balky’s reports blava report – 02/2006stojakovic.net/reports/2006/bratislava022006.pdf ·...

Balky’s Reports - BLAVA Report – 02/2006

Ojha,

Evo Balkya, vraca se, a di je bia ? ☺

Sta reci. Vremena je malo, i da dan ima 48 sati, mozda, ali samo mozda bi nesto i stigao.

Tako krajem 4tog mjeseca (tocnije 29.04.) pisem report o dogadjajima iz kraja 1 i pocetka

2gog mjeseca ove godine. Tuzno, ali htio bi zaokruziti i zavrsiti cijelinu ovih davnih

dogadjaja, kako bi mogao nastaviti u dobrom ritmu dalje.

Jedna od novosti je, nema Disklejmera, Balky je otisao globalno i sa maila presao je u PDF

format. Razlog tome je sto sve vise problema postoji, poceli su i Yahoo mailovi biti

problematicni, poceli su Gmailovi ne forwardat slike, poceli su se javljat ljudi koji koriste

Mozilu da im dolaze slike na dno teksta, odvojeno od svega... Stop tome, prelazim na PDF!

Nije najsretnije rjesenje, tesko je dati odgovor sa dijelom teksta ukljucenim, ali kolko sam

uocio, mnogi gledaju samo slike, pa neka im ☺

Cast pojedincima i pojedinkama, poput Tate, Mame, Martine, Azura,Ivana D, Tanje i Ane te

jos po nekih koji procitaju 90%, ali kolko sam skonto ostali «nemaju vremena» ☺ Nema

veze, njima ce biti krivo ☺

A sad da nastavimo gdje smo zadnji put stali ☺

Budimpesta, ranojutarnje budjenje, lagana setnjica, odlazak u Office, posao, a onda

brzopotezno, sa malom jurilicom i 200njak na sat, za 2 sata stiglo se u Bratislavu.

Noc je vec bila posteno naceta, a vizurama Bratislave domnira stari dvorac i nekakav leteci

tanjur. Medjutim, iz auta tako nesto uslikati, nije bilo moguce. Kad smo vec usli u grad, prvo

pa musko, Oraclova zgrada ☺ Reko, tu ste se sakrili, informaticari ☺


I to je bio prvi dojam iz Bratislave, jer je vec bilo mracno, a kako se noc prije i nisam nesto

bog zna sta naspavao, reko ajmo na brod. Kristijan (koji me dovezo do Bratislave) je i onako

morao na Aerodrom po bolju polovicu, pa sam se prebacio u kabinu na brodu, i opustio se

lagano.

Kako je vani bilo, heh, -18, reko idem ja ulastiti svoje nove cipele, kupljene iskljucivo i samo

za ovu priliku. Kupovina tih cipela i objasnjavanje sa ultranerazumljivim trgovcima u

Dubrovniku i Zagrebu su sasvim jedna druga prica, no nekako sam nabasao na cipele, koje

su, kasnije ce se pokazati, pun pogodak!

Ovako je izgledala njihova metamorfoza prvu vece kad sam se uparkirao na brod!

Naravno, originalna boja je ova svjetlija, a ova druga je vec obradjena ☺


Noc je bila tu, cipele ofarbane, umor prisutan, a od jutra se radi... reko, idem ja na spavanje!

Jutro je doslo brze od ocekivanog, lagani pogled na mobitel, gledam kolko je sati, a ono

gledam.. nema signala... reko, miki sta je sad, pa nisam ne znam gdje..

Operem zube, izletim van... a ono...


Brodogradiliste, u pravom smislu rijeci...

Ni zgrade, ni trgovine, ni ljudi, ni signala.... dobro, kasnije sam skonto da imam signal, ali

ako odem na najvisu tocku broda, pa se lijepo na –15 uhvatis za mobitel, i odrzavas 45

minutni conference sa Bostonom Ma super ☺ nos curi, ruke mi se koce, ali .... odsastancilo se

☺

Vratim se takav zbunjen u brod, a ono... od broda ni b... katastrofa... nabacane stvari, alati,

boje, najloni, prasina, cement....


Vidim ja, vrag odnio salu, pa se primio posla, reko bolje se ovdje maknut sto prije nego se

zadrzavati previse... organizirao se, upalio server koji je ultra problematican, i laganini sat za

satom, i prodje dan.

Kako po zakonima razno raznim na brodu mora konstantno neko biti od clanova posade,

onda su oni tu, u smanjenom izdanju, kao u zatvoru, svaki u svojoj kabini, preko dana malo

gule boju, malo farbaju brod, ciste podove, ali imaju i jednog kuhara, pa se ima sta jest ☺

Rucak je novi, a vecera je, sta ostane od rucka. I posto ste dosad navikli na hranu u reportima,

sa razno raznih fensi mjesta, eto da ne ispadne da je meni uvijek sve zlatno. Em je self

service, em je ista hrana cijeli dan.

Hrana srecom nije bila losa, pa da se ne zalim puno ☺

Nekakav kupusic i nekakvi krumpirici i sta ja znam ☺

Nakon cijelodnevnog smora na brodu, jedan od likova koji je tu negdje iz bratislave, isao je

do grada kako bi priveo bolju polovicu na brod, a posto je bio motoriziran, reko, odnio je

vrag salu, ovo je prilika da nadjem grad ☺ I ja se uvalio u prijevoz, popamtio Lodenjice gdje

trebam doc, Glavni Pristav, Slovnafta ☺ (to gdje trebam kad se budem vraco, jel)...

I dobro, dokopam se ja grada vec nekako, iskrca on mene u centru, da mi lagano direktive di

se sta nalazi, i po zimnici ladnoj, kreno ja svojim putem... do starog grada, do dvorca, da

uhvatim koju dobru fotografiju ☺


Kad li sam se spentro tu gore, led je vladao oko mene, nos je curio, prsti su bili smrznuti (na

rukama, noge su bile dobro cuvane ☺ ), ali pogled na Bratislavu... e, moram priznati, nije los,

nije los.. jedna od stvari koja onako, ima smisla ☺

Kad sam dolazio u ovaj grad, citao sam malo o njegovoj povijesti, i tu su navodno vidjeni

vanzemaljci. Mali zeleni...

Iako nisam od onih praznovjernih i lakovjernih (ponekad povucem na naivu, ali... svima se

desi ☺ ), reko sam, MA DA, vanzemaljci malo sutra...

I tako, zaboravio na tu pricu, kad stanem i gledam.. i ne vjerujem... pokusao sam brzo slikati

dvije slike, ali ucinilo mi se da sam nad Bratislavom uvidio NLO!!!!

Kasnije sam, kad sam dosao na brod pregledao slike, i stvarno ljudi, CUDO!!

NLO nad bratislavom! Slike nisam do sad nikome objevljivao, cekao sam, mozda ce neke

novine objaviti vijest, pa da im prodam ekskluzivne fotografije... ali PRC! Niko ni rijec nije

rekao. Shvasta! ☺

Uglavnom, prilazem evidentne dokaze, NLO ja vidio svojim ocima i objektivom kamere!

VANZEMALJCI POSTOJE! Oni nisu mali zeleni, one su male smedje i odazivaju se na

«Ahoy» ☺ ☺


Stvar koja definitivno dominira vizurama ovog grada, uz dvorac koji mi se nalazio iza ledja u

trenucima hvatanja NLOa!

Nakon ovog smrzavanja, kako bi se malo ugrijao zbrisao sam u, a gdje bi ja mogao ☺ jos

jedan u nizu McDonaldza ☺ Mozda na kraju jednom dobijem i nekakav «McFan» clansku

karticu, mozda skontaju da sam jedan od rijetih koji ih jos i dan danas redovno posjecuje i

reklamira ☺


Nakon Mca (koji je blago vidljiv u lijevom kutu donje slike), prosetao sam glavnim trgom,

slikao tu neku staru zgradu, za koju nisam saznao sta je, pa ako neko zna, nek javi ☺

A nakon toga, sa desne strane, novorestaurirana zgrada nacinalnog nekakvog obiljezja, koju

je grad poklonio svojim gradjanima. Eto kako to slovaci rade, zapakiraju zgradu u poklon

svom narodu!


I tu je, zbog ekstremno neizdrzljivih uvijeta rada, zivota i boravka pala odluka! Idem ja nazad

u svoju toplu kabinu ☺

Ali.. ;)

Prije toga, ulecem do taksija, trazim da me prebace do gorenavedenog slovnafta, vice on.. da

da 500 kruna, 500 kruna... Ja reko, oke oke... moze za 500 kako ne! (prije toga sam

obavijesten da je cijena tog prijevoza oko 220 kruna!), i krenem ja u taj taxi!.

I nakon jedno dva kilometra, napravim se glup i pitam «Taximetar?» ... tip nesto kao guta

knedle, kao.. 500 kruna.. reko, ma taksimetar taksimetar.... I upali on taksimetar, i promasi

ulicu, i nesto izmislja, a ja srecom znam put od tocke A do tocke B savrseno i bez greske, i

odvucem ga lijepo na odrediste, a ono PRC! 200 kruna ☺ ... reko, eeee jebo sam ti nanu ☺

O dobro, usljedilo je par dana prilicno monotonije, a posto se sa broda ne mozes bas

pretjerano mrdat, iskoristio sam priliku pa otisao do grada i nakupovao raznih namirnica da

imam za slobodno vrijeme ☺

Jogurti, sir, i pivo bili su smjesteni uz prozor, sa vanjske strane –18, u sobi oko 21, a postavio

stvari uz sam prozor, one su na pristojnih 1, 2 stupnja ☺ koji ce ti frizider, kad je sve frizer ☺

E sad, posto sam imao vremena proucavati sve ovo, sirevi su fantasticni, ovaj RAJO acidko,

litra acidofil light jogurta je nesto sto bi svakako svima preporucio, Let Go – slovacka

varijanta red bulla, onako, nije losa, chips je sranje, sokod kaktusa je fantastican... Borovicka,

nacionalna rakija... uh...nju tu u ovom dijelu price, jos nisam upoznao... ali ☺ ...

Kroz 5-6 dana provedenih na brodu, sredjivane su mashine, serveri su organizirani, pratilo se

ponasanje servera na jednom brodu, testiralo se jel ovo ili ono, a odredjeni test trajao je i po 2

dana.... i sta sad, dok se dva dana testira, na improviziranom terenu za stolni tenis, u

potpalublju jednog broda prasilo se stolni tenis sa kuharom i jos dva madjara...


Sve dok jedan dan nisu predlozili, posto je neki tamo lik imao auto, da mi zapalimo lagano

autom svi zajedno vanka.

I kranuli mi, i gas u Harley Davidson, tamo kao ima ljudi...

Dosli tamo, a tamo podij prazan, i onako.. ima 50ak ljudi... 23h cca. Gledam i nije mi jasno,

ali ono... ajde, da popijemo po pivo ☺

Krene malo muzikice, krene Madona sa onim svojih Shitom Hang Up... kad ono neke mlade

djevojcice na podiju, neki ljudi ulaze, nesto se popunjava... i za tili cas, eto puna kafana,

nema mjesta, ne moze se proci, a svi dobro raspolozeni, svi se gibaju, plesu...


Odjednom, sve vise i vise slovaka, a bogami i Slovakinja ☺ ...

Prizori su bili sve interesantniji, a pojavio se i neki indijanac koji je u nekoj kosari pokusavao

prodati ruze za bolje polovice...

Tu su se zaredali nekakvi gibljivi hitovi, nekakva lokalna muzikica slovacka, i za tren oka,

slavenski duh je proradio. Macke pice po stolovima, s obzirom na –18 vani, reko bi vise gole

nego obucene, spremne za ples i zabavu... ko je htio plesao je, vacario za dupe, uglavnom...

jednom davno su mi rekli, jedine slobodnije od cehinja su slovakinje... ne znam.. nisam

probao, ali sudeci iz vidjenog... jes ☺


Neke su se i dobrovoljne ponudile da slikaju Kuhara, mashinca i mene u akciji....


A neke su htjele i biti dio price, pa su trazile jos jedan snimak, i spremno kleknule, uhvatile

se za mene i slikale se sa nama ☺

U medjuvremenu, Indijanac je negdje nesta, ali sam brzo shvatio gdje je bio ☺ otisao covjek,

pocastili ga picem, a znamo kako na crvenokozaste djeluje alkohol ☺

Uslijedile su ruze za Djabe za cijelu kafanu, a kosara u kojoj su ruze nosene postala je tabure

za sjedenje na stolu i razgledavanje zena ☺ Ludog li indijanera ☺


Nasa manekenkica, koja je ulecela na slikanje pocascena je jednom besplatnom ruzom od

naseg donatora Indijanera, i spremno je docekala svoj prvi foto nastup ☺

Jednom rjecju, u ovoj kafani nastalo je opce ludilo, stolovi puni djevojcica, plese se na

podiju, na sanku, po kafani, svi se gibaju, svi skacu, svi se smiju, svima je zabavno... ju huu

☺

U tom trenu sam shvatio, da vjerojatno zbog ondasnjeg izgleda privlacim paznju odredjenih

djevojaka starije zivotne dobi, ali nisam se dao smesti, poksuao sam zapamtiti sto vise detalja

i vidjeti sto vise svega ☺

U to je i konobarica odlucila da bi i ona, ako moze da bude dio price....pa je i ona spremno

stala i nasmijala se... ☺ ljubazno donijela jos po pivu... dve.... tri.. ☺


A kad je koje vec pivo stiglo....


Bilo je vrijeme da se podeblja ☺

U pricu se umjesala Borovicka, pice najslicnije Votki, ali uzasnog okusa po Boru. ☺ A reze,

a zeze, a kako slovaci piju nego na silu i na ex ☺ tako smo i ovdje krenuli na silu i na ex...

Starije namiguse bile su spremne na namigivanje i zajebanciju na distanci, no kad se

pokusalo slikati, onda su se odjedared posramile ☺

I dok su se one tako sramile, odjednom nastaje mrak...

Pocinje neka zajebana muzika, ljudi se ciste sa podija, a meni kuvar koji je jelte bio tu

samnom vani vice «sada ne slikovicka, ne slikovicka» ... ja reko, ma oke oke...

Pojavljuje se striptizeta, san snova, zena bomba, i krene, po stolu, koljenom mice moje pivo

jer joj smeta dok siri noge... raspad sistema, ljudi urlicu, ja ne budi lud, uzmem i slikam ☺ ...

Nije proslo 20 sekundi, dve gorile, obje vece od mene za glavu, jedan me drzi za ramena,

drugi mi sere i dere se nesto na slovackom, ja se smijem, umirem od smijeha... ljudi me

gledaju, kuhar stane «ne on odavde..»... ja odmaknem ovog sto me drzi, i reko «English

please?» (Engleski molim), kad se ljud lijepo nasli izvinjavati, pustili me, i ultraljubazno

zamolili da da li bi mogao obrisati sliku jer nije dozvoljeno slikanje striptizete... ja obrisao,

oni se zahvalili, rukovali se, i otisli...

Gleda me slovak, i kaze: «ostali za ovo ostanu bez fotoaparata i izlete iz kafane, ne

razumijem zasto, ali ti ocito znas sta radis» ☺ ... reko... nemam pojma, ali nema veze ☺


(posramljena od prije iz price)

I tako.. i ta se vece privela kraju, prlicno pijano i prilicno tesko ☺ ... povukao sam se u svoje

brodske odaje, nastavio sa radom, a onda sam kroz dva dana, kad se sakupilo materijala kojeg

treba skinuti sa interneta za firmu, a na brodu signala vise nema negi ima, krenuo u grad, u

potragu za Internet Cafeom gdje bi mogao sa laptopom da se nakacim i skidam sve

potrebno...

Usput sam odradio i neke reporte koje sam vam slao, a nocima iz bratislave pisao ☺

Bila je to i prilika da malo na brzinu provjerim sta se desava u centru i kako centar izgleda

preko dana. Tu sam svatio da Bratislava ima par detalja koji su iznimno simpaticni. To su

kipici radnika koji radi u sahti, i ima svoj prometni znak «covjek na poslu»,

Tu je i nekakava paparazzi koji vas spremno zbunjuje i kojekakovi kipici sa raznih strana...


I tako, i taj dan je dosao kraju, pa nazad brod, pa red rad disciplina, pa su lagano poceli ljudi

dolaziti na brod, a medju njima i dva slavonca, Darko i jos jedan mladic iz Nove Gradiske, pa

sam sa njima malo jedan dan propicio po gradu.

Standardni NG alkosi, piju samo pivu u slobodno vrijeme, a ja ih zajebem i odvedem ih u Hot

Chocolade bar ☺ na Vrucu cokoladu ☺

Ja se pocastio Cokoladnim fonduom, gdje se u keramickoj posudici koja je konstantno grijana

plamenom krcka cokoladica i umacu se keksici i tako... uziva u cokoladi ☺

Nemam sliku toga, bio sam pregladan, pa sam pozdro na brzaka ☺ ☺

I onda sam se lagano vratio u svoje odaje, u realnost posla... dosao sam na brod, brod koji

sam vec sredio, a gospoda mi nisu najavila da ce se tu jos nesto i raditi... svi kompovi

upaljeni, ja se pojavljujem na brodu, a ono sve zaljepljeno najlonom, i hiltijevka koja razbija

pod, skida plocice, reze se sve i stavlja na novo, jer je istrulo...


Tu sam se dobrano iznerviro, jedan komp je od vibracija pao sa stola na pod, kasnije je na

istom moralo biti zamjenjeno nesto dijelova.. ko bi reko jel...

U medjuvremenu se skupila potreba da se jos jednom ode u Internet cafe, da se skinu jos

dodatno driveri i kupe neki dijelovi pa sam opet morao po danu u grad.. I tu sam onda

nabasao na sluzbeni Ferrari cafe bar... kakav bar, takva i ekipa ☺

Ko voli nek izvoli, Espresso Ferrari ☺


Stari dobri radnik, mora poneakad i odmoriti, pa i zapaliti cigaru ☺

Kako je dan bio jedan od toplijih i kako je bio predzadnji, bilo je vrijeme za ic kuci, odlucio

sam napraviti i malo veci djir, pa sam poslikao par gradjevina, poput jedne lijepe crkve, kojoj

sam naravno zaboravio ime ☺

A onda sam se sjetio da je vrijeme rucku, i razmislio kud bi i sta bi... i odjednom, ponovo se

pojavilo ono nesto... UFO! ... reko, e idem da vidim vanzemaljce, idem sa njima na rucak!


U daljini vidio se leteci tanjur, ali trebalo je preci preko mosta prvo... I tu, kao da me UFO

pogodio, pocinje u glavi pjesma... «Oprosti, velika reko, al ja sam morao preko, Dooolazim...

sto dukata donosiiim, i kasmirsku maraamuuu crvenih bojaa...»


.... Da te opet zaprosiiim, ljubavi moooojaa... tn tn tnnn....

Sta jes jes, rijeka je velika, i nije je bilo lako pregaziti, ali ... jos je teze bilo ono sto je

usljedilo...

Ufo je momentalne zatvorene z teknicki dovodov... i sta reci.. sta reci.. bio sam u bratislavi i

nisam osvojio najvisi vrh toga grada, i nisam vidio vanzemaljce...

Ispod mosta se ako nista drugo vidi onaj dvorac sa kojeg sam prvi put slikao NLOa ☺


A onda je lagano i bilo vrijeme krenuti u nekom normalnom pravcu, recimo prema centru i

prema brodu, a nesto mozda i pojesti ☺

Usput, ljepota starih Bratislavanskih gradjevina, koje nije mogla ni hladnoca pokvariti, a u

medjuvremenu u centru nabasavam na nekakav restorancic, sa nekakvom kao malom

prostorijicom, reko idem tu nesto pojest... ono PRC! To je ulaz i recepcija, a restoran je u

katakombama odnosno podrumu ispod grada!


Posluga brza, uredjeno savrseno, sjeo ja, narucio nekakvu mesinu na neki domaci nacin,

trazio neku lokalniju varijatnu hrane... i dobio ☺

I dobio ☺ divljac u nekom umaku domacem, savrseno dekorirano, sa jos savrsenijom salatom

koja je sama po sebi bila dovoljna za jedan pristojniji rucak, meni, krmetu od preko 100 kg ☺

mogu si mislit kako je za ostale ☺

Najeo se, popio kavu i sok, a platio neku smjesnu cifricu, od ispod 9 eura ako se ne varam, ili

max 11 eura.... ☺ Neka dugo pozivi taj slovacki duh ☺

I to je bilo to.. lagano odlazak na brod, otprilike jako dobro obavljen posao, ali zbog tezih

majstora i strucnjaka, na kraju je trebalo jos jednom posjetiti brodove i popraviti za njima.

Krenuo sam na brod, zavrsne radove, ciscenje za sobom, pakiranje, tusiranje...

I lagano odlazak kuci..na prepakiravanje stvari i za 4 dana, put Amsterdama!

30 dana ☺ koliko ce tek to report biti ? ☺

Obecajem, nece preveliki, previse se radilo da bi bilo reportiranja ☺

Na brodu sam, par minuta prije odlaska napravio sliku koja se zove «Ukupni dojam o

bratislavi» i sa tom slikom, u ovom novom izdanju, do iduceg reporta, pozdravljam sve koji

su skinuli file i imali volje procitati!

Iduci nastavak uskoro, komentari na [email protected], a do tada, pozdrav svima od

Balkya!

Kissies!!

balky’s reports blava report – 02/2006stojakovic.net/reports/2006/bratislava022006.pdf ·...

Documents