bila je - darkwoodprodavnica.rs · stvaraju umetnička dela ili ... se pita ko je gazda. ... ne,...
TRANSCRIPT
kvorijanje sanjao.
Bila jeto mala
planeta.
Imala je sve što je jednojplaneti ikada moglo zatrebatiiako je bila mala.
Imala je zvezdanisistem s još šestplaneta, od kojih sučetiri bile gasni divovi.
Imala je dva meseca, odkojih se jedan zgusnuokad i ona, dok je drugizarobila.
Imala je tri kontinenta,jedan arhipelag i dvemale polarne kape.
Imala je tri dominantne vrste:rasu humanoida, s crvenimkrznom, širokih očiju, koja jeverovala da je njena planetasama u univerzumu.
Mala, beslovesna insektoidnastvorenja koja su se rojila kad ih za to uhvati raspoloženje ipoprimala obličja kadra dastvaraju umetnička dela iliistražuju sunčev sistem sve dokse ponovo ne raspadnu u sićušneleteće ćelije zainteresovanesamo za polaganje jaja i hranu…
I, na južnom kontinentu,rasu ogromnih biljakamesožderki, ograničenepokretljivosti alipredivnih umova.
Zašto?
Zašto?
Treba mi tvoj savet.Brine me San.
Zato što sam
ga upravo uzela. Stotinu
galaksijadaleko.
Još ne. Misliš li da trebada razgovarams njim?
Mogao bi davirneš malonapred i…
Mislim da to ne bi bilopametno.
A kad jedno od nasumre… To nikad
ne izađe nadobro.
Šalim se.
Pa, ubrzo će i sam
shvatiti, zarne?
SirotiSan…
Takodakle.Zna lion to?
Jednom mesečnoDžordž Portkulis*
sanja krajnjeneobičan san koji
se ponavlja.
U snu je nekolikostvari zbog kojih je
on neobičan. Ponajpre,kad ne sanja, ime munipošto nije DžordžPortkulis, u to je
siguran.
Možda je na javi onžena, ili dete.
Ili leptir.
U svom snu DžordžPortkulis upravlja
kancelarijom uLondonu. Nije sasvim
siguran čija je ona, alito pitanje se nikad nijeni postavljalo, pošto se vlasnik kancelarije
još nije pojavio.
Ali sve je spremno za onaj dan kad će sevlasnik pojaviti i kad
će mu zatrebatikancelarija u Londonu.*Portcullis, engl. – teška rešetkasta vrata na
ulazu u srednjovekovni zamak. (Prim. prev.)
Lokacija kancelarije se menjai Džordž Portkulis jenikad ne sanja dvaput
na istom mestu.Povremeno pomišlja
da je ona u BanciEngleske.
Nalazila se u kupoli Sv.Pavla, u Bakingamskojpalati, čak i u jednom
klubu za gospodu.
Uvek je u Londonu.
Danas je kancelarija na ćošku Stopkok jarda,
mesta koje je, Džordž je uto siguran, srušeno pre
pedeset godina.
Džordž Portkulis spremasvoju kancelariju. Seda
blizu vrata.
Ljudi povremeno dolazekako bi posetili njegovog
poslodavca, a onda imDžordž kaže, uvek sa
žaljenjem, kako gazda neprima posetioce.
Povremenose pita ko je
gazda.
Džordž je preuzeosmenu od gospodina sazapaljenim licem koji
uvek sedi zaDžordžovim stolom
kada on stigne.
Pripremio je sebišolju čaja, iako najavi nije pristavio
čajnik još odškolskih dana.
Izvi-nite,ser.
Nemožete
ući. Gazdanije tu.
Vi,ser?
Da li vam neštotreba,ser?
Moja kance-larija u Londonu.
Gotovo sam zabo-ravio da sam
je stvorio.
Da, ser. Šta vam
treba? Moguli nešto sad
da vamdonesem?
Uredu,ser.
Džordže, uskoro ćeovamo doći jedan gost.
Iznenadiće se zbog togašto je tu. Uvedi ga.
Plašim se da je tako,
Džordže.
Treba.
Plašim se da
grešiš,Džordže.I te kako
sam tu.
Uđite,ser.
Očekujuvas.
Gde se nalazim? Gde jeovo mesto?
Gazda će vasprimiti.
Ovo je moja londonska
kancelarija,Korinćanine.
Mislio sam da je najbolje da
razgovaramonasamo.
Pamtiš litrenutak kadsi stvoren,
Korinćanine?
Teško je stvarati. Gajimo
velike nade za svojetvorevine.
Kad sam te stvarao, želeo samsamo da napravimnešto kao odraz
čovečanstva – da mupokaže samo sebe, sveono što samo o sebi ne
želi da prizna.
Postupao si najgore što si mogao, Korinćanine,čemu sam se umnogome
i nadao.
Ali postojegranice izmeđujave i Snevanja.
One su postavlje -ne odavno, kadaje sve ovo bilo
još samopraznina.
lično
Čudno pitanje. Ne, nisam ih ja
postavio. Ali shvatiosam koliko će onebiti važne kada ih je predložio Savet
Prvog kruga.
Pravila.Uvek morajuda postoje
pravila.
Oni NE UB<JAJU
smrtnike zaradsvog zado-
voljstva.
Samo ne smem da uzmembrijač i zaba-v ljam se
sitnom dečicom.
Ne,Korinćanine.
Razgova-ramo ovde, a
ne u prestonojdvorani, kakotvoji prijateljine bi moralida gledaju
kako te poni-štavam.
I upravo zbogtoga razgovaramo
ovde, a ne utvom zamku,je li tako?
Jeste.
Naravnoda jeste.
Moje tvorevine i moji podanici moraju
ostati u Snevanju. Oniutiču na zaspale i na
snevače, Korinćanine.Oni ne hodaju svetom jave.
Ali...
Zar nemam prava nažalbu? Zar ne postoji neki
sud? Ili sudija?
Ne,Korinćanine.Tu sam samo
ja.
Ah. Pa onda mi ovo
verovatno nećetrebati.
NE!
Gospodaru, sve sam razmotrio.Zahtevam da budemizveden pred sud sebi
ravnih!
Plašim se da sveovo mora da sačekadok se ne vratim,
Korinćanine.
Ne moraš da me pratiš,
Džordže.
Izvinite,ser, štatreba daradimo?
Ja odoh da ubijem jednog mladićaiza krčme, a pre nego
što umre, smeram da mupojedem očne
jabučice.
Bežaću što bržemogu i neću prestatida bežim sve dok nepreobrazim svet po
svom liku.
Ti radi šta god ti je volja,
Džordže.
A onda ćupobeći.