ZAŠTO GRADITI VJETROELEKTRANE U HRVATSKOJ? DIANA MEĐIMOREC, DIPL.ING.EL.

HEP-OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE D.O.O

DIANA.MEDJIMOREC@HEP.HR

Uvod Vjetroelektrane su, kao rijetko koja tehnologija, uspjele uzburkati elektroenergetsku

struku. Iako im se ne niječu pozitivni utjecaji, kao što su nepostojanje emisija tijekom

rada i nepostojanje potrebe za gorivom, mnogo se češde spominju i ističu nedostaci

vjetroelektrana. Osim tradicionalnih nedostataka koji se nabrajaju neovisno o dijelu

svijeta (mala gustoda energije, mali faktor opteredenja, problemi s integracijom u EES,

utjecaj na ptice, krajobraz, itd.), dodatno se potenciraju nedostaci vezani za specifične

hrvatske prilike (vjetar u Hrvatskoj je „lošiji“ od onog na sjeveru Europe, hrvatski EES

nema dovoljnih kapaciteta za regulaciju, zašto se potiču uvozne tehnologije, itd.). Cilj

ovog izlaganja jest dati drugačiji pogled na vjetroelektrane od trenutno uvriježenog u

hrvatskim elektroenergetskim krugovima, te navesti argumente za daljnje promišljanje o

potrebi izgradnje vjetroelektrana u Hrvatskoj.

VJETROELEKTRANA ILI VJETROPARK? Za korištenje energije vjetra često se upotrebljava agro-hortikulturalno nazivlje pa se

tako govori o vjetroparkovima, vjetrofarmama ili vjetropoljima. Na taj način se i samom

nomenklaturom pokušava redi da se ne radi o „pravim“ elektranama. Zato treba jasno

redi, vjetroelektrana jest elektrana i to ona koja kao gorivo za proizvodnju električne

energije koristi vjetar. Ona se kao i svaka druga elektrana sastoji od nekoliko

komponenata, uključujudi vjetroagregate (turbina+generator), transformatorske stanice,

kablove i vodove,te ostale pripadajude objekte. Na taj način postiže se sustavnost

nazivanja objekata za proizvodnju električne energije (hidroelektrana, termoelektrana,

nuklearna elektrana, itd.) i nedvojbeno se iskazuje da je vjetroelektrana

elektroenergetski objekt, a ne element krajobraznog ili poljoprivrednog karaktera.

VJETROELEKTRANA KAO VARIJABILNI IZVOR ENERGIJE Proizvodnja električne energije iz vjetroelektrane ovisi o brzini i karakteristikama vjetra

na lokaciji. Nemogude je upravljati vjetrom kao gorivom i „dozirati“ ga na željeni način

kao što je mogude u termoelektranama ili akumulacijskim hidroelektranama. Međutim,

karakteristike vjetra na nekoj lokaciji mogude je predvidjeti. Europske države ved sada

posveduju značajnu pažnju predviđanju proizvodnje iz vjetroelektrana koja se temelji na

vrlo naprednim matematičkim i meteorološkim modelima, te mjernim podacima s

postojedih vjetroelektrana. HEP-Operator prijenosnog sustava d.o.o. (HEP OPS) također

ima sličan model, razvijen u suradnji s danskim RISO institutom, nazvan WPPT (1), koji se

trenutno koristi samo u manjoj mjeri. S povedanjem količine i kvalitete podataka o

karakteristikama vjetra u Hrvatskoj, kao i detaljnim podacima o proizvodnji iz postojedih

vjetroelektrana, model de davati sve pouzdanije rezultate i modi se koristiti kao legitiman

alat u predviđanju proizvodnje od nekoliko sati do nekoliko dana unaprijed. Naravno,

prognoza je to točnija što se radi o bližem vremenskom intervalu, tako da de predviđanje

proizvodnje za sat unaprijed biti mnogo točnija od predviđanja jedan ili dva dana

unaprijed. Prema (2) za jednu vjetroelektranu, prognoza proizvodnje jedan do dva sata

unaprijed može imati razinu točnosti od 5-7% srednje pogreške (eng. mean absoulte

error – MAE) relativno instaliranoj snazi. Za prognozu jedan dan unaprijed, greška se

povedava na 20%. Isti izvor navodi primjer iz Njemačke: pogreška u predviđanju

proizvodnjeza dan unaprijed iz jedne vjetroelektrane bila je 10-15% (eng. root mean

square error-RMSE), ali agregiranjem podataka iz jednog kontrolnog područja smanjena

je na 6-8%. Geografska raspršenost vjetroelektrana pritom doprinosi smanjenju

prognostičkih pogrešaka.

Važno je napomenuti da je svaki elektroenergetski sustav i osmišljen na način da

podnosi varijabilnost. Dosad se varijabilnost najčešde vezala za potrošnju električne

energije, sa čim svi operatori sustava na svijetu ved imaju znatnog iskustva. Uvođenje

vedeg postotka vjetroelektrana u elektroenergetske sustave doprinosi varijabilnosti

sustava, međutim te je varijacije mogude predvidjeti i procijeniti uz zadovoljavajudu

razinu pogreške. Očekuje se da de novi prognostički modeli, koji se i dalje usavršavaju,

doprinijeti sve boljem i boljem predviđanju proizvodnjei dodatno smanjiti razinu

pogrešaka.

Zaključno, varijabilnost izvora ne znači automatski i njegovu nepouzdanost. Jednako

kao što operator ne može i ne treba predviđati uključivanje svakog pojedinog potrošača,

tako i vjetroelektrane treba promatrati u okviru cjelokupnog sustava, ne kao izolirane

objekte, ved kao jednu od komponenti unutar EES-a. (3).

ŠTO KAD NEMA VJETRA? Vjetroelektrane ne proizvode električnu energiju kada je brzina vjetra ispod neke razine,

uobičajeno 2-3 m/s ili u slučaju ekstremnih vjetrova s brzinama iznad 25-28m/s kada se

isključuju da se ne bi oštetila oprema. To znači da umjesto njih treba raditi neka druga

elektrana, koja treba biti u stanju pripravnosti za slučaj kada vjetroelektrane ne rade.

Istraživanja (4) pokazuju da su kratkoročne promjene unutar sekundnih i minutnih

intervala tijekom normalnog rada vjetroelektrane vrlo male. Konkretno, unutar

sekundnog intervala one iznose 0,1% instalirane snage elektrane (za 100MW znači

0,1MW), unutar jedne minute manje od 1% (za 100MW znači 1 MW) , te 3-7% instalirane

snage unutar perioda od jednog sata. To znači da promjene proizvodnje iz

vjetroelektrane nede biti brze i iznenadne, nego relativno spore i čak unutar margine

pogreške predviđanja promjene potrošnje. To također znači da za vjetroelektrane nije

presudna sekundarna regulacija, odnosno elektrane koje de raditi u neoptimalnom

načinu rada, ved tercijarna regulacija (5). U slučaju rasta ili pada proizvodnje iz

vjetroelektrane, ta de se promjena događati dovoljno sporo da dozvoli postupno

uključivanje nove elektrane koja de zadovoljiti potrošnju.

Moguda je dakako pojava ekstremnih događaja, poput iznimno jakog nevremena ili oluje

koja de utjecati na rad vjetroelektrana. Međutim, iz danskog primjera (2) vidljivo je da je

u dosad najekstremnijem događaju nevremena bilo potrebno punih šest sati da se

zaustavi oko 90% instalirane snage vjetroelektrana (2.000 MW). Taj primjer pokazuje da

zaustavljanje vjetroelektrana, čak i u slučaju najekstremnijih meteoroloških uvjeta, nije

toliko dramatičan događaj kao primjerice „ispadanje“ neke vede elektrane (npr.

termoelektrane 200-300 MW) iz EES-a u mnogo kradem vremenu.

VJETROELEKTRANE I EMISIJE Vjetroelektrane za svoj rad kao gorivo koriste energiju vjetra, pa se prema tome mogu

smatrati izvorom energije koji ne emitira štetne stakleničke plinove tijekom svog rada.

Ipak, kod ocjene razine emisija, struka preferira računanje emisija tijekom cijelog

životnog ciklusa elektrane, što uključuje i proizvodnju materijala za izradu vjetroagregata

i ostale pripadajude opreme. Takvim računanjem se pokazuje da su vjetroelektrane još

uvijek povoljnije od tradicionalnih elektrana na fosilna goriva, ali i od solarnih

fotonaponskih elektrana (Slika 1).

SLIKA 1 – EMISIJE CO2 TIJEKOM ŽIVOTNOG CIKLUSA ELEKTRANA (6)

Vjetroelektrane također štede gorivo potrebno za proizvodnju električne energije iz

elektrana na fosilna goriva. Ako se proizvede kWh iz vjetroelektrane, štedi se gorivo

(plin, ugljen, nafta) za proizvodnju tog kWh u konvencionalnoj elektrani na fosilna goriva.

Kao primjer, navodimo podatke za vjetroelektranu Trtar-Krtolin. VE Trtar Krtolin (11,2

MW) je do kraja 2009. proizvela 101.346 MWh električne energije, ekvivalent koji bi

proizvelo: 121.615.200 kg mrkog ugljena ili 30.403.800 kg kamenog ugljena ili 22.296.120

kg zemnog plina ili 456 kg obogadenog urana (7).

Ipak, neki izvori sugeriraju da vjetroelektrane ipak ne doprinose smanjenju emisija

stakleničkih plinova zato što uzrokuju neekonomično i neoptimalno trošenje goriva u

elektranama koje se koriste kao rezervne za slučaj da se vjetroelektrane zaustave.

Istraživanja na tu temu napravljena u SAD-u i Velikoj Britaniji (2) pokazuju da zaista

postoji taj efekt. Zbog rada elektrana u neoptimalnom režimu rada i u slučaju udjela

vjetroelektrana od 20% u EES-u, vjetroelektrane uštede 93-96% emisija stakleničkih

plinova iz konvencionalnih elektrana, a ne 100% kao što se obično pojednostavljeno

računa. Ipak, smanjenje emisija je još uvijek jako veliko (93-96%!) (2), što umanjuje

značaj argumenta neučinkovitosti korištenja goriva i posljedičnog povedanja emisija zbog

toga.

VJETROELEKTRANE I SPREMNICI ENERGIJE Varijabilnost vjetroelektrana često dovodi do govora o potrebi spremanja energije (eng.

energy storage). Spremnici energije pritom bi služili za ublažavanje te varijabilnosti,

odnosno kad „vjetar ne puše“. Međutim, spremanje energije nikad se ne kombinira s

jednim energetskim izvorom, jer je najekonomičnije kada se koristi za maksmiranje

koristi cjelokupnog EES-a (2).

U SAD-u je dosad instalirano oko 26GW vjetroelektrana, a u Europi 65GW i niti jedan

sustav spremanja energije koji bi trebao „ublažiti“ varijabilnost proizvodnje električne

energije iz vjetroelektrana (2).

VJETROELEKTRANE I FAKTOR OPTEREĆENJA Jedna od karakteristika vjetroelektrana koja se često spominje je nizak faktor

opteredenja (eng. capacity factor), odnosno mali broj sati rada na punoj snazi (eng. full

load hours). Prema nekim procjenama, u Hrvatskoj vjetroelektrane imaju faktor

opteredenja oko 25% (2.200h), dok u nekim europskim i svjetskim vjetroelektranama on

iznosi i do 45% (4.000h) (2).

Jasno je da vjetroelektrane nikad nede dosedi faktor opteredenja termoelektrana, jer je

vjetroelektrana po svojoj prirodi drugačiji izvor od termoelektrane i ovisi o prirodnim

uvjetima. Slična situacija vrijedi i za solarne elektrane i hidroelektrane, koje također ovise

o prirodi. Istovremeno, vjetroelektrane imaju besplatno i neograničeno obnovljivo

gorivo, za razliku od termoelektrana.

Pitanje niskog faktora opteredenja u konačnici se svodi na pitanje ekonomije, odnosno

isplativosti takve proizvodnje električne energije. U slučaju visokih cijena fosilnih goriva u

bududnosti, vjetroelektrane bi se mogle pokazati i kao ekonomičnije rješenje, jer su

opteredene samo visinom investicije i praktično imaju zanemarive troškove rada i

održavanja.

VJETROELEKTRANE I PRO MJENA NAČINA

RAZMIŠLJANJA I PLANIRANJA RADA EES-A Pojava svake nove tehnologije za proizvodnju električne energije povijesno je uvodila

promjene u konceptu EES-a. Sadašnji koncept elektroenergetskih sustava oslanja se na

velike elektrane koje pomodu visokonaponskih vodova prenose električnu energiju do

konačnih potrošača. Velika učinkovitost i koncentracija energije koju pružaju klasične

termoelektrane i nuklearne elektrane dovela je do takvog koncepta.

Prve nuklearne elektrane dovele su do promjena u načinu dispečiranja u EES-u. One su

najekonomičnije kad rade u baznom režimu i s konstantnom izlaznom snagom. To je

dovelo do prilagođavanja dispečiranja elektrana u smislu da se nuklearna elektrana

uvijek koristi u punoj snazi za pokrivanje baznog opteredenja.

Iako je takva promjena konceptualno dijametralno suprotna integraciji vjetroelektrana,

suštinski se radi o sličnom načinu promjene koncepta razmišljanja i promjeni ustaljenih

procedura u planiranju i radu EES-a. Sadašnje procedure napravljene su na temelju

sadašnjeg koncepta velikih elektrana koncentriranih na nekoliko lokacija koje

funkcioniraju kao kralježnica EES-a. Ved male promjene u procedurama i načinu

razmišljanja dovele bi do puno bolje kvalitete integracije vjetroelektrana u EES i

mogudnosti prihvata vede količine takvih objekata. Jedna od takvih promjena mogla bi

biti planiranje rada elektrana ne u satnim intervalima, ved u intervalima od 5, 10 ili 15

minuta. Takve promjene u kombinaciji s meteorološkim modelima ne bi dovele samo do

boljeg predviđanja rada vjetroelektrana, nego i cjelokupnog EES-a, jer bi i ostale

elektrane mogle ekonomičnije koristiti svoje resurse i bolje se prilagođavati trenutnoj

potrošnji, s potencijalno pozitivnim efektom i na potrebu sekundarne regulacije (5).

Ovakve promjene mogu izazvati burne reakcije tradicionalno orijentirane struke navikle

na ustaljene prakse. Također se postavlja i pitanje intekonekcija sa sustavima koji i dalje

imaju satno planiranje. Ipak, koristi koje bi takvo planiranje moglo donijeti cjelokupnom

EES-u zaslužuje da se takav novi koncept i novi način razmišljanja barem razmotri.

Iako u Hrvatskoj još ne postoji praktično tržište električne energije niti tržište pomodnih

usluga, ono ved sad u Europi i SAD-u ima zanimljiv utjecaj na ponašanje vjetroelektrana.

Razvoj novih sofistiiciranijih i naprednijih vjetroagregata omoguduje vjetroelektranama

rad u različitim režimima rada. Uz dobre signale s tržišta i uz podršku operatora sustava,

vjetroelektrane mogu pomodi u regulaciji jalove snage, za što ved postoji primjer u

Španjolskoj. Ako vjetroelektrane rade na način da „pomažu“ sustavu (u induktivnom ili

kapacitivnom načinu rada) za to su i cjenovno nagrađene, dok su penalizirane ako „štete“

stabilnosti sustava.

Vjetroelektrane, dakle, treba tretirati kao elektrane s ponešto drugačijim svojstvima od

klasičnih elektrana i prilagoditi sadašnje prakse i procedure kako bi se one što bolje

integrirale u sustav na nediskriminatoran način. Takve prilagodbe ne bi pridonijele samo

boljoj integraciji vjetroelektrana u EES, nego i doprinijele kvaliteti i stabilnosti

cjelokupnog EES-a.

VJETROELEKTRANE I PRI JENOSNA MREŽA Vjetroelektrane su često smještene u područjima udaljenima od potrošača i prijenosne

mreže. Jasno je i logično da se prijenosni vodovi nisu smještali i gradili na područjima

gdje je jako vjetrovito i gdje bi moglo dodi do rušenja vodova i stupova dalekovoda. Zato

priključak vjetroelektrana ponekad uzrokuje i povedane troškove priključka na

elektroenergetski sustav. To je također pitanje ekonomije, jer je teoretski i tehnički

mogude priključiti vjetroelektranu na bilo kojoj lokaciji, međutim onda je potrebno

ispitati isplativost takve investicije.

Dosadašnji način planiranja i gradnje prijenosne mreže nije vodio računa o takvim

izvorima energije, koji nisu koncentrirani na pojedinim lokacijama, ved su relativno

raspršeni tijekom teritorija. Operator sustava trebao bi u donošenju bududih planova

gradnje svakako voditi računa o sve vedem interesu za izgradnju vjetroelektrana i u

dogovoru sa stručnim predstavnicima investitora u vjetroelektrane razmotriti opcije

razvoja mreže kako bi se i vjetroelektrane mogle ravnopravno i nediskriminacijski

priključivati na EES.

EKONOMIJA VJETROELEKTRANA Pojam ekonomije vjetroelektrana ved je nekoliko puta spomenut u prethodnim točkama,

posebice vezano za nizak faktor opteredenja i troškove priključenja. Ukupno gledano,

vjetroelektrane su kapitalno intenzivni projekti i upravo je investicija ta koja predstavlja

ključnu komponentu ekonomije vjetroelektrana.

Najvedi udio investicije pritom zauzima vjetroagregat i to uobičajeno oko 75-80% za

kopnene (eng. onshore) vjetroelektrane. Visoki troškovi vjetroagregata prije ekonomske

krize bili su uzrokovani najviše tzv. tržištem proizvođača, gdje su proizvođači bili ti koji su

birali projekte i držali razinu cijene. Ekonomska kriza i smanjenje cijena ključnih sirovina

dovela je i do laganog preokreta na tržištu za neke od proizvođača, te su sada kupci u

puno boljoj poziciji za osiguravanje povoljnijih cijena (8).

Investicija u vjetroelektrane tipično iznosi od 1.200 do 1.500 €/kW, ovisno o

karakteristikama lokacije i korištenom vjetroagregatu. Tipična struktura investicije u

vjetroelektranu u Europi prikazana je na slici 2.

SLIKA 2 – STUKTURA INVESTICIJE U VJETROELEKTRANU (9)

Kada se investiciji dodaju troškovi rada, održavanja, administracije, osiguranja itd.

potrebni za rad vjetroelektrane dobivaju se ukupni troškovi proizvodnje električne

energije iz vjetroelektrane. Slika 3 prikazuje cijenu proizvodnje električne energije iz

vjetroelektrane kao funkciju investicije i kvalitete vjetropotencijala. Vidljivo je da je za

lokacije s prosječnih 2.200h sati rada na punoj snazi i uz investiciju od 1.400 €/kW ta

cijena 6-7 c€/kWh, odnosno 0,43-0,51 kn/kWh.

SLIKA 3 – C IJENA PROIZVODNJE ELEKTRIČ NE ENERGIJE IZ VJETR OELEKTRANE OVISNO O INVESTICIJI I

VJETROPOTENCIJALU (9)

U Hrvatskoj je poticajna tarifa za vjetroelektrane za 2010. iznosila 0,7210 kn/kWh (10)],

što i objašnjava velik interes investitora za izgradnju vjetroelektrana u Hrvatskoj.

Usporedba proizvodne cijene iz vjetroelektrana i termoelektrana dana je na slici 4, gdje

je vidljivo da s uključivanjem troškova emisije stakleničkih plinova, vjetroelektrane

dolaze vrlo blizu proizvodne cijene takvih elektrana.

SLIKA 4 – USPOREDBA PROIZVODNE CIJELE EL EKTRIČNE ENERGIJE (9)

Vidljivo je da su vjetroelektrane profitabilna tehnologija, koja bi uskoro mogla postati

konkurentna ostalim tehnologijama proizvodnje električne energije.

VJETROELEKTRANE U SLUŽBI RAZVOJA Ekonomija vjetroelektrana ne odnosi se samo na isplativost projekata vjetroelektrana,

ved i na utjecaj vjetroelektrana na razvoj gospodarstva.

U 2009. i 2010. godini u Europi je instalirano više vjetroelektrana nego bilo kojeg

drugog izvora električne energije. Na drugom mjestu su bile plinske elektrane (9).

U EU-15 ukupni broj zaposlenika zaposlenih direktno na poslovima vezanima za

vjetroelektrane bio je preko 100.000, od čega je skoro 60% bilo zaposleno u proizvodnji

vjetroagregata ili pripadajudih komponenti (11). Ipak, 40% zaposlenika radi na ostalim

poslovima, kao što su planiranje i razvoj projekata, financijske usluge, održavanje

objekata, konzultantske usluge, istraživanje i razvoj itd. Vedina tih poslova zahtijeva

visokoobrazovane kadrove. Kada se govori o zapošljavanju često se misli na poslove u

proizvodnji i uglavnom na zapošljavanje niskoobrazovanih kadrova. Istovremeno,

kapacitet visokoobrazovanih kadrova često nije u potpunosti iskorišten, što dovodi do

poznatog fenomena „odljeva mozgova“. Primjerice, samo na dva fakulteta – Fakultetu

elektrotehnike i računarstva u Zagrebu i Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku u

posljednjih nekoliko godina oko 50 diplomanata na „energetskim“ smjerovima

diplomiralo je na temi vezanoj za vjetroelektrane. Kada bi se tome pribrojali studenti

ostalih tehničkih fakulteta u Hrvatskoj, uključujudi i ne-energetske smjerove, te

društvene fakultete, primijetili bismo veliki interes mladih visokoobrazovanih ljudi za

vjetroelektrane i obnovljive izvore energije. Takvi se kadrovi često zapošljavaju na

potpuno drugačijim pozicijama, jer u Hrvatskoj naprosto nema dovoljno kvalitetnih

radnih mjesta na području vjetroelektrana. Najsposobniji kadrovi željni izazova često

odlaze u inozemstvo što nastaviti studij, što zaposliti se u nekom od inozemnih

poduzeda, što predstavlja direktan odljev i pameti, ali i novca koji je uložen u njihovo

školovanje. Zato je krajnje vrijeme da kada se govori o zapošljavanju kadrova na području

vjetroelektrana, ali i energetike opdenito, da se ne zanemaruju poslovi

visokoobrazovanih kadrova , koji su upravo ti koji bi trebali doprinijeti napretku i uvesti

svježinu i novi način razmišljanja. Novi, visokoobrazovani mladi kadrovi su ti koji de u

bududnosti raditi u potpuno novom okruženju, s povedanim zahtjevima na zaštitu

okoliša, s povedanim cijenama energenata i s povedanom konkurencijom. Svakako ih

treba obrazovati na način da razumiju sadašnje prakse i tradicionalan način razmišljanja,

ali im također dati prostora za samostalno kritičko promišljanje i inovacije, što u smislu

novih proizvoda, što u smislu promjene načina razmišljanja i ustaljenih praksi.

Jasno je da je proizvodnja motor razvoja ekonomije i da bez proizvodnje teško može dodi

do napretka. To je pogotovo važno za vjetroelektrane i obnovljive izvore energije

opdenito jer se oni financiraju iz naknade za obnovljive izvore koju pladaju svi potrošači

električne energije u Hrvatskoj. Zato je potpuno opravdano pitanje – zašto bi hrvatski

potrošači poticali inozemnu tehnologiju i inozemnu proizvodnju? Slična situacija bila je

prisutna u Portugalu prije nekoliko godina. Tehnologija se uglavnom uvozila, a domadi

zaposlenici bili su uglavnom zaposleni na poslovima razvoja projekata, financiranja itd.

Sada u Portugalu samo njemački Enercon ima šest tvornica vjetroagregata. U prosincu

2009. u Portugalu je bilo 3.535 MW vjetroelektrana s još oko 300 MW u razvoju (12). Za

usporedbu, ukupna instalirana snaga svih elektrana u Portugalu bila je oko 14 GW (13),

što znači da je vjetar zauzimao udio od oko 25% instalirane snage. Portugal je izgradnju

vjetroelektrana uvjetovao suradnjom s domadim proizvođačima opreme i domadim

poduzedima, te otvaranjem tvornica u Portugalu. Sličan model mogao bi se primijeniti u

Hrvatskoj, koja bi mogla postati regionalno središte industrije vjetroelektrana. U okolici

Hrvatske, pogotovo u Bosni i Hercegovini i Srbiji postoji vrlo veliki interes za izgradnju

vjetroelektrana. Hrvatska bi mogla kapitalizirati svoj geografski položaj i jadranske luke i

postati „vrata“ ovog dijela Europe i lider u proizvodnji i transportu vjetroagregata i

pripadajude opreme. Također, ne treba zanemariti i izvoz usluga (know-how) u različitim

aspektima planiranja, procjene vjetropotencijala i izgradnje vjetroelektrana, koje bi mogli

obavljati instituti, fakulteti, financijske institucije i poduzeda, ali i Hrvatska

elektroprivreda.

Vjetroelektrane su u Hrvatskoj otvorila mnoga nova pitanja i potaknula cijeli niz

aktivnosti različitih sudionika gospodarstva. Jedno od takvih pitanja je i pitanje privatnih

investicija u energetici. Dosad je elektrane gradila samo Hrvatska elektroprivreda,

eventualno u suradnji s nekim europskim partnerom (npr. RWE u Plominu 2). Sada se

pojavljuju privatni investitori koji žele graditi vjetroelektrane i priključiti ih na EES. Takva

je situacija pokrenula svu silu pitanja, od toga kako de HEP-Operator prijenosnog sustava

priključiti svu tu količinu vjetroelektrana, preko kriterija priključenja (kako razlučiti

„ozbiljne“ od „neozbiljnih“ investitora), izgradnje (tko je vlasnik transformatorske

stanice, tko što održava), pa sve do pitanja o prioritetu i učinkovitosti rada (jeftina

energija iz hidroelektrana ili energija iz vjetroelektrana koja prima poticaje, pomodne

usluge?). Činjenica je da su ta sva pitanja pokrenule vjetroelektrane, a mogla ih je

potaknuti i bilo koja druga tehnologija. Primjerice, što bi se dogodilo da privatni

investitor želi graditi visokoučinkovitu kogeneracijsku plinsku elektranu, čija proizvodnja

se također potiče? Vjetroelektrane kao tehnologiju ne treba odbacivati zbog takvih

pitanja, jer bi se ona pojavila uvođenjem bilo kakve druge tehnologije koja bi se

financirala iz privatnog kapitala.

Prema Registru obnovljivih izvora energije i kogeneracije (dosad prijavljeno preko

5.000MW projekata vjetroelektrana), planirane vjetroelektrane uglavnom su smještene

na jugu Hrvatske, jer je tamo prisutan vrlo dobar vjetropotencijal. Dosta lokacija nalazi se

u dalmatinskom zaleđu, na demografski opustošenim i gospodarski nerazvijenim

prostorima. Vjetroelektrane bi svakako oživile lokalno gospodarstvo, što tijekom

izgradnje objekata, što kasnijim održavanjem, dobivanjem poticaja (0,01kn/kWh) i

razvojem energetske infrastrukture.

Često se govori o utjecaju vjetroelektrana na okoliš – kako na ptice i šišmiše, tako i na

ljude zbog utjecaja buke, zasjenjenja ili utjecaja na krajobraz. Sva su ta pitanja rješiva

dobrim odabirom lokacije vjetroelektrane. Velika količina projekata vjetroelektrana u

Hrvatskoj pokrenula je i čitav niz istražnih radova na dosad neistraživanim područjima,

čime saznajemo sve više o flori i fauni, pticama i šišmišima u južnoj Hrvatskoj. Iako su

ekolozi tek djelomično skloni vjetroelektranama, valja priznati su im velika količina

podataka i istraživanja zbog vjetroelektrana donijele važna saznanja o flori i fauni južne

Hrvatske.

Vjetroelektrane su potaknule i novi način razmišljanja o financiranju energetskih

projekata. Tradicionalan način financiranja podrazumijevao je da se Hrvatska

elektroprivreda zaduži na domadem ili međunarodnom tržištu iz raznih izvora, te na taj

način financira sve projekte u izgradnji. Vjetroelektrane se uglavnom financiraju putem

projektnog financiranja, koje ne optereduje bilancu društva majke, ved se oslanja na

budude prihode koje de generirati vjetroelektrana. Na taj način filtriraju se projekti i

financiraju se samo kvalitetni isplativi projekti, pod strogom kontrolom financijskih

institucija. Osim toga, vjetroelektrane i ostale elektrane na obnovljive izvore energije

idealni su kandidati za financiranje iz europskih fondova, što je također relativno nova

metoda u hrvatskoj energetici.

Konačno, vjetroelektrane i obnovljivi izvori energije zaslužni su i za podizanje interesa

javnosti za energetiku. Ne prođe tjedan da se bilo u novinama, bilo na televizijskim ili

radijskim emisijama ne govori o obnovljivim izvorima energije. Nažalost, to je dovelo i do

mnogih dezinformacija o energetici, ali upravo zato je potrebno pojačati napore i

pokrenuti inicijativu o informiranju javnosti o energetici. Energetika je multidisciplinarna

djelatnost, ne samo inženjerska i zato je potrebno početi sustavno oblikovati javno

mišljenje o obnovljivim izvorima energije, ali i energetici opdenito kako bi se smanjila

količina dezinformacija i otpor stanovništva kod pokretanja investicija u energetici.

ZAKLJUČAK Namjera ovog izlaganja bila je na jednom mjestu sažeti ključne prednosti i probleme

vezane za vjetroelektrane, te pokušati dati afirmativan pogled na tu tehnologiju.

Razumljivo je da se ne očekuje da de vjetroelektrane riješiti sve energetske probleme u

Hrvatskoj. Međutim, vjetroelektrane svakako predstavljaju zanimljiv energetski izvor,

kojeg treba iskoristiti na najučinkovitiji mogudi način. Kao i svaka tehnologija, i

vjetroelektrane imaju svoje specifičnosti. Ipak, to nije razlog da ih se zanemaruje,

podcjenjuje i diskriminira, jer je kWh električne energije proizveden u vjetroelektrani

jednak kWh proizvedenom u bilo kojoj drugoj elektrani. Uvođenje vjetroelektrana u

hrvatski EES neminovno de dovesti do promjena u dosadašnjem načinu razmišljanja i

procedurama rada. Dovest de i do razvoja nove regulative koja de pratiti uvođenje

vjetroelektrana, ali i drugih obnovljivih izvora u vedoj mjeri. Također, uredit de praksu

priključivanja i rada elektrana izgrađenih pomodu privatnog kapitala, koji de ulaskom

Hrvatske u EU i povedanjem cijene električne energije zasigurno zakucati na vrata. Zato

su hrvatskoj potrebni stručnjaci – motivirani visokoobrazovani kadrovi koji de razumjeti

sadašnje prakse, ali i uvesti novi način razmišljanja u svijetu koji de se neminovno

promijeniti. Sve vedi zahtjevi za zaštitom okoliša, rastude cijene goriva i konkurencija

dovest de do posve različitih zahtjeva i problema od onih s kojim se susredemo danas.

Zato je potrebno stvoriti naviku redovite komunikacije među stručnjacima različitih

područja – od inženjera raznih struka, do ekonomista, ekologa, stručnjaka iz društvenih

znanosti, pa i političara unutar zemlje, ali i u inozemstvu. Komunikacija i usvajanje novih

znanja i novih praksi smanjit de pogreške i dati odgovore na pitanja za koja je negdje ved

sigurno pronađeno rješenje (ne trebamo izmišljati „toplu vodu“, ved primijeniti postojeda

rješenja). Također, potrebno je stvoriti klimu poticanja inovacija i slušanja drugih ljudi i

drugačijih rješenja, jer je samo na taj način mogude kvalitetno i učinkovito potaknuti

energetiku, ali i gospodarstvo povezano uz nju.

REFERENCE 1. HEP-Operator prijenosnog sustava d.o.o. Radionica o predviđanju proizvodnje iz

vjetroelektrana. Zagreb : s.n., 2009.

2. Milligan, Michael and et.al. Wind Power Myths Debunked. IEEE Power & Energy

Magazine. 2009, Vol. 7, 6.

3. European Wind Energy Association. Large Scale Integration of Wind Energy in the

European Power Supply - analysis, issues and recommendations - Executive summary.

[Online] 2005.

http://www.ewea.org/fileadmin/ewea_documents/documents/publications/grid/05121

5_Grid_report_summary.pdf.

4. Wan, Yih-Huei. Wind Power Plant Behaviors: Analyses of Long-Term Wind Power

Data. [Online] 2004.

http://www.nrel.gov/wind/systemsintegration/pdfs/2004/wan_wind_plant_behaviors.p

df.

5. American Wind Energy Association. Integration of Variable Energy Resources -

Comments of the American Wind Energy Association to USA Federal Energy Regulator

Commission. 2010.

6. Wikipedia. Comparisons of life-cycle greenhouse gas emissions. [Online] 2010.

http://en.wikipedia.org/wiki/Comparisons_of_life-cycle_greenhouse_gas_emissions.

7. Samardžid, Željko. Isukstva iz rada vjetroelektrane Trtar-Krtolin. Zagreb : Seminar:

Vjetroelektrane od ideje do realizacije, EDZ, 2010.

8. Beck, Seth and Haarmeyer, David. The Upside in the Downturn: Realigning the Wind

Industry. Renewable Energy World. March/April, 2009, Vol. 12, 2.

9. European Wind Energy Association. Economics of Wind Energy. [Online] 2009.

http://www.ewea.org/fileadmin/ewea_documents/documents/publications/reports/Eco

nomics_of_Wind_Main_Report_FINAL-lr.pdf.

10. Hrvatski operator tržišta energije. Sustav poticanja - OIE postrojenja instalirane

snage > 1 MW. [Online] 2009.

http://www.hrote.hr/hrote/obnovljivi/OIE_vece_od_1_MW.pdf.

11. European Wind Energy Association. Wind at Work. [Online] 2009.

http://www.ewea.org/fileadmin/ewea_documents/documents/publications/Wind_at_w

ork_FINAL.pdf.

12. Wikipedia. Wind Power in Portugal. [Online] 2010.

http://en.wikipedia.org/wiki/Wind_power_in_Portugal.

13. Eurostat. [Online] 2009. http://ec.europa.eu/eurostat.

14. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Registar obnovljivih izvora energije

i kogeneracije. [Online] 2009. http://www.mingorp.hr/UserDocsImages/Tablica_OIEK.xls.