i sljedivost svih podataka u vezi sa uzimanjem i

presađivanjem organa i tkiva u svrhu liječenja.

U cilju sprovođenja zakonom utvrđenih obaveza, Centar će osigurati 24 časovnu dežurnu

službu.

Lista čekanja

Članom 9. Zakona je utvrđeno da se uzeti organi i tkiva dodjeljuju, u pravilu bolesnicima sa

federalne liste čekanja u skladu sa transparentnim, objektivnim i utvrđenim medicinskim

kriterijumima. Federalna lista čekanja vodi se za svaki organ i tkivo, gdje je to primjereno,

dok će federalni ministar zdravstva posebnim propisom urediti kriterijume za dodjelu organa i

tkiva, uslove za izbor najprimjerenijeg primaoca i način vođenja federalne liste čekanja.

Navedeni akti još uvijek nisu doneseni.

31

Naknada za organe

Sljedeći međunarodne krititerije, u članu 10. je propisano da je za uzete organe i tkiva

zabranjeno davati, odnosno primati bilo kakvu novčanu naknadu, te ostvarivati bilo kakvu

pogodnost. Izuzetak od ovog principa je da je dozvoljeno plaćanje koje ne predstavlja

novčanu dobit ili uporedivu korist, kao što je naknada živim darovaocima za izgubljenu

zaradu i/ili bilo kojih drugih opravdanih troškova uzrokovanih uzimanjem organa i tkiva ili

vezanih uz potrebne zdravstvene preglede, te opravdana naknada za potrebne zdravstvene i/ili

tehničke usluge koje su pružene u vezi sa presađivanjem. Visinu naknade u navedenim

slučajevima određuje ministar na prijedlog Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja F

BiH, uz prethodno pribavljeno mišljenje ovlašćenih zdravstvenih ustanova u F BiH koje

obavljaju transplantacijsku djelatnost, a naknada se isplaćuje na teret sredstava obaveznog

zdravstvenog osiguranja.

Zaštita osobnih podataka donora i primaoca

Zakon je propisao i da lični podaci o donoru i primaocu organa, odnosno tkiva

predstavljaju profesionalnu tajnu, te da lične podatke o umrlom donoru organa i tkiva nije

dozvoljeno davati primaocu organa odnosno tkiva, a lične podatke o primaocu organa

odnosno tkiva porodici umrlog donora organa i tkiva, dok se liječniku primaoca organa

odnosno tkiva, mora omogućiti uvid u zdravstvene podatke donora organa i tkiva radi

medicinski opravdanog razloga.105

Istovremeno ministar zdravlja F BiH je obavezan da

posebnim propisom bliže uredi način prikupljanja, čuvanja i saopštavanja ličnih podataka o

darovaocima i primaocima organa i tkiva u svrhu liječenja. Shodno odredbama Zakona

utvrđena je i obaveza dobijanja saglasnosti primaoca čiju formu i sadržaj treba da propiše

ministar posebnim propisom.106

Ministar je dužan i da posebnim propisom uredi kriterije za

testiranje donora u pogledu bolesti koje se mogu prenositi presađivanjem,107

i utvrditi sadržaj

obrasca saglasnosti davaoca organa, te postupak opoziva saglasnosti u smislu odredbe člana

23. Zakona.

Uslovi i procedure transplantacije

Ministar zdravstva FBiH je prema članu 28. stav 2. Zakona dužan posebnim propisom urediti

način, postupak i medicinske kriterijume za utvrđivanje moždane smrti lica čiji se organi i

tkiva mogu uzimati radi presađivanja u svrhu liječenja. Posebno je značajno kako je Zakon

propisao način doniranja organa i tkiva gdje je utvrdio obavezu postojanja pisane izjave o

doniranju organa i tkiva koju izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite dostavlja

Ministarstvu zdravlja, odnosno Centru i ista predstavlja profesionalnu tajnu.108

Ministar će

posebnim propisom utvrditi sadržaj obrasca, način i postupak dostavljanja, način vođenja

105 Ibidem, član 13 106 Ibidem, član 14 107 Ibidem, član 15 108 Ibidem, član 31

32

evidencije, te postupak opoziva izjave o darovanju organa i tkiva iz člana 30. stav 2. ovog

Zakona. Uslovi za zdravstvene ustanove koje vrše transplantacijsku djelatnost i postupak

njihove verifikacije je utvrđen u članu 41. Zakona, a ovi uslovi prije svega zahtjevaju da

ustanova ima:

- određenu vrstu i broj zdravstvenih radnika odgovarajućeg stepena stručne spreme, sa

položenim stručnim ispitom, a za obavljanje određenih poslova i sa odgovarajućom

specijalizacijom ili naučnim, odnosno nastavnim zvanjem;

- dijagnostičku, terapijsku i drugu opremu za bezbjedno i savremeno vršenje

transplantacijske djelatnosti;

- odgovarajuće prostorije za vršenje transplantacijske djelatnosti;

- odgovarajuće vrste lijekova i medicinskih sredstava koje su potrebne za vršenje

određene transplantacijske djelatnosti;

- uspostavljen sistem bezbjednosnih standarda u zdravstvenim ustanovama;

- uspostavljene standardne operativne postupke koji obezbjeđuju sistem kvaliteta

transplantacijske djelatnosti;

- uspostavljen sistem za praćenje i dojavu ozbiljnih štetnih događaja i ozbiljnih štetnih

reakcija, te sistem za povlačenje iz primjene tkiva koja su izazvala ili mogu izazvati

ozbiljan štetan događaj ili ozbiljnu štetnu reakciju.

Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u F BiH je dužna definisati sistem

bezbjedonosnih standarda u zdravstvenim ustanovama koje vrše transplantacijsku

djelatnost, te obavljati kontinuirano praćenje i procjenu bezbjednosnih standarda u

zdravstvenim ustanovama, što uključuje i izdavanje certifikata o zadovoljenju bezbjednosnih

standarda. Ministar zdravlja je dužan da posebnim propisom utvrdi bliže uslove prostora,

opreme i kadra, kao i postupak njihove verifikacije, koje moraju ispuniti zdravstvene

ustanove, odnosno laboratorije a koje su propisane u članu 36. Zakona. Ispunjenost uslova

prostora, opreme i kadra za rad zdravstvenih ustanova u kojima se vrši transplatacijska

djelatnost vrši ministar na osnovu podnesenog dokumentovanog zahtjeva zdravstvene

ustanove, a prema provedenom postupku.109

Uspostava transplantacijskog programa

S obzirom da je transplantacija zahtjevan i skup proces zdravstvenog zbrinjavanja onda je

nužno da se uspostavi jedinstven federalni transplantacioni program u skladu sa člana 6.

stav 1. alineja 1. u vezi sa članom 52. alineja 1. Zakona, a u skladu sa kojim se utvrđuje

potreban broj zdravstvenih ustanova za obavljanje transplantacijske djelatnosti. Zdravstvene

ustanove za transplataciju su između ostalog:

- zdravstvene ustanove za eksplantaciju organa i tkiva;

- zdravstvene ustanove, odnosno laboratorije za imunogenetsku obradu i testove za

određivanje podudarnosti tkiva primaoca i darovaoca;

- zdravstvene ustanove za transplantaciju organa i tkiva;

109 Ibidem, član 42

33

- zdravstvene ustanove koje vrše funkciju banke tkiva.

Koordinator i zamjenik koordinatora za uzimanje i presađivanje organa i tkiva

U zdravstvenim ustanovama koje učestvuju u izboru donora, uzimanju i presađivanju organa i

tkiva, imenuje se koordinator i zamjenik koordinatora za uzimanje i presađivanje organa i

tkiva. Koordinatora i zamjenika koordinatora imenuje ministar na prijedlog direktora

zdravstvene ustanove na period od tri godine sa mogućnošću imenovanja za još jedan

mandatni period. Koordinator treba da organizuje i usklađuje rad unutar zdravstvene ustanove

u pogledu uzimanja i presađivanja organa i tkiva, te brine za povezanost zdravstvene ustanove

sa nadležnim organima. Koordinator je nezavisan i ne može biti član tima za eksplantaciju,

odnosno tima za transplantaciju. Ministar će bližim propisom utvrditi način i postupak rada

koordinatora za uzimanje i presađivanje organa i tkiva.

Komisija za transplantaciju

U Ministarstvu zdravstva se osniva Komisija za transplantacijsku medicinu,110

kao najviše

stručno i savjetodavno tijelo, sačinjeno od medicinskih stručnjaka iz oblasti transplantologije,

čiji djelokrug, način rada i sastav utvrđuje ministar zdravstva posebnim propisom. Komisija

za transplantacijsku medicinu obavlja sljedeće poslove i zadatke:

- utvrđuje stručne osnove jedinstvenog federalnog transplantacionog programa, te prati

njegovo sprovođenje;

- daje prijedlog za rješavanje etičkih i stručnih pitanja iz oblasti transplantologije;

- prati sprovođenje svih postupaka u oblasti transplantologije, te ministru predlaže mjere

za unapređenje stanja u ovoj oblasti;

- predlaže ministru donošenje, odnosno izmjenu i dopunu propisa iz oblasti

transplantacije;

- obavlja i druge poslove određene ovim zakonom, propisima donijetim na osnovu

zakona.

Nadzor nad sprovođenjem

Nadzor nad sprovođenjem Zakona, kao i podzakonskih akata koji se donose na osnovu

Zakona vrši Ministarstvo zdravlja F BiH, dok nadzor nad pružanjem zdravstvenih usluga iz

djelatnosti uzimanja i presađivanja organa i tkiva u svrhu liječenja, vrši federalna zdravstvena

inspekcija, u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti, kao i propisu o inspekcijama u F BiH.

Organi i institucije nadležni za provedbu zakona u oblasti zdravstva u FBiH su:

Ministarstvo zdravlja FBH; kantonalna ministarstva zdravlja; Federalni zavod zdravstvenog

osiguranja; kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja; zdravstvene inspekcije; zdravstvene

ustanove.

110 član 51 Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja

34

Federalno ministarstvo zdravstva vrši upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom,

koje se odnose na nadležnosti Federacije u oblasti zdravstva.111

Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja je između ostalog nadležan za

poslove vođenja Fonda solidarnosti FBH112

je ustanovljen u skladu s osnovnim principima

zdravstvenog osiguranja, a to su principi solidarnosti i uzajamnosti. Svjetska zdravstvena

organizacija i Svjetska banka su imajući u vidu podijeljenu nadležnost u oblasti zdravstva

između FBiH i kantona inicirali i insistirali na uvođenju federalne solidarnosti kod određenih

vertikalnih zdravstvenih programa i najsloženijih zdravstvenih usluga visokodiferencirane

zdravstvene zaštite. Na ovaj način se želio osigurati jednak pristup na zdravstvenu zaštitu

svakom građaninu, bez obzira na kanton iz kojeg dolazi, a što je posebno značajnu u slučaju

kada se radi o ekonomski slabije razvijenom kantonu. Izmjenama i dopunama Zakona o

zdravstvenom osiguranju113

stvoreni su uvjeti za uspostavu Federalnog fonda solidarnosti pri

Federalnom zavodu osiguranja i reosiguranja, a Odlukom Vlade FBiH odlučeno je o

izdvajanju sredstava u ovaj fond.114

Ovom Odlukom je utvrđeno da će se sredstva fonda

koristiti za financiranje ograničenog broja skupih najsloženijih zdravstvenih usluga

visokodiferencirane zdravstvene zaštite, među kojima i transplantologije. Vlada FBiH je

donijela niz podzakonskih akata kojima je omogućena realizacija odredaba izmijenjenog

Zakona o zdravstvenom osiguranju koje između ostalog uključuju: Odluku o utvrđivanju

prioritetnih vertikalnih programa zdravstvene zaštite od interesa za FBiH i prioritetnih

najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz određenih specijalističkih djelatnosti koje će se

pružati osiguranim osobama na teritoriji FBiH115

; Odluka o kriterijima i načinu korištenja

sredstava fonda solidarnosti FBiH116

i Odluka o osnovama, kriterijima i mjerilima za

zaključivanje ugovora sa zdravstvenim ustanovama koje osiguravaju usluge zdravstvene

zaštite a finaciraju se iz sredstava federalnog fonda solidarnosti.117

U FBiH su doneseni i drugi akti koji su omogućili sakupljanje sredstava za Fond solidarnosti,

kao što su Izmjene i dopune Pravilnika o načinu uplate javnih prihoda budžeta i

vanbudžetskih fondova na teritoriji FBiH koji je donio ministar finansija118

; Pravilnik o

načinu ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja koji je donio ministar

zdravstva; Program zdravstvene zaštite koji se financira iz Fonda, te Odluka o financijskom

planu Federalnog fonda solidarnosti koja se donosi za svaku pojedinu budžetsku godinu. Sa

zdravstevnim ustanovama je već od 12.7.2012. godine ugovoreno provođenje prioritetnih

programa zdravstvene zaštite među kojima je za oblast transplantacije značajno osiguranje

111

Član 11 Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave ( Zakon objavljen u Sl.novinama FbiH, broj

58/02, 19/03, 38/05, 2/06, 8/06, 61/06) 112

Odluka o formiranju Fonda solidarnosti FBH…. 113 Izmjene Sl.novine FBH broj 7/02 114

Odluka objavljena u Sl. novinama FBH broj 13/02 115

Sl.novine FBiH, broj 22/02 116

Sl.novine FBiH, broj 22/02 117

Sl.novine FBiH, broj 30/02 118

Sl.novine FBiH, broj 17/02

35

nabavke lijekova nužnih kod transplantacije. Uputstvo o primjeni Odluke o listi lijekova

Fonda solidarnosti FBH 119

u listu lijekova uvrštava imunosupresive.

2.2.2.2. Ostalo relevantno zakonodavstvo u FBiH

Zakon o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu FBiH120

uređuje sistem poboljšanja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga, kao i postupak

akreditacije zdravstvenih usluga u FBiH. Ovim Zakonom se osniva i Agencija za kvalitet i

akreditaciju u zdravstvu FBiH121

, kao nadležni organ u oblasti kvaliteta, sigurnosti i

akreditacije u zdravstvu. Sistem poboljšanja kvliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga

uspostavlja se s ciljem postizanja optimalnog kvaliteta u zdravstvu.122

Učesnici u poboljšanju

kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga su uz zdravstvene ustanove123

:

zavodi za javno zdravstvo koji učestvuju u programiranju, planiranju i evaluaciji

zdravstvene zaštite na populacijskom nivou;

zavodi zdravstvenog osiguranja koji utvrđuju načine stimulativnog financiranja

akreditiranih zdravstvenih ustanova;

ministarstva zdravlja koji u suradnji sa zavodima zdravstvenog osiguranja i

Agencijom uspostavljaju jedinstven i jednak system stimulativnog financiranja

akreditiranih ustanova, uspostavljaju prioritete za poboljšanje kvaliteta i sigurnosti

zdravstvenih usluga i pomažu u razvoju infrastructure za poboljšanje kvaliteta i

sigurnosti zdravstvenih usluga;

Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata FBiH124

ima za svrhu da

pacijentima u FBiH omogući jednaku, primjerenu, kontinuiranu, kvalitetnu i sigurnu

zdravstvenu zaštitu koja se zasniva na partnerskom odnosu pacijenata, kao primatelja

zdravstvenih usluga s jedne strane i zdravstvenih ustanova, privatne prakse, odnosno

zdravstvenog djelatnika ili zdravstvenog suradnika, kao davatelja zdravstvenih usluga s druge

strane. Partnerski odnosi se zasnivaju na njihovom međusobnom uzajamnom povjerenju i

poštivanju, na svim razinama zdravstvene zaštite, uz puno poštivanje prava, obaveza i

odgovornosti.125

Zakon i propisi doneseni na temelju ovog zakona, svakom pacijentu između ostalih prava

garantiraju:

dostupnost zdravstvene zaštite, uključujući i pravo na hitnu medicinsku pomoć;

informacije;

obavještenost i sudjelovanje u postupku liječenja;

slobodan izbor;

119

Sl.novine FBiH broj 67/11 120

Sl.novine FBH broj 59/05 i 52/11 121

Član 1 stav 2 Zakona 122

Ibidem član 2 stav 1 123

Ibidem član 7 124

Sl.novine FBiH, broj 40/10 125

Iz člana 2 Zakona

36

samoodlučivanje i pristanak, uključujući i zaštitu prava pacijenta koji nije sposoban

dati pristanak;

povjerljivost informacija i privatnost;

tajnost podataka;

osobno dostojanstvo;

sprečavanje i olakšavanje patnji i bola.126

Svaki pacijent ima pravo na dostupnu zdravstvenu zaštitu sukladno zdravstvenom stanju i

osobnim potrebama, u granicama materijalnih mogućnosti sistema zdravstvene zaštite. U

postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite pacijent ima pravo na jednak pristup zdravstvenoj

zaštiti, bez diskriminacije u pogledu spola, genetskog nasljeđa, spole orjentacije ali i bez

diskriminacije u odnosu na vrstu oboljenja.127

Svaki pacijent ima pravo na sve vrste

informacija o svom zdravlju, svojim pravima i obvezama i načinu kako ih koristiti, kao i

zdravstvenim uslugama koje mu se mogu osigurati u zdravstvenoj ustanovi, odnosno

privatnoj praksi.128

Zakon o krvi i krvnim sastojcima129

uređuje organizaciju transfuzijske djelatnosti, uvjet i

standarde kvaliteta, sigurnosti i nadzor u prikupljanju, testiranju, preradi, čuvanju, distribuciji,

izdavanju i upotrebi ljudske krvi i krvnih sastojaka u FBiH130

, kao i financiranje ove službe.131

Prikupljanje, testiranje, prerada, čuvanje, distribucija i upotreba krvi i krvnih sastojaka vrši se

u skladu s direktivama EU i preporuka SZO, te preporukama Vijeća Europe i drugim

propisima koji se odnose na laboratorijsku, proizvođačku i kliničku praksu. Ova djelatnost se

obavlja u skladu s općim načelom samodovoljnosti, dobrovoljnog neplaćenog darivanja krvi i

sigurnog transfuzijskog liječenja. U cilju osiguranja uvjeta za snabdijevanje građana sigurnom

i kvalitetnom krvlju i krvnim sastojcima nužno je između ostalog: utvrditi jednistvenu politiku

i strategiju unapređenja oblasti transfuzijske medicine; planirati potrebe liječenja krvlju i

krvnim sastojcima u redovnim i izvanrednim okolnostima; podizati svijest građana o potrebi

prikupljanja krvi i krvnih sastojaka; uspostaviti nadzor nad ukupnom sigurnošću i kvalitetom

krvi i krvnih sastojaka; uspostaviti i održavati informacijski sistem koji osigurava tačnost,

ažurnost, transparanetnost i kontinuiranost praćenja svih podataka relevantnih za uspješno

funkcioniranje transfuzijskih ustanova u FBiH.

Na nivou Federacije za obavljanje transfuzijske djelatnosti u skladu s zakonom organiziran je

Zavod za transfuzijsku medicinu FBiH koji uz ostale aktivnosti obavlja istraživačku djelatnost

u transfuzijskoj medicini; imunogenetsku obradu i testove za određivanje podudarnosti tkiva

primatelja i donora; vodi jedinstveni registar donora koji su privremeno ili trajno isključeni

126

Iz člana 6 Zakona 127

Iz člana 7 128

Član 8 129

Sl.novine FBiH, broj: 9/10 130

Zakon na provedbu obavezuje Federaciju, kantone, zdavstvene ustanove, zavode zdravstvenog osiguranja i

druge pravne i fizičke osobe 131

Zakon se ne odnosi na lijekove dobivene iz krvi ili plazme, niti krvne matične ćelije.

37

zbog prisutnosti zaraznih uzročnika,132

te oboljelih od hemofilije; vodi jedinstven registar

štetnih događaja i štetnih reakcija, ostvaruje suradnju s međunarodnim organizacijama,

udrugama i srodnim transfuzijskim ustanovama u BiH i drugim državama. Osim Zavoda

ovlaštene ustanove za obavljanje određenih poslova transfuzijske djelatnosti temeljem

rješenja133

ministra zdravstva su transfuzijski centri kao dio javne zdravstvene ustanove i

odsjeci za transfuziju kao dio bolničke zdravstvene zaštite.

Iz izvještaja o radu za 2010. godinu, Zavod za transfuzijsku medicinu FBiH134

je evidentirao

povećan broj analiza žive srodne tipizacije i kadaverične sa liste čekanja za koštanu srž, jetru,

srce i slezenu za 16,55% u odnosu na broj tipizacija u 2009. godini. Zavod se financira iz:

proračuna FBiH, a na temelju ugovora sa Zavodom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja

FBiH, kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja i drugih izvora, dok metodologiju izrade

cijene manipulativnih troškova krvi i krvnih sastojaka utvrđuje ministar na prijedlog Zavoda

zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.

Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva135

uređuje vrste, sadržaj i postupak vođenja

evidencija u oblasti zdravstva, način prikupljanja, obrade, korištenja, zaštite i čuvanja

podataka iz evidencija, kao i sadržaj osnovne medicinske dokumentacije u oblasti zdravstva

koja predstavlja izvor podataka za izradu evidencija. Zakon u pogledu evidencije o

prikupljanju, testiranju, preradi, čuvanju, distribuciji, izdavanju i upotrebi ljudske krvi i

krvnih sastojaka referira136

na odredbu iz Zakona o krvi i krvnim sastojcima, a u pogledu

evidencija u oblasti transplantacije organa i tkiva u svrhu liječenja137

na Zakon o

transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja.

U pogledu osiguranja obrade podataka i izrade odgovarajućih izvještaja usklađenih potrebama

i standardima izvještavanja prema entitetskim, državnim i međunarodnim subjektima,

Federacija je dužna razviti i unaprijediti informaciono–zdravstveni sistem u skladu sa

tehničkim standardima u toj oblasti i financijskim mogućnostima, a bližim propisom ministra

uređuje se definicija arhitekture zdravstveno-informacionog sistema, nomenklature, protokola

za razmjenu podataka, definicije podataka, zaštita podataka; definiranje standarda

(terminološki, komunikacijski, standardi za sigurnost) sve u skladu sa važećim europskim

CEN/TC 251 i svjetskim ISO/TC 215 standardima138

, koji će se donijeti u roku od 12 mjeseci

od stupanja na snagu ovog Zakona.139

Na evidenciju podataka se primjenjuju odredbe Zakona

o zaštiti ličnih podataka. Od dužnosti čuvanja tajnost podataka nadležni se mogu osloboditi

132

U konkretnom slučaju radi se o osobama u čijoj je krvi ustanovljeno postojanje zaraznih uzročnika koja bi u

postupku transfuzije mogla prouzročiti bolest primatelja i davatelja, posebno u slučaju rjetkih krvnih grupa 133

Rješenjem se daje odobrenje na rok od pet godina, koji se po zahtjevu ustanove može obnoviti 134

Izvještaj Zavoda za transfuzijsku medicinu F za 2010 godinu, www.ztmfbih.ba, str. 17 135

Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva objavljen u Sl.novine FBH broj 37/12 136

Ibidem član 27 137

Ibidem člana 28 138

Ibidem iz člana 57 139

Ibidem član 61.

38

samo na izričit pisani zahtjev pacijenta, tužilašta ili suda.140

Neprovođenje propisanog načina

evidencije zdravstvene dokumentacije smatra se prekršajem i predviđene su novčane kazne.

Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama141

propisuje osnovna načela vezana za zaštitu

prava osoba s duševnim smetnjama u cilju zaštite i unaprjeđenja njihovog zdravlja, koje mora

biti pod jednakim uvjetima kao i za svaku drugu osobu kojoj se pruža zdravstvena zaštita.142

Osobe s duševnim smetnjama se ne mogu dovesti u neravnopravan položaj i njihovo

dostojanstvo se mora zaštititi i poštivati u svim okolnostima.143

Osoba s duševnim smetnjama

koja nije sposobna dati svoj pristanak na predloženi liječnički postupak može se podvrgnuti

tom postupku ukoliko je u njezinom najboljem interesu i uz prethodnu suglasnost zakonskog

zastupnika, osim u slučaju neposredne životne i zdravstvene opasnosti dok ona traje.144

Ova

prava su uključena i u regulativu koja se tiče transplantacije organa i tkiva u svrhu liječenja.

2.2.3. Nivo Republike Srpske

A. Zakonodavni okvir

Zdravstvena zaštita i osiguranje u Republici Srpskoj (RS) nije decentralizirano kao u FBiH i

ono se provodi na temelju entitetskih propisa o zdravstvenoj zaštiti i osiguranju, na nivou

Republike Srpske .145

U RS-u su donoseni brojni strateški dokumenti do 2010 godine kao što su: Politika

unaprjeđenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite RS do 2010, Preporuke za stvaranje

ambijenta koji omogućava samoodrživost sistema kontinuiranog poboljšanja kvaliteta

zdravstvene strategije RS do 2010, Program zdravstevne politike i zdravstvene strategije RS

do 2010 koji se bazira na međunarodnim standardima, strateškom planu razvoja nacionalnog

sistema zdravstvene zaštite i drugim dokumentima, razvijanju strategije kvaliteta zdravstvene

zaštite i razvijanju uvjeta za uvođenje pogodnih novih tehnologija. Tako npr. Politika

unaprjeđenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite RS do 2010 konstatira da su prethodno

postavljeni ciljevi djelomično ostvareni donošenjem novih zakonskih propisa. Međutim, da je

pored problema koji se javljaju i u razvijenim zemljama u ovoj sredini prisutan i nedostatak

kapaciteta i mehanizama za odgovarajuće upravljanje zdravstvenim sistemom, neefikasni i

neefektivni načini pružanja zdravstvenih usluga, nedostatak kulture i koncepta kontinuiranog

unaprjeđenja kvaliteta kod većine zdravstvenih radnika u RS, da je nedovoljno uključenje

ključnih aktera u promociju važnosti unaprjeđenja kvaliteta, te da postoje razlike između

zdravstvenih ustanova u pogledu opremljenosti i organiziranosti, ograničenost financijskih

sredstava i sl.146

Pozitivnim se ocjenjuje uspostavljanje Agencije za certifikaciju, akreditaciju

140

Ibidem iz člana 63 141

Objavljen u Sl.novinama FBiH broj 37/01, 40/02 i 52/11 142

Ibidem član 4. 143

Ibidem član 5 144

Ibidem član 9 stav 1 145

Član 6.,7 i 8. Zakona o zdravstvenoj zaštiti RS 146

Str. 16 dokumenta

39

i unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite RS, stvaranje jezgra zdravstvenih radnika

opredjeljenih za daljnje razvojne procese na unaprjeđenju kvaliteta zdravstvene usluge, kao i

značajna podrška Ministarstva zdravstva i socijalne zaštite i nekih zdravstvenih ustanova. Da

bi se ostvario cilj, a to je razvoj kvaliteta i sigurnosti u zdravstvu, moraju se donijeti politike

koje će pratiti suvremene svjetske trendove u zdravstvu, uz uvažavanje nacionalnih prioriteta i

zatečenih uvjeta. Vrijednosti koje se ovim dokumentom podržavaju su: očuvanje dostojanstva

ljudi u procesu pružanja zdravstvene zaštite; pravo na izbor liječenja i privatnosti; pravičnost

u pružanju zdravstvene zaštite, efektivnost i efikasnost zdravstvene zaštite i sigurnost u

procesu pružanja zdravstvene zaštite. Dokument ističe naročito osnovnu ulogu Ministarstva

zdravlja i socijalne zaštite u osiguranju sigurne i kvalitetne zdravstvene usluge građanima;

ulogu Fonda zdravstvenog osiguranja RS za uspostavu održivih i stimulativnih načina

financiranja zdravstvenih ustanova koje uspostavljaju sistem poboljšanja kvalitete; Instituta za

zaštitu zdravlja RS kao odgovornog za definiranje i praćenje indikatora kvalitet zdravstvene

zaštite i dr. Konstatirano je da za uspješnu primjenu politike unaprjeđenja kvaliteta i

sigurnosti treba izvršiti reorganizaciju korištenja postojećih resursa, te promjenu načina rada i

ponašanja svih učesnika u procesu pružanja zdravstvene zaštite, te u tom smislu predlaže

svakom pojedinačnom učesniku ključnu aktivnost. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite

treba osigurati transparentnost procesa koji su usmjereni ka povećanju kvaliteta, a Institut za

zaštitu zdravlja i Agencija za certifikaciju, akreditaciju i unapređenje kvaliteta zdravstvene

zaštite RS promovirat će istraživanja i razvoj, koji vode kvalitetnijoj zdravstvenoj zaštiti.

Dokument definira kvalitet u zdravstvenoj zaštiti kao stepen u kojem su sistemi zdravstvene

zaštite, usluge i repromaterijali namijenjeni populaciji i individualnim korisnicima, usuglašeni

sa važećim profesionalnim standardima u oblasti zdravstvene zaštite, tako da povećavaju

vjerovatnoću pozitivnog ishoda u vezi sa zdravljem.147

Zakon o zdravstvenoj zaštiti RS148

smatrajući zdravstvenu djelatnost općim interesom za

RS uređuje obezbjeđenje zdravstvene zaštite, načela zdravstvene zaštite, prava i obaveze

građana i pacijenata u ostvarivanju zdravstvene zaštite, nivoe zdravstvene zaštite, osnivanje,

prestanak rada i organizaciju zdravstvenih ustanova, organe zdravstvenih ustanova, radno

vrijeme, certifikaciju i akreditaciju zdravstvenih ustanova, njihovo financiranje, nadzor,

stručne komisije, kao i druga pitanja od značaja za organizaciju i sprovođenje zdravstvene

zaštite.149

Zakon definira zdravstvenu zaštitu kao skup usluga i aktivnosti za unapređivanje i očuvanje

zdravlja ljudi, sprečavanje oboljenja i povreda, rano otkrivanje oboljenja, blagovremeno

liječenje i rehabilitaciju. Zakon kaže da su usluge i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetne,

bezbjedne, efikasne, efektivne, zasnovane na naučnim dokazima i u skladu sa načelima

profesionalne etike, da sprovodi na načelima jednakosti, dostupnosti, sveobuhvatnosti,

kontinuiteta i koordinacije i bez diskriminacije po bilo kom osnovu.150

147

Str. 35 Dokumenta 148

Zakon objavljen u Sl.glasniku RS broj 106/09 149

Član 1. i 3 Zakona 150

Ibidem član 2

40

Zakon izričito zabranje da se u privatnim zdravstvenim ustanovama pružaju zdravstvene

usluge između ostalog iz oblasti: a) transplantacije i b) transfuzijske medicine.151

Također

predviđa transplantaciju, kao način liječenja, ali se poziva na drugi zakon kojim će se to

regulirati.152

Zakon propisuje da će ministar u određenim rokovima donijeti odgovarajuće

pravilnike, između ostalih i Pravilnik o postupku utvrđivanja smrti osobe/pacijenta.153

Predviđene su novčane sankcije zbog prekšaja u slučaju ne postupanja po obavezama koje

Zakon propisuje, kao što su kršenje ljudskih prava u ostvarivanju zdravstvene zaštite;

uskraćivanje pristupa zdravstvenoj zaštiti; uskraćivanje uvida u listu čekanja; uskraćivanje

informacija vezanih za zdravstveno stanje pacijenta i troškove liječenja; tretman suprotno

volji pacijenta; uskraćivanje uvid u medicinsku dokumentaciju; ne utvrđivaje vremena i

uzroka smrti; ne pribavljanja suglasnost Ministarstva za korištenje nove tehnologije.154

Zakon o zdravstvenom osiguranju RS155

uređuje prava iz zdravstvenog osiguranja kao

neprenosiva, a koja obuhvataju zdravstvenu zaštitu, pravo na naknadu za vrijeme privremene

nesposobnosti za rad i druga prava utvrđena zakonom. Zdravstvena zaštita u smislu ovog

Zakona podrazumijeva mjere koje unaprjeđuju zdravlje, sprječavaju i suzbijaju bolesti i

povrede, osiguravaju rano otkrivanje oboljenja i blagovremeno liječenje, sprječavanje

onesposobljenosti i vršenje osposobljavanja za životne i radne funkcije poslije bolesti i

povreda.156

Obim, sadržaj i način ostvarivanja zdravstvene zaštite utvrđuje Fond

zdravstvenog osiguranja uz mišljenje Ministarstva,157

kao i visinu učešća osiguranih osoba u

troškovima korištenja zdravstvene zaštite, te kategorije osiguranih osoba koje ne podliježu

ličnom učešću u troškovima korištenja zdravstvene zaštite. Na odluku o visini navedenog

učešća, ili oslobađanju od uplate, Ministarstvo daje prethodnu suglasnost.158

U RS-u je oblast transplatacije uređena u dva zakona: Zakonu o transplantaciji ljudskih

organa i Zakonu o transplantaciji ljudskih tkiva i ćelija.

Zakon o transplantaciji ljudskih organa)159 uređuje transplataciju ljudskih organa ili dijelova

organa ljudskog porijekla, načela, organizaciju i postupak uzimanja, kako od živog tako i

umrlog donatora. Zakon o transplantaciji kao načela utvrđuje: jednaku mogućnost svim

primaocima kojima je to jedini način liječenja; medicinsku opravdanost transplantacije;

bezbjednost kroz profesionalne standarde medicinske nauke; zabranu diskriminacije i zaštitu

identiteta davaoca i primaoca. Organizacija transplatacije vrši se u zdravstvenoj ustanovi koja

obezbjeđuje prostor, kadar i opremu, a što propisuje ministar zdravlja.

Zakon uvodi Koordinacioni centar za obavljanje stručno medicinskih i organizacionih

poslova u oblasti transplantacije. Koorinacioni centar sačinjava i vodi jedinstvenu Listu

151

Ibidem član 107 152

Ibidem član 108 153

Ibidem član 112 stav 5 154

Ibidem član 138 155

Objavljen u Sl.glasniku RS broj 18/99,51/01,70/01,51/03,57/03,17/08,1/09,106/09 156

Član 7 Zakona o zdravstvenom osiguranju 157

Ibidem član 20 158

Član 2 Izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenom osiguranju Sl.glasnik 51/01 159

Sl.glasnik RS, broj: 14/10

41

čekanja. Ministar pravilnikom propisuje rad bolničkog koordinatora za transplantaciju, način

i postupak distribucije ljudskih organa za transplantaciju i način i postupak vođenja

Jedinstvenog registra davaoca.

Zakon određuje da Koordinacioni centar putem bolnice četvrtog nivoa, znači najvišeg nivoa,

predlaže ministru zdravlja pristupanje RS međunarodnoj organizaciji za transplantaciju i

zaključivanje sporazuma sa inostranim pravnim licem i organizacijom radi razmjene ljudskih

organa u svrhu liječenja.

Postupak doniranja je dobrovoljan.160

Zabranjeno je plaćanje bilo kakve naknade za uzete

ljudske organe, kao i oglašavanje potrebe i ponude ljudskih organa, te trgovina ljudskim

organima. Podaci o donoru i primaocu predstavljaju službenu i profesionalnu tajnu. Pisani

pristanak primaoca je obavezan za transplantaciju. Živi donor mora dati pisanu izjavu o svojoj

volji. On može usloviti vršenje transplantacije tačno određenom primaocu.

Zakon određuje ko u rodbinskim vezama može biti živi donor, a to su srodnici primaoca u

pravoj liniji, bez obzira na stepen srodstva i pobočni srodnik zaključno s drugim stepenom

srodstva. Za uzimanje ljudskih organa se traži suglasnost Etičkog odbora zdravstvene

ustanove u kojoj se vrši radnja.

Zakon propisuje da se uzimanje ljudskog organa sa umrlog donora vrši nakon utvrđene

moždane smrti koja se iz bolnice prijavljuje Koordinacionom centru. Moždanu smrt161

utvrđuje Komisija od najmanje tri doktora medicine koje imenuje direktor zdravstvene

ustanove.

U prelaznim i završnim odredbama određeno je da će ministar u roku od godine dana od

stupanja na snagu ovog zakona donijeti 7 navedenih pravilnika, a do tada će se

primjenjivati raniji propisi. Nakon proteka više od dvije godine od donošenja zakona, prema

dostupnim informacijama doneseni su sljedeći podzakonski akti:

1. Pravilnik o načinu i postupku rada bolničkog koordinatora za transplataciju ljudskih

organa;

2. Pravilnik o uslovima i postupku verifikacije za zdravstvenu ustanovu koja obavlja

djelatnost transplatacije ili djelatnost uzimanja ljudskih organa;

3. Pravilnik o kriterijumima za testiranje davalaca ljudskih organa u pogledu bolesti koje se

mogu prenositi transplataciom;

4. Pravilnik o načinu i medicinskim kriterijumima za utvrđivanje moždane smrti kod

davaoca ljudskih organa;

5. Pravilnik o načinu i postupku sačinjavanja i vođenja liste čekanja za ugrađivanje ljudskih

organa.

160

Koordinacioni centar izdaje donorsku karticu potencijalnom davaocu 161

Ministar pravilnikom propisuje način i kriterije za utvrđivanje moždane smrti

42

Pravilnik o načinu i postupku rada bolničkog koordinatora za transplataciju ljudskih

organa određuje da koordinator za transplantaciju ljudskih organa i njegov zamjenik ne mogu

biti članovi medicinskog tima za uzimanje ljudskih organa i medicinskog tima za

transplataciju ljudskih organa. Moraju biti dostupni dvadest i četiri sata dnevno, sedam dana u

nedjelji. Koordinator uzima istoriju bolesti od živog donatora ili od punoljetnog člana

porodice za umrlog donatora, obavještava medicinski tim za uzimanje ljudskih organa,

medicinski tim za transplataciju i Koordinacioni centar o potencijalnom davaocu ljudskih

organa, organizuje početak uzimanja organa zajedno sa medicinskim timom, organizuje i

učestvuje u sprovođenju distribucije ljudskih organa, organizuje potrebne mjere da se tijelo

umrlog donatora nakon uzimanja organa tretira sa poštovanjem, kako bi mu se vratio

spoljašni izgled.

Pravilnik o uslovima i postupku verifikacije za zdravstvenu ustanovu koja obavlja

djelatnost transplantacije ili djelatnost uzimanja ljudskih organa taksativno nabraja uvjete

koje mora ispunjavati zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost transplantacije u pogledu

prostorija, kadra i opreme. Pravilnik propisuje sastav medicinskih timova, a zavisno od vrste

ljudskog organa koji se uzima, utvrđuje stalnu dostupnost radiološkim, transfuziološkim i

drugim neophodnim službama. Postupak verifikacije ustanove sprovodi Stručna komisija

sačinjena od diplomiranih pravnika i zdravstvenih radnika, koju imenuje ministar na prijedlog

Koordinacionog centra za transplataciju.

Pravilnik o kriterijumima za testiranje davalaca ljudskih organa u pogledu bolesti koje se

mogu prenositi transplatacijom propisuje kriterije za testiranje davalaca ljudskih organa u

pogledu bolesti koje se mogu prenositi transplantacijom. Nabrojani su opšti i specifični

kriteriji, obavezni i dodatni.

Pravilnik o načinu i medicinskim kriterijumima za utvrđivanje moždane smrti kod davaoca

ljudskih organa propisuje način i kriterije za utvrđivanje moždane smrti kod davaoca ljudskih

organa.162

Pravilnik o načinu i postupku sačinjavanja i vođenja liste čekanja za ugrađivanje ljudskih

organa propisuje način i postupak sačinjavanja i vođenja Liste čekanja za ugrađivanje

ljudskih organa. Prijedlog za stavljanje na Listu čekanja daje Organizaciona jedinica bolnice.

Listu čekanja sačinjava i vodi Koordinacioni centar sa sjedištem u bolnici četvrtog stepena i

vodi se u pisanom i elektronskom obliku. Pravilnik također nabraja postupke i preglede koji

se obavljaju prema primaocu za vrijeme čekanja.

162

Moždana smrt je potpuni nepovratni prestanak svih moždanih funkcija (stabla i hemisfera mozga). Pravilnik

nabraja uslove za početak utvrđivanja moždane smrti, nabrojana stanja koja se moraju isključiti, dijagnostiči

postupci koji se moraju prethodno uraditi, nabrojani klinički znakovi.

Moždana smrt utvrđuje se u dva uzastopna klinička pregleda između kojih je najkraći period os šest sati za

odrasle.Klinički pregled vrši Komisija koju imenuje direktor zdravstvene ustanove, a čine je doktor medicine –

specijalist anesteziologije i reanimacije, doktor medicine – specijalist neurologije ili doktor medicine –

specijalist neurohirurgije, i doktor medicine – specijalist radiologije

43

Dakle, u RS od zakonom predviđenih sedam podzakonskih akata doneseno je pet. Nisu

doneseni akti koji se odnose na način i postupak distribucije ljudskih organa namjenjenih

ugrađivanju i način i postupak vođenja Jedinstvenog registra davaoca.

Zakon o transplantaciji tkiva i ćelija163 na sličan način kao i Zakon o transplantaciji ljudskih

organa uređuje načela transplatacije, organizaciju stručno-medicinskih polova, postupak i

uzimanje ljudskih tkiva i ćelija od živog i umrlog davaoca. Jedina razlika je što ovaj zakon

sadrži poglavlje u kome je uređeno područje osnivanja i organizacije Banke biološkog

materijala i Banke matičnih ćelija. Zakonom je određeno da Banka obavlja djelatnost

obrade, testiranja, konzerviranja ili izolacije, skladištenja odnosno čuvanja i distribucije

ljudskih tkiva i ćelija. Banka vodi i evidenciju o svim poslovima iz svoje djelatnosti što

uključuje i raspolaganje sa podacima o vrsti i količini tkiva i ćelija i njihovom porijeklu.

Banka imenuje odgovorno lice koje obezbjeđuje postupanje u skladu sa zakonom. Ministar

pravilnikom propisuje postupak i način vođenja evidencije a zakonom je utvrđen rok od

godinu dana u kome je ministar dužan donijeti 12 pravilnika za provođenje zakona, te da će se

do donošenja tih akata primjenjivati ranije doneseni pravilnici.

Prema dostupnim informacijama, ministar zdravlja je postupajući prema odredbama Zakona o

transplataciji ljudskih tkiva i ćelija donio sljedeće pravilnike:

1. Pravilnik o načinu i postupku rada bolničkog koordinatora za transplantaciju ljudskih

tkiva i ćelija;

2. Pravilnik o uslovima i postupku verifikacije za zdravstvenu ustanovu koja obavlja

djelatnost transplantacije ili djelatnost uzimanja ljudskih tkiva i ćelija;

3. Pravilnik o kriterijumima za testiranje davalaca ljudskih tkiva i ćelija u pogledu bolesti

koje se mogu prenositi transplantacijom;

4. Pravilnik o načinu i medicinskim kriterijumima za utvrđivanje moždane smrti kod

davaoca ljudskih tkiva i ćelija;

5. Pravilnik o načinu i postupku sačinjavanja i vođenja liste čekanja za ugrađivanje

ljudskih tkiva i ćelija;

6. Pravilnik o načinu i postupku uzimanja krvi iz pupčane vrpce novorođenčeta radi

izdvajanja matičnih ćelija, skladištenje i distribucija matičnih ćelija.

Od dvanaest predviđenih podzakonskih akata doneseno je šest pravilnika. Nisu doneseni

podzakonski akti o načinu i postupku vođenja Jedinstvenog registra davalaca; načinu i

postupku obrade ljudskih tkiva i ćelija; vođenju evidencija; uskladištenju ljudskih tkiva i

ćelija; postupku i uslovima obilježavanja, dokumentovanja i ambalaže ljudskih tkiva i ćelija,

Lista čekanja i kao i podzakonski akt o načinu, postupku i uslovima distribucije ljudskih tkiva

i ćelija. Sadržina ovih pravilnika je slična odredbama pravilnika iz Zakona o transplataciji

ljudskih organa izuzev Pravilnika o načinu i postupku uzimanja krvi iz pupčane vrpce

novorođenčeta radi izdvajanja matičnih ćelija, skladištenje i distribucija matičnih ćelija koji

detaljno uređuje uzimanje krvi iz pupčane vrpce novorođenčeta i precizira da to može

163

Sl.glasnik RS BiH, broj: 14/10

44

obavljati javna zdravstvena ustanova primarnog sekundarnog i tercijarnog nivoa koja u svom

sastavu ima rodilište.

Organi i institucije nadležni za provedbu zakona u oblasti zdravstva u RS su: Ministarstvo

zdravlja i socijalne zaštite RS; Fond zdravstvenog osiguranja RS i zdravstvene ustanove.

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite obavlja poslove državne uprave koji se odnose

naročito na sistem zdravstvene zaštite i sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja, te drugih

oblika zdravstvenog osiguranja i doprinosa za zdravstveno osiguranje. Ministarstvo također

bliže uređuje prava iz zdravstvenog osiguranja, učestvuje u pripremi i sprovođenju

međunarodnih sporazuma o obaveznom socijalnom osiguranju, te uređuje sadržaj zdravstvene

zaštite, očuvanje i unapređenje zdravlja građana i praćenje zdravstvenog stanja i zdravstvenih

potreba stanovništva. U nadležnosti Ministarstva zdravlja je i organizacija zdravstvene zaštite,

stručno usavršavanje i specijalizacija zdravstvenih radnika, zdravstvena inspekcija,

organizacija nadzora nad stručnim radom zdravstvene službe, obezbeđivanje zdravstvene

zaštite iz javnih prihoda, zdravstvena zaštitu stranaca, evidencije u oblasti zdravstva.

Ministarstvo zdravlja utvrđuje i uslove za uzimanje i presađivanje delova ljudskog tjela, kao i

druge poslove određene zakonom.164

Fond zdravstvenog osiguranja165 obavlja poslove ugovaranja i plaćanja primarne, sekundarne i

tercijarne zdravstvene zaštite u RS-u, kao i ostvarenje te zaštite ukoliko se ostvaruje u

inostranstvu.

Statutom Fonda je predviđena njegova organizacija i funkcioniranje, djelatnost, organi,

programiranje i planiranje djelatnosti, sredstva za provođenje zdravstvenog osiguranja,

ugovaranje zdravstvenih usluga, kao i druga pitanja za značajna za funkcioniranje Fonda.166

U

Fondu se između ostalog utvrđuju kriteriji za financiranje zdravstvene zaštite i zdravstvenog

osiguranja; planiraju sredstva solidarnosti; utvrđuju cijene zdravstvenih usluga; osigurava

zakonito, efikasno i neposredno ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja; uređuju uslovi

i način korištenja zdravstvenog osiguranja u okviru zdravstvenih ustanova, kao i u

inozemstvu; koordiniraju poslovi u cilju ostvarivanja jedinstevne politike Fonda, te organizira

informacioni sistem u skladu sa Zakon o slobodnom pristupu infomacijama RS-a.167

2.2.3.1. Ostalo relevantno zakonodavstvo u RS

Zakon o tranfuzijskoj medicini168

uređuje organizaciju transfuzijske medicine, prikupljanje

ljudske krvi i krvnih komponenti, snabdijevanje stanovništva krvlju i krvnim komponentama,

distribuciju i izdavanje krvi, strategiju i politiku snabdijevanja krvi, finansiranje transfuzijske

medicine, kao i druga pitanja koja se odnose na transfuzijsku medicinu. Zavod za

transfuzijsku medicinu Republike Srpske, kao referentna i samostalna zdravstvena ustanova

164

Član 13 Zakon o ministarstvima RS ( Sl.glasnik 72/12) 165

Statut objavljen u Sl.glasniku RS broj 6/04,19/05,63/08,64/09,105/09 i 119/11 166

Ibidem član 8. 167

Ibidem član 11. 168

Zakon o transfuzijskoj medicine, objavljen u Sl. glasnku RS, broj: 1/08

45

počela je s radom 01.01.2009 godine, čiji su zadaci pored ostalog: učešće u propagandi

dobrovoljnog davalaštva sa ciljem sprovođenja republičkog plana prikupljanja krvi;

prikupljanje, procesiranje, čuvanje i distribucija krvi i krvnih komponenti; laboratorijska

ispitivanja; naučna istraživanja; donorske i terapijske aferezne procedure.

Transfuzijska medicina se smatra djelatnošću od općeg interesa.169

U Republici Srpskoj su

organizirani centri za transfuzijsku medicinu170

i bolničke službe transfuzijske medicine.

Zakon o evidencijama i statističkim istraživanjima u oblasti zdravstvene zaštite171

uređuje

vrste, sadržaj i način vođenja evidencija i korištenja podataka iz tih evidencija u oblasti

zdravstvene zaštite, osnovne medicinske dokumentacije, pomoćnih sredstva za vođenje

evidencija, statističkih istraživanja i nadzor nad provođenjem zakona.172

Ovim se žele između

ostalog osigurati podaci za praćenje i proučavanje zdravstvenog stanja stanovništva,

planiranje i programiranje zdravstvene zaštite, preduzimanje odgovarajućih mjera i

unapređivanje zaštite zdravlja, kao i naučno istraživanje, praćenje biološkog i radnog

potencijala, te statistička istraživanja u zdravstvu neophodna za izvršavanje međunarodnih

obaveza u oblasti zdravstva, kao i u druge službene svrhe.173

Podaci prikupljeni, obrađeni i

pohranjeni smatraju se povjerljivim ako je posredstvom tih podataka moguće neposredno ili

posredno identificirati izvještajne jedinice čime se otkrivaju pojedinačni podaci.174

Zakon uređuje:

evidenciju o prikupljanju i preradi krvi i krvnih derivate i doniranju, transplantaciji

ljudskih tkiva, organa i dijelova tijela;175

obavezu da ministar općim aktom utvrdi oblik, sadržaj i način vođenja evidencija, kao

i druga pitanja od značaja za ovu materiju u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na

snagu Zakona;176

Sistem statističkih istraživanja u oblasti zdravstva koji se zasniva na jedinstvenoj

metodologiji i jedinstvenom statitičkom standardu u prikupljanju, obradi i objavi

podataka, saglasno programu statističkih istraživanja utvrđenih na nivou RS i BiH a

koji se obavezno primjenjuju u ovoj oblasti.177

Zakon o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima178

propisuje da se dostojanstvo osoba s

mentalnim poremećajima mora zaštititi i da ne smiju biti dovedene u neravnopravan položaja

zbog svog mentalnog poremećaja179

. Prava osoba s mentalnim poremećajima predviđena

169

Ibidem član 3 170

U Banja Luci, Bijeljini, Doboju i Trebinju, 171

Zakon objavljen u Sl.glasniku RS broj 53/07 172

Ibidem, Član 1 173

Ibidem, Član 3 174

Ibidem, Član 7 175

Ibidem, Član 9 stav 1 tačke n) i p) 176

Ibidem član 37 177

Ibidem član 54 178

Sl.glasnik RS broj 46/04 179

Ibidem član 4.

46

ovim Zakonom su identična pravima osoba s duševnim poremećajima kako je to predviđeno u

federalnom zakonu.

2.2.4. Nivo Brčko Distrikt BiH

Brčko distrikt BiH (BD BiH) je jedinstvena administrativna jedinica lokalne samouprave pod

suverenitetom BiH180

. Ovlasti javnih tijela vlasti u BD BiH su pored ostalih i zdravstevna

zaštita181

U Vladi BD BiH je uspostavljeno Odjeljenje za zdravstvo i ostale usluge koje

obavlja stručne, administrativne i ostale dužnosti iz nadležnosti Vlade u oblasti zdravstva, a

što uključuje:

Sprovođenje zakona i propisa nadležnih tijela institucija BiH i BD BiH iz oblasti

zdravstva i ostalih usluga pod nadzorom i uputstvima gradonačelnika;

Zaštitu zdravlja stanovništva i funkcionisanje institucija zdravstvene zaštite u

Distriktu;

Socijalnu pomoć i socijalnu zaštitu građana, posebno starih, mentalno i fizički

hendikepiranih osoba kao i braka, porodice i djece;

Planiranje akcije koje treba poduzeti u slučaju ugroženosti zdravlja građana, kao i

javnih zdravstvenih kampanja;

Ostale dužnosti iz nadležnosti ovog odjeljenja u skladu sa zakonom i propisima BiH i

Skupštine, ili naložene od strane gradonačelnika.

Za izvršenje poslova iz djelokruga Odjeljenja za zdravstvo i ostale usluge organizuju se

pododjeljenja i to: Javno zdravstvo, Primarna zdravstvena zaštita, Bolnička zdravstvena

zaštita- Opšta bolnica Brčko, Socijalna zaštita-Centar za socijalni rad, Služba za

administraciju i statistiku Odjeljenja, Služba za boračko invalidsku zaštitu i civilne žrtve rata

U BD BiH nisu doneseni propisi koji reguliraju transplantaciju organa, tkiva i ćelija, tako da

se pacijenti transplantiraju izvan BD BiH, uglavnom u Kantonu Tuzla za što Odjel za

zdravstvo Distrikta plaća naknadu. Na temelju mogućnosti predviđene Statutom da BD BiH

može zaključiti sporazume o suradnji s entitetima u svrhu olakšanja ostvarivanja svojih

funkcija i ovlasti, pod uvjetom da su takvi sporazumi od jednake koristi svim stanovnicima

BD BiH. BD BiH može pristupiti postojećim ili zaključiti nove sporazume s tuzemnim i

međunarodnim udrugama gradova i općina, kao i gradovima i općinama, u svrhu

zadovoljavanja zajedničkih potreba u skladu sa Statutom i zakonom.182

Zakon o zdravstvenoj zaštiti BD BiH183

propisuje osiguranje zdravstvene zaštite, načela

zdravstvene zaštite, prava i obveze gradana i pacijenata u ostvarivanju zdravstvene zaštite,

razine zdravstvene zaštite, osnivanje, akte, početak, prestanak, financiranje rada i organe

zdravstvenih ustanova, organiziranje rada zdravstvene ustanove, specifičnosti koje se odnose

na rad zdravstvenih radnika i zdravstvenih suradnika, certifikaciju i akreditaciju zdravstvenih

180

Član 1. Statuta BD BH - prečišćeni tekst objavljen 14.01.2010.godine 181

Član 8 stav 1 točka g) Statuta 182

Član 9 Statuta BD BH 183

Zakon objavljen u prečišćenom tekstu u Sl.glasniku BD BH broj 38/11

47

ustanova, privatnu praksu, utvrdivanje smrti i obdukcija, stručna tijela, komore, nadzor i

druga pitanja od značaja za organizaciju i provodenje zdravstvene zaštite u BD BiH184

.

Zakon o zdravstvenom osiguranju BD BiH185

definira zdravstveno osiguranje kao dio

socijalnog osiguranja, u okviru kojeg građani ulaganjem sredstava na načelima solidarnosti i

uzajamnosti osiguravaju realizaciju prava na zdravstvenu zaštitu, te drugih prava proizašlih iz

zdravstvenog osiguranja.186

Građani, osiguranici su ravnopravni u ostvarivanju zdravstvenih

prava.187 Realizaciju tih prava Disktrikt osigurava kroz djelovanje posebne ustanove - Fonda

zdravstvenog osiguranja BD BH,188

a koji obrazuje potrebna sredstva iz doprinosa.189

Fond

zdravstvenog osiguranja je dužan osigurati osiguraniku medicinsko liječenje u drugim

dijelovima BiH ili u inostranstvu, pod uvjetima i na način utvrđen posebnim propisima,

ukoliko boluje od bolesti koja se ne može uspješno liječiti u zdravstvenim ustanovama na

području Distrikta, a postoji mogućnost za uspješno liječenje bolesti u mjestu ili zemlji u koju

se pacijent upućuje. Isto pravilo važi i za dijagnostičke procedure.190 U ostvarivanju prava na

zdravstvenu zaštitu, osiguranici imaju pravo na naknadu troškova prevoza koji su u vezi sa

zdravstvenom zaštitom ili troškova transporta, na teret Fonda zdravstvenog osiguranja.191

U

slučaju kada se uspješan tretman ne može osigurati u ustanovama Distrikta i kada se tretman

mora nastaviti izvan Distrikta, osiguranik prolazi proceduru upućivanja u skladu sa

pravilima Fonda zdravstvenog osiguranja i odlukama liječničke komisije, kojoj je to dato u

nadležnost. Ako osiguranik nakon odobrenja liječničke komisije izabere drugog davaoca

usluga, odnosno zdravstvenu ustanovu koja nema ugovor sa Fondom zdravstvenog

osiguranja, razliku troškova u odnosu na troškove koji bi nastali u ustanovi u koju je upućen,

plaća osiguranik.192

Pravo na zdravstvenu zaštitu obuhvata i njezino ostvarivanje u

inostranstvu u skladu sa Zakonom.193

Vezano za transplantaciju organa, Zakon predviđa

financiranje tog medicinskog zahvata zdravstvenim osiguranicima DB BiH.194

Zakon o zaštiti osoba s mentalnim smetnjama195

propisuje da osobe sa mentalnim

smetnjama imaju pravo na kvalitetnu zaštitu i unapređivanje svog zdravlja pod jedankim

uvjetima i bez ikakve diskriminacije kao što to uživaju drugi građani.196

Pristanak na

liječnički postupak osoba koja može razumjeti prirodu, posljedice i opasnost tog postupka

mora dati pismeno, a ako to nije u stanju, onda pristanak daje njen zakonski zastupnik.197

184

Ibidem član 3 185

Objavljen u Sl.glasniku BD BiH broj 1/02, 7/02,19/02,2/08 i 34/08 186

Ibidem član 1. 187

Ibidem član 9. stav 1. 188

Ibidem član 5. 189

Ibidem član 12 stav 1 190

Ibidem član 31 191

Ibidem član 40. stav 1. 192

Ibidem član 87. stav 4. 193

Član 21.stav 2. Tačka g) Izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenom osiguranju, ( objavljenih u Sl.glasniku

BD BH broj 34/08)

194 Ibidem član 81 stav 2 t c)

195 Sl.glasnik BD BH broj 12/06

196 Ibidem član 4.

197 Ibidem član 6

48

III. SITUACIONA ANALIZA

Situaciona analiza je sačinjena u cilju prezentiranja stvarnog stanja u BiH i procjene stvarne

potrebe građana za transplantacijom. Činjenica je da se u BiH često organiziraju različite

akcije na prikupljanju donatorskih sredstava za pacijente kojima je potrebna transplantacija

organa i najčešće se traže isključivo sredstva za samu transplantaciju. Stoga, u cilju

sagledavanja situacije u oblasti transplantacije organa u BiH prvenstveno je bilo potrebno

prikupiti relevatne pokazatelje u odnosu na primjenu uspostavljenih zakonodavnih i

institucionalnih mehanizama, kao i pokazatelje o stvarnim izdvajanjima iz fondova

zdravstvenog osiguranja za transplantaciju. U uslovima strukturalne kompleksnosti BiH

uspostavljene na osnovu ustavnog okvira koji dijeli državu članicu na dva entiteta

/decentraliziranu F BiH, koju čini 10 kantona, i centraliziranu RS, te na jedan distrikt BD

BiH, veoma je teško bilo utvrditi nadležnost i dobiti relevatne pokazatelje koji se odnose na

transplantaciju organa, a posebno finansijske aspekte. Ovako uspostavljena struktura stvara

složenu administrativnu strukturu, koja često rezultira nepostojanjem usklađenosti i

implementacije zakona i politika, a što se odnosi i na uživanje prava na zdravlje koje u sebi

sadrži i pravo na transplantaciju.

Veliku pomoć u sagledavanju stanja dale su diskusije na skupovima koje je u okviru projekta,

a u vrijeme izrade analiza, organizirala Otvorena mreža.198

Na skupovima je, između ostalog

posebno istaknuto da u BiH nedonošenje podzakonskih akata ne smije biti smetnja za

sprovođenje aktivnosti u oblasti transplantacije, jer se mogu primjeniti pravila iz starih

propisa, s obzirom da je ovakva mogućnost propisana u prelaznim odredbama zakona, kao i u

Ustavu BiH.199

Većina sugovornika smatra da je problem transplantacije ipak državnog

karaktera. Učesnici su se složili da su potrebna velika incijalna sredstva za pokretanje

postupka izvođenja transplantacija na području BiH i da je potrebno posebno u prve dvije tri

godine puno uložiti, ali isto tako da se vremenom sredstva vraćaju. Tako na primjer godišnja

ušteda po dijaliziranom pacijentu, nakon transplantacije već nakon prve godine iznosi oko

17.000 KM.

3.1. Transplantacija u sistemu zdravstvene zaštite

Pristupanje kreiranju sistema zdravstvene zaštite u segmentu transplantacije organa, tkiva i

stanica zahtjeva između ostalog uspostavu zakonodavnog i institucionalnog okvira, uz

obaveznu analizu finansijskih implikacija ovog procesa gdje kao polazna osnova svakako

treba da se razmotre sljedeća pitanja:

- Stvarna cijena koštanja transplatacije

- Stvarne potrebe građana za transplataciju

- Trenutna finansijska izdvajanja za zdravstvo u BiH, sa osvrtom na izdvajanja

namjenjena za transplataciju

198

Sastanci održani 30. augusta, 28. septembra 2012 gdine i 31.oktobra 2012 199

Aneks II prelazne odredbe, 2. KONTINUITET PROPISA

49

Prilikom donošenja zakona koji uređuju oblast transplantacije organa u jednom društvu, a

posebno u sferi planiranja potrebnih finansijskih sredstava moraju se uzeti u obzir i

međunarodno uspostavljeni standardi u ovoj oblasti. U svijetu se na različitim razinama

nastoje uspostaviti standardi u oblasti transplantacije organa, tkiva i stanica, a što prije svega

uključuje:

Ulaganje u cilju uspostavljanja sistema usluga transplantacije organa, tkiva i ćelija;

Angažovanje potrebnog stručnog osoblja u pripremu i samu transplantaciju;

Odabir potencijalnih kandidata za transplantaciju na transparentan i pravičan način;

Izvođenje transplantacije na siguran i efikasan način;

Briga za primatelja organa nakon transplantacije;

Uspostava dostupnog i učinkovitog kliničkog informacijskog sistema;

Praćenje kvalitete i postizanje pozitivnih ishoda

3.2. Transplantacija u praksi u BiH

Dostupne informacije ukazuju da se u BiH najčešće vrši transplantacija bubrega.

Transplantacije se vrše u Univerzitetskom kliničkom centru Sarajevo (UKC Sarajevo),

Univezitetskom kliničkom centru Tuzla (UKC Tuzla), a ukupno 7 transplantacija je u

suradnji s liječnicima sa Vojnomedicinske akademije iz Beograda izvršeno i u Kliničkom

centru Banja Luka. Prema mišljenju stručnjaka200

i u Mostaru, kao i u ova tri centra postoje

resursi i stručnjaci, koji bi mogli raditi transplantaciju, ali je svim centrima nužno unapređenje

organizacije. Stoga, potrebno je prevashodno ustanoviti šta treba unaprijediti, imajući u vidu

da određeni programi vezano za transplantaciju u FBiH su razvijeni kao što je osiguranje

neophodnih lijekova i i drugih potrebnih stvari od strane Federalnog zavoda zdravstvenog

osiguranja i Fonda solidarnosti. Prema izjavama stručnjaka, jedna transplantacija košta nešto

više od 30.000 KM kada se vrši u zemlji, a 200.000 KM kada se radi u inozemstvu.

Kadaverična transplantacija je ključno rješenje, jer je živa donorska transplanatcija ograničena

stepenom srodstva. Nužno je raditi na utvrđivanju moždane smrti, što se, iako zakonom

regulirano, ne radi u potrebnom broju. Povećanje broja utvrđenih moždanih smrti povećava i

šansu za veći broj transplantacija. Bolnički koordinatori bi trebali da otkrivaju potencijalne

donore, a Komisija za moždanu smrt utvrđuje moždanu smrt.

200

Iskazano na sastanku Otvorene mreže uTuzli, 31.10.2012. godine

50

Federalno ministarstvo zdravstva je od svih bolnica i kliničkih centara

Federalno ministarstvo zdravstva je od svih bolnica i kliničkih centara u FBiH tražilo

informaciju o kapacitetima za utvrđivenje moždane smrti, na što je pozitivan odgovor stigao

samo iz kliničkih centara u Sarajevu, Tuzli, Mostaru i kantonalne bolnice u Zenici, jer ostale

bolnice zbog nedostatka kadra i opreme, kako su same navele u odgovorima, to nisu u

mogućnosti raditi. Također je od svih bolnica u FBiH traženo da predlože koordinatora za

utvrđivanje moždane smrti i trenutno se čeka da ministar zdravlja donese rješenja o

imenovanju koordinatora. Ulazak u utvrđivanje moždane smrti je osjetljiv posao, nije lako

odvojiti pacijenta sa aparata, posebno u manjim bolnicama i sredinama. Zbog toga su klinički

centri imenovali timove i stavili ih na raspolaganje lokalnim bolnicama. Ukoliko te bolnice

imaju slučaj moždane smrti mogu se obratiti formiranim timovima koji imaju opremu, da

pomognu u utvrđivanju moždane smrti, te da se u i tim malim bolnicama počne sa

eksplantacijom. Iznešeno mišljenje strčnjaka tokom konsultativnih sastanaka je da nije bit

samo ući u Eurotransplant jer se može se ući i u regionalnu šemu, ali se moraju ispuniti uvjeti

koji između ostalog uključuju broj izvedenih transplantacija na godišnjoj razini, postojanje

međunarodno akreditiranog laboratorija za tipizaciju tkiva, kao i akreditiranog laboratorija za

serologiju i druge nalaze. Također se za svakog pacijenta mora uplatiti određen iznos novca

Univezitetsko

klinički centar

Tuzla

sedam transplantacija

urađeno u Kliničkom

centru Banjaluci u

suradnji s liječnicima

sa VMA

Univerzitetsko

klinički centar

Sarajevo

Transplantacioni

centri u BiH

Šema transplantacijskih centara u BiH

51

kako bi se uvrstio na listu Eurotransplanta i neka pretpostavljena cijena je oko 500 eura, s tim

što svaka država ugovara najbolju cijenu koju može postići.201

Trenutno se radi na uspostavljanju Centra za transplantciju,202

a očekuje se i da Vlada FBiH

prihvati da je transplantacija prioritet.203

Prema informacijama dobijenim od direktorice Federalnog zavoda osiguranja i reosiguranja204

ova ustanova ne raspolaže informacijama o definiranim potrebama u oblasti transplantologije

koje bi trebale poslužiti kao osnova za procjenu financijskih potreba. Neki indikatori kojima

raspolaže Zavod ukazuju da trenutno preko 500 pacijenata čeka na transplantaciju bubrega,

dok za transplantaciju ostalih organa informacije su veoma oskudne. U svakom slučaju, u

cilju sačinjavanja bilo kakvog finansijskog plana potrebno bi bilo utvrditi neki datum sa kojim

bi se sačinio presjek stanja, jer nesistematski pristup transplantaciji u proteklom periodu je

rezultiralo stvaranjem značajnog broja pacijenata koji duži niz godina čekaju na

transplantaciju, a da istovremeno nije sačinjen plan obavljanja transplantacija. Presjek stanja

bi istvoremeno trebao uzeti u obzir prosječan broj za koji se broj pacijenata koji čekaju

transplantaciju povečava u jednoj kalendarskoj godini. Ovaj parametar bi trebao da bude

regularna osnova za planiranje finansijskih sredstava za transplantaciju uz istovremeno

osiguravanje sredstava za transplantaciju organa pacijenata koji se nalaze na čekanju duži niz

godina. Procjene Federalnog zavoda osiguranja i reosiguranja pokazuju da su troškovi

transplantacije manji od 50.000 KM po organu, dok neki pokazatelji pokazuju da je za

transplantaciju bubrega potrebno oko 25.000 KM. Pored troškova operativnog zahvata,

svakako je značajno imati u vidu i troškove pripreme pacjenata za transplantaciju koji su

značajni s obzirom na stalne preglede kojima su pacijenti izloženi.

Potrebe za finansijskim sredstvima za transplantaciju organa svakako treba posmatrati u

odnosu na cjelokupno stanje u oblasti zdravstva, a koje karakterizira konstatno umanjenje

uplata sredstava za zdravstveno osiguranje i gdje se često dešava da neizmirene obaveze po

osnovu doprinosa za zdravstveno osiguranje se opraštaju obveznicima. Ovo podiže pitanje

potrebe povratka sistema preventivne kontrole u oblasti finansija, koje je ranije vršio Zavod

za platni promet i koji bi trebao regulirati da isplate plata od strane poslodavaca se vrše

paralelno sa uplatom doprinosa za zdravstveno osiguranje.

U RS-u se također ne radi dovoljno na utvrđivanju moždane smrti, zbog čega se uskraćuju

šanse da se transplantacijom nečijih organa spase drugi životi. Iako je zakonom utvrđena

odgovornost i sankcija za neutvrđivanje moždane smrti, ona se gotovo i ne utvrđuje, iako bi se

201

Izjava dr. Marine Bera na sastanku Otvorene mreže 28.septembra 2012. godine 202

U okviru aktivnosti na uspostavi Centra za transplantaciju u F BiH, federalni ministar zdravstva je početkom

oktobra 2012. godine razgovarao u Zagrebu sa ministrom zdravlja Republike Hrvatske o daljnjoj saradnji između

dva ministarstva, posebno u oblasti transplantacijske medicine - Federalno ministarstvo zdravstva

www.fmoh.gov.ba/ 203

Izjava dr. Lade Sarajelić, na satanku Otvorene mreže u Tuzli, 31,.10.2012.godine 204

Intervju sa Novkom Agić, direktoricom Federalnog zavoda osiguranja i reosiguranja obavljen dana 23 novembra 2012 godine

52

moglo smatrati da je njihov godišnji broj od 60 -70 samo u velikim centrima, ne i

bolnicama205

.

U UKC Tuzla od 15. septembra 1999. godine u kontinuitetu se provodi projekt transplantacije

bubrega u okviru žive srodničke transplantacije i do sada je obavljeno preko 70

transplantacija. Multidisciplinarni tim koga čine specijalisti nefrologije, urologije,

anesteziologije i pratećih dijagnostičkih grana aktivno su uključeni u provedbu projekta

transplantacije bubrega. Među njima su certificirani stručnjaci za rad u oblasti

transplantologije, a neki od članova tima imaju evropske certifikate.206

U okviru transplant

programa u UKC Tuzla, izvode se: alogena i autologna transplantacija koštane srži i matičnih

ćelija, transplantacija bubrega u okviru srodničke transplantacije od živog donora,

kadaverične transplantacije bubrega, jetre i rožnica, te transplantacija jetre od živog donora.

Prve transplantacije bubrega u UKC Tuzla su urađene 1999. godine. Riječ je o

transplantacijama bubrega sa živih srodnika.207

Do sada je u UKC Tuzla urađeno više od 70

transplantacija bubrega u okviru srodničke transplantacije – od živog donora iz srodničke

linije i 4 kadaverične transplantacije bubrega.208

Međutim prema informaciji dobijenoj od dr.

Mithata Tabakovića, direktora Interne klinike, sa oktobrom 2012 godine urađeno je oko 140

transplantacija.209

Alogenu transplantaciju koštane srži u UKC Tuzla uradio je tim ljekara na čelu sa prof. dr.

Milomirom Maleševićem (VMA Beograd) 17. jula 2004, dok je autologna transplantacija

koštane srži urađena je 25. decembra 2004.godine u JZU UKC Tuzla.210

Za kasniji period nisu

dostupni podaci o eventualno obavljenim transplantacijama koštane srži.

U 2006. godini u UKC Tuzla je započet projekat kadaverične transplantacije. Prva

kadaverična transplantacija u UKC Tuzla urađena je 21. juna 2006. godine u saradnji sa

stručnjacima iz KB Merkur Zagreb,211

dok je 19. jula 2006. godine urađena druga kadaverična

transplantacija bubrega, a treća 28. maja 2007. godine kada je izvršeno presađivanje bubrega,

jetre i rožnice. Kadaverična transplantacija organa radi se po ostvarivanju svih uslova

potrebnih za takav zahvat, a u skladu sa listama čekanja koje postoje u UKC Tuzla i koje su u

skladu sa kriterijima Eurotransplanta. Do sada je u JZU UKC Tuzla urađeno 8 kadaveričnih

transplantacije bubrega. Preživljavanje presađenog bubrega je 74% što je na nivou pokazatelja

iz evropskih centara za transplantaciju, kod kojih je preživljavanje 78%. Prva transplantacija

jetre sa živog davaoca, urađena je u decembru 2006. godine, a 18. februara 2007. godine,

205

Izjava dr. Ive Komljenovića, nacionalni koordinator za dijalizu i transplantaciju RS 206

www.ukctuzla.ba 207

Ovaj program je realizovan uz pomoć prof. dr. Ferdinanda Müehlbachera (AKH Wien), koji je zapravo bio

začetnik projekta transplantacijske medicine u UKC Tuzla. 208

Informacija sa zvanične stranice UKC Tuzla

http://www.ukctuzla.ba/ukctuzla/index.php?option=com_content&task=view&id=72&Itemid=89%E2%8C%A9

%3Dba&lang=ba. 209

Informacija sa sastanka Otvorene mreže održanoj 31.10.2012. u Tuzli 210

Liječenje leukemije „živim čelijama“, kod autologne transplantacije koštane srži koriste se vlastite matične

čelije krvi uz predhodnu upotrebu visokih doza citiostatika u kombinaciji sa rekombinantnim faktorima rasta. 211

prof. dr. Blaženka Hofman, dr. Branislav Kocman, dr. Andrija Škopljanac i dr. Majda Buhin

53

uspješno je urađena druga, a 26.12. 2007. treća transplantacija jetre. U UKC Tuzla je 28. maja

2007. godine urađena u okviru multiorganske eksplantacije i eksplantacija bulbusa za

transplantaciju rožnice.212

Dijalizni centar u UKC Tuzla radi u kontinuitetu i zbrinjava sve hronične i akutne dijalizno-

ovisne bubrežne bolesnike. Rade se sve metode vantjelesne cirkulacije u cilju liječenja

akutnog i hroničnog bubrežnog zatajenja, akutnih egzogenih trovanja i ostalih teških

sistemskih oboljenja i multiorganskih zatajenja. Od 2002. godine je referentni dijalizni centar

Fressenius MC za Federaciju FBiH. Trenutno se u BiH, jednom od metoda dijaliznog

tretmana liječi oko 1.612 bolesnika, od čega 1.529 hemodijalizom, 61 peritonealnom

dijalizom. Od ovog broja u UKC Tuzla na hemodijaliznom tretmanu je oko 140, a

peritonealnom 32 pacijenta.213

Transplantacijsko informacijski centar (TIC) ima za cilj prezentaciju razvoja

transplanatacijske medicine u JZU UKC Tuzla. Aktivno se radi na formiranju jedinstvene

liste čekanja i formiranju baze podataka za sve transplantirane pacijente. Ovo otvara

pitanje koliko je ova aktivnost usaglašena sa aktivnostima koje vodi Federalno ministarstvo

zdravlja, a u skladu sa obavezama koje proističu iz zakona i koje se odnose na obavezu

uspostave jedninstvene liste. Uloga angažovanih u centru je i u koordinaciji saradnje i

komunikaciji sa medicinskim centrima u regionu, kolegama i pacijentima. Transplantacijski

informacioni centar koji radi od 1. oktobra 2008. godine oformljen je s ciljem stvaranja baze

podataka, jezgra koje će sadržavati podatke iz oblasti transplatacijske medicine, uspostavljati

kontakte i stvarati mrežu centara u kojima se radi transplantacijska medicina. Svrha rada

centra je objediniti podatke iz svih segmenata transplantacijske medicine i učiniti ih

dostupnim članovima transplantacijskog tima, što uz edukaciju kadrova u centrima u kojima

se radi transplantacijska medicina predstavlja okosnicu razvoja transplantacijske medicine.

Centar je opremljen računarom sa mogućnošću stalne konekcije kao i telefonskom linijom a u

njemu je angažovano pet mladih ljekara Klinike za interne bolesti.214

U UKC Sarajevo, Klinika za za nefrologiju koja 34 godine egzistira kao samostalna

organizaciona jedinica je između ostalog nadležna za pripremu bolesnika u terminalnoj

renalnoj insuficijenciji za transplantaciju bubrega, aktivno učešće u realizaciji žive i

kadaverične transplantacije bubrega, kontrolu i liječenja komplikacija transplantiranih

bolesnika, pružanje konsultativne službe za Klinički centar Univerziteta u Sarajevu. U 2008.

godini, na Klinici za nefrologiju napravljena su prve dvije kadaverične transplantacije

bubrega u okviru urološko-nefrološko-anesteziološkog tima, a 2010. godine kod pacijenata sa

transplantiranim bubregom je uveden u imunosupresivni tretman, uz praćenje nivoa lijeka u

krvi i software-ski program “patient on-line” u cilju praćenja funkcije peritonealne membrane

212

Ibidem 213

Ibidem 214

dr. Mirna Alečković-Halilović, mr.med.sc., dr. Predrag Jovanović, mr.med.sc., dr. Nermin Salkić, dr.med.sc,

Dr. Haris Šahović i Dr. Davor Trojak.

54

kod pacijenata liječenih peritonealnom dijalizom. U 2012. godini su uspješno urađene tri žive

srodne transplantacije bubrega i dvije kadaverične transplantacije bubrega.215

U UKC Sarajevo, Klinika za hemodijalizu sa svojim novim proširenim kapacitetima

predstavlja najveći dijalizni centar u BiH i najsavremeniji dijalizni centar u Federaciji BiH, u

kome se rade sve najsavremenije dijalitičke metode i koji opskrbljuje 280 pacijenata. Pacijenti

se pripremaju za kadaveričnu transplantaciju bubrega i redovno se ažuriraju liste čekanja za

transplantaciju bubrega iz UKC Sarajevo. Ova priprema uključuje i intervju s pacijentom,216

nakon čega pacijent potpisuje informirani pristanak. Sa kopijom pristanka i prijavno odjavnim

listom za transplantaciju pacijent se upućuje na komisiju koja je sastavljena od tri profesora

medicinskih nauka koji su uposlenici UKC Sarajevo, nakon čega se sa potpisom tri liječnika

navedena dva dokumenta pacineti šalju u Zavod transfuzijske medicine radi tipiziacije. Kada

se prvi put radi tipizacija pacijent se poziva u Zavod trasfuzijske medicine, a sve ostale

kontrole (šestomjesečne u pravilu) rade liječnici koji provde hemodijalizu po grupama

pacijenata.

3.2.1. Donorska mreža

Udruženje Donorska mreža u Bosni i Hercegovini217

je osnovano na Osnivačkoj skupštini

održanoj 6. februara 2002. godine, u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama BiH.

Udruženje je dobrovoljna organizacija liječnika i drugih građana uspostavljena s ciljem

promoviranja doniranja organa, praćenja razvoja i dostignuća medicinskih i srodnih nauka u

vezi s doniranjem organa, javnog istupanja, organizovanja stručnih sastanaka i rasprava,

seminara, simpozijuma, kongresa kao i uspostavljanja suradnje i kontakata sa programima

doniranja organa u drugim zemljama. Udruženje se bavi promocijom postmortalnog darivanja

organa radi presađivanja, edukacijom zdravstvenih profesionalaca i bolničkog osoblja na

području eksplantacije, poznavanja dijagnostike moždane smrti, tretmana donora organa,

edukacijom transplantacijskih koordinatora, organizacijom prikupljanja organa u svrhu

liječenja i promocijom donorstva.

Donorska mreža Kantona Sarajevo, neprofitabilna organizacija osnovana 2007. godine, s

ciljem edukacije stanovništva BiH o potrebi darivanja organa i tkiva u svrhu liječenja

presađivanjem. Prigodnim načinima na skupovima organiziranim na prometnim mjestima,

kroz medije i druge načine Donorska mreža širi svijest o tome da svaki građanin BiH može

biti donor ukoliko se dobrovoljno za života izjasni da nakon smrti želi donirati svoje organe.

Za taj humani čin dovoljno je da potpiše donorsku karticu kao relevantan dokument za

donorstvo organa nakon utvrđene moždane smrti. 218

Donorska mreža Kantona Sarajevo u

kontinuitetu educira učenike srednjih škola o značaju darivanja organa i moždanoj smrti i

215

www.kcus.ba 216

U toku intervjua, pacijentu se između ostalog postave pitanja da li ima želju da se pripremi za transplantaciju,

zna li šta znači trasnplantacija, a posebno šta podrazumjeva kadeverična transplantacija. 217

http://protest.ba/v2/donorska-mreza-u-bih/ 218

http://www.dmbih.org/

55

godišnje uradi oko 15 prezentacija u srednjim školama Kantona Sarajevo. Svake godine

obilježava Europski dan donacije i transplantacije različitim okruglim stolovima, tribinama, a

gosti su bili najpoznatiji europski stručnjaci iz oblasti transplantologije. Do sada je potpisano

oko 9000 donorskih kartica i interes građana Kantona Sarajevo je zavidan.

3.3. Financijska izdvajanja za transplataciju u BiH

Transplantcija je složen postupak kojem predhodi niz pripremnih i postoperativnih radnji koje

također imaju svoju cijenu koštanja. Teško je utvrditi stvarnu cijenu koštanja transplatacije,

jer trošak transplantacije, uključujući troškove prethodnih ispitivanja, operaciju i

postoperativni oporavak varira od zemlje do zemlje, a čak su različite cijene i unutar jedne

zemlje. Cijena ovog medicinskog zahvata ovisi o bolnici i tipu organa koji se transplantira.

Važno je da se troškovi transplantacije mogu blagovremeno predvidjeti u realnom iznosu

cijene koštanja kako bi sredstva mogla osigurati uz mogućnost da pacijent čak koristi

nekoliko izvora da pomogne platiti svoje medicinske i nemedicinske troškove prije i poslije

transplantacije.

Troškovi transplantacije se mogu podijeliti na medicinske i nemedicinske.

Medicinski troškovi transplantacije su:

osiguranje izvodljivosti

ispitivanje i testiranje prije transplantacije

operacija

naknada za oporavak organa od donora

post-operativna zaštita i testiranje

trošak u slučaju dodatnog boravka u bolnici zbog eventualnih komplikacija

naknade za hirurge, liječnike, radiologa, anesteziologa, te troškovi ponavljanja

laboratorijskih ispitivanja

lijekovi protiv odbacivanja organa i drugi lijekovi, koji lako mogu premašiti sumu od

2.500 dolara mjesečno

rehabilitacija

Nemedicinski troškovi transplatacije uključuju:

hranu, smještaj i međugradske telefonske pozive za pacijenta i njegovu porodicu;

prijevoz do i iz transplantacijskog centra, prije i nakon transplantacije

planiranje putovanja kako bi se prevoz do transplantacijskog centra obavio brzo;

briga

prevoz do i iz transplantacijskog centra za članove obitelji ukoliko je centar izvan

mjesta življenja pacijenta, a član porodičnog domaćinstva je pratnja pacijentu

U BiH nažalost još uvijek nije uspostavljen sistem koji bi omogućavao pregled potreba za

transplantacijom, a što je relevatno u procesu planiranja potrebnih finansijskih sredstava za

ovaj medicinski program. Tako je u datim uslovima moguće kreirati procjenu potrebnih

56

sredstava isključivo na bazi finansijskih izdvajanja za transplantacije koje se vrše od strane

Federalnog fonda solidarnosti i Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.

U 2011. godini, Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (FZO RS) je učestvovao u

financiranju troškova transplantacije organa u inostranstvu (Austrija, Njemačka, Italija) za

sedam osiguranih lica. Za te namjene izdvojeno je više od 800.000 KM. Naime, od odobrenih

zahtjeva, za četiri osigurana lica izvršene su transplantacije organa u inostranstvu i to:

transplantacija srca, transplantacija jetre, transplantacija koštane srži i transplantacija bubrega

i pankreasa, dok tri osigurana lica kojima je odoboren zahtjev za financiranje transplantacije u

inostranstvu, još čekaju na transplantaciju. Riječ je o dvije transplantacije bubrega i jednoj

transplantaciji jetre. U 2012 godini Fond je, za sada, odobrio financiranje transplantacije

bubrega i pankreasa jednom osiguraniku, a transplantacija je obavljena u Italiji. Riječ je o

djevojci iz RS-a, i za njeno liječenje Fond je odobrio 190.000 KM.219

Do sada u Univerzitetskom kliničkom centru Banjaluka u saradnji sa Vojno-medicinskom

akademijom iz Beograda uspješno je urađeno pet transplantacija bubrega sa živog donora. U

pomenutim slučajevima, FZO RS je u cjelosti finansirao transplantacije. Transplantacija

organa o trošku obaveznog zdravstvenog osiguranja u zdravstvenim ustanovama izvan RS

moguća je u skladu sa Pravilnikom o korišćenju zdravstvene zaštite izvan RS.

Naime, u slučajevima kada je odobrena transplantacija u zdravstvenim ustanovama izvan RS

sa kojima Fond ima potpisan ugovor, npr. u Srbiji, FZO RS troškove transplantacije

osiguranim licima snosi u potpunosti. Međutim, ako transplantaciju nije moguće obaviti u tim

zdravstvenim ustanovama i te ustanove preporuče da se transplantacija uradi u nekim većim

zdravstvenim centrima u inostranstvu, recimo u Italiji, Austriji, Njemačkoj i dr., tada FZO RS

osiguranim licima finansira minimalno 30% troškova liječenja, a i u većem procentu u

zavisnosti od financijskih mogućnosti.220

U FBiH, transplantacija organa se financira iz Federalnog fonda solidarnosti, a na osnovu

financijskog plana Federalnog fonda solidarnosti koji je za 2010. godinu je bio utvrđen na

osnovu Instrukcija za budžetske korisnike u početnim gornjim granicama rashoda i

Smjernicama za izradu zahtjeva budžetskih korisnika Budžeta Vlade FBiH za period 2010-

2012 godine, a koje je izdalo Federalno ministarstvo financija. U skladu sa navedenim

dokumentima prihodi Federalnog fonda solidarnosti za 2010. godinu su planirani od sredstava

iz doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje na nivou ostvarenih prihoda za 2009 godinu

i to u iznosu od 84,3 mil. KM, te iz budžeta FBiH u iznosu od 30,1 mil KM. Ovaj iznos je

planiran kao minimum sredstava koje je potrebno izdvojiti iz Budžeta FBiH za uspostavljeni

nivo prava i dostignuti obim usluga u 2009. godini.

219

Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske za jdnoj građanku kojoj je nedavno uspješno obavljena

transplatacija bubrega i pankreasa u italijanskom gradu Padovi, izdvojio 190.000 KM, nakon što su predhodno

bile iscrpljene sve mogućnosti liječenja ovog osiguranika u RS, kao i u zdravstvenim ustanovama izvan RS sa

kojim Fond ima potpisan ugovor. Inače, ova pacijentica se od 1995. godine liječila od dijabetisa, a od 2011.

godine se nalazila na dijalizi (www.zdravstvo-srpske.org/) 220 www.zdravstvo-srpske.org/

57

Programom zdravstvene zaštite za 2010 godinu definisana su prava osiguranih lica na

zdravstvene usluge, lijekove, programe koji se finansiraju sredstvima federalnog fonda

solidarnosti. Za ostvarivanje prava utvrđenih Programom zdravstvene zaštite, saglasnosti za

upućivanje na liječenje na teret sredstava Federalnog fonda solidarnosti izdaju Komisije

imenovane od strane Federalnog zavoda osiguranja i reosiguranja.

Tako je Komisija za liječenje imunosupresivima u skladu sa Uputstvom Federalnog

ministarstva zdravstva za liječenje imunosupresivima nakon transplatacije organa,221

a na

osnovu medicinske dokumentacije nadležnih kliničkih ustanova, pacijentima kojima je

izvršena transplatacija organa izdavala saglasnost za liječenje ovim lijekovima. Ova se

terapija propisuje trajno, osim u slučajevima kada se iz medicinskih ili drugih opravdanih

razloga terapija obustavlja. Prema Izvještaju Komisije za liječenje imunosupresivima u 2010.

godini ovim vidom terapije je bilo obuhvaćeno ukupno 128 pacijenata, od kojih je 117

pacijenata započelo terapiju u 2009. godini i u predhodnim godinama, a u 2010. godini u

terapiju je uvedeno 14 novih pacijenata. U toku 2010. godine sa terapije su iz medicinskih

razloga, isključena 3 pacijenta tako da terapiju u 2011. godini nastavlja 128 pacijenata.

Istovremeno, pokazatelji za 2011 godinu ukazuju da je u liječenje imunosupresivima bilo

ukupno uključeno 140 pacijenata, od kojih je 128 pacijenata započelo terapiju u predhodnim

godinama, a u 2011 je uvedeno u ovaj vid liječenja novih 12 pacijenata. Također, u toku

2011.godine iz terapije imunosupresivima zbog medicinskih razloga je isključeno 3 pacijenta.

Navedeni pokazatelji ukazuju da se iz godine u godinu povećava broj pacijenata koji se

liječe imunosupresivima i da broj novih pacijenata koji se uvode u ovaj obavezni vid terapije

nakon transplantacije ne odgovara broju pacijenata kod kojih je izvršena transplantacija

organa na teret sredstava Fonda solidarnosti. Upravo broj pacijenata koji se uvode u

imunosupresivnu terapiju bi mogao poslužiti kao finansijski parametar za planiranje potrebnih

sredstava.

U programu transplatologije, sredstvima Federalnog fonda solidarnosti u 2010 i 2011 godini

financirani su sljedeći troškovi:

Dijagnostičke i laboratorijske pretrage za dijalizirane bolesnike sa indikacijom za

transplataciju bubrega u svrhu upućivanja na Listu čekanja za transplataciju bubrega;

Pripreme za transplataciju i transplataciju bubrega sa živog davaoca;

Transplatacija bubrega sa kadavera;

Transplatacija koštane srži (autologna i alogna);

Nabavka imunosupresivnih lijekova nakon izvršene transplatacije organa

Usluge transplantacije organa pružene su u Kliničkom centru Sarajevo i Kliničkom centru

Tuzla, a usluge tipizacije tkiva u svrhu upućivanja na Listu čekanja za transplantaciju bubrega

u Zavodu za transfuzijsku medicinu Federacije BiH.

U 2010. godini izvršeno je ukupno 21 usluga transplantacije organa od čega:

- 9 transplatacija bubrega sa živog davaoca;

221 Uputstvo broj: 03-37-4068/01/05

58

- 2 transplatacije bubrega sa kadavera;

- 6 autolognih transplatacija koštane srži;

- 2 alogene transplatacije koštane srži;

- 1 transplatacija jetre sa kadavera

- 1 transplatacija rožnjače

Istovremeno, u 2011.godini izvršeno je ukupno 22 usluge transplatacije organa od čega:

- 10 transplatacija bubrega sa živog davaoca;

- 10 autolognih transplatacija koštane srži;

- 1 alogena transplatacije koštane srži;

- 1 transplatacija rožnjače

Ukupni rashodi za transplantologiju u 2010. godini su iznosili 2.180.126 KM od ukupno

133.580.214 KM koliko je utrošeno za sve druge medicinske oblasti, od čega:

- Za pružene usluge transplatacije organa 1.052.797 KM

- Za imunosupresivne lijekove 979.481 KM

- Refundacija troškova pacijentima kojima su usluge izvršene u inostranstvu 147.848 KM.

U rashodima iskazanim za izvršene usluge transplantalogije u zdravstvenim ustanovama u

FBiH sadržani su i troškovi prenesenih prekoračenja iz 2009. godine u iznosu od 48.187 KM.

Istovremeno ukupni rashodi za transplantologiju u 2011. godini su iznosili 2.498.033 KM od

čega:

- Za pružene usluge transplatacije organa 1.080.271 KM

- Za imunosupresivne lijekove 1.185.658 KM

- Refundacija troškova pacijentima kojima su usluge izvršene u inostranstvu 210.621 KM.

U 2011. godini, ukupni rashodi su manji od planiranih za 10,5% iz razloga što nisu izvršene

sve ugovorene usluge, od kojih najveći dio se odnosi na UKC Tuzla kojem je po rebalansu

financijskog plana za 2011. godinu odobren dodatni broj usluga autologne transplantacije

koštane srži za koje su pacijenti bili pripremljeni, a transplantacije nisu bile izvršene do kraja

2011 godine.

U 2012. godini je Vlada FBiH, na sjednici odražanoj 22.12.2011. godine donijela Odluku o

izdvajanju sredstava u Fond solidarnosti FBiH za 2012. godinu kojom je utvrđeno da će se za

ovu namjenu izdvajiti 9% od ukupnih prihoda ostvarenih po osnovu doprinosa za obavezno

zdravstveno osiguranje, umjesto dosadašnjih 8%.

3.3.1. Transplantacija i korupcija

U BiH ne postoje podaci koji bi prikazali stanje korupcije u oblasti transplantologije, zbog

čega je ovo pitanje treba razmotriti u okviru razmatranja pitanja korupcije u sektoru

zdravstva. Prema informacijama kojim raspolaže Agencija za prevenciju korupcije i

koordinaciju borbe protiv korupcije BiH, a koji su dobijeni na osnovu registriranih prijava

59

građana, u BiH, korupcija je najzastupljenija u obrazovanju, zdravstvu, kod carinskih i

policijskih službenika, te u javnom sektoru kroz provođenje procedura javnih nabavki.

Istraživanje koje je sproveo Transparency international BiH u junu 2008. godine pokazuje da

najčešći mogući oblici korupcije u zdravstvu su nelegalna plaćanja za pružanje ljekarske

usluge u zdravstvu, na primjer za materijale ili medikamenate koji će biti utrošeni da bi se

pružila usluga ili direktno traženje novca od pacijenta ili njegove rodbine.

Prema ovom istraživanju, javne nabavke u zdravstvu predstavljaju jedan od najvažnijih izvora

korupcije, jer ne postoje javno dostupni registri o količini izvršenih javnih nabavki u sektoru

zdravstva, iako one predstavljaju drugi najveći izdatak nakon plaća za zaposlene na što je

ukazao godine proveo sveobuhvatnu studiju percepcije korupcije u zemlji.

Istovremeno, istraživanje koje je u 2008. godini sproveo CCI o percepciji korupcije u

zdravstvu, u kojem je ispitivanjem obuhvaćno 350 osoba na osnovu metode slučajnog uzorka,

u cijeloj BiH je pokazalo većina ispitanika smatra da je korupcija prisutna u njima najbližim

zdravstvenim ustanovama, pri čemu je najveći procenat ispitanika koji su mišljenja da je

korupcija prisutna u bolnicama (77%), zatim u domovima zdravlja (68%) dok je najmanji

procenat ispitanika koji smatraju da je korupcijaprisutna u ambulantama (60%). Prema

rezultatima istraživanja, 50% ispitanika smatra da je plaćanje mita u velikoj mjeri potrebno

ukoliko se želi da operaciju izvede određeni liječnik, a 42,9% ispitanika smatra da je mito

nužan radi boljeg ili kvalitetnijeg tretmana i usluge od strane ljekara i medicinskog osoblja, te

radi smanjenja vremena čekanja na zdravstvenu uslugu.

U istraživanju je posebno ukazano na problem da nepostojanje suvremenog informatičkog

sistema za automatsko registriranje pregleda, uputnice ili izdavanje lijekova od strane

zdravstvenog osoblja, ostavljaju dosta prostora ljekarima i medicinskom osoblju u

diskrecionoj praksi odlučivanja o prioritetima. To je prostor u kojem je moguća korupcija, jer

i sami pacijenti u takvoj situaciji imaju prostor posezati za mitom radi dobijanja boljeg

tretmana ili smanjenja vremena čekanja na tretman. Nesumnjivo je da korupcija uvijek crpi

snagu iz nedovoljno organizovanog i netransparentog sistema, zato i zdravstvo ne može biti

izuzetak. Loša organizacija rada u medicinskim ustanovama, preduge liste čekanja za

medicinske usluge i intervencije otvaraju prostor korupciji, na što ukazuje istraživanje koje su

proveli Centri civilnih incijativa na uzorku od 350 građana po uzorku iz cijele BiH 222

.

IV. ZAKLJUČCI

1. Bosna i Hercegovina je preuzela niz međunarodnih obaveza u oblasti ljudskih prava,

uključujući i obavezu osiguranja svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom pravo na život i

pravo na zdravlje. Na ovaj način se država obavezala na osiguranje prava na zdravlje,

liječničku pomoć, socijalno osiguranje i socijalne službe, stvaranje uvjeta koji osiguravaju

222

http://www.cci.ba Projekt Percepcija korupcije u zdravstvu, 2008 godine

60

liječničke usluge i njegu u slučaju bolesti., pravo na standard života koji osigurava

zdravlje i blagostanje jamči dostupnost i djelotvornost zdravstvene zaštite za čitavo

stanovništvo. U pravu na zdravlje je sadržano i pravo na transplantaciju organa;

2. Obaveza osiguranja prava na život i prava na zdravlje od strane države ne smije da bude

formalne prirode, već je potrebno da se poduzmu efikasne mjere čija realizacija će

osigurati stvarno i efektivno uživanje ovih prava. Propuštanje realizacije ovih obaveza od

strane nadležnih organa za posljedicu ima podizanje pitanja njihove odgovornosti i

sankcionisanje.

3. Standardi Vijeća Evrope, Evropske unije i Svjetske zdravstvene organizacije u pogledu

transplantacije, kod prava na zdravlje sadrže generalni poziv svim zemljama članica na

nacionalnu odgovornost za zadovoljenje donatorstva i transplantacijskih potreba. Na

temelju nacionalnih mogućnosti i regionalne ili međunarodne suradnje, moguć je razvoj

sveobuhvatnog strateškog okvira za politike i prakse usmjerene na nedostatak organa, kao

globalni problem;

4. Pored ustavnih garancija prema kojim se svakoj osobi na teritoriji BiH treba osigurati

pristup pravu na zdravlje, BiH je usvojila niz strateških dokumenata u oblasti zdravstva

kako bi se osigurala primjena međunarodno prihvaćenih obaveza. Jedan od tih je na

nacionalnom nivou usvojena Rezolucija o politici zdravlja za sve građane BiH koja

podsjeća na neophodnost utemeljenja kompatibilnog zdravstvenog sistema, kao i

zdravstvene politike, s drugim zemljama članicama europskog zdravstvenog prostora.

Analiza prakse u oblasti transplantacije organa je pokazala da nije u potpunosti osigurana

implementacija donesenih strateških dokumenata i zakona;

5. Prema Ustavu nadležnost u oblasti zdravstva jeste podijeljena, ali je činjenica da je

ustanovljeno Ministarstvo civilnih poslova BiH, organ na državnom nivou, koje iako ima

ograničene nadležnosti za postupanje ipak je dužno izvršavati obaveze koje proističu iz

zakonom utvrđenih kordinirajućih aktivnosti. Tako je Ministarstvo dužno vršiti

usklađivanje planova entitetskih tijela vlasti i definiranje strategije na međunarodnom

planu u područjima zdravstva i socijalne zaštite. Ova obaveza je pojačana činjenicom da u

okviru Ministarstva djeluje Konferencija ministara za oblast zdravstva koja predstavlja

najviše savjetodavno i koordinirajuće tijelo u oblasti zdravstvene zaštite u BiH. Navedeni

institucionalni mehanizmi daju dovoljno garancije s obzirom na njihovu snagu i

kompoziciju da se otklone sve slabosti u oblasti zdravstva, uključujući i transplantologiju;

6. Koordinacija koju treba da vrši Ministarstvo civilnih poslova je posebno značajna s

obzirom da je u nadležnosti ovog Ministarstva da definira strategije na međunarodnom

planu, a da zakonodavstvo FBiH obavezuje zdravstvene ustanove na saradnju s

institucijama u FBiH, inostranstvu i međunarodnim organizacijama, a zakonodavstvo RS

određuje da Koordinacioni centar putem bolnice četvrtog stepena predlaže ministru

zdravlja i socijalne zaštite pristupanje RS međunarodnim organizacijama za

transplantaciju i zaključivanje sporazuma sa inostranim pravnim licima i organizacijama

61

radi razmjene organa u svrhu liječenja. Ovo ukazuje na potpuni izostanak koordinacije u

ovoj oblasti koju mandat Ministarstva civilnih poslova može prevazići;

7. Izostanak koordinacije unutar nadležnih institucija i tijela u oblasti zdravstva, a polazeći

od međunarodnih obaveza koje je BiH preuzela kao članica niza međunarodnih standarda

ozbiljno podiže pitanje odgovornosti ovih institucija i tijela, kao i države u cjelini.

Propuštanje efikasnog djelovanja u cilju kreiranja djelotvornog okvira koji bi garantirao

svakom građaninu uživanje prava na život i prava na zdravlje je osnov za utvrđivanje

odgovornosti. Ovo se odnosi i na oblast transplantalogije;

8. Iako je protekao zakonom utvrđen rok za njihovo donošenje, odnosno uspostavljanje,

nisu doneseni svi podzakonski akti u oba entiteta, niti uspostavljena ključna tijela

odgovorna za provedbu aktivnosti u oblasti transplantacije; u Federaciji Centar za

transplantaciju, a u RS-u Koordinacioni centar;

9. Analiza zakonodavstva BiH koje uređuje pitanje transplantacije organa ukazuje na

postojanje određenih razlika u entitetskim zakonima koji reguliranju ovu materiju. Razlika

je u krugu potencionalnih živih donora; jedan zakon predviđa da se rodbinskom vezom

smatraju krvni srodnici, roditelji, djeca, brat i sestra, te srodnoci po tazbini koji su

punoljetni, duševno zdravi i poslovno sposobni, dok drugi ide šire i propisuje da živi

donor može biti srodnik primaoca u prvoj liniji, bez obzira na stepen srodnosti, kao i

pobočni srodnik, zaključno sa drugim stepenom srodstva, te da izuzetno živi donor može

biti bračni odnosno vanbračni drug, usvojilac, usvojenik i staratelj;

10. U praksi F BiH su uočeni slučajevi različitog postupanja u pogledu prihvatanja bračnog

partnera kao živog donora. Razlika je u postupanja UKC-a Sarajevo i UKC-a Tuzla;

11. Dostupnost informacija o transplantaciji organa široj javnosti u BiH je ograničena.

Informacijama o transplantaciji organa uglavnom raspolaže mali broj stručnih ljudi

koncentrisan u nekim medinskim centrima. Samim tim ne postoji spoznaja o značaju i

važnosti transplantacije u BiH društvu i da je transplantacija u mnogim slučajevima jedina

mogućnost liječenja u kasnim fazama zatajenja organa i kroničnih bolesti srca, jetre i

bubrega.

12. Identifikacija osoba koje namjeravaju donirati svoje organe, dobijanje njihovog pristanka

ili pristanka njihovih srodnika je ključni predoslov za transplantaciju. U BiH nažalost još

uvijek nije u potpunosti razvijen sistem identifikacije potencijalnih donatora, kao i

potencijalnih primalaca. Određene pionirske korake je uradila Donorska mreža BiH

Kantona Sarajevo. Izostanak sistema identifikacije potencijalnih donora i primalaca, te

njihova pravovaljana registracija na način utvrđen zakonom ima značajan uticaj na

promjene pristupa u ovoj oblasti, jer može dovesti do porasta komercijalnog tržišta

transplantacije organa što rezultira eksploatacijom i zlostavljanjem donora;

62

13. Planiranje finansijskih sredstava za transplantaciju organa kao i trenutna izdvajanja za ovu

namjenu potrebno je posmatrati u odnosu na cjelokupno stanje u oblasti zdravstvene

zaštite koje karakteriše razjedinjenost na entitetskom nivou, a u FBiH dalje na

kantonalnom nivou gdje ne postoji efikasna koordinacija planiranja utroška sredstava koja

se prikupljaju po osnovu doprinosa za zdravstvenu zaštitu. Dodatna otežavajuća okolnost

je i nedovoljno efikasan sistem kontrole prikupljanja sredstava po osnovu doprinosa za

zdravstvenu zaštitu, posebno nakon ukidanja Zavoda za platni promet koja je

onemogućavala isplatu plate bez uplate pripadajućih doprinosa;

14. Dostupne informacije o financijskim izdvajanjima ukazuju da se u prosjeku u BiH, dakle

u oba entiteta isključivo za transplantaciju izdvaja oko 2.000.000,00 KM (2011 godina) na

način da RS plaća transplantacije obavljene u inostranstvu, dok Federalni fond izdvaja

sredstva za transplantacije obavljene u BiH. Istovremeno, pored sredstava za

transplantaciju fondovi osiguravaju i sredstva za imunosupresive. Ako bi se nivo

finansijskih sredstava koja se izdvajaju za transplantacije zadržao na dosadašnjem nivou,

to znači da ustanove u BiH ne bi mogle vršiti dodatne transplantacije, bez obzira na

potrebu, jer ne bi postojala sredstva da se ova usluga plati. Računica pokazuje da u FBiH

je u 2011 godini izdvojeno 1.052.797,00 KM za transplantaciju 22 organa, što znači da je

prosječna cijena koštanja jedne transplantacije oko 50.000 KM, što opet zavisi od organa

koji se transplantira. Istovremeno neke druge informacije pokazuju da cijena

transplantacije bubrega se kreće oko 25.000 KM. U svakom slučaju, cijena transplantacije

je različita od organa koji se transplantira, kao i ustanove u kojoj se transplantacija obavlja

i kreće se od 25.000 – 50.000 KM. Ako bi se ovo uzela kao osnova za planiranje

potrebnih financijskih sredstava onda bi se iznos uvečavao srazmjerno broju pacijenata

koji čekaju transplantaciju i koji se nalaze na Listi čekanja.

15. Postojanje inicijative u Parlamentarnoj skupštini BiH da se formira komisija u državnom

parlamentu, koja bi sa Ministarstvom civilnih poslova BiH i ministarstvima zdravstva oba

entiteta i BD BiH u što kraćem roku sagledala mogućnost pripreme Prijedloga zakona o

transplantaciji i osnovanju donorske mreže u BiH, ukazuje da se pitanju transplantacije

želi pridati dužna pažnja, ali da zbog nedostatka informacija o stanju, može dolaziti do

nepotrebnih aktivnosti i zabuna. Zbog ovakvih situacija se mora insistirati na

transpratentnoj angažiranosti naročito Ministarstva civilnih poslova i nadležnih entitetskih

ministarstava zdravstva i Odjela BD BiH;

16. Sporazum o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite osiguranih osoba na teritoriji

BiH, izvan teritorije eniteta, odnosno BD BiH kome osigurana osoba pripada i Sporazum

o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite van područja kantonalnog zavoda

kojem osiguranik pripada već sada daju mogućnost pacijentima da preglede radi

utvrđivanja zdravstvenog stanja, kao i predoperacione pretrage u sklopu progama

transplantacije obavljaju izvan svojih kantona, ukoliko se u njima takva usluga ne radi.

V. PREPORUKE

63

U BiH je potrebno uspostaviti nacionalnu odgovornost za zadovoljenje donorstva i

transplantacijskih potreba, uzimajući u obzir nacionalne mogućnosti, uz korištenje

regionalne ili međunarodne suradnje. Razvoj sveobuhvatnog strateškog okvira politika i

praksi na nacionalnom nivou trebaju uzeti u obzir prvenstveno da se organi smatraju

društvenim resursom i da pravičnost mora biti obostrana i prema davaocu i primaocu

organa zbog čega se doniranje organa treba posmatrati kao građanska odgovornost;

Preduslov za bilo kakvu intervenciju u oblasti zdravstvene zaštite, uključujući i oblast

transplantologije je nužnost uspostavljanja dialoškog procesa između svih odgovornih

subjekata, posebno u cilju procjene efikasnosti provođenja ranije usvojenih strateških

dokumenata koji između ostalog uključuju: Podrška reformi zdravstvenog sistema u BiH,

Rezolucija o politici zdravlja za sve građane BiH i Sporazum o načinu i postupku

korištenja zdravstvene zaštite osiguranih osoba na teritoriji BiH, izvan teritorije eniteta,

odnosno BD BiH kome osigurana osoba pripada.

Pristupanje kreiranju sistema zdravstvene zaštite u segmentu transplantacije organa, tkiva

i ćelija treba da uključuje donošenje okvirnog srednjoročnog strateškog dokumenta u vidu

nacionalnog akcionog plana /PLAN/. Ovaj plan u cilju osiguranja njegove realne

implementacije treba biti zasnovan na parametrima: stvarne cijene koštanja

transplantacije; stvarnim potrebama građana za transplantaciju; trenutnim financijskim

izdvajanjima za zdravstvo u BiH, sa osvrtom na izdvajanja namjenjena za transplantaciju;

PLAN, polazeći od principa utvrđenih u Generalnom komentaru broj 12 Komiteta za

ekonomska, socijalna i kulturna prava treba da osigura dostupnost adekvatne zdravstvene

usluge i programa u oblasti transplantologije; pristupačnost ovog vida zdravstvene usluge

bez diskriminacije, što prije svega znači osiguranje svim slojevima društva mogućnosti da

snose troškove svog liječenja i usluga, te kvalitet zdravstvenih usluga transplantacije

prihvatljiv podjednako za sve građane;

PLAN kao sveobuhvatni strateški okvir na nacionalnom nivou treba u obzir uzeti

nedostatak organa, a što predstavlja globalno prepoznat izazov, te mjere i aktivnosti

kreirati uz puno uvažavanje principa utvrđenih u Istanbulskoj i Madridskoj deklaraciji;

PLAN treba da uključi sljedeće elemente: angažovanje potrebnog stručnog osoblja u

pripremu i samu transplantaciju; kriterije za odabir potencijalnih kandidata za

transplantaciju na transparentan i pravičan način; izvođenje transplantacije na siguran i

efikasan način; briga za primatelja organa nakon transplantacije; uspostava dostupnog i

učinkovitog kliničkog informacijskog sistema; praćenje kvalitete i postizanje pozitivnih

ishoda

U cilju donošenja PLANA, Ministarstvo civilnih poslova kao koordinirajuće tijelo, a

imajući u vidu prije svega pitanje odgovornosti za stanje u oblasti zdravstvene zaštite sa

aspekta osiguranja uživanja prava na život i prava na zdravlje, treba intenzivirati svoje

napore kao institucionalni mehanizam na nivou države, sve u cilju izvršenja svog mandata

64

definiranog u Zakonu o ministarstvima, što bi trebalo da uključuje uspostavu Radnog

tijela, formiranog od članova Konferencije ministara zdravstva i predstavnika fondova

zdravstvenog osiguranja, kliničkih centara koji obavljaju transplantaciju i predstavnika

civilnog društva;

Potrebno je na entiteskom nivou završiti započeti proces zakonodavnog uređenja oblasti

transplantacije organa na način da nadležni ministri donesu sve predviđene podzakonske

akte, imenuju tijela u skladu sa zakonom; da se u FBiH ubrza postupak uspostave Centra

za transplantacije, a u RS-u Koordinacionog centra i što bi trebala biti prioritetna aktivnost

u 2013 godini;

Nadležni organi entiteta bi trebali da preispitaju postojeće sisteme kontrole uplate

doprinosa po osnovu zdravstvene zaštite, te poduzmu aktivnosti na uspostavi preventivne

kontrole u ovoj oblasti koja bi trebala rezultirati da isplata plaća i drugih primanja na

osnovu kojih se obračunava doprinos za zdravstvo automatski prati i uplata doprinosa za

ovu namjenu.

Troškovi transplantacije organa ne smiju uključivati plaćanje organa, tkiva ili stanica koje

se koriste u transplantaciji. Važno je uspostaviti zdravstveni sistem koji će moći osigurati

snošenje svih troškova transplantacije, bez zahtjeva za dodatnim plaćanjem, jer to otvara

vrata trgovini organima. Potrebno je kontinuirano provoditi aktivnost utvrđivanja

moždane smrti od strane osposobljenih timova kliničkih centara i podizati svijest BiH

građana o potrebi doniranja organa čime se spašavaju drugi životi, a donatorov ne

ugrožava;

Nadležni organi, prvenstveno ministarstva zdravlja trebaju inicirati donošenje zakonskog

akta kojim će se strogo zabraniti oglašavanje prodaje organa;

U cilju eliminiranja korupcije u oblasti transplantologije potrebno je poduzeti mjere radi

uspostave suvremenog informatičkog sistema za automatsko registriranje pacijenata,

posebno pacijenata na Listi čekanja za transplantaciju, informatičko uvezivanje subjekata

uključenih u pružanje različitih usluga u oblasti transplantologije, te osigurati veću

transparentnost rada posebno kroz redovno informiranje javnosti putem objavljivanja

relevantnih informacija.

VI. POJMOVNIK OSNOVNIH TERMINA I DEFINICIJA

Transplantacija je presađivanje tkiva ili organa jednoga organizma na drugo mjesto istoga

organizma ili na neki drugi organizam

Autotransplantat je transplantat kojemu je donor ujedno i primatelj (npr. presađivanje kože

sa jednog dijela tijela na drugi).

Izotransplantat je transplantat čiji su donor i primatelj isti s obzirom na tkivne srodnosti što

podrazumijeva transplantaciju između jednojajčanih blizanaca.

65

Alotransplantat je transplantat koji se prenosi s jednog bića na drugo u istoj vrsti (npr. s

jednog čovjeka na drugog), ali genetički različitih.

Ksenotransplantat je transplantat čiji donor i primatelj pripadaju različitim vrstama (npr.

prenošenje sa životinje na čovjeka).

Afereza. u medicini, uklanjanje suvišnog ili onesposobljenog dijela ljudskog tijela

Alogena transfuzija davalac i primalac transfuzije su različite osobe

Autologna transfuzija u kojoj su davalac i primalac ista osoba i u kojoj su krv/komponente

krvi prethodno namjenski prikupljene

VII. SKRAČENICE

AKAZ Agencija za kvalitetu zdravstvene zaštite i akreditaciju FBiH)

BD BiH Brčko Distrikt BiH

BiH Bosna i Hercegovina

CCI Centar civilnih inicijativa

CCD Centar za civilno društvo

dr. drugo

EODD European Day for Organ Donation & Transplantation – Evropski dan doniranja

i transplantacije organa

EU Evropska unija

FZO Fond zdravstvenog osiguranja

F BiH Federacija Bosne i Hercegovine

HIV Virus humane imunodeficijencije

itd. I tako dalje

JZU javna zdravstvena ustanova

NTS Nacionalni transplantacijski sustav

NVO Nevladine organizacija

PD PS Predstavnički dom Parlamentarne skupštine

RS Republika Srpska

Sl. službeni

SZO Svjetska zdravstvena organizacija

UKC Univerizetsko-klinički centar

UN Ujedinjene nacije

VIII. LITERATURA

1. Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda (1981)

2. Akcijski program Evropske zajednice 2003-2008 iz područja javnog zdravstva,

usvojen 2002.

3. Deklaracija iz Istanbula o trgovini organima i transplacijskom turizmu

4. Deklaracija o pravima pacijenata Svetskog udruženja liječnika, Lisabon 1995,

5. Deklaracija o promicanju prava pacijenata u Europi (1994)

6. Direktiva Evropske unije 2004/23/EC

7. Direktiva Evropske unije 2006/17/EZ

66

8. Direktiva 2006/86/EZ

9. Direktiva 53/10 Europskog Parlamenta i Vijeća

10. Dodatni Protokol uz Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini

11. Europska konvencija o zaštiti osoba u odnosu na automatsku obradu ličnih podataka

12. Europska povelja o pravima pacijenata

13. Generalni komentar broj 14 o pravu na zdravlje (2000)

14. Generalnom komentar broj 6 o pravo na život uz Pakt o političkim i građanskim

pravima

15. Izmjene i dopune Pravilnika o načinu uplate javnih prihoda budžeta i vanbudžetskih

fondova na teritoriji FBiH

16. Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini

17. Konvencija o pravima djeteta (1989)

18. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (1979)

19. Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije

20. Krivični zakon BiH

21. Madridska Rezolucija o doniranju i transplantaciji organa

22. Milenijumska deklaracija Opće skupštine UN

23. Odluka o financijskom planu Federalnog fonda solidarnosti

24. Odluka o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava u FBiH

25. Odluka o utvrđivanju prioritetnih vertikalnih programa zdravstvene zaštite od interesa

za FBiH i prioritetnih najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz određenih

specijalističkih djelatnosti koje će se pružati osiguranim osobama na teritoriji FBiH

26. Odluka o kriterijima i načinu korištenja sredstava fonda solidarnosti Fbi

27. Odluka o osnovama, kriterijima i mjerilima za zaključivanje ugovora sa zdravstvenim

ustanovama koje osiguravaju usluge zdravstvene zaštite a finaciraju se iz sredstava

federalnog fonda solidarnosti

28. Opća deklaraciju o ljudskim pravima (1948)

29. Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

30. Politika unaprjeđenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite RS do 2010,

31. Pravilnik o djelokrugu, načinu rada i sastavu Komisije za transplantacijsku medicinu

32. Pravilnik o kriterijumima za testiranje davalaca ljudskih organa u pogledu bolesti koje

se mogu prenositi transplatacijom;

33. Pravilnik o kriterijumima za testiranje davalaca ljudskih tkiva i ćelija u pogledu bolesti

koje se mogu prenositi transplantacijom;

34. Pravilnik o načinu i medicinskim kriterijumima za utvrđivanje moždane smrti kod

davaoca ljudskih tkiva i ćelija;

35. Pravilnik o načinu ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja

36. Pravilnik o načinu i postupku rada bolničkog koordinatora za transplantaciju ljudskih

tkiva i ćelija;

37. Pravilnik o načinu i postupku sačinjavanja i vođenja liste čekanja za ugrađivanje

ljudskih tkiva i ćelija;

38. Pravilnik o načinu i postupku uzimanja krvi iz pupčane vrpce novorođenčeta radi

izdvajanja matičnih ćelija, skladištenje i distribucija matičnih ćelija;

67

39. Pravilnik o načinu i postupku rada bolničkog koordinatora za transplataciju ljudskih

organa;

40. Pravilnik o načinu i medicinskim kriterijumima za utvrđivanje moždane smrti kod

davaoca ljudskih organa;

41. Pravilnik o načinu i postupku sačinjavanja i vođenja liste čekanja za ugrađivanje

ljudskih organa;

42. Pravilnik o postupku prikupljanja, pohranjivanja i upotrebe matičnih ćelija periferne

krvi prikupljenih iz izdvojene pupkovine živorođenog djeteta

43. Pravilnik o postupku prikupljanja, pohranjivanja i upotrebe matičnih ćelija periferne

krvi

44. Pravilnik o bližim uvjetima prostora, opreme i kadra, kao i postupku verifikacije za

zdravstvene ustanove za obavljanje eksplantacije, transplatacije tkiva i zdravstvene

ustanove koje obavljaju funkciju banke tkiva

45. Pravilnik o uslovima i postupku verifikacije za zdravstvenu ustanovu koja obavlja

djelatnost transplatacije ili djelatnost uzimanja ljudskih organa;

46. Pravilnik o uslovima i postupku verifikacije za zdravstvenu ustanovu koja obavlja

djelatnost transplantacije ili djelatnost uzimanja ljudskih tkiva i ćelija;

47. Pravilnik o radu i nadzoru nad zdravstvenim ustanovama ili dijelovima zdravstvenih

ustanova s bankama tkiva

48. Pravilnik o medicinskim kriterijima, načinu, postupku i vremenu utvrđivanja moždane

smrti osoba čiji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presađivanja u svrhu liječenja

49. Pravilnik o zaštiti prava osiguranih lica

50. Pregled Politike kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u F BiH s komentarima i

prijedlog za akcione planove svih aktera u zdravstvu za period 2007 – 2010

51. Preporuka R(94)1 Vijeća Europe

52. Preporuka R(97)5 je Vijeća Evrope

53. Preporuka Rec(2006)15

54. Preporuke za stvaranje ambijenta koji omogućava samoodrživost sistema

kontinuiranog poboljšanja kvaliteta zdravstvene strategije RS do 2010

55. Priručnik za usklađivanje propisa BiH sa propisima EU, izdavač DEI B&H 2005

56. Program zdravstvene zaštite koji se financira iz Fonda FBiH

57. Program zdravstevne politike i zdravstvene strategije RS do 2010

58. Revidirana Europska socijalna povelja iz 1996

59. Rezolucija o politici zdravlja za sve građane BiH

60. Rezolucija Svjetske zdravstvene organizacije, 40.13 iz 1987

61. Rezolucija Svjetske zdravstvene organizacije 44.25/1991

62. Rezolucija Svjetske zdravstvene organizacije 57.18 iz 2004

63. Rezolucije Svjetske zdravstvene organizacije 63.22. iz 2010

64. Rüdiger von Versen, “Ethics, Access and Safety in Tissue and Organ Transplantation:

Issues of Global Concern,” WHO document WHO/HTP/EHT/T-2003.1.

65. Sporazum o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite van područja

kantonalnog zavoda kojem osiguranik pripada

66. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

68

67. Strategija zdravstva, "Zajedno za zdravlje - strateški pristup za Europsku unije 2008. –

2013

68. Strategija ”Zdravlje za sve za 21 stoljeće

69. Uputstv Federalnog ministarstva zdravstva za liječenje imunosupresivima nakon

transplatacije organa

70. Uputstvo o primjeni Odluke o listi lijekova Fonda solidarnosti FBH

71. Ustav BiH

72. Ustav FBiH

73. Vodič za sigurnost i garanciju kvaliteta kod presađivanja organa, tkiva i ćelija

74. Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva FBiH

75. Zakon o evidencijama i statističkim istraživanjima u oblasti zdravstvene zaštite RS

76. Zakon o krvi i krvnim sastojcima

77. Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH

78. Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata FBiH

79. Zakon o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu FBiH

80. Zakon o tranfuzijskoj medicini RS

81. Zakon o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja FBiH

82. Zakonu o transplantaciji ljudskih organa RS

83. Zakonu o transplantaciji ljudskih tkiva i ćelija RS

84. Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama FBiH

85. Zakon o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima RS

86. Zakon o zaštiti osoba s mentalnim smetnjama RS

87. Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH

88. Zakon o zdravstvenoj zaštiti RS

89. Zakon o zdravstvenoj zaštiti BD BiH

90. Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH

91. Zakon o zdravstvenom osiguranju RS

92. Zakon o zdravstvenom osiguranju BD BiH

93. www.news-medical.net/health/What-is-African-Sleeping...

94. http://www.stampar.hr/EuropskiDanDarivanjaIPresadivanja, stranica Zavoda za javno

zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Zagreb, R Hrvatska

69

ANEX I - NAJBOLJA PRAKSA U ZEMLJAMA EU223

DONACIJA I TRANSPLANTACIJA ORGANA

ČINJENICE I BROJKE – NAJBOLJE PRAKSE

PACIJENTI NA LISTI ČEKANJA

Ukupno je 61,500 pacijenata bilo na listi čekanja u Europskoj Uniji na kraju 2011.

godine:

preko 42,000 pacijenata na listi čekanja za bubreg

preko 10,000 pacijenata na listi čekanja za jetru

oko 4,000 pacijenata na listi čekanja za srce

oko 2,300 pacijenata na listi čekanja za pluća .

Broj pacijenata koji je umro dok je bio na listi čekanja se procjenjuje na 5,500 na području

Europske Unije u 2011. godini.

Napomene:

Upravljanje listama čekanja je u nacionalnoj domeni (što parcijalno može biti

delegirano i suupravljano sa ‘’Europskom organizacijom za razmjenu organa’’). To

uključuje definiranje kriterija za uključivanje ili isključivanje pacijenta sa liste

čekanja. Liste su generalno specificirane prema vrsti organa i traženog transplanta

(transplant bubrega, jetre, pluća, srca, gušterače, tankog crijeva, kombinirani

transplant ...) a mogu biti specificirane za djecu (pedijatrijski transplanti).

Ako program transplantacije nije dostupan ili ako je tek u začetku u državi, pacijenti

se možda ne mogu (još uvijek) staviti na listu čekanja, tj. postojanje ili dužina liste

čekanja također utječe na mogućnost transplantacije, dok nepostojanje ili kratkoća

liste čekanja ne znači da ne postoji potreba za transplantima.

223

Preuzeto iz Biltenu Vijeća Europe za mjesec septembar 2012 godine

70

STOPE DONACIJA U 2011. GODINI

STOPE DONACIJA SA PREMINULIH OSOBA (na milijun stanovnika, nms)

Maximum Španija – 35,3 Hrvatska – 33,6 Belgija – 30,1

Maximum Bugarska – 0,5 Rumunija – 3,6 Cipar – 5,5

DONACIJE BUBREGA SA ŽIVIH OSOBA (nms)

Maximum Nizozemska – 26,3 Švedska – 19,6 Danska i Cipar – 17,9 &

17,3

Maximum Litvanija – 0,9 Poljska – 1,0 Bugarska – 1,2

(Luxembourg i Slovenija: nema transplantacije bubrega sa živih donora)

STOPE DONACIJA SA ŽIVIH OSOBA PREDSTAVLJENE GLOBALNO NA EU NIVOU

2,855 transplantacija (bubrezi + jetra) u 2009

3,852 transplantacija (bubrezi + jetra) u 2010

4,100 transplantacija (bubrezi + jetra) u 2011 (4,196 sa Hrvatskom, Islandom i Norveškom)

20,6% transplantacija bubrega u 2011 (19,8% u 2010, 18,7% u 2009)

3,5 % aktivnosti transplantacije jetre u 2011 (3,6% u 2010, 3,1% u 2009)

EUROPSKE ORGANIZACIJE ZA RAZMJENU ORGANA

EUROTRANSPLANT

(ET)

6 EU država članica (BENELUX, DE, AT, SI) + Hrvatska + HU

(preliminarna faza)

razmjena 20% svih organa transplantiranih svake godine

oko 3,300 organa (2,100 umrlih donora)

samo 2% organa napusti ili uđe u ET područje

SCANDIATRANSPL

ANT

3 EU zemlje članice (Se, FI, DK) + Norveška i Island

između 10% (bubrezi) i 27% (srce) organa su razmjenjeni među članicama

PRIMJERI BILATERALNIH DOGOVORA O RAZMJENI ORGANA

ITALIJA I MALTA 2008 – 2010 → 20 organa (bubreg, srce, jetra, razdvojena jetra) iz Malte je

transplantirano u Italiji

ŠPANIJA I

PORTUGAL

2009 → 41 organ ponuđen Španiji iz Portugala

KORDINATOR ZA TRANSPLANTNE DONORE

Kombinacija efikasnog sustava za identifikaciju, otkrivanje i nabavku donora organa, je identificirana

kao jedna od ključnih stvari za povećanje donacija sa preminulih osoba. Konkretno, prisutnost

ključnog osobe za donacije na razini bolnice (kordinator za transplantne donore), čija je glavna

odgovornost da razvije proaktivni program otkrivanja donora, je najvažniji korak prema optimiziranju

doniranja organa i poboljšanju stope otkrivanja donora.

Postavljanje kordinatora za transplantne donore u Španiji je povećalo stopu donacija sa 14 donora nms

u 1989. godini na 33 do 35 donora nms za samo nekoliko godina.

Sve države članice su već uvele ili planiraju uvesti kordinatore za transplantne donore.

Radna grupa za Donacije umrlih osoba pod EU akcionim planom za Donaciju i transplantaciju organa

je razvila i finalizirala 2011. godine, za nacionalne Stručne vlasti i stručnjake iz date oblasti, Priručnik

kako osnovati sistem za kordinaciju donora.

71

The quality-adjusted life year (QALY) je mjera težine bolesti, uključujući i kvalitet i kvantitet življenog života.

QALY model zahtijeva , neutralno, stalno proporcionalno izbalansirano i od usluga neovisno ponašanje. QALY

se temelji na broju godina života koje će biti dodane intervencijom. Svakoj godini proživljenoj u savršenom

zdravlju dodijeljuje se vrijednost 1,0 do vrijednosti 0,0 za smrt. Ako dodatne godine godine ne bi bile

proživljene u punom zdravlju, na primjer, ako pacijent izgubi ud ili postane slijep ili mora koristiti invalidska

kolica, onda se dodatnim godinama daje sukladna vrijednost između 0 i 1.

KORDINATORI ZA POTENCIJALNE DONORE

ŠPANSKE REFORME

(uključujući postavljanje tx kordinatora)

stopa donacija povećana 130% (10 godina)

GRČKA

(uvođenje transplantnog kordinatora)

132% porast u tx stopi (’01 i ’05)

ITALIJANSKA REGIJA TOSKANA

(uvođenje španskog modela)

uduplana stopa donacija u prvoj godini

POBOLJŠANJE ŽIVOTA I DODATNIH GODINA ŽIVOTA

‘’GODINE ŽIVOTA PRILAGOĐENE KVALITETI’’ (QALYS) I GODINE ŽIVOTA

STOPE SMRTNOSTI u iščekivanju srca,

jetre ili pluća

varira između 15 do 30%

CJELOŽIVOTNE STOPE ŽIVLJENJA

pacijenti podvrgnuti tretmanu dijalize 10 godina

pacijenti primatelji bubrega 20 godina

davatelji bubrega 93% stopa preživljavanja u jednoj godini nakon

transplantacije (tx)

DOBIVENE ‘’GODINE ŽIVOTA

PRILAGOĐENE KVALITETI’’

(QALYS)

JETRA tx ima najvišu QALY dobit (11.5);

SRCE tx ima 6.8 QALY dobit

PLUĆA tx ima 5.2 QALY dobit

ISPLATIVOST – DONACIJE SA

ŽIVIH OSOBA

Godišnje uštede u kemodijalizi poslije

transplantacije bubrega ~ 70%=>-

17,000£/y/pacijent (UK DoH, 2010)

72

72

konstantan porast u broju umrlih donora

također značajan porast u broju živih donora

generalan porast u ukupnom broju godišnjih transplantacija

BROJ DONACIJA I TRANSPLANTACIJA PO DRŽAVI (PODACI IZ 2011) (TX =

transplanteri)

DRŽAVA

BROJ

MRTVIH

DONORA225

STOPA

DONACI

JA

MRTVIH

OSOBA

(NMS226

)

BUBRE

ZI TX

MRTVI

H

DONOR

A

(NMS)

BUBRE

ZI TX

ŽIVIH

DONOR

A

(NMS)

JETR

A TX

(NMS

)

SRC

E TX

(NM

S)

PLUĆ

A TX

(NMS)

donori na milijun stanovnika = nms

AUSTRIJA 205 24,4 42,9 6,5 15,2 6,1 14,3

BELGIJA 331 30,1 43,1 3,6 27,2 6,9 10,1

BUGARSKA 4 0,5 1,1 1,2 0,8 0,3 -

CIPAR 6 5,5 10,9 17,3 5,5 - -

ČEŠKA 185 17,6 30,5 3,8 8,4 6,5 1,7

DANSKA 73 13 24,1 17,9 9,1 5,2 5,4

ESTONIJA 22 16,9 30,8 3,1 6,2 - 2,3

FINSKA 93 17,2 17,2 2,4 10,4 3,3 4,3

FRANCUSKA 1630 25 41,1 4,6 17,9 6,3 5

NJEMAČKA 1200 14,7 25,1 9,7 14,7 4,5 4,1

GRČKA 79 6,9 12,2 4 3,7 0,5 -

MAĐARSKA 131 13,1 20,4 4,7 4,4 1,4 -

IRSKA 93 20,7 36,7 6 13,6 1,3 1,8

ITALIJA 1325 21,8 25,3 3,5 17 4,6 2

224

http://www.ont.es/publicaciones/Paginas/Publicaciones.aspx 225

Broj stvarnih (nabavljenih) organa mrtvih donora (nakon smrti mozga i nakon cirkulatorne smrti) 226

na milijun stanovnika = nms

DONACIJA I TRANSPLANTACIJA ORGANA: NOVIJI POKAZATELJI

IZ TRANSPLANT BILTENA (VIJEĆE EUROPE – ONT)224

PODACI EUROPSKE UNIJE (2009/2010/2011)

GODINA

UKUPAN

BROJ

DONIRANIH

ORGANA SA

MRTVIH

OSOBA

BUBREZI

(% živih

donora)

Jetra

(% živih

donora) Srce Pluća Gušterača

Tanko

crijevo

Broj transplantacija po vrsti organa

2009 9152 17886

(18,7%) 6687

(3,1%) 2090 1418 779 n.a.

2010 9206 18246

(19,8%) 6655

(3,6%) 1984 1505 769 50

2011 9604 18712

(20,6%) 7006

(3,5%) 1980 1677 859 56

73

73

LATVIJA 40 18,2 33,6 1,4 0,5 1,4 -

LITVANIJA 39 11,8 21,8 0,9 3,6 1,5 0,3

LUXEMBOU

RG

9 18 - - - - -

MALTA 12 30 30 15 - 2,5 -

NIZOZEMSK

A

227 13,6 25,1 26,3 8,1 2,6 4,1

POLJSKA 553 14,4 27 1 7,8 2,1 0,4

PORTUGAL 301 28,1 45,1 4,4 20,5 4,3 1,7

RUMUNJSK

A

77 3,6 6,7 3,5 3 0,3 -

SLOVAČKA 69 12,5 21,1 2,4 4,5 3,5 -

SLOVENIJA 31 15,5 23 - 10 7 -

ŠPANIJA 1667 35,3 46,3 6,6 24,1 5 4,9

ŠVEDSKA 146 15,5 26,7 19,6 16,6 5,5 6,4

UK 1056 17 27,7 16,5 12,2 2,4 3,1

HRVATSKA 148 33,6 51,8 2 28,2 8,6 -

ISLAND 2 6,7 - 36,7 - - -

NORVEŠKA 127 24,5 45,8 14,6 17,8 6 5,6

TURSKA - 4,2 7 32,4 12,1 1,2 0,1

Ova tabela izražava broj transplantacija koje su urađene u spomenutim zemljama, uključujući

i pacijente koji su transplantirani putem službenih bilateralnih ugovora između dvije zemlje.

Na primjer, postoji bilaterlani sporazum između Španije i Portugala za transplantaciju pluća:

portugalski pacijenti se mogu transplantirati u Španiji sa portugalskim ili španskim organima,

ali budući da se transplantacija odvija u Španiji, ovdje se računa u polju Španije.

Napomena: Za sadržaj ovog dokumenta odgovoran je CCD Kyodo