bib.irb.hrbib.irb.hr/datoteka/877351.introducirane_vrste_riba_u... · web viewsudbina...

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

Divna Lukić

INTRODUCIRANE VRSTE RIBA U

HRVATSKOJ ZA POTREBE

AKVAKULTURE

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, 2015.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

Diplomski studij - Ekološka poljoprivreda i agroturizam

INTRODUCIRANE VRSTE RIBA U

HRVATSKOJ ZA POTREBE

AKVAKULTURE

DIVNA LUKIĆ

DIPLOMSKI RAD

Mentor: Izv. prof. dr.sc. Marina Piria

Zagreb, 2015.

Ovaj diplomski rad je ocijenjen i obranjen dana

___________________ s ocjenom

___________________ pred Povjerenstvom u sastavu:

1. Prof.dr.sc. Marina Piria ___________________

2. Prof. dr.sc. Tomislav Treer ___________________

3. Prof. dr.sc. Ivica Kisić ___________________

Sažetak

Zabrinutost o introdukcijama stranih vrsta u Europu je u porastu. Možemo reći da je ovaj

problem jedan od glavnih uzroka pada biodiverziteta u akvatičnim ekosistemima što su

znanstvenici 70-tih godina prošlog stoljeća i zaključili. U Hrvatskoj još uvijek nisu provedena

sustavna istraživanja utjecaja introduciranih vrsta u akvakulturu kao niti utjecaj istih prilikom

unosa u otvorene vode.Stoga će se u ovom radu po prvi puta prikazati problem unošenja

stranih ribljih vrsta u akvakulturu, posljedice njihova naseljavanja i introdukcija u otvorene

vode!

Introducirano je 14 ribljih vrsta u akvakulturu te kao posljedica unosa istih slučajno je

unešena i 1 vrsta koja nije od privrednog značenja. Sve ove vrste danas su prisutne i u našim

otvorenim vodama u kojima manje ili više negativno utječu na biodiverzitet.

Ključne riječi : introdukcija, akvakultura, riblje vrste, otvorene vode

Abstract

Concerns about the introduction of alien species in Europe is increasing. We can say that this

problem is one of the main causes of decline of biodiversity in aquatic ecosystems, the

scientists of the 70's of the last century and concluded. In Croatia there is still no systematic

research the impact of introduced species in aquaculture nor influence them when entering the

open water. Therefore, the paper for the first time present the problem introduction of alien

fish species in aquaculture, the consequences of their settlement and the introduction of open

water!

14 fish species are introduced in aquaculture, and together with them accidentally is

introduced 1 species without economic importance. All of these species are now present in

our open waters and have stronger or less strong negative impact on biodiversity.

Keywords: introduction, aquaculture, fish species, open water

SADRŽAJ

1. UVOD.............................................................................................................................1

2. CILJ ISTRAŽIVANJA...................................................................................................2

3. MATERIJALI I METODE.............................................................................................3

4. REZULTATI...................................................................................................................3

4.1. ŠARAN (Cyprinus carpio carpio

L.).......................................................................5

4.1.1. Morfološke i biološke osobine šarana..........................................................5

4.1.2. Povijest introdukcije šarana..........................................................................6

4.1.3. Introdukcija šarana u Kninsko polje i rijeku Krku........................................6

4.1.4. Introdukcija šarana u Švičkim jezerima........................................................6

4.1.5. Introdukcija šarana u Vransko jezero............................................................7

4.1.6. Štete uzrokovane nestručnim introduciranjem šarana..................................8

4.1.7. Utjecaj šarana u otvorenim vodama .............................................................8

4.2. COREGONUS –

ozimice..........................................................................................9

4.2.1. Introdukcija Coregonusa u Plitvičkim jezerima.........................................10

4.2.2. Introdukcija Coregonusa u zatvorene vode................................................11

4.2.3. Kavezni uzgoj Coregonus peleda ..............................................................12

4.2.4. Utjecaj Coregonusa u otvorenim vodama..................................................13

4.3. BABUŠKA (Carrasius

gibelio).............................................................................14

4.3.1. Porijeklo i rasprostranjenost babuške u svijetu...........................................14

4.3.2. Rasprostranjenost babuške u Republici Hrvatskoj......................................15

4.3.3. Utjecaj babuške u akvakulturi i otvorenim vodama...................................15

4.4. BIJELI AMUR I BIJELO TOLSTOLOBIK (Ctenopharyngodon idella Val.,

Hypophthalmichthys nobilis)..................................................................................17

4.4.1. Rasprostranjenost i biološke osobine bijelog amura..................................17

4.4.2. Rasprostranjenost i biološke osobine bijelog tolstolobika..........................18

4.4.3. Postupak mriješćenja bijelog amura i bijelog tolstolobika.........................18

4.4.4. Utjecaj unesenog bijelog amura na biljne i riblje vrste u zatvorenim

kanalima......................................................................................................20

4.4.5. Utjecaj bijelog amura i tolstolobika u otvorenim vodama..........................21

4.5. KALIFORNIJSKA PASTRVA (Oncorhynchus

mykiss)........................................22

4.5.1. Morfološke i biološke osobine kalifornijske pastrve..................................22

4.5.2. Nasađivanje kalifornijske pastrve u Hrvatsku............................................23

4.5.3. Utjecaj kalifornijske pastrve u otvorenim vodama.....................................24

4.6. POTOČNA ZLATOVČICA (Salvelinus

fontinalis)...............................................25

4.6.1. Morfološke osobine potočne zlatovčice.....................................................25

4.6.2. Porijeklo i rasprostranjenost potočne zlatovčice.........................................25

4.6.3. Utjecaj potočne zlatovčice u otvorenim vodama........................................26

4.7. JEZERSKA ZLATOVČICA (Salvelinus

alpinus)..................................................27

4.7.1. Morfološke i biološke osobine jezerske zlatovčice.....................................27

4.7.2. Rasprostranjenost jezerske zlatovčice.........................................................28

4.7.3. Utjecaj jezerske zlatovčice u otvorenim vodama........................................28

4.8. GAMBUZIJA (Gambusia

affinis)...........................................................................29

4.8.1. Unos gambuzije u

Hrvatsku.........................................................................29

4.8.2. Posljedice unosa

gambuzije.........................................................................30

4.8.3. Utjecaj gambuzije u otvorenim

vodama......................................................30

4.9. BEZRIBICA (Pseudorasbora

parva)......................................................................31

4.9.1. Utjecaj bezribice u otvorenim vodama...............................................................32

4.10. CRNI I SMEĐI AMERIČKI SOMIĆI (A. melas, A. nebulosus)...................................33

4.10.1. Rasprostranjenost američkih somića u Hrvatskoj i svijetu...............................33

4.10.2. Utjecaj smeđeg somića u otvorenim vodama...................................................34

4.11. PASTRVSKI GRGEČ (Micropterus salmonides)...................................................35

4.11.1. Utjecaj pastrvskog grgeča u otvorenim vodama...............................................35

4.12. Morone saxatilis x Morone crysops........................................................................36

4.12.1. Utjecaj M.saxatilis x M. crysops u otvorenim vodama.....................................36

4.13. AMERIČKA VESLOKLJUNKA (Polyodon spathula)..........................................37

4.13.1. Morfološke i biološke osobine veslokljunke....................................................37

4.13.2. Povijest i rasprostranjenost veslokljunke.........................................................38

4.13.3. Uhvaćeni primjerci veslokljunke u Hrvatskoj i drugim zemljama..................38

4.13.4. Utjecaj američke veslokljunke u otvorenim vodama.......................................39

5. ZAKLJUČAK...............................................................................................................40

6. POPIS LITERATURE..................................................................................................41

7. ŽIVOTOPIS AUTORA................................................................................................44

1. UVOD

Introdukcija ili uvođenje u prirodu događa se u slučaju kada je neka vrsta, namjerno ili

slučajno, nekom ljudskom aktivnošću naseljena u prirodu i to na područje koje nije unutar

njenog prirodnog areala rasprostranjenosti odnosno u ekološki sustav područja u

kojemu ranije nije prirodno obitavala

(http://www.dzzp.hr/introdukcija-i-reintrodukcija/introdukcija-i-reintrodukcija/introdukcija-i-

reintrodukcija-732.html) . Sudbina introduciranih (stranih, alohtonih, invazivnih) vrsta u ovom

slučaju ribljih vrsta može biti različita; vrste se ne mogu prilagoditi novim uvjetima i ubrzo

nestaju, vrste se asimiliraju u zajednice bez većih negativnih utjecaja, brzo se adaptiraju, često

nemaju prirodnih neprijatelja ili njihove populacije ubrzano rastu i istiskuju domaće

(autohtone) vrste. Posljedice mogu biti vrlo ozbiljne i mogu se manifestirati kroz smanjenje

biološke raznolikosti, te poremećaje u funkcioniranju hranidbenih mreža i čitavih ekosistema

(www.unipu.hr/uploads/media/prir_08-09_9_ekologija2).

U radu su opisani prvi počeci unošenja ribljih vrsta u tadašnje vode bivše Jugoslavije, te

njihovo širenje otvorenim vodama. Tijekom prošlog stoljeća vidimo da je bilo dosta pokušaja

introdukcije, bilo planski ili neplanski, te s uspjehom ili bez. Nestručnost i neposluh tijekom

introdukcije može dovesti do ogromnih i nepopravljivih šteta, što je bio slučaj kod unosa

šarana kada je zajedno s istim unešena i sunčanica čija gospodarska vrijednost nema značajki

(Plančić, 1938). Drugi slučaj je gambuzija čija je introdukcija bila s ciljem sprječavanja

malarije, no kasnije se ispostavilo je izrazito invazivna i agresivna vrsta koja je uzrokovala

ekološki utjecaj u vidu eliminacije zavičajnih vrsta riba, i da je potencijalni prijenosnik nekih

ribljih parazita (http://www.dzzp.hr/introdukcija-i-reintrodukcija/introdukcija-i-reintrodukcija/

introdukcija-i-reintrodukcija-732.html).

Za pojedine ribe mnoga istraživanja nisu dovršena ili obavljena, tako da za njih ne postoje

točni podaci već pretpostavke. Isto tako, nepoznato je vrijeme i način introdukcije kao npr. za

M.saxatilis x M.crysops (Safner i sur., 2013) i američku veslokljunku koji su slučajnim

ulovom od strane profesionalnih ribiča ili amatera pronađeni u hrvatskom dijelu rijeke

Dunava (Jelkić i Opačak, 2012).

1

http://www.dzzp.hr/introdukcija-i-reintrodukcija/introdukcija-i-reintrodukcija/introdukcija-i-reintrodukcija-732.html


2. CILJ ISTRAŽIVANJA

U ovom radu izvršit će se povijesni pregled introdukcija riba u akvakulturu, kao njihova

pojava u otvorenim vodama te njihov utjecaj u novoj sredini, što i predstavlja glavni cilj ovog

rada.

Sekundarni ciljevi su:

(1) utvrditi vrijeme i puteve introdukcije komercijalno značajnih vrsta u akvakulturu kao i

vrijeme njihova unosa u otvorene vode;

(2) utvrditi vrste riba koje su unešene slučajno u pošiljci sa komercijalno značajnim

vrstama;

(3) utvrditi utjecaj unešenih vrsta na autohtone populacije.

2

3. MATERIJAL I METODE

Proučena je domaća i strana literatura koja se odnosi na pokušaje unošenja odnosno

introdukcije pojedinih vrsta riba u naše vode. Pobliže će se opisati sam uspjeh introdukcije

ovisno o dostupnim podacima kao i štete uzrokovane namjernim ili slučajnim unošenjem

ribljih vrsta u otvorene i zatvorene vode. U radu će se na osnovu prikupljenih podataka

dati kritično mišljenje o unošenju stranih ribljih vrsta kao i nestručnosti istog.

4. REZULTATI

Pregledom literature ustanovljena je introdukcija 14 ribljih vrsta u akvakulturu, a koje su

se proširile u otvorene vode. Osim toga kao posljedica unošenja novih vrsta u

akvakulturu, slučajno je unešena i 1 vrsta koja nije od privrednog značaja. Sve ove vrste

prisutne su i u našim otvorenim vodama.

U tablici 1. navedeno je svih 14 ribljih vrsta koje su zabilježene u literaturi, zajedno s

godinom i mjestom njihove introdukcije u Hrvatskoj i susjednim državama. S obzirom da

o zadnje dvije navedene vrste u tablici; palmetto bass (M.saxatilis x M.crysops) i američka

veslokljunka (Polyodon spathula) nemamo točnu lokaciju introdukcije, navedena je

godina i mjesto njihova ulova.

3

Tablica 1. Kratki prikaz opisanih i introduciranih vrsta u ovom radu kao i godina te mjesto

njihove introdukcije (original).

Hrvatski naziv ribe

Latinski nazivribe

Godina introdukcije u RH i okolici

Mjesto introdukcije i pronalaska u RH i

okolici

Šaran Cyprinus carpio carpio L.

1948.Krka, Visovačko

jezero, Švička jezera, Vransko jezero,

GospićBabuška Carrasius gibelio 1962. Ribnjaci Ečke

Ozimice C.peled i C.lavaretus 1937;1938;1977.Plitvička jezera, jezero

Peruća, Draganići

Bijeli amurCtenopharyngodon

idella Val. 1966.Končanica

Bijeli tolstolobikHypophthalmichthys

nobilis 1966.Končanica

Kalifornijaska pastrva

Oncorhynchus mykiss 1904;1936;1930-1935.Rijeka Trebišnjica,

jezero Kozjak, potok Lokvarka

Potočna zlatovčica Salvelinus fontinalispočetkom prošlog

stoljećaPlitvička jezera,

Neretva

Jezerska zlatovčica Salvelinus alpinus 1943; 1970Bohinjsko, Bilećko i

Trebinjsko jezeroGambuzija Gambusia affinis 1924. IstraBezribica Pseudorasbora parva 1970-tih već prisutna Rijeka Sava

Američki somići A.melas, A. nebulosus 1905.Končanica, Crna Mlaka, Našice

Pastrvski grgečMicropterus salmonides Sredina 20. stoljeća Pakračka Poljana

Palmetto bassM.chysops x M.

saxailis pronađen 2010. Rijeka DunavAmerička

veslokljunka Polyodon spathula pronađen 2011. Rijeka Dunav

4

4.1. ŠARAN (Cyprinus carpio carpio L.)

4.1.1. Morfološke i biološke osobine šarana

Šaran (Cyprinus carpio carpio L. 1758) pripada porodici Cyprinidae, najmnogovrsnijoj

porodici slatkovodnih pravih koštunjača te je bez sumnje naša najpoznatija slatkovodna riba.

Šaran ima produljeno, debelo tijelo potpuno prekriveno ljuskama (slika 1.). Masivna glava

završava sa ustima s četiri brka, a usta može produljiti u obliku cijevi kojom pretražuje i

usisava hranu s dna. Boja tijela šarana varira od bijelo zlatne do smeđe po leđima, a postaje

svjetlija s bakrenim odsjajima po bokovima te završava s više ili manje svijetlim trbuhom

(https://hr.wikipedia.org/wiki/Šaran).

Šaran nastanjuje gotovo sve veće nizinske rijeke i riječne rukavce. Voli mirne, sporotekuće

rijeke ali ga možemo pronaći i u jačim riječnim strujama srednjega toka. Kao i većina riba

voli kao zaklon koristiti potopljeno granje, lopoč, pojaseve vodenih trava i sl. Manji primjerci

kreću se u večim plovama, a kako šarani rastu, postepeno se smanjuje njihov broj u plovama,

dok najveći primjerci obično postaju samci. U rano proljeće zadržavaju se u površinskim

slojevima vode, uz obalu, u plitkim uvalama i sličnim mjestima gdje će se voda prije ugrijati

na suncu. Kako se bliži vrijeme mrijesta (travanj i svibanj), tako se šarani postepeno kreću u

potrazi za povoljnim terenima za ispuštanje ikre ( http://sportskiribolov.hr/slatke-vode/ribe/saran ).

Slika 1. Cyprinus carpio carpio L. 1758 (Izvor: Sportski ribolov)

5

http://sportskiribolov.hr/slatke-vode/ribe/saran

https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0aran

4.1.2. Povijest introdukcije šarana

Šaran je vjerojatno najizučavaniji teleost na svijetu. Razlog tome je djelomično u dugoj

povijesti uzgoja i u njegovu unosu širom svijeta, što je rezultiralo velikim brojem lokalno

adaptiranih divljih i uzgojnih populacija. Šaran je ekonomski izuzetno važna vrsta za svjetsku

i Hrvatsku akvakulturu. Uzgoj šarana u ribnjacima započeo je na prelasku 19. na 20. stoljeće.

Prvi šarani dopremani su na hrvatske ribnjake 1948. godine iz Njemačke i ostalih dijelova

tadašnjeg Austro- Ugarskog carstva (Tomljanović i sur.,2011). Kao primjer prikazana je

introdukcija šarana u Kninsko polje i rijeku Krku, zatim na Švičkim jezerima te u Vranskom

jezeru i Lici.

4.1.3. Introdukcija šarana u Kninsko polje i rijeku Krku

Prema literaturnim podacima, ovo je zapravo bio prvi neplanski slučaj introdukcije šarana u

hrvatske vode. O samom pokušaju introdukcije ne postoje pouzdani podaci koji bi pokazali

kada se i kako točno izvelo, no poznato je da se izvršavalo prema direktivama tadašnjeg

Ministarstva ribarstva. Kako navodi Taler, rijeka Krka je u tom svom dijelu toka kod Knina

hladna pastrvska voda i šarani se nisu mogli prilagoditi u takvoj vodi, usprkos tome u

Kninskom polju postoje nekoliko jezeraca koja su za vrijeme visoke vode u vezi s Krkom te

su zahvaljujući tome šarani uspjeli opstati. Idućih godina je opaženo kako su se šarani jako

dobro prilagodili uvjetima rijeke Krke što se pokazalo i na njihovom rastu te mriješćenju po

bilju na obalama, poplavljenim livadama i poljima. Isto tako,ulazili su u potok Orašnicu,

nedaleko od njenog ušća u Krku gdje su pojedini primjerci težili 3-6 kg, no stanovnici su ih

nažalost neovlašteno ubijali. Postoje saznanja da su šarani u slivu Krke pušteni i u Visovačko

jezero (1160 ha), ali daljnja saznanja o tome nisu pronađena (Taler, 1953).

4.1.4. Introdukcija šarana na Švičkim jezerima

Za razliku od prvog slučaja introdukcije šarana, o ovome postoje točniji i detaljniji podaci o

samome postupku. Introdukcija je izvršena planski i to 27. prosinca 1947. godine na Švičkim

jezerima pored Otočca na način da je rasplodni materijal sa ribnjačarstva Končanica stigao u

Ličko Lešće. U to vrijeme u Končanici još nije bilo zarazne vodene bolesti šarana i stoga je

rasplodni materijal i naručen s tog ribnjačarstva. Prijevoz rasplodnog materijala do odredišta i

samo puštanje u vodu nije prošlo bez smetnji. Naime, primjećeno je da dovezeni rasplodni

materijal nije čist ni istovrstan odnosno prvoklasan jer je među šaranima pronađeno i drugih

7

vrsta riba, ribljeg korova i ostalih nečistoća. U tom slučaju radi izbjegavanja katastrofe i

velikih šteta bilo je organizirano hitno prebiranje rasplodnog materijala na način da je riblji

korov bio uništen, druge vrste riba prisutne u njemu su izdvojene tako da je ostao samo

prvoklasan rasplodni materijal šarana (Taler, 1953).

U izvorskim jezerima u Ličkom Lešću pokusno je pušteno 9 šaranskih matica u svrhu

promatranja bolesti plinskih mjehurića na pastrvama, što je redovna pojava u svim izvorima

Gacke, ali u samoj rijeci je nije bilo. Odmah se pokazalo da šarani nisu trpjeli od te bolesti u

vidljivoj mjeri kao pastrva. Kasnija opažanja na tim pokusnim šaranima nisu poznata jer više

nisu promatrana. Kako krupna riba nije bila karakteristična za spomenuta jezera, šarani su

postali atrakcija za prolaznike i neovlaštene ribare, te je ubrzo nekoliko primjeraka krupnih

šarana pronađeno ubijeno. Poznato je da šaran ne obitava u hladnim vodama pastrvskog

područja i nema opasnosti da bi naselio one dijelove rijeke gdje pastrva dominira, a uz to nije

joj opasan konkurent u ishrani u spomenutim jezerima kao ni u donjem toku rijeke.

Kako bi se što bolje iskoristila obilna prirodna ishrana rijeke Gacke i u navedenim jezerima

povisila riblja proizvodnja izvršen je prijenos šarana u desni rukavac Gacke, koji je topliji i

prikladniji za šarana. Tijekom 1948. godine u Gornjem jezeru nije pronađen mlađ šarana dok

je u Donjem jezeru utvrđeno postojanje šaranskog mlađa, međutim pronađeni su uginuti po

presušenoj travi uz rub jezera kao i neizmriještene šaranske matice. Nije točno utvđeno što je

onemogućilo šaranski mrijest, ali pojedini podaci zaključuju da se zbog neovlaštenog lova

šarana smanjilo rasplodno jato pa se zbog toga nije masovno razmnožio i raselio u jezerima.

No, o tome se može samo nagađati jer daljnja promatranja nisu izvršena (Taler, 1953).

4.1.5. Introdukcija šarana u Vransko jezero

Treći slučaj introdukcije šarana obavljen je u Vranskom jezeru po odobrenju Ministarstva

ribarstva, radi povećanja produktivnosti ribolova. Prijevoz šaranskog mlađa i matica odvijao

se pod odgovornošću ribnjačarstva Končanice u travnju 1948. godine. Materijal se trebao

dopremiti preko Šibenika (vagonom) i Pakoštana (brodicom) do jezera (teretnim kamionom).

Tijekom transporta, materijal se nalazio u posebnim bazenima sa kontroliranom količinom

kisika i temperaturom vode od 15°C. Riba koja je bila puštena u prvom dijelu jezera zadržala

se u plićacima vjerojatno kako Fijan navodi zbog jakih valova i osobina vode, no nakon

nekoliko dana otišla je u dublje vode. Drugi dio riba odmah je otišao u dublje vode, a puštena

je na drugom mjestu u jezeru gdje je tlo muljevito i ima dosta bilja. Iako se šaranski mlađ i

8

šaranska matica prevozila u godišnjem dobu kada se sa ribom mora oprezno postupati jer i

manja odstojanja mogu biti kobna za ribu, sve je izvršeno planski i uspješno (Fijan, 1948).

4.1.6. Štete uzrokovane nestručnim introduciranjem šarana

Tijekom 1933. godine 8 komada živih šarana teških 1 kg po komadu pušteno je u Novčicu

kod Gospića, gdje su se za nekoliko godina toliko razmnožili da su ih ribari dosta lovili. Da

bi imali još više šarana, 1937. godine je nabavljeno još 150 kg malih šarana od ribnjačarstva

Crna Mlaka kod Zdenčine i pušteno u Liku Ribnjačarstvo. Članovi društva koji su izvršili

ubacivanje šarana u vodu bili su obavješteni da se među šaranima nalaze i druge vrste riba,

među njima i sunčanica (Lepomis gibbosus), te da prije ubacivanja u vodu pregledaju ribu i

odstrane sve što nije šaran, na što su se članovi društva oglušili i ubacili sve zajedno i vodu.

Zbog nestručnosti i neposluha članova društva u ovom slučaju introdukcije razmnožila se i

sunčanica (slika 2.) koja pored malenog rasta i lošeg mesa nema nikakve gospodarske

vrijednosti i mogli bi je usporediti sa bezvrijednim korovom, pa je velika šteta za naše

ribarstvo da se bezvrijedna riba tako raširila u našim vodama, a iz neopreznosti dospjela i u

Liku (Plančić, 1976).

Slika 2. Lepomis gibbosus (Izvor: Sportsko ribolovno društvo Ozalj)

Ovo bi trebalo poslužiti kao primjer kako se uslijed neznanja ili nepažnje može nanijeti velika

šteta ribarstvu u nekoj vodi. Pored toga, pri introdukciji u otvorenim vodama potrebno je vrlo

dobro paziti koje se vrste unose, jer se počinjena greška ne može više popraviti.

4.1.7. Utjecaj šarana u otvorenim vodama

U pojedinim rijekama i jezerima šaran svojim prisustvom najviše mijenja uvjete staništa za

neke vrste riba kao i za ostale autohtone vodene vrste (www.issg.org/database/species/List.asp).

9

4.2. COREGONUS – Ozimice

Ozimice pripadaju rodu Coregonus koji se odlikuje velikim brojem vrsta i podvrsta, a

izvorno stanište im je u hladnim vodama mora i jezera sjeverne i srednje Europe, sjeverne

Azije i sjeverne Amerike. (Slika 3.).

Ove ribe su naseljene u nešto toplije salmonidne vode radi korištenja planktonske zajednice

koja ostaje neupotrebljena od autohtonih vrsta riba u ishrani. U 90 jezera u Poljskoj kao i u

većini voda tadašnjeg SSSR-a unešena je u proizvodnom cilju vrsta ozimica Coregonus peled

koja se isključivo hranila zooplanktonima. Kako se ova zooplanktofagna riba u eutrofiranim

vodama Europe i šire hranila samo zooplanktonskim vrstama, a poznato je da krupniji

životinjski plankton eliminira 18-20% fitoplanktonskog naselja, nanijela je velike štete u tim

vodama jer je prekinula prirodan biotički lanac ishrane u njima. Pri introdukciji riba osnovno

je pravilo da se odaberu one ribe koje najbolje odgovaraju nekoj nenaseljenoj ekološkoj niši u

vodenim staništima (Jevtić, 1991).

Slika 3. Coregonus – ozimica (Izvor: Sportsko ribolovno društvo)

Coregonus lavaretus ili velika ozimica može živjeti i u dubljim šaranskim ribnjacima preko 3

metra dubine. Preseljena je iz hladnog Čudskog jezera u šaranske ribljake Moldavije, gdje se

lako aklimatizirala. Ishrana ozimica ima veliku ulogu u njihovom preživljavanju i produkciji.

U prirodnim hladnim vodama, kao i u ribljačkim uvjetima kod ozimica se razvijaju adaptivna

svojstva u vezi ishrane. U izvornim vodama prilagođavaju se na određene ekološke niše, dok

u ribljacima šire lepezu ishrane, pri čemu zahvaćaju veći broj masovno razvijenih

hidrobionata, a naročito algu Micro cystis aeruginosa uzročnika „cvjetanja“ vode u ljetnom

periodu (Jevtić,1991). Konzumiranjem istoimene masovno zastupljene alge ozimice

11

rasterećuju eutrofiranu vodu stvarajući povoljnije uvjete za život drugih proizvodno

značajnijih vrsta riba u toplim vodama ribljaka.

U toplije zatvorene europske vode unesena je sa sjevera Europe zooplanktofagna ozimica

Coregonus peled koja je u 90 jezera Poljske i u većini pastrvskih voda SSSR-a pokazala

negativne rezultate. Ova vrsta je prekinula prirodan, biotički lanac ishrane u vodama jer se

isključivo hranila životinjskim planktonom dok je biljni plankton ostao netaknut. Jevtić

(1991.) navodi da krupniji zooplankton koristi u ishrani do 20% fitoplanktona. U takvim

staništima nastupila je eutrofizacija jer se poremetila biološka ravnoteža zbog nagomilavanja

organskih materija.

4.2.1. Introdukcija Coregonusa u Plitvičkim jezerima

U našim klimatskim i ekološkim uvjetima postoje mogućnosti za introdukciju i aklimatizaciju

nekih vrsta riba iz porodice ozimica. Za nas su zanimljivi Coregonus peled koji je po načinu

ishrane izraziti planktonofag, te Coregonus lavaretus koji je i bentofag. Obe vrste su dobrih

adaptivnih sposobnosti i dobro se aklimatiziraju u novoj sredini.

U mnogim našim prirodnim kao i u akumulativnim jezerima, koja imaju pretežno oligotrofni

karakter, glavnu hranidbenu bazu za ribe sačinjavaju sitni predstavnici zooplanktonskih

organizama. Današnjom postojećom faunom riba u našim vodama je ova hrana veoma slabo

iskorištena. Unošenjem adekvatnih riba, kojima je plankton prehrambena komponenta,

povećava se riblja produktivnost u tim biotopima i na taj način ne dolazi do gubitka, već do

pretvaranja velikih trofičkih zaliha ogromnih vodnih resursa u kvalitetne animalne

bjelančevine, važne i u ljudskoj ishrani (Habeković, 1978).

Plitvička jezera su oligotrofna jezera te je riblja hrana u njima bila dosta siromašna i

uglavnom dvovrsna: fauna po dnu i plankton. Međutim, planktonsku prirodnu hranu nisu

iskorištavale nijedne tada introducirane vrste riba (pastrva i pijor) koje sada žive u Plitvičkim

jezerima, tako da je ta vrsta hrane većinom ostala neiskorištena jer nije bilo adekvatne vrste

ribe koja bi to iskoristila. Pored toga riblja produktivnost ovih jezera ne bi bila ovakva bila da

se u njoj nalazi još jedna vrsta ribe koja bi imala sve prirodne uvjete za opstanak u ovim

jezerima, a koja bi se uglavnom hranila planktonom. Da se podigne riblja produktivnost u

Plitvičkim jezerima odnosno da se ta jezera mogu potpuno ribarski iskorištavati introducirana

je salmonidna vrsta odnosno Coregonus. Ova vrsta ribe tada je bila najbolja opcija po pitanju

prehrane jer se hrani planktonom i po pitanju vrste jezera jer je salmonid i takve vode joj

12

odgovaraju. Odluku o introdukciji Coregonusa u Plitvička jezera donio je Zavod za

primjenjenu zoologiju Savske banovine u Zagrebu, a omogućilo je Ministarstvo poljoprivrede

donirajući 6.000 tadašnjih Dinara (Habeković,1978).

Introdukcija Coregonusa mogla se vršiti na dva načina. Prvi način bio je da se prenesu odrasle

žive ribe, što je pored udaljenosti i graničnih poteškoća teško i skupo. Drugi, a uz to i izabrani

način bio je da se prenesu u stadiju embrionalne ikre što je bilo mnogo lakše i jeftinije iako

nije bio tako siguran za uspjeh kao prethodni. Stoga je u siječnju 1937. godine iz Vrbskog

jezera u Austriji nabavljeno 10.000 komada ikre Coregonusa. Ikra je stigla u Zagreb odakle je

dalje otpremljena na Plitvička jezera da bude smještena na optimalno mjesto dok se ne izvale

male ribice. U tu svrhu je napravljena jedna plivajuća ležnica sa 2 sita, te je položena u vodu u

blizini Prošćanskog jezera i u nju je smještena ikra.Tijekom trodnevnog putovanja uginulo je

oko 50% ikre, a u ostatku ikre već su se embrioni micali kad je došla u vodu. Introdukcija je

mogla biti uspješna da je nepoznati počinitelji nisu razbacali i time uništili (Plančić, 1938).

Sljedeće godine u siječnju 1938. godine nabavljena je ponovno ikra iz Attersee-a u Austriji.

Ikra je nabavljena u zajednici sa Banovinskim ribogojnim zavodom u Bohinjskoj Bistrici

(Slovenija), koji zavod hoće Coregonuse prenijeti u Bledsko jezero (Plančić,1938). Iste

godine 5.000 komada ikre je preneseno na Plitvička jezera i smješteno u jednu plivajuću

ležnicu u samo Prošćansko jezero. I tada je uginulo mnogo ikre na putu, preko 50%, no ribice

koje su se izvalile kad su izgubile žutu vrećicu same su izašle kroz sito i zaplivale u

Prošćansko jezero.

Budući da daljnja saznanja o ovom pokusu ne postoje, Plančić zaključuje da je bio od

izuzetne važnosti ne samo zbog toga što je korisno za ribarstvo u Plitvičkim jezerima već i sa

stručnog gledišta jer se nova vrsta ribe proširila i u naše vode. Osim toga, biti će od važnosti

da se ustanovi koliko se kod nas uzgojeni Coregonus morfološki razlikuje od one vrste od

koje potiče, naročito što se tiče građe češljasto poredanih zubića na škržnim lukovima.

4.2.2. Introdukcija Coregonusa u zatvorene vode

Osim jezera neki Coregonusi su objektom uzgoja i na ribnjačarstvima. Uzgojem peleda i

maraene u šaranskim ribljacima u polikulturi uslijed različitog spektra ishrane, postiže se

bolje iskorištavanje prirodne hrane. To dovodi do povećanja ukupne ihtioprodukcije bez

znatnijih ulaganja materijalnih sredstava. Ove vrste karakterizira brži tempo rasta. Rast riba

izražen je i tijekom zimskih mjeseci, te je na taj način omogućeno iskorištavanje i zimskog

13

planktona u ribnjacima. Ove ribe su otporne na negativne uvjete uzgoja. Potrebno je naglasiti

da je konzumna vrijednost ovih riba važna za tržnu realizaciju. Po svom sastavu obe vrste

imaju vrlo kvalitetno meso, koje se odlikuje finoćom, sočnošću i nježnim mirisom.

Uvođenjem ovih vrsta omogućilo se proširenje asortimana riba kako na domaćem tako i

inozemnom tržištu, na kojem postoji velika mogućnost plasmana ovih vrsta. Iz iznesenog

proizlazi, da je introdukcija ovih vrsta u naše vode bila nužna i veoma potrebna, te da ima

veliko značenje u poribljavanju akumilacijskih i prirodnih jezera, kao i u uzgoju u ribnjacima.

Stoga je Institut za slatkovodno ribarstvo u Zagrebu u dva navrata uvozio embrioniranu ikru

Coregonusa iz Čehoslovačke (Habeković, 1978). U 1977. godini uvezeno je 500.000 komada

embrionirane ikre Coregonus peleda i 100.000 komada Coregonus lavaretus maraena, dok je

1978. godine uvezeno još 1000.000 komada ikre Coregonis peleda. Inkubacija ikre izvršena je

1977. godine na jednom pastrvskom ribogojilištu, dok je 1978. godine provedeno na

šaranskom ribnjačarstvu.

Ličinke Coregonusa, kao i u kavezima uzgojeni mlađ introducirani su u akumulacijsko jezero

Peruća, na rijeci Cetini, dok je drugi dio ličinki introduciran u jedan šaranski ribnjak u

Draganićima (Habeković, 1978).

4.2.3. Kavezni uzgoj Coregonus peleda

Kavezni uzgoj Coregonus peleda izvršen je u svrhu boljeg podrašćivanja mladunaca, te

promatranja njihova rasta i utvrđivanja mogućnosti uzgoja , kako bi se ribe u što boljem

kondicijskom stanju introducirale u jezero, te smanjile mortalitet i što bolje preživjele.

Ozimica Coregonus peled dovezena je u Jugoslaviju u ožuku 1978. godine kao embrionalna

ikra u Čehoslovačku. Prihvat embrionirane ikre, inkubacija, valenje te prva uzgojna faza

ličinki provedena je na Pokusnom ribnjaku IRC za ribarstvo u Draganićima. Otprema ličinki

iz mrijestilišta u Draganićima za jezero Peruća izvršena je u travnju 1978. godine. Ličinke su

transportirane u vrećama sa kisikom te su dobro podnijele transport, bez većih gubitaka i

dosta vitalne prenesene u novi objekt obitavanja. Za uzgoj C. peleda u akumulacijskom jezeru

Peruća korišteni su ranije napravljeni kavezi. Za prihvat mladunaca napravljeni su umeci

mreža zapremine 2m x 2m x 1m od sintetičkog materijala. Ova velična dozvoljava cirkulaciju

jezerske vode, ulaz planktonskih organizama, te prolaz otpadnih produkata metabolizma riba i

neiskorištene dodatne hrane. U dva kaveza nasađene su ličinke peleda veličine 7-10 mm te se

prehranjivanje vršilo 2x dnevno sa žumanjkom i mlijekom u prahu. Tijekom uzgoja

14

promatrana je temperatura i kemijski sastav vode, stanje planktona te stanje mladunaca

(Habeković i sur.,1981).

Prehrambeno stanje u kavezima odrazilo se preko rasta C. peleda. Količina i sastav planktona

uz povoljne ekološke uvjete kao i korištena dodatna hrana uvjetovali su dobar rast peleda. Na

kraju uzgoja u kavezima Coregonus peled je dostigao veličinu 28-33mm. U uzgojnom

periodu od 55 dana utvrđen je dobar dužinski rast u prosjeku 247% tj. 150-370%. Komadni

gubici u kavezima iznosili su 20%. Nakon izlova iz kaveza Coregonus je u dobrom

kondicijskom stanju introduciran u akumulacijsko jezero Peruća (Habeković i sur., 1981).

4.2.4. Utjecaj Coregonusa u otvorenim vodama

U otvorenim vodama nije poznat njihov utjecaj.

15

4.3. BABUŠKA (Carassius gibelio)

Srebrni karas ili babuška je slatkovodna invazivna riblja vrsta koja se proteklih pedesetak

godina brzo proširila Europom. Babuška brzo raste i učinkovito se reproducira, te postaje

kompetitivna autohtonim ribljim vrstama za hranu i stanište (slika 4). Izuzetno je otporna na

onečišćenja i manjak kisika u vodi, a nađena je i u slanoj vodi Baltičkog mora. Od unosa

babuške u vode Hrvatske zabilježen je neprestani rast njene populacije (Tomljanović i

sur.,2012).

Slika 4. Carassius gibelio (Izvor: Encyclopedia of life)

Unatoč planiranim mjerama opreza zna se nekontrolirano pojaviti i u šaranskim ribnjacima

gdje stvara znatne gospodarske štete. Na ribnjaku u Našicama ulovljeno je 124 komada

babuški, od čega je 23% bilo mužjaka. Za vrijeme jesenskih ribolova, primijećeno je da

babuška ostaje neizlovljena uslijed sposobnosti zavlačenja u mulj (Kajgana,1996).

4.3.1. Porijeklo i rasprostranjenost babuške u svijetu

Babuška je porijeklom iz istočne Azije (Kine) odakle je 1948. godine prenesena u europski

dio Rusije, gdje se brzo prilagodila i raširila vodama istočne i srednje Europe. U Rusiji i Litvi

te u Danskoj, Njemačkoj i Finskoj prisutna je od 17. stoljeća. U Estoniji i Latviji je prvi put

unesena 1948. godine kao hrana za ribe (Tomljanović i sur.,2012). Danas je prisutna u Velikoj

Bitaniji, Španjolskoj, južnoj i srednjoj Europi uključujući i Tursku, Grčku, Crnu goru,

Hrvatsku, Mađarsku, Rumunjsku, Češku, Slovačku, Austriju i Poljsku, te Bjelorusiju i

Ukrajinu. Prvi nalazi babuške u Baltičkom moru su iz 1985. godine kada je promatrana u

16

zaljevu Riga (zaljev između Latvije i Estonije). Danas se može naći duž cijele obale Estonije

a ima je i šire – uz Finsku obalu. Do širenja populacije u Baltičkom moru došlo je zbog dva

faktora: malog broja predatora i nekoliko uzastopnih godina sa toplim ljetima.

Babuška je postala redoviti stanovnik ribljih zajednica u većim nizinskim rijekama i njihovim

aluvijalnim vodenim sustavima. U šaranskim ribnjacima, babuška je nepoželjni konkurent za

šaransku populaciju jer njezina pojava smanjuje prirast, a povećava hranidbene troškove što je

ekonomski neprihvatljivo. Tako je primjerice 1999. godine zabilježen značajan financijski

gubitak u ribnjacima u blizini rijeke Dyje (Češka) uzrokovan pojavom babuške. Širenje je

babuške u otvorenim vodama Republike Češke u razdoblju 1975-1990. godine izuzetno brzo

(Tomljanović i sur., 2012).

4.3.2. Rasprostranjenost babuške u Republici Hrvatskoj

Krajem pedesetih godina širenjem otvorenim vodama babuška je došla i u područja bivše

države Jugoslavije. Prvi pismeni izvor o njezinoj pojavi zabilježio je Plančić 1967. godine

kada opisuje babušku u ribnjacima Ečke 1962., te smatra da je babuška došla u istoimeni

ribnjak rijekom Begej iz Rumunjske. Spomenuta je i ranija pojava babuške u Dunavu kod

Kladova, gdje su je ribari nazvali „babuška“ misleći da je riječ o ribi ruskog podrijetla

(Tomljanović i sur., 2012). Kasnije se širi i naseljava i hrvatske nizinske rijeke i tokove do

Drave i Dunavskog slijeva, te u rijeku Neretvu. Babuška zauzima značajno mjesto u sastavu

ribljih zajednica rijeke Drave, Dunava i Save s njihovim pritokama i ukupnim plavnim

područjem. Prisutna je također u Bosutu i pritocima, te Kupi. Babuška je izrazito adaptivna

vrsta koja je velikom brojnošću prisutna u gotovo svim vodama i crnomorskog i jadranskog

sliva. Izravni je konkurent šaranu čije su se populacije propocionalno smanjile. Osim u

otvorenim vodama, babuška je prisutna u gotovo svim našim šaranskim ribnjacima,

procjenjuje se kako se godišnje izlovi u prosjeku 100 kg/ha babuške. Osim iz otvorenih voda

babuška se nekontrolirano unosi i nasađuje u ribnjake s uvezenim mlađem amura i

tolstolobika iz Mađarske (Tomljanović i sur., 2012).

4.3.3. Utjecaj babuške u akvakulturi i otvorenim vodama

U akvakulturi babuška je nepoželjan konkurent glavnim uzgajanim vrstama. Zbog velikog

broja populacije babuške u ribnjacima u Češkoj, babuška je izazvala znatan ekonomski

gubitak zbog nepostojećeg tržišta. U slučaju i da postoji mogućnost prodaje, postigla bi jako

17

nisku cijenu. Uzrokovala je značajan udar introdukcije u svim zemljama Europe. U 6-

godišnjem istraživanju umjetnim hranjenjem u prirodnom okruženju promatrano je relativno

opadanje brojnosti populacije ciprinidnih vrsta, dok je populacija babuške rasla. Istraživanje

je pridonijelo kombinaciji padom prirodnih uvjeta i reproduktivnim natjecanjem babuške

(http://www.cabi.org/).

18

4.4. BIJELI AMUR I BIJELI TOLSTOLOBIK (Ctenophryngodon idella Val.,

Hypophthalmichthys molitrix)

4.4.1. Rasprostranjenost i biološke osobine bijelog amura

Među unesenim biljojednim ribama koje se uzgajaju u nas i u Europi, bijeli amur zauzima

vrlo značajno mjesto. Pripada porodici šaranskih riba, te je prirodno rasprostranjen u rijekama

Tihooceanskog sliva Azije od rijeke Amura na sjeveru do Kine, dok je umjetno prenesen i

aklimatiziran na svim kontinentima. Bijeli amur hrani se višim vodenim biljem (slika 5) kao i

kopnenim travama koje potapa naplavljivanje ili mu se dostavljaju u ribnjake, trstikom,

rogozom, lucerkom i mješavinom trava. Uglavnom se hrani danju no, nerijetki su slučajevi

kada na niskim temperaturama jede neredovito s prekidima od nekoliko dana (Petrinec i

Đorđević, 1985).

Slika 5. Ctenophryngodon idella Val. (Izvor: Encyclopedia of life)

Spolna zrelost bijelog amura nastupa u različitoj dobi, ovisno o klimatskim uvjetima. U

našem klimatskom području to je doba od 4. godine za mužjake i oko 5. godine za ženke,

odnosno kod postignute dužine od 60 cm.

U prirodnim staništima mrijesti se u koritima velikih rijeka dok matice odlažu spolne

produkte na mjestima iznad sprudova i kamenih nanosa gdje se voda vertikalno mijenja. Ikra

je poluplovna te se u prirodi razvija nošena strujama vode. U stajaćoj vodi amuri nemaju

nagon za mriještenje, te ikra pada na dno i često propada zbog zamuljivanja i drugih razloga.

Stoga se amuri ne mogu razmnožavati u vodama stajaćicama. Stoga su u svijetu razrađene

metode kontroliranog razmnožavanja amura (Petrinec i Đorđević, 1985).

19

4.4.2. Rasprostranjenost i biološke osobine bijelog tolstolobika

Prirodno je rasprostranjen u Kini i na cijelom Azijskom kontinentu. Tijelo tostolobika je

izduženo i visoko sa izduženom glavom (slika 6). Najčešće naseljava tople i mirne vode sa

dosta vodene vegetacije i fitoplanktona koje filtrira kroz branhiospine na škrgama. Mlađ se

hrani zooplanktonima, a kad malo poraste prelazi na ishranu planktonskim algama. U

ribnjacima i stajaćicama prelazi na zrnatu hranu, gliste ili na ličinke. Spolno je zreo u južnim

krajevima nakon 3. godine starosti. Mrijesti se ljeti od lipnja do kolovoza pri temperaturi vode

od 26 do 30°C (www.ksr-korana.hr).

Slika 6. Hypophthalmichthys nobilis (Izvor: Encyclopedia of life )

4.4.3. Postupak mriješćenja bijelog amura i bijelog tolstolobika

U proljeće 1966. godine Ribnjačarstvo Končanica uvezlo je jednogodišnji mlađ bijelog amura

i tostolobika iz Mađarske. Prilikom izlova 1968. godine primjerci su bili u odličnom

zdravstvenom stanju i kondiciji sa prosječnom težinom amura od 3,5 kg i tolstolobika 5 kg.

Zatim je 1969. godine odlučeno da se pokuša sa mriješćenjem jednog dijela riba s ciljem da se

utvrde sljedeći čimbenici:

1). da li su bijeli amuri i bijeli tostolobici starosti četiri godine, koji su uzgojeni u

klimatskim uvjetima savsko-dravskog međuriječja i mikroklime Ribnjačarstva Končanica

spolno dozreli,

2). mogućnost proizvodnje ličinki od navedenih biljojeda,

20

3). mogućnost stjecanja iskustva u organizaciji mriještenja te osposobljavanje kadrova na

Ribnjačarstvu za te poslove,

4). uočiti nedostatke uređaja u privremenom mrijestilištu u svrhu njihovog otklanjanja

(Fijan i Vojta, 1969).

Tijekom jednomjesečnog razdoblja (lipanj-srpanj) 1969. godine proveden je postupak

umjetnog mriješćenja od strane znanstevnika. Za dobivanje mliječi uzeto je 10 ženki bijelog

tolstolobika i 15 ženki bijelog amura. Nakon hipofizacije ikra je dobivena od 50% ženki

bijelog tostolobika i od 60% ženki bijelog amura. Iako su znanstvenici radili sa

četverogodišnjom maticom i kampanju su započeli kasno dobili su ikru od zadovoljavajućeg

postotka matica. Pri istiskivanju ikre bijelih tostolobika zapaženo je da ikra ima manje ili više

izražene znakove prezrelosti, što je ukazivalo i na nizak postotak njene oplođenosti.

Inkubacija ikre bijelog tostolobika trajala je u prosjeku 48 sati, tijekom koje je propalo 10%

oplođene ikre, dok je u toku inkubacije ličinki došlo do pada temperature vode ispod 18 °C,

što je izazvalo 93% uginuća ličinki.

U toku inkubacije ikre bijelih amura došlo je do nekih nenormalnih pojava koje su također

ukazivale na prezrelost ikre. Tako je oplođena ikra od dvije matice uginula gotovo 100%. Dok

se pri razvoju ikre jedne matice koja je bila oplođena 78% došlo je do nekompletnog

bubrenja,a kasnije i poremećaja u razvoju embriona. Pred valjenjem 10% ličinki od te matice

bilo je deformirano. Gubici oplođene ikre u toku inkubacije procijenjeni su na 35%. Ostalo je

100 000 ličinki u stadiju prelaska na aktivnu ishranu koje su prebačene u mladičnjake. U toku

inkubacije ovih ličinki do gubitka je došlo dijelom zbog manjih nedostataka na uređajima, a

većinom dijelom vjerojatno zbog prezrelosti ikre.

Iz ovo istraživanja Fijan i Vojta (1969.) zaključuju da se od matica uzgojenih u našim

klimatskim uvjetima ikra može se dobiti od primjeraka bijelih tostolobika i bijelih amura

starosti od 4 godine i 5 kilograma težine, umjetno mriješćenje treba provodit početkom lipnja

ili čak ranije zbog prezrelosti ikre, te je potrebna tehnologija koja određuje optimalnu

temperaturu vode kao i sprječavanje osciliranja vode (Fijan i Vojta,1969).

Upoznati s prethodnim radom i iskustvom Fijana i Vojte iz 1969. godine, Zavod za biologiju i

patologiju riba i pčela Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji sa združenim

kombinatom-Sloga- Novi Marof Ribnjačarstva Končanica i PPK Belje odlučili su pokušati s

21

ponovnim mriješćenjem bijelog amura vodeći se uputama i savjetima iz već navedenog rada,

s ciljem proizvesti što zdraviji mlađ.

Matice bijelog amura odabrane su početkom travnja, nama nepoznate godine te smještene u

betonske bazene u mrijestilištu Toplićica gdje je temperatura vode iznosila 22°C i

izmjenjivala svakih sat vremena (Z. Petrinec i V. Đorđević). Za vrijeme držanja matica u

bazenima praćeno je njihovo ponašanje i zdravstveno stanje, a sama hranidba matica vršila se

svakodnevno do sitosti mješavinom zelenih trava. Oplodnja (uspješnost 90%) i inkubacija

uspješno su izvedena,a intenzitet valjenja ličinki brz i učinkovit gotovo bez gubitaka (Petrinec

i Đorđević, 1985).

Po ovome možemo zaključiti da je postupak bio uspješan iz razloga što je ranije dobivena

ikra bila dobre kvalitete što se očitovalo u visokom postotku oplodnje i valjenja ličinaka te

kroz cijeli period u mrijestilištu bila u optimalnim uvjetima.

4.4.4. Utjecaj unesenog bijelog amura na biljne i riblje vrste u zatvorenim

kanalima

Kako introducirani bijeli amur u zatvorenim kanalima nije autohtona vrsta ribe navedenog

staništa, očekivano je da će doći do promjena odnosa između ribljih i biljnih vrsta kanala. Ta

promjena odnosi se na odnos između porodica ribljih vrsta i njihova prilagodba prilikom

unošenja bijelog amura u njihovo prirodno stanište.

U kanalskoj mreži Pančevo- Dubovac u periodu 1972. do 1975. godine ispitivana je prisutnost

pojedinih ribljih vrsta, praćenje njihove starosti i uzrasnih klasa, te sadržaj riblje populacije

prije i poslije unošenja bijelog amura, zbog ustanovljavanja utjecaja unesene vrste na sve

prisutne ribe u kanalima. Hristić u svom radu navodi da je uneseni bijeli amur djelovao na

nestanak ili izmjenu pojedinih vrsta vodenog bilja, na izmjenu sastava pojedinih grupa

organizama, a pogotovo onih, koji žive na vodenom bilju, kao i na izmjenu pojedinih

kategorija uzrasnih klasa i općenito pojedinih ribljih vrsta. Zahvaljujući postojanju raznih

kategorija kanala u čitavom zatvorenom sistemu kanala i postepenom osvajanju istih od strane

nasađenih primjeraka bijelog amura, navedene promjene su bile na pojedinim kategorijama

kanala veoma uočljive, ali je bilo i kanala gdje iz specifičnih uvjeta, naručito na ribljoj

populaciji promjene nisu bile znatne, te je stanje ostalo uglavnom isto kao i prije unošenja

bijelog amura (Hristić,1977).

22

U isto vrijeme javili su se i specifični faktori, uvjetovani karakteristikama kanalskog sistema

(neujednačenost djelovanja nasađenih primjeraka bijelog amura), što nije slučaj sa lokacijama

gdje bijeli amur može djelovati na cjelokupnu ispitivanu površinu u isto vrijeme (ribnjaci).

Stalni priljev, kako višeg vodenog bilja, tako i organizama bentosa i prisutne riblje populacije

prouzrokovane stalnom protočnošću kanala, sa dijelova kanalske mreže gdje bijeli amur

uslijed male dubine nije mogao opstati te je izazvao pojavu izvjesnih nepredviđenih

nepravilnosti u očekivanim rezultatima (što se u homogenoj sredini ribnjaka svakako ne bi

događalo), koji su djelomično utjecali na ukupne rezultate ispitivanja i na samu pojavu

nepravilnosti (Hristić,1977).

Rezultati ispitivanja ukazuju da smuđ nalazio ispod stupova mostova sa kamenitim dnom,

šaran i deverika na dubljim dijelovima gole i glinovite obale, štuka se držala uglavnom plitkih

dijelova obraslih plivajućim vodenim biljem, dok su ostale vrste uglavnom birale staništa

među vodenim biljem. Međutim, unošenjem bijelog amura nastale su promjene u početku

manje uočljive ali kasnije jasno izražene u sastavu i količini pojedinih ribljih vrsta, odnosno

nisu se izmijenili predstavnici pojedinih porodica već odnos među njima naručito u

novoizgrađenim kanalima gdje je djelovanje bijelog amura bilo najjače izraženo. Tako su se

iz pojedinih kanala povukle one riblje vrste koje zahtijevaju prisutnost vodenog bilja u ishrani

i nalaženju zaklona, te ustupile mjesto onim ribljim vrstama za koje obraslost nije važna.

Predstavnici ribljih vrsta koje traže obrasle dijelove povukli su se u pliće bočne kanale gdje su

uvjeti obraslosti ostali na starom nivou. Samo povlačenje uslijedilo je postepeno sa

nestajanjem vodenog bilja i širenjem kulture nasađenog bijelog amura, a još uvijek traje. U

zatvorenom sistemu starih kanala gdje je djelovanje bijelog amura bilo znatno slabije nisu

uočene neke bitnije izmjene u međusobnoj zastupljenosti pojedinih vrsta. (Hristić,1977).

4.4.5. Utjecaj bijelog amura i bijelog tolstolobika u otvorenim vodama

Bijeli amur svojom proždrljivošću nevjerojatno učinkovito uklanja vodeni korov te izazivaju i

druge štetne učinke u vodama gdje su uneseni npr; eliminira mrijest, smanjuje kvalitetu vode,

smanjuje razinu kisika te ubrzava eutrofikaciju. Također je poznato da je prijenosnik bolesti i

parazita kao što je azijska trakavica (Bothriocephalus opsarichthydis) koji se mogu prenijeti

na druge ribe; Cyprinus carpio, Ictalurus punctatus, Notemigonus crysoleucas. Za bijelog

tolstolobika također je utvrđeno da prenosi bolesti, u ovom slučaju Salmonella Typhimurium

od koje oboljevaju razne vrste (www.issg.org/database/species/List.asp).

23

http://www.issg.org/database/species/List.asp

4.5. KALIFORNIJSKA PASTRVA (Oncorhynchus mykiss)

4.5.1. Morfološke i biološke osobine kalifornijske pastrve

Kalifornijske pastrve kao i svi ostali članovi porodice salmonida odlikuju se vretenastim

izgledom. Podrijetlom je iz Sjeverne Amerike a razlog njene introdukcije u Europu bilo je

zbog kvalitetnog mesa i lakog uzgoja. Tijelo je prekriveno brojnim malim ljuskama koje

završava manjom glavom. Leđa su tamno siva dok su bokovi srebrnasto sivi i posuti malenim

crnim točkicama koje vidimo i na leđnim, analnim i repnim perajama. Trbuh je bijel katkada

žućkast ili ružičast. Obojenost tijela ovisi o staništu i veličini same ribe. Nastanjuje rijeke i

jezera a spolno dozrijeva u drugoj ili trećoj godini života. Mlade jedinke hrane se

zooplanktonom dok se odrasle jedinke hrane kukcima, školjkašima, rakovima i malim ribama

(http://www.srd-ogulin.hr/ribe/kalifornijska-pastrva).

Slika 7 . Oncorhynchus mykiss (Izvor:Encyclopedia of life)

24

http://www.srd-ogulin.hr/ribe/kalifornijska-pastrva

4.5.2. Nasađivanje kalifornijske pastrve u Hrvatsku

Proučavajući radove o pastrvama, nailazimo na nekoliko radova koji ukazaju postupak

nasađivanja kalifornijske pastrve u Plitvičkim jezerima (jezero Kozjak) te u potok odnosno

jezero Lokvarka.

Podaci o nasađivanju kalifornijske pastrve u jezero Kozjak datiraju iz 1936. godine kada je

nasađeno 16 000 komada mlađa već spomenute ribe. Tadašnjim istraživanjima zavoda za

primjenjenu zoologiju Savske banovine u Zagrebu kako navodi Plančić ustanovljeno je da u

Plitvičkim jezerima od riblje faune živi samo pastrva i pijor, te da je pastrva vjerojatno neka

prelazna forma od potočne (Trutta fario) do jezerske (Trutta lacustris). Zapravo je to forma

potočne koja se u jezerima prilagodila životu u velikoj vodi ali se još nije razvila u čistu

jezersku pastrvu (Plančić,1938). Takva pastrva je po svome načinu života riba dna, koja se

najviše zadržava po dnu specijalno u obalnoj zoni i hrani se ličinkama, insektima i račićima

koji tamo prebivaju, dok se veće pastrve hrane rakovima (Astacus fluviatilis) kojih ima

najviše, a uz to love i pijore kojih je tada najviše bilo u jezeru Galovcu, a kao vrsta nemaju

nikakvu gospodarsku vrijednost Međutim, nasađivanjem kalifornijske pastrve u jezero Kozjak

broj pijora se smanjio (Plančić,1938), dok je unos kalifornijske pastrve u rijeku Ljutu u

Konavoskom polju za posljedicu imao izumiranje gatačke gaovice u Hrvatskoj koja je osim u

nekim vodama BiH živjela još jedino u rijeci Ljutoj (www.invazivnevrste.hr).

U tadašnjem potoku Lokvarka prije nastanka istoimenog jezera 1952. godine bilo je dosta

potočnih pastrva, klenova, klenića, pijora i potočnih rakova. Između 1930. i 1935. godine

potok Lokvarka je u više navrata nasađen kalifornijskom pastrvom (Salmo gairdneri) koja je

ubrzo polovljena ili nepovratno nestala u ponorima (Pažur, 1969). Nakon formiranja jezera

prvih godina nastala je ogromna populacija klena, klenića i pijora koji su u jezeru našli vrlo

dobre uvjete za razvoj, a nije bilo većih pastrva koje bi predacijom smanjile njihovu

populaciju. Dok su ribolovci dnevno hvatali po čak desetak komada klenova raznih veličina,

pastvre su se, međutim, lovile u malim količinama te su veliki primjerci bili dosta rijetki.

Pažur navodi da su veća poribljavanja pastrvom i to kalifornijskom pastrvom izvršena tek

1960. godine kada je nasađeno 9 500 komada veličine 7-9 cm. Ukupno je od 1960. godine

nasađeno 60 500 komada kalifornijske pastrve, a 1963. godine 20 000 komada mlađa jezerske

pastrve iz Plitvičkih jezera. Poslije tih poribljavanja naglo je pao ulov klena te su počela

25

http://www.dzzp.hr/%22http:/invazivnevrste.hr/%22

nagađanja kako je viđeno da veliki primjerci pastrva love manje ribe. Najveći primjer

ulovljene lokvarske ribe bio je 25,5 kg starosti 15-16 godina (slika 8) (Pažur, 1969).

Slika 8. Najveći primjer ulovljene lokvarske pastrve. Veličine 124 cm, težine 25,5 kg i

starosti 15-16 godina (Foto:Uzelac).

Izvore o prvom unošenju kalifornijske pastrve zapravo nalazimo u radu Vukovića i Kosorića

gdje ukratko navode da je prva količina ikre kalifornijske pastrve uvežena još 1899. godine i

to direktno iz njenog prirodnog staništa, a prva introdukcija ovom vrstom zabilježena je 1904.

godine i to u rijeku Trebišnjicu, a isto tako i u neke druge bosansko-hercegovačke vode, i to iz

ribogojilišta na Vrelu Bosne: Boračko i Plivsko jezero, te vode Livna (Vuković i Kosorić,

1978).

4.5.3. Utjecaj kalifornijske pastrve u otvorenim vodama

Unos kalifornijske pastrve u područjima izvan njezinog prirodnog staništa izaziva probleme

zbog sposobnosti križanja kalifornijske pastrve s autohtonim salmonidnim vrstama što utječe

na njihov genetski integritet. Primjer je Onchorhynchus clarki koja je gotovo izumrla zbog

toga. Nadalje, imaju i ostale negativne učinke na autohtone ribe, vodozemce i beskralješnjake

(www.issg.org/database/species/List.asp).

26

http://www.issg.org/database/species/List.asp

4.6. POTOČNA ZLATOVČICA (Salvelinus fontinalis )

4.6.1. Morfološke osobine potočne zlatovčice

Tamnozelene je boje, svjetlijih bokova i bijelo crvenkastog trbuha (slika 9). Ima crvene točke

i pjege, te u našim vodama naraste 1 kg težine, dok u Kanadi naraste i do 7 kg. Od Salvelinus

alpinus (jezerska zlatovčica) se razlikuje po tome što joj se na leđima nalaze tamne valovite

linije, kao i na leđnoj i repnoj peraji, a na podrepnoj peraji nalaze se tamne linije

(www.zlatovcica.eu/oldsite/index.php/ribe-plive-i-vrbasa-othermenu-40/22-salvelinus-fontinalis).

Slika 9. Salvelinus fontinalis (Izvor: Encyclopedia of life)

4.6.2. Podrijetlo i rasprostranjenost potočne zlatovčice

Alohtona je vrsta unesena u Europu iz Sjeverne Amerike i Kanade (kanadska pastrva) 1879.

godine, gdje se aklimatizirala za uzgoj u ribnjacima. Danas je rasprostranjena i u hladnim

otvorenim europskim vodama. U alpskim jezerima nalaze se razne njene infraspecijske forme.

U Hrvatskoj je zlatovčica pokusno puštena početkom prošlog stoljeća u neke otvorene vode

od strane ribolovaca ili su pojedine jedinke pobjegle iz uzgoja. Stanje tih populacija nije

dobro istraženo i poznato je da su recentno pronađene samo u Plitvičkim jezerima i Neretvi. U

Hrvatskoj je puštanje alohtonih vrsta u otvorene vode zabranjeno, no jedinke u Neretvi dolaze

iz BiH gdje se pojedine rijeke (npr. Lištica u Mostarskom blatu) još poribljavaju potočnom i

jezerkom zlatovčicom. (www.new.ribe-hrvatske.com/index.php/popisvrsta/38-salmonidae/119-

salvelinus-fontinalis).

28

http://www.new.ribe-hrvatske.com/index.php/popisvrsta/38-salmonidae/119-salvelinus-fontinalis


http://www.zlatovcica.eu/

Vuković i Kosorić (1978) navode kako su 1913. godine poribljene Sturba i Šuica, ponornice

zapadno-bosanskog krša, te je poribljavanje također izvršeno i u nekim dijelovima Sarajeva

(Željeznica, Zujevina, Bosna i Prača).

Pretraživanjem radova o potočnoj zlatovčici nailazimo na primjer pokušaja kaveznog uzgoja

potočne zlatovčice od 1987. do 1988. godine u kojem Kažić i sur., (1990) opisuju da se uzgoj

provodio u dva kaveza u „oku“ Karuča (Skadarsko jezero) u kojem se sam lokalitet pokazao

prigodnim za intenzivni uzgoj potočne zlatovčice i da je ta vrsta ribe pogodna za uzgoj u

kavezima, naravno uz kvalitetnu i redovnu ishranu (Kažić i sur., 1990).

4.6.3. Utjecaj potočne zlatovčice u otvorenim vodama

Potočna zlatovčica kao invazivna vrsta prijeti izvornim ribama te je štetna za ekologiju jezera

i potoka. Ozbiljno utječe na zamjenu, raseljavanje i hibridizaciju s izvornim ribama što

smanjuje populacije pojedinih vrsta do točke ugroženosti. Negativne interakcije po unosu

potočne zlatovčice posebno se očituju na vrste koje se nalaze na Crvenom popisu ugroženih

vrsta; Pseudacris maculata, Pseudacris regilla, Rana luteiventris, Rana sylvatica, Triturus

helveticus, Triturus alpestris i dr. Uklanjanje potočne zlatovčice provedeno je u mnogim

mjestima kako bi se omogućio oporavak endemskih vrsta

(www.issg.org/database/species/List.asp).

29

4.7. JEZERSKA ZLATOVČICA (Salvelinus alpinus)

4.7.1. Morfološke i biološke osobine

Jezerska zlatovčica se odlikuje izduženim tijelom, nešto višim nego kod srodne vrste –

potočne zlatovčice. Ima vrlo sitne krljušti, koje čvrsto naliježu na tijelo pa ih je teško uočiti.

Leđa su zelenkastocrna, bokovi tijela srebrenasti, a trbuh je bijel (slika 10). Na tijelu se

uočavaju svijetle ili roskaste pjege. Intenzitet obojenosti uveliko zavisi od uvjeta staništa, a u

periodu mriješćenja svi dijelovi tijela poprimaju intenzivniju obojenost. Period mriješćenja

jezerske zlatovčice je od studenog do siječnja, a mrijesti se na pjeskovitom ili šljunkovitom

dnu jezera sa izraženijom strujom vode i u pritocima jezera i vodenih akumulacija.

Slika 10. Salvelinus alpinus (Izvor: Encyclopedia of life)

Životni prostor ove ribe predstavljaju hladne vode Sjevernog mora. Također obitava u nekim

visokoplaninskim jezerima zauzimajući ekološke niše pri dnu. Može narasti i do 1 m dužine i

postići tjelesnu masu do 16 kg. Najčešće su znatno manje jedinke, dužine 30–50 cm i tjelesne

mase od 1,5 kg.

30

4.7.2. Rasprostranjenost jezerske zlatovčice

Rasprostranjena je na Grenlandu, Islandu i sjevernim krajevima Norveške i Sibira. U vode

bivše Jugoslavije introducirana je iz alpskih jezera 1943. godine, prvo u Bohinjsko jezero, a

zatim u Veliko Plivsko jezero i Ramsko jezero. Bilećko i Trebinjsko jezero su također (1970.

godine) poribljena ovom vrstom. Prisutna je i u Kotlaničkom i Štirinskom jezeru na

Zelengori, te Zaneskom jezeru kod Bugojna. Poribljavanja mlađi jezerske zlatovčice u

neretvanskim hidroakumulacijama višekratno su ponavljana i u novije vrijeme (1987, 1989,

1990. godine; Ramsko jezero i jezero Salakovac). Danas se ona uspješno mrijesti i uzgaja u

ribogojilištima te poribljava u mnoga akumulacijska jezera u Bosni i Hercegovini.

(http://www.bistrobih.ba/nova/jezerska-zlatovcica-salvelinus-alpinus-salvelinus/), a kod nas jezerska

zlatovčica je pronađena jedino u Plitvičkim jezerima. (http://spineri.com/tag/jezerska/).

4.7.3. Utjecaj jezerske zlatovčice u otvorenim vodama

Utjecaj ove vrste u otvorenim vodama nije poznat. (http://nas.er.usgs.gov/queries/FactSheet.aspx?

speciesID=935)

31

http://spineri.com/tag/jezerska/

http://www.bistrobih.ba/nova/jezerska-zlatovcica-salvelinus-alpinus-salvelinus/

4.8. GAMBUZIJA (Gambusia affinis)

Gambuzija je mala riba čiji mužjaci narastu do 4 cm, a ženke do 6 cm. Tijelo joj je

prilagođeno za prehranu odmah uz površinu, pa su usta na vrhu glave s gornje strane, a leđna

peraja je pomaknuta jako u nazad i smještena je na drugoj polovici tijela (slika 11). Primarno

se hrani malim beskralješnjacima koji žive tik ispod površine (npr. ličinke komaraca).

Razmnožava se od travnja do listopada, pa u jednoj godini može imati i tri mrijesta (

www.invazivnevrste.hr ).

Slika 11. Gambusia affinis (Izvor: Encyclopedia of life)

4.8.1. Unos gambuzije u Hrvatsku

Gambuzija je vrsta slatkovodne ribe iz porodice Poeciliidae koja je u svrhu suzbijanja

malarije, bez prethodne ocjene njenog mogućeg utjecaja na druge vrste riba i ostalih

organizama, početkom 20. stoljeća unesena iz Sjeverne Amerike na područje Europe. U

Hrvatsku je gambuzija po prvi puta unesena 1924. godine iz Italije u Istru. U razdoblju od

1925. do 1930. godine gambuzija je proširena na velik broj lokaliteta duž obale, pa tako i na

otok Pag. Gambuzije su stavljene u jezera Velo blato, Malo blato i u sve lokve i bare u okolici

Povljane gdje su bile dosta učinkovite i u kratko vrijeme istrijebile stanište komaraca i

malarija je nestala ( www.invazivnevrste.hr ).

32

http://www.invazivnevrste.hr/


4.8.2. Posljedice unosa gambuzije

Međutim, kasnije se ispostavilo kako je gambuzija izrazito invazivna i agresivna vrsta, koja

značajno utječe na populacije drugih vrsta jer se hrani također ribljim jajima i mlađi te

ličinkama kukaca i vodozemaca. Od 1982. godine Svjetska zdravstvena organizacija ne

preporuča korištenje gambuzije kao sredstva biokontrole komaraca malaričara i ne preporuča

njezino unošenje u druga područja. Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13) strogo je

zabranjeno prenositi strane invazivne vrste kao što je gambuzija s područja gdje su već

uspostavile populaciju ne druga područja na kojima one prirodno ne obitavaju. Strane

invazivne vrste uz značajan negativan utjecaj na zavičajnu bioraznolikost, mogu imati i

značajan utjecaj na zdravlje ljudi i nesagledive posljedice po gospodarstvo. Međunarodna

unija za očuvanje prirode (IUCN) uvrstila je gambuziju na popis 100 najopasnijih stranih

invazivnih vrsta (www.invazivnevrste.hr ).

4.8.3. Utjecaj gambuzije u otvorenim vodama

U zemljama svijeta gdje je gambuzija unesena zabilježen je negativan ekološki utjecaj u vidu

eliminacije zavičajnih vrsta riba, nestanak nekih vrsta vodozemaca te promjene u sastavu

zajednica vodenih beskralješnjaka i zooplanktona. Gambuzija je također potencijalni

prijenosnik nekih ribljih parazita (www.invazivnevrste.hr ).

33



4.9. BEZRIBICA (Pseudorasbora parva)

Pseudorasbora parva prvi put opisana je od strane Schlegel-a 1842. godine kao Leuciscus

parvus. Bleeker 1860. godine je izdvaja u poseban rod Pseudorasbora i daje joj konačan

naziv Pseudorasbora parva. Prvi ulovljeni primjerci Pseudorasbora parva bili su u ožujku

1977. godine u Šaskom jezeru kod Ulcinja (Crna gora), a pretpostavlja se da je dospjela u

Šasko jezero preko rijeke Bojane, iz albanskog dijela Skadarskog jezera. (Knežević, B., sur).

Pseudorasbora parva hrvatskog imena bezribica alohtona je vrsta čiji je unos izazvao znatne

promjene u zajednicama riba (slika 12). Ta mala ribica iz Japana najprije je uočena kao

pridošlica u Kini. Oko 1960. godine iz pokrajine Yang Tse Kiang unesena je u Rumunjsku.

Točan datum unosa u našu zemlju nije poznat, ali se pretpostavlja da je 1970-ih godina već

bila prisutna u našim vodama. Osamdesetih godina 20. stoljeća nađena je u svim ribnjacima i

u nekim otvorenim vodama. Nepažnjom i slučajnim unosom, danas naseljava gotovo sve vode

jadranskog i crnomorskog sliva Hrvatske, a pronadena je skoro u svim vodama gdje je

provedeno poribljavanje šaranom. Hrani se planktonima, vodenim kukcima i biljem ali

napada i ribe. Iznimno je agresivna vrsta koja uzrokuje promjene u domaćim ribljim

zajednicama.U najvećoj su opasnosti endemske vrste koje nastanjuju vodotoke jadranskog

sliva jer u tom slivu ne postoje prirodni grabežljivci koji bi mogli uništiti bezribicu.

(http://www.ru-hanja.hr/Stranice/Ribe/Bezribica.html).

Slika 12. Pseudorasbora parva (Izvor: Encyclopedia of life)

34

http://www.ru-hanja.hr/Stranice/Ribe/Bezribica.html

4.9.1. Utjecaj bezribice u otvorenim vodama

Utvrđeno je da introdukcija bezribica ima negativan učinak na razne močvarne vrste. U

slatkovodnim vodama ekosistema u Kini gdje je slučajno unešena nije samo smanjila

komercijalnu vrijednost tih voda već je i pojedine vrste ugrozila čak do točke izumiranja. U

vodama gdje je slučajno unešena s bijelim amurom zbog svog superiornog rasta i

razmnožavanja izazvala je također izumiranje autohtonih vrsta. Poznata je i kao prenositelj

bolesti na autohtone vrste, te ju se smatra potencijalnom prijetnjom za biodiverzitet. Bezribica

se nalazi na listi ribljih vrsta čije je držanje ili puštanje u bilo kojem dijelu Engleske i Wales

zabranjeno osim ako je izdana dozvola (http://www.cabi.org/isc/datasheet/67983#).

35

http://www.cabi.org/isc/datasheet/67983

4.10. CRNI I SMEĐI AMERIČKI SOMIĆI (Ameiurus melas, Ameiurus nebulosus)

Američki somići žive u stajaćim i sporo tekućim vodama bogatim vodenim biljem.

Zadržavaju se u rukavcima, mrtvajama i područjima podalje od glavnog toka. U brzim

tekućim vodama je izuzetno rijedak. Preferiraju pješčano ili muljevito dno. Američki somići

su svežderi, najviše se hrane vodenim biljem, planktonima, manjim ribama, ličinkama kukaca

i riba, puževima, školjkašima i ostalim beskralježnjacima, te ga neki ribolovci ubrajaju u riblji

korov (www.dzzp.hr). Vrlo su otporni i mogu izdržati nepovoljne uvjete života izražene u

nedostatku vode i sa smanjenim sadržajem kisika u vodi (Vuković,1977). Razlikovne

karakteristike crnog i smeđeg somića očituju se u dužini podrepne peraje (smeđi ima nešto

dužu), stražnjem rubu prve šipčice prsne peraje, boji membrane među perajnim šipčicama te

boji tijela. Som (Silinus glanus) nema adipoznu peraju ali ima dugu podrepnu peraju i tri para

brkova što ga razlikuje od somića (www.dzzp.hr).

4.10.1. Rasprostranjenost američkih somića u Hrvatskoj i svijetu

Američki somići autohtone su vrste Sjeverne i Srednje Amerike. Prvi put su uneseni u Europu

1885. godine u Njemačku. Danas su rasprostranjeni u većini stajaćih i sporo tekućih

europskih voda. Sa sigurnošću se može govoriti o prisutnosti triju vrsta američkog somića na

prostoru Europe, a do danas su dvije zabilježene u Hrvatskoj. Unosom vrsta američkih somića

(slika 13. i 14.) u Europu nije se vodilo dovoljno računa o njihovoj sistematici i biologiji, što

je dovelo do nejasnoća u rasprostranjenosti somića (www.dzzp.hr) kao ni o štetama koje

uzrokuju budući da su opasnost za mlađ i ikru drugih riba, posebno linjaka

(www.pecaros.com). U Hrvatsku su se pojavili oko 1905. godine otvaranjem prvih

ribnjačarstava (Končanica, Crna Mlaka, Našice itd). Širenjem vodotocima ili ljudskim

unosom američki somići su se rasprostranili vodotocima kontinentalnog dijela Hrvatske, kao i

stajaćim i sporo tekućim vodama Dalmacije. Donedavno se smatralo da je u Hrvatskoj

prisutan samo smeđi somić (A. nebulosus), međutim danas se zna da je riječ ipak o crnom

somiću (A. melas) (www.dzzp.hr) .

36

http://www.dzzp.hr/

http://www.pecaros.com/

http://www.dzzp.hr/

http://www.dzzp.hr/

http://www.dzzp.hr/

Slika 13. Ameiurus nebulosus Slika 14. Ameiurus melas

4.10.2. Utjecaj smeđeg somića u otvorenim vodama

Smeđi somić tolerira širok raspon uvjeta okoliša, uključujući i onečišćenja voda čime se

uspješno prilagođava mjestima izvan svog prirodnog okruženja. Negativan utjecaj smeđeg

somića u otvorenim vodama nedovoljno je istražen, međutim postoji zabrinutost da može

negativno utjecati na ribolov pastrva, slatkovodnih rakova i jegulja

(www.iss.org/database/species/List.asp).

37

4.11. PASTRVSKI GRGEČ (Micropterus salmonides )

Pradomovina pastrvskog grgeča (Micropterus salmonides) je jugozapadni dio srednjeg pojasa

Sjeverne Amerike. Bass je u Europu stigao 1883. godine i to u Njemačku. Odatle se proširio

po mnogim europskim zemljama, posebno je uzgajan u Mađarskoj 20-tih godina

20. stoljeća gdje je na tržnicama prodavan kao Dravska pastrva. Inače, pastrvski grgeč uopće

nije pastrvska riba,već spada u veliku porodicu sunčara. U Hrvatsku ga je unijelo

i Ribnjačarstvo Pakračka Poljana (slika 15) a kasnije je uzgajan na još nekim ribnjačarstvima,

odakle se proširio po mnogim jezerima u Hrvatskoj. Utvrđeno je kako je pastrvski grgeč iz

ribnjaka bježao u otvorene vode, međutim nakon nekog vremena je nestao i iz otvorenih voda.

Stoga je zaključno da se nije prilagodio uvjetima otvorenih voda što dokazuje činjenica da u

istima više nije pronađen. Koristeći rijeku Dravu kao koridor i blizinu jezera uz nju, bass je s

vremenom osvojio veliki dio jezera Podravine. Idealne uvjete koje pružaju ove vode ( za sve

vodene organizme ) iskoristio je za prilagođavanje, razmnožavanje i odskočnu dasku za dalje

širenje. Trenutno ga ima u gotovo svim vodama. Svakako najjača

populacija velikoustog pastrvskog grgeča je u jezeru Dezinfekcija, Šoderici,Čambini,

Betonari, Staroj Dravi kod Ferdinandovca, Sekulinama itd… Ima ga puno na jezeru Borovik,

oko Karlovca, te G. Polja u Međimurju (http://ribolov-koprivnica.com/old_web/BASS.htm).

Slika 15. Micropterus salmonides (Izvor: Encyclopedia of life)

4.11.1. Utjecaj pastrvskog grgeča u otvorenim vodama

Pastrvski grgeč je prilagodljiva riba, te može napredovati u raznim vodama; od malih potoka,

velikih rijeka do ogromnih rezervoara. Ono što ih ograničava su niske temperature vode i

niski pH jer u takvim uvjetima populacija im ne uspijeva. Istraživanja su pokazala da su

pastrvski grgeči sposobni istisnuti grabežljive kao i domaće vrste dovodeći do smanjenja

populacije pa čak i izumiranja (www.issg.org/database/species/List.asp).

38

http://ribolov-koprivnica.com/old_web/BASS.htm

4.12. MORONE SAXATILIS x MORONE CRYSOPS

U listopadu 2010. godine u rijeci Dunav, 2 nautičke milje od ušća rijeke Drave na dubini od

približno 3 metra ulovljen je muški primjerak palmetto bass od strane gospodarskog ribolova.

Križanac je ženke prugastog grgeča (Morone saxatilis) i mužjaka „bijelog“ grgeča (Morone

chrysops). Podrijetlom iz SAD-a, odakle je introduciran u Europu i sjevernu Afriku za

potrebe akvakulture. Danas se smatra izvrsnom ribom za tržište kao i atrakcijom za lov

posebice u Italiji, Njemačkoj i Turskoj. Točni podaci o unosu odnosno introdukciji ovog

križanca nisu poznati, budući da pojedini autori smatraju da su neki primjerci pobjegli u

otvorene vode (Safner i sur., 2013).

Ulovljeni primjerak starosti 3 godine imao je izduženo tijelo, s horizontalno proširenim

tamnim bočnim prugama, koje prestaju samo u području iza prsne peraje i ispod bočne linije

što ga jasno razlikuje od M.saxatilisa i M.crysopsa (slika 16). Međutim, koliko se razlikuje,

toliko im je identičan što najbolje pokazuje da opisom leđnih i prsnih peraja bliže odgovara

M.crysops, a po škrgama i analnim peraja M.saxatilis. Ovakve morfološke karakteristike

ulovljenog primjerka u rijeci Dunavu podudaraju se i slažu s opisom iste vrste u ostalim

(stranim) literaturama, što bi moglo ukazivati na to da je ulovljeni odnosno ispitani uzorak

kako i pojedini autori smatraju pobjegao iz akvakulturnog objekta i razmnožio u divljini.

Nadalje, istraživanje Safner i sur., pokazuje da se dobro prilagodio uvjetima života u rijeci

Dunavu i da nije ozbiljna prijetnja prisutnim ribljim zajednicama (Safner i sur., 2013).

Slika 16. Morone saxatilis x Morone crysops (Izvor: Encyclopedia of life)

4.12.2.Utjecaj M. saxatilis x M. crysops u otvorenim vodama

Utjecaj u otvorenim vodama nije poznat.

39

4.13. AMERIČKA VESLOKLJUNKA (Polyodon spathula)

4.13.1. Morfološke i biološke osobine veslokljunke

Veslokljunke (Polyodontidae) pripadaju porodici riba iz reda Acipenseriformes koja je ime

dobila po izduženoj njuški (http://thesaurus.babylon.com/veslokljunke?&tl=). Vrh njuške joj je

produljen i ima oblik vesla, što joj daje više stabilnosti prilikom plivanja. Hrani se

planktonima (slika 17), na način da ga filtrira iz vode. Slatkovodna je vrsta i voli duboke i

sporije rijeke (http://zoo.hr/content/20150816-americka-veslokljunka). Red Acipenseriformes

sastoji se od dva roda, svaki s jednom vrstom.To su kineska veslokljunka (Psephurus gladius)

i američka veslokljunka (Polyodon spathula). Izvorno nastanjuje rijeku Mississipi u SAD-u (http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59942).

Slika 17. Polyodon spathula (Izvor: Encyclopedia of life)

Sjeverno američka veslokljunka jedna je od dviju živućih vrsta veslokljunke, dok je druga već

spomenuta kineska veslokljunka. Većinu populacije u većini velikih rijeka i pritoka delte

rijeke Mississippi činile su upravo veslokljunke, a početkom 20. stoljeća njihova populacije

dramatično opada u tim područjima, te njihov status prema IUCN je kategoriziran kao

ugrožena skupina. Uspješno se uzgaja u ribogojilištima te je cijenjena zbog sivo-crnih jajašaca

(kavijar) te čvrstog i bijelog mesa bez koščica. Uvođenje sjeverno američke veslokljunke u

Europu započelo je 1974. godine, kada je 5 000 oplođenih ličinki uvezeno u Rusiju odakle su

dalje uvezene u Moldaviju, Rumunjsku i Mađarsku (Jelkić i Opačak, 2012).

41

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59942

http://zoo.hr/content/20150816-americka-veslokljunka

http://thesaurus.babylon.com/veslokljunke?&tl

4.13.2. Povijest i rasprostranjenost veslokljunke

Zadnjih desetljeća nekoliko Europskih zemalja kroz koje potječe Dunav ustanovile su

postojanje vrste veslokljunke s namjerom unošenja raznolikosti u akvakulturi po prvi puta u

bivšem Sovjetskom savezu kada je uvezena iz Sjeverne Amerike 1970. godine. Od tada

akvakultura veslokljunke je proširena gdje je uključena i Mađarska 1986. godine, ali nisu

zabilježeni podaci o ulovu u prirodnom okruženju. Vrsta se nastavila širiti kroz Europu, u

svrhu uzgoja u akvakulturi, tako da je uvežena u Njemačku 1987; Austriju 1990; Rumunjsku

1992; Slovačku 1993; Bugarsku 2002-2003 i u Češku Republiku. Nijedna država nije

provodila praćenje ribljeg fonda u prirodnim vodama, ali gotovo uvijek događali su se

slučajni ulovi veslokljunki (Jelkić i Opačak,2012).

4.13.3. Uhvaćeni primjerci veslokljunke u Hrvatskoj i drugim zemljama

U zadnjih nekoliko godina, nekoliko vrsta veslokljunke su zabilježene nizvodno duž Dunava

od Hrvatske. Prva zabilježena odrasla veslokljunka uhvaćena je 23.07.2000. godine blizu

Pogareva u Bugarskoj. Zatim, 2006. godine uhvaćena je blizu Prahova na srpskom dijelu

Dunava (dužine 112 cm, dužine kljuna 29 cm i težine oko 6 kg). U isto vrijeme uhvaćena su

još dva primjerka, mužjak i ženka nizvodno od brane Iron Gate II približnih mjerila kao kod

prvog uhvaćenog primjerka (Jelkić i Opačak,2012).

Slučajno uhvaćeni primjerak veslokljunke u hrvatskom dijelu Dunava kako Jelkić i Opačak

(2012) navode zbio se 22.05.2011. godine od strane rekreativnog ribića. Ulovljena je sa

čamca na mamcu od obične gliste, na 1418 km Dunava blizu prirodnog parka Kopački rit, te

isporučena Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku i identificirana. Primjerak veslokljunke bio je

težine nešto manje od 1,5 kg. Unatoč svi naporima, tokom 2011. godine nijedan rekreativac

ili komercijalni ribič nije uspio uloviti veslokljunku u hrvatskom dijelu Dunava. Ovaj

pronalazak je zapravo i prva zabilješka o veslokljunki u našem dijelu, te je bio neočekivan jer

brana Iron Gate II je prepreka koja presjeca sve migracijske puteve, i nije bilo za očekivat da

veslokljunka nastavi put kroz branu. Nije poznato da li je jedinka unesena u ranom stadiju

života ili se prirodno razvila. Isto tako, sa sigurnošću se ne može odrediti da ribari nisu

namjerno prevezli ovu vrstu preko brane. Ono što se može tvrditi je da su se veslokljunke

42

dobro prilagodile na već spomenutom području, ali nalazište mladih veslokljunki trebaju se

tek pronaći u srpskom ili hrvatskom dijeli Dunava (Jelkić i Opačak,2012).

4.13.4. Utjecaj američke veslokljunke u otvorenim vodama

Utjecaj američke veslokljunke u otvorenim vodama nije poznat.

43

5. ZAKLJUČAK

Povijesnim pregledom utvrđeno je da je unošenje novih vrsta u akvakulturu započelo još

krajem 19. stoljeća sa unosom kalifornijske pastrve, a tijekom 20-tog stoljeća unešeno je još

13 vrsta.

Jedna vrsta (sunčanica) slučajno je unešena u naše krajeve zajedno s ciljanim vrstama (bijeli i

sivi glavaš) koje su planski introducirane za akvakulturu.

Sve vrste unesene u akvakulturu pronađene su i u otvorenim vodama.

Nemaju sve unesene vrste jednak utjecaj u otvorenim vodama.

Agresivnije vrste kao što su gambuzija, kalifornijska pastrva, potočna zlatovčica te američki

somići višestruko negativno djeluju na biodiverzitet u otvorenim vodama.

Tolstolobik se ne može mrijestiti u otvorenim vodama, pa uključujući i šarana nemaju veliki

negativni utjecaj na biodiverzitet u otvorenim vodama.

44

6. POPIS LITERATURE

1. Adrović, A. (2002). Populacije riba rijeke Gostelje. Magistarski rad. Prirodno-

matematički fakultet, Sarajevo.

2. Fijan, N. (1948). Prevoz i nasađivanje šarana u Vransko jezero. Ribarstvo Jugoslavije

III (6), 45-46.

3. Fijan, N., Vojta, J. (1969). Prvo mriještenje bijelog tolstolobika i bijelog amura na

Ribnjačarstvu Končanica. Ribarstvo Jugoslavije, 24 (6), 124-125.

4. Fijan, N., Petrinec, Z., Đorđević, V., (1989). Taksonomija i proizvodnja

sjevernoameričkih somova roda Ictalurus. Ribarstvo Jugoslavije, 44, 109-113.

5. Habeković, D. (1978). Introdukcija Coregonusa – ozimica u naše vode. Croatian

Journal of Fisheries, Vol.8 No.5, 110-112.

6. Habeković, D., Mišetić, S., Marko, S., (1981). Kavezni uzgoj Coregonus peleda.

Ribarstvo Jugoslavije, XXXVI (6), 121-127.

7. Hristić, Đ., (1977). Izmena sastava riblje populacije unošenjem kulture belog amura

(Ctenopharyngodon idella Val.) u zatvorenom sistemu kanala meliracionog područja.

Ribarstvo Jugoslavije, 2, 33-36, Zagreb.

8. Jevtić, J., (1991). Izbor ozimica za otvorene i zatvorene vode. Ribarstvo Jugoslavije,

46, 14-26.

9. Jelkić, D., Opačak, A., (2012). A record og the North American paddlefish (Polyodon

spathula Walbaum, 1872) in Croatia. 1-2.

10. Kajgana, Lj., (1996). Srebrni karas – babuška i štete koje nastaju njezinom pojavom

na ribnjačarstvima. Ribarstvo (54).

11. Kažić, D., Marić, D., Uličević, D., (1990). Kavezni uzgoj potočne zlatovčice

(Salvelinus fontinalis Mitchill 1815) u Skadarskom jezeru. Ribarstvo Jugoslavije 95,

101-105.

12. Pažur, K.(1969). Divovske pastrve u jezeru Lokvarka. Croatian Journal of Fisheries,

Vol.24 No.4 40-43.

13. Petrinec, Z., Đorđević, V.(1985). Umjetno mriješćenje bijelog amura

(Ctenopharyngodon idella Val). Croatian Journal of Fisheries, Vol.40 No.2-3

14. Plančić, J. (1938). Nasađivanje Coregonusa u Plitvičkim jezerima. Ribarstvo

Jugoslavije, 1, 1-2, 5-7.

45

15. Safner, R., Treer, T., Aničić, I., Piria, M., Šprem, N., Matulić, D., Tomljanović, T.,

(2013). First record of Palmetto bass (Morone saxatilis x Morone chrysops) in the

Croatian part of the river Danube. Arch. Biol. Sci., Belgrade, 65 (1), 197-200.

16. Svetina, M., (1951). Pastrvski mlađ i njegovo nasađivanje. Ribarstvo Jugoslavije, 27-

29, Ljubljana.

17. Taler, Z.(1953). Dva slučaja prenošenja šarana i linjaka u druge vode. Croatian

Journal of Fisheries, Vol.8 No.5 110-112

18. Tomljanović, T., Piria, M., Treer, T., Safner, R., Šprem, N., Aničić, I., Matulić, D.,

Kordić, V., (2011). Morfološke osobine šaranskih populacija (Cyprinus carpio carpio

L.) u Republici Hrvatskoj. Ribarstvo, 69, (3), 81-93.

19. Tomljanović, T., Fabijanić, N., Treer, T., Matulić, D., Piria, M., Šprem, N., Aničić, I.,

Safner, R., (2012). Utjecaj invazivne vrste riba babuške (Carassius gibelio) na sastav

ihtiocenoze u Republici Hrvatskoj. Pregledni rad, 634-636, Opatija.

20. Vuković, T. (1977). Ribe Bosne i Hercegovine;ključ za određivanje. Svjetlost,

Sarajevo.

21. Vuković, T., Kosorić, Đ., (1978). Efekti introdukcije ribljih vrsta u vode Jugoslavije u

mogući uticaji rekonstrukcije ihtiofaune. Ribarstvo Jugoslavije, 92-95.

Internetski izvori :

1. https://hr.wikipedia.org/wiki/Šaran . Pristupljeno 03. rujna 2015.

2. http://sportskiribolov.hr/slatke-vode/ribe/saran . Pristupljeno 03. rujna 2015.

3. www.ksr-korana.hr. Pristupljeno 04. rujna 2015.

4. www.invazivnevrste.hr . Pristupljeno 18. rujna 2015.

5. www.zlatovcica.eu/oldsite/index.php/ribe-plive-i-vrbasa-othermenu-40/22-salvelinus-

fontinalis. Pristupljeno 19. rujna 2015.

6. www.new.ribe-hrvatske.com/index.php/popisvrsta/38-salmonidae/119-salvelinus-fontinalis .

Pristupljeno 20. rujna 2015.

7. http://www.bistrobih.ba/nova/jezerska-zlatovcica-salvelinus-alpinus-salvelinus/ . Pristupljeno

20. rujna 2015.

8. http://spineri.com/tag/jezerska/. Pristupljeno 20. rujna 2015.

9. http://www.ru-hanja.hr/Stranice/Ribe/Bezribica.html. Pristupljeno 22. rujna 2015.

10. www.dzzp.hr . Pristupljeno 22. rujna 2015.

11. www.pecaros.com . Pristupljeno 22. rujna 2015.

46

http://www.pecaros.com/

http://www.dzzp.hr/

http://www.ru-hanja.hr/Stranice/Ribe/Bezribica.html

http://spineri.com/tag/jezerska/

http://www.bistrobih.ba/nova/jezerska-zlatovcica-salvelinus-alpinus-salvelinus/


http://www.zlatovcica.eu/oldsite/index.php/ribe-plive-i-vrbasa-othermenu-40/22-salvelinus-fontinalis

http://www.zlatovcica.eu/oldsite/index.php/ribe-plive-i-vrbasa-othermenu-40/22-salvelinus-fontinalis

http://www.dzzp.hr/%22http:/invazivnevrste.hr/%22

http://www.ksr-korana.hr/

http://sportskiribolov.hr/slatke-vode/ribe/saran

https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0aran

12. http://ribolov-koprivnica.com/old_web/BASS.htm . Pristupljeno 22. rujna 2015.

13. http://eol.org/ . Pristupljeno 28. rujna 2015.

14. http://www.srd-ozalj.hr/Vrste-riba/ . Pristupljeno 28. rujna 2015.

15. http://sportskiribolov.hr/slatke-vode/ribe/ . Pristupljeno 28. rujna 2015.

16. http://www.dzzp.hr/introdukcija-i-reintrodukcija/introdukcija-i-reintrodukcija/introdukcija-i-

reintrodukcija-732.html. Pristupljeno 25.rujna 2015

17. www.unipu.hr/uploads/media/prir_08-09_9_ekologija2 Pristupljeno 25. rujna 2015.

18. http://www.srd-ogulin.hr/ribe/kalifornijska-pastrva Pristupljeno 25. rujna 2015.

19. http://www.issg.org/database/species/List.asp Pristupljeno 26. rujna 2015.

20. http://nas.er.usgs.gov/queries/FactSheet.aspx?speciesID=935 Pristupljeno 26.rujna 2015.

21. http://www.cabi.org/ Pristupljeno 26. rujna 2015.

22. http://www.cabi.org/isc/datasheet/67983# Pristupljeno 26. rujna 2015.

47

http://www.cabi.org/isc/datasheet/67983

http://www.cabi.org/

http://nas.er.usgs.gov/queries/FactSheet.aspx?speciesID=935

http://www.issg.org/database/species/List.asp%20Pristupljeno%2026

http://www.srd-ogulin.hr/ribe/kalifornijska-pastrva%20Pristupljeno%2025

http://www.unipu.hr/uploads/media/prir_08-09_9_ekologija2%20Pristupljeno%2025



http://sportskiribolov.hr/slatke-vode/ribe/

http://www.srd-ozalj.hr/Vrste-riba/

http://eol.org/

http://ribolov-koprivnica.com/old_web/BASS.htm

7. ŽIVOTOPIS AUTORA

Divna Lukić rođena je 22.01.1991. godine u Trogiru. Osnovnu školu „Bijaći“ završila je u

Kaštel Novome, a srednju poljoprivrednu (smjer fitofarmacija) „Braća Radić“ u Kaštel

Štafiliću-Nehaju.

Međusveučilišni preddiplomski studij ''Mediteranska poljoprivreda'' u Splitu upisuje 2009.

godine, na Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša kojeg završava 2013. godine s

temom završnog rada „Evaluacija i usporedba „Žrnovske“ i standardnih sorata jabuke“,

izrađenom na Zavodu za voćarstvo Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša pod

mentorstvom prof.dr.sc. Zlatka Čmelika (Agronomski fakultet, Zagreb) i podmentorstvom

dr.sc. Mire Radunić (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split).

Tijekom preddiplomskog studija u Splitu sudjelovala je na znanstvenim radovima :

„Pomološke i kemijske karakteristike jagode Clary na području Vrgorca“, „Karakteristike

sorata jabuka uzgajanih na području Žrnovnice“, „Chemical composition of pomegranate

(Punica granatum L.) cultivars grown in Croatia.

Nakon stjecanja diplome sveučilišne prvostupnice (baccalaurea) inženjerke mediteranske

poljoprivrede (univ. bacc. ing. agr.), 2013. godine upisala je diplomski studij „Ekološka

poljoprivreda i agroturizam“ na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

48

bib.irb.hrbib.irb.hr/datoteka/877351.introducirane_vrste_riba_u... · web viewsudbina...

Documents