list za svu djecu

165

Cijena 10

kn, 1

,5 € - u pret

plat

i 10%

popus

ta

RIJEKA, MART 2011.

ПОТРАЖИ У ОВОМ БРОЈУSve mamine dužnosti / str. 4 - 7

Ružu prijateqstva / str. 12

Kako se gaje ukrasne paprike / str. 28

Kako je bilo u Gorwim Bogićevcima / str. 37

Jutros me klinci iz mog kvartapitaju ko je „baba Marta“.I još bi hteli, radoznalci,da čuju ko su „babini jarci“.Kažem im: starica zima u martukatkad zaigra na zadwu kartu,pa vetar nosi, u te dane,odasvuda i na sve stranepahuqe – jarčiće razigrane.

Branko Stevanović

4 Bijela p^ela

Majka je izvor svega živog, vješta tkalja koja ispreda niti života. Ona stvara, hrani, štiti, pruža toplinu i zaklon.Drevna slika majke nalazi se u boginjama zemlje i neba, koje su čuvarica ključeva plodnosti i kapija rađanja. Sve što štiti i čuva, što služi kao sklonište, simbol je majke: kuća, kapija, zid, hram, grad… Majka je izraz savršenstva, čistote, mudrosti i razumijevanja, naprosto Velika majka, djevičanski čista majka Božija, i to kod gotovo svih naroda svijeta.

TOPLINA KOLIJEVKEOsebujnom ženskom istančanošću i osjećajnošću slikarka Bert Moriso naslikala je mladu majku koja bdi-je nad usnulim djetetom. Mekana i topla kolijevka, te majčina prisut-nost, pružaju pouzdanu zaštitu i sigurnost. Nježnost i ljubav što zrače iz ove slike postignuti su ne samo pažljivim rasporedom likova već i profinjenim skladom boja i finim potezima četkice. Prisnost je naglašena izborom toplih boja i obradom motiva, posebno vela prebačenog preko kolijevke i za-vjese u pozadini.

4 Bijela p^ela

MAJKA

SAVRŠENA CJELINA

Pred teškom zavjesom iza kojih se kreću tamni i teški oblaci posma-traju nas bademaste oči brižljive majke i njene ljupke kćerkice. Prizor zrači blagošću, dirljivom ljubavi majke koja nježno ovija ruke oko svog djeteta. Meki oblici i tople boje iskazuju umjetnikov smisao za ljupkost; za ružičaste odsjaje na licu i razgolićenim di-jelovima tijela naslikanih figura. Njegova sjajna kičica i sigurno oko vješto dočaravaju šuštanje svile na ženskim haljinama, ne dopuštajući da ti zanimljivi detalji na slici poremete njen sklad.Engleski slikar Jošua Rejnolds vo-

RUŽIČASTI ODSJAJIBogorodica nježno drži u zagrlja-ju malog Hrista, kao što bi svaka majka držala svoje dijete. Nepo-znati ikonopisac izrazio je na ovoj ikoni Bogorodičinu majčinsku prirodu i najdublji sklad ljubavi

koja vlada između majke i djeteta. Figure sačinjavaju savršenu cjeli-nu i ne djeluju kruto kao na osta-lim ikonama na kojima je položaj tijela prikazan prema utvrđenim pravilima ikonopisanja.Na zlatnoj osnovi ikone ističe se mrko ruho majke kao široka ta-mna mrlja nasuprot svijetloj tunici djeteta ukrašenoj na rukavima, iz koje izviruju noge u sandalama. Berthe Morisot, kolijevka

Bogorodica umilenija, Sofija

Joshua Reynolds, Grofica Spencer sa kćerkom Georgianom

lio je da istražuje efekt nanesenih boja, te je pomno proučavao velike italijanske majstore.

5Bijela p^ela

U ŠETNJI

DOSTOJANSTVENI PORTRET

Tragovi majčinske ljubavi utisnuti su u šetnicu uz more. Uz pratnju vjer-nog psića majka svoju djevojčicu čvrsto drži za ruku. Sunce na zalasku sjenama odijeva obalu. Majka i kći okrenute su prema moru, prljavo ljubičastom brdu i komadiću sivoplavog neba.Slikar Ignjat Job sa zanimanjem prati hod šetača, valovitim i uznemirenim rukopisom bilježi stazu i ustreptale krošnje borova koji su se nadvili nad njihove glave.Ovaj ugasli prizor naslikan je utišanim, tamnim tonovima smeđeg, zele-nog, modrog, lelujavim potezima četkice. To je neki drugi Job koji nije toliko opijen živim i vatrenim kolorizmom.

5Bijela p^ela

SLObODAN IzbORIzmoren suncem južnih mora mali Tahićanin zaspao je na ramenu svoje majke. Mlada žena i njene prijateljice dopiru do posmatrača treperenjem svijetlih i živahnih boja i naglašenim obrisima. Platno počiva na unutarnjoj snazi preli-va, na profinjenosti i skladu šara i njihovih obrisa. Boje se bujno rasprostiru, prateći jednostavne oblike likova u prirodi.Zaražen ljubavlju prema iskonskom načinu života, nadahnut pacifičkom umjetnošću, slikar Pol Gogen ra-zvio je sirov način rada sa slobod-nim izborom boja, izbjegavajući pravila zapadnjačke umjetnosti.

bUJNI ObLICIGrudi koje hrane savršenstvo su majčine ljubavi. Pred kućom, is-pod krošnje drveta, mlada maj-ka doji dijete. Slikajući u zanosu Pjer Ogist Renoar svoju je snagu usmjerio na prisan i ljupki prizor ispunjen blaženstvom materin-stva. Tu životnu energiju slikar je htio da učini opipljivom. Oda-tle bujni i okrugli oblici likova na slici.Svojom paletom Renoar je doča-rao kratkotrajne učinke sunčeva svjetla. Bogatim izlivima slika je poprimila svečani ton. Jer ipak to je njegova žena i njegov sin. Paul Gaugin, Ia Orana Maria

Ignjat Job, Šetnja uz more

Milić od Mačve, Mati DesankaPierre Auguste Renoir, Majka doji svoje dijete

Kraj prozora poput nekakvog krajputaša stoji slikareva majka; mirna i dostojan-stvena u svojoj crnini i žalosti. Ruke je skrušeno prekrstila; jednom je zahvatila korpu prekrivenu vezenom tkaninom, dok drugom rukom pridržava lecederski kolač ili, kako neki kažu, licitarsko srce. Nad majčinom glavom lebdi trnov vije-nac, znak mučeništva. Jer seoska žena nosi preveliko breme svakodnevice. Su-morna slika povezana je sa krstom koji se vidi iza prozora, ali je umjetnik oživljava slikovitim rodnim selom, slikarskom vje-štinom i preciznošću zanata.

6 Bijela p^ela

MajkaBile dvije sestre djevojke, pa im ispane sreća i nekako se brzo udaju jedna za drugom. Po zemanu u starije se izro-di lijep porod, a mlađoj se nešto, zar božjom voqom, nije dalo. Stoga joj bija-še teško što svog evlada nema, pa bi joj se vrlo ra-žalilo kad bi pomislila na svoju stariju sestru. Sve je pomiwala što barem wih dvije nijesu bile blizu, i često bi govorila:

Kad bi mi nešto wezina dje-ca bila pred očima, lakše bi mi bilo.Najposlije ti nekako ona izmami od svoje starije se-stre malo žensko dijete. Majka je majka, nije joj lahko

pregoreti svog djeteta, ama opet veli: Svome ga dajem, znam da će mu biti kao i kod mene. Dijete, kako je, štono rijek, ludo mlado otišlo, nije jadno ni znalo šta je s wim bilo, pa je od svoje tet-ke mislilo da mu je majka i tako je i zvalo. Vrijeme ide, gotovo dok dlanom o dlan

narodna

Ilust

rova

la: Z

rink

a O

stov

ić

udariš, godina prođe. Tako prođe jedna, prođe druga, pa bogme i nekoliko godinica – otkako je dijete tetka pri-svojila. Jednom se starija sestra na-kani i ode mlađoj u pohode, srce je vuklo nešto sestri, a nešto i svome djetetu, ama opet više djetetu negoli sestri. Kad tamo dođe, do-čeka je sestra, e Bože dra-gi, nema kud boqe i krasni-je, ko niđe nikog svog do wu jednu što ima. Bogme se ona tu nekoliko dana pozaba-vila, djevojčica joj već po-odrasla. Mlađa sestra ko domaćica bavila se kućnim poslom, te jednoć ne imade kad da iščešqa djevojčicu. Dijete onako raščupano, pa će ti reći pravoj materi da

Mamina dužnost je da čarape pre zime isplete,da nadgleda travu koja raste u dvorištu i na wivi,ali wena najveća dužnost – to će vam reći svako dete –jeste da dugo živi.

Ona je večni, dragi osmeh života, i ne treba se qutitiako ponekad nešto i zgreši.Doduše, poneku mamu trebalo bi uputitiu to – kako da se smeši.

Milovan Danojlić

Mamina dužnost

ga iščešqa. Mati kad je iščešqa, onda od milosti udari je rukom po leđima:Ajde, ustaj!Curica joj reče: - Moja tetka, moja, kakva je nešto u tebe lahka ruka, a u moje mame teška.Majci se ražali, sve joj suze svrnu na oči. A kako i neće, ima li boqeg prijateqa od majke; samo kad se spomene ime majka, puna su usta. Ma-kar i tetka, opet je tuđin,

nije joj od srca otpalo, pa da ga žali ko svoja majka. Ele kako mu drago, ne šćede se-stri ništa govoriti, već kad pođe, povede sa sobom i dijete. Molila je mlađa se-stra i molila i prekliwa-la, da dijete ne vodi, a ona ne šćede pristati ni za živu glavu, već joj reče:- Nemoj mi o tome govoriti, sestro moja, ti ne znaš što je svoje dijete ni što je maj-čino srce.

36 Bijela p^ela

Dalju ništa nije da-leko; od Dalja ništa nije udaljeno; ni

Osijek, ni Vukovar ni veliki Dunav. Dalj je, ako niste znali, na samom Dunavu. U Dalju ni škola nije daleko, osnovna. Škola je sasvim blizu, najbliža srcu prvačića koji su tek zakoračili kroz svetle kapije znanja.I već su nešto naučili. Pogo-tovo Jovana, Saša, Danijel, pa onaj drugi Danijel, Miha-ela, Arijana, Marija, Luka…. Ko bi ih sve nabrojio. Svi su oni hteli da pokažu šta zna-ju i koliko znaju. Recitovalo

Use, pevalo, glumilo tog dana u školi. I bio je kviz! A zna-te li šta je bilo najvažnije? Čitanje! Lepo znati čitati, i pesme, i priče, i poruke o prijateljstvu i čestitke.Čitalo se iz knjiga, sa plakata. Čitalo se grupno, zdušno; pr-vačići su odrecitovali „Knjiga je moj najbolji drug“. A tek kviz! Kviz je bio najza-nimljiviji. Pitanja su bila iz prirode, o zimi, o snegu, o snegovićima. Đacima prva-cima svidela se i igra „Moj tajni prijatelj“, a spretno su odgovarali i na zagonetke i poslovice koje im je postav-

ljala učiteljica Smederevka Novaković.Roditelji su bili oduševljeni i ponosni nastupom svojih mališana.

LEPO JE ZNAtI ČItAtI„Ako život planiraš za pet godina, posadi stablo, ako ga planiraš za dvadeset godina, zasadi šumu, a ako ga planiraš za sto godina, vaspitavaj decu“, kaže jed-na kineska poslovica za koju su sasvim sigurno čuli i u Dalju.

Gordana Pavić

DŽOKERI I ZEKANIriča se da to može biti samo u Rijeci. Bio je februar i je-

dan išarani autobus pozivao je na Riječki karneval. „Budi ono što želiš“, pisalo je na tom autobusu sa kojeg se široko smijao jedan klaun. I došli su, mnogi prvi, a mnogi osmi, pa i deseti put. Malo uz pomoć teta iz vrtića, malo uz pomoć nastavnica u školama, malo mame, malo sami izradili su kostime i na riječkom Korzu pojavili se kao prin-ceze, buba mare, pčelice, bebe, svjetiljke, cvjetići, kupači, kauboji, kuhari… čak je bila i jedna čudna šuma, sa mnogo bilja i ži-votinja. Gotovo šest hiljada klinaca i klinceza iz riječkih

Pvrtića i osnovnih škola pot-pomognutih svojim gosti-ma iz okolnih i udaljenijih krajeva.Iz Visa su došli kao bića iz podmorja; razumljivo Vis je otok i kao svaki otok okru-žen morem. Iz Vrbovskog su došle gljive, ništa čudno kad je ovaj gradić u šumi i svuda gdje pogledaš vidiš crnogorično drveće, a pod

tim drvećem rastu gljive. Gotovo šest hiljada klinaca i klinceza.U paradi su još bili Slovenci iz Ljubljane, mali Vukovarci iz Osnovne škole „Nikole An-drića“, pa džokeri iz Pančeva i zečići iz Šapca, gosti riječ-kih škola. Ni jednima ni dru-gima nastup na maškaranom riječkom Korzu nije bio prvi. Već dugo oni sarađuju sa školama na Vežici. Za ovu su priliku Šapčani, iz Osnovne škole „Nikolaj Velimirović“, pripremili posebnu koreo-grafiju; zeko hop lijevo, zeko hop desno, malo u mjestu, pa korak naprijed i tako na cijelom putu od početne do krajnje stanice. A džokeri, šta da vam ka-žemo! Došli su iz Pančeva,

iz Osnovne škole „Jovan Jovanović Zmaj“ i svojim se crvenim kapicama odlično uklopili u ovu jedinstvenu šarenu povorku sedamde-set i devet maskiranih ili, kako u Rijeci, kažu maš-karanih grupa. Pjevalo se i igralo posljednje subote u februaru u Rijeci. To može biti samo u Rijeci, rekli su oni koji su došli se strane i uz veliko hvala domaćinima obećali da će i dogodine doći na Međunarodni riječ-ki karneval.

T.O.

37Bijela p^ela

LJUbAV, AH, LJUbAV

tAmO GDJE tIHO RAStE tRAVA

ole se mama i tata. Ja volim njih i oni vole mene. Vole se

brat i sestra, domovina i svi ljudi, a u zagrljaju završe momak i djevojka. Na pitanje šta je ljubav, kao iz topa odgovara Una Dra-žić, učenica drugog razreda iz Donjeg Lapca gdje se s posebnim žarom očekivao 14. februar, Dan zaljublje-nih. Kako i ne bi kada su tog dana sa svojom učiteljicom Milkom Opačić pričali o ne-čemu jako bitnom u životu kao što je ljubav. – Ljubav to je dvoje kada se vole, kada dijele ljubav, dijele snove, u stihovima poručuje Una, dok njena prijateljica iz razreda Jelena

U Gornjim Bogićevcima, gdje „tiho kos u grmu spava i još tiše raste trava“, okupili su se 15 februara osnovci iz Okučana, Gornjih Bogiće-vaca, Smrtić – Ratkovca i Nove Gradiške da bi pokaza-li kako čuvaju i njeguju us-pomenu na Grigora Viteza, velikog pjesnika koji je prije sto godina rođen u malom selu Kosovac u siromašnoj općini Gornji Bogićevci.„Tiho kos u grmu spava, a još tiše raste trava“ za-pjevao je poznate stihove učenički hor iz Okučana. A o tome kako se živi „u dese-tom selu gdje se razlupano jaje šiva koncem, a mrak grabi loncem“, prikazali su u svom igrokazu mališani

VBaić dodaje da je ljubav srž svijeta i smisao života i otkriva da je s posebnim osmijehom dočekala Valen-tinovo jer ima simpatiju u školi kojoj je čestitala Dan ljubavi. – Daria Ljiljak ističe da je ljubav sreća, a sreća je kada nekog voliš i za njegovu se ljubav moliš. – Da bi ljubav živjela moraš znati davati i uzimati. Na primjer, kada dam nekom bombone koje strašno vo-lim ili kada posudim prijate-lju olovku, i to je ljubav. Ima puno ljubavi oko mene. Recimo, ja volim moju mač-ku i često je hranim, priča nam o raznim vrstama ljuba-vi Una koja priznaje da nema

iz Nove Gradiške. Najmlađi među njima predš-kolci iz mjesta domaćina horski su recitovali: „Olov-ko, olovko, zašilji se, zadaćo, zadaćo, napiši se, a onda su svi zajedno mnogobrojnim recitacijama izvezli najljepši vijenac Vitezovih pjesama.„Vitezu s ljubavlju“ dječja sekcija KUD-a „Tkanica“ iz Okučana izvela je bu-

simpatiju jer kako kaže još je mala, dok njen malo stariji prijatelj, učenik četvrtog ra-zreda, Duško Jazić priznaje da je malo zaljubljen:– Poklonio sam joj bomboni-jeru i ona mi je zahvalila. – Ljubav je kada se osjećaš kao da si u nekim oblaci-

njevačke igre, a hor je ot-pjevao pjesmu „Lipa moja Slavonijo“. Dvoranu u Gornjim Bogićev-cima ispunio je aplauz dvije stotine poštovalaca Grigora Viteza, među kojima su bili pjesnikova kćerka Olga Vi-tez Babić, te uzvanici iz Vla-de i ministarstava Republike Hrvatske. Svi su oni odra-stali uz Vitezove stihove

ma, opisuje Duško svoje osjećanje. Ali, nisu naši mališani samo pričali o ljubavi, već su slika-li nešto jako čvrsto i nešto jako toplo kao što je zagr-ljaj. Grupa učenika od prvog do četvrtog razreda koja pohađa dodatnu nastavu na srpskom jeziku i pismu ispu-nila je papir širokim dječjim zagrljajima crvenom, rozom i narančastom bojom.

Paulina Arbutina

koje sada s istom pažnjom i ljubavlju uče u hrvatskim osnovnim školama.O pjesniku je govorio Tito Bilopavlović, književnik do-bitnik nagrade Grigor Vitez, koji je rekao da je zahvalan što je upoznao Viteza i što je dobio nagradu koja nosi njegovo ime.Obilježavanje stote godiš-njice rođenja Grigora Viteza nastaviće se „Vitezijadom“ – susretom učenika škola koje nose pjesnikovo ime, te završiti naučnim skupom o životu i djelu Viteza, jedinog pjesnika srpske nacionalno-sti čije je djelo preživjelo u hrvatskim školskim progra-mima i lektiri.

Paulina Arbutina

ISSN 1331-5455List je sufinanciran sredstvima Vlade Republike Hrvatske

List je nagrađen Nagradom Grada Rijeke

ČipKO i djed FilipPiše i crta: Borivoj Dovniković Bordo

Izdava~: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RIJE-KA - Ure|uje redakcijski kolegij - glavni urednik: TATJA-NA oLUI] - Izvršni urednik: QErKA rADoJčIć - Likov-ni urednik: BORISLAV BOŽIĆ - Grafi~ki urednik: \URO BUDISAVQEVI] - Lektor i korektor: DU[ANKA STAr^EVI] - Kompjuterska priprema: DAMIr BEDWANEC - [tampa: SKANEr STUDIo, Zagreb - List izlazi mjese~no - Tira`: 1500 primjeraka - Adresa uredni{tva: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RI-JEKA, Trg. Sv. Barbare 1 - Telefon (051) 330-867, tel./faks 330-873 E-mai l : b i je lapce la@hi . t -com.hr - @iro ra~un: 2360000-1500150831 - Ubiqe`eno u Ministarstvu kulture i prosvjete republike Hrvatske, Sektor informirawa, pod brojem: 757