Berze i berzansko poslovanje

„Trgovanje informacijama“

Trgovanje informacijama

Trgovci trguju onda kada su sigurni da njihove informacije koje dobivaju nisu javno dostupane. Većina trgovanja informacijama uključuje privatne informacije, koje korporativni menadžeri imaju o njihovim kompanijama. Trgovanje informacija također uključuje informacije koje trejderi ilegalno stiću od drugih izvora. U većini zemalja trgovanje informacijama je ilegalno i kažnjivo novčanim kaznama ili zatvorom. Zakoni trgovanja informacijama su veoma teški da se sprovedu, bilo kako, samo u nekoliko zemalja, primarno u Americi, Kanadi, Velikoj Britaniji se pristupa ćesto i ozbiljno unapređivanju zakona protiv trgovanja informacijama. Trgovanje informacijama ima mnogo ekonomskih efekata. Na finansijskim tržištima utiće na povjerenje investitora, utjeće na djelotvornost cijene i likvidativnost. Općenito trgovanje informacija utiće na tržište rada za korporativne menađere, i na kvalitet menadžmenta koji donose odluke. Ako trgujete morate prepoznati navedene informacije da izbjegnete ilegalne transakcije. Generalno morate moći razumiti trgovanje informacijama da biste potpuno razumili likvidnost tržišta.

Unutrašnje informacije i trgovanje informacijama

Trgovanje informacijama, i informacijama iznutra teško mogu biti objašnjene. Oboje su kompleksni, legalni koncepti,opširnog interpretiranja. A ukolko ste se suoćili sa činjenicom da ste uključeni u trgovanje informacijama, trebate konsultirati advokata. Materijalna informacija je informacija koja utiće na promjene cijena. Na tržištima kapitala, menadžeri kontrolišu većinsko trgovanje informacijama. U području koje zabranjuje trgovanje informacija, niko ne može trgovati informacijama sve dok se one ne objave javno. Korporativni menadžeri ne mogu trgovati informacijama, ili njihovi prijatelji, te ni prijatelji njihovih prijatelja.

SEC definicija trgovanja informacijama

Zakon, regulacije države, koje ih implementiraju su napravljene uspješnim i neuspješnim pokušajima da se optuže trgovci informacijama. Kao javni servis američki Securities and Exchsnge Commision pruža paragraf sažetka definicije trgovanja informacija na svojoj web stranici. "Trgovanje informacijama se generalno odnosi na kupovanje i prodavanje sigurnosti u branši ili drugih odnosa povjerenja, u toku posjedovanja materijala informacije koja nije javna . " Prestupi trgovanja informacijama mogu također uključiti " dojave" takvih informacija.

Primjer trgovanja informacija su slučajevi koji su upućeni od strane komisije protiv: korporativnih direktora i zaposlenika koji su trgovali sa korporativnim sigurnosnim informacijama poslije saznanja značajnih i povjerljivih korporativnih planova.

Nije dozvoljeno trgovati dionicama za koje su primljene dojave od frizere, koji je primio tu informaciju od klijenta koji je zaposlenik korporacije, ako je ta informacija povjerljiva. Trgovanje informacija gubi svoj specijalni status onda kada postaje dostupna javnosti. Nakon što firma pusti tu informaciju javnosti kroz svoje press kanale ta informacija je javno dostupna. Ponekad informacije koje trgovci ne dobiju direktno od menadžmenta su povjerljive informacije, npr. pretpostavimo da finansijski printer isprinta prospekt za preuzimanje, dok netko tko je u blizini printera pročita i nazove prijatelja da kupi navedenu firmu koja se preuzima. Taj prijatelj će trgovati povjerljivim informacijama. Menađeri moraju kontrolisati i štititi materijalne informacije. Moraju čuvati tajne, i držati ih daleko od javnosti. Kada distribuiraju povjerljive informacije poslovnim saradnicima to moraju raditi u povjerljivim

dogovorima. Ako menadžeri distribiuraju povjerljive informacije svojim prijateljima, koji trguju istim, menadžeri rizikuju da budu prijavljeni. Mnogi analitičari daju značajne privatne informacije pažljivom analizom dostupnoj širokoj javnosti. Ako oni baziraju svoju analizu samo na informaciji koja je dostupna javnosti, ta informacija ne znači da je i povjerljiva informacija. U konačnici trgovci ne smiju trgovati informacijama koje nisu dobili na pošten način. Trgovci ne smiju ni profitirati takođe od takvih informacija.

Primjer: Texas Golf Sulfur, u kasnoj 1963 godini, su otkrili veoma značajan depozit bakra, cinka i srebra u Ontariju. Između 12.11.1962 i 16.4.1964. direktori, zaposlenici i njihovi prijatelji su kupovali dionice TGS. Tokom ovog perioda vrijednost dionica je rasla od 17,3 dolara do 29,3 dolara. Ova kompanija nije otkrila informaciju o pronalasku do 12.4.1964. Do tog datuma nijeuopšte otkrivala da su bušenja bila uspješna i da su glasine o pronalasku bile nepouzdane. 4 dana kasnije kompanija je objavila da otkrila veliki pronalazak. Tokom navedene objave vrijednost dionice je narasla na 71 dolar. SEC su tužili brojne direktore, menadžere i uposlenike TGS pod optužbom trgovanja povjerljivim informacijama, i prikrivanje istih široj javnosti. Ova optužba je bila uspješna.

Vincent Chiarella i „printer“

1975. i 1976. Vincent Chiarella je radio u Njujorku, u sobi za kopiranje Pandick Press-a, pored finansijskog printera. U dokumentima kojima je on rukovao bilo je pet najava korporativnog preuzimanja. Kada su se ovi dokumenti dostavljali do printera, identitet i mete korporativnog preuzimanja su se prikrivale praznim prostorom ili lažnim imenima. Tačna imena su se slala na štampanje u noći finalnog štampanja. Chiarella je mogao vidjeti imena meta korporativnog preuzimanja prije finalnog štampanja kod ostalih informacija sadržanih u dokumentima. Bez objavljivanja svog znanja, on je kupovao dionice u ciljanim kompanijama i prodavao svoje udjele odmah nakon što je preuzimanje objavljeno. Ovom metodom Chiarella je stekao više od 30 000 dolara u periodu od 14 mjeseci. Kao posljedica, komisija za sigurnost i razmjenu je poćela istraživati njegovu aktivnost. U maju 1977. godine Chiarella se dogovorio sa SEC- om da će vratiti svoj profit prodavaćima dionica. Na isti dan, Pandick Press ga je otpustio. Chiarella je kasnije optužen sa 17 prekršaja kršeći sekciju 10 (b) od akta sigurnosne razmjene 1934. Kao i pravila SEC 10b-5 pod principalima da je Chiarella imao odgovornost da prodavačima otkrije svoje informacije. 1980. godine u U.S. Američki Vrhovni sud je poništio presudu.

Častan čin i osnovno objašnjenje

U jesen 2000. Američka komisija sigurnosne razmjene je usvojila FD regulacije. Ova regulacija zahtjeva da „ kada god izdavač oda bilo koji tajni materijal, koji se dotiče izdavača i sigurnosti za bilo koju osobu“ izdavač ce objaviti javno navedeni materijal, također,i u slučaju internacionalne tajne kao i lokalne.

Prije usvajanja FD regulacije, korporacije su često govorile svojim analitičarima informacije prije nego sto su one objavljivane javnosti. Analitičari i njihovi klijenti su trgovali informacijama.

Nije iznenađenje, analitičari su se odmah protivili novim regulacijama. Oni su tvrdili da će cijena siigurnosti opasti kao i da će njihovi izvještaji manje biti cijenjeni ako nisu u stanju da privatno

intervjuišu menađere i tražiti od njih odgovore na važeća pitanja. Bez ove privilegije, oni su tvrdili da neće biti u stanju da otkriju nesposobnost i prevare navedenih menadžera. Oni su se protivili ovoj regulaciji i iz činjenice da je ova regulacija poništavala vrijednu privilegiju u kojoj su prethodno uživali.

„Čuti na ulici“

1982 do 1984, R. Foster Winans je bio jedan od dva stalna autora Wall Street žurnala i posebne podsekcije „čuli na ulici“. Ova popularna kolumna je često prenosila vijesti, analize, perspektive kao i tračeve o kompanijama. Iako je većina materijala često bila javna informacija, cijene dionica su bile highlight kolumne te često se prenosile iz kolumne u kolumnu.

Od oktobra 1983 do marta 1984 Winans se udružio sa Kidder, Peabody i Co. dioničarima Peterom N. Breant i Kenetom P. Felisom da im daje informacije o sadržaju nadolazećog sadržaja „čuli na ulici“. Zajedno su zaradili 600 000 dolara na informacijama. Winans je placen 31 000 dolara za njegov dio u ovoj prevari. Kao posm atrač, istražitelj u SEC-u je prepoznao ovu prevaru .

1985 Winans je optužen sa 59 članova optužbe prevare sigurnosnim podacima, iako je tvrdio da njegova kolumna nije sadržavala povjerljive informacije o korporacijama. Bilo kako, on je prekršio pravilo Wall Street žurnala. Legalna doktrina pod kojom je otpužen je se zvala Misappropriation doctrine. Brand i Felis su također optuženi za prevaru.

Winans je dobio 18 mjeseci zatvora u federalnom zatvoru i kažnjen sa 10 000 dolara. Felis je kažnjen 6 mjeseci zatvora i kaznom od 10 000 dolara. Brant je kažnjen 8 mjeseci zatvora i kaznom od 10 000 dolara.