Analiza finansija preduzeća

• Pristup i postavke za analizu finansija u preduzeću.

Analiza finansija ili finansijska analiza (u literaturi tretirana pod “analizom finansijske situacije” je tretirana pod “analizom finansijske situacije” je jedan od podsistema složenog i dinamičnog sistema usvojenog za analizu cjelokupnog poslovanja preduzeća.

Analiza je poseban podsistem koji ima jasan sadržaj

metode i tehnike analize.

Finansijska analiza ima jasno određeno mjesto ulogu i interakcijske međuzavisnosti sa drugim podsistemima.

Suštinski u pitanju je da se definisanjem mjesta i uloge analize finansija omeđe razgraničenja i međuzavisnosti sa drugim podsistemima koji čine dati sistem za analizu cjelokupnog čine dati sistem za analizu cjelokupnog poslovanja.

Kad je u pitanju određivanje pravog mjesta finansijske analize, kao sastavnog idjela usvjenog sistema za analizu onda je lako shvatiti i razumjeti da:

1. Analiza finansija logično slijedi iza analize efikasnosti i efektivnosti poslovnih funkcija (prodaje i proizvodnje), odnosno, analize efikasnosti osnovnih poslovnih faktora.

2. Analiza finansija ima direktnu kauzalnu povezanost sa upotrebom dobitka (profita) iz koga se jačaju finansije: i naravno, sa koga se jačaju finansije: i naravno, sa odlučivanjem menadžmenta, naročito u domenu ostvarivanja poslovne politike, rasta i razvoja preduzeća.

Finansijska analiza je u funkciji zahtjeva za ostvarivanje ciljeva i zadataka finansijske politike preduzeća.

U savremenim uslovima finansije preduzeća su fokusirane na donošenje najvažnijih finansijskih odluka o:

• Investiranju u svrhu ekspanzije , odnosno rasta i razvoja poslovne aktivnosti preduzeća.

( Ovdje se radi o dugoročnim ulaganjima koji su izloženi riziku ostvarivanja prinosa na investirani kapital, na dati rok, odnosno izvjesnosti povrata kapitala uloženog u dugoročno vezanu imovinu).

• Finansiranju, odnosno pribavljanju izvora finansiranja imovine, čija operacionalizacija dovodi do promjena finansijskog i prinosnog položaja preduzeća.

• Dividendi dioničarima, iz razloga što su preduzeća pretežno organizovana kao koorporativna preduzeća i orjentisana na finansiranje po osnovu emitovanja i kupovine dionica na berzi.emitovanja i kupovine dionica na berzi.

Promjene u finansijskom položaju uslovljene su odlukom o dividendi, stanju obaveznih rezervi , otkupu sopstvenih dionica, emisija nove serije dionica, odnosno težnja za očuvanjem finansijske stabbilnosti recionalnom politikom dividendi.

Sve navedeno o donošenju najvažnijih finansijskih odluka u domenu je ciljeva i zadataka finansijske politike.

Okvir i splet finansijskih odluka koje su u domenu finansijske politike mogao bi se projektovati po sljedećim glavnim pravcima odlučivanja o:odlučivanja o:

1. Permanentnom održavanju finansijske ravnoteže na relaciji: poslovni zadatak –sredstva (poslovna imovina) – izvori finansiranja naspram stalnim poremećajima koji se ispoljavaju u dinamici finansiranja.

2. Optimalnoj (najpovoljnijoj) strukturi izvora finansiranja (kapitala, dugova i obaveza).

3. Rastu operativnog finansijskog rezultata (profita) na duži rok, po osnovu koga jačaju finansije.

4. Permanentnom usklađivanju finansijske politike sa drugim ograncima poslovne politike sa drugim ograncima poslovne politike.

Ovakav pristup finansijama preduzeća je svojstven finansijskoj politici i finansijskom planiranju koje je konkretizacija projektovanih ciljeva i zadataka finansijske politike.

Za razliku od finansijske politike finansijska analiza, u svojoj završnoj fazi pruža relevantne i pouzdane finansijske i poslovne informacije na kojima se temelji finansijsko odlučivanje i planiranje i njihovo ostvarivanje.

Stoga finansijska analiza ima:Stoga finansijska analiza ima:

a). Drugačiji prilaz, metode i tehnike kojima se skuži u istraživanju

b). Metodološke postavke za ispitivanje i ocjenjivanje predmeta finansijske analize.

Rezultate finansijske politike , finansijskog planiranja i finansijske analize, očigledno proizilaze iz njihove funkcije i svrhe.

Sve promjene učinjene u proizvodnom programu dobivaju svoju stvarnu verifikaciju na tržištu učinaka(proizvoda/usluga). Ta verifikacija se učinaka(proizvoda/usluga). Ta verifikacija se ispoljava u obimu ostvarene prodaje (roba/usluga) odnosnu visini ostvarenog prihoda kao kvantiteta i ostvarenoj profitabilnosti kao kvaliteta.

Za tržište učinaka kažemo da je verifikator prosperiteta ili kraha proizvodne odnosno poslovne orjentacije preduzeća, onda je likvidnost probni kamen finansijskog poslovnog partnerstva na osnovu koga jača poslovno povjerenje ili se ono napušta.povjerenje ili se ono napušta.

Likvidnost ima u fokusu operativno pulsiranje internih i eksternih finansijskih odnosa.

Likvidnost ili nelikvidnost je kriterij opstanka ili nastanka preduzeća na tržištu.

Likvidnost u izrazu kratkoročne finansijske ravnoteže je najvidljiviji sloj finansijskif odnosa, koji su rezultat složenih finansijskih odnosa u domenu dugoročne finansijske ravnoteže.

Iz ovog razloga je osnovano analizu finansija ili finansijsku analizu započeti analizom finansijsku analizu započeti analizom likvidnosti, razvijajući tok finansijske analize po sljedećim osnovnim teorijsko-metodološkim postavkama:

Prvo, analiza likvidnosti u cilju ispitivanja i ocjene kratkoročne finansijske ravnoteže na relaciji:naplata potraživanja - priliv novčanih sredstava – isplate dospjelih obaveza;

Drugo, analiza finansijskih odnosa na relaciji: rashodi – prihodi – finansijski rezultatrashodi – prihodi – finansijski rezultat

Treće, analiza finansijskih odnosa na relaciji: poslovni zadatak – sredstva (poslovna imovina) – izvori finansiranja,

Četvrto, analiza odnosa između finansijske politike i drugih ogranaka poslovne politike.

Analiza likvidnosti obuhvata efektivnu i perspektivnu likvidnost.

Analiza finansijskih odnosa rashodi – prihodi –finansijski rezultat obuhvata:

a). Analizu uspješnosti ili neuspješnosti prodaje učinaka odnosno prihoda u smislu veće ili manje opterećenosti prihoda rashodima i ostvarivanje opterećenosti prihoda rashodima i ostvarivanje dobitka ili gubitka.

b). Analizu prelomne tačke rentabiliteta,

c). Analizu finansijske moći, i

d). Analizu ukamaćenja kapitala odnosno prinosa operativne imovine - rentabilnosti preduzeća.

Analiza finansijskih odnosa na relaciji : poslovni zadatak - sredstva (poslovna imovina ) je višeslojna i obuhvata.

a). Analizu finansijskih odnosa :poslovni zadadak poslovna imovina (poslovna sredstva), pri čemu je težište na analizi obrtne imovine (obrtnih sredstava).(obrtnih sredstava).

b). Analiza promjena u strukturi poslovne imovine (fiksne i cirkulirajuće).

c). Analiza strukture izvora finansiranja u smislu ispitivanja i ocjene finansijske zaduženosti odnosno finansijske samostalnosti

d). Analiza reprodukcione sposobnosti.e). Analiza dugoročne finansijske ravnoteže na

relaciji odnosa poslovna imovina - izvori finansiranja, radi sagledavanja finansijske stabilnosti.

Konačno, predmet finansijske analize se zaokružuje analizom usklađenosti finansijske politike sa proizvodnom, prodajnom, nabavnom i drugim proizvodnom, prodajnom, nabavnom i drugim ograncima poslovne politike.

Ovaj dio finansijske analize se fokusira na ispitivanju i uočavanju disproporcija koje nastaju pri realizaciji pojedinih poslovnih politika i traženju mogućnosti uspostavljanja proporcija u sklopu opšte poslovne politike.

Uspješnost poslovanja preduzeća zavisi o mnogim individualnim ili kolektivnim odlukamamenadžmenta.

Te odluke uzrokuju finansijski efekat , bolji ili lošiji, kako na stanje imovine , kapitala i obaveza , tako i na finansijski rezultat obaveza , tako i na finansijski rezultat preduzeća.

Sistem i proces upravljanja u suštini je niz ekonomskih izbora što aktiviraju kretanja finansijskih resursa povezanih s poslovanjem.

Primjer:

Povećan broj radnika rezultirat će povećanjem tekućih obaveza i nizom budućih isplata plata .

Prodaja robe na kredit znači da roba napušta skladište i da nastaje kupčeva dokumentovana obaveza u ugovorenom roku.

Nabavka novog proizvodnog postrojenja izaziva Nabavka novog proizvodnog postrojenja izaziva složeni splet finansijskih obaveza koje treba podmiriti.

Kapitalne investicione odluke menadžmenta od velikog su značaja za ulaganja u novo postrojenje uz veliki iznos zaduživanja.

Kontinuirano se posmatra ukupan učinak svih poslovnih odluka, i to tako da se rezultati poslovanja ocjenjuju korištenjem raznih finansijskih izvještaja i posebnih analiza.

Sve poslovne odluke mogu se svrstati u tri osnovna područja.

a). Investiranje resursaa). Investiranje resursa

b). Operativno poslovanje korištenjem tih resursa

c). Odgovarajući splet finansiranja kojim se osiguravaju finansijska sredstva za potrebne resurse.

• U savremenim uslovima poslovni svijet je raznolik. Preduzeća svih veličina se bave istim djelatnostima, a sve se to odvija unutar različitih pravnih formi i upravljačko –organizacionih struktura.

Za sve njih važi zajednička osnovna postavka Za sve njih važi zajednička osnovna postavka upravljanja:

Strategijsko usmjeravanje resursa s ciljem postepenog stvaranja ekonomskih vrijednosti , kojima će se moći povratiti utrošeni resursi i, iznad toga, ostvariti marža profita.

Prinos na imovinu trebao bi povećati vrijednost preduzeća , kako ga procjenjuje tržišta hartija od vrijednosti, ako se dionicama trguje javno, ili bi se trebalo iskazati u vrijednosti ponuđenoj od strane mogućih kupaca preduzeća.

U slučaju da se ne postigne takav rezultat , U slučaju da se ne postigne takav rezultat , ekonomska sposobnost preduzeća je dovedena u pitanje.

Ukupni resursi preduzeća treba da su usklađeni po veličini i strukturi postavljenim ciljevima i planiranim zadacima.

Finansijska analiza ima u vidu kreiranje relevantnih i pouzdanih finansijskih informacija za donošenje najvažnijih odluka :

• O investiranju

• O finansiranju

• O dividendi• O dividendi

Upravljačke odluke uzrokuju promjene u veličini i ciklusima tokova sredstava.

U ovakvim slučajevima riječ je o ulaganju ili pribavljanju sredstava (izvora) radi povećanja vrijednosti za dioničare u budućem vremenu.

• Analitičari traže odgovor kako prikazati model uspješnog “idealnog” privrednog subjekta.

Ekonomska i finansijska teorija i praksa nude odgovore kroz formalne načine praćenja i analiziranja tokova sredstava koji analitičaru pomažu pri ocjeni rezultata i izgleda poslovanja.

Prethodno smo pomenuli tri skupine tokova Prethodno smo pomenuli tri skupine tokova sredstava: investicije, finansiranje i dividende.

a). Investiranje uključuje planove kapitalnih investicija kojima se postojeća ili tek pribavljena sredstva usmjeravaju u nova postrojenja i opremu.

Dezinvestiranje je radnja suprovna investiranju i radi se o povlačenju sredstava sa postojećeg tržišta i mogućnost ulaganja u drugi biznis.

b). Finansiranje i odluke o promjeni finansiranja dovode do promjene i finansijskog i prinosnog dovode do promjene i finansijskog i prinosnog položaja. Uticaj finansiranja na promjene može se posmatrati u dva segmenta.

Prvi segment je raspored dobiti iz poslovanja koji se dijeli na dividende isplaćene vlasnicima, kakate plaćene kreditorima i zadržane zarade.

Drugi segment čini pokriće potreba za kapitalom iz dugoročnih izvora.

Dugoročno raspoloživi kapital se sastoji iz vlasničke glavnice ( uvećane za zadržane zarade) i dugoročnog duga prema subjektima izvan preduzeća.izvan preduzeća.

Odluke unutar ove grupe tokova sredstava zajedno utiču na potencijal sredstava za investicije.

Dividenda svojom visinom utiče na promjenu finansijskog položaja i tržišne cijene dionica.

Faktori poslovnog procesa preduzeća značajnim dijelom se nabavljaju i plaćaju unaprijed prije njegove transformacije i prodaje učinaka .

Uspješno odvijanje poslovnog procesa zahtijeva Uspješno odvijanje poslovnog procesa zahtijeva uvođenje kategorije kapitala koji se pribavlja vlasničkim ulozima ili korištenjem kredita.

• Investicione odluke. Odluke o investiranju odnose se na značajno i dugoročno ulaganje sredstava. Ulaganja na dugi rok prate:

• Neizvjesnost i

• Rizik

Koji se vrlo često koriste kao sinonimi.

Neizvjesnost je stanje koje karakteriše mogućnost da Neizvjesnost je stanje koje karakteriše mogućnost da će se dogoditi neki događaji ili da se neće dogoditi.

Ne postoji dovoljno znanjao tome da li će se događaj dogoditi u budućnosti.

Što je period povrata investicionog ulaganja duži, budućnost je dalja i teže predvidiva.

• Pomoć u predviđanju budućnosti pružaju informacije o političkim, monetarnim i tržišnim promjenama u budućnosti, kao i o budućim promjenama u tehnici i tehnologiji.

Rizik znači mogućnost gubitka, odnosno stanje u kome postoji mogućnost negativnog odstupanja od poželjnog ishoda koji se očekuje.poželjnog ishoda koji se očekuje.

Kod investicija postoji rizik prinosa na investiranu imovinu, a time i rizik povrata investirane imovine.

Iako se radi o objektivnom riziku investitori to čine sa uvjerenjem da u budućnosti neće biti velikih rizika , a očekuju da ih njihova upravljačka intuicija smanji.

Investicionom ulaganju predhodi izrada elaborata o ekonomskoj opravdanosti ulaganja u konkretni proizvodni program ili ocjena boniteta preduzeća.

Odluka o investiranju donosi se na osnovu:

-predinvesticione studije

-investicione studije (investicionog programa),-investicione studije (investicionog programa),

-i studije izvođenja( fizibiliti studije).

Elaboratom se aproksimativno prikazuju potrebni dugoročni izvori stalnih sredstava (osnovna sredsstva i trajna obrtna sredstva).

Kod složenog interesa kada preduzeće kupujedionice drugog preduzeća , sačinjava se ocjena boniteta tog budućeg zavisnog preduzeća.

Ova investiranja nisu imuna na neizvjesnost i rizik.Neizvjesno je;• Kolika će se ostvariti dividenda po osnovu

kupljenih dionica,• Da li će se dionice kotirati na berzi• Da li će se dionice kotirati na berzi• Kolika će tržišna cijena dionica biti, i • Na kraju, neizvjesnost je i da li će se dionice moći

naplatiti u visini knjigovodstvene vrijednosti iz stečajne mase ako preduzeće čije su dionice kupljene bankrotira.

• Neizvjesnost je manja ako se dionice koje se kupuju kotiraju na berzi efekata.

Tako kupljene dionice se mogu ponovo prodati i tako povući uloženi kapital.

Kod rizika ostvarenja dividende postoji rizik ostvarenja neto dobiti u preduzeću čije se ostvarenja neto dobiti u preduzeću čije se dionice kupuju tako i zbog neizvjesnosti koliko će većinski dioničari odlučiti da izdvoje iz neto dobiti za dividendu.

• Kapitalne investicije su vezane za strategijske perspektive i strategijsko planiranje preduzeća.

• Proces aktivnosti analize, ocjene i izbora između različitih opcija naziva se planiranje kapitalnih investicija (kapitalno budžetiranje).

• Investicije pokreću poslovanje u gotovo svakoj • Investicije pokreću poslovanje u gotovo svakoj vrsti posla, bilo da se investira u postrojenja i opremu , razne vrste prirodnih resursa ili neopipljivu imovinu. ( npr. vlasništvo nad tehnologijom).

Svi glavni sadržaji u poslovnom procesu povezani su međusobno različitim vrstama veza.

Veze mogu biti povratne i cirkularne i one pokazuju da odluku o investiranju ili dezinvestiranju valja uskladiti sa specifičnostima ili potrebama poslovanja i sa specifičnostima ili potrebama poslovanja i sa finansijskom politikom, koju menadžment smatra prihvatljivom.

Odluke o finansiranju.

Tokom poslovnog perioda odvija se tekuće poslovanje preduzeća sa poslovnom imovinom

Operativna imovina je poslovna imovina bez dugoročnih finansijskih plasmana.

Odluke u ovom području odnose se na efikasno Odluke u ovom području odnose se na efikasno korištenje sredstava investiranih u izradu proizvoda ili usluga i njihovu prodaju na tržištu.

U procesu pripreme odluka o finansiranju utvrđuje se:

1. Iznos sredstava potrebnih za finansiranje

2. Rok upotrebe potrebnih sredstava za finansiranje

3. Promjene u finansijskom položaju izazvane operacionalizacijom odluke o finansiranju

4. Promjene u prinosnom položaju izazvane 4. Promjene u prinosnom položaju izazvane operacionalizacijom odluke o finansiranju, i

5. Prijedlog načina pribavljanja sredstava za finansiranje.

Iznos sredstava potrebnih za finansiranje utvrđuje se prema sljedećem:

1. Iznos sredstava za finansiranje investicionog projekta iskazan je u investicionom projektu.

2. Iznos sredstava za zamjenu dotrajalih osnovnih sredstava jednak je nabavnoj vrijednosti osnovnih sredstava (nekretnina, postrojenja, opreme) koja će se nabaviti.opreme) koja će se nabaviti.

3. Iznos sredstava za investiranje u dionice jednak je tržišnoj vrijednosti dionica koje se namjeravaju kupiti.

4. Iznos sredstava za finansiranje sezonskih zaliha jednak je iznosu sezonskih zaliha.

• Iznos sredstava za uspostavljanje finansijske stabilnosti utvrđuje se na sljedeći način:

• 1. stalna imovina

• 2. stalne zalihe

I Dugoročno vezana imovina (1+2)

• 3. kapital umanjen za gubitak• 3. kapital umanjen za gubitak

• 4. dugoročna razgraničenja

• 5. dugoročne obaveze

II Trajni i dugoročni kapital (3 do5)

Poterbna sredstva za dugoročno finansiranje (I-II)

uz uslov da je I>II

Rok upotrebe sredstava do godinu dana je kratkoročan a preko godinu dana dugoročan.

Iznosi se razvrstavaju po roku upotrebe.

1) Kratkoročno potrebna sredstva obuhvataju:

• Sredstva za finansiranje sezonskih zaliha

• Sredstva za finansiranje povećanja • Sredstva za finansiranje povećanja potraživanja od kupaca po osnovu produženja roka naplate potraživanja.

• Sredstva za kupovinu kratkoročnih hartija od vrijednosti radi prodaje.

2) Dugoročno potrebna sredstva obuhvataju:

• Sredstva za finansiranje investicionih projekata,

• Sredstva za finansiranje nabavke osnovnih sredstava radi zamjene dotrajalih,

• Sredstva za kupovinu dionica drugih preduzeća• Sredstva za kupovinu dionica drugih preduzeća

• Sredstva za kupovinu dugoročnih hartija od vrijednosti radi prodaje,

• Sredstva potrebna za uspostavljanje finansijske stabilnosti.

Promjena u finansijskom položaju operacionalizacijom odluke o finansiranju

Iskazuju se na sljedeći način:

Prije oper. Poslije oper.

1. Stalna imovina BS prije BS posl

2. Stalne zalihe

I Dugoročno vezana imovina (I+II)I Dugoročno vezana imovina (I+II)

3. Kapital umanjen za gubitak

4. Dugoročna rezervisanja

5. Dugoročne obaveze

II Trajni dugoročni kapital (3 do5)

Nedostajući kapital (I-II)

Uz uslov da je I > II

Promjene u prinosnom položaju

Prije Poslije

1. Poslovni prihodi

2. Finansijski prihodi

I Operativni prihodi (1+2)

3. Poslovni rashodi

4. Finansijski rashodi

II Operativni rashodi (3+4)

Operativni finansijski rezultat (I-II)

U kolonu “Prije” uzimaju se podaci iz BU a u kolonu “Poslije” iznosi koji su nastali poslije operacionalizacije odluke o finansiranju.

Kako pribavljamo sredstva???

Postoje razne mogućnosti:

a) Korištenje profita

b) Oblikovanje strukture kapitala kompanije

Profit ima sledeće ekonomske funkcije:Profit ima sledeće ekonomske funkcije:

1. Razvoj

2. Stabilnost poslovnih procesa i tokova vrijednosti

3. Stimulisanje zaposlenih za povećanje ekonomske efikasnosti

4. Motivisanje dividendom za dokapitalizaciju preduzeća

Funkcija profita svodi se na podjelu neto profita između vlasnika, povjerilaca i reinvestiranja u preduzeće.

Za šta je ko ovdje zainteresovan??????

Naravno svako za svoj interes.

Kako se pribavljaju potrebna sredstva?Kako se pribavljaju potrebna sredstva?

Povećanjem sopstvenog kapitala ili kreditnim zaduženjem.

1. Povećanje sopstvenog kapitala- novom emisijom dionica ili dodatnim ulogom.

2. Dodatno kreditno zaduženje zahtijeva definisanje:• Roka otplate kredita• Visinu kamatne stope• Način obezbjeđenja sigurnosti vraćanja kredita

3. Odluku o dividendi deternminišu:• stanje finansijske stabilnosti• stanje finansijske stabilnosti• Stanje obavezne rezerve kapitala• Iznos dividende na preferencijalne dionice• Premija i ekstra premija menadžerima• Namjera firme u pogledu otkupa sopstvenih dion.• Namjera firme u pogledu emisije nove serije dion.

Stanje finansijske stabilnosti.

Ukoliko je finansijska stabilnost narušena ulažu se napori da se ona u procesu odlučivanja o raspodjeli neto dobiti poboljša.

Stanje obavezne rezerve kapitala.

Dok se ne ispuni zakonska obaveza, prioritet u raspodjeli neto dobitka ima to izdvajanje.raspodjeli neto dobitka ima to izdvajanje.

Dividenda na preferencijalne dionice.

Ugovorena dividenda na preferencijalne dionice u raspodjeli netp dobiti ima prioritet. Ako je rezultat loš direktor predlaže odgodu isplate te dividende.

Premija i ekstra premija po osnovu motivacije menadžmenta.

Korporacije izdvajaju iz neto dobiti sredstva za premije i ekstra premije menadžera pod uslovom da se ostvari predviđeni rezultat.

Namjera korporacije u pogledu otkupa Namjera korporacije u pogledu otkupa sopstvenih dionica.

Kod otkupa sopstvenih dionica korporaciji odgovara da otkupna cijena bude što niža.

Zašto???? Zato što treba manje gotovine za otkup. A drugi cilj je????

Ako dođe do poništenja otkupljenih dionica njihova niža otkupna cijena obezbjeđuje manju razliku između cijene i nominalne vrijednosti dionice.

To znači da će tada upotrijebiti manje premije ili rezernnog kapitala za nadoknadu te razlike.

Namjera korporacije u pogledu emisije nove Namjera korporacije u pogledu emisije nove serije dionica.

Rast vlasničke glavnice zavisi od odluka o relativnoj visini isplaćenih dividendi, koje direktno utiču na mogućnost korištenja dobiti za reinvestiranje i rast.

Analiza odnosa rashodi-prihodi-finansijski rezultat

Analiza finansijske ravnoteže ili neravnoteže između pomenutih kategorija.

Detaljna analiza rashoda spada u analizu ekonomičnosti, a

Analiza finansijskog rezultata spada u analizu Analiza finansijskog rezultata spada u analizu profitnog položaja preduzeća.

Predmet analiza finansijskih odnosa rashodi-prihodi-finansijski rezultat obuhvata:

a). Analizu finansijskog rezultata, odnosno uspješnost ili neuspješnost-veća dobit.

b). Analiza rizika ostvarenja finansijskog rezultata,

c). Analiza prelomne tačke rentabiliteta,

d). Analiza finansijske moći,

e). Analizu ukamaćenja kapitala odnosno prihoda operativne imovine- rentabilnost preduzeća i,preduzeća i,

f). Analizu mogućnosti izlaska iz zone gubitka.

Analiza strukture i rasporeda ukupnog i poslovnog prihoda.

Pretpostavka analize je postojanost analize obračuna, odnosno, respektovanje razlika nastalih zbog promjena metoda bilansiranja.

Ova analiza pokazuje relativno učešće pojedinih Ova analiza pokazuje relativno učešće pojedinih segmenata rashoda i rezultata u ostvarenim prihodima od prodaje.

Sam bilans uspjeha treba da iskazuje podbilans poslovnih prihoda i poslovnih rashoda.

• Prihodi su povećanje ekonomske koristi tokom obračunskog perioda u obliku priliva ili povećanja sredstava ili smanjenja obaveza, što dovodi do povećanja kapitala.

• Rashodi su smanjenje ekonomskih koristi tokom obračunskog perioda u obliku odliva ili tokom obračunskog perioda u obliku odliva ili smanjenja sredstava ili stvaranja obaveza što dovodi do smanjenja kapitala.

• Prilive ne treba poistovjećivati sa prilivima novca, jer do priliva novca može doći:

1. Prije nastanka prihoda - priliv novca ima tretman primljenog avansa,

2. Posle nastanka prihoda – priliv nastaje na osnovu naplate potraživanja,

3. Istovremeno sa nastankom prihoda – priliv po osnovu prodaje za gotovinu.osnovu prodaje za gotovinu.

Raspodjela dobiti, s jedne strane determiniše poslovne procese, a, s druge strane, sama je tereminisana tim procesom.

Dobit je i rezultat rada i motiv, i materijalna osnova razvoja.

Finansijski rezultat je složen od više segmenata zavisno od njihovog porijekla.

Zgog toga je analiza BU utemeljena na otkrivanju faktora uticaja na ostvareni finansijski rezultat.

Preduzeća pored sopstneog koriste i pozajmljenikapital.

Moguće je planirati i odgovarajuće kombinacije Moguće je planirati i odgovarajuće kombinacije različitih izvora finansiranja.

U poslovnim finansijama među pokazatelje finansijske strukture ubrajaju se, racio sigurnosti i koeficijent pokrića fiksnih rashoda na ime kamata i rugih fiksnih obaveza.

Ovom analizom utvrđuje se iz kojih prihoda potiče finansijski rezultat, odnosno vrši se rasčlanjivanje po segmentima: fin.rezultat iz osnovne djelatnosti iz finansijske sfere i iz vanrednih prihoda.

Gubitke je mnogo teže otkloniti kada se oni Gubitke je mnogo teže otkloniti kada se oni javljaju u oblasti redovnog poslovanja nego kada se javljaju u oblasti vanrednih rashoda.

Neraspoređena dobit, zajedno sa drugim dugoročnim izvorima, omogućava povećanje potencijala namjenjenog daljnjem investiranju .

Analiza rizika ostvarenja finansijskog rezultata

U ovu analizu uključuju se poslovni i finansijski prihodi i rashodi.

Poslovni rashodi se rasčlanjuju na varijabilne i fiksne.

Rizik se sagledava s aspekta dinamike poslovnog sistema , a odnosi se na manju ili veću

Rizik se sagledava s aspekta dinamike poslovnog sistema , a odnosi se na manju ili veću neizvjesnost u smislu očekivanog prinosa na uloženi kapital.

U fokusu je koncept poluge i to jednom kako se utiče na poslovanje, a drugi putkako se utiče na finansijske odluke menadžmenta.

• Izražavanje i mjerenje rizika ostvarenja finansijskog rezultata se vrši putem poslovnog , finansijskog i ukupnog leverage-a.

• Poluga ukazuje na povoljne uslove koje osiguravaju fiksni troškovi uz visok obim poslovanja.

• Promjene obima ne izazivaju proporcionalni • Promjene obima ne izazivaju proporcionalni rast ili pad profita, nego se to odvija intenzivnije.

• Finansijska poluga djeluje u slučaju kad struktura kapitala preduzeća sadrži fiksne obaveze u vidu troškova finansiranja.

Poslovna i finansijska poluga mogu djelovati u bilo kom preduzeću i uticaj svake od njih na profit biće veći ako djeluju zajedno.

Poslovna poluga.

Kod poslovne poluge cijene se u pravilu određuju dovoljno visoko da se nadoknade svi varijabilni troškovi i da ostane marža kontribucije za fiksne troškovi i da ostane marža kontribucije za fiksne troškove i profit.

Kada se postigne dovoljan obim proizvodnje i iznos kontribucije bude dovoljan za pokriće fiksnih troškova, marža od prodaje dodatnih jedinica poslužit će za sticanje čistog profita., osim ako se ne moraju pridodati novi iznosi fiksnih troškova.

Čitav koncept fiksnih troškova mora se posmatrati s odgovarajućim stepenom fleksibilnosti.

Kod fiksnih troškova nema ničeg apsolutnog, zato što dugoročno svaki elemenat troška postaje varijabilan.varijabilan.

Faktor poslovnog rizika se utvrđuje iz odnosa marže pokrića i poslovnog rezultata.

Fakt.pos.rizika= marža pokrića(kontriubuciona dobit)/ Poslovni dobitak.

• Primjer:

Prihodi od prodaje 18000 100%

Varijabilni troškovi 7000 39%

Marža pokrića (kont.dobit) 11000 61%

Fiksni troškovi 8000 44%

Poslovni dobitak 3000 17%

Neto rashodi finansiranja 1000 5,6% Bruto bobit iz redovne proz 2000 11,4%

Fakt.pos.rizika= 11000/3000 = 3,6

Rezultati poslovanja preduzeća zavise o djelovanju poslovne poluge, odnosno nivoa učešća fiksnih troškova u odnosu na veličinu i vrstu varijabilnih troškova.

Uticaj finansijske poluge ključni je elemenat pri izboru pozajmljivanja novčanih sredstava.izboru pozajmljivanja novčanih sredstava.

Finansijska poluga.

Finansijska kao i poslovna poluga na povećanje profita djeluju zavisno o fiksnoj prirodi određenih troškova.

Upotrebom finansijske poluge povećanje profita ostvaruje se zbog toga što sredstva koja su posuđena uz fiksnu kamatnu stopu mogu biti upotrijebljena za ulaganja koja će ostvariti bolji rezultat.

Koliko sredstava ćemo pozajmiti zavisi od Koliko sredstava ćemo pozajmiti zavisi od razboritog upravljanja dugom , odnosno kombinovanja proizvodnih faktora i povećanja prinosa.Faktor finansijskog rizika utvrđuje se iz odnosa poslovnog rezultata i bruto finansijskog rezultata.

Faktor fin. Rizika = Poslovni dobitak/bruto dobitak= 3000/2000 = 1,50

A pokazuje koliko se puta brže mijenja finansijski rezultat kada se poslovni rezultat promijeni za jedan procenat, odnosno svako povećanje poslovnog rezultata za 10 % bruto dobitak se povećava za 15% (10x1.50).dobitak se povećava za 15% (10x1.50).

U interesu svakog preduzeća je da faktor finansijskog rizika bude što niži.

Kod finansijske poluge ispituju se posljedice različitih nivoa udjela duga u finansijskoj strukturi preduzeća.

Prednost se ostvaruje u slučaju veće stope dobiti na imovinu (kapital) od stope kamata koje treba platiti.

To se uobičajeno naziva i “trgovanje glavnicom”.

Faktor ukupnog, totalnog ili složenog rizika jednak je umnošku faktora poslovnog rizika i faktora finansijskog rizika.

Analiza prelomne tačke rentabiliteta i stope elastičnosti.

Prilikom osnivanja preduzeća postavljaju se određeni poslovni ciljevi.

Poslovni ciljevi se vezuju za profit i njegovu maksimizaciju u dužem periodu, uz održanje dobrog finansijskog položaja i tekućedobrog finansijskog položaja i tekućelikvidnosti preduzeća.

Kod donje tačke rentabilnosti kombinuju se faktori: obim realizacije, prodajne cijene proizvoda i odnos varijabilnih prema fiksnim troškovima.

Međuzavisnost ovih faktora obično se predstavlja u vidu prelomne tačke rentabiliteta.

Rashodi su uslovljeni prirodom djelatnosti, stepenom korištenja kapaciteta, ekonomičnosšću,strukturom fiksnih i varijabilnih troškova. I drugo.varijabilnih troškova. I drugo.

Posebna pažnja se poklanja izračunu prelomne tačke rentabilnosti ili granice ostvarenja neutralnog finansijskog rezultata, kada su rashodi pokriveni prihodima.

• Utvrđivanje marže sigurnosti.

Prihod kao vrijednosni izraz rezultata poslovanje i troškovi kao vrijednosni izraz trošenja, kao komponente ulaganja u reprodukcioni ciklus su složene veličine.

Na poznavanju odnosa prihoda i troškova zasniva se analiza tačke pokrića troškova.analiza tačke pokrića troškova.

Ovi odnosi se koriste u procjenama rentabilnosti poslovanja na kratak rok.

Prihod iznad varijabilnih troškova je kontribucijski dobitak. To je doprinos poslovnih aktivnosti preduzeća pokriću fiksnih troškova, a zatim formiranju neto poslovnog dobutka.

Na granici između zone neto gubitka i zone neto dobitka nalazi se tačka pokrića troškova. (prelomna tačka, prag rentabilnosti).

Prelomnu tačku možemo izraziti količinski i vrijednosno ili samo vrijednosno.

Količinsko izražavanje prelomne tačke vrši se u Količinsko izražavanje prelomne tačke vrši se u slučaju proizvodnih preduzeća.

Vrijednosni izraz prelomne tačke utvrđuje se množenjem naturalnog izraza i prosječnog prihoda.

Marža sigurnosti pokazuje moguću stopu smanjivanja aktivnosti, u odnosu na planirani prihod , bez opasnosti ulaska preduzeća u zonu neto gubitka.

Cilj preduzeća nije dostizanje tačke pokrića troškova, već maksimiziranje rezultata za troškova, već maksimiziranje rezultata za alternativne nivoe aktivnosti.

Analiza praga rentabilnosti

Prag rentabilnosti je tačka u kojoj su prihodi od prodaje jednaki ukupnim troškovima.

Preduzeće u toj tačci nema ni profit ni gubitak.

Ispod praga rentabilnosti preduzeće gubi novac.

Na prag rentabilnosti utiču tri faktora:Na prag rentabilnosti utiču tri faktora:

a). Fiksni troškovi – ne variraju (zakup)

b). Varijabilni troškovi – variraju u zavisnosti od obima prodaje ili proizvodnje.

c). Prodajna cijena – odluka o prodajnim cijenama zavisi od postavljenih ciljeva preduzeća.

Stopa kontribucije se može izračunati i kao procenat od prodajne cijene.

Primjena analize praga rentabilnosti.Analiza praga rentabilnosti je korisna u finansijskoj

analizi.Ova analiza zavisi od od realnog utvrđivanja iznosa i

prirode troškova preduzeća.Analiza praga rentabilnosti pomaže analitičaru i Analiza praga rentabilnosti pomaže analitičaru i

menadžmentu da utvrde:1. Obim prodaje na kome se ne ostvaruje ni profit ni

gubitak.2. Da li projektovani obim prodaje preduzeća

pokriva fiksne i varijabilne troškove

3. Obim prodaje neophodannpreduzeću da otplati dug

4. Efekte promjene strukture troškova ili prodajne cijene preduzeća na prag rentabilnosti.

Analiza praga rentabilnosti pruža i važnu vezu Analiza praga rentabilnosti pruža i važnu vezu između bilansa uspjeha i bilansa stanja preduzeća.

Krof proforma analizu, analitičar može da utvrdi iznos duga i kapital potreban za ostvarivanje obima prodaje na pragu rentabilnosti.

Poslovni leveridž

Ovo je još jedna analitička tehnika koja se zasniva na ispitivanju strukture troškova preduzeća .

Poslovni leveridž predstsvlja odnos fiksnih troškova putem ukupnih troškova.

Ovu promjenjivu ne treba mješati sa finansijskim Ovu promjenjivu ne treba mješati sa finansijskim leveridžom (ukupni dug/sopstveni kapital).

Ako je visok procenat fiksnih troškova u ukupnim troškovima znači da su varijabilni troškovi niski, a to rezultira visokom stopom kontribucije.

Primjer:

Preduzeće ima fiksne troškove 50.000 KM. Procenat varijabilnih troškova 43%, a fiksnih 57%.

Uključimo formulu fiksnih troškova , podjeljenih stopom kontribucije ( jedan minus procenat varijabilnih troškova), prag rentabilnosti se utvrđuje na način:utvrđuje na način:

((FT /(1-proc.var.troškova))= prag rentabilnosti

(( 50.000 KM/(1- ,43)) = 87,719 KM

Što je veći poslovni leveridž, veći je i obim prodaje neophodan preduzeću za dostizanje profitabilnosti.

Analiza pro forma prognoziranja

Analiziranje prognoza omogućava da se predvide finansijske posljedice plaqnova i strategija preduzeća.

Kaže se da “prošlost predviđa budućnost”. Predviđanje može da se počne analiziranjem Predviđanje može da se počne analiziranjem prethodnih rezultata.

Prethodni rezultati su važan indikator predvidivosti budućnosti. To je osnova za ocjenu razumnosti pretpostavki korištenih za konstrukciju projektovanih izvještaja.

Prethodni bilans stanja:

Ispitivanje bilansa stanja iz prethodnih godina pomaže u kreiranju očekivanja o budućim potrebama prduzeća za finansiranjem.

Prognoziranje bilansa uspjeha

BU je prvi izvještaj koji se prognozira zato što u BU je prvi izvještaj koji se prognozira zato što u velokoj mjeri utiče na bilans stanja.

• Neto profit i dividende koriste se za izračunavanje neraspoređene dobiti.

• Potraživanja se računaju pomoću projektovane prodaje na odloženo plaćanje.

• Zalihe se računaju pomoću nabavne vrijednosti prodate robe i

• Vrijednost osnovnih sredstava se umanjuje za iznos amortizacije.

Prodaja- Projekcija prodaje je kamen temeljac cjelokupne prognoze finansijskih izvještaja.cjelokupne prognoze finansijskih izvještaja.

Projekcija prodaje utiče na mnoge račune bilansa uspjeha, kao što su kupci i zalihe.

Prodaja se može predvidjeti na osnovu veoma preciznog , detaljnog plana prodaje ili kao procenat prošlogodišnjeg iznosa.

Nabavna vrijednost prodate robe:

Je druga po važnosti u prognozi bilansa uspjeha odmah poslije prodaje.

Obično se računa kao procenat od projektovane prodaje kako prethodne tako i projektovane rezultate preduzeća.

Troškovi poslovanjaTroškovi poslovanja

Uključuju prodajne, opšte i administrativne troškove, amotizaciju i plate radnika.

Troškovi poslovanja teže se kontrolišu kada se prodaja brzo mijenja.

Preduzeće uglavnom projektuje svoje troškove.