arheoastronomija - bit i znaČenje kompleksa … · najveći rimski hram ne nalazi se u rimu nego u...

O. Bilan Arheoastronomija - bit i značenje kompleksa hramova u Baalbeku

1/9

ARHEOASTRONOMIJA - BIT I ZNAČENJE KOMPLEKSA HRAMOVA U BAALBEKU I dio Archaeoastronomy - Essence and Meaning of the Temple Complex in Baalbek

Baalbek je grad u dolini Bekaa u Libanonu, na nadmorskoj visini 1147 m, 85 km sjeveroistočno od Bejruta i 75 km sjeverno od Damaska. Okružuju ga dvije rijeke poznate iz antike: Litani i Orontes koje se ulijevaju u Mediteran. Najpoznatiji je po izvrsno očuvanim ostacima najvećih ikada izgrađenih hramova rimskog grada Heliopolisa, najvećeg svetišta Carstva. Zbog toga je Baalbek upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1984. godine. Neki tvrde kako je to najenigmatičnije mjesto drevnog svijeta. Mnogo ranije od rimskog osvajanja i gradnje enormnog Jupiterovog hrama na istome su mjestu stajali trilitoni – tada najveći megalitski blokovi, mase veće od 1000 tona. U kamenolomu u blizini nalazi ih se još nekoliko većih. Drži se da je utemeljitelj hrama kralj Solomon (Shulmanu I) ili Shalmaneser I Asirski kralj (1274 p.K. – 1245 p.K.), ali postoje i fizički ostaci koje datiraju iz Neolita.

Hramovi se nalaze na ogromnoj umjetnoj platformi koja je sagrađena prije nego su Rimljani osvojili ovo područje i izgradili najveći rimski hram Jupiteru pa čak i mnogo prije vremena kada su tu Feničani sagradili hram Baalu. Tu je već bila postavljena konstrukcija s blokovima desetak puta većima od bilo kojega kamenog bloka igdje u svijetu. Upravo zbog toga je veliki broj problema ostao neriješen, npr. točan datum nastanka, faze konstrukcija, stvarna namjena i temeljna priroda trijadnog kulta Jupitera, Venere i Merkura, koji se prakticirao. Sa stajališta povijesti arhitekture, ne postoje nikakvi izvori iz tog vremena niti opisi jedinstvenih građevinskih tehnika koje su se primjenjivale.

Jedno je sigurno: Baalbek ima vrlo dugu povijest, a najnovija istraživanja pomakla su početak gradnje tako daleko da ga uspoređuju s Gobekli Tepe. Prva njemačka ekspedicija nije uspjela pronaći ništa starije od rimskog razdoblja, a kasnija su ispitivanja pronašla dokaze i tvorevine iz perzijskog, brončanog i neolitskog razdoblja. Dokazano je da je lokacija naseljena i da je započela gradnja prije mnogo tisuća godina. Nakon Konstantinovog razdoblja u hramu su uništene sve poganske tvorevine, a nakon toga je područje došlo pod arapsku jurisdikciju s vlastitim, specifičnim arhitektonskim karakteristikama. Kako bi se približili točnijem vremenu nastanka, mnogi arheolozi tvrde da nalazište datira iz srednjeg neolita, dok druga skupina sugerira paleolitički datum nastanka, tj. prije 12000 godina. Njemački arheološki institut iz Berlina kao i Wikipedija datiraju Baalbek u razdoblje prije 11000 godina. Najnovije analize koje vodi Njemački arheološki institut u drevnom kamenolomu u Libanonu dokazale su da su prema masi i dimenzijama megalita, koji su se ugrađivali u hram, to najveći poznati kameni blokovi ikad napravljeni ljudskim rukama. Nije poznato kako su izrađeni i dopremljeni na lokaciju. Smješten na nadmorskoj visini od oko 1147 metara, Baalbek je stalno naseljen otprije 11000 godina. Prema najnovijim je saznanjima arheološki tim pronašao kameni blok dimenzija 19.6 metara dužine, širine 6 metara i s najmanje 5.5 metara visine. Masa mu je procijenjena na 1650 tona, što ga čini najvećim izrađenim blokom u povijesti. U izjavi se navodi kako stupanj uglađenosti površine ukazuje da se blok trebao prenijeti do lokacije u jednom komadu bez rezanja na manje dijelove.

Lokacija Baalbeka na Mediteranu, paralela prolazi kroz Gibraltar


2/9

Podrijetlo imena Baalbek ne može se precizno odrediti budući da među stručnjacima postoji neslaganje. Najčešće se polazi od feničkog izraza Baal, pandana hebrejskom izrazu Adon, s jednostavnim značenjem gospodin ili bog. To je bio naziv pridružen semitskom nebeskom božanstvu koje se štovalo na arhajskom srednjem istoku. Onda riječ Baal-bek može imati smisao Bog doline Bekaa. Drevne legende govore kako je Baalbek Baalovo rodno mjesto. Drugi stručnjaci sugeriraju kako je Baal, asirski Hadad, samo jedan od trijade feničkih božanstava koja su se štovalo na ovom mjestu. Prestala dva bila su njegov sin Aliyan, koji je upravljao izvorima i plodnošću te njegova kći Anat, asirski Atargatis. Najranijom je trijadom zapovijedao Adad, kojemu je njegov otac Enlil, glavni bog Sumera, dodijelio planinski kraj sjevera. Ženski član trijade bila je Ištar. Pri prolasku kroz Baalbek, Aleksandar Veliki bacio je novčić u čast Ištar/Astarte i Adada. Treći član trijade bio je kočijaš nebeskih bojnih kola Šamaš kojeg Grci štuju kao Heliosa. Za vrijeme Seleukida od 323. do 64. p.K. i Rimljana 64. p.K do 312., grad je poznat pod imenom Heliopolis, Grad Sunca. U tom periodu Jupiter postaje centralno božanstvo. Najvažnije rimsko božanstvo preuzima ulogu grčkog Zeusa i ranijeg feničkog božanstva Baala. Svi imaju mnoge zajedničke karakteristike i simbole. Pored toga, mnogi rimski imperatori bili su sirijskog podrijetla pa nije neobično da su štovali lokalna božanstva koja su poprimila rimska imena. Bez obzira na prirodu i podrijetlo božanstava koja su se štovala, zabilježeno je kako je u Baalbeku, u kojemu se štovao Baal, stvoren hibridni oblik Jupitera, općenito poznat kao Jupiter Heliopolitan. Rimljani su asimilirali i štovanje božice Astarte, prvo s grčkom Afroditom, a potom rimskom Venerom. Adonisa su identificirali s Bakhom. Najveći rimski hram ne nalazi se u Rimu nego u planinama Libanona pa su se mnogi rimski imperatoru, u razdoblju od 4 stoljeća, trudili kako bi proslavili ovo udaljeno mjesto i podigli monumentalne strukture. Imperatori i generali pristizali su u potrazi za proročištima kako bi doznali svoju sudbinu. Rimski legionari pobožno su htjeli biti u njegovoj blizini, a znatiželjnici su se dolazili uvjeriti u legende vlastitim očima – Baalbek je bio čudo drevnog svijeta. Samo izvorište i razvoj Baalbeka može se sagledati kroz dvije potpuno različite prethistorijske paradigme. Prva je konvencionalni pristup koja sagledava civilizacijski razvoj s početkom u srednjem neolitu dok alternativni pristup sugerira kako su razvijene kulture postojale u paleolitiku. Analiziramo li kronologiju Baalbeka, prvim se pristupom dobije tolika količina nerješivih zagonetki koje može riješiti samo drugi pristup. Iako je povijest lokacije mnogo starija, o početku se ne zna apsolutno ništa, sve do vremena nakon Solomona, kada Feničani postaju gospodari Sirije te biraju lokaciju Baalbek za gradnju hrama svojemu bogu sunca Baal-Hadadu. Osim toga ne postoje drugi zapisi o lokaciji niti se spominje uz imena drugih feničkih gradova. Zbog toga se smatra kako je u tom razdoblju bio manje važno svetište bez političkog i trgovačkog značaja. U prvom stoljeću povjesničar Josephus govori o Aleksandrovom maršu kroz dolinu Beka na putu prema Damasku kada ulazi u Baalbek. Nakon njegove smrti 323. p.K. feničku vlast nastavljaju Ptolomejski kraljevi Egipta i kratkotrajno Seleukidski kraljevi Sirije sve do dolaska Rimljana. Za vrijeme grčke i rimske vlasti od 331. p.K. Baalbek je poznat pod imenom Heliopolis – Grad Sunca, a isto ime koriste i Ptolomejevići od 323. do 198. p.K. Pretpostavlja se da su tako izražavali značaj ovog mjesta za Egipćane. Svetište istog imena već je postojalo u Egiptu i Ptolomejski vladari Egipta tako su našli način povezivanja drevnog nebeskog boga Baala s egipatskim bogom Ra i grčkim Helios kako bi uspostavili bliže veze između uspostavljene vlasti Ptolomejske dinastije Egipta i svijeta istočnog Mediterana. U zapisima Macrobiusa, koji je živio u 5. stoljeću, božanstvo se zvalo Zeus Heliopolitanus, što je bilo grčko božanstvo, a hram se spominje kao mjesto orakularnog štovanja, slično grčkim hramovima Delphi i Dodona ili egipatskom hramu Amun u Siwai. Zlatno doba rimskih hramova u Baalbeku/Heliopolisu počinje 15. godine p.K. kada Julije Cezar tu smješta legiju i počinje konstrukciju Jupiterovog hrama. U iduća su tri stoljeća u Heliopolisu nastali najmasivniji hramovi ikada sagrađeni u Rimskome Carstvu. Krajem 4. stoljeća imperator Teodozije ruši mnoge značajne zgrade i kipove te blokovima Jupiterovog hrama gradi baziliku što označava kraj rimskog Heliopolisa pa Grad Sunca pada u relativan zaborav. Baalbek je poznat kao grad koji je najduže očuvao nekršćanski karakter. Muslimanska vojska u Siriju ulazi 634. godine te opsjeda Baalbek. Na području hrama gradi se džamija, a sam kompleks hramova pretvara se u citadelu. U nekoliko slijedećih stoljeća područjem Baalbeka upravljaju razne islamske dinastije Umayyadi, Abbasidi i Fatamidi te Seldžučki i Otomanski Turci. Tatarski sultan Holako 1260. opsjeda, a potom razara Baalbek, dok ga je 1401. zatresao niz razornih potresa.


3/9

Europski istraživači posjećuju ruševine 1700., a 1898. njemački car Wilhelm II. restaurira drevne hramove. Intenzivna istraživanja provodi francuska vlada, a nakon toga Libanonski odjel za starine. U to vrijeme, a u mnogome i danas, akademski pogled na prethistoriju nije dopuštao mogućnost postojanja sofisticirane civilizacije u ranom neolitu ili u preneolitskom razdoblju. Zbog takvih je stavova analiza drevnih arheoloških nalaza kao i određivanje same svrhe hramova bila potpuno nemoguća jer se dijelovi ostataka struktura u Baalbeku mogu logično objasniti isključivo postojanjem sofisticiranih drevnih civilizacija. Ostaci Baalbeka, koji još nisu u potpunosti istraženi, ispresijecani su brojnim tunelima, a građeni su blokovima od 200 tona. Sama platforma hrama smještena je na nadmorskoj visini od 1147 metara i s nje se pruža panoramski pogled prema okolnim plodnim ravnicama te na sami grad Baalbek i Mediteran na zapadu. Unutar kompleksa nalaze se ostaci brojnih hramova i platformi ispunjenih zadivljujućom kolekcijom stupova i skulptura. Tu je sve naj: najveći kameni blokovi na svijetu, najveći kameni stupovi i najveća platforma. Područje je hrama bilo okruženo zidovima koji su sprječavali ulaz nepozvanima, a istovremeno su držali umjetno nasutu zemlju koja je na dužem dijelu tvorila kilometarsku platformu.

Površina nasute platforme iznosila je više od 460 000 m2, približno kao 90 nogometnih igrališta. Smještena je tako da drži pod nadzorom bokove planine i pristupe dolini sa sjevera i juga, dok je sjeverozapadni dio svrhovito odrezan, kao što je prikazano na slici dolje lijevo.

Primarne strukture ostataka su:

o Platforma ili Podij o Baalov/Jupiterov hram (1, 2, 3 i 4) smješten na pred-romanskim kamenim blokovima tzv. Trilitonima o Tzv. Bakhov hram (5), često nazivan malim iako je veći od grčke Akropole o Kružni hram za koji se tvrdi da je posvećen Veneri (6)

Kako je vidljivo na gornjoj slici, pravokutno odrezan dio platforme stvorio je duguljast prostor u koji se širi sjeverni dio platforme prema zapadu. Na posebno formiranom dijelu sagrađen je najviši ikad sagrađeni hram Jupitera. Bio je sagrađen s najvišim stupovima antike od 20 m s promjerom od 2,3 m. Ti su stupovi pridržavali ukrašeni arhitrav visine 4.9 metara, na čijem se vrhu nalazio kosi krov. Taj hram bio je najzapadniji i najstariji dio od četiri dijela Jupiterovog svetišta. Rimljani su držali Baalbek i veliki hram kao konačnu potvrdu svemoćnosti Jupitera. Na hram i njegov glavni kip uklesani su inicijali I.O.M.H. - Iupiter Optimus Maximus Heliopolitanus. Uzduž blago nagnute površine u smjeru istok-zapad nalazilo se monumentalno pročelje (1) s velikim stubištem i podignutim portikom koje je podržavalo dvanaest ogromnih stupova s dvanaest niša u kojima je bilo smješteno dvanaest bogova Olimpa. Grci nikada nisu tvrdili da su njihovi Olimpski bogovi došli u Grčku izravno sa neba. Zeus je stigao preko Mediterana, tj. Krete. Afrodita je stigla morem s Bliskog istoka, preko Cipra. Posejdon (Neptun za Rimljane) je sa sobom doveo konja iz Male Azije. Atena je u Grčku donijela maslinu, rodnu i samoniklu. Nema sumnje da je grčka predaja i religija stigla na grčko kopno s Bliskog istoka preko Male Azije i mediteranskih otoka. Tamo su korijeni grčkog panteona: tamo je porijeklo grčkih bogova i njihov nebeski odnos s brojem dvanaest. Broj im je nepromjenjiv i uvijek iznosi 12, ali postoje značajne razlike koja božanstva uključuje. Najčešće su u umjetnosti i poeziji tu: Zeus, Hera, Posejdon, Demetra, Atena, Apolon, Artemida, Ares, Afrodita, Hefest, Hermes i Hestia ili Dioniz. Ako novi bog želi ući u Panteon, jedan mora izaći.

Skica platforme i hramova lijevo, današnji izgled, lokacija i usmjerenje desno


4/9

Grčko božanstvo Rimski pandan je planet ili zvijezda područje djelovanja Afrodita Venera ljubav Apolon Feb svjetlo Ares Mars rat Artemida Dijana lov, divlje životinje, rođenje, kasnije se povezuje s mjesecom Atena Minerva mudrost Demetra Ceres žito i usjevi Dioniz Bakho vino Eros Kupid ljubav Had Pluton podzemni svijet Hekata Trivia čarobnjaštvo, raskrižja i pravda Helios Sol Sunce Hefest Vulkan Vatra Hera Junona Kraljica bogova Hermes Merkur glasnik bogova, komunikacije Nika Viktorija pobjeda Pan Faun šume i pašnjaci Posejdon Neptun more Zeus Jupiter Kralj bogova

S pročelja (1) se ulazilo u predvorje (2) šesterokutnog tlocrta, jedinstvenog u rimskoj arhitekturi. Kroz njega se nastavljalo prema ogromnom žrtvenom dvorištu (3), u kojem je dominirao žrtvenik monumentalnih razmjera. Uzdizao se 18 m od kvadratne baze dužine 21 metar. Na zapadnom kraju dvorišta sagrađen je hram (4). Dimenzije su bile kolosalnih 100 x 50 m, a sagrađen je na postamentu visine 5,5 m iznad razine dvorišta, a ukupno oko 15 m iznad razine platforme. S te dodatne visine uzdizali su se najviši stupovi antike, arhitrav i krovna konstrukcija.

4 3 2 1

5 6

Južni stup od ružičastog granita Sjeverni stup od sivog granita

Južni stup

Sjeverni stup

Veliki žrtvenik

6 preostalih stupova


5/9

Sve skupa tvorilo je antički neboder. Od monumentalnoga ulaznog stubišta do konačnoga zapadnog zida, svetište se protezalo za više od 300 m duljine. Jupiterov je hram potpuno nadmašivao veliki hram sagrađen s južne strane (5) koji je bio posvećen muškom božanstvu, neki pretpostavljaju Bakhu iako vjerojatnije Merkuru te mali okrugli hram (6) na jugoistoku, koji se pripisuje Veneri. Donja slika prikazuje izgled interijera velikog oltara s jedinstvenim blokom iz jednog komada.

U velikom dvorištu hrama nalaze se dva stupa. Južni je isklesan od ružičastog granita, a sjeverni od sivog. Oba stupa isklesana su u Egiptu. točna namjena im nije poznata ali se povezuju sa Šamašovim stupovima te sa stupovima Jakin i Boaz ispred hrama u Jeruzalemu kao i s dva stupa ispred hrama Melqart u Tiru. Natpisi na postoljima datiraju ih u drugo stoljeće. Šamaš je često povezan sa suncem i

lavom, kako u mitologiji tako i u umjetničkim prikazima. U drevnoj je kanaanskoj vjeri sin Baal Šamaša poznat po ubojstvu lava (sin je jedan od aspekata božanstva). Šamaš se ikonografski prikazuje kao lav ili Sunce između dvostrukih vrhova planine Mashu u Akkadu, u 3. mileniju p.K.

Nakon posjeta 1897. godine njemački tim koji je istraživao i proučavao povijest po nalogu cara Wilhelma II., rekonstruirao je izgled hrama i napravio prikaz kako je drevni kompleks hramova, stubišta, portikula, vrata, stupova i dvorišta vjerojatno izgledao u rimsko doba. Veliko je dvorište hrama sagrađeno za vrijeme Trajana (98-117), dimenzija 135 x 113 m, sadržavalo je razne zgrade i oltar. Bilo je okruženo kolonadom od 128 ružičastih granitnih stupova. Svi stupovi dužine 20 metara enormne mase isklesani su u Asuanu u Egiptu. Međutim, način njihovog dopremanja preko zemlje i mora

na visinu od 1147 m i način njihovog postavljanja i niveliranja ostaje do danas potpuna misterija. Do danas je preostalo uspravno samo 6 stupova, a ostale su razorili potresi ili su odneseni na druge lokacije. Tako ih je Justinijan osam prenio u baziliku Aja Sofija u Konstantinopolu.

Baalov/Jupiterov hram počeo se graditi za vrijeme imperatora Augusta, a završen je oko 63. godine. To je najveći hram koji su Rimljani ikad sagradili. Hram Jupitera Heliopolitanusa okružen je sa 104 masivna granitna stupa, također iz Asuana koji podržavaju hram uz pomoć dodatnih 50 stupova visine 20 m.

Prva rekonstrukcija izgleda kompleksa

Bakhov hram

Presjek žrtvenika 21 x 21 x 18 m i jedinstveni kameni blok konstrukcije


6/9

Hram je posvećen trijadi Hadad (Baal/Jupiter), bogu Nebesa; Atargates (Astarte/Hera), Hadadovoj ženi i Merkuru; njihovom sinu; a ne Veneri kako se prethodno pretpostavljalo. Dok se gradnja kompleksa hramova produžila kroz rimsko doba, tzv. Bakhov hram je sagrađen sredinom 2. stoljeća. Ponekad se u kontekstu Baalbeka naziva mali hram iako je mnogo veći od atenske Akropole. Nazvan je po bogu plodnosti i veselja zbog toga što arheolozi brojne reljefe interpretiraju kao scene djetinjstva ovog božanstva. Drugi arheolozi koji za kružni hram tvrde da je sagrađen u čast Venere, Bakhov hram nazivaju Merkurov. Merkur je bio glasnik bogova i komunikacije zato što je riječ o planetu najbližem Suncu koji se najbrže okreće. To je jedan od najbolje sačuvanih rimskih hramova dimenzija 69 x 36m, okružen sa 42 stupa visine 19 m. Za hram Dioniza/Bakha moguće je da je riječ o hramu Venere – Atargatis, boginje koja je pripadala semitskoj božanskoj trijadi štovanoj u Baalbeku. Trijadi su, inače pored Atargatis (po grčko–rimskoj interpretaciji Afrodita i Venera), pripadali i Baal (po grčko-rimskoj interpretaciji Zeus i Jupiter) i bog nepoznatoga originalnoga semitskog imena, možda Šamaš, ali je po interpretaciji odgovarao Hermesu/Merkuru. Datum izgradnje ovog hrama jest oko 150. godine.

Sredinom 3. stoljeća kompleksu je dodan i kružni hram koji su rani europski posjetitelji prepoznali kao Venerin hram temeljem ornamentacije školjkama, golubicama i drugim motivima povezanim s kultom boginje. Restaurirani pogled i tlocrt Venerinog hrama u Baalbeku. Ovaj barokni hram ruši sva pravila klasičnog projektiranja. Ima narezani rub platforme i trabeacije kao glavni element klasične arhitekture. To je vodoravni element koji nose stupovi, a stoji na kapitelima. Pojavljuje se na pročeljima hramova. Uobičajeno se dijeli na 3 dijela gdje je najniži arhitrav (prva vodoravna greda), drugi je friz (vodoravni niz koji se sastoji od metopa i triglifa, a može biti ukrašen reljefima) dok je treći vijenac. Stupovi su peterokutni s korintskim kapitelima te fasadom s lukom unutar zabata.

Kružni hram Izvorna lokacija 1100 tonskih trilitona

Ugrađeni Trilitoni


7/9

Dvorište Jupiterovog hrama smješteno je na platformi koja se sastoji od ogromnog vanjskog zida s ispunom od masivnih blokova. Donji sloj zida formiraju golemi, fino obrađeni i precizno položeni blokovi. Dugi su oko 10 m, a masa im je procijenjena na 450 tona. Devet blokova je na sjevernoj strani, devet na južnoj, a šest na zapadnoj strani hrama. Moguće je da postoje i drugi blokovi, ali nisu izvedena arheološka iskapanja. Iznad blokova sa zapadne strane nalaze se još veći blokovi - Triliton, čija pojedinačna masa prelazi 1000 tona. Ovaj zid nije strukturno povezan s platformom, a projekt mu je zadivljujuć. Kako visina zida raste tako su položeni nizovi sve većih kamenih blokova. Konačno, na najvišem redu nalaze se blokovi 4x4x20 m. Tri još veća monolita pronađena su u kamenolomu u Baalbeku. Prvi, koji se naziva Hadjar el Hibla ili Hadjar el Gouble procijenjen je na 1000 tona. Kamen još leži spojen s malim dijelom baze za stijenu, a izgleda da je spreman za transport. Druga stijena je otkrivena u blizini 1990. s masom procijenjenom na 1200 tona. Treća koja je otkrivena tek nedavno daleko prelazi 1200 tona, ali joj temelji još nisu u potpunosti iskopani. U obližnjem je kamenolomu 2015. pronađen zakopan i triliton čija procijenjena masa prelazi 1650 tona. Zašto su ovi kameni blokovi enigma suvremenim znanstvenicima, inženjerima i arheolozima? Razlog je tomu što suvremena civilizacija ne poznaje postupke ni klesanja ni prijenosa i preciznog temeljenja ovakvim blokovima. Štoviše, danas su ti postupci izvan tehnoloških mogućnosti bilo koje poznate drevne ili suvremene tehnologije. Pored toga suvremena civilizacija i arheolozi ne mogu prihvatiti činjenicu da su drevne civilizacije imale znanje i tehniku superiornije od današnjih. Tako su zaključili kako su masivni blokovi dovučeni iz kamenoloma na mjesto ugradnje. Iako uklesane slike iz egipatskih i mezopotamijskih hramova jasno evidentiraju takve postupke transporta primjenom kolotura i konopca te vučne marve i tisuća radnika, zaboravlja se napomenuti kako je njihova masa 10 do 100 puta manja od mase megalita u Baalbeku. Pored toga su se prikazani blokovi pomicali po pijesku i potpuno ravnom terenu, a u Baalbeku su postavljeni na nadmorskoj visini od 1147m, preko neravnog i kamenitog terena te ne postoji dokaz da je ikada u drevnim vremenima poravnat pristupni put. Arhitektonski je pristup potpuno jedinstven jer se Venerin hram može usporediti s barokom dok su konstrukcijske tehnike potpuno čudne i neobjašnjive. Tako je poznat postupak prekompresije megalitskih blokova. To se izvodi tako da se veći blokovi stavljaju iznad manjih. To se radi kod konstrukcije poligona, npr. oktogona, kako bi se pojačali i fiksirali spojevi među susjednim blokovima. Međutim, u Baalbeku se ta tehnika koristi u vodoravnim slojevima zidova gdje učinak ne dolazi do izražaja. Je li riječ o estetici ili o nečem nepoznatom?

Novi blokovi

Stari blok od 1100 tona

Jedno rješenje načina gradnje zida, funkcionalno za mase do 100 tona


8/9

Prema grafitu koji su ostavili klesari na vrhu stupova, hram se datira u 2.08.60. godine. Međutim, detaljnija arhitektonska analiza platforme vodi zaključku kako su prvu fazu izveli Herodovi arhitekti. Zbog toga se datum pomiče na 15 p.K. kada je formirana Augustova kolonija Berytus (Bejrut). Njen teritorij uključuje Heliopolis. Drugi je problem definiranje načina kojim su gigantski blokovi, nakon što su dopremljeni na lokaciju, podignuti na vrh zida i precizno postavljeni. Postavljena je teorija kako je to riješeno rampama i koloturima koje su pokretali brojni robovi i tegleće životinje. Renesansni je arhitekt Domenico Fontana prilikom podizanja 327-tonskog egipatskog obeliska koristio 40 kolotura koje su okretali 800 ljudi i 140 konja. Podloga je bila trg s velikim otvorenim i idealno ravnim prostorom gdje se bez problema mogla smjestiti sva potrebna oprema. Međutim u Baalbeku ne postoji takav prostor jer je zapadni dio hrama na strmini, a ne postoji dokaz o pogodnom ravnom terenu gdje bi se smjestila potrebna oprema za gradnju. Ovdje se ne radi o jednom obelisku, nego o čitavom nizu gigantskih blokova koji su postavljeni vrlo precizno jedan do drugog. Arheolozi do sada nisu uspjeli riješiti ovo pitanje i najčešće ga izbjegavaju, a građevinari i inženjeri jednostavno priznaju da im nije poznata tehnologija kojom bi se ovaj zadatak danas izveo. Masivni blokovi Baalbeka nalaze se izvan mogućnosti izgradnje bilo kakvim poznatim drevnim ili suvremenim postupcima. Međutim, postoji još nekoliko obilježja megalita koja dodatno zbunjuju arheologe i konvencionalne teorije prethistorijske civilizacije. Na području Baalbeka ne postoje nikakve legende ni narodne predaje iz rimskih vremena koje bi povezale Rimljane s megalitima. Uz to ne postaje apsolutno nikakvi zapisi, bilo rimski ili drugi izvori, koji bi spominjali konstrukcijske postupke, datume i imena projektanata, arhitekata ili građevinara. Ni to nije sve. Megaliti nemaju nikakve strukturalne, dimenzijske ili ornamentalne sličnosti s bilo kojom prethodnom rimskom konstrukcijom iako pokazuju intenzivnu eroziju vodom, pijeskom i vjetrom koja ne postoji na rimskim hramovima. To je pokazatelj da megalitička konstrukcija datira u mnogo ranije doba. Konačno, megaliti u Baalbeku pokazuju stilsku sličnost s drugim pred-romanskim kiklopskim građevinama poput temelja Akropole u Ateni, temelja Mikene, Tirnsa, Delfija pa čak i s megalitičkim strukturama Novog svijeta poput Ollyantaytamba u Peruu i Tiahuanaca u Boliviji. Ogroman projekt ostao je nedovršen budući da graditelji nisu uspjeli završiti vanjske zidove bez potrebnih megalita tako da konstrukcija svodova nije ni započeta. To je imalo za posljedicu da su vanjski zidovi bili potpuno neestetski te su za vrijeme Klaudija zatrpani kamenim blokovima. Hram kakvog danas vidimo je posljedica arapske preinake hramova u citadelu s zidovima koji su napravljeni od kamenja kojima je bila zatrpana konstrukcija u rimskom dobu.

ARHEOASTRONOMIJA - BIT I ZNAČENJE KOMPLEKSA HRAMOVA U BAALBEKU II dio Archaeoastronomy - Essence and Meaning of the Temple Complex in Baalbek Part II

Stari prikaz tunela u Baalbeku

Iskapanje novootkrivenih blokova od 1650 tona

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/baalbek2.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/baalbek2.pdf

arheoastronomija - bit i znaČenje kompleksa … · najveći rimski hram ne nalazi se u rimu nego u...

Documents