Uvod

Prekomjerno iskorištavanje tla, zaliha vode i izvora energije ugrožava mogućnosti proizvodnje hrane i drugih proizvoda ključnih za opstanak čovjeka te nepovratno mijenja Zemlju kao cjeloviti ekosustav. Ekološka poljoprivreda, poznatija pod nazivom organska poljoprivreda, proizvodi hranu bez upotrebe mineralnih gnojiva, genetski modificiranih (GMO) organizama, pesticida i drugih kemijskih preparata. Ona dugoročno poboljšava kvalitetu tla i pridonosi povećanju biološke raznolikosti. Prema definiciji IFOAM-a (International Federation of Organic Agriculture Movements), ekološka, biološka ili organska poljoprivreda je proces kojim se razvija održivi agro-ekosustav. Takav sustav temelji se na prirodnim sposobnostima održivosti biljaka, životinja i krajobraza, a hrana se proizvodi bez upotrebe mineralnih gnojiva, genetski modificiranih organizama, pesticida i drugih kemijskih preparata. Na taj način dugoročno se poboljšava kvalitetu tla i pridonosi povećanju biološke raznolikosti. Biološka raznolikost temelj je organske poljoprivredne proizvodnje i podrazumijeva tri glavne kategorije: genetičku raznolikost, raznolikost vrsta i raznolikost ekosustava. Neki autori ovdje pridodaju i četvrtu kategoriju - funkcijsku raznolikost. Biološka raznolikost ishodište je ekonomskih, estetskih, zdravstvenih i kulturnih povlastica. Globalna komunikacija i razmjena dobara imaju snažan utjecaj na biološku raznolikost. Biološka raznolikost u posljednje vrijeme je u središtu pozornosti, ne samo znanstvenika i udruga koje se brinu o zaštiti okoliša, nego i vlada najvećeg broja država, što upućuje na ozbiljnost stanja i stupanj ugroženosti prirode, napose biološke raznolikosti na Zemlji. Raznovrsnost živih bića plod je evolucije,divergencije živih oblika, koja rađa mnoštvo vrsta različite konstitucije u raznolikosti ekosustava. Ekološki sustav obično se definira kao skup elemenata, živih i neživih, odnosno određeni biotop na kojem je oblikovana specifična biocenoza. U svjetlu takve definicije može se sa sigurnošću ustvrditi, da ukoliko se na Zemlji sačuvaju zdravi biotopi i biocenoze će biti zdrave i bogate, odnosno da će se i biološka raznolikost nesmetano razvijati. Sama biološka raznolikost stvarana je milijunima godina. Tijekom geološke prošlosti mijenjali su se klimatski uvjeti, često s dramatičnim posljedicama. Ledena doba i međuledena razdoblja toliko su mijenjala uvijete da je već postignut biološki razvoj često morao započinjati ispočetka. Posljedica glacijalnih i postglacijalnih seoba biljaka i životinja je i veliko bogatstvo biljnih endema u Hrvatskoj, posebice na Velebitu i Biokovu, a to je najvrjedniji dio biološke raznolikosti. To prati i bogatstvo životinjskog svijeta. Zahvaljujući svom zemljopisnom položaju i raznolikosti krajobraza, na području Hrvatske prisutna je velika biološka raznolikost.

Pregled Literature:

Intenziviranje i širenje moderne poljoprivrede trenutno je među najvećim prijetnjama svjetske bioraznolikosti. Tijekom posljednje četvrtine 20. stoljeća, dramatični u oba u raspona i obilje vrsta vezanih uz poljoprivredno zemljište nije zabilježeno u Europi, što dovodi do sve veće zabrinutosti oko održivosti sadašnjeg intenzivnog uzgoja. Navodno održivi poljoprivredni sustavi poput organskog uzgoja sada mnogi vide kao potencijalno rješenje od nastavka gubitka biološke raznolikosti i primanja podrške u obliku isplate subvencija EU i nacionalnim zakonodavstvom države. Ovaj rad ocjenjuje utjecaj na biološku raznolikost ekološke poljoprivrede, u odnosu na konvencionalnu, kroz pregled usporedne studije dvaju sustava, kako bi se utvrdilo da li se može osloniti na prednosti bioraznolikosti kako neki zagovornici tvrde. On identificira širok raspon svojti, uključujući ptice i sisavce, beskralježnjake i obradive površine, koji imaju korist od organskog upravljanja kroz povećanje u obilju i/ili bogatstvu vrsta. Ipak, pregled

također skreće pozornost na 4 ključna pitanja: (1) da li holistički (organski) pristup farmi pruža veće pogodnosti za biološkom raznolikošću od preciznih uputa koje se primjenjuju na relativno malim obradivim i ne obradivim površinama unutar konvencionalne poljoprivrede; (2) mnoge se komparativne studije susreću sa metodološkim problemima, ograničavajući njihovu sposobnost da izvuku kvantitativne zaključke; (3) naše znanje o učincima ekološke poljoprivrede na uspone i padove u poljoprivredi je ograničeno; (4) ostaje potreba za dugotrajne studije na razini sustava u cilju rješavanja ovih pitanja i popunjavanja praznine u našem znanju o učincima ekološke poljoprivrede, prije pune ocjene njihove potencijalne uloge u očuvanju biološke raznolikosti u agroekosustavima (Hole et al. 2005.).

Prethodne studije ukazuju na raširenost pozitivnih odgovora bioraznolikosti na organski uzgoj. Međutim mnoge su od tih studija bile malih razmjera. Ovaj projekt testira općenitost staništa i razlike biološke raznolikosti između spojenih organskih i ne organskih farmi koje uzgajaju žitarice u nizinskoj Engleskoj velikih razmjera preko raspona svojti uključujući biljke, kukce, ptice i šišmiše. Opseg obradivih i neobradivih površina zajedno sa svojim sastavom je također uspoređivano. Farmama s organskom proizvodnjom pogoduje viša razina biološke raznolikosti i zaista je organska poljoprivreda sklona podržavanju većeg broja vrsta i ukupnog bogatstva. Međutim, jačine reakcija su se uvelike razlikovale; biljke su pokazale jači odgovor od ostalih svojti. Neke, ali ne sve, razlike u biološkoj raznolikosti između sustava čini se posljedica su razlike u količini staništa. (Norton et al. 2006)

Cilj ovog rada je objasniti kako funkcionira priroda te zbog čega i na koji način smanjenje biološke raznolikosti može ugroziti funkcioniranje ekosustava pa i opstanak samog čovjeka, te ujedno objasniti ulogu biološke raznolikosti u organskoj poljoprivredi. Organski sustavi imaju potencijala da potpomognu očuvanju biološke raznolikosti i to kroz povećanje broja i raznolikosti divljih vrsta na farmama, podršku visoke razine agro-biološke raznolikosti, održavanje tla i faune, smanjenje rizika od onečišćenja voda, smanjenje emisije ugljičnog dioksida kako bi se smanjilo globalno zatopljenje. Gubitak biološke raznolikost na poljoprivrednom zemljištu povezano je sa smanjenjem raznolikosti i složenosti staništa brojnih vrsta koje obitavaju na njemu. Jedan od uzroka smanjenja biološke raznolikosti je i uništavanje prirodnih staništa zbog urbanizacije i širenja poljoprivrednih površina. Ugrožavanje autohtone biološke raznolikosti rezultat je i migracija određenih vrsta u druga staništa zbog različitih aktivnosti čovjeka kao i uvođenja alohtonih vrsta. U zaštiti od ugroženosti biološke raznolikosti posebnu pozornost treba posvetiti krškim ekološkim sustavima jer predstavljaju bogatstvo globalne razine sa specifičnim endemičnim vrstama i životnim zajednicama. Nadalje, treba brinuti o močvarama i vodenim ekosustavima kojih na području Hrvatske u slijevovima rijeka ima relativno mnogo. Iako je biološka raznolikost prirodno podložna stalnim promjenama, te su mnoge vrste pod okriljem evolucije i prirodno nestale, u današnje vrijeme je najznačajniji antropogeni utjecaj na smanjenje biološke raznolikosti i izumiranje vrsta koje se svakim danom sve više ubrzava.

Metodika i materijal