August Strindberg

BRAKOVI

Pripovijesti iz braĉnog ţivota

EX LIBRIS

ZAGREB MMVII

Ljubav i kruh

Asistent nije ni pomislio na to, da bi pogledao ţitne cijene, kad se odvezao k majoru da zaprosi

njegovu kćer; ali major ih je proĉitao. - Ja je ljubim, reĉe asistent. - Koliko zasluţuješ? upita stari. - Doduše samo dvanaest stotina kruna, ali mi se ljubimo... - To me se ne tiĉe; dvanaest stotina, to je premalo. -1 onda imam još posebnih prihoda, a Lujza dobro zna, kakvog sam srca... - Ne brbljaj besmislice! Koliki su ti posebni prihodi? - Prvi smo se put sreli na... - Koliki su posebni prihodi? I stari dohvati olovku. - A moje ĉuvstvo... - Koliki su posebni prihodi? Stari uze mrĉiti bugaĉicu. - O, sve će biti dobro, ĉim samo... - Hoćeš li mi napokon odgovoriti ili nećeš? Koliki su ti posebni prihodi? Hoću brojke. Brojke! Ĉinje-

nice! 5 - Imam prijevoda po deset kruna arak; imam uĉenike koje pouĉavam francuski; imam obećanih

korektura... - Obećanja nisu ĉinjenice. Brojke, mladi ĉovjeĉe, brojke! Tako, sad ću zabiljeţiti. Kakav imaš prije-

vod? - Kakav prijevod? To ne mogu ovako smjesta kazati. - Kako ne moţeš! Zar nisi kazao da imaš neki prijevod: pa zar ne moţeš odmah reći, kakav je to

prijevod? Kakvo je to naklapanje? - Imam Guizotovu Historiju kulture, 25 araka. - Po 10 kruna, to je 250 kruna. A onda? - Onda? Pa to se ne zna unaprijed.

- Oh, oh, ne zna se unaprijed? Ali to se baš treba znati unaprijed! Ti valjda misliš da ţenidba nije ništa

drugo nego zajedniĉki ţivot i igra. Ne, mladiću, za devet mjeseci doći će dijete, a djeca moraju da se

hrane i odijevaju. - Pa ne mora odmah doći dijete, kad se onako ljubi, kako se mi ljubimo. - Do Ċavola, a kako se vi to ljubite? - Kako se mi ljubimo! Stari poloţi ruku na vrh prsluka. - Zar ne dolazi dijete, kad se mladi onako ljube kao vas dvoje? Jesi li ti lud? Ipak ĉujem da si uredan

ĉovjek, i zato se smiješ zaruĉiti; ali gledaj, dok traju zaruke, da sebi pribaviš kruha, jer se oĉito

pribliţavaju teška vremena: ţito poskupljuje! 6 Asistent se zaţari u licu ĉuvši zadnje rijeĉi, ali se ipak tako obradova što će je dobiti, da je starome

poljubio ruku. I, boţe moj, kako se osjećao sretnim!... Kad su prvi put, ruku o ruku, prolazili ulicom,

oko njih je sve sjalo, pa im se ĉinilo, da ljudi zastajkuju na ploĉniku i da se postavljaju u redove, kako

bi im bili na njihovu trijumfalnom putu poĉasnom pratnjom. A oni su prolazili gledajući ponosito i

uzdiţući glave lakim elastiĉnim korakom, kao da su im noge na perima. Naveĉer je došao k njoj i oni su u salonu zajedno ĉitali korekturu. Starac je bio uvjeren daje to dobar i

radin mladić. A kad su bili gotovi, reĉe zaruĉnik; sad smo zasluţili tri krune! I onda se poljubiše. A

druge veĉeri bili su u kazalištu, odakle su se dovezli kući, a to je stajalo dvanaest kruna. Gdjekad, kad bi naveĉer imao da daje instrukcije, on bi obuku otkazao, da moţe doći k njoj. Ta što se

ne ĉini za volju dragoj! I onda bi pošli u šetnju. Ali pribliţavalo se vjenĉanje, i sad je pogotovo bilo

drugih poslova. Najprije razgledavahu pokućstvo, jer je to bilo najvaţnije. Lujza nije htjela biti

prisutna kad je kupovao krevet, ali onda je ipak pošla s njime. I htjeli su, naravno, da imaju dva

kreveta, a ovi su imali da stoje jedan pored drugoga, naravno, da ne bude »toliko« djece. I sve je, svaki

pojedini komad, imalo da bude od orahovine, od prave orahovine. Onda su htjeli da imaju crveno

isprugane strunjaĉe na perima i dugaĉke jastuke od perja. Onda ona svoj i on svoj pokrivaĉ, koji, na- 7 ravno, moraju biti sasvim jednaki, a Lujza je htjela da njezin bude modar, jer je bila plavka. Zatim poĊoše u prvi »magazin«. U prvom je redu, naravno, bila nuţna crvena lampa za loţnicu i

Venera od sadre. Onda stolno posude: šest tuceta ĉaša od svake vrste sa brušenim uglovima, pa noţevi

i viljuške sa ţljebićima i ornamentima u kovini. Konaĉno kuhinjsko posuĊe. Ali pri tom je morala biti i

majka. A koliko je tek on sam imao posla! Trebalo je da se prihvaćaju mjenice, da se trĉkara u banke, da se

traţe zanatlije, da se nade stan, da se objese zastori. I on je to sve posvršavao. Naravno da je kraj toga

morao zanemariti svoje redovne poslove, ali kad jednoć budu svoji, on će ih se opet marljivo pri-

hvatiti! Htjeli su da imaju, za poĉetak, dvije sobe, jer moraju biti razboriti! Ali iako su samo dvije sobe, one će

se barem moći dobro i lijepo urediti. I on unajmi dvije sobe s kuhinjom na prvom katu u Vladinoj ulici

za šest stotina kruna. A kad je Lujza primijetila, da bi zapravo mogli imati tri sobe s kuhinjom na

ĉetvrtom katu za pet stotina kruna, našao se u maloj neprilici; ali to napokon ništa ne znaĉi, kad se

samo ljube. To je istina, potvrdi Lujza, ali oni bi se ipak mogli isto tako ljubiti i u tri sobe s jeftinom

najamninom kano i u dvije sa skupljom. Da, on je glup, on to dobro zna, ali ni to ništa ne smeta, kad se

samo ljube. 8 Sobe su bile ureĊene. I loţnica je bila kao kakav mali hram. U njoj su stajale postelje jedna do druge

kao dvije koĉije. A sunce je sjalo na plavi pokrivaĉ, i na bijele-bijele ponjave, i na male jastuĉiće, na

kojima je jedna neudata tetka izvezla imena velikim cvijetnim pismenima, koja su se grlila i ovdje-

ondje cjelivala, kad bi se na uglovima dotakla. Mlada gospoĊa imaĊaše i svoj posebni alkov, pred ko-

jim je bio razastrt japanski suncobran. A u salonu, koji je ujedno sluţio jestvionicom, radnom sobom i

sobom za boravak po danu, bijahu glasovir, koji je stajao tisuću i dvije stotine kruna, pisaći stol sa

deset pretinaca (»sve od prave orahovine«!), veliko ogledalo sa stupĉićima od stakla, sjedala, buffet i

stol za jelo, »Sve izgleda, kao da odliĉni ljudi stanuju u sobi«; i oni se ne mogahu dosjetiti, što bi bili

poĉeli s obiĉnom jestvionicom, koja je sa svojim pletenim stolcima tako neugodna. I jedne subote oni se vjenĉaše. A u nedjelju u jutro! Boţe, kakav je to ţivot. Zar nije tako krasno, kad

je ĉovjek oţenjen! Zar nije brak divan izum? Mladenci smiju ama sve da ĉine što im se prohtije, a

onda dolaze roditelji i braća, pa im još ĉestitaju! Loţnica je još u 9 sati ujutro tamna. On neće otvoriti kapke, jer bi unišlo danje svjetlo, nego nao-

bratno upali još jednoć crvenu lampu, a ova obasja svojim ĉarobnim svjetlom plavi pokrivaĉ i svijetle

plahte, koje su ponešto zguţvane, dok Venera od sadre stoji u ruţiĉnom sjaju i bez srama. A ondje leţi

ţenica, duševno tako skrušena, ali tako ispava- 9 na, kao da je noćas prvi put u ţivotu spavala. A ulicom ne štropoću danas kola, jer je nedjelja, nego

zvona po prvi put zvone tako pocikujuci i milo, kao da sazivlju ĉitav svijet, neka hvali i slavi onoga,

koji je stvorio muţa i ţenu. I on šapne maloj ţeni na uho, neka se okrene, da moţe izaći i naruĉiti

doruĉak; a ona zakopa glavu u jastuke. On se na to zagrne jutarnjom kabanicom i poĊe do suncobrana,

da se iza njega napolak obuĉe. Kad je unišao u salon, sunce je prostrlo po podu veliku sjajnu prugu, a on ne zna, da li je proljeće,

ljeto, jesen ili zima, nego samo zna, daje nedjelja. I osjeća kako njegove bećarske godine išĉezavaju

kao nešto odurno i tamno, dok mu u novom domu miriše dah stare roditeljske kuće i ujedno ognjište

njegove buduće djece. Oh, kako je jak! Budućnost osjeća kao brijeg, koji mu dolazi u susret! On će se razmrviti pred njego-

vim nogama poput pijeska; on će letjeti preko dimnjaka i krovova sa svojom ţenicom u naruĉju. I on sabire svoju odjeću, koju je razbacao po sobi; bijeli ovratnik naĊe na okviru jedne slike, gdje je

sjedio poput bijelog leptira. A onda poĊe u kuhinju. Kako se sjaji novi bakar, kako se svijetle novokalajisane tave! To je sve

njegovo i njezino! I on budi sluţavku, koja u donjoj suknji dolazi iz svoje sobice. I ĉudi se, kako

naprosto ne vidi njenih golih grudi: postala je za njega bespolna! Jer za njega ţivi samo još jedna

jedina ţena. Osjeća se ĉist i nevin kao otac pred svojim 10 djetetom. On nalaţe sluţavci, neka poĊe dolje u restoran i naruĉi doruĉak, koji mora biti izvrstan i

brzo gotov. K tome porta i burgundca! Gostioniĉar već sve znade. Pozdravite ga samo od mene! I on

se vraća k vratima od loţnice i kuca. - Smijem li unutra? Slabi krik: - Ne, dragi moj, poĉekaj ĉasak! Onda poĊe da sam prostre stol. Kad je sluţavka donijela doruĉak, on ga rasporedi na njihovim novim

tanjurima, uz koje je vještaĉki sloţio ubruse. Obrisavši vinske ĉaše, postavi zaruĉniĉin buket i jednu

ĉašu pred njezin couvert. Kad je napokon mlada ţenica u svojem vezenom jutarnjem ogrtaĉu izišla iz loţnice, spopade je, zabli-

ještenu suncem, mala nesvjestica, sasvim mala, i on je morade posaditi u stolac k stolu za doruĉak. Da

se oporavi, morade uzeti iz male ĉašice za liker malko kuminovice i pojesti komadić kruha sa ka-

vijarom. - Oh, kako je to lijepo! Ĉovjek moţe da radi, što mu drago, kad je u braku. Sto bi mama rekla, kad bi

vidjela svoju Lujzu kako pije! I on je posluţuje kod stola, kao da mu je još uvijek zaruĉnica. Kakav doruĉak iza takve noći! A nitko

nema prava da »štogod kaţe«. Kako je to lijepo i dobro, i kako se zabavljaju s najĉišćom savješću, a to

je još najbolje od svega. On je doduše već doţivio takav doruĉak, ali kolika silna razlika! 11 Onda je bio uzbuĊen i bilo mu je tako neugodno, da nije htio više na to misliti! I pijući iza

ostriga ĉašu pravog švedskog porta, njemu se ĉini da mora prezirati sve bećare.

- Kako su bedasti ljudi, koji se ne ţene! Takvi sebiĉnjaci! Trebalo bi da im se nametne porez

kao psima!

Ali njegova ţena usuĊuje se da mu prigovori, prijazno i ĉedno stoje više mogla:

- Doista je šteta siromašnih muškaraca, da svi nemaju sredstava za ţenidbu, jer da imaju sred-

stava, jamaĉno bi se svi oţenili.

Asistent osjeti, kao da gaje ubolo u srce, i pobo-ja se za trenutak daje bio preobijestan. Ta i

njegova je sva sreća zavisila od ekonomskog pitanja, pa ako, ako... Pah! Ĉašu burgundca! Sad

će se i on dati na posao, vidjet će se!

A onda doĊe na red peĉeni tetrijeb sa brusnicama i ugorcima. To je mladu gospoĊu ponešto

iznenadilo, ali i to je tako lijepo!

- Dragi Ljudevite, i ona mu poloţi zadrhtalu ruĉicu na rame, imamo li mi sredstava za to?

Srećom je rekla »mi«.

-Ah, jedanput kao nijedanput! Kasnije moţemo jesti haringe i krumpir.

- Jedeš li ti haringe i krumpir?

- Mislim da jedem.

- Da, iza lumpanja i kad nakon toga oĉekuješ beefsteak! 12 - Ne frfljaj! Pusti to! U tvoje zdravlje! Ovo je izvrstan tetrijeb. A onda artiĉoke!

- Ma, Ljudevite, ti si sasvim poludio! Artiĉoke u ovo doba godine! Koliko li te sada stoje!

- Zar nisu dobre? A to je glavno. Pa onda vino! Daj, molim te, pij još! Zar nije ţivot lijep? Oh,

zaista si divan, divan!

U 6 sati poslije podne stala je pred kućom koĉija. Mlada gospoda zamalo da se nije ozbiljno

rasr-dila. Ali kako je lijepo bilo, kad su se, napola izva-ljeni na straţnjem sjedalu,

ljuljuškajući se, polagano vozili u Zvjerinjak!

- To je kao da se leţi u istom krevetu, šaptaše Ljudevit.

Ona ga udari suncobranom po prstima. Znanci se zaustavljahu na ploĉniku i pozdravljahu.

Drugovi domahivahu rukom kao da govore:

- Haha, obješenjaĉe, ti si se domogao novaca!

I kako su maleni izgledali ljudi ondje dolje, kako je glatka bila cesta, kako je ugodna bila

voţnja na perima i jastucima!

Tako bi trebalo da uvijek ostane!

To je trajalo ĉitavih mjesec dana! Plesovi, pohodi, objedi, veĉere, kazalište. Ostalo su vrijeme

provodili kod kuće. Tu je ipak bilo najbolje. Kako 13 je to divno, kad se nakon veĉere uzme ţena upravo ispred nosa njenomu tati i njenoj mami, pa

se posadi u zatvorenu koĉiju, a onda se zalupe vrata od koĉije, pa se domahne roditeljima i

kaţe:

- Sad se vozimo k svojoj kući, a ondje ćemo raditi, što nam se svidi!

I onda kod kuće još kakav zakusak, pri kojem se sjedi i ĉavrlja gotovo do praskozorja!

A kod kuće je bio Ljudevit uvijek razborit. Barem »u naĉelu«. Jednog ga je dana njegova ţena

htjela iskušati slanim lososom, mlijeĉnim krumpirom i juhom od zobi. Oh, kako je to prijalo!

Već mu je uistinu dozlogrdio gostioniĉki jestvenik!

Drugog petka, kad je opet imao da doĊe na stol losos, doĊe Ljudevit kući sa dvije bijele

jarebice. On se zaustavio na vratima dovikujući:

- Moţeš li zamisliti, Lujza, ovako nešto neĉuveno?

-Štoje to?

- Nećeš vjerovati, kad ti kaţem, da sam kupio par bijelih jarebica na trţnici, za - pogodi!

Njegova je ţena bila više nezadovoljna nego radoznala.

- Pomisli, za krunu par!

- Ja sam jarebice kupovala već i po osamdeset para, ali (dometnu umirljivo, da ne razjadi

sasvim svoga muţa) moram priznati, da je one zime bilo mnogo snijega. 14 - Da, ali ćeš svakako dopustiti daje ovo jeftino.

Što ne bi ona dopustila, da ga samo vidi vesela!

A naveĉer su pokušali sa kašicom (taranom). No Ljudevit je prije pojeo jednu jarebicu, a onda

je uvelike ţalio, što sada ne moţe više jesti onoliko kašice, koliko bije rado bio pojeo, da joj

pokaţe kako doista moţe i hoće da jede kašicu. On uistinu rado jede kašicu, samo ne podnosi

mlijeko, otkako je imao groznicu. Mlijeko naprosto ne moţe da guta, ali kašicu će jesti svaku

veĉer, ama svaku veĉer, samo da se ona ne srdi na njega.

Od onda nije nikad više bilo kašice!

Nakon šest tjedana mlada je gospoĊa oboljela. Muĉila ju je glavobolja i morala je bacati. Bit

će da se samo nahladila. Ali bacanje nije prestajalo. Hm! Moţda je štogod otrovno pojela? Ali

posuĊe je bilo novo i dobro kalajisano! Pozvaše lijeĉnika. On se nasmiješi i reĉe daje sve

onako kako mora biti.

- Stoje to, što mora tako biti? Ali to je smiješno, to je ludost! To nije moguće. I kako bi bilo

moguće? Ne, to su tapete u loţnici, jamaĉno ima u njima arsena. Pošaljimo odmah komadić u

ljekarnu, da se istraţi.

»U tapeti nema arsena«, odgovori ljekarnik.

- To je ipak ĉudnovato! Dakle u tapetama nema arsena?

Mlada je gospoĊa još uvijek pobolijevala. On proĉita nekoliko stranica u jednom

medicinskom 15 djelu i onda upita nešto na uho svoju ţenicu. A iza odgovora reĉe: - Vidiš, to je, sad imamo i to! Kupaj samo noge u vrućoj vodi. Nakon ĉetiri tjedna izjavila je babica, daje »sve u redu«. - Sve je u redu? Pa naravno, ali to dolazi ponešto prebrzo! No kad je već tako, oh, kako će to biti lijepo! Pomisli: dijete! Hura! Oni će postati tata i mama! Kako

će se zvati djeĉak? Jer to je jasno, da će biti djeĉak, to mora biti. Ali ona uze sada ozbiljno razgovarati sa svojim muţem. On nije, otkako su oţenjeni, ni prevodio ni

obavljao korekture, a sama plaća ne dostaje. - Da, ţivjeli smo posve bezbriţno; ali, boţe moj, ĉovjek je samo jedanput mlad! No sad će biti sasvim

drugaĉije. Drugog dana poĊe asistent k svome starome prijatelju, aktuaru, da izmoli jamstvo za jedan zajam. - Vidiš, dragi prijatelju, kad ĉovjek ima da postane ocem, mora da misli na izdatke. - Tako je, dragi prijatelju, odgovori aktuar, i zato ja nisam imao sredstava za ţenidbu. Ali ti si tako

sretan, pa imaš što trebaš! Sad se je asistent stidio da zamoli potpis. Pa i kako bi mogao biti tako besraman da moli toga neţenju

da mu pomogne u njegovoj brizi za dijete, 16 - toga neţenju, koji ni sam nije imao sredstava da bude otac? Ne, to nije mogao. Kad se je vratio kući, pripovjedi mu ţena, da su bila dva gospodina, koji su htjeli s njime razgovarati. - Kako su izgledali? Jesu li mladi? Nose li oĉale? Onda su to bez sumnje dva poruĉnika, stari dobri

prijatelji iz kupališta Waxholm. - Ne, to nisu bili poruĉnici, izgledali su stariji. - Eh, onda znam! To su bili stari prijatelji sa sveuĉilišta u Upsali, po svoj prilici docent P. i pomoćni

propovjednik O. Htjeli su valjda pogledati, kako njihov stari Ljudevit ţivi u braku. - Ne, nisu bili iz Upsale, nego iz Stockholma. Dozvana sluţavka izjavi, da su ti ljudi bili otrcani i da su

imali štapove. - Stapove? Hm! Ne pojmim kakvi su to ljudi mogli biti. No to ćemo napokon skoro doznati, kad su

rekli da će opet doći. MeĊutim, sluĉajno sam našao košaricu vrtnih jagoda doista uz bescijenu, gotovo

je smiješno! Moţeš li pomisliti: vrtne jagode u ovo doba, pa košaricu za krunu i pedeset! - Ljudevite, Ljudevite, kamo će nas to dovesti? - Sve će biti dobro. Danas sam dobio jedan prijevod. - Ali ti imaš dugova. - Malenkosti, malenkosti! Ĉekaj samo dok dobijem svoj veliki zajam. - Tvoj zajam! Ali to će biti novi dug. - Da, ali uz koje uvjete! No pustimo sada te poslove. Zar nisu jagode dobre? Što? Zar ne bi izvrsno

pristajala na njih ĉašica sherrvja? A? Lina, poĊi dolje k trgovcu i donesi bocu sherrvja, pravoga

sherrvja! Kad seje nakon objeda u salonu malko ispavao, zamoli ga ţena, da mu smije kazati nekoliko rijeĉi. - Ali ne smiješ se srditi! - Srditi? Ja! Boţe saĉuvaj. Valjda se radi o novcu za kućanstvo. - Da. Trgovac nije isplaćen. Mesar dosaĊuje, a koĉijaš koji nas je vozio, traţi svoje. To su muke! - Nije to ništa. Oni će biti sutra do zadnje pare isplaćeni. Kako je to besramno da radi takvih ma-

lenkosti dosaĊuju. Oni će sutra dobiti svoje, ali će izgubiti jednu mušteriju. No sad nećemo više govo-

riti o tim stvarima, nego ćemo u šetnju. Bez koĉije! Tramvajem, da se malo osvjeţimo. I oni se odvezoše u Zvjerinjak. Kad su unišli u restaurant i uzeli posebnu sobu, mladi su ljudi u velikoj

dvorani meĊu se šaputati. Misle da smo na pustolovini. Kako je to veselo i ludo! Ali njegovoj ţeni nije bilo ugodno. Pa onda raĉun! Da smo ostali kod kuće, što bismo sve mogli imati za taj novac! 18 *** Mjeseci prolaze. Vrijeme se pribliţava. Treba se nabaviti kolijevka i djeĉje ruho i još koješta. Ljudevit

cijeli dan trĉi radi poslova. Ali ţito je opet poskupilo. Dolaze teška vremena! Nema prijevoda, nema

korektura. Ljudi su postali materijalisti. Ne ĉitaju više knjige, nego za svoj novac kupuju hranu. Oh, u

kako groznim vremenima ţivimo! Ideali išĉezavaju iz ţivota, a jarebice se ne prodaju za manje od

dvije krune par. Koĉijaši više neće badava voziti asistenta u Zvjerinjak, jer i oni imadu ţenu i dijete;

paĉe i trgovac hoće da bude plaćen za svoju robu. 0, koliki su to realisti! I doĊe dan i za njim noć, u kojoj se asistent morao brzo obući, da potrĉi po babicu. A od bolesniĉke

postelje mora na hodnik, da pregovara sa vjerovnicima. Napokon je imao svoju kćer na rukama! I drţeći je on je plakao, jer osjećaše svoju odgovornost,

odgovornost, koja je bila teţa, no stoje moţe njegova snaga snositi. I on stvara nove osnove. Ali ţivci

su mu već razoreni. Dobio je jedan prijevod, ali ne moţe ustrajno raditi, jer neprestano mora izlaziti po

kojekakvim poslovima. On pohrli k tastu, koji je došao u grad, da mu odnese radosnu novost. - Postao sam otac. - Dobro, reĉe tast, a imaš li kruha za dijete? 19 - Nemani, u ovom ĉasu nemam. Ti moraš pomoći, taste. - Hoću za ovaj ĉas. Ali onda više ne. Ja nemam više nego što ona i ostala djeca trebaju. A mlada ţena treba sada pilića, koje on sam na trţnici kupuje, i Johannisberga (vina), pravog i

nepatvorenog, po šest kruna bocu. A babici se mora dati stotinu kruna. Mlada je ţena brzo ustala iz kreveta. Opet izgleda kao djevojka. Vitka je u pasu kao šiba i doduše

malko blijeda, ali to joj dobro pristaje. Dolazi tast i razgovara s Ljudevitom u ĉetiri oka. - Sad valjda nećeš tako skoro doći s daljom djecom, reĉe on, jer si inaĉe propao. - Kako moţe da tako govori jedan otac! Nismo li vjenĉani ili se moţda ne ljubimo? I da ipak ne smi-

jemo imati djece? - Smijete, ali se za djecu mora imati i kruha. Ljubiti, to bi dakako htjeli svi mladi ljudi, igrati se po

krevetu i zabavljati se, ali odgovornost! Tako je i tast postao materijalistom. 0 kako je to ţalosno doba! Nigdje više nema ideala! Kuća je meĊutim bila podrivena. Ljubav je doduše ţivjela, jer je bila jaka, a srca mladenaca mekana;

ali sudbeni ovrhovoditelj nije imao mekana srca. Pljenidba je bila pred vratima i prijetio je steĉaj.

Onda je još uvijek bolja pljenidba! I doĊe tast s velikim putniĉkim kolima, da odvede svoju kćer i unuku. Zetu zabrani da se pokaţe u 20 njegovoj kući, dok ne bude imao kruha i dok ne uzmogne platiti svoje dugove. Kćeri nije ništa kazao;

ali kad ju je doveo kući, njemu je bilo, kao da vraća porodici jednu zavedenu djevojku. On je svoje

nevino dijete posudio na godinu dana jednomu mladomu gospodinu, i sad mu se vraća »obešĉašćena«.

Ona bi, dakako, rado bila ostala kod svoga muţa, ali nije ipak mogla sa svojim djetetom stanovati na

ulici! Tako je morao gospodin Ljudevit ostati sam, da gleda, kako mu razmeću kućanstvo. Ali to i nije bilo

njegovo kućanstvo, jer ga nije platio. Hu! Ona dva gospodina s oĉalima odnesoše krevete i posteljinu,

odnesoše bakreno i limeno posuĊe, odnesoše stolni pribor i lampe i svijećnjake, odnesoše sve. I kad je onda sam ostao u obadvjema sobama, o kako je bilo prazno i jadno! Daje barem nju imao! Ali

što bi poĉela tu u praznim sobama? Ne, onda je bilo još bolje onako, kako je bilo. Njoj samoj konaĉno

nije zlo u roditeljskoj kući!

I sad se otpoĉela gorka ţivotna zbilja. Našao je mjesto korektora kod jednog jutarnjeg lista. O ponoći

morao je biti u uredništvu, otkuda je odlazio u tri sata. U svojem uredu mogao je ostati, jer nije došlo

do steĉaja. Ali promaknuću se više nije mogao nadati. Konaĉno mu je dopušteno, da jedanput u tjedan moţe pohoditi ţenu i dijete, ali pod vjeĉnom paskom.

1 morao je subotnju noć prespavati u sobici uz ta- 21 stovu loţnicu, a u nedjelju naveĉer morao je opet u grad, jer je njegov list izlazio i ponedjeljkom. A kad se je onda naveĉer opraštao sa ţenom i djetetom, koji ga smiju ispratiti do vrtnih vrata i kojima

sa zadnjeg breţuljka još jednoć domahuje, on se osjećao tako poniţen. A tek ona! Izraĉunao je da bi trebao dvadeset godina, dok bi mogao isplatiti sve dugove... A onda? Onda ipak ne

moţe opskrbiti ţenu i dijete. A i nadati se nema ĉemu. Kad bi mu tast umro, našla bi se njegova ţena

sa djetetom na ulici; ne usuĊuje se dakle ni smrt zaţeljeti njenom jedinom potpornju. O, kako je okrutan ţivot, koji ljudskoj djeci ne moţe da dobavi hrane, dok inaĉe svim ostalim stvo-

rovima daje hranu badava! O, kako je okrutan, kako okrutan! I da ţivot ne moţe svim ljudima dati jagoda i jarebica, - kako je to

okrutno i kobno! 22

Dijete

Smatrali su ga u svoje vrijeme na sveuĉilištu ţe-nijalnim, i nije bilo sumnje, da će postati nešto veliko.

Morao je meĊutim kao cand. jur. otići u Stockholm, da nade kakvo mjesto, pa je radi toga odgodio i

doktorsku radnju. On je bio vrlo ambiciozan, ali nije imao imutka. Zato je odluĉio da će se oţeniti

bogatom djevojkom odliĉna roda. Stoga su ga i na sveuĉilištu u Upsali i kasnije u glavnom gradu

Stockholmu viĊali samo u najfinijim društvima. U Upsali je kao stariji student vazda pio bra-timstvo

sa mladim tek pridošlim plemićima, koji su se smatrali poĉašćeni poznanstvom starijega zemljaka.

Tako je sklapao s njima prijateljstvo, »koje seje moglo jesti«, pa je preko ljeta uvijek bio pozivan u

dvorce njihovih roditelja. Ondje je bilo njegovo lovište. Imao je društvenih talenata; umio je igrati i pjevati i dame zabavljali;

zato su ga rado gledali. U njegovu odijelu bilo je veće elegancije, nego što su njegova sredstva

dopuštala; ali on nije nikad novaca posuĊivao od plemića ili prijatelja. Bio je paĉe kupio dvije dionice

(akcije) bez vrijednosti i nije zaboravio pripovijedati da mora ići na glavnu skupštinu društva. 23 Dva je ljeta udvarao nekoj plemenitoj gospoĊici, koja je imala nešto posjeda, i već se govorilo da

razloţno ima najbolje nade, kadno je sasvim iznenada išĉeznuo sa plemenitaškog obzorja i zaruĉio se

sa siromašnom djevojkom, kojoj otac - baĉvar -nije imao nikakvog posjeda. Njegovi prijatelji nisu mogli shvatiti ovog ĉina. Ta on je svoju koĉiju tako dobro pripravio, da se

mogao smjesta odvesti; njegov zalogaj bio je već na viljuški, pa je trebao da samo otvori usta. Da, ni

on sam nije pravo pojmio, kako je jedno malo djevojaĉko lice, koje je jedan jedini put vidio na nekom

parobrodu, moglo tako brzo razbiti njegove višegodišnje osnove. Bio je kao zaĉaran, kao opĉinjen. Pitao je prijatelje, zar im se ne ĉini, daje lijepa. Ne, ako hoće da iskreno govore, njima se to ne ĉini. - Ali je inteligentna! Pogledajte joj samo u oĉi, kako one govore! Prijatelji nisu mogli ništa da vide, a još manje da ĉuju, jer djevojka nije nikad govorila. Ali on je bio svake veĉeri u baĉvarovoj kući. Oh, to je bio inteligentan ĉovjek! Tu je, sjećajući se ljet-

nih dvoraca, kleĉao i drţao klupko svojoj zaruĉnici. On j°j je pjevao i udarao na glasoviru; on joj je

govorio o kazalištu i religiji, a u njenim dubokim oĉima uvijek je ĉitao odgovor koji mu je sve

potvrĊivao. On joj je posvećivao i stihove, te je jednom rijeĉju, pred njene noge poloţio svoj lovor-

vijenac, svoje slavohlepne sne i istu svoju doktorsku radnju. 24 A onda su se vjenĉali. Baĉvar je na svadbi previše pio i izrekao djevojkama nepristojnu besjedu. Ali zet je u toj besjedi otkrio

toliko naravitosti i ljubeţljivosti, da ga je još ohrabrivao, mjesto da ga skloni neka šuti. On se tako

voljko osjećao meĊu tim priprostim ljudima, gdje je mogao da bude i ostane ono što je uistinu bio. -Vidite, to je ljubav! govorahu njegovi prijatelji. Ljubav je doista neka ĉudnovata pojava.

I tako su bili svoji. Mjesec. Dva mjeseca. On je bio tako sretan. Naveĉer bi sjedili jedno uz drugo, i on

bi opet i opet pjevao o »Ruţi u šumi« - njenu najmiliju pjesmu. I govorio je o kazalištu i religiji, a ona

je poboţno sjedila i slušala. Ali nije ništa kazala, bila je vazda istog mišljenja kano i on. I uvijek je

kaĉkala pokrivaĉe. U trećem mjesecu poĉeo je opet da spava iza objeda, kako je prije uvijek obiĉavao. Njegova je ţena

htjela sjediti pokraj njega, jer nije mogla da bude sama. Ali njega je to smetalo, jer je osjećao potrebu

da ostane sam sa svojim mislima. Gdjekad bi mu o podne došla u susret; a onda je bila tako ponosna, kad bi on ostavio svoje drugove i

prišao k njoj. I dovela bi ga u slavlju kući: to je bio njezin muţ! U ĉetvrtom mjesecu poĉelo mu je dodijavati da Pjeva njenu najmiliju pjesmu. Ta bila se tako istrošila!

I on bi prihvatio kakvu knjigu, pa su oboje tiho sjedili. 25 Jedne veĉeri morao je na neku sjednicu, iza koje je slijedila gozba. To je bila prva veĉer koju nije

proveo kod kuće. Neka mu ţena, reĉe, pozove prijateljicu i neka rano legne, jer on će se kasno kući

vratiti. Prijateljica doĊe, a u devet sati opet ode. Ostavši sama, sjede mlada gospoĊa u salon da ĉeka, jer ona

nije nikako htjela da legne prije nego što joj se muţ povrati. Nije imala mira da spava. Tako je sjedila sama u stanu. Sto da radi? Djevojka je otišla spavati i u kući je bilo sasvim tiho. Zidna

je ura tiktakala, ali je bilo istom deset sati, kad je od umora odloţila pokrivaĉ na kojem je radila. Sad je

obilazila sobe i koješta pospremala; bila je nervozna. Tako je dakle, kad si udata! Ţena se istrgne iz svoje okoline i posadi u tri prazne sobe, da ĉeka, dok se

muţ nakresan povrati kući. Ali on me ipak ljubi, a morao je veĉeras u poslu otići od kuće. Ja sam

zbilja luda što to ne mogu shvatiti. No da li me još uvijek ljubi? Zar se nije ovih dana nećkao da mi

drţi klupko, stoje prije tako rado ĉinio - dok još nismo bili vjenĉani? Zar nije juĉer bio dosta zlovoljan,

kad sam po njega došla? A veĉeras, ako i ima poslovnu sjednicu, nije morao ostati na gozbi! Bilo je deset i pol na zidnoj uri, kad je dovršila svoje ispitivanje. Tada se zaĉudi, kako da joj nisu već

prije ove misli pale na pamet. I ona opet upara-di svoje tmurne misli, pa su ponovno defilirale ispred

nje. No sad su dobile pojaĉanje. Ta on već nikad 26 ne razgovara s njom! On ne pjeva i glasovir ostaje zatvoren. I on je lagao, kad je kazao, da mora iza

objeda spavati, jer je pri tom ĉitao francuski roman. On ju je obmanjivao! Sad je bilo tek jedanaest i pol. Tišina je postala strašna. Ona otvori prozor i pogleda na ulicu. Podalje

su stajala dva gospodina i pregovarala sa dvjema ţenama. Da, takvi su muţevi! Kad bi i on tako radio!

Ona bi onda skoĉila u vodu! Ona zatvori prozor i upali svjetiljku na svodu loţnice. Ĉovjek mora vidjeti što radi, rekao je njezin

muţ jednom intimnom prigodom. Još je sve bilo tako blistavo i fino. Zeleni pokrivaĉ na postelji izgle-

daše kao netom pokošena livada, a mali bijeli jastuci leţahu kao maĉkice u travi. Politura na njenom

toaletnom stoliću još se sjala: staklo još nije imalo onih ruţnih mrlja koje nastaju kad se škropi vodom;

srebro na kefi za kosu, na škatuljici za brašno kojim se posipava lice, na kefiri za zube - sve se još

svijetlilo. Njene papuĉe pod krevetom bijahu još lijepe i nove, kao da nikad nije u njima hodila. Sve je

bilo svjeţe, pa ipak staro. Ona je poznavala sve njegove pjesme, sve njegove salonske komade, sve

njegove rijeĉi, sve njegove misli. Ona je dobro znala što će reći, kad u podne sjedne k stolu; sve sto će

kazati, kad na veĉer budu sami. Već je bila umorna od svega toga. Da li ga je ljubila? Oh, da! O tom nije moglo biti sumnje. No

zar je

to bilo sve, zar su to bile sve sanje njezine •>7 mladosti? Zar je ĉitav ţivot imao da bude takav? Hm! Ali, ali, ali oni će ipak valjda dobiti i dijete. Da,

ali još nije bilo nikakvih znakova. Onda ne bi više bila sama! Onda bi on mogao odlaziti koliko mu

drago, jer bi uvijek imala nekoga da se s njim razgovara i zanima. Moţda je upravo dijete, koje joj

najviše fali. Moţda je ţenidba uistinu bila za nešto drugo stvorena, a ne za to, da gospodin ima

ljubavnicu koju mu štiti zakon. Doista. Ali on bije ipak morao ljubiti, a on je nije ljubio!... I ona za-

plaĉe. Kad se je muţ u jedan sat iza ponoći vratio, on nije nipošto bio pijan. Ali se je gotovo razgoropa-dio,

kad je ţenu zatekao još budnu.

- Zašto nisi legla da spavaš? To je bio njegov prvi pozdrav. - Kako bih se mogla smiriti, dok na tebe ĉekam? - No to bi moglo lijepo biti! Tako ne bih smio nikad otići! A ĉini mi se, da si i plakala! - Da, plakala sam, i kako da ne plaĉem, kad -me više ne - ljubiš! - Dakle više te ne ljubim, jer sam morao po poslu otići? - Gozba nije nikaki posao. - Gle, gle! Ĉovjek dakle ne smije nikako od kuće! Ţene su ipak malko previše nametljive. - Nametljive? Da, vidjela sam juĉer u podne, kad sam ti došla u susret. Ali nikad više neću po tebe

dolaziti. 28 -Ali, dijete, kad idem sa svojim šefom... - Huhuhu! Ona briţne u plaĉ, a ĉitavo joj tijelo zadrhće. On morade probuditi djevojku, da joj priredi vruće oblo-

ge- A onda i on proplaĉe, oplakujući samog sebe, svoju bezobzirnost, svoju zloću, svoje iluzije, sve! Pa ipak je to bilo više nego iluzija. Ta on ju je ljubio! Ili, zar je nije ljubio? I ona mu potvrdi daje ljubi,

a i ona njega opet ljubljaše, dok joj kleĉeći uz sofu cjelivaše oĉi. Da, da, oni se još uvijek ljublja-hu,

samo je jedan oblak mimo njih proletio! Ruţne misli, koje na ĉovjeka u samoći nasrću! Ona nije

nikad, nikad više htjela ostati sama. Napokon se opet smiješila. I usnuše u zagrljaju. Drugog dana nije mu došla u susret, a on nije kod objeda ništa o tom pitao. Govorio je puno, ali više

da govori, nego da što kaţe; ĉinilo se da govori sam sa sobom. Naveĉer je zabavljaše dugim prikazivanjem ţivota u dvorcu Sjostaholm: što su mlade dame govorile

barunu i kako su se zvali grofovi konji. A drugog dana govoraše o svojoj doktorskoj radnji. Jednog podneva doĊe vrlo umoran kući. Ona sjedaše u salonu ĉekajući njega. Klupko joj je bilo Palo

na tlo. Dok je on pokraj nje prolazio, zaplete mu se konac oko noge i on s njime povuĉe pokrivaĉ 12

njezine ruke, koji se za njim povlaĉio; to ga rasr-di i on odgurne klupko nogom. 29 Ona oštro prekori njegovu neobzirnost.

A on odgovori: on nema vremena da misli na njenu ropotariju, i ona bi se već jednom mogla

baviti ĉime korisnijim. On mora misliti na svoju doktorsku radnju, ako si hoće zajamĉiti

budućnost. Zato bi se morali pobrinuti, da se u kojeĉem ograniĉe.

Tako je dakle daleko došlo!

Drugoga dana sjedaše mlada ţena zaplakanih oĉiju pletući ĉarapu za svoga muţa. On joj reĉe

da je jeftinije kupovati tkane ĉarape. Sad nju obliše suze. Što dakle da radi? Djevojka obavlja

sve stoje nuţno u kući; u kuhinji nema posla za drugu osobu; a sobe i sada sprema ona sama.

Hoće li da otpusti djevojku?

- Ne, ne!

- Pa kako ţeli da se sve uredi?

- On to ne moţe reći, ali nešto jamaĉno nije onako kako bi imalo biti. Kućanstvo je preskupo,

to je sve. Zauvijek ne bi moglo tako ostati, a njemu nikako ne dotjeće vremena da radi na

svojoj raspravi.

Suze i cjelovi i sveĉano izmirenje!

U to doba poĉe on da pokoju veĉer u tjednu izostaje. Poslovi! Muškarac mora da se pokaţe

meĊu ljudima. Drugaĉije ne moţe da bude, jer bi se inaĉe zaboravilo na njega.

O duge, duge veĉeri! No sad je ţena išla u krevet i prenavljala se da spava, kad bi se muţ

povratio kući. 30 *** Prošla je godina dana, a djetetu ni traga. Muţ mišljaše: ma to sasvim nalikuje jednomu

malomu »odnošaju« što sam ga jednoć imao; samo je sadašnji dosadniji i skuplji. Razgovori

su prestali, a ostala samo brbljarija o kućanskim prilikama. Ma ona je glupa, mišljaše muţ. Ja

sam sebe slušam kad govorim, a njeni pogledi ĉinjahu mi se duboki samo stoga, jer ima velike

zjenice, tako neobiĉno velike zjenice.

I on sada govoraše otvoreno s njome o svojoj pre-Ċašnjoj ljubavi prema njoj kao o neĉem

stoje prošlo. No to ga je opet darnulo u srce i on osjećaše kako takve rijeĉi razdraţuju, kako su

nemilosrdne, i cimaše mu se, da ono negdašnje osjećanje ipak ne moţe nikad sasvim

zamrijeti.

Onda bi opet gdjekad govorio sam sebi:

- Sve se na zemlji vremenom otrĉa. Zašto bi njezina najmilija pjesma bila neprolazna? Kad se

ĉuje tri stotine šezdeset i pet puta, ona je istrošena; to i ne moţe biti drugaĉije. No zar zato

moja ţena ima pravo, što iz toga izvodi, daje i ljubavi došao kraj. Ne, i opet - tiho reĉe, no -

da! A ako je ovo samo konkubinat? To i jeste, jer nemamo djeteta.

Jednog dana odluĉi govoriti s jednim oţenjenim drugom; obojica su bili ĉlanovi slobodno-

zidarskoga reda oţenjenih muţeva.

- Kako si dugo oţenjen? 31 - Šest godina. - Zar ti se ne ĉini da je u braku dosadno? - S poĉetka je bilo ponešto dugoĉasno; ali kad su došla djeca, moglo se opet disati. - Ah, što to kaţeš! Ali ĉudnovato, da ja ne dobivam djece. - Tome nisi ti kriv, ali je lako popraviti. Pošalji svoju ţenu k lijeĉniku. Za šest nedjelja pokazaše se nesumnjivi znakovi. - Sad je nastao drugi ţivot u kući. Oh, koliko je sada bilo posla! Na stolu u salonu leţale su djeĉje

odjećice, koje su se brzo skrivale pod album fotografija, kad bi se tko pojavio na vratima; a onda su

opet dolazile na površinu, kad se vidjelo da je to »samo on« došao. Zatim se trebalo sporazumjeti o

djetetovu imenu, jer je, naravno, morao biti djeĉak. Onda se moralo vijećati s »madamom«, moralo se

kupiti nekih medicinskih knjiga, morala se nabaviti kolijevka i posteljina. I doĊe dijete! I gle, bijaše djeĉak! Gledajući »maloga pavijana, koji po maslacu zaudara« na grudima, koje su dosada bile samo nje-

govom igraĉkom, on je imao prilike da upozna svoju ţenicu kao majku. I kad je vidio kako velike

zjenice onako duboko pogledavaju dijete, kao da gledaju u budućnost, on je spoznao, da je u njenim

oĉima ipak nešto duboko; paĉe to je bilo dublje, nego što su mogli shvatiti njegovo kazalište i njegova 32 religija- I sad je opet usplamtjelo sve ono staro i drago, što ga nekoć oţaravaše, a usplamtjelo je neĉim

novim, što je on naslućivao, ali nije nikad razumijevao. Kako je bila lijepa, kad je opet ustala. I kako umna u svemu, što se doticalo djeteta! A on se sada osjećaše kao pravi muţ. Mjesto da govori o grofovim konjima i o partijama kricketa kod

baruna, govorio je sada gotovo i previše o svojem sinu. I kad bi sada koje veĉeri bio odsutan, ĉeznuo je za svojom kućom; ne zato, što je njegova ţena kao zla

savjest ondje sjedila i njega ĉekala, nego zato, jer je znao, da ona nije sama. A kad bi došao kući, oni

bi već spavali, i ona i dijete. Zamalo da nije postao ljubomoran na dijete, jer je za ĉovjeka ipak neka

draţ, kad ga tko ĉeznutljivo oĉekuje. Sad je smio iza objeda malo prospavati. A kad bi otac otišao, opet bi se otvarao klavir i opet bi se

pjevala omiljela pjesma o »Ruţi u šumi«, jer je ona bila sasvim nova za Haralda, a bila je nova i za

siromašnu Lauru, koja je već dugo nije ĉula. Za kaĉkanje nije nikad više imala vremena, ali je kuća i onako bila puna svakakvih pokrivaĉa. Ali

n*

on nije imao vremena za svoju raspravu. -Neka je piše Harald, reĉe otac, jer je sada znao, da njegovu ţivotu neće biti zauvijek kraj, kad se

Jednoć dovrši. 33 Sad su ĉesto naveĉer zajedno sjedili i ĉavrljali, kao nekoĉ; ali sad su oboje govorili, jer je ona sada

dobro razumjela sve ono o ĉem su razgovarali. Ona je priznavala daje priprosto stvorenje, koje ništa ne razumije o kazalištu i religiji; ali to mu je i

prije govorila, premda on nije htio vjerovati. No sad je manje vjerovao nego ikad. I oni pjevahu omiljelu pjesmu, a Harald je skupa s njima vikao, i oni plesahu po toj melodiji i uspav-

ljivahu dijete tom pjesmom, a pjesma se ipak nije otrĉala i istrošila! 34

Trvenje

On je dobro razabirao, kako je na svijetu sve naopako, ali nije imao snage da prodre tmicu i da vidi u

ĉemu je tome razlog; oĉajavajući radi toga, on je bio, štono se kaţe, »rastrgan« ĉovjek. Onda se zaljubi

u djevojku, koja se udala za drugoga. Tuţio se radi toga prijateljima i prijateljicama, koji su ga samo

ismjehavali. Tako je išao, »neshvaćen«, dalje svojim putem sam i u duši osamljen. On je pripadao

»društvu« i sudjelovao u njegovim zabavama, ali te ga zabave nisu razonodile, pa ih je prezirao, i to

nije tajio. Jedne veĉeri bio je na nekom plesu. Plesao je sa mladom djevojkom, vanredno lijepom i ţivahnih crta

na licu. Kad se dovršio valcer, on je primakne k jednom zidu. Morao je s njom govoriti, ali nije znao

što da joj kaţe. Konaĉno prekide djevojka šutnju i reĉe s reskim posmijehom: - Ĉini se da vrlo rado plešete, gospodine barune. - Ne, nipošto! odgovori on. A vi? - Za mene nema ništa gluplje, odgovori ona. Njemu se priĉini da je sada našao svoga ĉovjeka, bolje

govoreći, svoju ţenu. - Pa zašto onda plešete? upita. 35 - S istoga razloga kano i vi, reĉe ona. - Zar vi poznajete moje misli? upita on dalje. - Pa to nije teško: meĊu ljudima koji isto misle, uvijek jedan znade, što drugi misli. - Hm! Vi ste ĉudna djevojka. A vjerujete li u ljubav? - Ne vjerujem. - Ni ja. Ali ĉovjek se ipak mora oţeniti. - I ja već poĉinjem vjerovati. - Pa biste li htjeli poći za mene? - Zašto ne? Mi se bar ne bismo tukli. - Fuj! No kako to moţete znati? - Jer smo istoga mišljenja. - Da, ali to bi moglo postati previše jednoliĉno. Ne bismo imali o ĉemu govoriti, jer bismo jedno

drugomu poznavali misli. - Da, ali još bi jednoliĉnije bilo, kad bi ĉovjek ostao neoţenjen, neshvaćen. - Istina! Hoćete li rok za razmišljanje? - Hoću, do kotiljona! - Ne dulji? - Ĉemu dulji? On je povede u salon, gdje je ostala. Onda ispije nekoliko ĉašica šampanjca. Pri souperu on je pro-

matraše. Ona je dopuštala da ju dva diplomata 36 dvore, ali se ĉinjaše, da im se podruguje i da s njima postupa kao sa slugama. Kad je došao na red kotiljon, on priĊe odmah k njoj i predade joj kitu cvijeća. - Prihvaćate li? upita. - Prihvaćam, odgovori ona. I tako su bili zaruĉeni. To će biti pravi brak, govoraše svijet. Baš su kao stvoreni jedno za drugo. Isti društveni poloţaj, jed-

nak imutak i isti »blazirani« nazori o ţivotu. Rijeĉju »blazirani« htio je svijet kazati, da ne vole ple-

sova, kazališta, bazara i drugih plemenitih zabava, koje tek daju ţivotu pravu vrijednost. Oni bijahu kao dvije netom oprane ploĉe od škriljevca, koje su sada jednake, no za koje se ne moţe ni

naslutiti, kakav će tekst na njima ţivot ispisati. Oni se nikad nisu pitali, za njeţnih ĉasova svoga

zaruĉništva: da li me ljubiš, jer su dobro znali da se ne ljube, budući da nisu ni vjerovali u ljubav. Oni

su malo govorili, ali su se dobro razumijevali. I tako se vjenĉaše. On je vazda bio paţljiv, uvijek obazriv, i tako su bili dobri prijatelji. Dijete je toliko utjecalo na njihove odnose, da su se sada imali o ĉemu razgovarati. Kod muţa se sada pojavi neka ljubav za djelatnost. On je osjećao svoju odgovornost i, što je još

više,

njega je nerad umorio. Bio je rentijer, ali nije imao nikakvog poloţaja u drţavnoj sluţbi. I tako 37 se sada ogledavao za kakvom djelatnošću, koja bi ispunila prazninu u njegovu ţivotu. On je ĉuo prvi

jutarnji pokliĉ duhova, koji su se budili, pa je osjećao duţnost da suraĊuje u velikom poslu, koji je

imao svrhu da istraţi uzroke ljudske nevolje. On je uĉio, pratio je politiku i napisao je konaĉno u ne-

kom listu svoje mišljenje o školskom pitanju. Potom je bio izabran u školsko povjerenstvo. No sad su

mu tek bile potrebite svestrane studije, jer je trebalo da se ta pitanja temeljito objasne. Barunica je leţala na sofi ĉitajući Chateaubri-anda ili Musseta. Ona je bila zapustila svaku nadu da bi

se ĉovjeĉanstvo moglo popraviti, pa joj je doja-Ċivalo to ĉeprkanje po svem onom prahu i truleţu, što

su ga vjekovi nagomilali na ljudskim uredbama. Ali je razbirala, da već ne koraĉa istim koraĉajem sa

svojim muţem. Oni su bili kao dva konja na utrci. Oni su bili vagnuti prije starta i bili su jednako

teški; oni su obećali da će se na svojem putu drţati istoga koraĉaja, i bilo je dobro proraĉunato, da će u

isto vrijeme dovršiti svoju trku i onda u istom trenu nestati sa trkališta. Ali sad je muţ već bio za konj-

sku duţinu ispred nje. Ako se ne poţuri, ona će morati zaostati. Tako se i dogodilo. Naredne godine postao je on kontrolor proraĉuna u drţavnom saboru. Dva je

mjeseca ostao na putovanju. Sad je barunica osjećala da ga ljubi, osjećala, jer se bojala da će izgubiti

onoga koji je umio da je tako za sebe osvoji. 38 Kad se vratio, ona je bila oduševljena, dok je njemu bila puna glava onoga stoje na svojem putovanju

vidio i ĉuo. On je uviĊao daje došao ĉas rastanka, ali ga je htio odgoditi i sprijeĉiti, ako se uzmogne.

On joj je u velikim ţivim slikama prikazao, kako je ureĊena ta ogromna makina koja se zove drţavom,

i nastojao joj je objasniti kretanje kotaĉa sa svim raznovrsnim transmisijama, regulatorima i

prijevorima, sa svim lošim njihalima i nesigurnim ventilima. Ona je neko vrijeme pratila njegovo razlaganje, a onda se umorila. Osjećajući svoju inferiornost,

poĉela se zanimati odgojem djeteta; kao uzorna majka htjela je dokazati da nešto ipak vrijedi. Ali muţ

nije umio ocijeniti tu vrijednost. On je uzeo za ţenu dobra druga, a sad je imao dobru dadilju. No tko

je to mogao promijeniti? I tko je mogao sve predvidjeti? Sad je kuća bila puna poslanika, a gospoda su pri jelu govorila o politici. GospoĊa je samo pazila da

gosti budu dobro podvoreni. Barun je doduše vazda mislio na to da uz domaćicu posadi mlade ljude,

koji su s njome govorili o kazalištu i glazbi; ali barunica je vazda odgovarala s djeĉjim odgajanjem. Pri

dessertu se nikad nije zaboravljalo na zdravicu domaćici, ali onda bi gospoda odmah pobjegla u

domaćinovu sobu, da ondje puše i nastave Politiku. A barunica bi pošla u djeĉju sobu, gorko

osjećajući, kako je muţ već tako daleko pred njom, da ga neće moći nikad više dostići. 39 On je naveĉer mnogo radio kod kuće i pisao do kasne noći, ali bi se uvijek zakljuĉao. Kad bi onda

vidio barunicu zaplakanu, bilo mu je teško oko srca, ali oni nisu ništa imali da jedno drugomu kaţu. Pogdjekad, kad bi mu taj rad dojadio i kad je oćutio kako mu roĊena liĉnost postaje sve siromašnija,

on je osjećao neku prazninu, neku ĉeţnju za neĉim toplim i intimnim, o ĉemu je jednoć u svojoj

mladosti sanjao. Ali on je svako takvo ĉuvstvo sebi zabranjivao kao nevjeru, jer je vrlo mnogo drţao

do svoje duţnosti prema svojoj ţeni. Da joj ponešto olakša ţivot, predloţi joj, neka pozove kao gosta preko zime neku svoju sestriĉnu, o

kojoj je uvijek govorila, a koje on nije nikad vidio. To je dugo bila baruniĉina ţelja, ali kad se sada

imala ispuniti, ona nije htjela. Muţ je traţio razloge neckanju, a ona nije mogla navesti nikakvih

razloga. To je podraţilo njegovu radoznalost, i ona mu napokon prizna, da se boji sestriĉne: ona će joj

oteti muţa, on će se u nju zaljubiti. - To mora da je neka ĉudna djevojka, koju moramo da vidimo. Barunica plakaše i opominjaše, a barun se smi-jaše - i sestriĉna doĊe. Jednog podneva doĊe barun kao obiĉno umoran kući, zaboravivši i na sestriĉnu i na svoju izvje-

dljivost. Ona je bila netom stigla. Kod objeda upita barun sestriĉnu, da li voli kazalište. Ne, ne voli ga.

Ona više voli zbilju, nego njezinu prividnu sliku. Ona je kod kuće uredila školu za prnjavce i stvori- 40 la društvo za otpuštene kaţnjenike. Aha! Barun je upravo prouĉavao kaţnjeniĉko pitanje. Sestriĉna mu

je mogla dati raznih informacija. I sve do kraja objeda govorilo se o tom pitanju. Konaĉno je sestriĉna

obećala da će o tom sastaviti kratak spis, koji će barun moći pregledati i obraditi. I sve se dogodilo stoje barunica predviĊala. Gospodin barun sklopio je duševni brak sa sestriĉnom i

njegova se ţena našla osamljenom. Ali sestriĉna je bila i lijepa, pa kad bi se pri pisaćem stolu nagnula

nad barunom, njemu je bilo lagodno toplo, dok je osjećao njenu meku ruku na svome ramenu i njezin

vreli dah na svojem obrazu. A nisu uvijek govorili o kaţnjeniĉkim poslovima. Govorili su i o ljubavi.

Ona je vjerovala u duševnu ljubav i izjavila tako jasno, kako je samo mogla, daje brak bez ljubavi

prostitucija duša. Barun nije sudjelovao u razvitku novih nazora o ljubavi, pa mu se ĉinilo, daje rijeĉ

oštra, ali da nije sasvim neosnovana. Ali sestriĉna je imala i drugih svojstava, koja su puno vrijedila za pravi duševni brak. Ona je mogla da

podnosi duhan i sama je pušila cigarete. Zato je mogla iza veĉere ići sa gospodom u pušionicu i ondje

sudjelovati u politiĉkim raspravama. Onda je bila predraţesna. Muĉen od griţnje savjesti, ako i ne previše, mogao je barun u takvim prigodama ustati i za ĉas otići k

svojoj ţeni u djeĉju sobu, da poljubi nju i dijete i da upita kako im je. Barunica je bila zahval- 41 na, ali nije bila sretna. Barun bi se onda najbolje volje vratio u društvo, kao daje ispunio svoju

duţnost. Ĉesto gaje meĊutim ozlovoljavalo, da njegova ţena, kao njegova ţena, nije prisutna,

pa je osjećao kako ga taj teret pritišće.

Kad je nastalo proljeće, nije se sestriĉna vratila kući, nego je braĉni par otpratila ujedno

kupalište. Ondje je u prilog siromasima prireĊivala male dobrovoljne predstave, u kojima su

igrali takoĊer barun i ona, naravno kao ljubavnik i ljubavnica. To je imalo prirodnu

posljedicu, da se je plamen sve više rasplamćivao, ali je to bila samo duševna vatra.

Zajedniĉki interesi, isti nazori i moţda sliĉne naravi.

Barunica je imala dosta vremena da razmišlja o svome poloţaju. I jednoga dana reĉe muţu, da

meĊu njima više nema prave zajednice, pa je najbolje da Se raskrste. Ali on to ipak nije htio,

pa je poĉeo oĉajavati. Sestriĉna neka otputuje kući, a njegova će se ţena uvjeriti da je on

ĉastan muţ.

I sestriĉna je otputovala, ali se zapoĉelo dopisivanje. Barunica bi morala ĉitati sva pisma.

Tako je ţelio, muţ, ali ona nije htjela. Konaĉno je i on popustio, pa je sam ĉitao svoja pisma.

Napokon je sestriĉna opet došla. Sad je nastao prijelom. Barun je otkrio, da ne moţe više bez

nje ţivjeti. Što da se radi? Da se rastanu? To bi bila smrt. Da se ovako nastavi? Nemoguće!

Da se razriješi brak, što ga je barun sada još samo prostitu- 42 ĉijom smatrao, i da se oţeni sestriĉnom? Da, to je bilo jedino rješenje, iako je bilo bolno.

Ali to opet nije htjela sestriĉna. Nije se smjelo reći daje ona odmamila muţa od njegove ţene,

pa onda skandal, skandal!

- Ali ne bi bilo pošteno, kad on ne bi svojoj ţeni sve kazao, i ne bi bilo pošteno, da se dalje

ide; nikad se ne zna, dokle bi se moglo doći.

- Sto? Sto on misli? Dokle se moţe doći?

- To se ne moţe znati!

- Oh, sramotno! Što on misli o njoj?

- Da je ţena!

I on pade na koljena pred njom, da joj posvjedoĉi kako je oboţava. Neka Ċavo nosi, reĉe,

njezine ka-ţnjeniĉke poslove i njezine škole za prnjavce; on ne zna, stoje i kakva je ona; ali to

zna, daje on ljubi.

Ona mu izjavi, da ga prezire i smjesta otputova u Pariz.

On otputova odmah za njom. Iz Hamburga je pisao ţeni. Izjavi joj da su u zabludi poĉinili

pogrešku, pa bi bilo nemoralno, kad je ne bi ispravili. Moli je, da pristane na razvod.

I oni se dadoše razvesti. #**

Godinu dana kasnije bio je barun sa sestriĉnom °ţenjen. I dobiše dijete. Ali to nije smetalo

njihovoj 43 sreći, naobratno. Koliko je novih ideja ovdje vani

1 klicalo, koliko je jakih vjetrova ovdje vani puhalo!

On je ponuka da napiše knjigu o »Mladim zloĉincima«. Kritika ju je nemilo izdevetala. To ju je raz-

bjesnilo i ona se zakle, da nikad više neće ništa pisati. On je sebi dopustio slobodu daje upita, piše li

ona zato, daje hvale i je li slavićna. - Ona odgovori upitom, a zašto on piše? - I tako je nastala mala

prepirka, - Ĉovjeka samo osvjeţuje, da jednoć ĉuje i druge nazore, a ne uvijek samo svoje. - Uvijek

samo svoje? Što ima to da znaĉi? Zar ona nema svojih nazora? Ona je sada uloţila sav svoj ponos u to, da pokaţe, kako doista ima svoje roĊene nazore, a ovi su se

zato morali uvijek razlikovati od muţevih, da ne bude zabune. - On onda izjavi, da ona moţe imati,

kakve hoće nazore, ako ga samo ljubi. - Ljubav? Sto je to opet! Ta on je ţivotinja, kao i svi drugi

muškarci, i bio je prema njoj himben. On ne ljubi njene duše, nego njeno tijelo. - Ne, oboje, nju cijelu i

ĉitavu! - O kako je bio himben! - Ne, ne himben, nego je bio ţrtva samoobmane, kad je vjerovao da

ljubi samo njenu dušu. Hodali su po bulevaru, dok se nisu umorili, pa su morali da sjednu pred jednom kavanom. Ona zapali

cigaretu. Tek je to uĉinila, pristupi konobar i reĉe sasvim neobazrivo, da se ondje ne smije pušiti. Naime u Parizu i na zapadu, a ne u Švedskoj. 44 Barun zaiska objašnjenje. Konobar odgovori, daje ovo bolja kavana, koja neće da rastjera svoje goste,

»pripuštajući« takve dame! Oni ustadoše, platiše i odoše. Barun je bio ljutit, a mladoj barunici navirale suze na oĉi. - To je eto

moć predrasude! Pušenje je za muškarca glupost, jer je pušiti uistinu glupo, ali je za ţenu zloĉin! Tko

bi mogao, trebao bi da dokine tu predrasudu. I tko bi htio! Barun nije htio da njegova ţena bude prva

ţrtva, koja bi se mogla podiĉiti mršavom ĉašću, da nije marila za jednu predrasudu. Jer se uistinu ne

radi ni o ĉemu drugom. Ta u Rusiji puše dame visokog društva izmeĊu pojedinih jela na velikim dine-

rima. Obiĉaji i ćudoreĊe mijenjaju se sa stupnjevima geografske širine. Pa ipak ove malenkosti nisu

bez znaĉenja u ţivotu, jer ţivot se sastoji od malenkosti. Da muţevi i ţene imaju iste loše obiĉaje,

mogli bi lakše meĊusobno općiti, mogli bi se lakše upoznavati i lakše istim koraĉajem koraĉati, nego

danas! Da imaju isti odgoj, imali bi i iste interese, i ne bi se nikad u svojem ţivotu razilazili. Barun zašuti, kao da je štogod glupo kazao. Ali ona ga nije slušala, jer se njene misli nisu zaustavile

pri onoj pogrdi što ju je doţivjela u kavani. - Bila je od konobara pogrĊena, iz boljega društva otisnuta. Iza toga se nešto krije! Bez sumnje.

Prepoznali su je! Sigurno, jer je već i prije opazila! - Što je opazila? - Da je u restoranima prezirno gledaju. Ljudi ih oĉito ne smatraju oţenjenim parom, jer idu rukom 45 pod ruku i jer su obazrivi jedno prema drugomu. Dugo je to bez rijeĉi trpjela, ali sad ne moţe više. To

nije meĊutim ništa prema onom, što mora od kuće da sluša! - Sto je ĉula od kuće, a da nije njemu saopćila? - O, kakvih sve stvari! I kakvih je primila pisama! Pa i anonimnih! - No, a on? S njime postupaju kao sa zloĉincem. A on se ipak nije ogriješio preljubom, nego je izvršio

sve zakonske uslove. Otišao je iz zemlje, kao što zakon propisuje; kraljevski je konzistorij odobrio

njegovu molbu za razvod; i sveta crkva sa svojim popovima odriješila ga je na biljegovanom papiru od

njegova prvog braĉnog obećanja. Kad se koja zemlja osvoji, moţe se ĉitav narod odriješiti od zakletve,

kojom se je zavjerio svome vladaru: zašto dakle društvo ne priznaje odrešenja od jednog obećanja?

Nije li samo društvo ovlastilo konzistorij da razrješava brakove? Pa kako moţe to isto društvo da ne

respektira svoj roĊeni zakon? Društvo je dakle u proturjeĉju sa samim sobom. Prema njemu se vladaju

kao prema zloĉincu. Nije li mu poslaniĉki tajnik, njegov stari prijatelj, kad mu je poslao svoju i svoje

ţene kartu, uzvratio samo jednom kartom? Zar mu ne uskraćuju ulaznice, koje se u izvjesnim

prilikama javno dijele! - Oh, ona je još više morala otrpjeti. Jedna od njenih prijateljica u Parizu zatvorila je pred njom vrata,

a neke su se na ulici okrenule, kad se je s njima srela. 46 - Sad su dakle u razmirici i u boju sa društvom. Dezavuirali su ih odliĉnici društva! Odliĉnici! Ta

druţba polukretena, koji u potaji ţive kao psi, ali jedan drugoga »štuju«, dok ne doĊe do »skandala«,

to jest, dok nisi toliko pošten da otkaţeš ugovor, da ĉekaš propisani rok i da stekneš svoju zakonom

predviĊenu slobodu! I ta je odliĉnjaĉka druţba sa svojim opaĉinama sjedila kao sudija, dijeleći soci-

jalni ugled po skali, na kojoj je poštenje stajalo ispod ništice! Društvo je dakle bilo pletivo od samih

laţi! I da se to nije već odavno spoznalo! No sada treba da se ta lijepa zgrada pretraţi i razvidi kakav

joj je temelj. Oni već dugo nisu bili tako suglasni kao sada, kad su kući došli. Barunica je sada ostala kod kuće uz

svoje dijete, a oĉekivala je doskora i drugo. Njoj je bio taj rat sa društvom preteţak i već se osjećala

preumornom. Bilo joj je svega dosta! U elegantno ureĊenoj i toploj sobi pisati o osloboĊenim

kaţnjeni-cima i pruţati im iz doliĉne daljine ruku u rukavici: to je društvo odobravalo; ali pruţiti ruku

jednoj ţeni, koja se udala za osloboĊenog muţa: to nije društvo htjelo. Zašto ne? Na to se nije moglo

smjesta odgovoriti. Barun je ţivio snaţnim ţivotom, on je polazio komore i skupštine i svagdje je ĉuo divlju viku na

društvo. On je ĉitao novine i ĉasopise, pratio literaturu i prouĉavao razna pitanja. Njegovoj je ţeni pri-

jetila ista sudbina kao i prvoj: da će zaostati! Ali cudno! Ona nije mogla pratiti sve detalje njegovih

47 istraţivanja i puno toga nije odobravala u novoj nauci; ali je osjećala da on ima pravo i da se bori za

dobru stvar. A on je znao, da će uvijek kod kuće naći odobravanje, koje se nije umaralo; prijateljicu,

koja mu je iskreno sklona. Njihova ihje zajedniĉka sudbina zdruţila, kao što se zdruţuju prestrašeni

golubovi kad im zaprijeti oluja. U njoj je probukti-lo ono ţenstvo, koje se sada tako malo štuje, a koje

je ipak samo uspomena na mater, na prirodnu snagu, što ju ţena sa svojim porodom dobiva. To se

ţenstvo spuštalo kao toplina veĉernje vatre na djecu, kao sunĉano svjetlo na muţa, kao blagi mir na

domaći ţivot. On se ĉesto ĉudio, kako mu nije više nedostajao onaj drug, s kojim je prije mogao o sve-

mu razgovarati; on je otkrio da su mu misli postale snaţnije, otkako ih nije više smjesta izbrbljavao; i

on je bio uvjeren, kako mu mnogo više vrijedi njeno tiho odobravanje, njeno prijateljsko mahanje gla-

vom i njena sućutna pomoć. On se osjećao jaĉim nego prije, jer su mu nazori bili manje kontrolirani.

Sad je bio osamljen, ali ne onako osamljen kao prije, jer je prije ĉesto nailazio na proturjeĉje, koje je u

njemu pobuĊivalo samo sumnje. *** Bilo je Badnje veće u Parizu. U njihovu malom chaletu na Cours la Reine bilo je pospremanje

dovršeno, a meĊutim su dovezli i veliku jelu iz šume kod Saint-Germaina. Barun i barunica bili su od- 48 luĉili da iza doruĉka odu zajedno nakupovati boţiĉnih darova za djecu i druţinĉad. Barun je bio zami-

šljen, jer je ovih dana izdao brošuru: »Je li viša klasa društvo?«. Sjedili su za kavanskim stolom u li-

jepoj velikoj jestvionici, a sva vrata do djeĉje sobe bila su otvorena. Ĉuli su kako se dojilja igra s dje-

com, i barunica se smiješila od sreće i zadovoljstva. Bila je postala tako blaga, a radost joj bila tiha i

spokojna. Tada zavikne jedno dijete, i ona ustade da vidi zašto viĉe. U istom ĉasu uniĊe sluga i donese

poštu. Barun otvori dvije tiskanice. Prva je bila jedan »veliki, ugledni« dnevni list. On ga razvije i

opazi odmah natpis sa krupnim pismenima: »Jedan zlobnik«. I onda proĉita nekoliko redaka: »Došao

je Boţić, veliki blagdan, koji je tako drag svim ĉistim srcima! Ovaj blagdan, koji je svim kršćanskim

narodima svet, kadno mir i volja za izmirenjem prozirniju ĉitavo ĉovjeĉanstvo, kadno i isti ubojica

svoj noţ od sebe baca, a lupeţ sveto pravo vlasništva štuje; ovaj blagdan, koji se naroĉito u nordijskim

zemljama od najstarijih vremena kao nijedan drugi slavi itd. I baš u to doba, kao smrad iz kakve

kloake, pojavljuje se individua, koja se nije ţacala da raski-ne najsvetije veze, i riga svoju zlobu na

ugledne i štovane ĉlanove društva, - zlobu, koju je najsitni-ĉavija osvetljivost diktirala...« On opet

sloţi novine 1 turne ih u dţep svoje jutarnje kabanice. Onda je raskinuo drugu tiskanicu. Bila je

karikatura na nJega i njegovu ţenu. I nju je turnuo u isti dţep, ali se morao poţuriti, jer se ţena već

vraćala. Kad su 49 svršili doruĉak, pohita u svoju sobu da se obuĉe. Onda poĊoše od kuĉe. Sunce je sjalo na Elizejskim Poljanama na platane, pokrivene injem, a trg Sloge nalikovao je velikoj

vazi sunĉanoga svjetla usred kamene pustinje. On je drţao njenu ruku pod svojim pazuhom, ali mu je

bilo, kao da ona njega podupire. Ona pripovijedaše što će kupiti djeci, a on odgovaraše, koliko je

mogao, uz druge misli što su ga saletavale. Napokon prekine najedanput razgovor i upita bez ikakvog

vanjskog povoda: - Znaš li ti kakva je razlika izmeĊu kazne i osvete? - Ne znam, o tom nisam razmišljala. - Rado bih znao nije li moţda razlika u ovom: kad se neki anonimni novinar osveti, onda je to kazna; a

kad kakav potpisani nenovinar kaţnjava, onda je to osveta! Upišimo se meĊu nove proroke! Ona ga zamoli da ne bi natrunjavao boţiĉnog blagdana, govoreći o novinama. - Toga blagdana, ponavljaše on tiho, »kadno mir i volja za izmirenjem...« Oni proĊoše kroz arkade ulice Rivoli, skrenuše na boulevarde i nakupovaše boţiĉnih darova, U Grand-

Hotelu su jeli. Sunĉane, dobre volje, ona je nastojala da ga razveseli. Ali on je ostao zamišljen.

Konaĉno je upita: - Kako moţe ĉovjek osjećati zlu savjest, kad je nešto uĉinio što je dobro i pravo? 50 Ona nije znala.

Dolazi li to otuda, što nas je viša klasa tako odgojila da svaki put osjećamo zlu savjest, kad se proti

njoj dignemo? Vjerojatno! Zašto nema onaj prava da udari na nepravdu, koji je po nepravdi povrije-

Ċen? Jer će samo onaj udarati koji je povrijeĊen, a viša klasa neće da se na nju udara. Zašto ja nisam

prije udarao na višu klasu, dok sam pripadao u njene redove? Jer onda, naravno, nisam znao, što je

zapravo ta viša klasa. Ĉovjek se mora udaljiti od slike, da naĊe pravo stajalište za njeno promatranje. - Na Badnji dan se ne govori o takvim stvarima. - Istina, Boţić je, »ovaj blagdan...« Onda se odvezoše kući. I zapališe svijeće na boţiĉnom drvu. Mir i sreća odsjajivahu s njega; ali tamne

granĉice jele zaudarahu po pogrebu i izgledahu tmurno kao barunovo lice. Ali onda doĊe doj-kinja sa

malima, i njemu se opet lice razvedri, jer-tako mišljaše - dok ovi maleni odrastu, oni će s radošću ţeti

što smo mi sa suzama sijali; i oni će °nda imati zlu savjest, samo kad se ogriješe o zakone prirode, a

neće ih muĉiti nastranosti, koje su ih batinom nauĉili i koje su im popovskim priĉicama ucijepili, a

koje je viša klasa na korist više klase smislila. Barunica sjede uz glasovir, kad su došle djevojke iz kuhinje i sluga. I ona sviraše stare melanko- 51 liĉne plesove, kojima se Nordijci raduju, i svi su plesali sa djecom, ali nisu izgledali veseli. Bio je to

kao nuţni dio javne sluţbe boţje. Onda su djeca i druţina dobili svoje boţiĉne darove, a potom su

djeca morala poĉi u svoje posteljice. Barunica pode u salon i sjede na stolac. Barun sjede na klupĉicu do njenih nogu. I spusti glavu na

njeno koljeno. Glava mu je bila teška, tako teška! I ona ga milovaše po ĉelu, ali ne reĉe ništa. - Sto! On plaĉe? - Da, plaĉem. Ona još nikad nije vidjela muškarca koji bi plakao. To je bilo strašno! Ĉitavo se njegovo snaţno tijelo

treslo, ali nije jecao i nije se ĉulo nikakva glasa. - Zašto plaĉe? - Tako je nesretan! - Nesretan s njom? - Ne, ne, ne s njom, ali ipak nesretan! - Zar su se opet ruţno ponijeli prema njemu? - O, da! - Moţe li joj što reci o tome? - Ne, hoće samo da sjedi uz nju. Kako je jednoć, odavno, sjedio uz svoju majku! Ona je ĉavrljala s njime kao sa djetetom. Izljubila mu vjeĊe i osušila lice rupĉiĉem. Ona se osjećala

tako ponosnom, tako neobiĉno jakom, i nije plakala. Kad ju je takvu vidio, ohrabri se i on. 52 - Kako je mogao biti tako slab! Doista je uţasno, da je tako teško podnositi fabricirane nazore pro-

tivnika! Zar su zbilja njegovi neprijatelji i sami vjerovali što su govorili? - Strašno je pomisliti, ali oni zbilja vjeruju. U ĉeljusti znadu kamenovi zarasti, pa zašto ne bi nazori u

mozgu zarasli? Ali ona ipak vjeruje, da on ima pravo i da ide za onim stoje dobro... Da, ona to vjeruje.

Ali, on ne smije da se rasrdi, zar mu ne fali njegovo prvo dijete? - O, o i još kako! Ali tome se ne moţe pomoći, barem za sada! No on i svi drugi, koji rade za bu-

dućnost, morat će nastojati da naĊu izlaz i u takvom sluĉaju. On još ne zna kako, ali jaĉe glave nego

što je njegova, i mnogi zajedno, jamaĉno će jednom riješiti i ovo pitanje, koje se sada ĉini nerješivo. - Da, to bi se moralo uĉiniti... Ali njezin brak? Je li to još pravi brak, kad joj muţ neće iskazati svoje

jade? Nije li i to pro...? - Nije, to je pravi brak, jer se oni ljube, dok se on i njegova prva ţena nisu ljubili. Ili zar se njih dvoje

ne ljube? Moţe li to ona poricati? - Ne, dragi ljubavnice, ona to ne moţe! - No, onda je to pravi brak, po bogu i po prirodi! 53

Jesen Bili su već deset godina oţenjeni. Sretno? Toliko sretno, koliko su prilike dopuštale. Oni su vukli na

istom uţetu, baš kao dva mlada vola iste jakosti, od kojih vuĉe jedan na jednoj, a drugi na drugoj strani

uţeta. U prvoj godini bila je, naravno, sahranjena mnoţina iluzija o braku kao apsolutnom blaţenstvu. U

drugoj godini doĊoše djeca, pa uz dnevni ţivotni rad nije bilo puno vremena za mudrovanje.

On je bio veoma kućevan ĉovjek, moţda i previše, pa je u porodici našao svoj mali svijet kojemu je

bio središtem; djeca su bila zrake poput radija. I ţena je nastojala da bude središte, ali nikad u sredini

kruga, jer je ondje već sjedio muţ, pa su zato zrake padale sad jedne na druge, a sad su se razilazile;

zato nije bilo u cjelini potpunog sklada. U desetoj godini bio je muţ imenovan tajnikom u nadzorništvu kazniona, pa je u toj sluţbi morao

putovati. To je nemilo poremetilo njegove domaće navike, i kad je na to samo mislio, da će na ĉitavih

mjesec dana morati otići od kuće, on se osjećao sasvim nevoljko. I nije mu bilo jasno, hoće li mu više

nedostajati ţena ili djeca, moţda ijedna i druga. 54 Naveĉer prije odlaska sjedi na svojoj sofi i gleda kako mu ţena sprema putni kovĉeg. Ona kleĉi na

podu i vješto trpa rublje u kovĉeg. Crno odijelo najprije iskefa i onda ga pomno savije da obuhvati što

manji prostor. U to se on, naime, ništa ne razumije- Ona nije svoga poloţaja u kući nikad tako shvaćala, kao da bi bila sluškinja, a jedva i tako, daje

njegova ţena. Ona je bila mati: mati djeci i mati njemu. Nije se nikad smatrala poniţenom, da mu krpa

ĉarape, i nije za to traţila nikakve hvale, ali nije takoĊer nikad mislila da joj je on za to što duţan; ta

on je davao njoj i njenoj djeci nove ĉarape i još mnogo toga više, i to bi ona inaĉe morala zasluţivati

izvan kuće, pa bi morala svoju djecu ostavljati samu kod kuće. Sjedio je u uglu sofe i gledao na nju. I sad, uoĉi rastanka, on je pomišljao, da će ĉeznuti za njom kad

ne bude uz njega. Promatrao je njenu pojavu. Lopatice joj bijahu ponešto naprijed potisnute, a leĊa

pogrbljena od rada nad kolijevkom, nad uti-jom (glaĉalom) i nad ognjištem. I on je bio pogrbljen od

rada za pisaćim stolom, a oĉi su mu morale u pomoć uzeti oĉale. Ali sada doista nije mislio na sebe.

On je vidio, kako su njoj pletenice postale tanje nego što su prije bile, i kako se na tjemenu opaţa neka

slaba svjetlost. Zar je za njega izgubila svoju ljepotu, samo za njega? Ne, za malu općinu, što su Je svi

oni stvarali; jer je napokon i za samu sebe radila. A i njegova se kosa prorijedila u borbi za 55 njih sve. On bi valjda bio ostao mlaĊi da nije bilo toliko usta, daje ostao sam; ali on nije ni za trenutak

pomišljao da bi radije bio sam ostao. - Dobro će ti prijati da malo odeš od kuće, reĉe njegova ţena, previše si ĉuĉao kod kuće. - Ti se jamaĉno raduješ što ćeš me se osloboditi, reĉe on s malko gorĉine, ali meni će biti teško bez

vas. - Ti si kao domaća maĉka, kojoj je teško bez toploga ugla uz peć, ali ja ti neću previše nedostajati; to

sigurno ni sam ne vjeruješ. - A djeca? - Da, kad odlaziš, ali kad si kod kuće, onda viĉeš na njih, ne doduše preoštro, ali ipak! Oh ne, ti ih

ljubiš, neću da budem nepravedna. Pri veĉeri je on bio veoma blag i nije mu bilo voljko u duši. Nije ĉitao veĉernjih listova, nego je samo

htio da sa ţenom razgovara. Ali ona je bila tako zaposlena, da nije sebi priuštila vremena za ĉavrljanje.

I njezina su ĉuvstva za desetogodišnje kampanje u djeĉjoj sobi i u kuhinji imala dosta vremena da

otvrdnu. On je bio ĉuvstveniji, no što je htio pokazati, a uznemirivao ga je nered u kući. Gledao je kako su

dijelovi njegovog svagdašnjeg ţivota, njegove egzistencije, isprebacani po stolicama i ormarima; a

otvoreni crni putni kovĉeg zijevao je na njega poput lijesa; u njemu su bijelim rubljem bila omotana

njegova crna odijela, koja su nosila tragove 56 njegovih koljena i laktova; bilo mu kao da je i sam leţao u tom lijesu sa svojom bijelom štirkanom

košuljom; odmah će ga zatvoriti i odnijeti. Drugoga jutra, bijaše to u augustu, skoĉi iz kreveta i obuĉe se brzo, bez daha. Bio je veoma nervozan.

Pode u djeĉju sobu i izljubi svu djecu, koja su trla san iz oĉiju. Izgrli još ţenu i sjede u drošku, da se

odveze na kolodvor. Putovanje u društvu njegovih pretpostavljenih doista gaje razonodilo, prijalo mu je uvelike da se

jednoć moţe malo protresti. Njegovo je kućanstvo sada bilo daleko za njim poput kakve sparne loţni-

ce, pa je bio uistinu veseo kad su stigli u Linko'ping. Iza sluţbenog posla proveli su ostatak dana pri finom banketu u velikom hotelu. Pilo se za zdravlje

kaţnjenika, koji su ipak bili razlog putovanju. A onda se spustila veĉer u samotnoj sobi. Krevet, dva stolca, stol, ormarić za pranje i stearinska

svijeća, koja je rasprostirala svoje slabašno svijetlo po golim tapetama. Bilo mu je sasvim nevoljko.

Sve mu je nedostajalo: papuĉe, jutarnji ogrtaĉ, sta-lak za lule, pisaći stol; sve one malenkosti koje su

bile postale dijelom njegovog ţivota. A onda djeca i njegova ţena! Kad je htio da navije uru, nije bilo

kljuĉića. On je jamaĉno visio kod kuće na vješalici za uru, koju mu je ţena još kao zaruĉnica izvezla.

On legne u krevet i zapali cigaru. Ali je morao još jednoć ustati, da izvadi iz kovĉega knjigu. Traţeći

knjigu, naĊe papuĉe! Ah, ona je na sve mislila! Onda naĊe i knjigu. Ali nije ĉitao. Leţao je i mislio na 57 prošlost, na svoju ţenu, kakva je bila prije deset godina. Slika od nekada pojavi se pred njim, a sa-

dašnja išćeze u plavkasto-smeĊim oblacima cigare, koji se u krugovima uzdizahu k svodu sa mrljama

od kiše. Spopala ga je bezgraniĉna ĉeţnja. Svaka opora rijeĉ, koju bi joj kazao, vraĉala se s bolom u

njegovo uho, i on se kajao za svaku uru, koju joj je ogorĉio. Napokon je usnuo. Drugog dana opet posao i novi banket sa zdravicom direktoru umjesto kaţnjenicima. Naveĉer samoća,

praznina, hladnoća. Osjećao je veliku potrebu da s njome govori. Prihvati listovni papir i sjedne k

stolu. Ali je već pri prvom potezu zapeo. Kako da joj kaţe? On je uvijek pisao »Draga mama«, kad bi

joj s nekoliko redaka javljao da ne moţe jesti kod kuće. Ali sada nije pisao mami, nego zaruĉnici,

ljubavnici. I on napisa kao nekoć: »Draga moja Lilly«. S poĉetka nastavljaše sporo, jer su tolike lijepe

rijeĉi bile išĉezle iz tromoga i suhoparnog jezika svagdašnjega ţivota; ali doskora se zagrijao i one se

opet pomoliše u sjećanju kao zaboravljene melodije, taktovi valcera, odlomci romanca, cvjetni

grozdovi jorgovana i lastavice, kao veĉernje ure pri sunĉanom zalasku na bistroj i glatkoj puĉini

morskoj. I tako su sve proljetne uspomene ţivota u sunĉanim oblacima plesale i zdruţile se oko nje. A

sasvim dolje postrance narisao je zvjezdicu, kao što to obiĉavaju ljubavnici, i uz nju, kao nekoć,

napisao: »Poljubi ovdje!« Kad je dovršio pismo i opet ga proĉitao, njemu su gorjeli obrazi i on je bio zbunjen. Zašto, nije ni 58 sam znao. Ali mu je bilo, kao daje svoja najdublja ĉuvstva saopćio nekomu, koji nije imao pravog ra-

zumijevanja za njih. Ipak je predao pismo na poštu. Prošlo je nekoliko dana, dok je stigao odgovor. Ĉekajući na nj, on je bio bojaţljiv kao dijete i u ne-

prilici. Ali onda doĊe odgovor! Bio je pogodio pravi ton, i iz kuhinjske pare i vike u djeĉjoj sobi

doletjela je pjesma, jasna i zvonka, topla i ĉista, kao prva ljubav. Sad su se poĉela izmjenjivati ljubavna pisma. Pisao je svake veĉeri, a gdjekad bi još i po danu poslao

pokoju kartu. Njegovi ga drugovi više nisu mogli prepoznati. Poĉeo je naime da poklanja toliku paţnju

svome odijelu i svojoj vanjštini, da su posumnjali da ima neku ljubavnu pustolovinu, I on je uistinu bio

zaljubljen, ponovno zaljubljen. On joj posla svoju fotografiju, bez oĉala, a ona njemu viticu svoje

kose. Bili su djetinjasti u svojim izraţajima, i on je paĉe kupio listovnog papira sa golubicama. Ali oni

su napokon bili ljudi srednje dobi, još daleko od ĉetrdesete godine, iako su ţivotne borbe doprinijele te

su se osjećali stari, A ako ju je u potonjoj godini braka zanemario, nije to bilo zbog hladnoće prema

njoj, nego iz poštovanja, jer je vazda gledao u njoj majku svoje djece. Putovanje se primicalo kraju. Kad je sada mislio na sastanak sa ţenom, osjećao se nekako uzbuĊenim,

nemirnim. On se je dopisivao s ljubavnicom; no da li će tu ljubavnicu naći u majci i domaćici? Bojao

se da će se osjećati razoĉaran, kad se po- 59 vrati. On nije htio da je zatekne s kuhinjskom krpom u ruci, kad je bude zagrlio, a nije htio ni da joj se

djeca tom prigodom vješaju o suknju. Morali su da se sastanu na drugom mjestu, sami. Ne bi li je

pozvao primjerice u Waxholm, na stockholmskom otoĉju, i u gostionicu, u kojoj su kao zaruĉnici

proveli tolike vesele ĉasove? To bi bila ideja! Ondje bi mogli za dva dana još jednoć u sjećanju

proţivjeti sve one prve lijepe proljetne dane, koji su išĉezli i nikad se više neće povratiti! On sjede i predloţi joj taj sastanak dugim pismom, koje je bilo ozareno ljubavlju. Ona mu smjesta

odgovori. Pristaje - sretna, što mu je na um pala ista misao kano i njoj. #** Dva dana kasnije bio je u Waxholmu, gdje je naruĉio sobu u gostionici. Bio je krasan septembarski

dan. On je sam objedovao u velikoj dvorani i ispivši ĉašu vina opet se osjećao mladim. Tu je bilo tako

svijetlo i zraĉno, a vani se prostiralo plavo more, i samo su breze promijenile svoju boju. U vrtu su još

cvale dalije, a rezeda je mirisala na kraju lijehe. Nekoliko je pĉela pohodilo usahnule ĉaske, da se

razoĉarane povrate u svoje košnice. U Sundu su prolazile jedrenjaĉe, gonjene slabim burinom, a pri

zaokretu lepršala su jedra tako, da su galebovi prestrašeni i kriĉeći odletjeli od ribara, koji su u svojim

laĊicama na udicu pecali ribe. 60 On ispije svoju kavu na verandi i poĉne da oĉekuje parobrod, koji je imao stići u šest sati. Nemiran, kano da ide neĉemu neizvjesnomu u susret, šetao je na balkonu amo-tamo, motreći Fjard i

Sund, i zureći u daljinu prema Stockholmu, ne bi li ugledao parobrod. Konaĉno se opazi dim nad omorikovom šumom na obzorju. Srce mu poĉne udarati i on ispije ĉašicu

likera, A onda poĊe na obalu. Sad se vidio dimnjak usred Sunda, a skoro zatim ugleda i zastavu na prednjem jarbolu. Je li ona bila na

parobrodu, ili ju je štogod sprijeĉilo da otputuje? Trebalo je samo da oboli koje dijete, pa bi ona bila

ostala kod kuće, a on bi morao provesti samotnu noć u hotelu. I djeca, na koju je zadnjih tjedana malo

mislio, pojaviše se sada izmeĊu njega i nje. U svojim zadnjim pismima oni su oboje malo spominjali

djecu, kao da su htjeli udaljiti svjedoke i nametnike, koji bi ih uznemirivali. Neko je vrijeme hodao po iskrcavalištu, koje je škripalo pod njegovim nogama, a konaĉno se nepo-

miĉno zaustavio pri stupcu za privezivanje parobroda, gledajući ukoĉeno prema parobrodu, kojemu se

trup neprestano povećavao i kojemu se trag u vodi poput rijeke od rastopljenog zlata slijegao na Plavu,

slabo nagrešpanu površinu. Sad ugleda na palubi ljude, koji se kretahu amo-tamo, a na pramcu mornare, koji pripravljahu uzeto. A

onda zaleprša nešto bijelo uz krmilo. On je <ii sam na iskrcavalištu i nije vjerojatno da bi se moglo kome drugome domahivati osim njemu, a nijedna

druga ne moţe mu domahivati nego ona. I on izvadi svoj rubac da uzvrati pozdrav. Ali nevoljko opazi

da njegov rubac nije bijel, jer se od nekoga vremena sluţio radi štednje šarenim rupcima. Parobrod fućka, daje signale, i makina se zaustavi, a brod se kliţe prema iskrcavalištu. Sad je opet

prepozna i oni se pozdravljaju oĉima, ali još ne mogu da izmijene koju rijeĉ, jer su podaleko jedno od

drugoga. Napokon se parobrod zaustavi. On je vidi, kako ju polagano guraju preko mostića za iskrcavanje. Ona

je, i opet nije ona. IzmeĊu jedne i druge proteklo je deset godina! Moda se promijenila i kroj haljina

postao je drugaĉiji. Prije je njeno fino crno-manjasto lice bilo napola obrubljeno tada obiĉajnom

kapicom, pod kojom je ostajalo otvoreno ĉelo; sad je ĉelo u sjeni loše podraţavanog muškog šešira.

Onda se njezin lijepi stas ocrtavao u milotnim linijama pod ukusno drapiranom mantilom za posjete,

koja je Ċavolasto prikrivala i isticala obla ramena i kretnje ruku; sad joj ĉitavu pojavu nagrĊuje duga-

ĉka koĉijaška kabanica, koja ocrtava haljine, a ne figuru tijela. Kad je zadnji put koraĉila na mostiću,

imao je prilike da vidi njenu malu nogu, u koju se bio zaljubio dok je još bila u ĉizmici sa dugmetima.

štono je potpuno odgovarala obliku noge; dok seje njena sadašnja cipela protegla u kitajske šiljate

papuĉe, koje ne dopuštaju tabanima da se uzdiţu 62 u onim poigravaj uĉim ritmovima, štono su njega onda ushićavali. Bila je ona, i opet nije bila! On je zagrli i poljubi. Pitahu jedno drugo, kako im je, a on se obavijesti o

djeci. Onda poĊoše na obalu. Rijeĉi se otkidahu od usta polagano, suho, usiljeno. Ĉudnovato! Gotovo su se stidili jedno drugoga, i

nijedno od njih nije spomenulo dopisivanja. Konaĉno se on osmjeli i upita: -Hoćeš li da se prošećemo prije nego zaĊe sunce? - Rado, reĉe ona i prihvati mu ruku. PoĊoše uzbrdice cestom prema gradu. Svi ljetnikovci bijahu kapcima zatvoreni, a u vrtovima bijaše

sve pobrano i išĉupano. Ovdje-ondje vidjela se na stablima pokoja jabuka, koja se sakrila iza lišća, ali

na lijehama nije više bilo nikakvog cvijeća. Puste verande izgledahu kao skeleti, i gdje su se prije

viĊala vesela nasmijana lica, sad je bilo sasvim tiho. - Sve već izgleda jesenski, reĉe ona. -Da, i nije ugodno, kad se ljetovališta gledaju u tom stanju. Oni iĊahu dalje. - Hajde da pogledamo, gdje smo prije stanovali. - Hajdemo, to će biti lijepo, I oni poĊoše kraj kupališta. Ondje je bila mala kućica, utisnuta izmeĊu vrtlarove kuće i kuće prvaka

pilota, sa svojim crvenim plotom od letva, sa svojom verandom i vrtićem. (53

Sada iskoĉiše uspomene na prošlost. U onoj sobici rodilo se prvo dijete. Koliko je to bilo slavlje!

Pjevanje i mladost! A ondje je bio ruţiĉni grm, što su ga oni zasadili, a malko dalje lijena jagoda, koju

su takoĊer oni uredili: sad je nije više bilo, jer je zarasla travom. MeĊu brezama su se vidjeli tragovi

ljuljaške, koje više nije bilo. - Hvala ti za tvoja lijepa pisma, reĉe ona i stisne mu ruku. On porumeni, ali ne odgovori ništa. Onda se okrenuše da poĊu u hotel, a putem on je pripovijedao kojekakve potankosti sa svoga pu-

tovanja. Dao je u velikoj jestvionici prostrti stol, za kojim su onda obiĉavali sjediti. I tako su opet ovdje sjedili

u ĉetiri oka. On dohvati košaricu sa kruhom i ponudi joj. Ona se nato nasmiješi. Dugo je od onda, kad

je još bio tako uĉtiv prema njoj. Alije bilo novo i ugodno, da tako jedu u gostionici na moru, pa su

brzo raspreli ţivahan razgovor, koji seje sav sastojao od uspomena u kojima su sada ţivjeli. Pogledi im

se zaţariše i mali se nabori na licima izgladiše. O zlatno, ruţiĉasto doba, koje se samo jedanput

doţivljuje, ako se doţivi, i kojega toliki, toliki nikad ne dozive! Pri dessertu prišapne on nešto konobarki, a ona se odmah zatim povrati sa bocom šampanjca. - Dragi Axel, što ti pada na pamet? reĉe ona napola sa prijekorom. 64 - Proljeĉe koje je prošlo, ali će se opet povratiti. Ali on nije samo na to mislio, jer se iza ţenina prijekora pomoli pred njim, kano kad se maĉka prošulja

sobom, tamna slika djeĉje sobe i zdjele sa brašnenom kašom. Onda se opet razvedri i iskriĉasto vino izazva opet tolike njeţne uspomene, da su se ponovo sasvim

podali ĉarobnoj opojnosti svoje prošlosti. On poloţi sada laktove na stol i pokrije rukom oĉi, kao da neće da ga smeta sadašnjost, ona sadašnjost,

koju je upravo on sam traţio. Ure su prolazile. Tada ustadoše i poĊoše u salon, gdje je bio glasovir, da piju kavu. - Rado bih znala kako je djeci, reĉe ona, probu-divši se istom sada iz opojnosti. - Sjedi i pjevaj, reĉe on otvarajući glasovir. - Sto da pjevam? Dobro znaš da već odavna nisam pjevala. Da, on to zna, ali bi sada rado ĉuo kakvu pjesmicu. Ona sjede za glasovir i stade preludirati. Bio je to kreštavi gostioniĉki glasovir, koji je zveketao Poput

klimavih zubi. - Sto da pjevam? upita i okrenu se na stolĉiću k muţu, ~ Ti dobro znaš, Lilly, odgovori on ne usuĊujući

se daje pogleda.

~ Tvoju pjesmu! Je li? Ako još samo uzmognem! 65 I ona pjevaše: »Kako li je ime zemlji, gdje moj dragi ţivi sad?« Ali, ah, glas joj bio tanak i rezak, a od ganuća i neĉist. Bio je gdjekada kao krik iz dubine duše koja

osjeća daje prošlo podne i da se primiĉe veĉer. Prsti, navikli na teški rad, nisu mogli naći pravih tono-

va, A i klavir je bio istrošen, sukno na batićima dosta otrcano, te je ĉesto golo drvo udaralo po met-

alnim ţicama. Kad je dovršila pjesmu, nije se usudila da se prva okrene, kao da oĉekuje, da će on k njoj doći i štogod

kazati. Ali on nije došao, a u sobi je bilo tiho. Kad se naposljetku okrenula, on je sjedio na sofi i

plakao. Ona je u prvi tren htjela da skoĉi, da mu glavu obuhvati obadvjema rukama i da ga cjeliva kao

nekoć, ali je ipak ostala sjedeći, nepomiĉna, i upirala pogled na tlo. On je drţao neupaljenu cigaru meĊu palcem i kaţiprstom. Kad je ĉuo da je nastala tišina, on odgrize

vršak cigare i zapali je ţigicom. - Hvala ti, Lilly, reĉe i zadimi. Hoćeš li sada kavu? Ispivši kavu, oni govorahu općenito o ljetovalištima i gdje bi zgodno bilo da na godinu ljetuju. Ali

razgovor je poĉeo usahnjivati i oni se ponavljahu. Napokon reĉe on zijevajući dugo i bezobzirno: - A sada idem spavati! - To ću i ja uĉiniti, reĉe ona i ustade. 66 On poĊe u loţnicu, a ona zaostade »ĉasak« u jestvionici, razgovarajući sa gostioniĉarkom o ljetnom

luku i drugim gospodarskim stvarima toliko, daje od ĉaska postalo pol sata.

Kad se povratila, zaustavi se na vratima loţnice i slušaše. Unutra je bilo sve tiho, a cipele su stajale

vani. Ona pokuca, ali nitko ne odgovori. Onda otvori vrata i uniĊe. On je spavao. On je spavao! *** Drugog jutra sjeĊahu za stolom uz kavu. Njega je boljela glava, a ona se vidjela nemirna. - Kakva je to kava! reĉe on i namrgodi lice. - Brazilska, reĉe ona. - Što ćemo danas raditi? upita on i pogleda na uru. - Naruĉi radije kruha sa maslacem, primijeti ona, mjesto da se ljutiš na kavu. - Da, to ću i uĉiniti, reĉe on, a k tome ĉašicu rakije. Šampanjac, brr! Kad je pojeo maslacem namazani kruh i ispio rakiju, bio je odmah veseliji. - A sada hajdmo na pilotski brijeg da razgledalo okolicu! Oni ustadoše i poĊoše. Vrijeme je bilo divno i

Setnja im je prijala. Ali kad su se uspinjali na brijeg, išlo

je polagano: ona je teško disala, a njemu 67 su klecala koljena. Sad se vise nije spominjala prošlost. Livade su bile davno pokošene, a onda je na njima pasla stoka, pa nigdje nije bilo nijednog cvijetka.

Sjedoše oboje na kamenje. On govoraše o kaţnjeniĉkim prilikama, a ona o djeci. Nato poĊoše komad puta dalje, a da nisu ništa govorili. On opet pogleda na uru. - Još su tri sata do objeda, reĉe. A pri tom pomisli: rado bih znao što ćemo sutra raditi. Onda se okrenuše i vratiše opet u hotel. On poĉe traţiti novine, a ona se smiješila i sjedila šutke uz

njega. Jelo se priliĉno tiho. Ona napokon zapoĉe govoriti o sluţavkama. - Zaboga, poštedi nas sa sluţavkama! poviknu on. - Da, nismo došli ovamo da se svaĊamo. - Zar sam seja svaĊao? - Dakako, nisam bogme ja. Nastade nesnosna stanka. Sad bi on ţelio da tko-god doĊe meĊu njih. Djeca! ah, da! Ovaj tete-a-tete

poĉeo mu je dosaĊivati. Ipak mu je ovaj osjećaj bio vrlo neugodan, kad se sjetio juĉerašnjih svijetlih

ura. - Hajde da poĊemo na hrastikovu uzvisinu i da beremo šumske jagode, reĉe ona. 68 - Ali u ovo doba nema više jagoda, već je jesen. - Ništa zato, moţemo ipak poći. I oni opet poĊoše. Ali se nije mogao raspresti nikakav razgovor. On je oĉima traţio kakav predmet,

kakvu toĉku na putu, o ĉemu bi se moglo govoriti, ali je već o svemu govoreno. Ona je poznavala sve

njegove nazore i velik dio njih nije odobravala. A već je ĉeznula i za kućom, za djecom i kućanstvom.

Napokon je bedasto da ovdje trĉkaraju i prave komediju, u kojoj svaki ĉas moţe planuti svaĊa. Konaĉno zastadoše, jer je ona bila umorna. On sjede i uze štapom crtati u pijesku. Upravo je ţelio da

ona izazove kakav sukob. - Na što misliš? upita ona iza nekog vremena. - Ja, odgovori on kao da ga je tkogod oslobodio od tereta, ja mislim: mi smo stari, mama; mi smo

svoje doigrali i moramo biti zadovoljni s onim što je bilo. Ako i ti tako misliš, vratimo se veĉernjim

parobrodom kući! - Ma i ja sam cijelo ovo vrijeme to isto mislila, dragi stari, neka bude dakle po tvojoj volji. - Onda hodi, pa ćemo se odvesti kući. Nije više ljeto, već je jesen. -Da, jesen je! I lakim korakom oni se poĉeše vraćati. On je bio Ponešto u neprilici radi groznoga preokreta u nje-

govoj osnovi, pa je osjećao potrebu, da tu ĉinjenicu filozofski objasni. 69 - Vidiš, mama, reĉe on, moja Iju - hm (rijeĉ je bila prejaka), moje nagnuĉe prema tebi preturilo je

tokom godina, kako se sada kaţe, evoluciju. To se je nagnuĉe razvilo, proširilo: s poĉetka je obuh-

vaćalo samo jednu individuu, kasnije porodicu kao cjelinu. Sad se ne radi više o tebi liĉno, niti se radi

o samoj djeci, nego se radi o cjelini, o svima skupa...

- Dakle, kao stoje stric uvijek govorio, djeca su gromovodi! Poslije svoga filozofijskoga objašnjenja on je opet postao sam svoj. Bilo je tako lijepo, da seje mogao

odloţiti salonski kaput; i bilo mu je kao da opet oblaĉi svoju jutarnju kabanicu. Cim su došli u gostionicu, ona je odmah poĉela spremati putni kovĉeg, i pri tom je bila u svome

elementu. Kad su došli na palubu parobroda, pošli su odmah dolje u jestvionicu. Samo iz pristojnosti, on ju je

prije upitao da li ţeli gledati zalazak sunca; ali ona nije htjela. Kad su veĉerali, uzeo je on najprije sebi, a ona je u isti ĉas pitala gostioniĉarku, što stoji suhi kruh. Kad seje najeo i ĉašu porta prinio k ustima, nije više mogao da svlada misao koja gaje veĉ dugo za-

bavljala. - Stari vrtoglavac! A? reĉe on i nasmiješi se svojoj ţeni, koja je za jednog zalogaja pogledala na njega. 70 Ah ona nije odgovorila na posmijeh njegovog lica, koje se sjalo od masti, nego njezine oĉi, koje su za

trenutak bljesnule, poprimivši tako zatoran izraţaj dostojanstva, da se našao u velikoj neprilici. Sad je bio ĉar narušen i išĉeznuo je zadnji trag ljubavnice: on je tu sjedio s majkom svoje djece, i

osjeĉao se zaplašen. -Jer sam jedan ĉasak bila luda, zato me ne trebaš omalovaţavati, reĉe ona ozbiljno. Ali u nagnuĉu, ĉini

mi se, svakoga muţa ima uvijek dobar dio prezira; to je ĉudnovato. - A u ţeninom? - Još više! To je istina! Ali ona ima i više povoda. - Povodi su jednaki, ako i nisu isti. Ali po svoj prilici da oboje imadu krivo. Stoje ĉovjek precjenjivao,

jer seje teško dalo postiĉi, to lako kasnije podcjenjuje. - Zašto se precjenjuje? - Zašto je tako teško postići? Sirena nad njihovim glavama prekide razgovor. Bili su na cilju. Kad su se opet našli u svom stanu i kad je on AJu vidio usred djece, osjećao je da se je njegovo

»nagnuće« prema njoj promijenilo i da je njezino nagnuće prema njemu prešlo na sve ove male vika-

ĉe, da seje dakle razdijelilo. Moţda je uopće on nje-no nagnuće posjedovao samo kao sredstvo za jed-

71 nu svrhu. Njegova je uloga bila tako prolazna i zato se osjećao svrgnutim. Kad ne bi bio nuţan da se

smogne kruh, bio bi po svoj prilici već odavno od-gurnut, odbaĉen. On poĊe u svoju radnu sobu, obuĉe svoj jutarnji ogrtaĉ, obuje papuĉe, zapali lulu i osjeti se opet kod

kuće. Vani je vjetar tako šibao kišu, da je u cijevi od peći fićukalo. Spremivši djecu u krevet, doĊe njegova ţena. - Nije vrijeme da bi se brale šumske jagode, reĉe ona. -Nije, draga stara, ljeto prolazi i već je jesen tu. - Da, već je jesen, odgovori ona, ali još nije zima, a i to je utjeha. - Utjeha! Slaba utjeha, kad ĉovjek samo jedanput ţivi. - Dva puta, ako ima djece, i tri puta, ako doţivi unuĉad! - Ali onda je zbilja svemu kraj. - Ako nema ţivota poslije ovoga ţivota. - To nije pouzdano! No tko to zna? Ja vjerujem, ali moja vjera nije nikakav dokaz. - Ali je dobro, da se vjeruje; daj dakle da vjerujemo u taj ţivot; vjerujmo da još jedanput moţe za nas

granuti proljeće. Vjerujmo! - Da, mi ćemo vjerovati! reĉe on grleći svoju ţenu. 72

Corinna Otac joj bio general, a mati je rano umrla. Odonda su u kuću ponajviše dolazila gospoda. Otac ju je

sam odgajao. Ona je s njime jahala, s njime gledala manevre i javne tjelovjeţbe, pa je s njime išla i na kontrolne

smotre. Jer je otac bio meĊu svima, koji su s njime općili, najviši po rangu, iskazivali su mu svi ono štovanje,

kojega jednaki jedan drugome nikad ne iskazuju. A jer je ona bila generalova kći, iskazivali su i njoj

jednako štovanje kao ocu. Imala je dakle i ona generalski rang, pa je to i osjećala. Na hodniku je vazda sjedio ordonans, koji bi s uţasnim štropotom ustao, kad bi ona dolazila ili

odlazila. Na plesovima su je uvijek majori pozivali da s njima pleše; kapetana je smatrala već niţom

ljudskom klasom, a poruĉnici su za nju bili nepristojni djeĉaci. Tako se navikla da ljude ocjenjuje po rangovnoj listi; civilne osobe bijahu za nju »ribe«, ĉudno obuĉe-

ni ljudi prnjavci, a siromasi fukara. Nad tom rangovnom skalom stajale su dame. Otac, kojemu su svi muškarci bili podĉinjeni i koji 73 je bio s poĉastima pozdravljan, Ĉim bi se pojavio, ipak je ustajao pred svakom damom, bila ona stara

ili mlada, te bi poznatim gospoĊama poljubio ruku, a svakoj je ljepotici bio usluţan. Tako je već od

rane mladosti mnogo drţala do premoći ţenskoga spola, te se navikla, da muškarce smatra niţim

bićima. Kad bi izjahala, imala je uvijek konjušara za sobom. Kad bi joj se svidjelo da stane i da razgleda

okolicu, stao bi i on. On je bio njena sjena. Ali kako zapravo izgleda, da lije mlad ili star, to nije znala.

I da su je pitali kakvog je spola, ne bi ni to umijela reći; ona nije nikad na to mislila, da bi i sjena mo-

gla imati neki spol; kad bi htjela uzjahati konja, pa bi svojom malom ĉizmom stala na njegovu ruku,

bila je ova ruka za nju stvar bez svakog znaĉenja, i onda bi mogla haljinu malo pridići, kao da nije

nitko prisutan. Ove gotovo priroĊene rangovne predodţbe proţimahu ĉitav njezin ţivot. Ona nije nikad mogla pou-

zdano općiti sa kćerima majora ili kapetana, jer su njihovi oĉevi bili podĉinjeni njezinu ocu. Na nekom

balu usudio se jednoć jedan poruĉnik da je pozove na ples. Da kazni njegovu drskost, ona nije odgova-

rala, kad seje on pri plesanju htio s njome zabavljati. Naknadno je doznala daje to bio jedan od prinĉe-

va: onda je bila neutješiva. Ona, koja je znala rangovne razlike ĉasnika, koja je poznavala sve ordene i

naslove: ona nije prepoznala jednog princa. To je ipak bilo previše. 74 Bila je lijepa, ali po njenoj oholosti bilo joj je lice tako ukoĉeno, da je odbijalo svakog poklonika. Da

se uda, na to nije nikad mislila. Mladi ljudi nisu za to imali kvalifikacije, a stari, koji su imali rang, bili

su prestari. Kad bi se udala za kakvoga kapetana, ona bi kod stola morala sjediti iza svih ma-jorskih

gospoĊa, ona, kći generalova! Ma to bi bila degradacija! Uostalom, ona ne bi nikako htjela biti

privjesak ili salonski ukras kakvoga muţa. Ona je bila navikla da zapovijeda i da ju se sluša; sama nije

mogla nikoga slušati. Slobodan muškaraĉki ţivot meĊu muškarcima bio joj je osim toga ulio antipatiju

prema svakom ţenskom zanimanju. Kasno se u njoj probudio spolni ţivot. Ona je pripadala staroj porodici, koja je s oĉeve strane, sluţeći u

soldaĉiji bez srca, pijanĉevajući i ludo rasipljući, zlo gospodarila svojom snagom, dok je s materine

strane prigušivala plodnost, da ne mora dijeliti svoj imutak. Stoga se ĉinilo da je priroda, odreĊujući

njezin spol, u zadnjoj uri bila neodluĉna; ili moţda nije imala dosta snage da se odluĉi za produljenje

ove rase. Njenoj su pojavi nedostajali oni znaĉajni ţenski znakovi što ih zdrava priroda za svoje svrhe

stvara, a ona nije ništa za to marila, da bi ove nedostatke vještinom nadoknadila. Njeni su malobrojni ţenski drugovi znali da je °na hladna, ravnodušna prema svemu što se tiĉe °dnosa

meĊu spolovima. Ona je sama govorila o tom prezirno, te je smatrala odurnim i uopće nije mogla

pojmiti kako se ţena moţe podati kakvomu 75 muţu. Priroda je bila za nju neĉista, a krepost je bila za nju u ĉistom rublju, štirkanim donjim su-

knjama i ĉitavim ĉarapama. Biti siromašan, to je za nju znaĉilo, biti prljav i opak. Ljeti je stanovala sa svojim ocem na imanju u pokrajini. Ladanja nije voljela. Vani, u prirodi, bila je malena: šuma joj je bila strašna, jezera se uţasavala, a

visoka trava na livadi skrivala je opasnosti. Seljaci su bili vrsta podmuklih ţivotinja, i k tome neĉisti.

Imali su i tako mnogo djece, a momci i djevojke bijahu za nju poroĉni. Kod velikih sveĉanosti i na oĉev roĊendan bili su ipak pozivani u vlastelinski dvor, da sluţe kao zbor u

operi, da viĉu »hura« i da plešu, kao figure na kakvoj slici. *** Došlo opet proljeće. Helena je sama odjahala na svojoj punokrvnoj kobili i daleko odjahala. Kad se

osjetila umornom, ona je sjahala i privezala kobilu o brezu na jednom šumskom pašnjaku, koji je bio

ograĊen. Zatim je prišla na rub jarka, da otrgne nekoliko orhideja. Najednoć je kobila zarzala, i Helena opazi, kako vitka ţivotinja ispruţuje vrat preko plota i kako

raširenim nozdrvama usisava zrak.

- Alice, viknu ona, tiho, moja djevojĉice! 76 I nastavi da plete kitu od onih skromnih cvijeta-ka, koji svoje tajne pomno skrivaju iza ljepušnih

zastora, štono naliĉe šarenomu katunu. Ali kobila opet zarza. IzmeĊu ţbunova lješnjaka na šumskom pašnjaku odgovori joj drugo rzanje, koje

je bilo snaţnije i dublje. Moĉvarno tlo šumskoga pašnjaka tutnjaše i kamenje odjekivaše pod snaţnim

kopitima, dok je ovamo kasao jedan crni pastuh, a mišići mu se razvili u guţve pod sjajnom koţom.

Oĉi mu zabljesnuše, kad je opazio kobilu. Najprije zastade i ispruţi vrat kao da zijeva, onda podigne

gornju usnu u vis i pokaza zube. A zatim poleti skokom preko trave, pribliţavajući se plotu. Helena podiţe haljinu u vis i potrĉa daje uhvati za uzde, ali se kobila već bila otrgla i skoĉila preko

plota. Zapoĉe pastuhova prosidba. Helena je stajala vani i dozivala, ali podivljala ţivotinja nije više ĉula. Unutra su se utrkivali konji i

poloţaj je postajao škakljiv. Pastuh je dahtao bijelom pjenom, koja je poput dima izlazila iz nozdr-va. Helena je htjela pobjeći, jer seje sablaţnjavala od toga prizora Ona nije još nikad vidjela kako prirodna

snaga u ţivim tjelesima bjesni. Bila je do krajnosti uzrujana gledajući ovu provalu. Mislila je ĉasak da onamo potrĉi i dovede kobilu, ali se bojala podivljalog pastuha. Zatim je htjela da

otrĉi i u pomoć zovne, ali onda bi dobila svjedoka, a to nije ţeljela. Napokon okrene ţivotinjama leĊa i

odluĉi da poĉeka. 77 Tada zaĉuje topot konja. Pribliţavahu se kola. Helena nije mogla pobjeći, a stidila se ostati. Ali bilo je prekasno, koĉija se vozila polaganije i baš

pred njom stala. -Ah, kako je to krasno! reĉe jedna dama, koja je sjedila u koĉiji, i prihvati svoju zlatnu lornjetu da

bolje vidi prizor iz prirodnog ţivota, koji je upravo bio u potpunom razvitku. - Ali zašto tu stojimo? vikaše druga dama u koĉiji. Gonite dalje! - Ama zar to nije lijepo? odgovori starija gospoĊa. Koĉijaš se smijuckao u veliku svoju bradu i potjerao dalje konje. - Ti si previše srameţljiva, draga moja Amalija, reĉe prvi glas. A meni se to ĉini kao vihor ili gorska

bujica... Helena nije mogla više ĉuti. Bila je zaprepaštena od srdţbe, srama i uţasa. U tom ĉasu dolazio je putem neki seljaĉki sluga. Helena mu poleti u susret, kako bi mu sprijeĉila da

vidi prizor, i da zamoli njegovu pomoć. Ali on se dotle bio previše pribliţio. - Ĉini mi se da je to mlinarov vranac, reĉe on ozbiljna lica. Onda je najbolje poĉekati dok se sve svrši,

jer s ovim nema šale. Ako gospoĊica hoće da poĊe kući, ja ću kobilu kasnije dovesti. Radosna što se je svega oslobodila, Helena se poţuri kući. 78 Kad je stigla kući, bila je bolesna. Kobile nije htjela više ni da vidi. Ona je sad bila neĉista. Ovaj neznatni dogaĊaj imao je veći utjecaj na Helenin duševni razvitak nego što seje moglo oĉekivati.

Brutalna provala jednog prirodnog nagona tako ju je progonila, kao daje prisustvovala kakvome

smaknuću. Ona je bunila njene misli po danu i njene sne po noći. Ona je pojaĉala njezin strah od

prirode, i zato je prekinula svoj dosadašnji amazonski ţivot. Zatvorila se u sobu i poĉela ĉitati. Na imanju je bila biblioteka, ali se za nju, na nesreću, nije ništa dalje nabavljalo, otkako je djed umro.

Sve su dakle knjige bile za jedan ljudski vijek prestare, i Helena je u njima nalazila zastarjele ideale.

Najprije joj doĊe do ruku »Corinna« od gospoĊe Stael. Svezak je bio tako poloţen ujedan pretinac,

kao da je imao sluţiti u osobitu svrhu, a doista je i sluţio. Uvezena zeleno, sa zamazanim zlatorezom,

puna primjedbi i podcrtanih redaka, koje su primjedbe sa podcrtavanjem potjecale od Pokojne matere,

ova je knjiga kćerci postala sredstvom za duhovni saobraćaj s pokojnicom. Odrasla djevojka

obnavljala je svoje poznanstvo s majkom. A ovi zapisci olovkom bijahu ĉitava povijest jedne duše.

Nezadovoljstvo sa prozom ţivota i surovošću Prirode raspalilo je maštu, da sebi izgradi svijet Sa

nja, u

kojem su duše ţivjele bez tjelesa. Ovaj je 79 svijet bio aristokratski svijet, jer je ona traţila gospodarstvenu nezavisnost samo zato, da moţe duši

pokloniti sve misli. To je bilo evanĊelje bogatih: ta moţdana upala, koja se nazivlje romantikom i koja

je postala smiješna u svojoj kukavštini kad je doprla do niţe društvene klase. Od Corinne stvorila je sada Helena sebi ideal: pjesnikinja, koja je bila odozgor inspirirana, koja se je

poput srednjovjekovne koludrice zaklela da će ostati »ĉista«, da moţe ĉistim ţivotom ţivjeti, i kojoj se

je, naravno, jedno sjajno mnoštvo divilo, uzdizala se nad male smrtnike svagdašnjosti. To nije bilo

ništa drugo nego preneseni generalski ideal: iskazivanje poĉasti, prezentiranje, prvo mjesto. Daje

gospoĊa Stael sama preţivjela Corinnin ideal i da je tek onda postala znamenitom kad se je bavila

zbiljom, - o tom nije Helena ništa znala. Ona se nije vise zanimala za vanjski svijet, nego se povukla u samu sebe i mudrovala o sebi. Baština,

koju je nasla u materinim posthumnim zapisci-ma, poĉela je klicati. Ona se poistovjećivala s Corin-

nom i materom, te je trošila mnogo vremena da razmišlja o svojem zvanju. Ona je daleko od sebe

odbijala i samu pomisao da je od prirode odreĊena za svoj spolni ţivot, daje duţna da se brine za kli-

canje i razvitak jajeta što ga je priroda usadila u njeno tijelo. Da ĉovjeĉanstvo pouĉi, što je Corinna

gospoĊe Stael prije pedeset godina mislila: to je smatrala daje njezin poziv; ali je sebi uobraţavala da

su to njezine misli koje se bore da naĊu izraţaja. 80 I tako poĉne da piše, a jednog dana pokuša da gradi stihove. Bogme joj je i to pošlo za rukom. Redci

su bili jednako dugi, a zadnje su se rijeĉi rimovale. Sad joj puĉe pred oĉima: bila je roĊena za pjesniki-

nju! Trebalo je samo još misli, ali ove je mogla da preuzme iz »Corinne«. Tako nastade mnoţina pjesama. No sad je trebalo da i svijet bude usrećen ovim pjesmama, a to se

moglo postići samo tiskom. Jednoga dana pošalje ilustriranom listu pjesmu s natpisom »Sapho«, na

kojoj je bila potpisana Corinna. Dršćući u srcu odnese pismo na poštu, i dok gaje bacala u škrinji-cu,

ona se tiho molila »bogu«. Sad je teško prolazilo uţasnih ĉetrnaest dana. Ona nije jela, nije gotovo ni spavala boraveći neprestano

u samoći. Prve subote, kad je list stigao, tresla se kao u groznici; a kad nije vidjela štampanu svoju pjesmu, pa

nije našla nijedne rijeĉi ni u »dopisnici uredništva«, sasvim je klonula. Druge je subote, kad je mogla sigurno oĉekivati barem kakav odgovor, uzela list sa sobom u šumu,

a

da ga nije otvorila. Ondje, duboko u jednoj guštari, izvuĉe list, okrenuvši se prije na sve strane, da je

tkogod ne gleda; onda ga rastvori i pregleda brzo sve stupce. Bila je u listu štampana samo jedna

Pjesma, koja se zvala »Bellmanov dan«. No onda J°J se oko oklizne dolje k dopisnici uredništva. Pri

Prvom pogledu na retke u sitnom tisku ona se zgra-nu

. prsti joj zgrabiše list i zguţvaše ga u oblik lopte, 81 da ga odmah bace u grm. Oĉima je buljila u bijelu mrlju što je prikazivaše zguţvani papir. To je bila

prva pogrda što ju je u svome ţivotu doĉekala. I bila je sva satrvena. Taj nepoznati novinar usudio se,

što se još nitko nije usudio: da bude s njom neobazriv. Ona je bila izišla iz svojih šanĉeva i pošla na

ono polje, na kojem rangovna lista malo znaĉi, na kojem pobjeĊuje ona prirodna snaga, štono se zove

talentom. Pred ovim talentom klanja se i svjetska vlast, kad ga više ne moţe poreći. Ali neznanac se

usudio da je povrijedi i kao ţenu. On je pisao: »Corinna od 1807. bila bi objed kuhala i djecu ljuljala,

daje iza 1870. ţivjela. Ali vi niste Corinna!« Sad je dakle prvi put ĉula neprijatelja, glavnog neprijatelja, muţa. Ali vidjet će on jednoć! Helena poĊe kući. Osjećala se tako ubijenom, da su joj se mišići jedva pokoravali slabim ţivcima. Ali kad je prešla nešto puta, ona se naglo okrene. Da tkogod naĊe onaj list, ona bi bila izdana! I ona

poĊe natrag, dohvati prut i izvuĉe njime list iz grma, pa ga dobro izgladi. Onda istrgne grudu

mahovine, sakrije pod nju list i pokrije mahovinu kamenom. Tako je bila ovdje sahranjena jedna nada,

ali ijedan dokaz. Dokaz, daje bila kriva? Da, tako je osjećala. Kao da je poĉinila nešto nepravo. Kao da

se je raskrinkala pred drugim spolom! Iza ovog dana zapoĉela je novi boj sa samom sobom. Borili se meĊu sobom slaviĉnost i strah od

javnosti, a da nije došlo do odluke. 82 Na jesen joj umre otac. Jer je noću kartao, i to nesretno, imao je dugova; ali jer je bio general, nije to

ništa znaĉilo. Helena nije trebala da poĊe za tezgu kakve trafike, nego ju je k sebi uzela jedna poslije

nevidljiva tetka. Ipak je nastala iza oĉeve smrti jedna velika promjena u njenom ţivotu. Prestalo je iskazivanje svih

poĉasti, a ĉasnici pukovnije sad su joj poput striĉeva domahivali pozdrav, dok se poruĉnici nisu više

ţacali daje pozivlju na ples. Sad je i sama opazila, da njena visina nije stojala u njenoj liĉnoj vri-

jednosti, nego daje bila posuĊena. Osjećala se de-gradiranom i sad je imala ţive simpatije za sve

podĉinjene; štoviše, ona je osjećala kako u njoj raste neka vrsta mrţnje na sve one, koji su se sluţili

prednostima ranga, što gaje prije ona imala. Zajedno s tim rasla je i potreba da steĉe liĉno priznanje, da

dostigne rang koji bi natkrilio sve druge, makar on i ne bio upisan na rangovnoj listini. Ona je htjela da se odlikuje, da prodre naprijed

1 da, zašto ne, vlada. Ona je imala jedan talenat, kojim

se već usudila posluţiti, premda ga još nije Podigla nad prosjeĉnost; udarala je u glasovir. Sad Je

poĉela uĉiti harmoniju, pa je govorila o G-moll sonati i o Fis-dur simfoniji, kao da ih je sama Qapisala.

I tako je poĉela unapreĊivati muziĉare. Pola godine nakon oĉeve smrti ponudiše joj mjesto dvorske gospoĊice. Ona ga prihvati. Sad je opet 83 dolazila u svezu sa bubnjarskom uzbunom i prezentiranjem, pa je opet poĉela da gubi svoje simpatije

za podĉinjene. Ali misli su nepostojane kao i sreća, pa je Helena s novim iskustvima stekla i nove na-

zore. Ona je naime otkrila jednog dana, i to skoro, da je sluţavka. Vojvotkinja i ona sjeĊahu u dvorskom

vrtu. Vojvotkinja je kaĉkala. - Meni se sve ĉini da su te knjiţevne ţene, te kaćiperke, bedaste, reĉe vojvotkinja. Helena je posivila u licu kao pepeo, pa je fiksirala gospodaricu. A onda je odgovorila: - Meni se ne ĉini. - Ja nisam marila doznati, što se vama ĉini, uzvrati vojvotkinja i spusti klupko da se otkotrlja na stazu. Heleni zadrhću noge, jer je u duši vidjela, kako je njena budućnost zajedno sa dvorskim mjestom

prohujala mimo nje. Onda poĊe da donese klupko. Sve joj je pucalo u struku, kad se nagnula i pokloni-

la, a lice joj se zacrveni poput vatre kad je predala klupko, a da joj vojvotkinja nije zahvalila. -Jeste li srditi? upita vojvotkinja i pogleda ţrtvu sasvim impertinentno. - Nisam, kraljevska Visosti, lagaše Helena. - Govorili su da ste i vi kaćiperka, nastavi vojvotkinja. Je li to istina? Helena se osjeti svuĉenom, nagom, i ne odgovori ništa. 84 Klupko sad opet padne. Helena se priĉini kao da to nije vidjela, i stane griskati usnu, da suzdrţi suze

srdţbe. - Molim, dodajte mi ono klupko, reĉe vojvotkinja. Helena se uspravi, pogleda despotkinju u oĉi i reĉe: - Ne, to neću. I odmah zatim poĊe. Pijesak je škripio pod njenim cipelama, a povlaka je vitlala za sobom oblaĉiće

prašine. Gotovo je pretrĉala stepenice i onda je išĉezla. Tim je bila njena karijera na dvoru dokrajĉena. Alije jedan ţalac ostao. Helena je morala sada osjećati,

što to znaĉi, kad netko padne u nemilost; a još joj je jasnije postalo što znaĉi kad netko zapusti svoje

mjesto, svoj poloţaj. Društvo ne voli da se poloţaj mijenja, i nitko nije mogao razumjeti da bi ona

svojom voljom mogla okrenuti leĊa sunĉanomu sjaju dvora. Bila je, naravno, »otjerana«. Tako se

govorilo; otjerana! To je bilo najveće poniţenje što ga je doţivjela; to je bila pogrda. Ĉinila se samoj

sebi daje deklasirana; ona je gledala kako je roĊaci izbjegavaju, kao da se boje da će ih nemilost

zaraziti- Ona je gledala kako su prijateljice prema njoj hladne kad bi se srele, i kako je samo od

nevolje Pozdravljaju. U drugu ruku bila je primljena sa ganutljivim povjerenjem od srednje klase, kojoj se je sa svoje 85 preĊašnje visine pribliţila. Ali ju je s poĉetka njena prijaznost još više povrijedila, nego hladnoća

drugih; konaĉno joj se ipak ĉinilo da joj je bolje biti ovdje dolje prvom, nego ondje gore zadnjom. Ona dakle poĊe k jednoj grupi civilnih ĉinovnika i sveuĉilišnih uĉitelja, koji je objeruĉke primiše. Uz

praznovjerno strahopoštovanje, što ga ima srednja klasa prema dvoru, poĉeše joj se odmah klanjati.

Ona postade sada glavom general i poţuri se da postroji svoju ĉetu. Nekoliko mladih uĉenjaka stupi-še

odmah u njenu sluţbu, i ona poĉne da prireĊuje predavanja za ţene. Pribraše starih akademijskih

trulja, isprašiše ih i uzeše preprodavati kao novu robu. I tako se u nekoj ispraţnjenoj jestvionici ĉitalo

o Platonu i Aristotelu pred publikom, koja, naravno, nije imala kljuĉa za taj svetaĉki ormar mudrosti. Helena se osjećaše moćnija od neznalaĉke aristokracije, kad je osvojila te tajne slobodnih zidara. Ta

toboţnja premoć podavaše joj u njenom nastupu sigurnosti koja je imponirala. Muškarci su je cijenili

radi njene ljepote i nepristupaĉnosti, a ona nije nikad osjećala nikakvog nemira u prisutnosti

muškaraca. Njihovo je poklonstvo primala kao danak, što su ga duţni ţeni, a štovanja nije mogla imati

prema tim sluţnicima, koji su skakali sa svojih sjedala i stavljali se u pozituru, kad bi ona prolazila. Ali njezin poloţaj, kao neudate ţene, nije ju mogao trajno zadovoljavati, pa je sa zavišću gledala

koliku slobodu uţivaju udate gospoĊe. One su se 86 mogle slobodno kretati na ulici, mogle su sa svakim gospodinom razgovarati, mogle su naveĉer izosta-

jati dokle su htjele, i uvijek su imale muţa kao po-sluţnika, koji je dolazio po njih. Udata je gospoĊa

takoĊer imala viši rang, veću vlast. Kako su se samo »milostivo« vladale matrone prema svim tim

mladim djevojkama! No kad je mislila na udaju, opet bi se sjetila svoje pustolovine s kobilom, pa bi je

spopao uţas, od koga je mnogo trpjela. Kad je poĉela druga godina toga rada, pojavi se u Heleninom krugu ţena jednoga profesora iz Upsale,

koja je uz svoj poloţaj imala i tjelesnih draţi. Helenina zvijezda poblijedi i svi je oboţavatelji ostaviše,

da se klanjaju novome suncu. Pošto Helena nije više imala svoga preĊašnjega društvenoga ranga, dok

je miris sa dvora ishlapio kao parfum iz dţepnoga rupca, ona je bila sada potuĉena. Jedini koji joj

ostade vjeran, bio je neki docent etike, koji se dosada nije usudio naprijed proturavati. Sad je došlo

njegovo vrijeme. Ona je njegovu paţljivost dobro primala, a stroga njegova etika ulijevala joj

neograniĉeno povjerenje. Jer joj je revno udvarao, Poĉeli su ljudi koješta naklapati; ali na to se nije

Helena obazirala; bila je uzvišena nad tim. Jedne veĉeri sjedili su u ispraţnjenoj jestvionici na svojim pletenim stolicama, pošto je docent bio

Proĉitao predavanje s ovim natpisom: Etički momenat u bračnoj ljubavi ili Brak kao manifestacija apsolutne identičnosti. 87 - Vi dakle mislite, nastavi Helena, da je brak odnos koegzistencije izmeĊu dva identiĉna »ja«. - Ja mislim, kao što sam netom imao ĉast u svome predavanju kazati, da bivanje moţe samo u

relacionom odnosu dviju konkretnih identiteta kon-fluirati u postanje više potencije. - Što je postanje? upita Helena i porumeni. - To je postegzistencija dvaju vitaliteta u jednom novom »ja«. - Što? Vi mislite da kontinuitet jednoga »ja«, koji se po kohabitaciji dviju analognih bivanja nuţno

mora inkorporirati u jednom postanju... - Ne, gospoĊice, ja sam samo htio reći, da će brak - da se posluţimo profanim jezikom - samo uz kom-

patibilitet duša reciproĉnošću proizvesti jedno novo duhovno »ja«, koje se ne moţe kao sexus

diferencirati. Hoću time kazati, da će novo biće, što će se roditi u braku, biti konglomerat od muţa i

ţene; novo biće, u kojem su oboje svoju liĉnost zapustili, jedinstvo u mnogoliĉnosti, jedan - da se

posluţim poznatim izrazom - homme-femme. Muţ neće biti više muţem ni ţena ţenom. - Pa to je sveza duša! klikne Helena, vesela što je sretno obišla opasne stijene. -Toje harmonija duša, o kojoj govori Platon. To je pravi brak, o kojem sam ja sanjao, no kojega,

naţalost, hm, u toj formi valjda neću vidjeti ostvarena. Hm! Helena pogleda na svod i reĉe šapćući: 88 - Zašto da ne biste vi, takav elitni duh, mogli vidjeti svoj san ostvaren? - Jer ona, koja privlaĉi moju dušu, ne vjeruje, hm, u ljubav. - Ali to još nije odluĉeno. -1 kad bi se odluĉila, vazda bi je muĉila sumnja, da ĉuvstvo nije iskreno. Uostalom, nema ţene koja bi

mogla mene ljubiti. Nema nijedne! - Moţda ipak! reĉe Helena i pogleda ga u email-no oko. (Imao je naime jedno emailno oko, koje je

bilo vrlo dobro napravljeno). - Jeste li u to uvjereni? - Jesam, odgovori Helena. Jer vi niste kao drugi muţevi! Vi razumijete stoje ljubav duša? Duša! - No i kad bi bilo takve ţene, ne bih se ja ipak oţenio njom. - Zašto ne? - U istoj sobi ţivjeti! -To nije nuţno! GospoĊa je Stael stanovala samo u istom stanu sa svojim muţem. - Uistinu? - Kakav je to zanimljiv razgovor u koji su se Gospodstva zadubila? upita profesorica, koja je u tom

ĉasu izišla iz salona. - Govorili smo o Laokoonu, odgovori Helena i ustade, povrijeĊena nadmoćnim tonom profesorove

gospoĊe. I u tom ĉasu ona se konaĉno odluĉi. 89 Osam dana kasnije bile su objavljene zaruke izmeĊu docenta i Helene. Imali su se na jesen vjenĉati i

nastaniti u Upsali. Docentu etike dadoše sjajan banket, da se proslavi njegov rastanak sa bećarskim ţivotom. Pilo se

neĉuveno mnogo, a jedini umjetnik u gradu, uĉitelj crtanja u školi stolne crkve, prikazao je historijski

na velikim kartonima dosadašnji seksualni ţivot ţrtve. To je bila najsjajnija toĉka sveĉanosti. Etika je

bila predmet predavanja i krava muzara, kano i toliki drugi predmeti, ali za graĊanski i privatni ţivot

nije imala nikakvog znaĉenja. Docent nije bio nikakav svetac, nego je imao kao svi drugi svoje

pustolovine iza sebe; i ove su bile općenito poznate, jer nije imao razloga da ih taji. Zato je s neprisi-

ljenim smiješkom gledao kako se te pustolovine, prikazane ugljenom i bojom, a rastumaĉene veselim

stihovima, pred njim odvijaju. Ali kad je napokon i njegovo skoro blaţenstvo bilo jednostavnim, ali

snaţnim crtama uobliĉeno, oćutio se duboko zbunjen, i poput munje proletjelo mu mozgom: Kad bi to

Helena vidjela! Nakon banketa, na kojem je po starom dobrom obiĉaju ispio osam ĉaša rakije, bio je tako nakre-san,

da je svoje bojazni u povjerljivom razgovoru oĉitovao. MeĊu ugostiteljima bio je ijedan oţenjen muţ, i

njemu se zloĉinac povjeri, istući savjeta i pouke. Jer su obadvojica bili pijani, izabraše za svoj tajni

sastanak dva stolca usred dvorane ispod lus- 90 tera. Naravno da su brzo bili okruţeni mnoštvom slušalaca. - Ĉuj me! Ti si oţenjen ĉovjek, zapoĉe docent, viĉući što je glasnije mogao, da ga, kako je mislio, ne

mogu oni ĉuti koji su oko njih stajali; ti mi moraš kazati jednu rijeĉ, ali samo jednu, jer sam veĉeras

vanredno osjetljiv, osobito u tom pitanju. -Ja ću ti, brate, kazati jednu rijeĉ, samo jednu, vikaše prijatelj i obuhvati rukom vrat docentov, kao da

će mu šaptati; a onda nastavi glasno viĉući: Svaki ĉin, hoc est svaki actus, ima tri momenta, dragi

brate, progressus, culmen, regressus. Spominjem samo progressus, jer se o culmenu ne govori. Vidiš,

brate, inicijativa, daje tako nazovem, ta pripada muţu, to je tvoja briga. Ti moraš dakle, brate,

prihvatiti inicijativu, ti moraš poĉeti, razumiješ li? -Ali ako druga stranka ne odobrava inicijative? Prijatelj pogleda uĉenika sasvim zabezeknuto, ustade i okrenu mu sa prezirnim pogledom leĊa. - Budalo! reĉe prijatelj. - Hvala! to je bilo sve, što je mogao zahvalni uĉenik odgovoriti. Sad mu je stvar bila jasna. Sutradan mu je gorjelo u ţeludcu od svih onih ţestokih pića što ih je ispio; on poĊe da se okupa u

toploj vodi, jer je trećeg dana imao da se vjenĉa. *** 91 Svatovi su se razišli, sluţinĉad je raspremila u jestvionici stol, oni su ostali sami. Helena je bila razmjerno mirna, ali on je bio veoma nervozan. Njihovo je zaruĉniĉko vrijeme prošlo u

ozbiljnim razgovorima; nikad nisu bili kao drugi zaruĉnici, nikad se nisu ni zagrlili ni poljubili. Svaki

put kad joj se htio pribliţiti, Helenin bi ga hladni pogled razoruţao. Ali on ju je ljubio, kao što muţ

ljubi ţenu; i tjelesno i duševno. Hodali su po sagu salona amo-tamo, traţeći predmet za kakav razgovor. Ali je sveudilj vladao tvr-

doglavi muk. Svijeće u lusteru bile su dogorjele i stearin je kapao dugim kapljama na manšete. Soba je bila zasićena vonjem jela i pića, a na stoliću od zrcala stajala je Helenina kita cvijeća, šireći

omamljujući miris klinĉaca i heliotropa. Konaĉno zastade pred njom, ispruţi ruke i reĉe nenaravnim tonom, koji je trebao zvuĉati nepris-iljeno: - A sad si moja ţena! - Što hoćeš time reći? glasio je Helenin reski odgovor. Bio je sasvim razoruţan i spustio ruke. Ali onda se ohrabri i reĉe sa zbunjenim posmijehom: - Hoću reći da smo sada muţ i ţena. Helena ga pogleda kao da je pijan i odgovori: - Objasni se! 92 Ali to baš nije mogao. Sva ga pomoćna sredstva filozofije i etike ostaviše na cjedilu; našao se u opreci

sa hladnom i vrlo neugodnom zbiljom. Srameţljiva je, mišljaše, to je njezino pravo; ali ja moram poĉeti i svoju duţnost izvršiti.

- Jesi li me zlo razumio? - Ne, nisam, ali, drago dijete, hm, mi, hm... - Kakav je to govor? »Drago dijete?« Sto to misliš o meni? I što namjeravaš? Alberte, Alberte! nastavi

ona ne ĉekajući odgovora kojega nije htjela imati. Budi velik, budi plemenit i navikni se da u ţeni

vidiš nešto više nego samo ţenu! Radi tako, pa ćeš biti sretan i velik! Albert je bio pobijeĊen! Poništen od srama i ljut na himbenog prijatelja, koji ga je zlo savjetovao, pade

na koljena i mucaše: - Oprosti, Helena! Ti si plemenitija od mene, ĉišća, bolja, ti si bolja narav, i ti ćeš me uzdići, ako

budem htio utonuti u materiju. - Ustani i budi jak, Alberte, reĉe Helena tonom proroka; poĊi u miru i pokaţi svijetu da je ljubav nešto

drugo, a ne niski ţivotinjski nagon. Laku noć! Albert ustade i gledaše neodluĉan za svojom ţenom kako ide u svoju sobu i zakljuĉava za sobom

vrata. Proţet najĉišćim osjećajima i najplemenitijim namjerama, poĊe i Albert u svoju sobu. On baci sa -----^—r

> I 93 sebe frak i zapali cigaru. Bio je sebi uredio momaĉku sobu: postelja-sofa, pisaĉi stol, nekoliko polica

za knjige, ormar za pranje. Kad se je svukao, istare se mokrim ruĉnikom. Onda se izvali na sofu i otvori veĉernje novine; dok je

pušio cigaru, htio je ĉitati. Proĉitao je ĉlanak o zaštitnoj carini. Uputivši tom lektirom svoje misli

njihovim normalnim tokom, poĉeo je razmišljati o svojem poloţaju. Je li bio oţenjen, ili je bio momak? Bio je momak kano i prije, samo je imao jednoga ţenskog pen-

sionara, ali koji nije za sebe ništa plaćao. Misao je bila neugodna, ali je otkrivala istinu. Kuharica je

vodila kućanstvo, a dvorkinja je pospremala sobe. No što će raditi Helena? Ona će se razvijati! Ah, to

je besmisao, mišljaše dalje i primijeti daje naprosto smiješan. Ali, mišljaše opet, ako je prijatelj imao

pravo, ako je to bio samo ludi obiĉaj ţena u prvoj noći? Ona nije sada mogla k njemu doći, morao je

dakle on poći k njoj. Ako ne poĊe, ona će mu se moţda sutra narugati, ili, što je gore, osjećat će se

povrijeĊenom. Da, da, ţene su nepojmljive, i svakako moram pokušati. On skoĉi, zaogrne se jutarnjom kabanicom i poĊe u salon. Klecajući koljenima on je osluškivao, ne

ĉuje li se kakav glasak iz Helenine sobe. Ništa! Onda se raskuraţi i pristupi k vratima. Modre su mu munje bljeskale pred oĉima kad je

pokucao. 91 Nema odgovora. Drhtao je cijelim tijelom, a sa ĉela mu kapao hladan znoj. Zatim pokuca još jedanput i pištavim glasom, jer suhim ustima nije mogao drugoga proiznijeti, reĉe: - Ja sam! Nema odgovora! Onda ga spopade sram i on se opet povrati u svoju sobu, zbunjen i smeten. Bila je dakle zbilja! Uvuĉe se u krevet i prihvati opet novine. Ali nije dugo ĉitao, kadno dolje na ulici zaĉuje koraĉaje, koji su postajali sve polaganiji, dok nisu

konaĉno zamukli. Onda se ĉuše tihi muziĉki glasovi, a zatim otpoĉe dvostruki kvartet pjevati: »Integer vitae scelerisque purus...« Bio je ganut! To je bilo lijepo! Purus! Osjećao se uzvišenim nad materiju. Duh je vremena dakle

opominjao da se od braka ištu viši ciljevi; i mladeţ je bila proţeta etiĉnom strujom, koja je bila znaĉa-

jkom epohe!... »Nec venenatis...« A da je Helena otvorila! On je tiho udarao takt i osjećao se tako velikim, tako plemenitim, kakvog ga je Helena htjela imati. »Fusce pharetra!« Da li bi otvorio prozor, pa da studentima zahvali u ime svoje supruge? 95 I on ustade! Ĉetverostruki glasni podrugljivi smijeh zaori prema prozorima, baš kad je htio da povuĉe vrpcu od

zastora. Da, uistinu, smijalo se nemilo. Bijesan otetura od prozora u sobu i udari se o pisaći stol. Bio je smiješan. U njemu poĉe klicati tiha

mrţnja na ţenu, koja je skrivila ovaj prizor, što ga poniţavaše; ali je njegova ljubav odmah i odriješi

od krivnje. Onda se u mislima obori na drske šaljivdţije, koje će pozvati pred senat. No ipak se uvijek

vraćao k sebi, i bio je bijesan, što seje dao voditi za nos. Sve do pred-jutro hodao je po sobi amo-tamo, a onda pade na krevet i zaspi - u gorkoj tuzi što seje

tako svršio njegov vjenĉam dan, najljepši dan njegovog ţivota, koji je trebao da bude i dan najvećeg

blaţenstva. *** Drugog se jutra sastao s Helenom kod stola za kavu. Bila je hladna i nepristupaĉna kao obiĉno. Albert

nije, naravno, ništa spominjao o serenadi. Helena je govorila o velikim osnovama za budućnost,

naroĉito o dokinuću prostitucije, Albert je bio susretljiv i obećavao uraditi što uzmogne. Ljudi moraju

biti ĉisti, jer su samo ţivotinje neĉiste. Iza toga je pošao na svoje predavanje. Postavši radi serenade nepovjerljiv, njemu se ĉinilo da na 96 svojim slušaocima opaţa znaĉajnu mimiku lica, a i kolege su mu ĉestitali tako nekako, da seje osjećao

povrijeĊenim. Jedan veliki, debeli kolega, koji je sjao ţivotnom radošću, zaustavio gaje na hodniku biblioteke, uh-

vatio ga za jaĉicu i upitao ga s velikim grimasama: - No dakle? - Sram te bilo! To je bilo sve što mu je mogao odgovoriti, pa mu se istrţe i nestade na stepenicama. Kad je došao kući, našao ju je punu prijateljica. Ţenske suknje udarahu Alberta po nogama, a kad je

sjeo na stolac, gotovo je išĉezavao izmeĊu ţenskih haljina. - Imali ste sinoć i serenadu, reĉe profesorica. Albert problijedi, ali rijeĉ prihvati Helena: - To bi bilo lijepo, da su samo bili trijezni. Ali to pijanstvo meĊu studentima doista je uţasno. - Pa što su pjevali? nastavi profesorica. - Obiĉne pjesme: »Ţivot mije more« i sliĉne, reĉe Helena. Albert je pogleda zaĉuĊen, ali joj se morao diviti. Dan proĊe u ĉavrljanju i raspravljanju. Albert je osjećao kako se umorio. Da se nakon dnevnog rada

proĉavrlja koja veĉernja ura sa ţenama, to je sasvim ugodno; ali ovo je bilo previše. I onda je morao

sve odobravati! Kad bi pokušao da ĉemu proturjeĉi, bio je odmah ukoren. 97 Nastala noć, pa je trebalo da se poĊe spavati. Supruzi poţelješe jedno drugomu laku noć i poĊoše svak

u svoju sobu. Opet mu poĉeše dodijavati sumnje i nespokoj-nost. Cinjaše mu se daje opazio kod Helene njeţan

pogled i nije bio sasvim siguran, da li mu nije stisnula ruku. Onda zapali cigaru i prihvati novine. Ĉim

bi poĉeo štogod ĉitati o pravoj zbilji, njemu bi se poĉele otvarati oĉi. - Ludo! Ludo! proizusti poluglasno, bacajući novine. Pa obuĉe jutarnju kabanicu i poĊe u salon. Tu je ĉuo kako se u Heleninoj sobi nešto miĉe. On pokuca. - Jeste li vi, Lujza? upita glas iznutra. - Ne, ja sam samo! šapne on, a dah mu zastade u vratu. - Sto je? Sto hoćeš? - Rad bih s tobom govorio, Helena, odgovori on gotovo bez svijesti. Kljuĉ se u kljuĉanici okrene. Albert gotovo da nije vjerovao svojim ušima. Vrata se otvore. Helena je stajala na vratima, još obuĉena. - Sto ţeliš? upita. Ali tada opazi, da on ima na sebi samo jutarnju kabanicu i da mu se oĉi neobiĉno

sjaju. Ispruţenim rukama ona ga potisne natrag i zalupi vratima. 98 Trenutak kasnije zaĉuje kako je jedno tijelo palo na tlo i ujedno glasan plaĉ. Bijesan, ali posramljen, povrati se u svoju sobu. Bilo je dakle ozbiljno! Ali to jamaĉno nije bilo nor-

malno! On je probdio noć u mudrovanju, a ujutro je morao sam da pije kavu. Kad seje u podne vratio kući, Helena ga doĉeka bolna i odana lica. - Zašto si mi to uĉinio? upita. On zamoli oproštenje, ali sasvim u kratko. Onda se pokaja radi te kratkoće, pa se pokunji i sasvim joj

popusti. Takav je braĉni ţivot trajao pol godine. Razapi-njale ga sumnje, bjesnilo i ljubav, ali je ostao na svome

lancu. Lice mu je posivilo, a oĉi mu se ugasile. Ĉesto je bio zlovoljan, a pod hladnom vanjštinom vazda kipio

tmurni bijes. Helena primijeti da se je promijenio i postao »despotiĉan«, jer je poĉeo oponirati i ostavljati sjednice,

kako bi izvan kuće našao društva. Jednog je dana bio pozvan da se natjeĉe za pro-fesuru. Smatrajući svoje drugove jaĉima, on nije htio ni

da pokuša, ali ga je Helena tako dugo salijetala, dok nije ispunio uvjete. I bio je izabran. On nije znao

zašto, ali je to znala Helena. U isto vrijeme imao se obaviti izbor jednog poslanika za drţavni sabor. Novi profesor, koji nikad 99 nije ni sanjao o tom da sudjeluje u javnim poslovima, bio je sasvim iznenaĊen, kad je ĉuo da su ga

kandidirali za poslanika. A bio je upravo na ĉudu, kad je bio i izabran. Htio je da se odrekne mandata,

ali Helenino dokazivanje, da bi tako lijepo bilo, kad bi iz maloga grada prešli u prijestolnicu, konaĉno

ga sklonulo da zadrţi mandat. Preseliše se dakle u Stockholm. Za ovo pola godine upoznao je novi profesor i saborski poslanik u krugu neţenja nove ideje, koje su

dolazile iz Engleske i koje su htjele preobraziti stari društveni i moralni red. Uz to je osjećao, da će

doći ĉas, kadno će morati prekinuti sa svojom »pensionarkom«. U Stockholmu, gdje su ga novi dusi

ohrabrivali, da ovu nauku, koju je već u duši priznavao, i javno ispovijeda, - u Stockholmu je opet

oţivio. Helena je nasuprot njušila konjukturu u protivnoj struji, pa se bacila u krilo crkve. Ali to je bilo

Albertu već previše i on se odluĉno opre. Ljubav mu bila ohladila i on se »izvan kuće« odštećivao.

Tim se nije, po svojem uvjerenju, svojoj ţeni iznevjerio, jer ona nije nikad ni traţila vjernost u jednom

odnosu, koji uopće nije postojao. Ali u općenju sa drugim spolom u njemu se probudio osjećaj muţevnosti, i doskora je spoznao

poniţenje u kojem je ţivio. Helena je opazila kako se od nje odaljuje. Skupni ţivot postajao je neugodan i svakog ĉasa mogla se

oĉekivati katastrofa. 100 Nije više bilo dugo do otvorenja drţavnoga sabora. Helena je izgledala nemirna i ĉinjaše se daje

promijenila svoje mišljenje. Njezin je ton bio više mekan nego prije i ĉinilo se, da joj je do toga, kako

bi mu ugodila. Ona se skrbila da djevojke drţe kuću u najvećem redu i da jelo dolazi toĉno na stol. On je postao nepovjerljiv i ĉudio se, promatrao ju i pripravljao se na ono, stoje imalo da doĊe. Jednog jutra, pri kavi, Helena je izgledala više zbunjena nego obiĉno. Ona je cupkala ubrus i više je

puta zakašljala tiho i suho. Konaĉno se osmjeli i izjavi svoju ţelju. - Alberte, zapoĉe ona, ti ćeš jamaĉno htjeti da posluţiš meni i stvari kojoj ja sluţim? - Kakva je to stvar? upita on kratko i suhoparno, jer je sada on imao nadmoć. - Ti ćeš sigurno htjeti nešto uĉiniti za podĉinjenu ţenu? Zar ne? - Gdje je ta podĉinjena ţena? - Što, ti si zapustio našu veliku stvar? Ostavljaš nas na cjedilu? - Kakva je to velika stvar? - Ţensko pitanje! - Ne poznajem ga. - Ne poznaješ ga? O, ti! Zar nije ţena iz puka u sasma potlaĉenom stanju? - Ne, ja ne vidim da bi ona bila u gorem stanju nego muţ iz puka. Oslobodi njega od njegovih izra-

bljivaĉa, pa će se i njegova ţena osloboditi! 101 —Ali nesretnice, koje se moraju prodavati... i kukavni muţevi... - Koji su tako kukavni da plaćaju! Je li se ikada koji muţ dao platiti za uţitak, što ga oboje uţivaju? - 0 tom se ne radi! Radi se o tom, nije li nepravedan zakon, koji jednu kaţnjava, a drugoga ne. - To nije nepravednost. Jedna se je ponizila da bude izvor zaraze, i zato drţava postupa s njome kao sa

bijesnim psom. NaĊeš li muţa koji seje tako ponizio, dobro, onda stavi i njega pod policijsku pasku.

Ah, vi ĉisti anĊeli, koji muţa prezirete kao neĉistu ţivotinju! Što hoćeš od mene? Sto da uĉinim?

On opazi da ona ima u ruci nekakav spis, što ga je uzela sa buffeta. I ne ĉekajući na njezin odgovor, on

prihvati taj spis i uze ga ĉitati. - Prijedlog drţavnomu saboru! A ja imam da budem figurant i da podnesem taj prijedlog! Je li to

moralno? Smatraš li to, ako strogo sudiš, poštenim? Helena ustade, briţnu u plaĉ i baci se na sofu. Ustade i on i pribliţi joj se. Prihvati joj ruku da ĉuje bilo i da se uvjeri je li napad ikako opasan. Ona

pograbi konvulzivno njegovu ruku i pritisne je sebi na grudi. - Nemoj otići od mene, jecaše, nemoj me ostaviti, nego ostani i daj da vjerujem u tebe! Prvi put je vidio provalu njenih osjećaja. Ono fino tijelo, kojemu se on divio i koje je ljubio, moglo je

dakle da dahne ţivotom! I u tim je dakle ţilama 102 mogla teći topla krv! Krv koja je mogla destilirati suze. On joj pomilova ĉelo. - 0, reĉe ona, to je lijepo, kad me tako miluješ. 0, Alberte, tako bi moralo biti uvijek! - Da, odgovori on, pa zašto nije tako bilo? Zašto ne? Helena obori oĉi i ponovi: - Zašto ne? Njena ruka ostade u njegovoj, i on osjeti, kako iz te poput baršuna meke ruke pritjeĉe lijepa toplina;

sva njegova stara ĉuvstva prema njoj opet usplamtješe, ali sad nisu više bila beznadna. Konaĉno se ona podiţe. - Nemoj me prezirati, reĉe; ĉuješ li, nemoj me prezirati! I ode u svoju sobu. Stoje to? pitaše se Albert idući u grad. Preturava li kakvu krizu! Poĉinje li njezin ţivot, kao ţene, istom

sada? Ostao je cijeli dan u gradu, a naveĉer je otišao u kazalište. Davao se »Svijet, u kojem je dosadno«. Je li

se srdio, kad je vidio platonsku ljubav, svezu duša, raskrinkanu i ruglu izvrgnutu? Ne, nije se nipošto

srdio. Bilo mu je kao da mu netko skida s njegovog dobrog razuma koprenu od fino spletenih laţi. On

se smiješio ljupkoj ţivotinji, koja je ispru-ţala svoju glavu izmeĊu kazališnih anĊela sa krilima od

kartona; on se gotovo suznih oĉiju smiješio 103 svojem dugom, dugom samoobmanjivanju; on se smijao svojoj ludosti. Kolika je truleţ bila u tom

laţnom moralu, u toj mahnitoj teţnji za emancipacijom od zdrave prirode! Asketske nauke idealizma i

kršćanstva bile su tu klicu usadile devetnaestom stoljeću. Kako seje sramio! Da seje tako dugo dao drţati za ludu! Kad se vratio kući, vidio je još svjetlo u Heleni-noj sobi. Prošao je tiho, kako je samo mogao, pokraj

njenih vrata. Unutra se kašljalo. On poĊe u svoju sobu, i, legavši, ĉitao je novine i pušio cigaru. Bio se upravo zadubio u neki ĉlanak o

obrambenoj duţnosti, kad se najednoć otvoriše vrata od Helenine sobe, te se u salonu zaĉuše ko-raĉaji

i vika. On skoĉi iz kreveta da vidi stoje, misleći da se moţda porodila vatra. U salonu stajaše Helena u noćnoj haljini. Kad je spazila muţa, krikne i poleti u svoju sobu; ispruţivši

glavu kroz vrata reĉe: - Oprosti, Alberte! Ti si! Nisam znala da si još budan, pa sam mislila, da su lopovi. Oprosti! I vrata se zatvoriše. Sto je opet to znaĉilo? Da li ga je ona ljubila? On poĊe u svoju sobu i stupi pred zrcalo. Je li njega uopće mogla koja ţena ljubiti? Ta on je bio ruţan!

Ali duše se ljube i mnogi je ruţni muškarac dobio lijepu ţenu. Ali u tim je sluĉajevima vazda bio muţ

bogat i moćan. 104 Je li Helena spoznala svoj krivi poloţaj? Ili je opazila da je on misli ostaviti, pa je kanila da ga

ponovno osvoji? Drugog jutra, kad su se sastali kod kave, bila je Helena vanredno krotka. Profesor opazi da ima na sebi

novu jutarnju haljinu sa ĉipkama, koja je više isticala njenu ljepotu. Kad je htio da uzme šećera, njihove se ruke sluĉajno sukobiše. - Oprosti, dragi muţu, reĉe ona s izrazom lica kojeg još nije vidio i koji je podsjećao na mladu

djevojku. Razgovarali su o ravnodušnim stvarima.

Prije podne bio je otvoren sabor. Helena je ostala popustljiva i bila svaki dan ĉu-vstvenija. Rok, koji je bio propisan za prijedloge, primicao se kraju. Jedne veĉeri doĊe profesor iz kluba neobiĉno dobre volje. On je odmah pošao u svoju sobu i legao kao

obiĉno s novinama i cigarom u krevet. Za neko je vrijeme ĉuo, kako su se otvorila Helenina vrata. Iza

toga je bilo nekoliko minuta tiho. Konaĉno zakuca na njegovim vratima. - Tko je? vikne on. - Ja sam, Alberte! Obuci se i doĊi napolje, moram s tobom govoriti. 105 On se obuĉe i doĊe u salon. Helena je upalila svjetlo na stropu i sjedila na sofi u svojoj novoj jutarnjoj

haljini. - Oprosti, reĉe ona, ali nisam mogla spavati. U glavi mi je ĉudnovato. Sjedi ovamo i razgovaraj se sa

mnom. - Nervozna si, moje dijete, reĉe Albert i prihvati joj ruku. Moraš ispiti ĉašu vina. On pode u jestvionicu i donese pehar vina sa dvjema ĉašama. - U tvoje zdravlje, draga! reĉe on. Helena ispije i obrazi joj se upališe. - Što ti je, draga? upita on i obujmi joj rukom tijelo. Ti se osjećaš neharmoniĉno? - Da, nisam sretna. On je doduše ĉuo, kako je ove rijeĉi izušćivala suho i prisilno, ali strast mu se probudila i bilo mu sve

pravo. - Znaš li zašto si nesretna? - Ne, to ni sama ne razumijem; ali jedno znam: da te ljubim. Albert je zagrli, privine k sebi i izljubi joj lice. - Jesi li moja ţena ili nisi? šaptaše. - Tvoja sam ţena, dahnu Helena, i tijelo joj se sruši na sofu, kao da su joj se svi nervi raspucali. - Potpuno? šapnu on opet, dok ju je cjelovima paralizirao. 106 - Potpuno! stenjaše ona, a tijelo joj se u nesvjesnim konvulzijama savijalo, kao da se u snu hoće

obraniti od neke opasnosti. Kad se Albert drugoga jutra probudio, bilo mu je jasno pred oĉima, osjećao se ispavan i bio pri pot-

punoj svijesti. Misli su mu bile snaţne i odreĊene kao iza dobrog, dubokog sna. Sinoćnji dogaĊaj bio

mu je ţivo pred oĉima; i on je »stanje stvari« toĉno razbirao, ocjenjujući ga nepodmitljivo, trijezno, si-

gurno. Ona se je prodala! Oko tri sata on joj je, opojen, slijep, mahnit -jer je doista bio takav - obećao, da će njezin prijedlog

iznijeti u saboru. A honorar? Ona gaje pustila k sebi mirnog hladno, nepomiĉno. Kojaje bila prva ţena, što se dosjetila,

da bi mogla svoju milost prodati? I kojaje ţena otkrila da ju je muţ voljan kupiti? Taje ţena zavela

brak i prostituciju. A tvrdili su da je Bog ustanovio brak! On je jasno vidio svoje i njezino poniţenje! Htjela je trijumfirati nad svojim prijateljicama, da je ona

prva ţena kojaje zahvatila u zakonodavstvo; i da postigne taj trijumf, ona se je prodala. Ali on će je raskrinkati! On će joj pokazati stoje ona zapravo. On će joj kazati da se prostitucija ne 107 moţe dokinuti, dok ţena nalazi u tome svoju korist, da se prodaje. I s tom odlukom on se obuĉe. Kad je došao u jestvionicu, morao je neko vrijeme ĉekati. Ĉekajući, on je mislio na ono što će sada

biti, pa se ohrabrivao, daje doĉeka kako treba. Onda doĊe i ona! Mirno, smiješeći se, trijumfira-jući; ali ljepša, no što ju je ikad vidio. Tamna vatra

gorjela je u njenom oku, i on, koji je oĉekivao da će kao kakva mladenka oboriti svoj pogled i

porumeni-ti, bio je satrven. Ona, ona je igrala pobjedonosnu zavodnicu, a on je bio bojaţljivi

zavedenik. Rijeĉi, što ih je htio reći, nisu mu dolazile na usne, nego ustade, pobijeĊen, poĊe joj ponizno u susret i

poljubi joj ruku. Ona se razgovarala kao obiĉno i niĉim nije nagovijestila da je u njenom ţivotu nastao jedan novi

moment.

Kad je kasnije nosio njezin prijedlog u sabor, on je u duši svojoj bjesnio, ali ga je misao na buduće

blaţenstvo opet primirila. A kad je na veĉer sasvim smiono pokucao na Heleninim vratima, bila su za-

kljuĉana. Ostala su tri tjedna zakljuĉana. Poput pseta puzao je pred njom i pokoravao se svakom njenom migu,

ĉinio sve što god je htjela, ali uzalud. Onda se opet pobuni i reĉe joj sve što je imao reći. Ona mu odgovaraše ţestoko, no kad je opazila 108 da je pošla predaleko, da je već poĉeo piliti svoj lanac, ona mu se opet predade. I on je nosio svoj lanac. Grizao ga je i trzao, ali je lanac bio ĉvrst i sve je izdrţao. Ona je brzo nauĉila dokle smije ići, pa kad bi se ĉinilo da mu je već previše, onda bi popustila. On je fanatiĉno za tim ĉeznuo, da bi postala materom; onda će moţda, tako mišljaše, postati i prava

ţena; to će joj povratiti zdravu narav negdašnje generacije. Ali ona nije postala majkom. Je li slaviĉnost, egoistiĉna vatra individua, saţgala izvor ţivota? To nije mogao znati. Jednog mu dana ona saopći da mora otputovati na nekoliko dana k roĊacima. Kad se Albert iza njezina odlaska naveĉer povratio kući i našao ju praznu, spopade ga okrutno ĉuvstvo

praznine i ĉeţnje. Sad mu je tek postalo jasno, kako je cijelo njegovo biće bilo protkano ljubavlju

prema njoj. Sobe su bile puste, sve je izgledalo kao iza pogreba. Njeno je mjesto za stolom bilo

prazno, i on nije gotovo ništa jeo. Iza veĉere zapali luster u salonu. Sjede na njeno uobiĉajeno mjesto na sofi i dohvati njezin ostavljeni

ruĉni posao - djeĉji haljetak, odreĊen za nepoznato dijete u nekom novom nahodištu. Bila je u njemu

još i igla. On se njome ubode u prst, kao da je htio da osjeti, kako je bol sladak. 109 Zatim upali svijeću i poĊe u njenu sobu. Drţao je pred svjetlom ruku kad je unišao, kao da misli

izvesti neki zloĉin. Ali taj prostor nije nalikovao sobi udane ţene. Uzak krevet bez zavjese, ormar,

polica za knjige, noćni stolić, sofa. Kao i u njegovoj sobi. Toaletni stol zamjenjivalo je malo ogledalo

na zidu. Ondje joj je visjela haljina. Udari mu u oĉi, kako se na debelom protkanom serţu vidi otisak njezina

tijela. On pogladi rukom tkaninu i prisloni lice na ĉipkasti ovratnik; onda htjede da obujmi rukom

struk, ali mu u ruci ostade samo prazna zguţvana haljina. PriĊe krevetu, kao da oĉekuje da će vidjeti kakvu prikazu. Dotakne se svega i sve primi u ruku. Konaĉno, kao daje nešto traţio, što bi mu moglo odgonenuti neku zagonetku, poĉne da vuĉe ruĉke od

ladice u ormaru; ali sve su bile zakljuĉane. Onda kao sluĉajno izvuĉe ladicu od noćnog stolića; ali je

brzo opet zatvori. No za to kratko vrijeme mogao je da proĉita naslov jedne brošure i da nasluti svrhu

nekih neobiĉnih predmeta u ladici. To je dakle bilo! »Fakultativna sterilnost«! Što je za niţu klasu, kojoj su oteli sredstva za ţivot, imalo

da bude spas od siromaštva, to je postalo oruĊem egoizma, ove zadnje posljedice idealizma. Je li viša

klasa bila degenerirana, jer nije htjela više da se mnoţi, ili je bila moralno trula? Bit će da je oboje, jer

je ona smatrala nemoralnim da se raĊaju izvanbraĉna djeca u braku. 110 Ali on je htio imati djece! On je imao za to ţivotnih sredstava, a uz to je smatrao ne samo svojom

duţnošću nego i svojim opravdanim uţitkom, da svoje biće obnovi. To je bio prirodni put pravoga,

zdravoga egoizma do altruizma. Ali ona je kroĉila drugim putem i pravila haljetke za tuĊu djecu. Zar

je to bilo ljepše? Imalo je toboţe da znaĉi nešto osobito, ali je bio samo strah od tereta materinskog, jer

je bilo jeftinije i manje muĉno, da se na sofi u salonu sjedi i haljetak zgotavlja, nego da se provodi

radini ţivot djeĉje sobe. Smatralo se sramotom da ţena bude ţena, da ima svoj spol i da postane mati! To je bilo. Zvalo se to: raditi za nebo, za više interese, za ĉovjeĉanstvo; a faktiĉno se udobno radilo za

pustu taštinu, za egoizam, za javnost. A on ju je još ţalio, on se kajao što je radi njene neplodnosti bio zlovoljan. On je nekom zgodom iza-

zvao prezir »dobrih i pravednih« ljudi, jer nije govorio o neplodnim ţenama s poštovanjem koje

ĉovjek duguje nesreći: one su, reklo se, svetice, jer ih je zadesila najveća nesreća koja moţe ţenu

snaći. A za stoje radila ta ţena? Za napredak? Za spas ĉovjeĉanstva? Ne, radila je proti napretku, proti slobodi i prosvjeti. Zar nije tek nedavno napisala nov prijedlog, po

kojem bi se imala ograniĉiti sloboda religije? Zar nije sastavila brošuru o razuzdanosti sluţinĉadi? Zar

nije nastojala o pooštrenju vojnih zakona? Zar Hl nije podupirala agitaciju, koja bi imala da i djevojke upropasti onim istim odgojem, što ga dobivaju

djeĉaci? On je mrzio na njenu dušu, jer je mrzio na njene misli! Pa ipak ju je ljubio! Što je zapravo ljubio u

njoj? - Po svoj prilici, odgovori on sam sebi, ne mogavši mimoići svoju filozofiju, po svoj prilici onu klicu

jednog novog bića, koju u sebi nosi, a koju hoće da uguši. Sto bi moglo biti drugo? A što je ona ljubila na njemu? Njegov naslov, njegov poloţaj, njegovu vlast. S tim starim ljudima da se radi na izgradnji novog društva! Sve joj je ovo htio kazati kad se vrati kući; ali je dobro znao, da to neće uĉiniti. On je znao, da će pred

njom plaziti i prosjaĉiti njenu milost; da će ostati njenim robom i da će joj mnogo puta prodati svoju

dušu, kao što ona prodaje svoje tijelo. On je znao da će to ĉiniti, -jer ju je ljubio. 112

Nevjenĉan i vjenĉan Jednog lijepog proljetnog dana šetao je referen-dar u starom stockholmskom Hmeljnom vrtu. Iz

rotunde je ĉuo pjevanje i muziku, a iz velikih prozora prosipalo se svjetlo, koje je dopiralo sve do lipa,

štono su netom propupale. On poĊe onamo, sjede uz prazan stol blizu estrade i naruĉi grog. Najprije je neki komiĉar pjevao tuţnu pjesmu o »Mrtvom pacovu«, a onda je došla mlada djevojka u

ruţiĉastoj haljini, koja je pjevala dansku pjesmicu »Ništa nije tako milotno kao voţnja po mjeseĉini«.

Ona je izgledala priliĉno nevina, a svoju pjesmu kao da je pjevala samo za našeg nevinog referen-dara.

Poĉašćen takvim odlikovanjem, on je zapo-djeo pregovore, koji su se otpoĉeli s bocom vina, a svršili

sa dvjema ureĊenim sobama i kuhinjom uz ine »potrepštine«. Nije svrha ovoj radnji da analizira osjećaje mladoga ĉovjeka ni da opisuje pokućstvo s ostalim

»potrepštinama«. Dovoljno je reći da su bili dobri prijatelji. Ali zaraţen socijalistiĉkim tendencijama vremena i htijući da uvijek drţi svoju sreću pred oĉima,

odluĉi mladi ĉovjek da se i sam preseli u ovaj stan 113 i da prijateljicu namjesti kao gazdaricu. Ona je rado pristala na to. Ali mladi ĉovjek imao je i porodicu, to jest njegova je porodica i njega ubrajala meĊu svoje ĉlanove,

pa jer je on po njenom sudu povrijedio opći moral i potamnio ugled porodice, bio je pozvan pred

roditelje i sestre da ga sveĉano ukore. No on je mislio da je već prestar za opomene i ukore, pa je

prekinuo i rasprave i općenje sa porodicom. U tom povodu njemu je postao njegov dom još miliji, i on je postao vrlo kućevan suprug, - par-don,

»izvanbraĉni« muţ. Bili su blaţeni, jer su se ljubili i nisu za sobom vukli nikakvih okova. Oni su

ţivjeli u veselom uzbuĊenju, da bi jedno drugo mogli izgubiti, pa su zato sve radili da bijedno drugo

zadrţali. Oboje su bili potpuno jedinstvo. Ali neĉega nisu imali u svome ţivotu: općenja sa svijetom. Društvo nije htjelo za njih znati, i »veliki

svijet« nije mladoga ĉovjeka nikako pozivao. Bio je Badnjak, tuţan dan za sve one koji su prije imali porodicu. Dok je ujutro sjedio uz kavu, dobio

je pismo. Jedna od njegovih sestara molila ga je najtoplije, da bi Badnju veĉer proveo kod kuće.

Udarala je u ţice starih ĉuvstava, i on je bio nera-spoloţen. Zar da svoju prijateljicu ostavi ove veĉeri

samu kod kuće? Ne! Ili je imalo njegovo mjesto u roditeljskoj kući prvi put ove veĉeri ostati prazno?

Hm! Takvo je bilo »stanje stvari«, kad je pošao u sudnicu. 114 Za vrijeme doruĉka uniĊe k njemu jedan drug i upita ga što je mogao opreznije: - Hoćeš li Badnju veĉer provesti kod svoje porodice? On plane. Je li ovaj bio upućen, ili stoje zapravo mislio? Drug uvidi daje stao na kurje oko i nastavi, ne saĉekavši odgovora: - Vidiš, ja sam mislio, ako ostaješ sam, da bi mogao biti sa mnom, hm, s nama. Ti valjda znaš, hm, da

imam mali odnošaj, hm, vrijedna, prekrasna djevojka, vidiš. To nije bilo loše, i on reĉe, da će prijedlog rado prihvatiti, ako mogu oboje doći. Naravno da mogu, i

tako je bilo boţiĉno pitanje zajedno riješeno sa pitanjem općenja.

Oni se sastadoše kod prijatelja u šest sati, »stari« odmah sjedoše uz ĉašu portera, a ţene poĊoše u

kuhinju. Onda je svih ĉetvero pomagalo prostirati stol, a prije svega klekli su »stari« na pod, da popreĉnom

motkom i klinovima stol prošire i uĉvrste. MeĊutim su se ţene bile sasvim sprijateljile, jer ih je

intimno udruţila ona dobro vidljiva veza, koja se nazivlje velikim imenom »sud svijeta«. One su jedna

drugu štovale i jedna je bila prema drugoj tankoćutna. One su izbjegavale onaj dvoliĉni naĉin govora,

kojim se »zakoniti« supruzi naslaĊuju kad ih djeca ne slušaju, kao da hoće da kaţu: sad imamo pravo

na to. 115 Kad se je narezala torta, nazdravi pravnik njihovim kućanstvima, u koje bjeţimo od svijeta i od ljudi, u

kojima proţivljujemo svoje najbolje ĉasove sa svojim istinskim prijateljima. Pri tom Marija Lujza zaplaĉe, a kad ju je upitao, zašto je ţalosna, zašto nije sretna, uze jecati, da ona

ipak dobro vidi, kako mu fale sestre i mati. On odgovori, da mu nipošto ne fale, a kad bi ona došla u njihovu blizinu, brzo bi zaţeljela biti daleko

od njih. - Da, ali zašto se ne bi mogli oţeniti? - Zar nisu oţenjeni? - Jesu, ali ne pravim naĉinom. - Pred pastorom? On ne vjeruje da su pastori što drugo, nego ispitani studenti, a ono što govore pred

oltarom, nije drugo nego mitologija. - Ona to ne razumije, ali ovako nije dobro, to zna, jer ljudi u kuci pokazuju prstom na nju. - Neka samo pokazuju! Sofija primijeti, da ona zna, da one nisu dosta fine za rodbinu, ali za to ona ne mari. Neka svaki ondje

ostane kamo pripada, i neka bude time zadovoljan. Svakako su sada imali prilike za općenje, pa su ţivjeli u slozi, kakva je rijetka meĊu porodicama. Veza

koja ih je spajala, postojala je i dalje, ali su zato bili slobodni od drugih okova. 116 Iza nekoliko godina bila je njihova sveza blagoslovljena jednim sinom. Tim je Ijubovca došla u rang

matere, i sad je sve drugo bilo zaboravljeno. Bolovi u porodu i skrb za novoroĊenĉe promijeniše je to-

liko, da se već nije sebiĉno samo o tom brinula, kako bi uvijek bila ugodna i ljubav muţa samo za sebe

traţila. Po materinstvu bila je sada nadmoćnija prema prijateljici i mogla je s većom sigurnošću istupati prema

muţu. Jednog dana doĊe muţ kući s velikom novošću. Sreo je na ulici svoju najstariju sestru, koja dobro zna,

što se ovdje dogaĊa. Ona je radoznala na svoga nećaka i hoće da ih napokon pohodi. Marija Lujza bila je uvelike iznenaĊena. Ona odmah poĉe sav stan pospremati i isprašivati, a muţ joj

je konaĉno morao kupiti novu haljinu. A onda je ĉekala osam dana. Zastori su meĊutim bili oprani,

vratašca od mjedi na pećima oĉišćena i sve neĉisto na pokućstvu odstrugano. Neka vidi njegova sestra

da joj se brat namjerio na urednu ţenu. I onda je skuhala dobru kavu u jedanaest sati prije podne, kad je sestra imala doći. Ona je uistinu došla, hodeći uspravno kao štap, i pruţila je bratovoj ţeni ruku, koja je bila ukoĉena kao

pratljaĉa. Ona je razgledala ureĊaj loţnice, ali nije htjela piti kavu, a svoju snahu nije ni pogledala u

lice. Za novoroĊenĉe doista se malko zanimala. A onda je opet otišla. 117 Ali Marija Lujza bila je uzela mjeru po njenom ogrtaĉu, ocijenila sukno njezine haljine i dobila novu

ideju po njenoj frizuri. Velikoj srdaĉnosti nije se ni onako nadala. Za poĉetak bio joj je dovoljan sam

pohod, i cijela je kuća brzo doznala, daje svast bila kod nje. Djeĉak je rastao i doskora je za njim došla djevojĉica. Sad seje Marija Lujza pokazivala njeţno zabrinutom za budućnost djece, i svaki danje uvjeravala oca,

da bi samo vjenĉanje moglo djecu spasiti. U tome je pridošle nagovještavanje sestre, da bi se mogao pomiriti s roditeljima, kad bi se pravilno

oţenio. Pošto seje dvije godine, danju i noću, proti tome borio, odluĉi napokon, kako bi osigurao budućnost

svoje djece, da otrpi i tu mitologijsku ceremoniju. No koga da pozove na svadbu? Marija Lujza htjela je na svaki naĉin vjenĉanje u crkvi, a onda nije

mogla pri njem biti Sofija. Nije nikako. Djevojka kao stoje ona! Marija Lujza umjela je već da rijeĉ

»djevojka« izgovori s nekim moralnim naglaskom. Njezin ju je muţ doduše podsjetio, da je Sofija do-

bra prijateljica i da ĉovjek ne smije biti nezahvalan; ali ga je Marija Lujza uvjeravala, da se radi djece

moraju pregorjeti »privatne simpatije«; i ona je konaĉno pobijedila. Tako doĊe do vjenĉanja. 118 I vjenĉanje proĊe. Ali od roditelja nema nikakvog poziva, a od Sofije je stiglo ljutito pismo i onda je

došlo do potpunog prijeloma. Tako je dakle Marija Lujza bila udata gospoĊa. Ali samotnija nego ikad prije. Ogorĉena radi razo-

ĉaranja, sigurna za svoga muţa, koji je sada bio vezan, poĉela se sluţiti svima slobodama koje pripa-

daju udatoj ţeni. Stoje prije bilo dobre volje davano, primalo se sada kao duţni danak. Ušanĉila se iza

ĉasnog naslova matere njegove djece, i odande pokušavala svoje jurišanje. Lud kao svi nasamareni muţevi, on nije mogao shvatiti, kakva je u tom svetinja, što je ona mati

njegove djece. Nije mogao pojmiti, zašto bi njegova djeca imala biti vaţnija i znamenitija nego druga

djeca i on sam. Ali umiren time da su njegova djeca dobila zakonitu mater, on poĉe da se opet razgledava po svijetu,

na koji je u prvoj svojoj ljubavnoj opojnosti priliĉno zaboravio i kojega kasnije nije traţio, jer nije htio

da ţenu i dijete ostavi same. To se nije njegovoj ţeni svidjelo, pa jer sada nije više trebala da se suspreţe, a uz to je bila »iskrene«

naravi, ona mu je sve rekla, stoje mislila. - Drţiš li ti, da je pristojno, pitaše ona, da mater svoga djeteta samu puštaš, neka kod kuće sjedi, dok ti

ideš u krĉme? - Ne vjerujem da sam ti previše falio, odgovon on pripravljajući se za napadaj. 119 - Falio? Ali kad muţ zapije novac kućanstva, onda fali mnogo toga u kući. -Ja, prvo, ne pijem, jer jedem samo kakav zalogaj i pijem solju kave; drugo, ne zapijam novac ku-

ćanstva, koji ti drţiš pod kljuĉem, nego imam drugu vrstu novca, što ga »zapijam«. Na nesreću; ţene ne vole ironije, i petlja, koju je od šale spleo, bila je odmah baĉena njemu o vrat. - Priznaješ dakle, da piješ? - Ne, posluţio sam se samo od šale tvojim izrazom. - Od šale? Tako, sa ţenom dakle šale zbijaš? To nisi prije ĉinio! - Pa ti si sama ţeljela ceremoniju. Zašto nije sada kao što je prije bilo? - Naravno, jer smo vjenĉani. - Nešto zato, a nešto stoga, jer opojnost ima svojstvo da ishlapljuje. - Bila je dakle kod tebe samo opojnost? - Ne samo kod mene; i kod tebe, i kod svih drugih. Vidiš, ona traje samo dulje ili kraće vrijeme. - Ljubav je dakle kod muţeva samo opojnost. - Ne, i kod ţena! - Ali je svakako opojnost! - Da, da, da! No zato ipak moţe da bude prijateljstva. - Ali za to nije nuţno vjenĉanje. 120 - Naravno da nije, to sam i ja mislio. - Ti? Pa zar nisi ti bio onaj koji je htio da se vjenĉamo? - Dakako, jer si ti htjela dan i noć, pune tri godine. - Da, ali ti si to htio! - Naravno, jer si ti htjela. Zahvali mi za to. - Zato da ti zahvalim, što mater svoje djece sa tvojom djecom samu puštaš, dok ti ideš u krĉme? - Ne zato, nego zato što sam se s tobom dao vjenĉati. - Ali svakako treba da sam zahvalna? - Da, kao što treba daje zahvalan svaki pristojan ĉovjek, kojemu se njegova volja izvrši. - No, to bogme nije lijepo, kad je ĉovjek tako vjenĉan! Kao bud kakva djevojka, koju roĊaci muţevi

ne poštuju. - Kakvog posla imaš ti sa mojim roĊacima? Nisam se ni ja vjenĉao sa tvojim roĊacima. - Jer nisu bili dosta fini. - Ali moji su bili prefini za tebe. Da su cipelari, ne bi ti bilo toliko stalo do njih.

- Cipelari? Zar oni ništa ne vrijede? Zar nisu i oni ljudi? - Naravno da jesu, ali ne vjerujem da bi ti za njima trĉala. - No, onda je dobro! 121 Ali nije bilo dobro i nije opet postalo dobro. Je li bilo vjenĉanje krivo ili što drugo, svejedno, ali sad se

i Mariji Lujzi ĉinilo daje prije bilo bolje; bilo je »fidelnije«, kako se ona izrazila. On nije vjerovao, da je upravo vjenĉanje krivo, jer je vidio i graĊanskih brakova, koji nisu bili sretni.

A najgore je bilo ovo: kad je jednog dana opet htio, kao stoje potajno obiĉavao, posjetiti svoga staroga

druga i njegovu Sofiju, doznao je da su »uĉinili svemu kraj«, da su se raskrstili. A oni nisu bili

vjenĉani. Vjenĉanje dakle nije bilo krivo! 122

Dvoboj Ona je bila ruţna i zato su je previdjeli surovi mladi ljudi, koji ne umiju cijeniti lijepe duše u ruţnom

tijelu. Ali ona je bila i bogata, pa je znala, da se muškarci jagme za novcem ţena; je li zato što su sav

novac stekli muškarci i stoga ištu za svoj spol kapitale, ili s drugih razloga, to joj nije bilo jasno. Jer je

bila bogata, ona je koješta uĉila, a jer je prema muškarcima pokazivala veliko nepovjerenje i duboki

prezir, smatrali su je darovitom damom. Bilo joj je dvadeset godina. Mati je još ţivjela, a ona nije htjela da još pet godina ĉeka, dok uzmogne

raspolagati svojim imutkom. I tako su jednog dana bile njene prijateljice iznenaĊene njenom zaruĉnom

kartom. - Udaje se da dobije muţa, rekoše jedne. - Udaje se da moţe imati sluţnika i uţivati svoju slobodu, rekoše druge. - Kako je bedasto od nje da se udaje, kazaše treće; ona ne zna da tek nakon udaje postaje maloljetna. - Ne bojte se za nju, kazaše opet ĉetvrte; ona će biti punoljetna unatoĉ udaji! 123 - A kako on izgleda? Tko je i što je? Gdje ga je našla? On je bio mlad advokat, koji je izgledao poput ţene, visokih bokova, bojaţljiv. Bio je jedinac sin, a

odgojila ga mati ijedna tetka. Uvijek se bojao mladih djevojaka i mrzio na poruĉnike koji su muški

istupali, pa su ih na plesovima i u društvima uvijek pretpostavljali drugima. Takav je bio. Našli su se na plesu u kupališnom salonu. Bio je onamo kasno došao i već nije našao neangaţiranih

dama. Djevojke, kojima je došao da moli ples, odgovarahu veselim, slavodobitnim »ne«, mašući pred

njim svojim plesnim redovima, kao da hoće da otjeraju dosadnu muhu. PovrijeĊen i poniţen, iziĊe i sjede na verandu da puši. Mjesec je sjao nad lipama parka, a rezeda je

mirisala na lijehama. Kroz prozor je gledao, kako se par za parom vrti u plesnoj dvorani i uz to je

drhtao od valcerskih razbludnih ritmova: to je bila nemoćna ĉeţnja jednoga bogalja. - Sjedite li ovdje sami, da snatrite? zaĉuje najednom ţenski glas. I ne plešete? - A zašto vi ne plešete, gospoĊice? upita on i pogleda je. - Jer sam ruţna, pa me nitko neće, odgovori ona. On ju je promatrao. Bili su stari znanci, ali je nije još nikad toĉnije pogledao. Bila je fino odjevena, a oĉi su joj u tom ĉasu izraţavale takav bol, bol

oĉajanja i nemoćne pobune proti nepravednoj prirodi, daje osjetio prema njoj ţivu simpatiju. 124 - Ni mene nitko ne će, reĉe on. Ali poruĉnici imaju pravo. U prirodnom odabiru imaju vazda jaĉi i

ljepši pravo. Pogledajte samo njihova pleća i epau-lette... - Fuj, kako to govorite! - Oprostite! Ali ĉovjek postaje ogorĉen, kad ima da se bori u nejednakoj borbi! Hoćete li moţda da sa

mnom plešete? - Iz milosrĊa? - Da, prema meni! On odbaci cigaru. - Jeste li ikad osjetili, što to znaĉi, kad je ĉovjek od prirode obiljeţen, zabaĉen? Jeste li osjetili, što to

znaĉi, kad je ĉovjek uvijek zadnji? zapoĉe on opet toplo. - Da li sam osjetila?! Ah zadnji ne ostaju vazda zadnji, dometnu ona naglašujući svoje rijeĉi. U ţivo tu

vrijede i druga svojstva, a ne samo ljepota. - Pa koja svojstva vi najviše cijenite kod muškarca. - Dobrotu, odgovori ona odluĉno. A to je svojstvo vrlo rijetko u muškarca. - Ali dobrota i slabost idu obiĉno usporedo, a ţene ipak vole jakost u muškarca.

- Koje ţene? Surova snaga imala je svoje vrijeme, ali mi smo pokroĉili u civilizaciji, pa bismo morali

imati toliko razuma, da ne cijenimo snagu mišica i surovost više od dobra srca. - Mi bismo morali! Istina, pa ipak! Pogledajte samo ples. 125 - Za mene je prava muţevnost u plemenitom osjećanju i u inteligenciji srca. -Vi biste dakle muţa, koga cijeli svijet zove slabim i kukavcem... - Sto ja marim za svijet! I za ono, što svijet govori! - Znate, vi ste neobićna djevojka, reĉe advokat, kojega je djevojka sve više zanimala. - Nisam nipošto neobiĉna, ali vi ste muškarci navikli, da ţene smatrate nekom vrstom lutaka za igru... - Koji muškarci? Ja sam, gospoĊice, od svoga djetinjstva pogledavao na ţenu kao na višu objavu vrste

»ĉovjek«, i od onog dana, kad bi se koja ţena zaljubila u mene i kad bih ja njoj uzvratio ljubav, ja bih

bio njenim robom. Adela ga gledaše dugo i duboko. Tada reĉe: - Vi ste neobiĉan muškarac. Pošto su se oboje proglasili neobiĉnim primjerom zloĉeste vrste »ĉovjek« i proglasili plesnu zabavu

pustom taštinom, uzeše raspravljati o mjeseĉnoj melankoliji. Onda poĊoše u plesnu dvoranu da igraju

Frangaise. Adela je izvrsno plesala, a advokat je potpuno osvojio njeno srce, jer je plesao poput »neduţne dje-

vojke«. Poslije Frangaise sjedoše opet na verandu. - Stoje ljubav? upita Adela i pogleda na mjesec, kao da ţeli odgovor s neba. 126 - Simpatija duša, šaptaše on glasom, koji kao daje dolazio od vjetra. - Ali simpatija se lako moţe prometnuti u antipatiju, kako se je već dogaĊalo, nastavi Adela. - Onda nije bila prava simpatija! Ima materija-lista, koji kaţu, da ne bi bilo ljubavi, kad ne bi bila dva

spola, i oni se dalje usuĊuju tvrditi, da ĉulna ljubav dulje traje nego ona druga. Zar nije nisko i

ţivinski, kad se u dragoj gleda samo spol? - Nemojte govoriti o materijalistima. - Ipak, moram o njima govoriti, da razumijete kako ja shvaćam ljubav prema ţeni, koju bih ljubio. Ona

ne bi trebala da je lijepa; ljepota prolazi. Ja bih u njoj gledao dobra druga, prijatelja, i ne bih se nikad

osjećao pred njom bojaţljivim, kao pred djevojkom. Ja bih joj bez krzmanja i izravno kazao, kao što

evo vama kaţem; Hoćete li da budete moja prijateljica za cijeli ţivot? I to bih kazao, a da ne osjećam

one zabune, štono mora daje osjeća pro-sac, koji se izjavljuje onoj, koju ljubi, jer njegove misli nisu

ĉiste. Adela je s ushitom gledala mladog ĉovjeka, koji je prihvatio njenu ruku. - Vi ste idealna narav, reĉe ona, i sasvim ste mi iz srca govorili. Vi molite moje prijateljstvo, ako sam

vas dobro razumjela. Imat ćete ga, ali najprije jedno iskušavanje! Hoćete li dokazati da ste kadri

otrpjeti jedno poniţenje za onu koju volite. - Hoću li? Recite, i ja ću se pokoriti. 127 Adela raskopĉa svoju ogrlicu od ĉista zlata, na kojoj je visio medaljon. - Nosite ovo kao znamenje našega prijateljstva! - Nosit ću, reĉe on malko nesigurno, ali će se moţda kazati, da smo zaruĉeni. -1 toga se bojite? - Ne bojim se, ako ti hoćeš! Hoćeš li? - Da, Axel, hoću! Jer svijet ne dopušta prijateljstva izmeĊu muţa i ţene; svijet je tako jadan, da ne

vjeruje u ĉist odnos izmeĊu osoba raznoga spola. I on je nosio svoj lanac. Svijet, koji je u ĉetiri oka veoma materijalistiĉan, govoraše kao i prijateljice: - Ona se udaje, da bude udata gospoĊa; on se ţeni, da bi imao ţenu. Svijet se nije takoĊer ţacao odurnih nagovještaja, da je uzimlje radi novca, jer je sam izjavio, da meĊu

njima ne postoji tako nešto nisko kao što je ljubav, a prijateljstvo nikoga ne sili, da upotrebljava istu

loţnicu, kao što se obiĉno u braku ĉini. I oni se vjenĉaše. Svijet je dobio mig da će ţivjeti kao brat i sestra, i taj svijet ĉekaše sa zlobnim po-

smijehom da vidi, kako će se svršiti ta velika reforma, koja je imala preobraziti brak.

Novo vjenĉanici otputovaše u inozemstvo. Kad su se vratili, bila je ţena blijeda i zlovoljna. Odmah je poĉela da uĉi jahati. Svijet je naslućivao

opasnost i ĉekao. Muţ se vidio, kao daje nešto ruţno poĉinio i kao da se stidi. Konaĉno je bilo sve

jasno, 128 - Spavali su u »sestrinskom krevetu«, govoraše svijet. -To će jamaĉno biti sestrinsko dijete, govorahu prijateljice. -1 bez ljubavi? Ali to je... Da, stoje? - Zabranjeno rodbinstvo! rekoše materijalisti. - Nije, nego duševni brak. - Ili rodoskvrnuće, reĉe jedan anarhist. Što je bilo, nije se dalo više promijeniti, ali je simpatija duša poĉela jenjavati. Provalila je omraţena

zbilja, da se osveti. Advokat je izvršavao svoje zvanje, dok je njegova ţena prepustila dojilji i sluškinji da izvršavaju

njezino. Zato nije imala nikakvog posla. Alije, besposlena, imala vremena da razmišlja, i ona je poĉela

o svojem poloţaju razmišljati. Otkrila je da je ne zadovoljava. Zar je u tom bila djelatnost ţene, da

ništa ne radi? Muţ se usudi jednom zgodom primijetiti, da ona ipak nije prisiljena da ništa ne radi. - Ali ona nema nikakvog zanimanja. - Naravno, tko ništa ne radi, nema zanimanja. Ali zašto ne doji svoje dijete? - Da dijete doji?! Ali ona bi htjela štogod raditi, ĉim se zasluţuje novac. - Zar je škrtica ili za novcem pohlepna? Ta ona ima više nego što treba, pa zašto da zasluţuje novac? 129 - Da bude njemu jednaka. - Jednaki ne mogu nikad biti, jer će ona uvijek imati poloţaj, kojega on ne moţe dostići. Priroda je

tako udesila, da ţena bude majkom, a ne muţ. - To je bedasto! - Ali je moglo biti i obrnuto, pa bi i onda bilo jednako zlo. - Da, ali taj ţivot postaje nesnosan. Ona ne moţe ţivjeti samo za porodicu, nego hoće i za druge

ţivjeti. - Neka samo poĉne najprije s porodicom, pa kasnije moţe misliti i na druge. Ovaki razgovor mogao je potrajati vjekovima, ali je ipak trajao dobru uru. Advokat je bio, naravno, gotovo cijeli dan zaposlen izvan kuće, a kod kuće je primao stranke. Adeli je

bilo da oĉaja. On bi se zakljuĉao sa drugim ţenama, koje su mu davale povjerljive informacije, koje su

imale ostati tajnom. Uvijek je bilo meĊu njima tajni, i ona je osjećala, daje on nadmoćniji od nje. Tmurna mrţnja poĉela se u njoj razvijati, mrţnja na ono, stoje ona u tom odnosu smatrala nepraved-

nim; i ona je nastojala naći sredstvo, kako bi ga dolje k sebi povukla. On je morao niţe pasti, da oboje

mogu na istu razinu doći. Jednog dana ona predloţi da osnuju nekakvo ljeĉilište. On ju je odgovarao od toga, jer ima dosta posla

u svojoj praksi. Onda pak pomisli, da bi dobro bilo, kad bi imala kakvo zanimanje, jer bi postala

mirnija. 130 I ona je dobila svoj sanatorij, a on je s njom stupio u ravnateljstvo. Sad je sjedila u ravnateljstvu i

vladala. Za pola godine ona se osjećala tako upućenom u lijeĉniĉku vještinu, daje na svoju ruku davala

savjete i upute. - To nije nikakva umjetnost! mišljaše ona. Jedanput je zavodski lijeĉnik u neĉem pogriješio, i od onda nije imala više pouzdanja u njega. Poslje-

dica je bila, da je jednoga dana, za njegove odsutnosti, u osjećaju svoje nadmoćnosti i recept napisala.

Recept je bio ekspediran i bolesnik je uzeo propisani lijek, ali s tim uspjehom, daje umro. Morali su se odmah preseliti u drugi grad. Ali tim je bila ravnoteţa pokolebana. Još je više bila

ometena, kad je novi nasljednik došao na svijet. A naravno da seje glas o tom fatalnom dogaĊaju brzo

raširio. Odnos izmeĊu supruga postao je ţalostan i ruţan, jer nije bilo ljubavi meĊu njima. Nije bilo zdravog i

jakog naravnog nagona, koji ne razmišlja; tako je preostao samo neugodni konkubinat, koji se osnivao

na nepouzdanim raĉunima prijateljstva.

Ona nije govorila, ali muţ je morao osjećati što se sada dogaĊa u njenoj glavi, koja je gorjela, otkad je

otkrila, u kakvoj je bila zabludi, idući toboţe za neĉim višim. Zdravlje joj je poĉelo opadati, izgubila je apetit i nije htjela da izlazi iz kuće. Sve je više mršavila, i

poĉela kašljati. Muţ ju je dao više puta pregledati, 131 ali lijeĉnik nije mogao naći uzrok bolesti. Konaĉno je tako navikao na njeno vjeĉno jadikovanje, da

nije više na nj pazio. - Nije ugodno kad ĉovjek ima bolesnu ţenu, reĉe ona. On je u duši priznavao da to nije nikakav uţitak; ali, da ju je ljubio, ne bi on to bio nikad osjeĉao, a još

bi manje priznao. Kad je već previše omršavila, morao je muţ odobriti njenu odluku da otputuje k nekomu ĉuvenomu

profesoru. - Kako ste dugo bolesni? pitaše lijeĉnik. - Nisam nikad pravo ni bila zdrava, otkako sam otišla sa sela, jer ja sam odrasla na selu. - U gradu se dakle ne osjeĉate dobro? - Dobro? Tko mari za to, da li se osjećam dobro ili ne? odgovori ona i udesi lice da izgleda kao mu-

ĉenica. - Mislite li da bi vam seoski zrak prijao? pitaše dalje profesor. - Ja mislim da bi me samo to moglo spasiti, ako hoću da budem iskrena. - Pa preselite se onda na selo! - Ali moj muţ ne moţe radi mene zapustiti svoje zvanje. - Pa on je bogato oţenjen, a advokata imamo dosta. - Vi dakle mislite, gospodine profesore, da bismo morali otići na selo? 132 - Da, ako drţite, da će vam to koristiti. Ja ne vidim nikakve »druge bolesti nego takozvanu nervozu, i

mislim, da će vam prijati ladanjski zrak. Adela se povrati potištena kući. - Dakle? - Profesor ju je osudio na smrt, ako ostane u gradu. Advokat je bio do krajnosti uzrujan. No jer nije mogao prikriti, da je najviše zato uzrujan što bi morao

zapustiti svoju praksu, njoj je to bio pouzdan dokaz, da ni najmanje ne mari za ţivot svoje ţene. - On ne vjeruje da je njezin ţivot na kocki? Zar to profesor ne razumije bolje od njega? Hoće li je

pustiti da umre? To doista nije htio. I zato kupiše na ladanju imanje, kojim će posebni upravitelj upravljati. Bez svoga zvanja, advokat nije imao posla. Dani su mu bili beskonaĉno dugi i ţivot mu nije bio ni

malo ugodan. Jer su njegovi prihodi s njegovom praksom prestali, morao je ţivjeti od kamata svoje

ţene. Prvu polovicu godine on je ĉitao i igrao »for-tune«. U drugoj polovici prestao je ĉitati, jer tome

ĉitanju nije vidio svrhe. U trećoj poĉeo je vesti. A njegova ţena dala se od prvog poĉetka na gospodarstvo. U suknji, do koljena uzdignutoj, ona je

sama išla i u staju, pa je dolazila zamazana u kuću zaudarajući po kravi. Ona se osjećala vrlo dobro,

komandirajući ljude oko sebe, daje bio pravi uţitak, jer je bila na selu odrasla i u sve se razumjela. 133 Kad joj se muţ tuţio na nezaposlenost, ona mu odgovori: - Pa nadi kakvog posla! U ovakvoj kući ne treba nitko da bude bez posla. Htio je da spomene djelatnost izvan kuće, ali se nije usudio. I tako je jeo, spavao i šetao. Kad bi došao u štagalj ili u staju, bio je uvijek svima na putu, i ţena bi ga

korila. Kad seje nekog dana više nego obiĉno tuţio, dok su u isto vrijeme djeca bila od sluškinja ostavljena

bez paske, reĉe njegova ţena: - Pa pazi na djecu, i to je posao! On je pogleda, da li misli ozbiljno. - Pa da, zašto ne bi mogao na svoju roĊenu djecu paziti? Zar je to tako ĉudno? On razmisli o tom i doĊe do zakljuĉka, da u tom doista nije ništa ĉudno. I tako je išao svaki dan sa djecom na šetnju. Jednog jutra, kad je htio s njima izaći, nisu djeca bila

obuĉena. Advokat se rasrdi i poĊe k svojoj ţeni, jer seje djevojaka bojao. - Zašto djeca još nisu obuĉena? upita.

- Jer Marija ima drugog posla. Pa obuci ih ti, nemaš ni onako drugog posla. Nije valjda nikakva

sramota, ako ĉovjek svoju roĊenu djecu oblaĉi? On razmišljaše ĉasak, ali nije mogao uvidjeti da bi u tom bilo kakve sramote. I on dakle obuĉe djecu. 134 Jednog jutra prohtjelo mu se da ode sam i da ponese pušku sa sobom, premda nije nikad pucao. Kad se

vratio kući, doĉekala ga ţena. - Zašto nisi jutros poveo djecu na šetnju? upita ga resko prijekornim glasom. - Jer me to danas nije zabavljalo! - Zabavljalo? Zar mene zabavlja da cijeli dan radim u štaglju i u staji? Ĉovjek valjda moţe nešto

korisno za sebe raditi, ako i nema u tom zabave. - Za sebe? Valjda misliš: za svoje jelo. - Za bilo što, mislim. I meni se doista ĉini, da bi se star ĉovjek, kao što si ti, morao sramiti da cijeli dan

leţi na sofi i da ništa ne radi. On se uistinu sramio, i sad je bio namješten za pjestinju. Toĉno je vršio svoju sluţbu. Nije u tom vidio

ništa sramotno, ali je pri tom trpio. To je ipak, mišljaše, nešto naopako, ali je njegova ţena uvijek

umjela da mu prikaţe, kako je to sasvim u redu. Ţena je sjedila u kontoru, gdje je primala upravitelja i najstarijeg slugu; ona je stajala u hambaru i

vagala za nadniĉare. Svi, koji su dolazili na dvor, htjeli su da govore sa gospoĊom, a ne sa gospodi-

nom. Nekog je dana za šetnje došao na pašnjak, gdje je stoka pasla. Htio je pokazati djeci krave, pa ju je

oprezno doveo do stoke. Najednoć se uzdiţe jedna crna glava ponad leĊa drugih ţivotinja i pogleda,

riĉući sasvim slabo, neobiĉne pohodnike. Advokat podiţe djecu na ruke i potrĉa stoje brţe mogao, do plota. Stigavši onamo, baci djecu preko

plota i htjede i sam da preskoĉi, ali ostane viseći na prostacima. Spazivši nekoliko ţena prijeko, vikne

im što je mogao glasnije: - Bik, bik! Ali se ţene samo nasmijaše i podigoše djecu, koja nisu odviše njeţno pala u jarak. - Zar ne vidite bika?! viknu opet on. - Ne, nema nikakvog bika, reĉe najstarija ţena. Bik je prije ĉetrnaest dana zaklan. On se povrati posramljen i srdit kući i potuţi se ţeni na ljude. Ona se samo smijala. Kad su poslijepodne supruzi sami sjedili u dvorani, zaĉu se kucanje na vratima. - Unutra! dovikne ona. Jedna ţena, koja je prisustvovala pustolovini s bikom, uniĊe drţeći u ruci advokatovu ogrlicu. - To jamaĉno pripada milostivoj gospoĊi, reĉe krzmajući. Adela pogleda najprije ţenu, a onda muţa, koji je izbuljenih oĉiju promatrao svoju ogrlicu. - Ne, to pripada gospodinu, reĉe ona i prihvati od ţene ogrlicu. Hvala ti, a gospodin će ti sigurno dati

nalazninu. Gospodin je sjedio blijed i nepomiĉan. - Ja nemam novaca, isti od moje gospoĊe, reĉe i preuzme ogrlicu. 136 Njegova ţena izvadi jednu krunu iz svoje velike novĉarke i pruţi je ţeni, koja se udalji, oĉito, ne

razumijevajući, o ĉemu se radi. - Mogla si me toga poštedjeti! reĉe on bolno. - Zar ti nisi muţ, koji stoji dobar za svoje rijeĉi i svoja djela? Stidiš li se nositi moj dar, dok ja tvoje

nosim? Ti si prava kukavica! I to hoće da je muţ! Od toga dana nije više imao muţ mira. Kamogod bi došao, lica su se kesila, a sluškinje i sluge

podvikivali su iza uglova: »Bik! Bik!« kad je prolazio. #** Ţena je htjela poći na neku veliku draţbu i izostati osam dana. Muţ je imao za to vrijeme da pripazi na

druţinu u dvoru. Prvog je dana došla kuharica, moleći novce za šećer i kavu. On joj dade. Za tri dana opet je došla,

istući opet novaca za šećer i kavu. On se zaĉudi što je već potrošila prvi novac. - Pa ne jedem sama, reĉe kuharica. A milostiva gospoĊa nije nikad imala ništa da prigovori. On joj dade novce. Ali radoznao, da li doista ima krivo, on otvori knjigu za kućanstvo i zapoĉe zbra-

jati. I dobi ĉudnu svotu za šećer i kavu. Kad je zbrojio sve funte za jedan mjesec, iziĊe nevjerojatan

broj funti. Sad je nastavio svoje istraţivanje i u svemu je došao do sliĉnih rezultata. Onda je prešao na glavnu 137 knjigu i našao, osim previsokih cifara, i sasvim glupih pogrešaka u zbrajanju. Njegova ţena oĉito nije

znala raĉunati ni s imenovanim brojevima ni s razlomcima. Ovo neĉuveno varanje sluţinĉadi moralo

je na svaki naĉin dovesti kuću do propasti. Kad se ţena povratila, morao je do kraja saslušati njezin izvještaj o draţbi. On se iskaslje i htjede da

zapoĉne, ali njegova ţena sama nastavi: - No, pa kako si na kraj izišao sa djevojkama? - Vrlo sam dobro s njima izlazio na kraj, ali to znam sasvim pouzdano, da nisu poštene. - Nisu poštene? - Ne, stavke su primjerice za šećer i kavu apsolutno prevelike. - Kako to znaš? - Uvjerio sam se iz knjige za kućanstvo. - Što, ti si njuškao po mojim knjigama? - Njuškao? Ne, zanimalo me, da ih pregledam... - Što imaš ti da se za to zanimaš? - Pa sam otkrio, da vodiš knjige, a ne znaš raĉunati ni s imenovanim brojevima ni sa razlomcima. - Što? To da ne znam? - Ne, ni to ne znaš! I zato je ĉitava kuća podrive-na. Tvoje je knjigovodstvo prosti humbug, stara moja,

- to ti je! - A što se koga tiĉe, kakve su moje knjige? - Zakon kaţnjava krivo knjigovodstvo; ako ne tebe, a ono mene. 138 - Zakon? Fućkam ja na zakon! - Da, to vjerujem, ali nas on ipak moţe zgrabiti, to jest mene. I zato hoću da ubuduće sam knjige

vodim. - Moţemo uzeti knjigovoĊu. - Ne, to nije nuţno! Ja i onako nemam drugog posla. I pri tom je ostalo. ##* Otkako je muţ sjedio kod pulta i otkako su ljudi dolazili k njemu, izgubiše gospodarstvo i stoĉarstvo

interes za njegovu ţenu. Nastupi ţestoka reakcija, i ona nije više obilazila ni krava ni teladi, nego je sjedila u kući. Tu je ĉuĉala,

i nove su se misli vrtjele u njenoj glavi. A muţ, naprotiv, kao da se probudio na nov ţivot. On se dade na gospodarstvo i brzo je prodrmao svu

druţinu oko sebe. Sad je on bio gospodar, pa je vladao i upravljao, naruĉivao i isplaćivao. Jednoga dana doĊe njegova ţena u kontor i zamoli tisuću kruna za novi glasovir. - što ti pada na pamet? reĉe muţ. Sada, kad se mora staja pregraditi! Za to nemamo novaca. - Što ima to da znaĉi? odgovori ona. Nemamo novaca! A zar ne dotjeĉe moj novac? - Tvoj novac? 139 - Da, moj, što sam ga donijela u brak. - On je tvojom udajom postao vlasništvom porodice. -To jest tvoj. - Ne moj, nego porodice. Porodica je mala općina, jednina, koja ima zajedniĉko vlasništvo, a ovim

vlasništvom upravlja redovno muţ. - Zašto on, a ne ţena? - Jer on ima više vremena, budući da ne raĊa djecu. - Zašto ne bi mogli oboje upravljati? - S istoga razloga, s kojega dioniĉka društva imaju samo jednoga poslovodnoga ravnatelja. Kad bi i

ţena upravljala, onda bi to htjela i djeca, jer je imutak i njihovo vlasništvo. - To su samo doskoĉice. Meni se ĉini preglupo i okrutno, da još moram moliti dopuštenje, da smijem

za svoj roĊeni novac kupiti glasovir. - To nije više tvoj novac.

- Nego je tvoj? - Ne, nije ni moj, nego porodice. A ne bi trebalo da si tako neiskrena, pa da od mene toboţe moraš

»moliti dopuštenje«; nego ti sama razboritost nalaţe, da upitaš upravitelja, da li stanje imutka dopušta

jedan luksuzni izdatak. - Zar je glasovir luksuz? - Novi glasovir, kad se ima stari, moţe biti luksuz. Ali stanje imutka nije dobro, nego je naprotiv 140 loše, pa zato ovo stanje ne dopušta da sada kupiš novi glasovir, iako ja, naravno, nemam ništa proti

tome, niti mogu imati. - Ĉovjek se ne moţe upropastiti izdatkom od tisuću kruna. - Ali to moţe biti prvi uzrok propasti, ako se u nevrijeme zaduţi za tisuću kruna. - To znaĉi, ti dakle nećeš da mi kupiš novi glasovir? - Ne, to ja ne kaţem. Ali nesigurno stanje imutka... - Kada će već jednom svanuti dan, kad će ţena moći sama upravljati svojim imutkom i neće više

morati kao prosjakinja dolaziti k svome muţu? - Kad bude sama radila. Jedan muţ, tvoj otac, privrijedio je tvoj imutak svojim radom. Muţevi su oni,

koji su sve imutke svojim radom stekli; zato je, vidiš, pravo, da sestra manje baštini nego brat, to više,

jer se brat već rodi s duţnošću da hrani ţenu, dok sestra ne treba da izdrţava muţa. Razumiješ li? -To je dakle pravednost: da se nejednako dijeli! Zar je nejednaka dioba pravedna? Moţeš li to sa

svojom bistrom glavom zbilja tvrditi? Zar se ne bi moralo uvijek na jednake dijelove dijeliti? - Ne, ne uvijek. Trebalo bi da se dijeli razmjerno ili prema zasluzi. Lijenĉina, koji leţi u travi i gleda

zidara, kako ovaj zida, treba da dobije manje nego zidar. 141 - Tako, ti dakle kaţeš, da sam lijena! - Hm! Bit će najbolje da se ništa ne kaţe. Ali kad sam ja leţao na sofi i ĉitao, ti si me smatrala vrlo

lijenim, pa ako se dobro sjećam, ti si tako nešto i kazala, i to sasvim jasno. - Pa što da radim? - Idi na šetnju s djecom! - Ja ne pristajem djeci. - Ali ja sam morao pristajati! Slušaj me: ţena koja kaţe da ne pristaje djeci, nije nikakva ţena. A muţ

takoĊer nije. Što je dakle? - Fuj, fuj, da tako govoriš o materi svoje djece! Muţ htjede nešto odgovoriti, ali ona ga prekine: - Neću više ništa da ĉujem. I iziĊe brzo iz sobe, da se zakljuĉa u svojoj sobi. Ona oboli. Lijeĉnik, svemoćni lijeĉnik, koji je preuzeo brigu za tjelesa, postoje pastor izgubio duše,

izjavi da su seoski zrak i samoća za nju nezdravi. Trebalo je dakle opet prijeći u grad, da se ţena moţe kod stalnog lijeĉnika lijeĉiti. Grad je vrlo dobro utjecao na ţenino zdravlje, i zrak, zasićen mirisom iz neĉistih gradskih ţlijebo-va,

povratio je njenim obrazima opet boju. Advokat potraţi opet praksu, i tako su supruzi imali razonode za svoje naravi, koje se nisu mogle

izmiriti. 142 V

Ţena i muţ Probudio se ujutro iz teških sanja o dospjelim mjenicama i nedovršenim rukopisima. Hladni znoj

prianja mu uz kosu, a obrazi mu drhću, dok se oblaĉi. Ali on ĉuje cvrkutanje djece iz susjedne sobe i

polijeva vruću glavu hladnom vodom. I pije svoju kavu, koju sam kuha, da ne istjera tako rano, naime

u 8 sati, siromašnu pjestinju iz kreveta. I poĉinje vrućica, koja ima da stvara halucinacije soba koje nije nikad vidio, krajeva kojih nije nikad

bilo, ljudi koje se ne moţe naći u adresaru. Sjedi za pisaćim stolom u smrtnom strahu. Misli trebaju

bitijasne, pregnantne i slikovite, rukopis treba biti ĉitljiv, radnja se mora sveudilj naprijed pomicati,

interes ne smije popustiti, slike moraju iznenaĊivati, a dijalog zablještavati. A onda mu se kese au-

tomati publike, kojima mora naviti moţdane, zlobni kritiĉari sa svojim uštipcima, koje treba svladati,

naoblaĉeno ĉelo nakladnika, koje mora razvedriti. On vidi porotnike, koji sjede uz crni stol, na kojem

je Biblija; on ĉuje kako se otvaraju vrata tamnice, u kojoj imaju slobodoumnici da okaju svoj zloĉin,

što su mislili slobodne misli za duševne ljenivce; i onda prisluškuje korake hotelijera, koji se šulja s

raĉunom u ruci. 143 Gori u vrućici, ali pero leti, leti svojim putem, ne krzmajući na pogledu nakladnika ili porotnika, i

ostavlja za sobom crvene papirne krpe kano od stinute krvi, koje iza nekog vremena postaju crne. Kad je nakon dva sata ustao, imao je još toliko snage, daje mogao doći do kreveta, na koji se izvalio. I

tu leţi, kano da gaje smrt već šĉepala svojom rukom. To nije okrepljivi san, nego samo omama. To je

dugotrajna nesvjestica, ali svjesna, koju prati uţasno osjećanje, daje snage nestalo, da su ţivci slabi, da

je mozak prazan. Tada zazvoni zvono hotel-pensiona. Voila le fac-teur! Došla je pošta! On se trgne, ustane i otetura napolje. Tu je korektura koja se mora odmah proĉitati; knjiga nekoga

mladoga knjiţevnika, koji moli o njoj sud; neke novine s polemiĉnim ĉlankom, na koji se treba odgo-

voriti; pismo, kojim se moli suradnja na nekom kalendaru; napokon pismo, kojim nakladnik oštro

opominje. I to bi sve sada imao riješiti ĉovjek, kojemu ponestaje snage. MeĊutim i pjestinja je ustala, obukla djecu, ispila kavu koju je hotel skuhao, i pojela komade kruha s

medom, što joj gaje hotel namazao. A onda je pošla u zelenilo na šetnju. U jedan sat zvoni za doruĉak. Svi se gosti sakupiše kod stola u jestvionici. Sjedi i on; sam. - Gdje vam je gospoĊa supruga? pitaju s desna i s lijeva. 144 - Ne znam, odgovara on. - Kakva je to neman! šapuću dame, koje su netom obukle jutarnju haljinu. Onda doĊe i njegova ţena. Posluga se radi nje prekida i gladni ljudi, koji su toĉno došli, moraju ĉekati

na drugo jelo. GospoĊe pitaju njegovu ţenu, kako joj je: da lije dobro spavala, da li su joj ţivci u redu. Ali nitko ne

pita muţa, kako je njemu. I ne pitajući, misle da to znadu. - Izgleda kao kadaver (lešina), reĉe jedna dama. I to je bila istina. - Jamaĉno je opak, reĉe druga dama. A to nije bila istina. On ne govori pri stolu, jer nema ništa kazati ovim gospoĊama. Ali zato njegova ţena govori i za njega. I on nevoljko guta svoje zalogaje, dok mu uši imaju radost da ĉuju hvaliti i slaviti sve što je jadno i

kukavno, a grditi sve što je dobro i diĉno. Kad su ustali od stola, zamoli svoju ţenu da joj kaţe nekoliko rijeĉi. - Hoćeš li biti tako dobra da pošalješ Lujzu s mojim kaputom krojaĉu; na jednom se mjestu rasporio, a

ja nemam vremena da sam idem. Ona ne odgovori ništa, ali mjesto da pošalje Lujzu, uze sama kaput na ruku i poĊe dolje u selo, gdje je

krojaĉ stanovao. U vrtu sretne neke emancipirane dame, koje ju zapitaše kamo ide. 145 Ona odgovori onako pošteno, kako je mogla, da ide za svoga muţa krojaĉu. - On je šalje krojaĉu! I ona dopušta da postupa s njome kao sa sluškinjom! - A on sad leţi u krevetu i spava! Krasan muţ! On doista leţi, jer je slabokrvan. U tri sata poštar opet zvoni, i sad on ima odgovoriti na jedno pismo iz

Berlina njemaĉki, na jedno iz Pariza francuski i na jedno iz Londona engleski. Onda ga pita ţena, koja se vratila od krojaĉa i meĊutim ispila ĉašu konjaka, hoće li sa djecom na izlet.

Neće, mora pisati pisma. Kad je svršio pisma, ustane da se prošeće prije objeda. Sad bi rado imao koga sa sobom, s kime bi

mogao razgovarati. Alije sam. PoĊe dolje k djeci. Debela pjestinja sjedi na vrtnoj sofi i ĉita »Prave ţene« od gĊe. Leffler, koje je posudila od njegove

supruge. Djeca se dugoĉase. Htjela bi dalje ići i kretati se. - Lujza, zašto ne idete sa djecom šetati? upita on. - Milostiva je gospoĊa kazala daje pretopio. GospoĊa je kazala! On uze djecu sa sobom i poĊe na cestu. Tu opazi, da djeca još nisu oprana i da imaju poderane cipele.

Okrene se natrag. - Zašto djeca imaju poderane cipele? upita Luj-zu. 146 - Milostiva je gospoĊa kazala... - GospoĊa je kazala!

I on poĊe sam šetati... Sedam je sati i poĉinje se veĉera. Mlade se dame još nisu kući povratile. Prva su se dva jela servirala

istom, kad su i one došle - viĉući, smijući se i zaţarena lica. Njegova ţena i njena prijateljica osobito su vesele i vonjaju po konjaku. - Ĉime si se ti zabavljao, tatice? upita ona svoga muţa. - Vodio sam djecu na šetnju, odgovori on. - Zar nije Lujza bila kod kuće? - Jest, ali nije imala vremena. - Pa to nije tako strašno, ako se ište od muţa, da se za svoju roĊenu djecu brine, reĉe prijateljica. - Doista nije, odgovori muţ. Zato sam Lujzu izgrdio, što pušta djecu da idu neoprana i poderana. - Nikad ne proĊe bez prijekora, kad se ĉovjek kući vrati, reĉe ţena. Nikad se ne moţe proveseliti, a da

ne bude izgrĊen, I mala istisnuta suza prokrade se iz zacrvenje-log oka. Prijateljica i druge dame promatraju muţa bijesnim pogledima. Pripravlja se navala na njega i osobito prijateljica brusi jezik. 147 - Jeste li ĉitali Lutherovo mišljenje o pravu ţene? zapoĉe ona. - Koje je to pravo? upita njegova ţena. - Pravo da traţi drugog muţa, ako joj njezin muţ ne pristaje. Stanka. - To je opasna nauka za ţene, reĉe muţ. Jer iz toga slijedi, da i muţ ima pravo da traţi drugu ţenu, ako

mu njegova ne pristaje. Potonji je sluĉaj mnogo ĉešći. - To ne razumijem, reĉe njegova ţena. - Za to ne moramo biti ni Luther ni ja krivi, odgovori muţ. Kao što takoĊer ne mora biti muţ kriv, ako

ne pristaje svojoj ţeni, jer on moţe kojoj drugoj izvrsno pristajati. Uz grobni muk poustajaše svi od stola. Muţ poĊe u svoju sobu, a njegova ţena i njena prijateljica

sjedoše u paviljon. - Kolika brutalnost! reĉe prijateljica. A ti, tankoćutna, inteligentna ţena, hoćeš da budeš sluškinja toga

surovoga egoista! - On me nije nikada razumijevao! uzdahne ţena. Njezino samozadovoljstvo, što moţe kazati ove rijeĉi, koje su njega imale uništiti, previše je veliko, a da bi u svojoj duši mogla ĉuti odgovor, što joj ga

je muţ već ĉesto dao: - Zar si ti tako duboka, da te ja, koji imam dobru glavu, ne bih mogao razumjeti? Nisi li nikad 148 na to pomislila, daje moţda tvoja površnost kriva, što ti mene ne razumiješ? I sad sjedi u svojoj sobi, sam. Trpi, kao da je svoju mater izlupao. Ali ona je njega prva udarila; ona ga

je godine udarala, a da nije dosada nikad uzvratio udarca. Ova surova, bez srca, ciniĉna ţena, kojoj je htio pokloniti svu svoju dušu sa svim svojim mislima i

svim svojim tankim osjećajima, osjećala je njegovu premoć, i zato ga je poniţavala, vukla ga u blato,

ĉupala ga za kose i javno ga pogrdila. Zar je dakle bio njegov zloĉin što joj je jedanput uzvratio

udarac, kad mu se je javno narugala? Da, on se osjećao tako krivim, kao daje najboljega prijatelja

ubio... Spustila se topla ljetna veĉer sa svojim sumra-ĉjem i zasja mjesec. Iz salona se ĉulo pjevanje. On poĊe u vrt i sjede pod orah. Sam! Njegova je ţena pjevala jednu baladu.

On prijeĊe preko vrta i pogleda kroz prozor. Ondje je sjedila ona: njegova pjesma, koju je sebi

spjevao! I ona je pjevala suznih oĉiju. Dame na sofama zagledaše se znaĉajnim pogledima. Ali iza ţbunova lovora sjeĊahu na vrtnoj sofi dva gospodina, koji su pušili i šaputali. On je ĉuo: - To je samo konjak. - Da, vele, da pije. - A zato okrivljuju muţa. - To je besramno. Ona je već u Julianovu ateli-eru nauĉila piti. Ti znaš daje htjela postati slikaricom,

ali nije mogla. I kad je bila odbijena od izloţbe, 149 bacila se na toga bijednoga ĉovjeka, da udajom prikrije svoj poraz. - Da, ĉuo sam o tom. I ona gaje tako dugo muĉila, dok nije eto postao sjena od ĉovjeka. Poĉeli su sa

svojim kućanstvom i, premda je u Parizu imala dvije sluţavke, ona se nazivala njegovom sluškinjom. I

premda je u kući sve sama odreĊivala, zvala se njegovom ropkinjom. Ona je zanemarivala kuću, koju

su sluţavke opljaĉkale, a on je predviĊao propast, ali nije smio ništa poduzeti. Kad je što predloţio da

se spase, ona se protivila, i ako je on kazao crno, ona je htjela da bude bijelo. Tako je slomila njegovu

volju i potresla ĉitavu njegovu inteligenciju. Onda su pošli u jedan pensionat, da ona ne mora voditi

kućanstva i da se moţe baviti samo svojom umjetnošću. A sada, gdje ne mora ni kuhati niti išta drugo

raditi, ona se i ne dotiĉe kista, nego se zabavlja sa svojom prijateljicom. Ona je htjela da ga odvrati i

od njegovog rada i da ga kao pijanicu ponizi, ali to joj nije pošlo za rukom: zato mrzi na njega, jer je

moralno premoćniji. - Ali kao muţ mora ipak daje budala, primijeti drugi. - Eh, u tom pogledu, dakako, ali to smo naţalost svi mi u tom pogledu. On je još i danas, nakon dugih

dvanaest godina, u nju zaljubljen. Ali to je najgore, da on, koji je prije bio tako jak, ĉijih su se rijeĉi u

komori i u novinama bojali, sada postaje slabićem. Prije podne sam s njime razgovarao, i on je,

najmanje što se moţe reći, bolestan. 150 - Da, govori se, da ga je ţena htjela strpati u ludnicu, a njena prijateljica da ju je u tom podupirala. - A on tu sjedi i ubija se radom, da se ona, moţe zabavljati. - Znaš li zašto ga najviše prezire! Jer je ne moţe onako opskrbiti, kako bi ona htjela daje opskrbljena.

Muţ, koji ne moţe svoju ţenu opskrbiti, ce n'est pas grande chose, tako je nedavno kazala kod objeda.

A ja imam dosta razloga za pretpostavku, da se je ona jednoć sigurno nadala i s time raĉunala, da će je

on svojim ĉlancima kao slikaricu podići u visinu. Ali, na nesreću, njemu su njegovi politiĉki nazori

branili da ima posla s novinama koje daju ton; a nije općio ni s umjetniĉkim krugovima, jer je imao

druge interese. - Ona je dakle htjela, da se naprosto njime sluţi, a kad nije na to privolio, onda ga je odbacila. Ipak je,

ĉini se, još dosta dobar da bude opskrbiteljem porodice. U tom ĉasu pjevala je ona u salonu rijeĉi balade: »A sada tiho lijem Čeznuća suze vrele...« Puff! prasnu hitac iza orahova stabla. Ĉulo se kako se lome granĉice i kako škripi pijesak. Gospoda priskoĉiše. Na putu je leţao dobro odjeven mrtvac, kojemu je glava udarila o nogu od stolca. 151 Pjevanje utihnu, a dame doletješe iz salona. Prijateljica je izlila svoju kolonjsku vodu na mrtvaca. - Fuj, to je mrtvac! reĉe ona i ustuknu, zaćepivši sebi nos, kad je razabrala da se ne radi o nesvjestici. Stariji od ona dva gospodina, koji se je prignuo k mrtvacu, podiţe mu glavu i dovikne: - Tiho, ţenskadijo! - Kolika brutalnost! reĉe prijateljica. Ţena se mrtvaĉeva, prepoznavši ga, onesvijesti, ali je prijateljica prihvati na ruke. Druge je dame uzeše

njeţno njegovati. - Dovedite lijeĉnika! vikaše stariji gospodin. Trĉite! Nitko se ne makne s mjesta, nego se sve skupiše oko onesviještene ţene. - Kako je mogao tako rastuţiti svoju ţenu! Oh, takav muţ, takav muţ! jadikovaše prijateljica. - Na ĉovjeka, koji umire, i ne mislite, nego ste se sve sjatile oko onesviještene. Ulijte joj konjaka u

grlo, pa će odmah doći k sebi! - Jadnik od ĉovjeka zasluţio je svoju sudbinu, izjavi prijateljica. - Ne, on je na svaki naĉin zasluţio bolju sudbinu, nego da ţiv padne u vaše ruke! Sramite se, ţene, i

poštujte ĉovjeka, koji je pošteno skrbio za svoju porodicu! 152 On ustade i ispusti mrtvaĉevu ruku - Svršeno je! reĉe on. I bilo je svršeno. 153

Ţena gospodina Bengta Ljubav? To je, naravno, poţuda! odgovori mladi grof svojemu staromu mentoru, dok su sjedili dolje u

komorici jedrenjaka i prikraćivali si vrijeme razgovorom, ĉekajući na svome putu u praško sveuĉilište

u jednoj luci na podesan vjetar. - Nije, mladi gospodine! odgovori magister Fran-ciscus Olai. To je nešto sasvim drugo i nešto više,

ĉega nisu iskazati ni visoka Theologia ni duboka Philosophia. Naše prerazborito vrijeme premalo

vjeruje, ali to potjeĉe odatle, što seje prije vjerovalo previše. I ja sam na poĉetku ove epohe, mladi

gospodine, pomagao rušiti stara ĉasna zdanja, stare propale hramove oholosti i sebiĉnosti, pomagao

sam trgati listove iz svetih knjiga i slike sa crkvenih zidova. Bio sam pri tom poslu, mladi gospodine,

pa sam i ja zatvarao samostane i odricao se stare vjere; ali, gospodine, ima stvari, koje je svemoćna

priroda sama zavela i koje bi bolje bilo da ih na miru puštamo mjesto da ih obaramo... Ja hoću govoriti

o Amoru ili Ljubavi; o toj vatri, koja gori, a da se nikad ne ugasi ako je istinita, no koja se brzo ugasi,

ako nije prava ljubav, i koja se paĉe pretvara u mrţnju, ako je ljubav sasvim naopaka. 151 - A kad je istinita? To jamaĉno nije preĉesto! prihvati opet rijeĉ mladi grof i legne udobnije na krevet. - Ĉesto ili rijetko, ljubav je kao munja s neba kad se pojavi, i onda nadilazi svu našu volju i sav naš

razum; ali to je razliĉito kod razliĉitih ljudi, da li dalje traje ili ne traje, jer se ljudi u tom pogledu

raĊaju s razliĉitim hirovima i teţnjama, baš kao i ptice i druge kreature. Neki su sliĉni jarebicama,

tetrijebima i bijelim jarebicama, kod kojih gospodin mora da ima ĉitav harem poput sultana. Zašto je

tako, to ne znamo, ali tako jeste, i to je njihova narav. Drugi su sliĉni malim pticama, koje svake

godine izabiru muţa, da ga naredne godine izmijene sa drugim. A treći su opet sliĉni golubovima, koji

sebi zajedno izgrade gnijezdo za cijeli ţivot, pa kad jedan braĉni drug umre, drugi neće više da ţivi. - Jesi li ti vidio golubova meĊu ljudskom djecom, a? upita grof dvoumeći. - Ja sam mnogo toga vidio, dragi gospodine. Vidio sam bijelih jarebica koje su uzele golubove, a

golubica je u tom sluĉaju bila nesretna; vidio sam golubova muţjaka koji su dobili ţenke kukavice, a

kukavica je najgora od svih ptica, jer ona hoće sudjelovati samo u nasladi, ali se neće brinuti za djecu,

pa zato podmeće svoje potomke u tuĊa gnijezda; ali sam vidio i golubova, gospodine. - Koji se nisu nikad ĉupali? - Oh, i kako su se ĉupali, kad im je usko bilo u gnijezdu i kad je bilo nevolje sa hranidbom, ali oni 155 su ipak bili dobri prijatelji i, vidite - u tom je ljubav. Ima i jedna pomorska ptica, gospodine, koja se

zove svart. Supruzi vazda idu kao par, pa ako ubijete jedno od njih, drugo ne odlijeće, nego ostaje i

daje se ubiti; eto zato nazivlju svarta najbedasti-jom meĊu svima pticama. -Ali to se dogaĊa u vrijeme parenja, stari magistre. - Nije tako, mladi gospodine, ove ptice lete zajedno ĉitavu godinu, a pare se u proljeću. U zimi, kad

nemaju više mladih kod sebe pa su osamljeni, oni se nikad ne rastaju, nego jedu zajedno, love zajedno

i spavaju zajedno; to nije nagon parenja, to je prava ljubav, pa kad se moţe ovo milotno ĉuvstvo sresti

kod ţivotinja bez razuma, zašto se ne bi moglo naći kod ljudi? - Ta i ja sam ĉuo da ga ima kod ljudi, ali da ga nestaje iza svadbe! - To je ĉulni uţitak koji jednom ĉesto prestaje, ali onda, vidite, dolazi ljubav. - To je samo prijateljstvo, ako ga uopće ima. - Doista je tako, milostivi gospodine, ali prijateljstvo meĊu dvjema osobama razliĉitog spola, to baš i

jeste ljubav. Ali ima toliko, toliko stvari na svijetu, a stvari imaju toliko razliĉitih lica! No ako hoćete,

priĉat ću vam jednu povijest, koju sam svojim oĉima gledao i iz koje moţete štogod da nauĉite.

Dogodilo se to u mojoj mladosti, dakle prije ĉetrdeset godina, ah ja se sjećam svake malenkosti kao da

se juĉer dogodila. Smijem li vam pripovijedati? 156 - Naravno, magiste! Vrijeme je dugo, kad ĉovjek stoji pred protivnim vjetrom. Ali prije nego poĉneš,

donesi svjetlo i vina, jer se bojim, da uz samu tvoju priĉu ĉovjek ne bi mogao ostati budan. - Dopuštam, gospodine, da ne biste vi mogli, ali ja sam ostao radi nje i previše noći budan, odgovori

Franciscus i poĊe da donese što je gospodin ţelio. Kad se povratio i na daskama kreveta smjestio, zapoĉe ovako: - Ovo vam je povijest ţene gospodina Bengta. Rodila se od plemenitih roditelja na poĉetku ovog

stoljeća. Bila je strogo odgojena, a kad su joj roditelji umrli, tutor ju je strpao u samostan. Ondje se od-

likovala svojom egzaltiranom vjerskom revnošću; biĉevala se svakog petka i postila svakog većeg

blagdana. Kad je dobila svoje vrijeme, njezino je stanje postalo opasno, jer je paĉe pokušala da sebi

gla-dom oduzme ţivot, misleći, da je duţnost pravoga kršćanina da ubije svoje meso i da ţivi kod

boga in Christo. Onda su se zbila dva dogaĊaja koja su preobrazila njezin ţivot. Njezin je tutor,

potrošivši njezin imutak, pobjegao iz kraljevstva, a u isto vrijeme promijenio je konvent samostana

svoje vladanje prema njoj, jer je samostan bio svjetovna uredba, koja nije svojih vrata otvarala

ucviljenima i bijednima. Ĉim je to opazila, nju spopadoše sumnje. Sumnja je bila bolest onog

vremena, i ona je od nje puno trpjela. Njene drugarice nisu ni u što vjerovale, a njihovi glavari i

glavarice u malo što. Jednog je dana bila poslana iz samostana u pohode bole- 157 snicima. Na lijepom samotnom putu kroz šumu susrela je nekoga viteza, koji je bio mlad, snaţan, li-

jep. Ona je zastala gledajući ga kao otkrivenje. To je bio prvi muškarac, koga je od pet godina uopće

vidjela, i prvi, koga je vidjela, postavši meĊutim ţenom. On je pridrţao ĉasak konja, pozdravio ju i -

odjahao dalje. Od toga dana dojadio joj je samostan i privlaĉio ju je ţivot. Lijepi ţivi ţivot otkretao ju

je od Krista i ona je imala da izdrţi tolike napasti i provale osjećaja, da je sada morala zato većinom

sjediti u kaţnjeniĉkoj ćeliji. Nekog dana predade joj tajno vrtlar jedno pismo. Pismo je bilo od viteza.

On je stanovao na drugoj strani jezera, pa je mogla vidjeti njegov dvorac iz svoje ćelije. Dopisivanje se

nastavljalo. U to doba poĉeše se pomalo raširivati nepouzdani glasovi, da će se doskora uvelike promi-

jeniti crkvene uredbe i da će paĉe biti dokinuti samostani, a samostanci da će biti odriješeni od svoje

zakletve. Sad se razbudi u njoj nada, a ĉuvši u isto vrijeme, da se ĉovjek moţe odriješiti od svoje zakletve, ona

izgubi vjeru u svetost prisege, i u ĉasu ona se sasvim preobrazi. Odsada je vjerovala samo u vjeĉna

prava svojih nagona usuprot svim društvenim i crkvenim zakonima. Konaĉno je izdade jedna neiskrena prijateljica, pa je otkriće njenog dopisivanja dovelo do toga da je

bila osuĊena na tjelesnu kaznu. Ali sudbina je drugaĉije odredila, i baš onog dana, kad je imala da

otrpi kaznu, doĊe poruka od kralja i stališa sa 158 zapoviješću da se samostan zatvori. Poslanik, koji je nosio poruku, nije bio nitko drugi nego njezin

vitez. I on širom otvori vrata samostana da joj ponudi slobodu i svoju ruku. To je bio prvi komad njenog ţivotnog puta. - Prvi? reĉe grof i prihvati pehar rajnskog vina. Zar sad nije povijest gotova? Ta oni su se dobili! - Ne, moj gospodine, s ovim se svršavaju priĉe, ali u ţivotu je ovo tek poĉetak. I ja se sjećam dana iza

vjenĉanja; ja sam ih vjenĉao i bio njezin domaći svećenik. Stol za doruĉak bio je pokriven, a oni do-

Ċoše iz braĉne loţnice sjajući se kao da ĉitava zemlja radi njih poigrava i kao daje sunce samo zato na

nebo postavljeno, da njima svijetli. On je bio pun ţivotne srĉanosti i osjećao se jakim da ĉitavu zemlju

ponese na svojim ramenima, i sve njegove misli iĊahu na to, da ţivot udesi za njih tako dobro i lijepo,

kako se je samo moglo; a ona je bila tako sretna, da nije htjela ni jesti ni piti, nego je samo htjela

zaboraviti da postoji ta grešna zemlja. Nije ĉudo. Imala je hirova još iz onog vremena, kad je nebo bilo

sve, a zemlja ništa. A on je bio sin mlade epohe, koja je znala da ĉovjek mora na zemlji ţivjeti, kako bi

kasnije mogao doći u nebo. - I tako se zaoštrilo? upade mu grofu rijeĉ. - Zaoštrilo se, kako kaţete. Sjećam se, kako je pri stolu jeo kao što gladan ĉovjek jede, a ona je samo

sjedila i na njega gledala; a kad je ona govorila o ptiĉjem pjevu, on je govorio o telećem peĉe- 159 nju! I onda je sluĉajno opazio, kako je prošle veĉeri bacila svoje haljine na stolac u jestvionici, pa ju je

podsjetio, da se u kuci mora paziti na red. - No, onda je nastao u kući pakao, razumije se? - Nije bilo tako opasno. Ali se ipak naoblaĉilo njeno sunce, pa je osjetila, kako se otvara izmeĊu njih

provalija. No ona je sklopila oĉi, daje ne mora gledati, kao što se ĉini kad se hodi po bregovima. I

onda se još jednom pojaviše oblaci. On ima teških tajnih briga, jer mu usjev stoji u snopovima, a on

dobro zna da mu spas zavisi od ţetve. I on hoće da od nje ode na oranice, ali ona ga moli da ostane i

da toga dana ne govori više o zemlji! - O zemlji? Ala je to bila guska! - Da, da. Tako je bila odgojena, samostan je bio kriv, koji ju je uĉio da ne cijeni svijeta, što ga je Bog

stvorio. On dakle ostade kod kuće i predloţi joj da poĊu u lov, a ona je rado prihvatila taj prijedlog. - Dakle klanje! To je bilo finije! - Jest, gospodine, po mišljenju tadašnjeg vremena. Ali se pojavi još jedan oblak, jer taj dan nije bio

sretan dan za mladoga viteza. Kraljev namjesnik doĊe u pohode, moleći da moţe nasamo razgovarati s

vitezom. U tom razgovoru obavijesti namjesnik viteza, da će po novom zakonu izgubiti plemstvo, ako

ne podmiri oruţanje, za koje je punih pet godina zanemario da plaća. Vitez to nije mogao smjesta

platiti, ali namjesnik obeća, da će mu kod

160 posrednika na godinu dana isposlovati predujam, ako zaloţi dvorac i imanje. I tako su taj posao ure-

dili. Ali onda nastade pitanje, ima li o tom poslu obavijestiti svoju ţenu. Pozvao je i mene, da ĉuje moj

savjet. Meni se ĉinilo da bi bila šteta za mladu ţenu, kad bi se tako brzo trgla iz svojih sanja o sreći i

blaţenstvu, pa sam bio toliko neoprezan, da sam savjetovao neka joj se ništa ne kaţe o stanju kuće,

dok ne proĊe ta godina dana. - To si pravo uĉinio! Jer ĉemu da se ţene paĉaju u poslove? Ta nastalo bi samo tuţakanje i jadiko-

vanje, a bijedni muţ ne bi nikad imao mira. - Ne, gospodine, nisam pravo uĉinio, jer muţ i ţena trebaju imati u pravom braku potpuno povjerenje

jedno u drugo i biti uvijek jedno, a ne samo u krevetu. A kakva je bila posljedica? Ta, da su se cijele ove godine neprestano razilazili. Ona je ţivjela u svome

ruţiĉnjaku, a on na oranici; on je imao tajni pred njom i radio je oĉajno, a ona mu nije mogla nikad

savjetovati; on je ţivio svojim posebnim ţivotom za sebe, a ona opet svojim za sebe. Kad su se

sastajali, on je morao hiniti veselost, i tako im je sav ţivot bio laţan. Konaĉno se izmorio i povukao se

sam u sebe, a ona isto tako. -1 tako je došao kraj ljubavi? - Nije, gospodine; tako je doduše moglo da se zbude, ali prava ljubav moţe izdrţati i goru vatru. Oni

su se još uvijek ljubili, i to je imalo da se pokaţe nakon iskušenja koja su još morali doţivjeti. 161 Onda je dobila dijete, i sad poĉinje novi odlomak njenog ţivotnog puta. Poţuda za muţem sad se

umanjila, jer joj je vrijeme ispunjavala njega djeteta, a muţ se osjećao slobodnijim, jer se nije od njega

iskalo toliko njeţnosti kao prije. Ona se odmah dala svom dušom na poslove koji joj se nametahu; ona

bi bdjela po noći i muĉila se po danu, i nije nikad dala dijete od sebe, a najmanje kakvoj dojilji. Zbilja

i ţivot sa svojim malim prilikama ĉinjaše se sada, da joj opajaju dušu, pa je poĉela da i u tom nalazi

uţitak, da s muţem razgovara paĉe o oranicama i njegovim plugovima. Ali to nije moglo da traje

predugo. Naš odgoj leţi za nama poput kukolja, koji moţe po jednu i dvije godine da poĉiva u zemlji,

dok u ĉasu koji mu je povoljan, ne prohuja, a stara se stabla ne presaĊuju rado. Jednog dana pogleda se

u zrcalu i opazi, daje postala blijeda, mršava i ruţna. Opazi, daje njena cvatnja prošla i da nema više

negdašnjeg sjaja. Onda se probudi u njoj ţena, ona ĉest zagonetnog bića, što saĉinjava ţenu; a s tim se

pojavi ţelja da bude lijepa, da se sviĊa, da osjeća vlast, koja stoji u ljepoti. Sad već nije više revnovala

oko djeteta kao prije, nego je poĉela veću skrb poklanjati svojoj liĉnosti. Muţ je radosno gledao tu

promjenu. Jer, ĉudno je reći, kad je opazio njeno besprijekorno revnovanje oko djeteta i kućanstva, on

se tome s poĉetka radovao: no kad je vidio kraljicu svoga srca nemarno odjevenu, blijedu i jadnu,

njega je zaboljelo u srcu, i on je sebi opet zaţelio onu divnu vilu, koja je sjedeći ĉe- 162 znutljivo na prozoru oĉekivala njegov povratak i kojoj je on najradije leţao pred nogama oboţavajući

je. Tako je ĉudnovato ĉovjeĉje srce i toliko je imao još kvasa u sebi iz preĊasnjeg viteškog vremena,

kad se je ţena cijenila kao kakva slika Marijina i kao drug u krevetu. No sada doĊe i nešto drugo. On

je bio u prvo vrijeme ţeninog materinstva priliĉno umoran, pa se zapustio. On je dolazio i odlazio bez

šešira, jeo je na uglu od stola i nije mario za svoje odijelo. A sad, gdjeno mu se ţena poĉela vraćati k

staromu naĉinu ţivota, on je zaboravio da u tom pogledu poĊe za njom i da promijeni svoje obiĉaje.

Ţeni, koja je bila još boleţljiva, ĉinjaše se da to njegovo zanemarivanje obazrivosti ništa drugo ne

znaĉi nego ponestajanje njegove ljubavi, a jedan nesretan sluĉaj bio joj je dokazom za to. Bio je to

nesretan dan! Ona godina u kojoj seje trebao isplatiti veliki dug, pribliţavala se kraju. Usjevi su stajali

dobro, ali ako i bude ţetva prema tome, suvišak ne bi mogao sve podmiriti; vitez je dakle morao

potraţiti i drugih puteva da doĊe do novaca, pa ih je i našao. On je odredio da se oko dvorca posijeĉe

fino stolarsko graĊevno drvo, ali se pri tom i previše primaknuo samoj kući, tako daje bila posjeĉena i

jedna lipa, kojoj se ţena osobito radovala; ali gospodin nije znao da je ta lipa bila osobita miljenica

njegove ţene, pa je dakle nije dao posjeći u zloj nakani. MeĊutim, ţena je nekoliko tjedana bolesna

leţala, pa istom kad je došla u dvoranu, ona je opazila da lipe više nema, i odmah je povje- rovala, da su je odstranili, kako bi nju rastuţili. Ni to nije bilo dosta, nego je opazila da su se i njeni

ruţiĉni grmovi posušili, jer nitko nije imao vremena da misli na takve malenkosti, dok se valjalo

poţuriti, da se sva kola s oruĊem uzmognu upotrebi-ti za ţetvu. Ali ona je mislila da je i u tom nepri-

jateljski ĉin, proti njoj naperen, pa je sve konje i volove poslala po vodu. I još je nešto došlo, što je pospješilo nesreću. Namjesnik se nastanio u dvorcu, da ĉeka na pospremanje

ţetve. On se sluĉajno naĊe u pohodima kod gospoĊe baš kad je ona otkrila ona dva toboţe

neprijateljska ĉina. Oni uglaviše, da su prijatelji od djetinjstva, pa se raspredoše povjerljivi razgovori,

u kojima je ona našla razonode; njoj je dosta prijao ponešto opori, ali ipak uĉtivi naĉin pohodni-ka, pa

usporeĊivanje dvorskih manira namjesniko-vih s neuglaĊenošću njenog muţa nije bilo potonjemu u

prilog. Jer ona je zaboravljala, da je i njezin muţ na prijepodnevnom pohodu mogao biti jednako

uglaĊen i ljubezan kao i namjesnik, koji je opet u svagdašnjem saobraćaju mogao biti jednako neu-

glaĊen kao i njezin muţ. Sve je dakle bilo pripravno za ono što se imalo dogoditi, kad je muţ došao kući. Namjesnik je bio

meĊutim otišao i ostavio ţenu s njenim mislima. Kad je muţ došao, on je bio vrlo obradovan, najprije

zato, jer je opet vidio svoju ţenu, a onda zato, jer je dugotrajna suša obećavala povoljno vrijeme za

dovoz ţetve. Sad su već svi usjevi bili u snopovima 164 i sutra su se imali kući dovesti. Ali ţena, kojoj su se po glavi plele teške misli, osjećala se povrijeĊe-

nom što je muţ tako radostan, i - sad se otpoĉeo boj. Ţena pita, gdje je njena lipa; muţ izjavljuje da ju

je posjekao, jer treba graĊevnog drva; ţena pita, zašto je upravo tu lipu posjekao, koja je davala njenoj

sobi sjene; muţ odgovara, da on nije »upravo tu« lipu posjekao, nego i nju sa svima drugima. Onda

doĊoše na red ruţe. Muţ odgovara da on nije nikad preuzeo duţnosti da polijeva ruţe. Tada opazi

ţena, koja već nema rijeĉi, da on ima na nogama proste zablaćene ĉizme, i odmah mu to spoĉitne. Muţ

priznaje svoju pogrešku i hoće je odmah ispraviti, te svlaĉi ĉizme, a ţena se jako srdi radi takvog

nepoštivanja. Padaju nemile rijeĉi i ţena tvrdi da je muţ više ne ljubi. Onda vitez odgovara po prilici

ovako: - Ja te ne ljubim, veliš, jer za tebe radim, a ne sjedim pri tvojem šivaćem jastuĉiću i ne brbljam; ja te

ne ljubim, jer sam gladan, pošto sam zakasnio na objed; ja te ne ljubim, jer ne mijenjam ĉizme, kad na

ĉasak doĊem u sobu; ja te ne ljubim, veliš! O, da samo znaš, koliko te ljubim! Na to odgovori ţena: - Dok još nismo bili oţenjeni, ti si me ljubio, premda si pri mojem šivaćem jastuĉiću brbljao, premda

nisi ulazio u ĉizmama i premda me nisi omalovaţavao. Stoje dakle nastupilo da si tako promijenio

svoje vladanje? 165 Muţ odgovori: »Odonda smo se vjenĉali!« Ţena misli da on time ţeli kazati, daje vjenĉanjem stekao

na nju pravo vlasništva i da to hoĉe pokazati reskošću u svojem vladanju prema njoj; ali on izvodi

svoju tako zvanu reskost prosto iz toga, što nepokolebljivo vjeruje u njezinu zakletvu, da ĉe ga u dobru

i u zlu ljubiti, i što vjeruje u njenu blagu obzirnost, da će mu oprostiti, ako radi gubitka vremena

zanemari neke prazne ceremonije. On već hoće da joj sve kaţe: da radi toga toliko na oranici radi,

kako bi otklonio veliku pogibao, da zato toliko na oranicu misli, po njenom glibu hodi i prašinu k njoj

u kuću nosi; ali ipak šuti, jer nije sasvim siguran, da bi sada, dok je još slaba, mogla izdrţati udarac, i

jer zna, da će za dvadeset i ĉetiri sata sve ovako ili onako proći, pa će kuća biti spašena. On je samo

moli da mu oprosti, i oni jedno drugomu oproste, pa opet izmjenjuju njeţne rijeĉi. Ali sada udari grom iz vedra neba! Dohrli nadzornik i obavijesti ga da se primiĉe teško nevrijeme.

Ţena je zadovoljna što će ruţe dobiti kiše, ali muţ oĉajava. Osjećajući nad sobom ruku Gospodnju, on

joj sve ispripovjedi, ali je zamoli, da bude srĉana. Onda odredi, da se sve tegleće blago upregne i da se

poţeto ţito odmah vozi. Ali blago je otišlo po vodu. Tko ga je poslao? - Ja sam to uĉinila, odgovori ţena; htjela sam imati vode za svoje ruţe, koje ste pustili da se osuše, dok

sam bila bolesna. - I vi se ne stidite to priznati? upita vitez. 166 -A vi se diĉite, što ste cijelu godinu lagali! Ja se ne trebam stidjeti, što kaţem istinu, jer nisam nikakve

pogreške uĉinila, nego sam tek nesretna bila, što me je zatekao loš udes. Tada se muţ razbjesni, poĊe uzdignute ruke prema njoj i udari je. -1 pravo je uĉinio, reĉe grof. - Fuj, mladi gospodine, slabu ţenu udariti! - Zašto ne ţenu, kad se djeca tuku? -Jer je ţena slabija, gospodine. - I to je neki razlog! Do jaĉih ĉovjek ne moţe, a slabijih ne smije da udara; koga da onda udara? - Nikoga ĉovjek ne treba da udara, moj prijatelju! Fuj, što ste sve rekli, i vi hoćete da budete ratnik s

oruţjem!

- Naravno! A kako je u ratu? Jaĉi udara, a slabiji dobiva batina. Zar nije u tom logika? - Moţda je logika, ali nije moralitas... No hoćete li slušati dalje? - Pa sad je valjda svemu kraj, barem ljubavi. - Ne, ne, gospodine, nije tome još dugo kraj, a ljubav ne ide tako brzo svojim putem... Ali ĉujte! Ona

je sada ĉvrsto vjerovala, kao eto i vi, daje ljubavi došao kraj, pa je zamolila namjesnika, koji je onamo

stigao, da u njeno ime izmoli u kralja razvod braka. - I htjela je da ode od svoga djeteta? - Ne, to je mislila da moţe sa sobom povesti. Njezin ponos bio je do dna povrijeĊen, i ona je osje- 167 ćala, kako ju je ĉitava lijepa kula od sanja pod sobom pokopala. - A muţ? - On je bio slomljen. Njegovog sna o ljubavnoj sreći bilo je nestalo, a osim toga bio je uništen, jer je

silna kiša iz prelomljenih oblaka otplavila i uništila ĉitavu sjetvu. A kad je doznao, da je ona, koju je

njegova duša ljubila, svu njegovu nesreću skrivila, osjeti neizrecivu srdţbu na nju; ali on ju je ipak

ljubio, kad mu se srdţba slegla. - Ipak? - Da, gospodine, jer ljubav ne pita: zašto? Ona zna samo jedno: tako je!... Sad su došla teška vremena.

Vitez je bio uništen i on prepusti kuću vjetru i valovima, bludeći na svome konju po šumi i poljima.

Ali zato gospoĊa Margita: ona se probudi s velikom snagom u ţivot vanredne djelatnosti i preuze

ĉitavu upravu kuće u svoje ruke; nevolja uĉini malo njeţno stvorenje, koje nije nikad radilo, jakim.

Ona je šila za sebe i za dijete; ona je isplaćivala i nadzirala druţinu, a to nije bilo lako, jer se sluţinĉad

navikla da u maloj razmaţenoj gospoĊi vidi samo gosta; ali ona ju je pograbila snaţnom rukom i

drţala na uzdi. A kad nije dotjecalo novca, ona je zaloţila sve svoje dragulje i ostale dragocjenosti, da

moţe isplatiti radnike i dugove. Jednog dana, kad se vitez osvijestio i kad se u strahu i brizi povratio, da vidi stoje s kućom koju je

smatrao izgubljenom, on je naĊe u potpunom redu, a kad se propitao, saznade, daje njegova ţena 168 sve spasila. On se tada pokaje i zastidi, te poĊe k ţeni, daje kleĉeći zamoli, neka mu oprosti, što nije

prije umio daje cijeni. Ona mu oprosti izjavljujući, da prije nije zavrijedila da je više cijeni, jer nije

imala svojstva, koja je istom kasnije stekla. I oni se izmiriše kao prijatelji, ali mu ona saopći da je

njena ljubav mrtva i da mu ne kani dalje ostati suprugom. Razgovor se prekide i s dolaskom namjesniko-vim, koji je za to ĉitavo vrijeme stanovao u kući i koji

je gospoĊi Margiti pomagao zborom i tvorom. Muţ se osjećaše zapostavljenim za volju jednomu

drugomu, savlada ga ljubomornost i on zabrani svojoj ţeni da stranoga gospodina prima u svojem sta-

nu. Ţena mu uzvrati da će do potrebe namjesnika pohoditi u njegovoj sobi, a onda prihvati rijeĉ njezin

muţ i razloţi joj, da on ima pravo na njenu liĉnost, jer je po zakonu još uvijek njegova ţena. Ali ona je

istog dana primila rješenje o razvodu, pa mu nagovijesti, da je slobodna i da moţe ići kud joj se svidi.

Sad se on, videći daje svemu kraj, sruši na tlo i moljaše je na koljenima da ga ne ostavi. Gledajući

viteza, kako pred njom poput roba plazi, ona izgubi i zadnji ostatak svoga poštovanja prema njemu i

sjećajući se, kako je jednoć, slaba i bijedna, na njega pogledavala kao na onoga koji će je na svojim

rukama preko trnja i kamenja nositi, ona htjede da pobjegne ispred njegovih oĉiju, pa ako opet ne naĊe

u njemu ono, stoje on prije za nju bio, da se ne da nikad više naći i da ode zauvijek. 169 - No, vidiš, prekide grof magistra, sad je napokon i njemu dozlogrdilo, pa je ipak došao kraj! - Ne, nije, mladi gospodine, tako se samo ĉinilo, ali još nije kraj!... Ali ovdje moram nešto da ispo-

vjedim, gospodine. Ja sam sve gledao svojim roĊenim oĉima, jer sam bio njen prijatelj i u srcu sam je

štovao. Kako sam bio glup, to hoću da vam ispovjedim. Mi stari, koji smo bili odgojeni na kraju vite-

škog doba, mi smo bili navikli da u ţeni vidimo biće koje stoji iznad obiĉnog ĉovjeka; mi smo cijenili

i štovali vanjštinu, ljepotu, ono što nije korisno; u našim je predodţbama o ţeni vrijedilo samo ono što

je godilo oku. Moţete dakle pomisliti, da sam i ja, koji sam ipak traţio istinu, toliko bio smeten starim

predodţbama, pa mi se ĉinilo, da ona propada i tone, kad je po svojem radu i trudu bila upravo

najveća. Da, baš onog dana, kad je primila rešenje za razvod, ja sam s njome razgovarao, pa se i danas

sjećam svake rijeĉi u tom razgovoru. Ja sam joj govorio: »Da vi znate, kako ste jednoć upravo bezboţno visoko preda mnom stajali! A onda

vidjeh, kako su anĊelu otpala bijela krila, kako je vila izgubila zlatnu cipelicu. Gledao sam vas ujutro

iza vjenĉanja, kako na svome bijelcu šumom jašete; nosio vas bijelac tako lagano kroz vlaţnu travu i

tako vas uzdizao nad blato moĉvare, da vam nijedna mrlja nije okaljala srebrom izvezene haljine! I

jednog sam trena, stojeći iza stabla, pomislio: ako padne! A ova se pomisao razvila u sliku. Vidjeh vas

u kalu i crna je voda brizgala po vama. Vaša je ţuta 170 kosa poput sunĉanih zraka leţala na bijelim cvijetovima porsta, a vi ste tonuli, tonuli, dok nisam od

vas ništa više vidio nego malu ruĉicu; onda sam ĉuo u zraku, kako fućka soko i kako se diţe prema

oblacima, i on je na svojim krilima uzletio tako visoko, daje išĉeznuo u oblacima!« Tada je ona odgovorila, ah tako ispravno, tako istinito! »Vi ste jednoć rekli, nije tomu davno, da nam

je Bog dao sav ovaj zbiljni svijet sa svom njegovom prašinom i njegovim blatom, pa mi ne trebamo da

tu zbilju proklinjemo, nego da se u njoj snaĊemo kakva jest. A eto, sad mi prikrivenim rijeĉima kaţete,

da sam potonula, jer sam na putu da se izmirim s ovim ţivotom; ja sam odjeću bogataša zamijenila

odjećom siromaha, jer sam siromašna; ja sam izgubila mladost, jer sam vršila zakon prirode i postala

majkom; moje je ruke izbola igla, a moje oĉi nevolja i tuga; teški me teret pritišće k zemlji, ali moja se

duša uzdiţe, ona se uzdiţe poput sokola k nebu, u slobodu, dok mi zemaljsko tijelo tone u kalu meĊu

smrdljivim cvijećem«. Onda je upitah, da li doista vjeruje, da će moći odrţati dušu u visini, dok joj tijelo tone. Na to odgo-

vori: ne! Jer, vidite, i ona je ţivjela, poput mene, u obmani da nešto tone. Ali radom uistinu nije tijelo

tonulo, nego je naprotiv oĉvrslo i postalo jako; i tako je postalo bolje, ono se uspinjalo, a nije tonulo.

No mi smo oboje bili tako ludi, da smo sebi ono uobra-ţavali, i zato smo bijele ruke, koje su zapravo

bole-ţljive, smatrali ljepšima od ruku, koje su od rada 171 postale tvrde i smeĊe. Tako smo naopako mislili, gospodine, za moje mladosti, a bit će da se tako misli

ovdje-ondje i danas. Alija sam u svojoj ludosti i dalje segnuo, pa sam savjetovao zloĉin, »Odriješite

svoga sokola i pustite ga da uzleti do neba!« rekoh gospodi Margiti. »Već sam na to mislila«, odgovori

ona, shvativši moju misao; »ali je lanac odviše ĉvrst«. - »Ja imam kljuĉ za nj«. Ona me zamoli da joj

ga dam, i ja joj dadoh boĉicu otrova. A sada prelazim na pripovijest, koju sam prekinuo, kad je gospoĊa otišla iz sobe svoga muţa, da

potraţi namjesnika u njegovom stanu na gornjem katu. Kad je došla gore, morala je ĉekati, jer je

namjesnik imao primanje. I pritom je odmah nešto nauĉila, jer je neke starije udate prijateljice nisu

htjele pozdraviti, postoje već bila razvedena. Jedna od ovih prijateljica bila je svome muţu nevjerna i

imala je ljubavnika, ali je ipak smatrala da je u pravu ne prihvatiti Margitine ruke. Što da se na to

kaţe? Onda se razvod braka smatrao najvećim zloĉinom, no sad su se u tom pogledu, hvala bogu, na-

zori promijenili. Ona je došla, kako rekoh, da u namjesnika zaište savjeta i pomoći, kao stoje i prije

radila u većim poteškoćama. Da li ga je ljubila? Po svoj prilici nije, ali srce se nikad ne vara tako lako

kao u ovakvim sluĉajevima. Ona je moţda sebi uobraţavala da ga ljubi, jer je mislila, da je drugoga

konaĉno izgubila, a nije bila roĊena i odgojena da bude sama. Ali namjesnik, to je bio ĉovjek druge

vrste. On je bio po svojoj naravi onim ptiĉjim 172 muţjacima nalik, kojima su nuţni ĉitavi haremi; i da nije bio kukavica, on bi moţda već bio primamio

vitezovu ţenu. Ali dosada nije ništa uĉinio u tom pogledu, jer je oĉekivao da će ta ţena pasti u njegovo

krilo, ĉim dozrije za to. On je dakle ĉekao. Ali je imao i jedno drugo svojstvo: bio je tašt kao pijevac u

kokošinjcu, pa je vjerovao, daje vraški zavodnik, kojemu ne moţe ni jedna ţena odoljeti. No sada,

ĉuvši od gospoĊe Margite, da ga kani u njegovoj sobi pohoditi, on je mislio da je već upregnuto, pa se

spremao za voţnju. Dao je sve udesiti za njezin doĉek, kako se već doĉekuju milosnice, kad prvi put

doĊu. I oni se sastaju, a ona u poĉetku ništa ne sluti, jer se oslanja na njegovo prijateljstvo i odanost. Ona

hoće govoriti o najdubljoj zbilji ţivota što je sada ĉeka, a on govori o svojoj ljubavi, ali ona o tom neće

da ĉuje. Ona je slobodna, ali se ipak osjeća vezanom. Veţe je moć uspomena, a valjda i stara ljubav

ima još uvijek nešto da kaţe. On postaje smioniji i prosi na koljenima njenu ljubav. Na to ga poĉne

prezirati. Sad je povrijeĊen u svojoj taštini, on se zaboravlja i raskrinkava, te hoće da se posluţi silom.

U to doĊem sluĉajno ja onamo i mogu da mu zadam zadnji udarac, jer saopćujem gospodi Margiti daje

on zaruĉen. Ne preostaje mu drugo no da se povuĉe. Ali ona je već u ĉasu, kad ju je izdala zadnja nada i kad ju je iznevjerio zadnji san, upotrijebila kljuĉ

od vrata vjeĉnosti; a ja, koji sam znao, da otrov 173

poĉinje istom iza jedne ure djelovati, ja sam upotrijebio priliku, da joj govorim, kako se obiĉaje govo-

riti ĉovjeku uoĉi smrti. Ah, ja sam onda jamaĉno umio umirućeg ĉovjeka popraviti! Ali, vidite, to je

nesumnjivo, daje ljubav prema tome jadnom ţivotu tako velika, a i ĉovjeĉja je duša u takvim trenu-

cima kao bure, koje se moţe na sve strane okretati, pa sve, stoje na dnu, uspinje se gore: sve

uspomene, sva stara vjerovanja, bila kako mu drago nesklap-na i makar da smo ih kako ozbiljno

zavrgli, opet se u nama pojavljuju; i ja sam tako u njoj izazvao stare misli o duţnosti, moţda lude, no

koje su mi sada trebale. Pridobihje, daje poţeljela ţivjeti i opet u kojem samostanu poĉeti s odricanjem

i razmišljanjem; i pridobih je paĉe za to, da taj samostan, kojega više nije bilo, zamijeni s kućnim

zatvorom, gdje moţe biti pokore u meĊusobnom samoodricanju, gdje se moţe vjeţbati u poboţnosti

ispunjavanjem duţnosti, gdje ima dosta prilike da ţivi u pokornosti za svoju duţnost. Ona se borila

proti svojem ponosu i kajala se za svoje popuštanje, ona je bjesnila proti ljudima, koji su lagali i

govorili, daje ţivot raj zemaljski. I u tom sam joj dao pravo; jer je to najveća nesreća u većini brakova,

što se supruzi uvjeravaju da će u braku naći apsolutnu sreću, dok sreće uopće u ţivotu nema. Ona se

radi toga razgoro-padila, ali mije sluĉaj pomogao. Dijete, koje je bilo u sobi ispod nas, poĉelo je vikati.

To je nju u dubini duše potreslo, i ona, reĉe, hoće da ţivi, kako bi svoje dijete pouĉila da ţivot nije ono

što se o njem kaţe, 174 i kako ga ne bi prepustila istoj sudbini, kojoj je sama izbjegla. 0 muţu nije govorila; koliko je uopće

mislila na njega, ne mogu da kaţem. Ja, koji sam joj dao otrov, znao sam takoĊer, gdje je protuotrov,

ali sam je još htio drţati u strahu i davao sam joj manje nade, no što sam je sam imao. Onda poĊoh. Kad sam se opet povratio, naĊoh je u naruĉju muţevom. On ju je zatekao na stubama, gdje se,

omamljena, srušila. Sve je bilo oprošteno i sve je bilo zaboravljeno. To ti se priĉinja ĉudnim! No zar

ne ljubiš i ti svoju mater, premda te je šibala, i zar ne ljubi tvoja mati tebe, premda sije oblagivao, sr-

dio i rastuţivao? Zadnji su potresi sasvim preobrazili njenu dušu, tako daje stara ljubav opet bila na

vrhu. poput sjajnog bisera što se izvuĉe sa dna iz morskog blata, gdje je bio sakriven u gadnom me-

kušcu. Ali ona se još borila proti svome ponosu i govorila, da neće da ga ljubi, premda gaje ljubila.

Nikad neću zaboraviti njegovog odgovora, u kojem je sadrţana ĉitava zagonetka: »Nisi htjela da me

ljubiš, Margito«, reĉe on, »jer ti je ponos branio, a ipak si me ljubila. Ti me ljubiš, premda sam ruku

podigao na tebe, premda sam bio sramotno kukavan kad je došla nesreća. I ja sam htio da zamrzim na

tebe, kad si otišla od mene; htio sam da te ubijem, jer si htjela da svoje dijete ţrtvuješ; pa ipak te

ljubim. Zar dakle ne vjeruješ daje ljubav moćnija od naše zle volje?« Tako je govorio, a ja sad velim kao fabulista: ova priĉa uĉi, daje ljubav velika moć, koja nadmašuje 175 svaki razum i proti kojoj naša volja ne moţe ništa. Ljubav moţe sve pretrpjeti, i moţe se svega odreći,

a od vjere, ufanja i ljubavi, gospodine, ljubav je bez sumnje najveća. - No, pa kako je onda išlo? - Onda nisam više bio prisutan. - Jamaĉno su se i dalje svaĊali? - Znam da se gdjekad pravdaju, jer ljudi ne mogu da to ne ĉine, kad su razliĉitih misli i nazora; ali

znam i to, da jedno nad drugim neće da gospodari, nego da na svome ţivotnom putu manje ištu od

ţivota, i zato su onoliko sretni, koliko ljudi mogu da budu sretni, ako ţivot onako shvaćaju kakav jest.

A to je ono, što staro vrijeme sa svojom ţeljom da stvori nebo na zemlji, nije htjelo, i što je novo vri-

jeme nauĉilo. I tako se, eto, svršila naša pripovijest. 176

Više svrhe

Bilo je tako hladno u maloj seoskoj crkvi, da se je svećeniku i djeĉacima, koji su na koru pjevali, dah

iz usta uzdizao poput dima. Općina, koja je misu slušala stojeći, prostrla je slame po podu, da ne zebe

previše kad bi kleĉala, a moralo se kleknuti, kad god bi djeĉaci zazvonili. Danas je bilo puno naroda na

misi, jer se nakon sluţbe boţje oĉekivao nešto neobiĉniji prizor. Svećenik je imao da ozbiljno

opomene dvoje nesloţnih supruga, koji nisu mogli ţivjeti u miru, a nisu se smjeli razvesti, jer u njiho-

vu braku nije bilo grijeha, dok nijedno ni drugo od njih nije htjelo otići iz kuće i ostaviti dijete, pa da

se tako osramoti bjegstvom. Misna je ţrtva bila napokon prikazana, i iz grla, koja su drhtala od

studeni, zaori litanija, miserere, koji je razdirao srca. Sunce je zaleĊene prozore crveno ozaravalo, a

upaljene voštanice nisu uopće sjale, nego se samo vidjele kao ţute mrlje, nad kojima je ugrijani zrak

drhtao kao što polja trepću u proljetno jutro.

- Agnus dei, qui tollis peccata mundi, pjevaše svećenik, na što djeĉaci odgovoriše »miserere«, a općina

ponavljaše dubokim, reskim glasovima muškaraca i visokim, njeţnim glasovima ţena; »miserere«,

smiluj nam se! 177 Zadnji miserere zvuĉaše kao krik oĉajanja, jer u istom trenutku iziĊoše iz svoga skrovišta pri vratima

nesloţni supruzi i poĊoše kroz veliki hodnik pred oltar. Muţ je bio visok, grubo izrastao ĉovjek smeĊe

brade, koji je malo šepao; ţena je bila mala vitka osoba, mekih linija i finih, ugodnih kretnji. Lice joj

napola prikrivaše kapuca (kukuljica), tako da su se vidjele samo blijedo-modre oĉi bolna izraţaja s

gornjom ĉesti bijelih obraza. Iza tihe molitve okrenu se svećenik k općini. Bio je mlad ĉovjek, koji još nije navršio trideset godina.

Njegovo svjeţe i dobroćudno lice ĉinjaše se da ne pristaje dugoj svećeniĉkoj odori i velikim oštrim

rijeĉima što ih je kazivao. Muţ i ţena bili su mu već davno sve ispovjedili i on je sada po biskupovoj

zapovijedi imao samo da ih ukori. Nesloţni supruzi bili su naime kod biskupa, moleći ga da razriješi

njihov brak, ali biskup nije našao razloga da ispuni njihovu molbu, jer su kanonski zakon i dekreti

dopuštali razvod samo radi grijeha, radi neplodnosti u izvjesnim sluĉajevima i radi bjegstva jednog ili

drugog supruga sa domaćeg ognjišta. Svećenik je zapoĉeo svoju besjedu suhoparnim glasom bez izraţaja, kao da nije vjerovao u ono, što

govori. Brak je, govoraše, ustanovio sam bog, koji je od ĉovjekova rebra stvorio ţenu radi muţa, da mu bude

pomoćnica. I jer je muţ najprije stvoren, a ţena istom kasnije, treba daje ţena pokorna muţu, koji je

njezin gospodar. 178 (Ovdje se mala kapuca ganula kao da hoće da govori.) Ali muţ treba da štuje ţenu, jer je ona njegova liĉna ĉast i on se tako i sam štuje u svojoj ţeni. Tako

kaţe i sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćani-ma, glava sedma, stih ĉetvrti, koje je mjesto osnovkom

dekretalu Gratianovom, - kaţe naime: Ţena nije gospodar svojega tijela, nego muţ. (Mala se kapuca potrese odozgor do dolje, dok je muţ mahao glavom odobravajući rijeĉima svećeni-

kovim. Svećenik, koji je sada uperio svoj pogled na ţenu, promijeni ton.) Kad su uĉenici došli k Isukrstu i pitali, smiju li se muţ i ţena razvesti, on im je odgovorio i kazao:

Stoje bog sjedinio, neka ĉovjek ne rastavlja, i zato crkva ne dopušta da se brak razriješi. Što svjetovni

zakon u tom popušta, to je poteklo samo od ljudske zlobe i toga crkva ne moţe da odobri. Ţivot nije bašta od ruţica, i mi ne smijemo da previše od njega ištemo. I ovaj, koji ovdje danas

propovijeda, takoĊer je oţenjen. (Bilo je to naime u ono doba, kad su se još i katoliĉki svećenici smjeli

ţeniti.) On dakle moţe suditi u tom pitanju; on dobro zna, kako u braku jedno drugomu mora izlaziti u

susret, ako neće da nastanu prepirke i svaĊe. On je ove mlade supruge vjenĉao i gledaoje prvu sreću

njihove ljubavi; on je njihovo dijete krstio i gledao kako je roditeljska radost posvetila njihovu ljubav.

On ih podsjeća na ove nezaboravljene ure, kad im je ţivot dao ono najbolje što ima u njemu, i kad su 179 oĉekivali da ĉe im budućnost biti poput ruţiĉnog ljetnog dana. On ih zaklinje da u tim uspomenama

jedno drugomu pruţe ruke i da zaborave sve što se dogodilo, otkako je duh nemira ispunio njihova

srca; on ih moli u prisutnosti ove kršćanske općine, da obnove svezu, koju su htjeli u svojoj sebiĉnosti

da razriješe. Sad je nastao trenutak duboke tišine i napetosti, a općina je odavala svoju nestrpljivost time, što se

protisnula do oltara, koliko je samo mogla. Nesloţni se supruzi nisu micali. Sad kao da je i svećenik postao nestrpljiv, i on opet prihvati rijeĉ glasom, koji je odavao tugu i srdţbu. On je sada govorio o roditeljskim duţnostima prema djetetu, o srdţbi boţjoj, koju izazivlje nepo-

mirljivo srce, i onda je sasvim otvoreno kazao, da brak nipošto nema da sluţi nasladi dvoje ljudi tople

krvi, nego da je sredstvo ne samo za pomnoţa-vanje, no i za odgajanje porodice. To je izriĉito ista-

knuo. I onda im je dao rok za razmišljanje do druge nedjelje, pa ih je zamolio da poĊu u miru boţjem. Jedva je izrekao zadnju rijeĉ i mahnuo rukom, već se mlada ţena okrene i poĊe od oltara. Hladno i

mirno proĊe kroz redove općinara i nestade je kroz veliki ulaz. Muţ je ĉasak oklijevao, a onda je i on izišao kroz mala vrata. 180 Kad je svećenik pošao kući zajedno sa svojom ţenom, koja je bila kod mise, reĉe mu ona mekim, ali

prijekornim glasom: - Jesi li vjerovao u ono što si govorio? -Ti si moja savjest, draga ţeno, i ti poznaš moje misli, poštedi me zato malko, jer rijeĉ, koja je izgo-

vorena, bije poput biĉa! - Pa neka dakle bije! - ti znaš po ispovijedi, da sveza tih supruga nije pravi brak. Ti znaš da je ta ţena

prava muĉenica, kojoj se ţivot moţe samo tako spasiti, ako bude udaljena od toga ĉovjeka; to sve

znaš, i ti si je opominjao, da ide u svoju propast. - Ali crkva, vidiš, draga moja, ima više svrhe nego što je sreća malih ljudi. -Ja mislim daje ono dobro ljudi, što ga ti naziv-lješ blaţenstvom, najviši cilj crkve. Pa stoje, konaĉno,

najviša svrha crkve? - Raširenje kraljevstva boţjega na zemlji, odgovori svećenik iza kratkog razmišljanja. - Daj da razmislimo! reĉe ţena. Kraljevstvo boţje? Kraljevstvo boţje imali bi da nastanjuju samo

blaţeni. Ima li dakle crkva da uĉini ljude blaţenima? - U višemu smislu, da! - U višemu? Ima li dakle dva? - Takva mala luda moţe više da pita, nego što moţe sedam mudraca da odgovori, reĉe svećenik i

stisne svojoj ţeni ruku. 181 - Onda je zlo s mudrošću tih mudraca, jer što će odgovoriti, ako ih bude pitao pametan ĉovjek i ako se

svi razboriti ljudi na svijetu sakupe, pa ih upitaju? nastavi mala luda. - Oni će odgovoriti da ništa ne znaju, šapne svećenik. - To bi, vidiš, morao glasno reći, i to si trebao kazati danas u crkvi. Tvoja savjest nije s tobom danas

zadovoljna. - Onda ću svoju dragu savjest ušutkati, reĉe svećenik i poljubi svoju ţenu, koja je već stajala u veţi

pred kućom. - To ne moţeš, odgovori ţena, ne moţeš dotle, dok me ljubiš, a još najmanje tim naĉinom. Oni otresoše snijeg sa cipela i uniĊoše u mali ţupni dvor. Tu ih doĉekaše dva malena zdrava djeĉaka,

koji su oca i majku htjeli da izljube i koji su ih to srdaĉnije pozdravili, jer je dobar nedjeljni objed već

ĉekao gotov na ognjištu. Svećenik svuĉe dugi crkveni kaput i obuĉe prostiji graĊanski kaput, u kojem se nikad nije pokazivao

pred ĉlanovima svoje crkvene općine, nego samo pred svojom porodicom i pred starom kuharicom.

Stol je bio prostrt. Pod je bio tako ĉist i svijetao, a isjeckane omorikove granĉice tako su ugodno

mirisale. Otac blagoslovi dobri objed i svi sjedoše za stol, tako veseli i zadovoljni sa svijetom i medu

sobom, kao da nikad nije ni jedno srce prepuklo radi viših svrha. 182 *** Snijeg se rastopio, zemlja se parila i ĉeznula za raĊanjem. Ţupni dvor bio je sagraĊen na ruţnoj ravnici

u Uplandu, koji je opsezao crkvenu općinu Rasbo. Kamo god je oko dopiralo, vidjelo se kameno tlo s

ilovastim oranicama i nekoliko ţbunova borovice, koji su se poput prestrašenih zeĉeva, skrivali od

vjeĉnoga vjetra. U daljini na obzorju vidjeli se najviši vrhovi šumske ivice kao jarboli broda koji tone

u moru. S juţne strane od kuće, zasadio je svećenik nekoliko stabala i okopao komadić zemlje, gdje je

zasijao i zasadio nešto povrća i cvijeća, koje je preko zime morao slamom pokrivati, jer nije bilo

naviklo na onaj oštri zrak. Mali potok, koji je dolazio sa sjevera iz šuma, tekao je pokraj ţupnog dvora

i bio baš toliko velik, da seje moglo po njem voziti u hrastovom ĉunu, ako seje ĉun toĉno drţao po

sredini potoĉnoga ţlijeba. Dominus Peder u Rasbo netom se pri ishodu sunca probudio, poljubio ţenu i djecu te otišao u crkvu,

koja je bila nekoliko koraka od ţupnog dvora udaljena. Odsluţio je jutrenje i blagoslovio dnevni rad, a

onda se opet povratio kući tako veseo i pun ţivotne radosti. Ševe, koje jamaĉno nisu razumjele, što je

lijepo a što ruţno, pjevale su nad kamenim njivama, kao da blagoslivlju mršavi usjev. Kad je došao

kući i ispio svoje jutarnje mlijeko, obukao je prsluk i pošao u vrt da oslobodi svoje cvijeće od zimskih

pokrivaĉa. Onda je prihvatio motiku i poĉeo 183 prevrtati pospanu zemlju. Sunce je grijalo, a posao, na koji nije bio navikao, ubrzao mu kolanje krvi.

Duboko je udisao svjeţi proljetni zrak i osjećao se tako dobro, kao da se preporodio. Ţena je na sunĉa-

noj strani otvorila kapke i stajala, napola obuĉena, promatrajući kako joj muţ radi. - To je nešto drugo, nego kad se sjedi uz knjige, reĉe on. - Trebalo je da postaneš seljak, reĉe ona. - Pa nisam smio, draga moja! 0, kako to prija plućima i leĊima! Ĉovjek kao da ne zna, zašto je bog

stvorio dvije duge ruke, kad se njima ne sluţi! - Da, za ĉitanje ih ne treba. - Ne, nego da snijeg zgrće, da drva cijepa, da zemlju kopa, da svoju djecu nosi i da se brani, za to smo

ih dobili, i tko se njima ne sluţi, sam sebi škodi. Mi ljudi od duševnog posla ne smijemo da taknemo tu

grešnu zemlju! - Tiho! reĉe ţena i postavi prst na usta; djeca te slušaju! Muţ skine kapu i obrisa znoj sa ĉela: - Jedi kruh svoj u znoju lica svoga, tako je napisano. 0, kako se

lijepo znojim! To je nešto drugo, nego kad se od straha, da neće otkriti pravi smisao kakvog tamnog

teksta, ĉovjeku kosa hladnim znojem lijepi, ili kada duh sumnje ĉovjeku krv pali, pa mu tijelom neki

vrući pijesak plazi. Gledaj, kako skakuće meso iznad lakta od radosti što se smije kretati; gle, kako su

modre ţile nabrekle poput proljetnih potoka, kad 184 se led rastali; o, prsa se tako šire, da šav puca u prsluku; to je doista nešto drugo... - Tiho! reĉe ţena opet opominjući i dometne, da opasni tok razgovora drugamo skrene; -Već si oslo-

bodio svoje cvijeće od zimnjih kabanica, ali si zaboravio na siromašno blago, koje je ĉitave zime staja-

lo u tamnoj staji. - To je istina, odgovori svećenik i baci na stranu motiku, ali onda moraju djeca napolje, da gledaju! Ne krzmajući, poĊe svećenik u staju na kraju svih dvorišnih zgrada i tu odveţe obje krave, onda otvori

ovĉarnicu i odjeljak za telad, a konaĉno poĊe na uzvisinu, gdje je bio svinjac, pa otvori na njem izvana

okance. Najprije iziĊe krava prethodnica i zaustavi se na vratima; svjetlo kao da ju je zablije-štilo, kad

je ispruţila vrat i osjetila sunce; onda siĊe oprezno preko mostića i udahne nekoliko puta duboko

zraka, tako da joj se nadula trbušina; zatim onjuši tlo i, kao omamljena ugodnim uspomenama na

prošlu godinu, uzdigne visoko rep i otplesa na uzvisinu, da odskakuće preko kamenja i grmova i

napokon trkom dalje odleti preko vratašca, kojima se zatvarao zdenac. Iza nje iziĊe krava za rasplod,

iziĊoše telići i ovce i napokon prasci. Ali za njima doĊe ţupnik sa štapom, jer je bio zaboravio da vrtna

vrata usadi u baglame, i sad se zapoĉe utrka, u kojoj su veselo sudjelovala oba djeĉaka, da se blago

istjera iz ograĊenog prostora. Ali kad je stara kuharica opazila »dominusa«, kako u prsluku na uzvisini

trci za blagom, sva se uskomešala od bojazni, šta će 185 ljudi reći, ako ga vide, pa je kroz prozor skoĉila napolje, dok je ţena stajala na stepenicama i od srca se

smijala. Ali mladi ţupnik bio je tako veseo i obijestan i s tolikim je zadovoljstvom poput djeteta

gledao radost ţivotinja radi osloboĊenja iz zimnjeg zatvora, da je zaboravio i na općinu i na biskupa,

pa je otrĉao ĉak do ceste, da potjera stoku na ugar. Tada zaĉuje, kako ga ţena imenom dozivlje, pa kad se okrenuo, opazi tuĊu ţenu, kako s njom stoji

pred veţom. Posramljen i srdit, uredi koliko je mogao odijelo, potisne kosu pod kapu i poĊe kući,

nastojeći da mu lice opet bude ozbiljno i sveĉano. Kad je prišao bliţe, prepozna mladu ţenu, koju je u crkvi opomenuo radi braĉne nesloge. Razabrao je,

da ţeli s njime razgovarati, pa ju je zamolio, da uniĊe, a on će odmah doći, ĉim obuĉe drugi kaput. U drugom kaputu i s posve drugim mislima povrati se za koji ĉasak u sobu, gdje ga je nesloţna ţena

ĉekala. Upita je što ţeli. Ona mu odgovori, da se sporazumjela s muţem da »zlonamjerno« ode iz

kuće, jer crkva neće pod drugim uvjetima dopustiti razvod. Svećenik je postao nestrpljiv i baš je htio

da doĊe sa dekretima i s poslanicom Korinćanima, kadno je kroz prozor od sobe zaĉuo, kako na vrt-

nom putu pijesak škripi; on je tako dobro poznavao lake, meke koraĉaje, i vika pješĉanih zrnaca

dopira-še do njegove savjesti. - Vaše je vladanje, ţeno, reĉe on, vrlo srĉano, ali je ipak prijestup. 186 - To nije nikakav prijestup, vi ga samo zovete tako, odgovori ţena tako odluĉno, kao daje za ĉitavih

noći i dana oĉajanja mozgala o svojem postupanju. Odgovor je svećenika razdraţio, i on je traţio u svojoj pameti nekoliko odluĉnih rijeĉi, kadno je opet

ĉuo nekoliko oštrih malih uzvika od izmuĉenog pijeska. - Vi dajete općini zao primjer, reĉe on.

- Još gori, ako ostanem, reĉe ţena. - Izgubit ćete pravo nasljedstva. - To znam, - Izgubit ćete svoj dobar glas. -1 to znam, ali ću snositi, jer sam nevina. - Ali vaše dijete? - Uzet ću ga sa sobom. - A što kaţe muţ na to? Vi nemate prava na svoje dijete, ako zapustite kućno ognjište. - Zar zbilja nemam? Na svoje roĊeno dijete? - Dijete uvijek ima dva vlasnika. - Onda nije ni mudrost Salomonova dostatna da riješi tu raspravu. Ali ja ću je rastrgati, ako ne

uznemognem daje drugaĉije dokrajĉim. Ja sam došla k vama da traţim svjetla, a vi me vodite u taman

hodnik, gdje hoćete da ugasite svjetlo i poĊete svojim putem. Jedno samo znam: gdje je išĉezla ljubav,

ondje ostaje samo grijeh i poniţenje, a ja ne ću da ţivim u grijehu i zato prekidam. 187 Ţestoko disanje kano od suzdrţavanih ĉuvstava, zaĉu se sa pijeska; sveĉenik savlada volju za prepirku

i onda reĉe: - Kao sluţbenik crkve imam da se drţim samo rijeĉi Gospodnje, a ova je tvrda kao klisura; kao ĉovjek

mogu samo reci, što mi srce kaţe, ali što je moţda grijeh, jer je srce ĉovjeĉje krhka stvar. Idite u miru i

ne razrješavajte što je bog svezao. - Ne, nije to bog svezao, nego su roditelji naši udesili. I vi nemate nijedne rijeĉi utjehe da mi kaţete na

teškom putu kojim koraĉam? Sveĉenik odmahne glavom poriĉući. - Ne ţelim vam da dobijete kamenja, kad budete iskali kruha, reĉe ţena i pogleda ga gotovo prijetećim

pogledom, a onda ode. Svećenik svuĉe opet kaput, uzdahne i pokuša da razagna osjećaje, što ih je u njemu izazvao razgovor.

Kad je izišao, poĊe u susret svojoj ţeni i reĉe, da mu je iskreno ţao siromašne ţene. - Pa zašto joj to nisi kazao? odgovori ţena, koju je muĉilo to pitanje. - Ima stvari, koje se ne smiju reći, objasni joj muţ. - A radi koga se ne smiju reći? - Radi koga? - Crkva, kano i drţava, to su, draga moja prijateljice, boţanske misli, ali, ostvarivane od

slabih ljudi, one su u praksi nesavršene; zato se pred slabim ljudima ne smije priznati, da su ove

uredbe nesavršene, jer bi oni onda poĉeli sumnjati o njihovom boţanskom podrijetlu. 188 - Ali kad bi se radi toga, što se vidi njihova nesavršenost, posumnjalo o boţanskom podrijetlu, i kad bi

se daljim istraţivanjem pokazalo, da uistinu nisu boţanskog podrijetla... - Tako mi svih svetaca, Ċavoli sumnje vladaju zrakom ovog vremena! Ne znaš li ti, daje onaj prvi, koji

je pitao, ĉovjeĉanstvu pribavio prokletstvo? Doista nije na sadašnjoj crkvenoj skupštini sasvim bez

razloga kazao papinski delegat, da je ova zemlja pokvarena. Ţena mu dobaci pogled, kao da izviĊa, je li se šalio ili nije, a na to joj muţ odgovori smiješkom, koji je

znaĉio, da nije ozbiljno govorio. - Ne treba da se tako šališ, reĉe ţena, jer bih ja lako mogla povjerovati u ono što kaţeš. Uostalom, ja

nikad ne znam, kad govoriš ozbiljno, a kad komedijaš. Ti već jednom Ĉesto vjeruješ u ono što govoriš,

ali opet i ne vjeruješ. Tako si kolebljiv, kao da i tobom vladaju oni zraĉni dusi, koje si spominjao. Da dublje ne zaglibi u raspravu o tom pitanju, koja mu nije bila ugodna, predloţi ţupnik, da se u ĉunu

odvezu dolje do jedne lijepe toĉke, gdje je bilo nekoliko lisnatih stabala, i da ondje objeduju. Ĉas kasnije sjedio je ţupnik kod vesla u primitivnom zelenom hrastovom ĉunu i plovio mirnom

površinom potoka, dok su se djeca muĉila da prirede staru cijev sa suhim lišćem, kroz koje je proljetni

vjetar šaputao o uskrsnuću iz zimnjeg sna. Svukavši svoj dugi kaput, svećenik je bio obukao 189 stari prsluk, što gaje nazivao svojim »starim ĉovjekom«, pa je snaţno veslao kao veslaĉ od zanata ĉi-

tave pol milje do malog breţuljka sa brezovim stablima, koji se kao kakav humak ispupĉio u kamenom

moru. Dok je ţena prostirala, muţ je trĉao okolo sa djeĉacima beruĉi jaglac i anemone. On ih je uĉio

strijeljati i izrezavao im sviralice od vrbe. On se penjao na stablu i kotrljao se po travi kao djeĉak sa

djeĉacima, te im sluţio kao konj s uzdom u ustima, a oni su htjeli da puknu od smijeha. Postajao je sve

objesniji, pa kad su djeĉaci upotrijebili dugi stari kaput, što gaje bio objesio o jednu brezu, kao nišan

za svoje strijeljanje, poĉeo se tako smijati, da mu je pomodrilo lice. A ţena se oprezno na sve strane

okretala, da li tko ne dolazi, koji bi mogao da ga vidi. - Ah, pusti me da barem u slobodnoj boţjoj prirodi budem ĉovjek, reĉe on. A ţena nije mogla da tome

prigovori. Objed je bio prostrt na travi, a svećenik je bio tako gladan, daje zaboravio na molitvu. Zato djeca

primijetiše: - Tata ne moli kod stola! - Ja ne vidim nigdje stola, odgovori on i zabode palac u maslac. To je djecu silno razveselilo. - Drţi mirno noge pod stolom, Petre! reĉe zatim. I opet: Nemoj metati noge na stol, Nils! A mali se

smijahu, da im je jelo zapinjalo u vratu. Nikad nije bilo tako veselo, jer nikad nisu oca vidjeli tako

dobre volje, i on je morao svoje šale neprestano 190 ponavljati, a oni su ih svaki put primali s istim ushitom. MeĊutim se primicala veĉer i moralo se misliti na povratak. Sabraše sve što su imali, i poĊoše u ĉun.

Još je koji ĉas bilo veselo, ali doskoro se utiša smijeh i mali usnuše na materinom krilu. I otac je

utihnuo i uozbiljio se, kao što to obiĉno biva nakon mnogog smijeha, a što su se više pribliţavali kući,

postajao je sve sumorniji. Katkad je pokušao da kaţe štogod veselo, ali je svaki put zvuĉalo resko,

sjetno. Sunce je kosim zrakama obasjavalo beskrajne poljane, vjetar se utišao i u cijeloj prirodi vladao

je neki ĉudni muk i mir, što bi ga samo katkad narušilo rikanje stoke ili strastveno dozivanje kukavice. - Kukavica sa sjevera naviješta brige, reĉe svećenik, kao da je time htio da dade dugo traţenog izraţaja

svome nujnome raspoloţenju. - To samo vrijedi, kad se prvi put ĉuje, tješila ga ţena, a ja sam jutros ĉula kukavicu od istoka, što

znaĉi utjehu. Sad se mogao vidjeti krov od staje, iznad kojega se uzdizao crkveni toranj. Kad su stigli do mostića,

otac odnese oboje usnule djece u kuću, a onda poljubi ţenu i zahvali joj za dobro društvo. Zatim poĊe

u crkvu da sluţi veĉernjicu. Kad je došao na cestu, zvonilo je pozdravljen]e. On se poţuri. Na poljani pred crkvom opazi već iz

daljine kretanje ljudi. To je bilo sasvim neobiĉno, jer obiĉno nije nitko slušao veĉernjice osim crkve- 191 njaka. On mišljaše na to, da li ga nije tko vidio na brezovom breţuljku. I pitaše se, nije li tko ĉuo nje-

gov razgovor sa ţenom. A doista se pobojao, kad se pribliţio crkvenim vratima, jer je zapazio dva ko-

nja sa sjajnom ormom i jednog arhiĊakona od nadbiskupije u Upsali sa slugama kao pratiocima. Đa-

kon je oĉito ĉekao, jer je odmah pristupio k svećeniku i zamolio ga, da mu iza veĉernjice smije nešto

saopćiti. Ovaj nije nikad tako ţarko molio veĉernje molitve kao danas i sa strahom u srcu zazivao je

zaštitu svih svetih od nepoznatih pogibiji. Katkada bi pogledao na vrata, gdje je vidio Ċakona kako

stoji poput pandura koji ĉeka na svoju ţrtvu, a kad je zadnji put rekao Amen, pošao je teškim korakom

onamo, da primi udarac, jer sada nije više sumnjao, da će ga zadesiti nekakva nesreća. - Nisam htio da vas kod kuće potraţim, zapoĉe odaslanik nadbiskupov, jer je moja misija takve naravi,

te iziskuje mirno mjesto u neposrednoj blizini svetih stvari, koje daju jakost našim srcima. Imam

naime saopćenje od crkvenoga vijeća, koje će duboko zahvatiti u unutrašnje prilike intimnoga

privatnog ţivota. Ovdje se sam govornik prekide, primijetivši strah svoje ţrtve, pa mu predade pergamenat. Svećenik ga

razvije i uze ĉitati. - Dilectis in Christo fratribus - dragoj braći u Kristu - ĉitaše on; Episcopus Sabinensis, apostoli-cae

sedis legatus - biskup sabinski, odaslanik rimske stolice... 192 Oĉi mu preletiše stisnuta slova, dok se nisu na-jednoć zaustavile na jednom retku, koji kao da je bio

gorućom vatrom ispisan, jer se lice i pogledi mladoga ĉovjeka preobraziše u pepeo. Đakon kao daje osjećao samilost i reĉe: - Kako se ĉini, crkveni su zahtjevi teški: prije konca godine imaju biti razriješeni brakovi svih sve-

ćenika; jer pravi sluţbenik Gospodnji ne moţe ţivjeti u putenoj zajednici sa ţenom, a da ne okalja

svetinje, koje mu dolaze u ruke, niti moţe da podijeli svoje srce izmeĊu Krista i grešnoga potomstva

prve ţene. - Stoje bog svezao, ĉovjek ne treba da rastavlja, odgovori svećenik, ĉim se osvijestio.

- To vrijedi samo za općinu; ali ako više svrhe Kristove crkve ištu, onda prijestup postaje zakonom. I

pazite, na razlikovanje; »ĉovjek ne treba da rastavlja!« Govori se dakle samo o ĉovjeku, koji bi htio da

rastavlja; ali ovdje dolazi bog, po svojemu sluzi, i sam bog rastavlja, stoje bog svezao; dakle za taj

sluĉaj ne vrijedi, što inaĉe vrijedi za sve sluĉajeve. - Ali brak je ustanovio sam bog? primijeti slomljeni mladi svećenik. - Tako sam i ja rekao, pa zato ima i pravo da ga razriješi. - Ali takvu ţrtvu ne ište Gospodin od svoga slaboga sluge. - Gospodin je iskao od Abrahama, da ţrtvuje svoga sina Isaka. - Ali srca će da puknu! 193 - To je upravo ono; srca treba da puknu, onda će to više gorjeti za Gospodina. - Tako ne moţe da misli bog milosrĊa. - Bog milosrĊa dao je raspeti svoga roĊenoga sina! Svijet nije bašta za naslade. Taština, prolaznost! A

moţete se time tješiti, da dekreti... - Ne, svemogući boţe, pustite dekrete! Gospodine Ċakone, za ime boţje, dajte mi trunak nade;

zamoćite vršak svoga prsta i ugasite ovu vatru oĉajanja, što ste je potpaliti! Recite, da nije mogućno,

uobrazite sebi, da to ne vjerujete, daje sve to samo prijedlog, koji nije prihvaćen. Đakon pokaza prstom na peĉat i reĉe: - Presentibus consulentibus et consentientibus - već je dakle odluĉeno i potvrĊeno. A što se tiĉe

dekreta, mladi moj prijatelju, u njima je toliko blago mudrosti, da su kadri rasvijetliti zabliještena ĉula.

Ja, kad hoću da dobromu prijatelju dadem dobar savjet, ja mu kaţem: ĉitajte dekrete, ĉitajte ih rano

ujutro i kasno u noći, pa ćete vidjeti, da ćete se primiriti i da ćete se dobro osjećati. Nesretni svećenik pomisli na kamenje, kojim je jutros obasuo nesretnu ţenu, i on pogne glavu pod

udarcem. - Dakle, reĉe Ċakon, naslaĊujte se još kratko vrijeme; netom je zaduvao ljetni vjetar, cvijeće se

rascvalo na poljanama i grlica se opet ĉuje u našoj zemlji. Ali na Silvestrovo, ultimo mensis Decem-

bris, ja ću opet doći, i onda mora biti vaša kuća 194 pometena i oĉišćena, kao da bi imao sam Gospodin Krist da u nju uniĊe, i to pod prijetnjom kazne

izopćenja. Do onda moţete diplom toĉnije prouĉiti. -Da ste mi zdravo! - I nemojte zaboraviti da ĉitate

dekrete! On uzjaha svoga bijelca i odjaha dalje, da stigne još prije noći u bliţnju ţupu, pa da i onamo odnese

ţalost i nevolju poput jahaĉa u apokalipsi. Gospodin Peder u Rasbu bijaše slomljen. On se nije usudio odmah poći kući, nego pohita u crkvu i

sruši se pred oltarom. Vrata pozlaćene oltarske pregrade bijahu otvorena i crvene zrake veĉernjeg sun-

ca osvjetljivahu kriţni put Spasiteljev na Golgoti. Svećenik nije bio u ovom ĉasu sudac u ime Gospo-

dina, koji se prijeti i koji kaţnjava, nego je niĉice leţao poput pedepsane općine moleći milost. Pogle-

da na Krista, ali ne opazi na njem samilosti, Krist je prihvatio iz neĉije ruke kaleţ i iskapio ga do dna;

on je nosio svoj kriţ na svojim izranjenim leĊima uza strmu visoĉinu, gdje je imao da bude raspet, ali

se nad razapetim otvaralo nebo. Bilo je dakle nešto nad svim tim mukama i iza njih. I on poĉe da

razmišlja o razlozima tome velikomu ţrtvovanju tolikih ljudi, koje se sada imalo provesti u cijeloj

zemlji. Crkva je razabrala, kako su ljudi poĉeli da sumnjaju o pravu svećenika da budu suci i panduri, jer su

ljudi opazili, da su ti suci puni ljudskih slaboća. Sad je imalo svećenstvo da pokaţe, kako je kadro za

stvar Kristovu da samo sebi išĉupa srce iz grudi 195 i da ga poloţi na oltar. Ali, nastavljaše njegov buntovni razum, kršćanstvo je dokinulo ljudske ţrtve...

No njegove misli krenuše tada svojini posebnim putem i mišljahu: moţda je ipak bila kakva misao u

ţrtvama starih pogana! Abraham je bio poganin, jer nije poznavao Krista, pa je ipak bio voljan da

ţrtvuje svoga sina po zapovijedi boţjoj. Krist je bio ţrtvovan, svi su sveti muĉenici bili ţrtvovani, pa

zašto da on bude pošteĊen? Tome nije bilo razloga, i on morade priznati, ako puk ima i dalje da vjeruje

u njegove propovijedi, taj puk imao je pravo iska-ti, da i on ţrtvuje svoje najdraţe, samoga sebe, jer on

i njegova ţena bijahu jedno. Morao je to priznati, i on osjećaše neki osobiti novi uţitak u misli na

uţasne muke, koje su ga ĉekale, a k tome se pridruţila oholost i domahivala mu s krunom muĉeništva,

štono će ga uzvisiti nad općinu, na koju je on dosada obiĉavao samo iz visine, s oltara pogledavati, no

koja je sada poĉela da diţe svoju glavu i prkosno se zaprijetila da će jurišati na to povišeno mjesto. Ojaĉan i probuĊen tom mišlju, on se podiţe i poĊe u oltarsku pregradu. Nije više bio slomljeni grešnik,

nego pravednik, koji je zasluţio da stoji na desno od Krista, jer je isto onoliko trpio kano i ovaj po-

tonji. On je ponosno gledao na klecala u crkvi, koja su u sutonu naliĉila ljudima što kleĉe, pa se oborio

sudom pravednika na njihove pokunjene glave, jer nisu htjeli da vjeruju njegovoj propovijedi. On je

otvorio svoj kaput i pokazao im okrvavljene svoje grudi, u kojima je bila prazna rupa, gdje je prije 196 udaralo srce, koje je on poklonio svome bogu. On je zamolio malovjernike, neka poloţe ruku svoju na

njegovu lijevu stranu i neka se uvjere. On je osjećao, kako sa svojim mukama raste, i njegova ga je

prerazdraţena mašta prenijela u ekstazu tako, da mu je djelatnost mišljenja bila za ĉas obustavljena, pa

se osjećao jedan isti sa Kristom. - Dalje nije mogao segnuti i napokon se srušio na tlo poput

rašĉehanog jedra, kad je crkvenjak došao, hoteći da zakljuĉa crkvu. Na povratku kući osjećao se nesretnim stoje ekstaza prošla, i on bi se bio rado vratio u crkvu, da ga

nije kući pozivalo nešto neizmjerno i bezimeno, što se oĉitovalo u obliku slabog nekog osjećaja

duţnosti. Što je bliţe prilazio, sve mu je više ohlaĊivalo to osjećanje i on se vidio, kako postaje sve

manjim. Ali kad je unišao kroz vrata i kad gaje ţena doĉekala zagrljajem, uznemireno pitajući zašto se

tako dugo zadrţao, kad je osjetio lijepu toplinu stoje sa ognjišta do njega dopirala, i kad je vidio

zdravu djecu, kako mirno spavaju poput dva cvijetka, on je opet osjetio ĉitavu vrijednost svega onoga

ĉega se imao odreći. I on otvori širom srce, u koje pojuri sva njegova mlada krv, i osjeti, kako mu se

opet budi ona prva ljubav, koja osvaja svijet i koja je kadra da sve podnese, i on se zakune, da nikad

neće ostaviti ljubovcu srca svoga. I njih oboje oćutiše se opet mladi, pa jedno uz drugo sjeĊahu do

ponoći i razgovarahu o svojoj budućnosti i kako će izbjeći pogibiji, koja im je zaprijetila. 197 *** Ljeto je proteklo sretnim supruzima kao lijep san, u kojem su zaboravili da će se morati skoro

probuditi. MeĊutim, doznalo se za papinsku naredbu i u općini, u kojoj je primljena s izvjesnom zloradošću,

jedno zato, jer su ljudi rado priustavali svojini duhovnim vladarima malo oĉistilišta, a drugo zato, jer

su se nadali, da će sada jeftinije dobivati svoje svećenike, koji su od sada morali ţivjeti bez porodice.

Nadalje je bila u općinskoj skupštini hrpa poboţnjaka, koji su sve primali, što je dolazilo od biskupa i

pape, kao da dolazi iz neba. Oni su raspravljali o pitanju »sprijeda i straga«, pa su se sloţili u

mišljenju, da putena sveza izmeĊu svećenika i ţene mora biti grešna. Ovi poboţnjaci, koji su

oĉekivali, da će odmah iza naredbe vidjeti ţupni dvor oĉišćen od grijeha, poĉeli su mrmljati kad nisu

mogli opaziti nikakvih znakova da se njihov pastir kani pokoriti naredbi. Mrmljanje je postalo

glasnije, kad je sluĉajno grom udario u crkveni toranj. A onda je došla i loša jesenska ţetva, pa

poboţnjaci odaslaše izabranu kitu svojih pristalica u ţupni dvor, koja izjavi, da neće više primati

sakramenata od ţupnika što ţivi u grijehu. Oni zahtijevahu, neka se ţupnik odmah rastavi od postelje

sa ţenom, s kojom nema više prava da raĊa djecu, jer bi se ova proglasila nezakonitom, i na kraju se

zaprijetiše, da će svoj ţupni dvor vatrom oĉistiti, ako ne bude do konca godine ĉist. 198 Da pokaţe općini, kako njegova braĉna sveza nije putena sveza, dade gospodin Peder odnijeti veliki

krevet na uzvisinu iza kuće i odsada je spavao u kuhinji. Sad je neko vrijeme bilo mira, ali se osjetljiva promjena poĉela opaţati kod samog svećenika. On je

išao ĉešće u crkvu nego što je trebao da ide, i ondje je ostajao do kasne veĉeri. Postao je muĉaljiv i

hladan prema ţeni, te se gotovo bojao da se s njome sastane. Djecu je mogao ĉitave ure drţati na krilu

i milovati, a da nijedne rijeĉi ne kaţe. Na Martinje u novembru doĊe Ċakon iz stolnoga Kaptola u pohode, i on je vrlo dugo razgovarao s

gospodinom Pedrom. Noć je ovaj prespavao gore na tavanu, pa je ondje i dalje spavao. Ţena nije ništa

kazala, ali je vidjela sve kako se razvija i nije imala nade da će moći što promijeniti. Njezin duševni

ponos zabranjivao joj je da se pokuša pribliţiti k muţu, a kad je ovaj poĉeo da i jede u drugo vrijeme

nego porodica, sastajahu se vrlo rijetko. On je po-sivio kao pepeo, a oĉi mu utonule u glavu; naveĉer

nije nikad jeo, a spavao je na golom podu ispod krzna od morskog psa. Jedne veĉeri, dva dana prije Boţića, doĊe gospodin Peder kući i sjede uz peć. Ţena je krpala djeĉju

odjeću. Nekoje vrijeme trajala uţasna šutnja; konaĉno reĉe muţ: - Djeca bi morala dobiti štogod za Boţić; tko da se odveze u grad?

199 - Ja ću otputovati, odgovori ţena, ali ću djecu uzeti sa sobom. Hoćeš li? - Molio sam Gospodina, da bi me mimoišao taj kaleţ, ali on nije htio, i ja sam mu odgovorio: neka

bude tvoja, a ne moja volja! - Jesi li uvjeren da poznaješ volju Gospodnju? reĉe ţena pokorno. - Kao što sam uvjeren, da mi duša ţivi! - Sutra ću otputovati k svojim roditeljima, koji me oĉekuju, reĉe ţena bezvuĉnim, ali ĉvrstim glasom. Svećenik ustade i iziĊe brzo, kao daje saslušao svoju smrtnu osudu. Veĉer je bila sjajna i veoma hladna. Zvijezde su blistale na modrosivom nebu i beskonaĉno se pro-

stirala snjeţna ravnica pred oĉajnim putnikom, kome se ĉinilo, da ga put ravno vodi k zvijezdama,

koje su stajale najniţe i koje kao da su se iz bijele zemlje uzdizale. On je išao, išao, sve dalje, sve

dalje; osjećao se kao svezan konj, koji bjeţi, no koga konopac svaki put natrag trgne, kad misli, da je

slobodan. Prolazio je pokraj koliba, gdje je bilo svjetlo i gdje je vidio, kako se ĉisti i posprema, peĉe i

kuha za boţiĉne blagdane. Probudiše mu se misli na njegov Boţić i u mislima je vidio kuću praznu,

nenalo-ţenu, bez svjetla, bez nje, bez djece. Noge su mu gorjele, dok mu se tijelo smrzavalo. I iĊaše dalje, ne znajući kamo ide. Napokon se našao pred jednom kolibom. Kapci su bili zatvore- 200 ni, ali je kroz njih prodirao trak svjetla i bacao sumporno-ţutu mrlju na snijeg. On se pribliţi i pogleda

kroz pukotinu u sobu, u kojoj su klupe i stolovi bili puni odjeće i rublja: male djeĉje košulje, ĉarape,

haljetci, suknje. Bio je ijedan ormar, širom otvoren, a gore u njemu visjela bijela odjeća, koja je

osobito svojim vitkim strukom privlaĉila njegovu paţnju. Sprijeda na odjeći vidio se utisnuti trag

djevojaĉkih grudi, a najednom pleću bio priĉvršćen zelen vijenac. Je li to bila mrtvaĉka ili zaruĉniĉina

odjeća? On se zaĉudio, da se mrtve i zaruĉene djevojke jednako oblaĉe. Onda opazi na zidu sjenu; sad

je bila tako velika, da se je na stropu prelamala i na njem išĉezavala, a sad je opet puzala po podu.

Konaĉno se sjena zaustavila na suknji bijele odjeće. Mala se glava sa kapicom oštro ocrtavala prema

svijetloj podlozi. To ĉelo, taj nos, ta usta, sve je to on već vidio; ali gdje? Sjena išĉezne pod ormarom,

a na svjetlo doĊe lice, koje nije moglo da pripada ţivom biću, tako blijedo, tako neizrecivo bolno, a

kad mu je to lice pogledalo u oĉi, njega su oĉi zapekle i on je osjetio, kako mu se preko obraza ko-

trljaju suze, koje su rastapale snijeg na dasci od prozora. A onda postadoše pogledi unutra tako meki i

tako su vapili, te mu se priĉini, da gleda svetu Katarinu na kotaĉu, koja vapije milost od cara De-cija.

Da, to je bila ona, a on je bio car. Zar da je pomiluje? Ne, dajte caru stoje carevo, veli Sv. pismo, a

nebo i zemlja će proći, a moje rijeĉi neće proći. Nema milosti! Ali on neće moći izdrţati tih 201 pogleda, ako ostane i dalje jak, nemilosrdan; zato je morao otići. Sad je pošao u vrt, gdje se snijeg slegao na pokrivene cvjetne ţbunove, tako da su izgledali kao mali

djeĉji grobovi. Tko je leţao u tim malim grobovima? Njegova djeca! Njegova zdrava, rumena djeca,

koju je morao da po zapovijedi boţjoj ţrtvuje, kao što je Abraham ţrtvovao Isaaka. Ali Abraham se

napatio samo straha! To je bio bog pakla, koji je mogao da bude tako nemilosrdan. I mora da je bio

zao bog, koji je ljudima propovijedao ljubav, a sam se vladao kao prost pandur. I on htjede da odmah

poĊe i da ga traţi; da ga u svojoj kući potraţi, pa da onda govori s njime i da zaište od njega, neka se

izjavi. On iziĊe iz vrta i doĊe na jednu uzvisinu. Tu udari nogom o ogroman lijes za dvije osobe. Ne, to je bio

krevet, a bio je ispunjen najmekanijim svjeţim snijegom, koji je mekano leţao kao gušĉje paperje i

osjećao se toplim kao perje od ţive ptice, to je bio razbludniĉki krevet, i na njem je mogla Kleopatra sa

Golijatom svadbu slaviti. On zagrize u drvo od kreveta kao pas, kad ga zasvrbe mladi zubi. Tamno-

putna Kleopatra prema bijelom snijegu! To bi bio pogled! Onda je dalje gazio u snjeţnoj mećavi i tako

dohvatio mali bor, koji je bio naslonjen na sušu za drva. To je bilo boţiĉno drvo, oko kojeg bi djeca

igrala, da su još ţiva. Sad se opet sjetio, da je htio potraţiti boga, koji je uzeo njegovu djecu, pa da ga

pozove na odgovornost... Crkva nije bila daleko, ali 202 kad je onamo došao, bila je već zatvorena. To gaje razbjesnilo. On poĉne odgrtati snijeg, a kad je pod

njim našao kamen, zgrabi ga i poĉne njime udarati po vratima tako, da su udarci u crkvi odjekivali

poput gromova, a uz to je neprestano vikao: - Napolje, Molohu, koji djecu ţdereš, da ti rasporim trbušinu! Napolje, Isuse Kriste, i ti sveta Katarina,

napolje svi sveti i Ċavoli, morate da se bije-te sa carem Decijem u Rasbu! Oho, vi dolazite odostrag,

proklete legije! On se okrene prema groblju i s jakošću mahnita ĉovjeka prelomi jednu mladu lipu; tom prelomljenom

lipom oboruţan, navali na ĉetu malih nadgrobnih kriţeva, koji mu se priĉiniše ratnicima što se

raskriljenih ruku spremaju da na njega jurišaju. Oni mu se nisu uklanjali, a on je prodirao meĊu njih

kao smrt sa svojom kosom, i nije prestao dok nije sve do zadnjega sasjekao. Groblje je bilo posuto

trijeskama. Ali njegova snaga još se nije iscrpla. Sad je htio da oplijeni leševe, da sabere mrtve i ranjene. Breme

za bremenom nosio je k crkvenom zidu i sve naslagao pod jednim prozorom. Kad je to bilo gotovo,

uspne se do prozora, rukom razbije okno i uniĊe u crkvu. Unutra se jasno vidjelo od sjevernog svjetla,

koje je prije prikrivao visoki crkveni krov. Nova navala na bojovna klecala, koja je razbio u hrpu

drvenih treskotina. Pogledi mu se sada zaustaviše na velikom oltaru, gdje je iznad kriţnoga puta bog

otac sjedio na prijestolju od oblaka s munjom zako- 203 na u ruci. On prekrsti ruke na prsima i promatraše prkosno strogoga sudiju na oblaku. - Ti, siĊi dolje! povikne. Hodi dolje, da se pobijemo! Kad mu izazov nije našao odziva, pograbi teţak drveni klip i baci ga na svoga dušmanina. Hitac

pogodi jedan ornament od sadre, koji se s velikim praskom sruši i uzvitla oblaĉinu prašine. On dohvati još jedno drvo, i još jedno, pa ih bacaše sve većom snagom razoĉaranja. Oblaci padahu

komad po komad na pod uz njegov glasni smijeh, a zatim je i munju zakona istrgnuo iz ruke Sve-

moćnoga; napokon se ĉitava teška plastika s uţasnom lomljavinom stropoštala na oltar, gdje je zdro-

bila svijećnjake. U tom ĉasu spopade bogohulitelja silan strah i on skoĉi kroz prozor iz crkve. *** Ujutro uoĉi Badnjaka mogao je da vidi jedan ĉlan crkvene općine kroz plot ţupnoga dvora ovo: Iz ţupnoga dvora izvezle se saonice s jednom ţenom, sa dvoje djece i jednim slugom, pa se odve-zle

prema zapadu. Od istoka je trĉao, ĉetvrt milje iza saonica, domaći svećenik, dozivljući glasno i moleći,

da bi saonice stale. Ali su one nastavile voţnju n^ zemaljskoj cesti, dok nisu na jednom zaokretu

išĉezle. 204 Kasnije su vijesti javljale, da svećenik u groznici leţi teško bolestan, i daje sam Ċavo iz zlobe uţasno

gospodario u crkvi. Bio je zloban, što nije mogao svladati slugu Gospodnjega u netom dovojevanoj

borbi za razrješenje braka; ali da moţe doći u crkvu i da uzmogne ondje zlobno gospodariti, on je

najprije izlomio sve kriţeve na groblju. Sve ovo zajedno opet je podiglo ugled gospodina Pedra i pribavilo mu paĉe svetaĉku aureolu, pa su

poboţnjaci bili veoma zadovoljni, jer su oni bili glavni uzrok ĉišćenju ţupnoga dvora. *** Bolovao je tri mjeseca i mogao je prvi put iz kuće izaći tek u aprilu. Bio je ostario. Lice mu postalo

oštrokutno, oĉi izgubile svoj sjaj, usta stajala poluotvorena, leĊa bila zgrbljena. Na juţnoj strani kuće

imao je klupu, na kojoj je sjedio na suncu, snatreći o prošlosti, koja već gotovo nije ni bila za njega

zbilja, to manje, jer nije nikakvih vijesti primio od onih koje je jednoć zvao svojima. Onda je opet došao maj sa cvijećem i ptiĉjim pjevom. Gospodin Peder poĊe u svoj vrt i opazi, kako se

dragocjeno cvijeće smrzlo, jer ga nitko nije preko zime pokrio; sad je leţalo poput krpa na zemlji i

trunulo. Nije mu ni ĉaskom na um palo da lijehe prekopa ili što sliĉno uĉini, jer nije nikoga imao za

koga bi mogao da radi, i jer nije nikoga bilo da mlado bilje zaštićuje. Stao je kod ograde i pogledao

kra- 205 jinu. Ravnica se sterala u suncu, a mali potok ţubo-rio, privlaĉeći mu oĉi da slijede njegove talasiće;

oni su tako divno odmicali i budili njegovu ĉeţnju, da za njima poĊe na jug, gdje su se utapali u rijeci.

On odveţe ĉun i sjedne u nj i bez veslanja prepusti se struji. Tako mu je prošlo nekoliko sati. Najednom osjeti svjeţi miris raspupale breze i proljetnih procvjetalih usjeva. On pogleda oko sebe:

ravnica je ovdje prestajala i on se nalazio na podnoţju male brezove šume. Pojavile se uspomene na

prošlu godinu; lake, svijetle sliĉice lebdile pred njim meĊu jaglacem i anemonama. On iziĊe na suho i poĊe na breţuljak. Ovdje su lani objedovali; ovdje na ovoj grani visio je kaput, na

koji su djeĉaci nišanili svojim strijelama. Vrba je još imala brazgotine od noţa, gdje je on sviralice

odsjekao. NaĊe ijednu strijelu u travi, koju su djeca izgubila, najbolju što ju je ikad izrezao, jer je u

letu nadvisivala najvišu brezu. Išao je i dalje traţeći po travi i ţbunovima kao pas u lovu; on je

preokretao kamenje, izravnavao grane, uspravljao travu od prošle godine i odgrtao lišće. Sto je traţio,

nije ni sam znao; ali je htio da štogod naĊe, što bi ga na nju podsjetilo. Napokon se zaustavi kod gloga;

tu je na trnu visio mali okrajak neke crvene vunene tkanine; najednoć ga ponese vjetrić, pa je

zalepršao poput finog leptirića izmeĊu bijelih glogovih cvjetića; leptirić na iglu naboden; onda doĊe

drugi dah vjetrića pa ga preokrene tako, da je izgledao kao slika krvavog srca; srca, stoje bilo istrgnuto

iz prsa 206 jedne ţrtve i obješeno na stablo u šumici. On ga skine sa grma, pridrţi ga pred svojim ustima i dahne

na nj, napokon ga poljubi i sakrije u svojoj ruci. Ovdje se je ona igrala »lovice« sa djeĉacima, koji su

joj stali na suknju. Tada legne na travu i zaplaĉe. Dovikivao ju je imenom, nju i djecu. Plakao je tako dugo, dok nije

zaspao. Kad se probudio, još je neko vrijeme leţao gledajući poluzatvorenim oĉima zelenu livadu pred sobom.

Konaĉno mu se zaustavi pogled na velikom ţbunu vrba, kojima su ţute rese poput zlatnih klasova

visjele na suncu. Plaĉ gaje umirio i on se osjećao zaĉudo dobro; nestalo i tuge i radosti, pa mu duša

bila u potpunoj ravnoteţi. A pogled je zaustavio na vrbama, jer mu je njihov ţbun, kako je leţao,

stajao ravno pred oĉima. Sad je slab vjetar lako zalelujao granĉice, a to je tako umirno djelovalo na

njegove zaplakane oĉi. Najednom se zaljuljane granĉice ţbuna naglo umiriše, onda nešto zapucketa

ijedna ruka raširi grane na stranu. Pojavi se suncem ozarena slika ţene, uokvirena zlatom vrbinih resa i

zelenilom njeţnog lišća. On je još ĉasak leţao promatrajući krasnu pojavu, kao kad se gleda slika.

Tada se njegovi pogledi sretoše s njezinim pogledima, koji su iz ţbuna sijevali kao dvije sunĉane zrake

i upalili vatru u njegovom tako izmuĉenom duhu. Tijelo mu se podiţe sa zemlje i noge ga ponesoše

naprijed; ruke mu se raskriliše i ĉasak zatim osjeti jedno malo toplo biće na svojim tvrdim 207 prsima, koja se opet napuniše ţivotnim dahom, i u dugom vrućem cjelovu rastali se led, u kojem je

tako dugo njegov duh ĉamio. *#* Osam dana kasnije doĊe arhiĊakon u pohode u ţupni stan u Rasbu. On naĊe gospodina Pedra zdrava i

zadovoljna sa svojim ţivotom. Đakon je imao nešto da izvrši, što ga je tako smućivalo, da nije uvijek

mogao naći pravog izraza. - Raznijele su se glasine po općini, koje su doprle i do podnoţja nadbiskupskog stola. Ne mora se

doduše svima glasinama vjerovati, ali već je u tom, što je glasina nastala, polovica dokaza. Gospodin

Peder - da doĊemo na stvar - veli se, da se sastaje sa svojom ţenom. Nadbiskup je dobro opazio buru,

što ju je papinska bula o razvodu izazvala. I sam Sveti otac priznaje, da ima okrutnosti u novom za-

konu, pa je i on mislio na to, kako bi neka licentia occulta - tajno dopuštenje - donekle olakšala ţivot

svećenika. Ţena je uistinu genij kućanstva. Ovdje je zapela bujica govora, pa je odaslanik Kristov samo još tihim, jedva ĉujnim glasom izrekao

tajno dopuštenje. Gospodin Peder odgovori: - Crkva ne dopušta svećeniku da ima ţenu, ali mu dopušta da drţi milosnicu? - Samo nejakih rijeĉi! Forsia, mi to zovemo gazdaricom. 208 - No dobro, nastavi Peder, ako dakle hoću da uzmem svoju ţenu za milosnicu, crkva nema ništa proti

tome? - Ne tako, nije tako! Svaku drugu, samo ne nju! Svrhe crkve! Sjetite se! - Više svrhe crkve, tako se govorilo! Dakle da dokine nasljedno pravo i da doĊe do zemljišnog po-

sjeda, zato je crkva traţila razvod, a ne radi grijeha! Vi dakle smatrate nedopušteno prisvajanje tuĊeg

vlasništva »višim svrhama«. E, pa dobro, s takvom crkvom neću imati posla! Izopćite me, i ja ću

smatrati ĉašću za sebe da budem iz zajednice ove izvrsne crkve iskljuĉen; svrgnite me, i ja ću, prije

nego što uzmognete svoje objave napisati, tako daleko biti, da mi nikad nećete moći ni traga naći! Gospodine Ċakone, pozdravite Svetog oca i recite mu, da ne primam njegovu prljavu ponudu; po-

zdravite ga i recite mu, da su bogovi, što su ih naši pradjedovi nad oblacima i na suncu štovali, mnogo

veći i prije svega ĉišći od tih rimskih i semitskih svodnika, koje ste nam vi svojim brbljanjem namet-

nuli; pozdravite ga i recite mu, da ste se namjerili na ĉovjeka, koji će cijeli svoj dalji ţivot namijeniti

zadatku, da obraća kršćane na poganstvo, i da će doći dan, kadno će novi pogani pokrenuti krstašku

vojnu na namjesnika Kristova i njegove prišipetlje, koji hoće da uobiĉaje ţive ljude ţrtvovati, dok su

se pogani zadovoljavali da svoje ţrtve ubiju. A sada, gospodine Ċakone, uzmite svoje dekrete na leĊa i odmaglite svojim putem prije nego što vas 209 izbijem. Vi ste sa svojim nevidljivim višim svrhama samo ovdje, u ovom mjestu, zamalo dvoje ljudi

ubili, a ĉitavo vas kraljevstvo proklinje. Odlazite s mojim prokletstvom! Slomite noge na zemaljskoj

cesti, izvrnite se u grabi, neka vas grom ubije i razbojnici na cesti opljaĉkaju; neka vaši mrtvi roĊaci

svijetom obilaze i neka vam noću na prsima jašu; neka vam paleţnici kuću zapale, jer vas ja ovime

iskljuĉujem iz zajednice svih poštenih ljudi, kao što sam sebe iskljuĉujem iz svete crkve! - Napolje! Đakon nije dugo ostao u ţupnom dvoru; a ni gospodin Peder nije više ondje boravio. Njegova ţena i

djeca ĉekahu ga na brezovom breţuljku na putu k naselju, što ga je gospodin Peder htio da zasnuje

gore u šumi na granici Vestmanlanda. 210

Boţić jedne muĉiteljice Gospodin komornik i njegova zaruĉnica bili su već tako daleko, da su još imali urediti samo stan i da

se onda vjenĉaju. A jer ju je on nadasve ljubio, prepustio je njoj da sve odredi što je htjela imati u

stanu. Tako je mislio da će biti zadovoljna i da mu neće moći ništa prigovarati. A to je mišljenje bilo

sasvim razloţito. Tako je došao gospodin komornik jednoga dana o podne u stan, da se divi svome budućemu domu,

koji je bio odabran u najljepšoj ulici s divnim pogledom na Zvjerinjak. I on ga vidje! U dvorani, koja treba biti svijetla i prijatna, jer se ondje svaki dan kod jela sastaju da se

zajedno odmaraju od ţivotnih napora, objesila je njegova zaruĉnica gardine (zavjese). Gardine treba da

su kao okvir i za sobu i za vidik na ulicu, i treba da vise u lijepim naborima, po prilici kao što voda

slapom teĉe. Ali ove su bile poput kapaka razapete pred prozorima, pa su, naravno, zastirale skupi i

lijepi vidik. Uz to je tkanina bila napola prozirna, tako da seje vidio ruţni kostur od prozora, dok je sve

u sobi poprimalo boju prašine. Bez mnogo razmišljanja prihvati se zaruĉnik gardina, uzdigne ih i previje na dršku, koji je bio 211 zabijen u zid. I sad prodre jasno svjetlo u sobu, sjajno-zeleno od velikog proljetnog parka suĉelice od

kuće. Ali kad je došla zaruĉnica, ona je opet skinula zavjese sa drška i pustila ih da ukoĉeno vise. - Tako mora biti, reĉe ona. Tada htjede da vidi komornik, je li ova ludost njena zbilja; kad je svojoj ljubavnici pogledao u lijepo

lice, koje je istog ĉasa postalo osorno, on je shvatio da ona ne voli svjetla. I podiĊoše ga bojazni. Kad

je opet pogledao zavjese, opazi da su nalik pauĉini, ili kanapu, ili papiru za pakovanje, ili tkivu, kojim

ose grade svoja gnijezda; i on se osjećaše kao da je zapreden, u mreţu uhvaćen. Ali sad je već bilo pre-

kasno da se oslobodi, jer je bio i treći put ozvan, a uz to je bio staromodna vjerna duša, koja je

vjerovala da će ljubav sve savladati. No kad je oĉajno pogledao na strop, neće li ga odanle obasjati zraka svjetla, on primijeti da su motke

od zavjesa namazane prljavom bojom i da su ornamenti na krajevima motaka otpiljeni; a to je

posvjedoĉavalo nemarnost i izgledalo glupo. Jer je bio pametan ĉovjek, on nije svoga prijekora glasno kazao, kad je mislio; Mogle su se ipak

odabrati kraće motke, pa nije trebalo ove piliti. Ali zaruĉnica, koja je mogla da ĉita njegove misli, odgovori na ovaj prijekor: - Motke su bile preduge! Sad već nije mogao da šuti, nego reĉe: 212 - Pa ima i drugih motaka osim ovih. - Da, ali ove su bile preduge! On je onda poĉeo da govori o neĉem drugom. Njegova je zaruĉnica metnula u svoju sobu namještaj od luţenog drva, koje je nalik bilo na stinu-tu

krv. I sve je bilo tvrdo, uglasto, oštro. -To je moderno! reĉe zaruĉnica. Tkanina pokućstva izgledaše kao povenulo i trulo lišće, ili povrće, ili

stelja.

- To je moderno! reĉe zaruĉnica. I proti tome nije se moglo ništa kazati, jer to naprosto nije bilo moderno. Ali tkivo poput pauĉine bijaše u svim sobama, a isto tako povenulo lišće i prljava boja. Pa onda sve tvrdo i uglasto; sami pravci kano u geometriji! Svjetiljke su bile kao što su obiĉno na

kolima, ĉetverouglaste i ukoĉene. Nigdje traga kakvom ornamentu; samo je jedna zmija bila na svi-

jećnjaku, koji je stajao na njenom pisaćem stolu. Ali najviše gaje muĉila zbirka portreta na zidovima i pećima. Tu su bili svi njegovi neprijatelji: kako

oni njeni roĊaci, koji su klevetanjem kušali da sprijeĉe njegov brak, tako i oni, koji su htjeli da mu

onemoguće karijeru; svi, koji su mu bili odurni u knjiţevnosti, umjetnosti i muzici, visjeli su ovdje ili

stajali ondje. On se ipak svlada i ne reĉe ništa, jer vjerovaše u ljubav. 213 - To je samo dokaz nemišljenja i nerazumijevanja, reĉe sam sebi, i poĊe u susret svojoj sudbini, kao

što i treba da muţ ĉini. Sad ćemo da vidimo! Napokon su bili vjenĉani, i to je bilo divno. Ali, ali, ali! Tih »ali« ima puno i u najboljim prilikama, a

ovdje su bili nebrojeni »ali«. Kad su mladenci prvi put zajedno jeli, opazi muţ daje stolno posuĊe sasvim neobiĉnim naĉinom osli-

kano. I kad je bolje pogledao, naĊe na tanjuru naslikane paukove. To dakako nije bilo pogibeljno, ali

nije bilo lijepo, da se pri jelu gledaju pauci. Ali pre-šuti i to daje ne rasrdi; kad se srdila, ona nije bila

tuţna, nego samo zla. No u drugu ruku nije mogao da ne misli na pauĉinu pred prozorima, pa ju je dovodio u svezu s pau-

cima u jelu. Tako je bila u svakoj stvari kakva pogreška, ona mala pogreška, od koje ţivot postaje neveseo i nao-

pak; a ako se ne ispravi, ţivot postaje sve teţi. Ali je tako neugodno, da se ĉesto prigovara! Reklo mu

se da »vjeĉno nešto zabavlja«, kad se obratio na ţenu; a kad je pošao k druţinĉadi, kazaše mu, da se

»paĉa u kućanstvo«. MeĊu ostalim nije bilo ţliĉice za gorušicu. Muţ je odabrao najljepšu formu da joj to saopći, prikazao

se i sam zaboravljivim i rekao u šali: - Mi smo (nas oboje!) zaboravili da kupimo ţlicu za gorušicu! 214 Ţeni bljesne u oĉima, kao da se pripravlja oluja, i zamoli djevojku da donese ĉajnu ţlicu. I doĊe ĉajna

ţlica, ali se nije mogla proturiti u bocu od gorušice. Gorušica je oštra i ţestoka tvar, koju ĉovjek nerado dira i pri kojoj ne ostaje olako! Ali neka jed-

nostavna jela, naroĉito loše prireĊena, iziskuju be-zuslovno gorušicu pa da postanu teĉnija; a muţ nije

bio stvoren poput rode, pa nije mogao kljun turnu-ti u bocu. Pitanje dakle nije bilo riješeno, ali je os-

talo na dnevnom redu, jer je ţena obećala da će sama kupiti ţlicu za gorušicu, ĉim poĊe u grad. Tako se poĉelo, a nastavljalo se samo sobom. Ţena nije voljela bilja, a srećom ni ţivotinja, ali kamenje, osobito dragocjeno nepatvoreno kamenje,

voljela je više od svega - iskljuĉujući, naravno, samu sebe. Ipak je kupila nekoliko palmi, jer su bile

»moderne«, pa ih je morala imati. - Ja ih sama zalijevam! reĉe. Ali jer ona nije to ĉinila, a muţu je bilo ţao bili-na, jer je vjerovao, da bud kojim naĉinom ţive, kad

mogu umrijeti, pa ih je on napajao, kad su bile ţedne. I odmah su izgledale veselije i prijatnije, po ĉem je zakljuĉio, da su prije doista bile ţedne. Sad je nastala bura. - Tko je zalijevao moje cvijeće? - Ja sam to ĉinio! - Ali ja hoću da ga sama zalijevam! 215 - No kad ipak nisi to ĉinila, morao sam ja. Inaĉe bi biljke poginule! Cvijeće naime umire, ako ne do-

biva vode, a ovo je već bilo napola mrtvo. To je bilo sasvim ispravno reĉeno, samo moţda malko preopširno, moţda nešto prelogiĉno. Ali za ĉetrnaest dana palme su opet pogibale, a jer su dobivale svijetlo kroz pauĉinu, vidjelo se da trpe

poput bolesne djece.

Komornik je to vidio i s njima trpio. »Radi pravo, budi milosrdan, pa makar se svijet srušio!« reĉe on

sam sebi. I on dade ţednima vode. - Tko je moje cvijeće zalijevao? - Ja! I ako budeš muĉila cvijeće ili što drugo ţivo - osim mene, koga dakako misliš da imaš pravo

muĉiti - vidjet ćeš, da ti neće biti dobro! Ovo nije bila prijetnja, jer se komornik nije nikad osvećivao, ali je ipak malko odisalo po prijetnji. I tako je išlo dalje... ProĊoše mjeseci, jer su morali da proĊu ovako ili onako; i kao na bisernoj niti bijahu poredane klice od

svaĊe, jedna do druge; ţlica za gorušicu obilazila je najdulje po kući, slikovito reĉeno, uistinu nije

nikad došla u kuću; jer kad bi komornik rekao kojoj djevojci da ţlicu kupi, ona bi pošla k domaćici, da

joj dade novaca, a onda bi domaćica rekla, da će ona sama to uĉiniti; ali nije nikad uĉinila. Komornik

se ponudio da će sam kupiti ţlicu, ali on se nije smio paĉati u kućanstvo. I tako je bilo sa svim drugim.

Ţena je sve spreĉavala i nikad nije 216 bilo uĉinjeno, stoje bilo nuţno da se uĉini. Ona je spreĉavala, opozivala zapovijedi, odgaĊala, i tako

seje konaĉno cijela kuća sastojala od samih pogrešaka i nedostataka. Najgore je bilo, kad pozvano

društvo nije ništa imalo, stoje nuţno, paĉe ni jela. Postoje svijet već takav da nije zadovoljan s ne-

dostacima, nego sve nastoji da ispravi i popuni, nije ĉudo, što je i komornik bio nezadovoljan. - Ti svagdje vidiš samo pogreške, reĉe ţena. - Kad ih svagdje ima! odgovori komornik, i to je bilo posve logiĉno. Onda ţena otputuje na nekoliko dana k rodbini, koja je stanovala na ladanju. Gospodin, ostavši sam kod kuće, mislio je, da će svoju ţenu na povratku ugodno iznenaditi, pa je

poslao po tapetara. On dade skinuti sa prozora pauĉinu i objesi nove zavjese svjeţih, vedrih boja. I kad

je zastrujalo svjetlo u njegov stan, on je tek pravo osjetio sve one muke, u kojima se dosad muĉio

ţiveći u tmici. Dan prije ţenina povratka primi pismo od ljubavnice svoje duše. Pismo je bilo kratko, oporo, odluĉno.

I ono mu se sleglo poput pauĉine na lice, za-strlo mu pogled i oledenilo srce. Ne misleći ni na što,

drţaše papir prema svjetlu, kao da hoće nešto drugo proĉitati ispod teksta. I gle, na vodenom znaku

papira pokaza se pauĉina s velikim paukom u sredini! To, dakako, nije ona naĉinila, ali takav papir

moţe da se kupi. 217 On postade nujan i zaokupile ga crne slutnje. I ţena se povrati! Kad je vidjela vedre boje i sjajno svijetlo, ona se namršti. I poĉe da se sprema oluja! Ali oluja nije ovaj put zaurlala brzo i samo u jednom pravcu, nego polagano i sa svih strana. S onu stranu hodnika bijahu kuhinja i soba, u kojoj su obje djevojke spavale. Prvo je bilo, što je ţena

uĉinila, da je oduzela djevojkama njihovu sobu. Drugo je bilo, daje zakljuĉala smoĉnicu i proglasila

djevojke kradljivicama. Treće, daje izbrojila šećerne kockice. Ĉetvrto... ah, da! Drugog su dana bile opet na prozorima pauĉine, a kod objeda bili su krumpiri crni, dok meso nije bilo

sasjeĉeno na komade, nego je izgledalo kao da su ga lovaĉki psi rastrgali. Komornik, koji je još uvijek vjerovao u beskonaĉnu moć ljubavi, nije ništa prigovorio. Narednog dana bili su krumpiri opet crni, i tako je ostalo šest mjeseci. On je kušao da koju rijeĉ kaţe o

tom u razgovoru: prošlog ljeta bilo je vlaţno, gospodarstveni su proizvodi od toga trpjeli itd. Ali ga ap-

solutno nije razumjela ili nije htjela da razumije. Konaĉno se poĉeše u kući pojavljivati simptomi bolesti, a jer su na svima bili isti simptomi, gospodin

se domislio da su se otrovali, i to po svoj prilici kuhinjskim posuĊem. Kad je tu svoju sumnju saopćio ţeni, onda... 218 Ali gospodin nije htio da se dade otrovati: on zazvoni i naloţi, da mu se donese lonac u kojem se kuha

krumpir. Lonac doĊe i bio je pokvaren. - Zar ne vidiš daje caklina raspucana i da jedan komad fali? upita ţenu. - Ne! odgovori ona. On sad izgubi vjeru u ljubav, ustade od stola i pozva telefonom sluţnika. Kad je došao, povjeri mu gospodin, da kupi nove lonce i ujedno ţlicu za gorušicu. Ove noći gorjele su sve elektriĉne svjetiljke u kući, ĉitavu noć do jutra. Ţena ih je zapalila!

Onda doĊe - ne do ljubavi, nego do mrţnje, do velike opravdane mrţnje na zlobu, na muĉenu zlobu i

promišljenu prostotu. I vatra, koja pali i ĉisti, saţeţe mu pauĉinu pred oĉima, i on uvidi, da nije svezan sa ĉovjekom, nego sa

Ċavolom. Ĉitav dom izgledaše kao jedna jedita zelenoţuta zloba. Tako su mrzili jedno na drugo, daje zaudaralo

po sumporu i fosforu; djevojke su tako mrzile na domaćicu, da se sva skvrĉila i u svome oĉajanju po-

traţila zaštite i utjehe u muţa, kojeg je savladala samilost. - Ti si tako zla, da je šteta za tebe! reĉe on. A kad ju je onda utješio, ona poĊe i otvori opet elektri-

citetu! 219 Svi su prijatelji bili iz kuće rastjerani, a roĊaci su izostali; oni nisu mogli da ţive u kući, jer su se gušili

u mrţnji. Tako se mrzilo da su mjed i pozlata pocrnili, da su pokućstvo i daske, kojima su obijeni zidovi,

raspucali, da su se peći dimile, da su biljke poginule i da je jelo iscurilo. Ţena je postala nervozna, ali joj je inaĉe bilo dobro. Kad je meĊutim morala da u lijeĉnika ište savjeta

radi svojih ţivaca, on joj je propisao pilule od arsenika. Onda je postala još otrovnija i otrova-la je zrak

u cijeloj kući. Postala je takoĊer zlobnija. Da muĉi djevojke, dala je namjestiti zvonce nad njihovom posteljom, pa bi

više puta zvonila po noći, da ĉuje jesu li kod kuće. Ali djevojke su pripovijedale drugim djevojkama o svim tim okrutnostima svoje gospodarice, pa kad

je ona preko stuba silazila ili uzlazila, psikalo se po kući, kao da se na ognjište pijucka. I tako doĊe Badnjak. Sad će biti boţićnjeg mira, mislilo se. Ali ne, boţe saĉuvaj! Poĉelo je već ujutro. - Jesi li dala sluţinĉadi boţiĉne nagrade? upita komornik. - Ne, neće ih dobiti, jer su se zlo vladale. - Meni se to ne ĉini, a i one su ljudi. - Nisu, to su ţivotinje! A ako se ti usudiš da im štogod dadeš, upalit ću kuću. - Dobro, ali vrataru moramo da štogod damo. 220 - Ne, o tom nema ništa u ugovoru. - Ali će se osvetiti! - Neće se usuditi. Ali zato sam kupila boţiĉni snop od klasova za ptice, jer ga je fino vidjeti na

balkonu, premda to ptice ne zasluţuju, jer su prava gamad. Sad je htjela ţena da poĊe u dućane; što će zapravo kupiti, to nije ni sama znala, jer o boţiĉnim da-

rovima nije htjela da ĉuje. Dolje je htjela poći liftom. Pred hodnikom su stajali svi siromasi gospodina

komornika; ona ih je rastjerala s dobrim savjetom - neka rade. Onda uniĊe u lift i povuĉe konopac. Lift se malko spusti, a onda se zaustavi. Ţena je vukla i vukla, ali se nije dalje micala. Onda uze vikati

i grditi; dozivaše i vratara, ali ovaj nije ĉuo. Ĉule su meĊutim djevojke u kući i sve se one oku-piše

kod kaveza, da pogledaju »ţivotinju«. I one su na nju pokazivale prstom, plazile joj jezik i govorile

ruţne rijeĉi, vrlo ruţne. Konaĉno je došao vratar, ali nije mogao kaveza ni otvoriti ni dolje ili gore povući. Mora otići po bra-

vara, i ode. Ali mjesto njega doĊoše siromasi, koje je ţena potjerala. Oni stadoše i zavirivahu u kavez;

nisu ništa rekli, nego su samo zavirivali, a to moţe biti veoma neugodno. Ĉitave tri ure morala je ondje sjediti. Kad su je oslobodili, psovala je vratara, što ne drţi lift u redu;

zato neće dobiti boţiĉne nagrade, a neće joj više ni 221 drva nositi. Tako ga je prikratila za komadić kruha. Onda je pošla u dućane. Došavši na ulicu, otišla je na ploĉnik na drugu stranu, da vidi kako ptice

kljucaju na njenom snopu. I ĉitava jata vrabaca dolijetala su na balkon, ali su opet brzo odletavali k snopovima susjeda. Nisu

htjeli ni da se dotaknu njenoga snopa, jer je zaudarao po mrţnji i zlobi. Radi toga je bila zla, jer

ţalosna nije ni mogla da bude. Onda je kupovala kroz nekoliko sati i vratila se napokon na objed, jer je veoma ogladnila. Išla je po

stubama gore, jer lifta nije više voljela; zatim je otvorila vrata od hodnika i zazvonila sluţavkama, ali

nijedna nije došla. Onda srne u kuhinju, da ih izgrdi. Ali gle, tu nije bilo nikoga da ga izgrdi. Potom

pohrli opet u stan, da potraţi gospodina; ali ni njega nije mogla da naĊe. Tada je napokon sve razumje-

la: bili su se svi razbjeţali iz kuće. Ali na stolu je u dvorani našla pisamce, koje je uzela i proĉitala. U pismu je pisalo: - Da si mi zdravo, ljubavnice duše moje! Hvala ti za sve dobro i lijepo što si mi dala, a sve zlo i ruţno

nastojat ću da zaboravim. Zbogom! Ţena je bila ljuta, pa je razderala pismo. Ona se na sve ljutila i pripadala onoj vrsti ljudi, koji se »ljute

ni za što«, a u toj ljutnji bilo je velike zloće. Onda opet pode u kuhinju da štogod jede, ali nije mogla ništa naći. 222 Sad se još više rasrdi i poĊe k telefonu, ali ruĉica se nije dala okretati; bila se raspukla. Sad je i ona pucala od jada, pa je htjela da ispije ĉašu vode, kako bi ugasila svoju zlobu; ali gle, vo-

dovod nije davao vode! Mislila je da tajno kamo ode, ali kad se domišljala, komu bi otišla, uvidi, da nema ni jednog prijatelja,

jer se je sa svima raskrstila. Onda je sjedila tako dugo, dok se nije smrklo; bojeći se tmice, ustade da zapali elektriĉno svijetlo. Ali, eto, nije bilo ni svjetla. PoĊe u kuhinju da potraţi ţigice, ali ih ne naĊe. I pipajući povrati se k stolu u dvorani, gdje je ostala sjedeći. Sjedila je ĉitave ure misleći o svojoj

prošlosti i o tom daje danas Boţić. Boţić! I u njenoj pameti pomoli se meĊu ostalim jedna malenkost. Dok je bila zaruĉena, ona je jednoć, uznesena i oĉišćena bezgraniĉnom ljubavlju svoga zaruĉnika,

otkrila, da nije onaj anĊeo, kakvim ju je on smatrao. I ona se stidjela svih onih dobrih misli što ih je on

imao o njoj. Onda je osjetila samilost prema njemu i u jednom svojem boljem ĉasu napisala mu pismo,

u kojem je kazala, da nije ona kojom je on drţi; daje nasuprot najzlobniji ĉovjek, koji je ikad stvoren; i

zamolila ga, da se spasi, dok je još vremena. Ali on joj nije vjerovao, nego je vjerovao samo svojim

velikim ĉuvstvima. 223 Sad zazvoni ţestoko telefon; misleći da je spas blizu, ona pohiti k aparatu, dohvati slušaljku i stane

slušati. -Vještica! Mora! Pauk! vikao je jedan surov glas, kojega nije prepoznala. I ljuća nego prije poĊe natrag k stolu u dvorani, zatvorivši telefon, i sjede na isto mjesto. Nije još dugo

sjedila, kadno telefon poĉe kao sam od sebe govoriti; tako joj se bar ĉinilo. I on je govorio o svim njenim zlobnim djelima: kako je njezin siromašni muţ morao da plati za sve

elektriĉne svjetiljke, koje je cijelu noć ostavila da gore; kako je po noći muĉila djevojke zvonom; kako

je kuhinjsko posuĊe bilo otrovano; govorio o svem, o svemu! I onda je poĉela da se tali! Oplakivala je samu sebe i svoju zlobu; suze su joj u tmici ćurkom curile

poput kiše. Bila je šteta za nju. I ĉula je rijeĉi svoga muţa: Ti si tako zla, da je šteta za tebe! Sjedeći u tmici, ona je ĉvrsto pritiskala oĉi rukama, - a kad je sada podigla ruke i pogledala oko sebe,

bila je ĉitava dvorana s ĉitavim stanom rasvijetljena; stol je bio prostrt i na njem su stajali boţiĉno

drvo i boţiĉni darovi; iz kuhinje se ĉulo veselo klopotanje, a iz vodovoda šumom tekla svjeţa voda.

Onda joj laka topla ruka pomilova hladne obraze i ona zaĉu šapat dobro poznatoga glasa, sliĉan

ljetnomu vjetriću meĊu cvijećem uz šumski potok: - Ljubljena moja! 224

Pjevaĉica Bila je nekada jedna mlada djevojka u operi. Bila je tako lijepa, da su se ljudi za njom okretali na ulici,

a pjevala je kao što rijetko koja pjeva. Tada doĊe kapelnik i skladatelj, koji joj ponudi svoje kraljevstvo i k tome svoje srce. Ona je primila

kraljevstvo, ali za srce nije marila. Sad je postala velikom, tako velikom kao nijedna druga. I ona se vozila ulicom u svojoj viktoriji

domigujući svojoj slici, koja je visjela u prozorima svih knjiţarnica. Kasnije, postala je još većom, pa joj je slika došla na poštanske dopisnice, na sapune i škatulje od ci-

gareta. Konaĉno joj postaviše sliku i u foyer meĊu portrete upokojenih besmrtnika. Tada je postala

upravo ohola. Jednoga dana stajala je na mostu za iskrcavanje, vani na moru, gdje je bila jaka struja, a more je bilo

uzbibano. Kapelnik je, naravno, stajao uz nju, a i mnogi drugi mladi ljudi. Ljepotica se igrala s ruţom,

koju su ţeljela dobiti sva gospoda; ali ona je htjela daje dade samo onome, koji bije sam sebi donio. I

ona baci ruţu daleko u valove. Mlada gospoda dosezala su ruţu samo pogledima, a jedini ka- 225 pelnik baci se odmah u more i, plivajući poput galeba na valovima, uhvati domala ruţu usnama. Nato zaori pljesak sa mosta, a kapelnik, leţeći na talasima, opazi u njenim oĉima da ga ljubi. Ali kad

se okrenuo da zapliva prema obali, nije mogao da krene s mjesta, jer je udarala silna protustruja. No

ljepotica s mosta nije primjećivala struje, nego je mislila da se on igra, pa se zato nasmijala. On je,

poznajući smrtnu opasnost, rĊavo shvatio taj smijeh, koji ga se tako bolno dojmio da je njegova ljubav

išĉezla. Ipak, on se iskobeljao i isplivao na obalu, iskrva-vivši ruke na mostu. - Ti ćeš dobiti moju ruku, reĉe ljepotica. - Ne trebam je! odgovori kapelnik, okrene joj leĊa i ode. To je bila za ljepotu uvreda veliĉanstva i on je zato morao umrijeti. Kako se dogodilo da je kapelnik izgubio svoje mjesto, to mogu da znadu samo kazališni ljudi koji se

razumiju u takve stvari. No on je ĉvrsto sjedio, pa je trebalo dvije godine da ga najzad makne. Kad je odgurala svoga dobroĉinitelja, trijumfirala je i postala još nadutijom, tako da se to poĉelo

opaţati. Publika je primijetila pod njenim rumenilom i bjelilom, daje opaka u srcu; zato nikoga više

nije mogla potresti svojim pjevanjem, a njenim suzama i njenom smiješku nije nitko vjerovao. 226 Ljepotica je to osjećala i bila ogorĉena. Ali je još vladala u kazalištu i prigušivala sve one, koji su

htjeli da se uspnu, sluţeći se u to ime i novinama. Ljubav publike bila je izgubila, ali njoj je više bilo do vlasti, pa jer je sada bila bogata, moćna i

zadovoljna, ona se tjelesno veoma dobro osjećala. A ljudi, koji se tjelesno tako dobro osjećaju, obiĉno

ne mršave, nego upravo naginju gojaznosti, pa je i ona doista postajala korpulentni)om. To se zapoĉelo

i razvijalo polagano, ali dosljedno, tako da nije ni sama opazila, dok nije bilo prekasno. Dakako!

Nizbrdo se svatko brzo vozi, ali je njena voţnja bila vrtoglavo brza. Tortura, kojoj se podvrgla, nije

ništa koristila. Ona je imala sladokusan stol kao malo tko u gradu, ali je morala gladovati, a što je više

gladovala, postajala je sve deblja. Za godinu dana nije više dobivala pjevaĉkih partija, a plaću joj sniziše. Za dvije godine bila je napola

zaboravljena i od mlaĊih nadoknaĊena. U trećoj godini joj otkazaše i ona morade unajmiti sobu na

tavanu. - Bila je to neprirodna debljina, reĉe redatelj šaptaocu. - Nije bila debljina, nego naduvenost! odgovori šaptalac. Sad je sjedila u sobi na tavanu i gledala na neku plantaţu. Tamo se nalazila i velika suša za duhan, 227 koja se njoj sviĊala, jer suša nije imala prozora s kojih bi je mogli ljudi gledati. A u ţljebovima pod

krovom obitavali su vrapci, dok se duhan nije nikad u njoj ni vješao, jer se u onom kraju nije više ni

sadio. Tako je pjevaĉica ĉitavoga ljeta sjedila i gledala svoju sušnicu, ne mogavši se domisliti, ĉemu ta

zgrada sluţi, jer su vrata uvijek bila teškim lokotima zakljuĉana i ona nije nikoga vidjela, da bi ulazio

ili izlazio. Da se u njoj skriva neka tajna, to je naslućivala, ali kakva, to je malo kasnije vidjela. Od minule slave preostalo joj je još nekoliko slamki, kojih se drţala i od kojih je ţivjela: to su bile

njene najsjajnije uloge, Carmen i Aida, koje se nisu prikazivale otkako je ona otišla iz opere, jer nije

bilo za njih doliĉne nasljednice, a u uspomeni publike ţivjela je njena izvedba, koja je doista bila

izvrsna. DoĊe napokon mjesec august; svjetiljke se opet upališe i kazalište se imalo opet otvoriti. Pjevaĉica sjedaše na svojem prozoru gledajući na sušnicu, koja je nedavno dobila krov od crijepa i bila

crveno oliĉena. Tada doĊe jedan ĉovjek sa krumpirišta, noseći velik zarĊali kljuĉ. On otvori sušnicu i uniĊe u nju. Iza

njega doĊoše još dva ĉovjeka, koji su joj se priĉinili poznati, pa i oni išĉezoše u sušnici. Sad ju je poĉela ta stvar zanimati. 228 Za kratko vrijeme iziĊoše ona tri ĉovjeka noseći nešto ĉudnovato, što je bilo nalik podu od kreveta ili

zidnom parapetu. Pred vratima preokrenuše ove ĉudne stvari i prisloniše ih na zid od suše. Njoj se to prikaza kao neka

peć od kaljeva, ali naslikana peć, i to rĊavo naslikana. Onda redom iznesoše: vrata od nekakve

ladanjske kuće, moţda kakve lovaĉke kolibe, a iza toga šumu, prozor, biblioteku. Bile su to pozorišne dekoracije. Za ĉas prepozna-doše ona ruţiĉni grm iz »Fausta«. Suša je dakle bila spremište za operne dekoracije, a i ona je nekoć pjevala pri tom grmu: »Kaţi mi,

cvijete drag...!« Zabolje je u jadnom srcu, kad je vidjela da se ima pjevati »Faust«, ali je našla neku utjehu u tome, što

ona nije nikada pjevala ulogu Margarete. - Neka, Fausta ne marim! Ali ako iznesu »Carmen« ili »Aidu«, to će biti moja smrt! Sjedeći tako, ona je gledala kako se repertoar mijenja, i znala je ĉetrnaest dana prije od novina, što će

se u operi davati. Bilo je to ipak dosta zabavno! Vidjela je kako izvlaĉe »Strijelca vilenjaka« s vuĉjom

jamom i ostalim: »Ukletog Holandeza« s laĊom i morem; »Tannhausera«, »Lohengrina« i mnoge

druge opere. Ali jednoga dana doĊe, što je napokon moralo doći. Ljudi su radili pred sušom (ona se sjetila da se

jedan od njih zove Lindquist), a slika, koju su 229 sastavili, prikazivaše španjolski sajamski trg. Kulisa je stajala nakrivo, pa pjevaĉica nije mogla dobro

vidjeti štoje. Jedan je radnik s kulisom prtljao, dok je nije preokrenuo, i sad se na ruţnoj, straţnjoj stra-

ni pomoliše velika crna slova, jedno za drugim, polagano, kao daje hoće muĉiti; bilo je napisano ne-

opozivo, jasno: C, A, R, M, E, N. Dakle Carmen! -To će me ubiti! reĉe pjevaĉica. Od toga ću umrijeti. Ali nije umrla, bijednica, nije ni onda umrla, kad je na red došla »Aida«. Njeno je ime bilo već izbrisa-

no iz uspomene suvremenika, u prozorima knjiţar-nica, sa poštanskih dopisnica, a napokon je nepo-

znatim naĉinom nestalo i njene slike iz fovera. Nije mogla razumjeti da ljudi mogu tako brzo zaboravljati; to joj je bilo sasvim nepojmljivo. Alije ona

samu sebe oplakivala, kao što se oplakuju mrtvaci. Pjevaĉica, toliko slavljena pjevaĉica, bila je doista

mrtva! Jednoga dana prolazila je nekom pustom ulicom, da se prošeće. Na kraju ulice bilo je stovarište za

smeće. Ona je stala, ne misleći ništa dalje, ali je tom prigodom mogla da se uvjeri o prolaznosti na

svijetu: na hrpi smeća leţala je dopisnica s njenom slikom u ulozi Carmene. Ona brzo poĊe dalje ridajući u srcu. DoĊe u neku popreĉnu ulicu, gdje je zastala pred prozorom jedne

male knjiţarnice. Bila je navikla da zastajkuje pred takvim izlozima i da pogleda ima li u njima kakva 230 njena slika. Ali tu je nije bilo. No zato je visjela štampana cedulja, na kojoj je nehotice proĉitala ĉudne

rijeĉi: »Gospod stoji nad onima, koji ĉine zlo, da zatre njihovu uspomenu na zemlji«. Koji ĉine zlo! Zato je dakle njena uspomena zatrta! Tako se, eto, mogla objasniti zaboravnost ljudi! - Ali zar se zlo ne moţe opet popraviti? Zar nisam dosta kaţnjena? jadikovaše ona u sebi. I pjevaĉica poĊe u šumu, gdje nije bilo ljudi. Idući tako oĉajna, pogruţena i pokorna, opazi drugog

samotnog ĉovjeka, koji je pred njom stao i oĉima ju pitao da lije smije pozdraviti. Bio je to kapelnik. Ali u njegovim oĉima nije bilo ni prijekora ni samilosti koja poniţava, nego je iz

njih sjalo divljenje, divljenje i njeţnost. - Kako si postala vitka i milovidna, Hanna! rekoše njegova usta. Ona se pogleda, pa se i njoj priĉini da je tako. Ţalost i nevolja spalila je zališno, naduto meso. I ona je

bila ljepša nego nekada. -1 jednako si mlada! Još mlaĊa nego prije! To je bila prva dobra rijeĉ, koju je nakon duga vremena

ĉula; a jer je dolazila od onoga, kome je toliko zla nanijela, ona sada tek razabra, koliko je vrijedan

dobar ĉovjek, i to mu je rekla. - Imaš li još svoj nekadašnji, lijepi glas, Hanna? upita kapelnik, koji nije mogao slušati, da njega tko

hvali. 2.31 - Ne znam! projeca nekadašnja pjevaĉica. - DoĊi sutra gore u pokusnu dvoranu... Da, u operu k meni, pa ćemo da ĉujemo. Ja sam naime opet

angaţiran... Pjevaĉica je nekoliko puta dolazila. Ponovno je bila angaţirana i brzo se uspela na nekadašnju svoju

visinu. Publika je oprostila i zaboravila njezinu pakost; i sad je pjevaĉica opet velika, kao što je bila prije,

paĉe još mnogo veća. Zar to nije pouĉna priĉa?

Preveo Milan Zorić 232

August Strindberg Umro je 14. svibnja 1912. u Stockholmu u 63. godini. Ispratilo gaje oko dvadeset tisuća ljudi sa

osamdeset socijalno-demokratskih zastava i deputacijama univerzitetskih Ċaka iz Upsale, Lunda i

Goteborga. I tako se tek na pogrebu Strindbergovu definitivno utvrdilo, kojemu je društvenom sloju

svojim radom najviše ugodio i koji su u njemu gledali utjelovljene svoje ideale. Ovo je valjalo naroĉito istaknuti, jer valjda nema u modernim literaturama pisca, kojemu bi se tako

teško mogla odrediti osnovna knjiţevna crta, kao ovom velikom ŠveĊaninu. Njega nikako ne poznaje

onaj, koji je proĉitao samo neke njegove knjige. A i onaj, koji ga je potpuno prouĉio, mora doći do

zakljuĉka, da, općeći sa Strindbergom, nije općio s jednim, nego sa nekoliko pisaca. On je naime u

svakom svom djelu nov i uvijek drugi. Maksim Gorki ostaje u svakoj svojoj knjizi isti, ma koliko se

on trudio, da izgleda drugaĉiji. Ako proĉitaš jednu sitnu novelu Knuta Hamsuna, znat ćeš, što imaš

oĉekivati od krupnih njegovih djela i kako će on što kazati. Kod Strindberga nije tako. Oblik njegovih

knjiga uvijek je tako raznolik, stilom i radnjom, idejama i formom, te se ĉini, da meĊu svim tim knji- 233 gama nema nikakvih mostova koji ih spajaju. To su ostrva, velika i malena, plodna i pusta, rajska i

paklena, koja neće da znadu jedno za drugo. A ipak sva skupa ĉine onaj svijet, što gaje Strindberg mi-

slio sazdati. Ovom figurom htjeli smo izraziti, da je taj svijet stvorio jedan Stvoritelj, koji je po uzoru

boţjem iz niĉega sazdao svijet s beskrajnom raznolikošću i udahnuo mu dah ţivota. Ako potanko

prouĉimo Strindbergovu biografiju i sve njegove knjige, koje je ispisao krvlju srca svojega, doći ćemo

do uvjerenja, daje bio genijalan ĉovjek, koji je mnogo stradao, mnogo se borio, mnogo iskusio i vrlo

mnogo nauĉio od ţivota. Bio je vjeĉiti renegat: buntovnik, koji je jurišao na nebo; sila, koja je

razrušavala svijet, da ga iznova poĉne stvarati; ĉovjek, koji je bogove htio prouĉiti sa svih strana prije

nego što bi im se privolio, a kojima bi okretao leĊa, ĉim bi se uvjerio, da nisu ono, stoje on od njih

oĉekivao... U jednom od prvih svojih djela (»Crvenoj sobi«), koje je napisao prije 45 godina, govorio

je o sebi -jer je on uvijek govorio samo o sebi, ma kojem licu stavljao rijeĉi u usta: »Falk je bio dijete,

jer je još vjerovao u sve, bila to stvarnost ili bajka«. A godinu dana prije smrti napisao je jednom

prijatelju pismo, u kojemu je rekao: »Zagonetku ţivota, koju sam odgonetao ĉitavog svoga vijeka,

trebao sam mnogo jednostavnije riješiti. Ĉovjek treba da ostane djetetom: da voli bajke i da vjeruje u

njih, ma kako mu se nevjerojatnima ĉinile. To je priprosta i najviša istina«. 234 I time bi bila riješena i zagonetka samoga Strind-berga. Napisao je u svemu oko osamdeset djela: gotovo pedeset drama, od kojih su nam neke poznate i sa

pozornice Hrvatskog Narodnog Kazališta; pet velikih romana, od kojih je na hrvatski preveden i naj-

znatniji »Sin sluţavke« (s lijepim i velikim predgovorom iz pera gosp. Cihlar-Nehajeva); sedam nove-

listiĉkih svezaka, iz kojih donosimo najznaĉajnije u ovoj knjizi »Zab. Biblioteke«; šest autobiografskih

djela; ĉetiri zbirke pjesama i deset svezaka nauĉnih, i filozofskih radova - od kojih nijedna knjiga,

uzevši je samu po sebi, ne izraţava sve duševno talasanje i sve prebacivanje njegovih osnovnih ideja.

Bio je Protej, kojemu valja traţiti temeljnu crtu u svim njegovim promjenama. Rodio se 22. januara 1849. u Stockholmu od oca, brodskog komisionara, i majke, jedne sluţavke.

Svoju nevoljnu mladost opisao je s nemilosrdnom strogošću u spomenutom »Sinu sluţavke«. Iza tri

nesretna svoja braka izdao je pod konac ţivota djelo »Osamljen«, u kojemu je napisao onu znaĉajnu

reĉenicu: »Iskustvo me je nauĉilo, da ĉovjek ostaje kroz ĉitav svoj vijek otprilike onakav, kakav se ro-

dio...« I zamrzio je ţene. Za njega je ţena bila gora od muškarca: podmukla i neodgovorna bojovnica

na ţivot i smrt; taktika joj je podla, fantazija vjeĉito spolna, dok ju maĉja njena priroda ĉini nepobje-

divom. Ţena sama sobom ĉini muţa robom. - U narednim Strindbergovim djelima (»Ispovijest

jednoga 235 luĊaka«, 1888; »Inferno«, 1897; »Legende«, 1897. i »Jakob se bori«, 1898.) ţena svagdje stoji u

središtu radnje; ona je velika upropastiteljica, ali i pokretaĉka svakoga razvijanja, protivnost, koja raĊa

snagu, oganj, koji proĉišćava. Bio je i optuţivan radi bogohuljenja, ali i rješavan. Njegovi »Crni barjaci« bili su zatrovan pamflet na

švedske literarne prilike. Uĉio je svašta i bio koješta: puĉki uĉitelj, glumac, lijeĉnik, redaktor, telegrafski asistent, slikar,

propovjednik, instruktor, drţavni knjiţniĉar i moţda još što. Bio je ĉekić i nakovanj, Faust i Mefisto,

lovac i lovljena divljaĉ. Ţivio je brţe i intenzivnije nego ikoji od njegovih suvremenika. Duh mu je

uvijek bio spreman na borbu. Upravo se osjećalo, kako mu u duši sve kipi i previre. God. 1877. oţenio se prvi put - kako u svojoj biografiji sam kaţe: »Brak No. 1«. -neznatnomjednom

glumicom, Siri Essen. Nesretno, dakako. I preselio se u Pariz. Na povratku se oţenio Beĉankom;

Fridom Uhl, ali se uskoro i s njom raskrstio. Iza toga je došla na red opet glumica, Harrieta Bosse, ali

je i ona pošla tragom svojih prethodnica. Do godine 1890. bio je Strindberg realist i socijalist, dok se, pod utjecajem Nietzscheovim, nije razvio

u individualista. Povukao se u samoću i napisao krasni svoj roman »Na otvorenom moru«, koji djeluje

kao suncem obasjana oaza. Povukao ga je sa sobom entuzijazam, koji mu je i nebo, i zemlju, pa ĉak i

ţenu uzvisio pod sunĉanim zrakama sa- 236 moće do najviših visina. Nikada Strindbergova ironija nije bila tako uzvišena, njeţna i ponosna. Ali je

u ovoj samoći došla i njegova rezignacija, koja ga je uvela u misterije i tugu. Mistika gaje zaokupila i

dovela gotovo do ludila. Djela, koja je u to doba pisao, sva su patološka. Muke su njegove bile stra-

hovite, dok ga nije spasio katolicizam i blaga religioznost, kakvu je nalazio u Balzacovim djelima.

Prividna brutalnost Strindbergove knjiţevne spodobe ovila se svijetlom atmosferom. U potonjim dje-

lima ne razabiru se više divlji glasovi - odviše mudrosti sabrano je u njima. I tako se u Strinbergovim djelima nalaze svi knjiţevni »pravci« posljednjih desetljeća. Ţivio je u svom

vremenu kao ni jedan umjetnik prije njega. Bio je ţivi kompendij umjetnosti, koja je potresala dvjema

generacijama. Najozbiljniji ispovjednik naših dana. Djela mu, doduše, nisu proţeta jednim

jedinstvenim duhom, ali je svako od njih - ĉitav svijet. 237

KAZALO Ljubav i kruh........................5 Dijete............................23 Trvenje...........................35 Jesen............................54 Corinna...........................73 Nevjenĉan i vjenĉan...................113 Dvoboj...........................123 Ţena i muţ........................143 Ţena gospodina Bengta.................154 Više svrhe.........................177 Boţić jedne muĉiteljice.................211 Pjevaĉica.........................225 August Strindberg...................233 239 IZABRANA DJELA ZABAVNE BIBLIOTEKE NIKOLE ANDRIĆA Prije punih sedamdeset i ĉetiri godine pokrenuo je Nikola Andrić svoju, i danas poznatu i cijenjenu, Zabavnu

biblioteku. U razdoblju od 1913-1941. knjige su kontinuirano izlazile jednom ili dvaput mjeseĉno. U tih dvadeset i osam godina objavljena su 603 broja u više stotina svezaka s izborom iz dvadeset i pet zastu-

pljenih knjiţevnosti. Bio je to pravi nakladniĉki pothvat, koji ni do danas nije nadmašen. A nije nevaţno

spomenuti da je taj posao za Andrića bio samo jedan od mnogih. 0 svojim naĉelima pri objavljivanju Biblioteke Andrić u predgovoru Kataloga, stoje tiskan u veljaĉi 1932. (nakon

500. objavljenog sveska posvećenog Lijepoj našoj... Josipa Horvata), sam navodi: »U osobitu svoju zaslugu

biljeţi Zabavna Biblioteka tri ĉinjenice. Prva je, daje mnoga najzvuĉnija imena svjetske literature prva prenosila

u našu knjiţevnost. Druga: daje sva djela (osim skandinavske i turske) donosila u prijevodima iz originalnih

jezika, a treća - da se na ĉistoću jezika, po mogućnosti, što više pazilo«. 1 doista je tako. Kao poliglot i sam je za potrebe Biblioteke preveo više od šezdeset naslova, a i danas se sve više

cijeni njegov jezikoslovni rad. A uz njega je zastupljena i ĉitava plejada vrsnih prevoditelja i znalaca hrvatskoga

jezika. Iz tog smo razloga odluĉili saĉuvati izvorne tekstove prijevoda, bez redigiranja (osim što je izostavljen po

koji, današnjem duhu jezika, nepotreban zarez), jer jezik iz te prve polovice 20. stoljeća, svojom osobitošću i

osebujnošću uvelike obogaćuju hrvatski jeziĉni korpus. Mnoge su stare, dobre, rijeĉi posve nepravedno

napuštene ili zaboravljene a s pomoću nove tehnologije bit će moguće pratiti njihov daljnji ţivot i stvarnu

sudbinu. Konaĉno, nije sluĉajno stoje Zabavna biblioteka imala dug i uspješan ţivot, jer je uz zabavu (koja ni danas

nikome nije na odmet) nudila i poduku, širila uske horizonte vlastite sredine i donekle se oglušila na priliĉno

teška vremena u tom razdoblju (svjetska knjiţevnost u zamjenu za svjetske ratove, svjetsku krizu i tsl.). Moţda

nam ovaj novi izbor iz te kultne biblioteke posluţi u tu istu svrhu, ali bez nade i u sliĉan trţišni uspjeh u kojem je

Andriĉ bio pravi majstor. U nekoliko sljedećih kola (po šest svezaka) objavit ćemo samo mali djelić izbora iz te, i danas nezamjenjive

kolekcije, koja, širinom izbora iz svjetske literature i vrsnoćom svojih prijevoda, pouzdano svjedoĉi da smo i

prije gotovo sto godina išli u korak sa svijetom, baš kao stoje i taj svijet na našem prostoru tada bio posve priro-

dna pojava. A da bismo današnje ĉitatelje što bolje upoznali s našom bogatom nakladniĉkom tradicijom, što ju je, medu

ostalima, posebno ostvario dr. Nikola Andrić svojom Zabavnom bibliotekom još u prvoj polovici 20. stoljeća, u

pripremi je i kompletna bibliografija Biblioteke s katalo-škim anotacijama iz pera samog urednika. Konaĉno, nije nevaţno spomenuti da je dr. Nikola Andrić, uz Isu Velikanovića, još davne 1938. sloţio jedini u

nas i, na ţalost, malo poznati slikovni rjeĉnik hrvatskoga jezika (prema ugledu na prestiţna Dudenova izdanja)

pod naslovom Staje što, koji će takoĊer uskoro biti tiskan u našoj nakladi. Rijeĉ je i danas o nezamjenjivom

priruĉniku, napose za prevoditelje. IZ ZABAVNE BIBLIOTEKE NIKOLE ANDRICA I. KOLO 1. Josip Horvat Lijepa naša... 2. Bozo Lovrić More 3. Andre Gide Tijesna vrata 4. August Strinberg Brakovi 5. Claude Ferval Kleopatra 6. Octave Aubry Marija Walewska