6D

ava

El A

sr 6

7

Jedan od najjasnijih znakova Allahove milosti prema Svojim robovima svakako je mjesec ra-mazan, u kojem Uzvieni mnogostru-ko nagrauje Svoje iskrene robove, i u kojem od Vatre spas nalaze i oni koji su ogrezli u grijehu. Za iskrene vjerni-ke, to je mjesec u kojem oni ibadetima prilaze na jedan drugaiji nain. Iba-deti koje oni ine i mimo ramazana, u ovom mjesecu poprimaju jednu sasvim drugu dimenziju. Ramazanski ibadeti

su svojevrsne oaze spasa za vjernike jer svaki ibadet u ramazanu ima drugaiji prizvuk i slast.

Tevba pokajanjePokajanje je cjeloivotni ibadet koji

je duan upranjavati svaki sin Ade-mov. To je zbog toga to su svi ljudi podloni grijeenju, a pokajanje im je jedini izlaz za oprost i brisanje grijeha. U hadisu koji prenosi Enes b. Malik

navodi se da je Allahov Poslanik, sa-llallahu alejhi ve sellem, rekao: Svaki ovjek je grjenik, a najbolji su oni grje-nici koji se kaju. (Tirmizi, br. 2499; Ahmed, 3/198) Nema sumnje da je pokajanje u ramazanu pree od po-kajanja mimo ramazana. A kako da se ovjek ne pokaje u mjesecu u kojem su vrata Allahove milosti irom otvorena?! Meutim, nekada ovjeka spopadnu crne misli i sumnje da mu Allah nee

Pie: Mr. Fahret Kadri

Ramazanske oaze spasa

Kae Uzvieni GosPodar: zovite Me (dovU Mi inite), Ja u vaM se odazvati! UistinU, oni KoJi se bUdU oholili PreMa robovanJU Meni, ui e U dehennem ponieni. (GaFir, 60) onaJ Ko allaha

Pozove i zaMoli, zasiGUrno nee ostati uskraen za odGovor Jer GosPodar na zasiGUrno se odaziva Molbi onoGa KoJi Ga Moli, a PotvrdU za to nalaziMo U rijeima UzvienoG allaha: Kada te o Meni UPitaJU robovi MoJi, ti iM reci da saM Ja blizU, UsliavaM dovU onoGa KoJi Moli, Kada Me zaMoli, Pa

neK se i oni Meni odazovU i neK U Mene vJerUJU, ne bi li bili na PravoM PUtU! (el-beKara, 186) ra-Mazan Je PriliKa, a nJeGova zadnJa treina Posebno, da ovjek svoJU MUKU i teGobU iznese Pred onoGa KoJi sve moe. lJUdi vrlo esto naJPriJe idU od vrata do vrata, od ovjeka do ovjeka, traei i molei za pomo, Pa Kad iM se ne UdovolJi, onda PoKUcaJU i na vrata dove GosPodarU svJetova, a trebali sU

Uraditi UPravo obrnUto. naJPriJe se Molba upuuje onoMe KoJi Je svemoan i Kod KoGa sU riznice ne-besKe i zeMalJsKe. U vJerodostoJnoJ PredaJi kae se: o robovi MoJi, Kada biste vi, i Prvi i PoslJednJi, i lJUdi i dini, stali na Jedno MJesto, Pa Meni svoJe Molbe i elje UPUtili, te Ja UdovolJio svaijoj Molbi i elji, to ne bi UManJilo ono to Ja iMaM ni onoliKo KoliKo iGla odUzMe od Mora Kad se U nJeGa zamoi.

(MUsliM, br. 2577)

7D

avaE

l Asr 67

prihvatiti pokajanje i da mu je zaludno kajanje, s obzirom na mnotvo grijeha koje je uinio. Ne dozvoli da te ejtan zavara! Gospodar na je nadasve mi-lostiv. On ne samo da grijehe oprata nego naa loa djela preobrazi u dobra djela. A dokaz za to jeste i hadis koji prenosi Abdurrahman b. Dubejr od Ebu Tavile atiba el-Menduda u ko-jem se kae da je on doao Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem a u drugoj verziji navodi se da je doao neki starac u dubokoj starosti, obrve su mu padale po oima, oslanjao se na tap i stao pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govorei: ta misli o ovjeku koji je radio svakojake grije-he i nije bilo grijeha koji nije poinio, u tom grijeenju nije propustio bilo kakvu malu ili veliku stvar, a da joj nije udovoljio (a u jednoj verziji kae se: a da se toga nije domogao svojom desnicom), i kada bi se njegovi grijesi podijelili meu stanovnicima Zemlje, unitili bi ih. Ima li takav ovjek pravo na tevbu? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: Da li si primio islam? On odgovori: Ja svjedoim da nema drugog boga osim Allaha i da si ti Allahov poslanik. ini dobra djela i kloni se loih djela, pa e ti Allah, sub-hanehu ve teala, sva djela dobrim ui-niti, ree mu Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem. I varanje i razvratnost?, upita ovjek. Da, ree Poslanik, sa-llallahu alejhi ve sellem. Na to ovjek ree: Allah je najvei! i nepresta-no je to govorio dok se nije izgubio iz vida. (Hadis je vjerodostojan, a biljei ga Hejsemi, Medmeuz-zevaid, 1/32)

Na koncu, ima li vee poasti Alla-hovom robu koji odlui da se pokaje i da s grijeenjem prestane od te da ga njegov Gospodar voli? Kae Uzvieni: Allah zaista voli one koji se esto kaju. (El-Bekara, 222)

Pohrlimo ka oprostu Gospodara na-eg i pokajmo se jer nas Allah poziva na to i u hadisi-kudsiju kae: O ro-bovi Moji, vi grijeite i nou i danju, a Ja sve grijehe opratam, zatraite oprost od Mene Ja u vam oprostiti. (Hadis prenosi Ebu Zerr, a biljei ga imam Muslim, br. 2577)

Dova Dozivanje, prizivanje, molba

Ima li posebnijeg i odabrani-jeg vremena za dovu od ramazana, mjeseca u kojem su vrata Allahove milosti irom otvorena i mjeseca u kojem se Plemeniti Gospodar odazi-va onima koji Ga skrueno i iskre-no mole! Kae Uzvieni Gospodar: Zovite Me (dovu Mi inite), Ja u vam se odazvati! Uistinu, oni koji se budu oholili prema robo-vanju Meni, ui e u Dehennem ponieni. (Gafir, 60) Onaj ko Allaha pozove i zamoli, zasigurno nee ostati uskraen za odgovor jer Gospodar na zasigurno se odaziva molbi onoga koji Ga moli, a potvrdu za to nalazimo u rijeima Uzvienog Allaha: Kada te o Meni upitaju robovi Moji, ti im reci da sam Ja blizu, usliavam dovu onoga koji moli, kada Me zamoli, pa nek se i oni Meni odazovu i nek u Mene vjeruju, ne bi li bili na Pravom putu! (El-Bekara, 186) Ramazan je prilika, a njegova zadnja treina po-sebno, da ovjek svoju muku i tego-bu iznese pred Onoga koji sve moe. Ljudi vrlo esto najprije idu od vrata do vrata, od ovjeka do ovjeka, tra-ei i molei za pomo, pa kad im se ne udovolji, onda pokucaju i na vrata dove Gospodaru svjetova, a trebali su uraditi upravo obrnuto. Najprije se molba upuuje Onome koji je Sve-moan i kod koga su riznice nebeske i zemaljske. U vjerodostojnoj predaji kae se: O robovi Moji, kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i dini, stali na jedno mjesto, pa Meni svoje molbe i elje uputili, te Ja udovoljio svaijoj molbi i elji, to ne bi umanjilo ono to Ja imam ni onoliko koliko igla oduzme od mora kad se u njega zamoi. (Mu-slim, br. 2577)

Stoga, ne zaboravimo na dovu kao ramazansku oazu jer je u njoj mno-go dobro, a Gospodar na voli da Ga dozivamo i da od Njega traimo, pa zatraimo od Onoga ije se riznice nikad ne umanjuju i ija dobra nikad ne manjkaju.

SaDaka miloSTinjaJedna od najposebnijih ramazan-

skih oaza spasa svakako je i milosti-nja, tj. sadaka. Ljudi odve naviknuti na udjeljivanje sadake u ramazanu samo poveaju taj ibadet jer znaju da njihov Gospodar u tom odabranom mjesecu posebno tretira svaki ibadet, pa tako i sadaku. Nahraniti gladnog, pruiti siromahu ili pak obradovati jetima (siroe), poseban je ibadet za ije iskreno izvrenje ovjek momen-talno dobija nagradu od svoga Gos-podara u vidu duhovne satisfakcije i irokogrudnosti te osjeaja zado-voljstva u prsima zbog injenice da je nekome pomogao iskljuivo zbog Allahovog zadovoljstva. Kae Uzvie-ni: I hranu su davali mada su je i sami eljeli siromahu, siroetu i sunju. Mi vas samo zarad Alla-hovog lica hranimo, od vas ni pri-znanja ni zahvalnosti ne traimo. (El-Insan, 89) S obzirom na to da je nae vrijeme na dunjaluku izuzetno ogranieno i da je ovo moda na po-sljednji ramazan, trebali bismo imati na umu rijei naeg Gospodara, koji kae: I od onoga ime vas Mi op-skrbljujemo udjeljujte prije nego to nekome od vas smrt doe, pa da onda rekne: Gospodaru moj, da me jo samo jedan tren na du-njaluku ostavi, pa da milostinju udjeljujem. (El-Munafikun, 10) Osoba kojoj dolazi smrtni as zatra-it e da se barem jo malo ostavi na dunjaluku kako bi udijelila jo jed-nu sadaku. Ti i ja jo uvijek imamo priliku da udijelimo sadaku, a mje-sec ramazan je izvrsna prilika da to i uradimo i na taj nain se sklonimo u okrilje ove ramazanske oaze spasa, nadajui se Allahovom oprostu i mo-lei Ga za Dennet prostran koliko nebesa i Zemlja.

Mnogo je jo oaza spasa pod ije se okrilje vjernik moe skloniti stalno, a u ramazanu posebno. No, najbitnija nit kojom svaka oaza spasa mora biti ukraena jeste iskrenost, jer bez nje je svaki ibadet nitavan. Zato se po-trudimo da iskljuivo u ime Allaha inimo spomenute ibadete jer emo samo tako zadobiti Allahovo zado-voljstvo i vjenu nagradu.

8D

ava

El A

sr 6

7

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Utjeemo se Alla-hu od zla naih dua i naih loih djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu nee odvesti, a koga Allah u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put nee uputiti. Svjedoim da nema dru-gog boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga, i svjedoim da je Mu-hammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik.

O vi koji vjerujete, bojte se Allaha

istinskom bogobojaznou i umirite samo kao muslimani! (Alu Imran, 102)

O vi koji vjerujete! Bojte se Alla-ha i govorite rije pravu; popravit e vam djela vaa i oprostiti vam grijehe vae. A ko poslua Allaha i Poslani-ka Njegovog pa zaista je postigao uspjeh velianstven. (El-Ahzab, 7071)

Najistinitiji govor je Allahova Knji-ga, najbolji put je put Muhammeda,

sallallahu alejhi ve sellem, najgore stva-ri su inovacije u vjeri, a svaka inovaci-ja je novotarija, a svaka novotarija je zabluda, a svakoj zabludi mjesto je u Vatri.

Allah, delle anuhu, iskuao je Svoje robove vjerom istine, da je prakticira-ju, njoj pozivaju i brane je. Isto tako, Allah, delle anuhu, iskuao ih je za-bludjelim vjerama, da bi ih odbacili, razotkrivali njihove zablude i upo-znavali ljude s tim. Rekao je Uzvieni

aUtor: dr. ibrahiM b. MUhaMMed el-hUKaJl

Preveo: abdUllah nasUP

Slijediti put selefa znai ii istim i sigurnim putem

U MediJiMa se daJe veliKi Prostor uenjacima i inteleKtUalciMa KoJi ire novotarsKa uenja, a vodi se PrlJava KaMPanJa Protiv uenjaka i inteleKtUalaca KoJi zaGovaraJU vraanje autentinom islaMU. nevie-ni Pritisci KoJiMa sU izloeni MUsliMani openito, a Posebno bezone

Potvore na seleFiJsKi menhed, KoJi na naJlJePi nain PredstavlJa islaM, doveli sU do PoPUtanJa neKih seleFiJa. da li zboG nedovolJ-noG znanJa, lJUdsKe slabosti, slaboG pridravanja vJere, straha za

vlastiti ivot, iMetaK i PorodicU, da li zboG neKe ovosvJetsKe Koristi, teK, PoJedinci naPUtaJU seleFiJsKi menhed KoJi sU do juer sliJedili, preobraavajui se U nJeGove lJUte ProtivniKe i kritiare, Predstav-ljajui svoJe neasno PonaanJe Kao naunu KritiKU i PovrataK UteMe-lJen na sPoznaJi. to se deavalo U Prolosti i nastavit e se deavati.

to Je isKUenJe slJedbeniciMa istine, Jer Je allah, delle anUhU, odredio da e biti isKUavani nePriJatelJstvoM izvana i izdaJstvoM

iznUtra: ...da ProPadne nesretniK PosliJe oiglednog doKaza, i da UsPiJe sretniK PosliJe oiglednog doKaza... (el-enFal, 42) isPrav-no Je Kritizirati sKUPine KoJe sU sKrenUle s isPravnoG menheda, Kao

to Je PrihvatlJivo UKazati na GreKU neKoG uenjaka U odreenom PitanJU, ali naPadati neKoGa saMo zato to Je Kao svoJ PUt izabrao da sliJedi KUran i sUnnet PreMa shvatanJU seleFa, to Je destrUKtivno i

ono Je odraz slijeenja deviJantnih ideJa.

9D

avaE

l Asr 67

Allah: A meu onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upuuju Istini i koji prema njoj pravedno sude. (El-Araf, 181)

Ali, kako god postoje oni koji poziva-ju istini, tako postoje i oni koji poziva-ju u zablude. Rekao je Uzvieni Allah: I uinili smo ih imamima (koji) pozivaju ka Vatri, a na Dan kijameta nee biti pomognuti. (El-Kasas, 41)

Vjera istine ostaje do Sudnjega dana. Nee nestati i nee se izmijeniti. Allah, delle anuhu, odredio je da e posto-jati grupa ljudi, koji e slijediti istinu i njoj pozivati sve dok ne doe Njegova odredba da se izbriu harfovi sa listova i uklone ajeti iz prsa, pa nee ostati ni mushafa ni hafiza. Ali, sve dotle, do-kle postoji Kuran, postojat e i islam, makar veina ljudi bila njegovi nepri-jatelji, uprkos njihovom trudu da ga unite.

To Smo blii pravcu Selefa, poTpunije

primjenjujemo iSlamIslam su najbolje predstavljali, naj-

dosljednije ga primjenjivali i najbolje razumjeli ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nakon njih najbolji su oni koji ih slijede dobro i-nei. I to god je musliman blii men-hedu putu, metodici shvatanja vjere ashaba, radijallahu anhum, to je njego-vo prakticiranje islama potpunije, nje-govo razumijevanje kuransko-sunnet-skih tekstova je preciznije, sigurniji je od zabluda i udaljeniji od devijacija. S druge strane, koliko je udaljen od menheda ashaba, radijallahu anhum, toliko je udaljen od razumijevanja isla-ma, ak i ako je hafiz Kurana i ako zna mnogo hadisa.

To je zato to su ashabi, radijallahu anhum, najbolje poznavali i najbolje razumijevali Kuran i sunnet, jer Allah, delle anuhu, dao im je otar um i razum nepomuen bilo kakvim filo-zofskim naslijeem, bili su najbolji po-znavaoci jezika na kojem je objavljen Kuran oni su bili Arapi nepomue-nog jezika i poaeni su time da budu ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su im srca oie-na i moral vrsto usaen. Prisustvovali su sputanju Objave, bili su upoznati

s povodima objavljenih ajeta, potpuno su razumijevali njeno znaenje i shva-tali ciljeve. Uostalom, nije li logino da Allah, delle anuhu, za nosioce Svoje vjere i ashabe Svoga Poslanika, sallalla-hu alejhi ve sellem, odabere ljude koji su najbolji u svakom pogledu!? Zato je uzimanje njihovog shvatanja vjere kao mjerila, najvea garancija ispravnog ra-zumijevanja vjere i najvea garancija da e se musliman sauvati od devijacija i zabluda.

Ashabe su naslijedili tabiini, koji su uili znanje od ashaba, a tabiine su na-slijedili njihovi uenici tabi-tabiini. Te tri generacije najbolje su generaci-je muslimana i najbolji su poznavaoci islama. Rekao je Allahov Poslanik, sa-llallahu alejhi ve sellem: Najbolja ge-neracija je ova moja generacija, potom ona nakon njih, potom ona iza njih. (Buhari i Muslim)

Njihova vrijednost je apsolutna i sveobuhvatna, a ono po emu su naj-bolji jeste njihova lina vrijednost kao osoba, vrijednost njihovog znanja i vri-jednost njihovih djela. Jedan od uzroka odabranosti jest prednjaenje u znanju i djelu, a ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prvaci su ovoga ummeta i oni su u ovom umme-tu najueniji i najdosljedniji u prak-ticiranju, iza njih su po tome tabiini, zatim tabi-tabiini.

I onaj ko skrene s njihovog men-heda u shvatanju Kurana i sunneta, oslanjajui se na neislamsko vjersko-fi-lozofsko naslijee, pogrijeio je u shva-tanju islama onoliko koliko je potpao pod utjecaj tog naslijea.

uenjaci na braniku puTa aSnih Selefa

Nakon ove tri odabrane generacije, eskalirale su smutnje, proirile se no-votarije i namnoile se sekte. Pogane sektake ruke i jezici iskrivili su mnoga znaenja Kurana i sunneta.

Podrani od nekih abasijskih halifa, mutezili su silom pokuavali uvesti lju-de u svoje vjerovanje i iskuavali su ih ispitom o stvorenosti Kurana, i to je bila jedna od najveih i najteih smut-nji. Veina uenjaka plaila se otvore-nog suprotstavljanja ovoj smutnji.

U takvoj situaciji Allah, delle anu-

hu, nadahnuo je imama Ahmeda b. Hanbela, Allah neka mu se smiluje, da im se smjelo i energino usprotivi, podnosei njihova zlostavljanja. Bio je premlaivan, utamnien, ponia-van, zastraivan, vie je puta bio pred smaknuem, ali je ostao postojan dok istina nije pobijedila zabludu. Ahmed b. Hanbel sauvao je put ashaba i nji-hovo shvatanje vjere od iskrivljivanja i izmjena koje su sektai htjeli uvesti na temelju filozofskih uenja, stoga je za-sluio asni naziv imama ehli-sunneta vel-demata.

O znaaju ovog njegovog djela do-voljno govore rijei velikog uenjaka Alija b. Medinija: Allah je Svoju vjeru uzdigao Siddikom u danima otpadni-tva i Ahmedom b. Hanbelom u danima mihne mutezilijskog zlostavljanja.

U sedmom hidretskom vijeku u islam je uveden i rasprostranio se il-mul-kelam ija su pravila postala suci Kuranu i sunnetu, pa su se u ummetu proirila devijantna vjerovanja do te mjere da ni mnogi uenjaci nisu bili kadri proniknuti u kuransko-sunnet-ska znaenja, te su utonuli u glib tevila (egzegeze) i iskretanja znaenja, odvodei brojne obine muslimane u zabludu. Tada je Allah, delle anuhu, nadahnuo ejhul-islama Ibn Tejmijju, Allah neka mu se smiluje, da odbrani plemeniti erijat i ouva put ashaba u razumijevanju Kurana i sunneta. On je pobio shvatanja zabludjelih sektaa i poruio njihove filozofsko-kelamijske postulate, ruei ih iznutra i poruivi im i same temelje. Iznio je na vidjelo slabost i nesuvislosti filozofsko-kela-mijske nauke i postavio valjane osnove za razvoj racionalnih nauka u okviru tekstova Kurana i sunneta. Uenjaci koji su podrobno upueni u sadraj njegovih pisanih djela posvjedoili su da je posjedovao obilno znanje iz e-rijatskih i logikih disciplina. Njegov genij priznali su njegovi brojni nepri-jatelji, a njegova nauna ostavtina po-stala je predmet interesovanja orijen-talista. Mnogi su priznali da njegova djela predstavljaju istu, nepotvorenu islamsku misao koja se izravno nasla-nja na put selefa u potivanju Objave i slijeenju njenih tekstova.

U jedanaestom hidretskom vijeku u mnogim islamskim zemljama ras-

10D

ava

El A

sr 6

7

postranilo se sujevjerje, irk se vratio na Arabijski poluotok, kaburi i drvee oboavani su mimo Allaha, delle a-nuhu, pa je Allah nadahnuo plemeni-tog uenjaka, preporoditelja islamskog puta, Muhammeda b. Abdulvehhaba, Allah neka mu se smiluje, da stupi u borbu protiv irka i novotarije.

Muhammed b. Abdulvehhab pozi-vao je u tevhid i sunnet, pisao je knjige, slao je pisma, drao je govore, podua-vao je ljude tevhidu, dok nije proistio islam i sunnetu vratio sjaj. Pobio je no-votarska ubjeenja, poruio je graevi-ne irka i raskinuo okove praznovjerja.

Njegovo obnoviteljsko djelovanje predstavlja prekretnicu u historiji islamskog ummeta. Na krilima njego-vog uspjeha u mnogim su se zemljama pojavile obnoviteljske snage.

Selefija ili povraTak iSTom iSlamu

Tako je slijeenje Kurana i sunneta prema shvatanju i poimanju ashaba nasljeivano s generacije na generaci-ju meu uenjacima koji su potovali hadiske predaje i menhed (metodiku razumijevanja vjere) selefa, te su pro-zvani selefijama (u smislu zagovornika povratka na menhed selefa).

Ideja povratka na put selefa u razu-

mijevanju i prakticiranju vjere, dakle, sutina je selefizma. Zato je selefizam trn u oku nevjernicima, munaficima, politiarima i medijima. To je ono to mrze i zbog toga nastoje kompromiti-rati selefije i optuuju ih za sve i svata, i etiketiraju ih na razne naine ne bi li ljude odvratili od tog puta. Ali, uprkos pritiscima neprijatelja, selefijski put se iri, i uprkos njihovim udarcima, on jaa. Stoga u svakoj zemlji vidimo no-sioce i sljedbenike selefijske dave. Nije to zbog snage daija i sljedbenika dave, nego zbog snage koja izvire iz njene ja-snoe i stabilnosti te dave, jer je ona olienje nepatvorenog i istog islama, nepomuenog natruhama novotarija. Islam je njena snaga, islam je iri, islam je uva od nestanka.

Ono to protivnici nazivaju vehabiz-mom zapravo je selefizam, u znaenju pozivanja na menhed selefa, a to je pravac ehli-sunneta vel-demata koji predstavlja autentini islam.

Suprotstavljajui se zabludi mutezila i dehmija, pobijajui zablude mute-kellimskih uenja, imam Ahmed nije doao sa novim islamom i svojim shva-tanjem. Ruei natruhe paganstva, unitavajui irk i razbijajui prazno-vjerja, ni imam Muhammed b. Abdul-vehhab nije doao s novim islamom niti svojim shvatanjem. Ovi asni ue-

njaci upravo su branili autentini islam i svjetlom vjene istine satirali tamu sektakih zabluda vraajui ummet Kuranu i sunnetu.

SuD kurana i SunneTa je mjeroDavan

Meutim, ovim ne elimo kazati da je oponiranje selefijskom menhedu ravno otpadnitvu od islama, kao to ni ponaanje koje je suprotno islam-skim uenjima nije uvijek kufr, nego moe biti novotarija ili grijeh ili ostav-ljanje preeg i vrednijeg i tome slino.

Takoer, ne elimo rei da su ue-njaci koji se vode metodikom selefa bezgrjeni, makar to bili velikani po-put Ibn Hanbela, Ibn Tejmijje, Ibn Abdulvehhaba i drugih. Uenjaci koji slijede put ashaba svoje su sljedbenike, poput ashaba, uili da se dre Kurana i sunneta i da ne prihvataju govor koji im je suprotan, ma iji govor bio u pi-tanju. Zato emo nai da su njihovi sljedbenici kritiki propitivali njihove stavove i ispravljali ono za to bi uvi-djeli da je opreno tekstu Kurana i sunneta, jer su od svojih imama nauili da ispravan put poiva na tekstovima Kurana i vjerodostojnih hadisa. Nasu-prot njima, oni koji su skrenuli s tog puta napajali su se sa razliitih izvora,

11D

avaE

l Asr 67

usvajali razliita neislamska nauava-nja, pa su se podvojili u sekte i broj-na devijantna uenja. Stanje jednih i drugih najbolje oslikava kuranski ajet: I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega drite i druge puteve ne slijedi-te, pa da vas odvoje od puta Njegova; eto, to vam On nareuje, da biste se grijeha klonili. (El-Enam, 153)

aTak na Selefizam preDSTavlja napaD

na auTenTina iSlamSka uenja

S obzirom na to da selefije predstav-ljaju isti, nepatvoreni islam, u jeku je svjetska kampanja uperena protiv njih. Upueni u politika kretanja na svjetskoj razini, uviaju kako svjetski monici na ideolokom i kulturolo-kom planu favoriziraju batinijska ue-nja podupirui afirmiranje njihovog kulturnog i vjerskog naslijea, istovre-meno omalovaavajui ehli-sunnetsko naslijee. U medijima se daje veliki prostor uenjacima i intelektualcima koji ire novotarska uenja, a vodi se prljava kampanja protiv uenjaka i in-telektualaca koji zagovaraju vraanje autentinom islamu.

Nevieni pritisci kojima su izloeni muslimani openito, a posebno bezo-ne potvore na selefijski menhed, koji na najljepi nain predstavlja islam,

doveli su do poputanja nekih selefija. Da li zbog nedovoljnog znanja, ljudske slabosti, slabog pridravanja vjere, stra-ha za vlastiti ivot, imetak i porodicu, da li zbog neke ovosvjetske koristi, tek, pojedinci naputaju selefijski menhed koji su do juer slijedili, preobraavaju-i se u njegove ljute protivnike i kriti-are, predstavljajui svoje neasno po-naanje kao naunu kritiku i povratak utemeljen na spoznaji.

To se deavalo u prolosti i nastavit e se deavati. To je iskuenje sljedbeni-cima Istine, jer je Allah, delle anuhu, odredio da e biti iskuavani neprija-teljstvom izvana i izdajstvom iznutra: ...da propadne nesretnik poslije oiglednog dokaza, i da uspije sret-nik poslije oiglednog dokaza... (El-Enfal, 42)

Ispravno je kritizirati skupine koje su skrenule s ispravnog menheda, kao to je prihvatljivo ukazati na greku nekog uenjaka u odreenom pitanju, ali napadati nekoga samo zato to je kao svoj put izabrao da slijedi Kuran i sunnet prema shvatanju selefa, to je destruktivno i ono je odraz slijeenja devijantnih ideja. Jer, ko se moe proti-viti slijeenju Kurana i sunneta prema shvatanju selefa ovog ummeta, osim onaj kojem Kuran i sunnet nisu bitni za razumijevanje islama, a to predstav-lja skretanje od samog islama; ili onaj koji zagovara islamu strane temelje na kojima gradi razumijevanje Kurana i

sunneta, umjesto na shvatanju selefa, a to predstavlja skretanje od sunneta ka sektatvu i heterodoksiji.

Slijeenje kurana i SunneTa prema

ShvaTanju Selefa TrajaT e Dok Traje iSlam

Prema Allahovoj, delle anuhu, odredbi, islam e postojati do Sudnjeg dana, makar se svi nevjernici na Zemlje borili protiv njega, a dok bude islama, bit e i onih koji ga prakticiraju slijede-i kuransko-sunnetske tekstove prema shvatanju asnih prethodnika. Napadi i potvore samo e jaati istinu podstre-kujui njene sljedbenike da je gorljivi-je brane i upornije pobijaju potvore i optube.

Onaj ko eli da ostane postojan u vremenu kunji i velikih smutnji, neka se osnai istinom i neka svoju vjeru ne vee ni za kakvog pojedinca, duboko svjestan da se istina ne prepoznaje po ljudima, nego da se ljudi prepoznaju po istini. Neka se samo Allahu, delle anuhu, preda i neka slijedi put dobrih prethodnika ovog ummeta svjestan da kasnije generacije mogu uspjeti i uzdi-i se samo na temeljima na kojima su se uzdigli i svoj uspjeh izgradili dobri prethodnici.

(Izvor: albayan.co.uk)