Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 225

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine Суд Босна и Херцеговина

Predmet br.: S1 2 K 005967 11 K

Datum: 23.02.2012. godine

Sudija: Hasija Mašović

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

protiv M.I. i M. D.

PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine: Ahmet Halebić Zajednički branilac optuženih : Advokat K.V. Zapisničar: Bojan Avramović, pravni savjetnik

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

2

Broj: S1 2 K 005967 11 K Sarajevo, 23.02.2012. godine

U IME BOSNE I HERCEGOVINE

Sud Bosne i Hercegovine, sudija Hasija Mašović, kao sudija pojedinac u krivičnom predmetu protiv optuženih M. I. i M. D., zbog krivičnog djela pranje novca iz člana 209. stav 2. u vezi sa stavom 1. a sve u vezi sa članovima 29. i 54. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), povodom optužnice Tužilaštva BiH, broj:T20 0 KT 0000970 05 od 25.05.2011. godine, potvrđene od strane ovoga suda dana 02.06.2011. godine, nakon održanog glavnog pretresa u prisutnosti tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine A. H., optuženih M. I. i M. D. i zajedničkog branioca optuženih, advokata K. V., dana 23.02.2012. godine, donio je i javno objavio:

P R E S U D U Optuženi : 1. M. I., kći ... i majke ... rođene ..., rođena ...godine u M., nastanjena u Š. B., ul...., po

zanimanju poljoprivredni tehničar, udata, majka troje djece, Hrvatica, državljanka BiH i

Republike Hrvatske, JMBG ...

2. M. D., sin ... i majke ..., rođene ..., rođen ...godine u M., nastanjen u Š. B., ul..., po

zanimanju vozač, oženjen, otac troje djece, Hrvat, državljanin BiH, JMBG ...

K R I V I S U Što su:

Kod suda Š. B. 04.01.2005.godine pod brojem U/I-00936/04, registrovali pravno lice „S.“

d.o.o. Š. B., sa sjedištem u Š. B., ul. ..., a potom M. I. u svojstvu direktora i odgovornog

lica skupa sa M. D. otvorila transakcijske račune i to račun broj 1990530009443965 kod

ABS banke, broj 1731091000321928 kod CBS banke, broj 1297019401184608 kod HVB –

CPB banke, broj 3060280000041375 kod H. A. A. banke, broj 1703502000353720 kod LT

G. banke, broj 5550430017011420 kod N. banke, broj 1941051051100145 kod P.banke,

broj 1610200036420009 kod R. banka, broj 3382202201006010 kod U. Z. banke, broj

1546002000376205 kod U. banke i broj 1402010008393490 kod V., a sve u namjeri da se

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

3

preko ovih računa vrši legalizacija nezakonito stečenog novca ostvarenog prodajom robe

za gotovinu od strane većeg broja pravnih lica izbjegavanjem plaćanja poreza na promet,

kako bi se tako stečen novac ovim pravnim licima vratio u redovne tokove njihovog

poslovanja, pri čemu su od njima poznatih lica preuzimali novac za koji su znali da je

stečen vanžiralnim poslovanjem i utajom poreza na promet, nakon čega su uz

odgovarajuće uplatnice koje su prethodno potpisivali za „S.“ d.o.o. Š. B., a potom preuzeti

novac uplaćivali kao „polog pazara“ na račune „S.“ d.o.o. Š. B. i odmah isti po polaganju

transferisali na račune drugih pravnih lica kao „plaćanje računa“, „uplata računa“, po

osnovu kojih uplata je u knjigovodstvima tih pravnih lica sačinjavana odgovarajuća fiktivna

dokumentacija (otpremnice, računi i dr.), kako bi prikazali da je između njih i „S.“ d.o.o. Š.

B. bilo stvarnog prometa, iako je stvarni promet robom i njena prodaja za gotovinu

ostvarena sa drugim, tačno neutvrđenim licima, pa su tako u 2005. godini preko

transakcijskih računa otvorenih kod navedenih poslovnih banaka izvršili uplatu pravnim

licima, i to:

1. „A“ d.o.o. P., ukupan iznos od 99.401,27 KM,

2. „A.“ d.o.o. Lj., ukupan iznos od 149.579,98 KM,

3. „A.“ d.o.o. P., ukupan iznos od 15.499,10 KM,

4. „B. E.“ d.o.o. P., ukupan iznos od 179.101,25 KM,

5. „C. 21“ d.o.o. T., ukupan iznos od 159.857,40 KM,

6. „D.“ d.o.o. P., ukupan iznos od 193.926,57 KM,

7. „E.“ d.o.o T., ukupan iznos od 97.384,00 KM,

8. „G.“ d.o.o. Lj., ukupan iznos od 7.100,00 KM,

9. „K.“ d.o.o P., ukupan iznos od 40.357,17 KM,

10. „K.“ trgovina na veliko i malo M., ukupan iznos od 27.500,00 KM,

11. „K.“ d.o.o P., ukupan iznos od 19.458,60 KM,

12. „L.“ d.o.o. D.-G., ukupan iznos od 100.536,00 KM,

13. „M. M.“ d.o.o. K., ukupan iznos od 40.320,00 KM,

14. „N.S.“ d.o.o. B. L., ukupan iznos od 280.500,71 KM,

15. „P.“ d.o.o. P., ukupan iznos od 102.299,59 KM,

16. „P.“ d.o.o. P., ukupan iznos od 112.262,82 KM,

17. „P.“ d.o.o. V., ukupan iznos od 19.458,60 KM,

18. „R. C.“ d.o.o. S., ukupan iznos od 388.238,59 KM,

19. „T.“ d.o.o. N.T., ukupan iznos od 39.000,61 KM,

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

4

20. „T.“ d.o.o. P., ukupan iznos od 58.120,52 KM,

21. „V.“ d.o.o. G., ukupan iznos od 30.000,00 KM,

22. „V.“ d.o.o. G., ukupan iznos od 9.104,52 KM, na koji način su novac koji nije bio u

redovnim tokovima poslovanja u ukupnom iznosu od 2.169.007,30 KM, preko navedenih

transakcijskih računa ubacili u redovne tokove poslovanja pomenutih pravnih lica i na taj

način ga prikrili, odnosno oprali novac stečen prodajom robe za gotovinu u navedenom

iznosu neplaćanjem poreza propisanog zakonom Bosne i Hercegovine u iznosu od

348.974,24 KM.

Dakle, novac veće vrijednosti za koji su znali da je pribavljen učinjenjem krivičnog

djela, primili i njime raspolagali kako bi se upotrijebio u privrednom poslovanju, a vrijednost

novca prelazi iznos od 50.000,00 KM,

Čime su počinili produženo krivično djelo pranje novca iz člana 209. stav 2. u vezi

sa stavom 1. Krivičnog zakona BIH, a u vezi sa članom 29. i članom 54. KZ BiH.

Pa Sud, 1. Optuženoj M. I., na osnovu citiranih zakonskih propisa, te uz primjenu članova 48., 58.

i 59. KZ BiH, izriče

UVJETNU OSUDU

Kojom se optuženoj utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i istovremeno

određuje da se ova kazna neće izvršiti ako optužena M. I. u roku od 2 (dvije) godine od

dana pravosnažnosti ove presude ne počini novo krivično djelo.

2. Optuženog M. D., na osnovu citiranih zakonskih propisa, te uz primjenu članova 39.,42.

i 48. KZ BiH,

O S U Đ U J E NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1(JEDNE) GODINE i 6(ŠEST) MJESECI

Na osnovu člana 110. i 111. Krivičnog zakona BiH, i člana 392. u vezi sa članom 394.

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

5

Zakona o krivičnom postupku BIH, od optuženih se oduzima imovinska korist pribavljena

krivičnim djelom u visini od 10.845,03 KM, (deset hiljada osamstotina četrdeset pet

maraka i tri feninga), pa se optuženi obavezuju da navedeni novčani iznos solidarno

uplate u korist budžeta Bosne i Hercegovine u roku od šest mjeseci od dana

pravomoćnosti presude.

Na osnovu člana 188. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BiH, optuženi se obavezuju

da solidarno snose troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 3.091,00 KM, od

čega se iznos od 2.962,00 KM odnosi na troškove nastale u toku istrage- naknada za

vještaka finansijske i vještaka grafološke struke, a iznos od 129,00 KM odnosi na troškove

nastale u toku glavnog pretresa, te se obavezuju da naknade troškove sudskog postupka

utvrđene paušalno u iznosu od po 100,00 KM , koje sve troškove su optuženi dužni platiti

u roku od mjesec dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog

izvršenja.

O b r a z l o ž e n j e Optužba: Optužnicom broj: T20 0 KT 0000970 05 od 25.05.2011. godine, Tužilaštvo BiH optužilo je

M. I. i M. D. da su počinili produženo krivično djelo pranje novca iz čl. 209. st. 2. u vezi sa

stavom. 1. KZ BiH, a sve u vezi sa članovima 29. i 54. KZ BiH

Sudija za prethodno saslušanje je dana 02.06.2011. godine potvrdio navedenu optužnicu,

nakon čega su se optuženi, na ročištu za izjašnjenje o krivnji, izjasnili da nisu krivi za

počinjenje krivičnog djela za koje ih Tužilaštvo BiH tereti.

Provedeni dokazi: Po prijedlogu Tužilaštva sud je proveo dokaze optužbe i to saslušanje svjedoka: Š. H., Č.

B., P. B., P. S., K. J., H. S., S. I. i V. V., dok je u svojstvu vještaka ekonomske struke

saslušana K. P. nakon čijeg neposrednog saslušanja i davanja stručnog mišljenja je u

sudski spis uvršten njen Nalaz i mišljenje sačinjen dana 18.04.2011. godine. Takođe, u

toku postupka kao dokaz optužbe saslušan je i stalni sudski vještak-grafolog, prof. E. B.,

nakon čijeg saslušanja je uložen njegov Nalaz i mišljenje od 26.03.2011. godine.

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

6

Pred Sudom je sadržajno iznesena i u sudski spis uvrštena sljedeća materijalna

dokumentacija Tužilaštva BiH: Akt suda u Š. B. - Odjel registra broj: 064-0-Reg-08-000178

od 07.02.2008. godine, sa izvodom iz sudskog registra za pravno lice „S.“ d.o.o. Š.B. od

07.02.2008. godine i rješenjem suda Š.i B. br. U/I-00936/04 od 04.01.2005.godine, Nalaz i

mišljenje vještaka finansijske struke P. K. od 18.04.2011.godine, Nalaz i mišljenje vještaka

grafologa profesora B. E.od 26.03.2011. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka I. S., broj:

KT-272/05 od 18.11.2005. godine, Naredba Suda BiH, broj: Kpp-118/05 od

24.08.2005.godine, Potvrda agencije Regionalni ured M., broj: 14-12/1-3-38/05 od

06.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta od pravnog lica „A.“ d.o.o. P. i

dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda agencije Regionalni ured M., broj:

14-12/1-3-49/05, broj: 14-12/1-3-47/05, broj: 14-11/1-3-37-3/05 od 07.09.2005.godine i

broj: 14-12/1-3-50/05 od 08.09.2005. godine o privremenom oduzimanju predmeta od

pravnog lica „A.“ d.o.o. Lj. i dokumentacija taksativno navedena u potvrdama, Potvrda

agencije Regionalni ured M., broj: 14-12/1-3-37/05 od 06.09.2005.godine o privremenom

oduzimanju predmeta od pravnog lica „A.“ d.o.o. P. i dokumentacija taksativno navedena u

potvrdi, Potvrda agencije Regionalni ured M., broj: 14-12/1-3-36/05 od 06.09.2005.godine

o privremenom oduzimanju predmeta od pravnog lica „B. E.“ d.o.o. P. i dokumentacija

taksativno navedena u potvrdi, Potvrda agencije Regionalni ured B. L., broj: 14-11/1-3-

37/05 od 07.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta od pravnog lica „C. 21“

d.o.o. T.i dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda agencije Regionalni ured

M., broj: 14-12/1-3-40/05 od 06.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta od

pravnog lica „D.“ d.o.o. P. i dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda agencije

Regionalni ured M., broj: 14-12/1-3-44/05 od 08.09.2005.godine o privremenom

oduzimanju predmeta od pravnog lica „E. T.“ d.o.o. T. i dokumentacija taksativno navedena

u potvrdi, Potvrda agencije Regionalni ured M., broj: 14-12/1-3-29/05 od

05.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta od pravnog lica „G.“ d.o.o. Lj. i

dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda agencije Regionalni ured M., broj:

14-12/1-3-30/05 od 06.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta od pravnog

lica „C.“ d.o.o. P. i dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda agencije

Regionalni ured M., broj: 14-12/1-3-51/05 od 08.09.2005.godine o privremenom

oduzimanju predmeta od pravnog lica „K.“ d.o.o. M. i dokumentacija taksativno navedena

u potvrdi, Potvrda agencije Regionalni ured M., broj: 14-12/1-3-33/05 od

05.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta od pravnog lica „K.“ d.o.o. P. i

dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda agencije Regionalni ured

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

7

M., broj: 14-12/1-3-33/05 od 05.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta od

pravnog lica „L.“ d.o.o. D. – G. i dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda

agencije Regionalni ured M., broj: 14-12/1-3-45/05 od 08.09.2005.godine o privremenom

oduzimanju predmeta od pravnog lica „M. M.“ d.o.o. K. i dokumentacija taksativno

navedena u potvrdi, Potvrda agencije Regionalna kancelarija B. L., broj: 14-11/1-3-37-1-

a/05 od 07.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta od pravnog lica „N. S.“

d.o.o. B. L. i dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda agencije Regionalni

ured M., broj: 14-12/1-3-35/05 od 06.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta

od pravnog lica „P.“ d.o.o. P. i dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda

agencije . Regionalni ured M., broj: 14-12/1-3-41/05 od 06.09.2005.godine o privremenom

oduzimanju predmeta od pravnog lica „P.“ d.o.o. P. i dokumentacija taksativno navedena u

potvrdi, Potvrda odjela - agencije, broj: 14-13/1-644-2/05 od 08.09.2005.godine o

privremenom oduzimanju predmeta od pravnog lica „P.“ d.o.o. V. i dokumentacija

taksativno navedena u potvrdi, Potvrda odjela - agencije, broj: 14-13/1-644-1/05 od

06.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta od pravnog lica „R. C.“ d.o.o. S. i

dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda odjela - agencije, broj: 14-13/1-644-

4/05 od 09.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta od pravnog lica „T“ d.o.o.

N. T. i dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda odjela - agencije, broj: 14-

12/1-3-39/05 od 06.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta od pravnog lica

„T“ d.o.o. P. i dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda agencije Regionalni

ured M., broj: 14-12/1-3-31/05 od 05.09.2005.godine o privremenom oduzimanju predmeta

od pravnog lica „V.“ d.o.o. G. i dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda

agencije Regionalni ured M., broj: 14-12/1-3-32/05 od 05.09.2005.godine o privremenom

oduzimanju predmeta od pravnog lica „V.“ d.o.o. G. i dokumentacija taksativno navedena u

potvrdi, Potvrda odjela agencije, broj: 14-02/1-3-17-7/05 od 09.09.2005. godine o

privremenom oduzimanju predmeta od „A.“ banke S. i dokumentacija taksativno navedena

u potvrdi, Potvrda odjela agencije, broj: 14-02/1-3-17-5/05 od 06.09.2005. godine o

privremenom oduzimanju predmeta od „C.“ banke S. i dokumentacija taksativno navedena

u potvrdi, Potvrda odjela agencije, broj: 14-02/1-3-17/05 od 05.09.2005. godine o

privremenom oduzimanju predmeta od „H.-C.“ banke S. i dokumentacija taksativno

navedena u potvrdi, Potvrda agencije Regionalni ured M., broj: 14-02/1-3-46/05 od

07.09.2005. godine o privremenom oduzimanju predmeta od „H. A. A. bank“ M. i

dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda odjela - agencije broj: 14-02/1-3-17-

2/05 od 05.09.2005. godine o privremenom oduzimanju predmeta od „L.G.“ banke S.

Poslovnice Š. B. i dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda agencije

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

8

Regionalni ured M. broj: 14-12/1-3-28/05 od 05.09.2005. godine o privremenom

oduzimanju predmeta od „N. banke“ Filijale Lj. i dokumentacija taksativno navedena u

potvrdi, Potvrda odjela - agencije, broj: 14-02/1-3-17-1/05 od 05.09.2005. godine o

privremenom oduzimanju predmeta od „P.“ banke i dokumentacija taksativno navedena u

potvrdi, Potvrda odjela - agencije, broj: 14-02/1-3-17-6/05 od 06.09.2005. godine o

privremenom oduzimanju predmeta od „R.“ banke Filijala Š. B. i dokumentacija taksativno

navedena u potvrdi, Potvrda odjela - agencije, broj: 14-02/1-3-17-8/05 od 06.09.2005.

godine o privremenom oduzimanju predmeta od „U. Z.“ banke M. i dokumentacija

taksativno navedena u potvrdi, Potvrda odjela - agencije, broj: 14-02/1-3-17-3/05 od

09.09.2005. godine o privremenom oduzimanju predmeta od „U.“ banke S. i

dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Potvrda odjela - agencije, broj: 14-02/1-3-

17-4/05 od 06.09.2005. godine o privremenom oduzimanju predmeta od „V.“ S. i

dokumentacija taksativno navedena u potvrdi, Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu

odjeljenja agencije broj: 14-03-09-53/05 od 08.07.2005.godine, Izvod iz kaznene

evidencije P. U. M., broj: 02-02/5-2-12-22/08 od 05.02.2008.godine, Zapisnik o saslušanju

svjedoka V.V., broj: KT-272/05 od 21.11.2005. godine i Presuda Suda BiH, broj: S1 2 K

007261 11 K od 09.12.2011. godine.

Odbrana optuženih je saslušala svjedoka G. V., V. R. i V. G., dok prijedloga za izvođenje

dokaza objektivne prirode nije imala.

Završne riječi: Nakon što je dokazni postupak okončan, za dan 20.02.2012. godine zakazano je ročište

za iznošenje završne riječi Tužilaštva BiH i odbrane optuženih.

U svojoj završnoj riječi tužilac se detaljno osvrnuo na iskaze svjedoka optužbe, kao i

uložene materijalne dokaze, smatrajući da je istim dokazana krivica optuženih za djelo

koje im je predmetnom optužnicom stavljeno na teret. Poseban akcenat svog završnog

izlaganja tužilac je stavio na nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke i vještaka

grafologa iz kojih prema navodima optužbe proizlazi činjenica da između pravnog lica „S.“

d.o.o. Š. B. i 22 pravna lica koja se pominju kao njegovi dobavljači u činjeničnom opisu

optužnice, stvarnog prometa robe nije bilo, nego da je pravno lice „S.“ istima poslužilo

samo za legalizaciju nezakonito stečenog novca ostvarenog utajom poreza. Tužilac je

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

9

izrazio mišljenje kako iznesenu tezu tužilaštva nisu uspjeli dovesti u pitanje ni dokazi

odbrane predloživši da Sud optužene oglasi krivim i kazni ih po zakonu.

U završnoj riječi, branilac optuženih je prethodno se osvrnuvši na zakonska obilježja

krivičnog djela koje se njegovim branjenicima stavlja na teret, a dovodeći ga u vezu s

konkretnim krivičnopravnim radnjama posebno naglasio nejasnoću uloge optuženog M. D.,

odnosno njegovog statusa u izvršenju istoga, misleći prvenstveno na njegovu ulogu

saučesnika kako to tvrdi tužilaštvo. Prema daljnjem izlaganju branioca ostaje nejasno

zašto tužilaštvo u optužnici karakteriše ove firme kao fiktivne, odnosno njihovu

knjigovodstvenu dokumentaciju fiktivnom, čime bi isti po ocijeni odbrane trebali biti

saučesnici optuženim u nezakonitim radnjama,a kao takvi se ne terete i to upravo iz

razloga što nikakvih nelegalnih radnji od odgovornih lica navedenih firmi i njegovih

branjenika nije bilo, a što su po ocijeni odbrane potvrdili kako svjedoci odbrane, tako i

svjedoci tužilaštva. Branilac je svojim završnim riječima posebno osporio zaključke

vještaka finanansijske struke, karakterišući ga čak u jednom dijelu i takvim da ide u korist

njegovim branjenicima, kao i nedostatak umišljaja kod optuženi u izvršenju krivičnog djela

pranje novca, ali i postojanja prethodnog dogovora između tzv. perača novca i onih čiji se

nelegalni novac pere. Konačno branilac se osvrnuo i na određene kontradiktornosti

pojedinih dokaza optužbe, misleći prvenstveno na iskaz svjedoka I. S. dat na glavnom

pretresu i presude kojom je isti oglašen krivim na temelju zaključenog sporazuma o

priznaju krivnje između njega i Tužilaštva BiH. Shodno svemu navedenom branilac je

predložio sudu donošenje presude kojom će se optuženi osloboditi od optužbe, stavljajući

kao prijedlog da ukoliko se ipak utvrdi njihova odgovornost isti budu oglašeni za nehatno

postupanje, te da se u obzir uzme čitav niz okolnosti koje bi se mogle okarakterisati kao

olakšavajuće , i to njihova ranija neosuđivanost, porodični status, nezaposlenost, protek

vremena i dr.

Optuženi su se složili sa završnim riječima svog branioca.

Ocjena dokaza: Nakon ocjene izvedenih dokaza optužbe i navoda odbrane, kako pojedinačno, tako i u

međusobnoj vezi, Sud je odlučio kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:

 

Predmetnom optužnicom, izmjenjenom dana 27.12.2011. godine optuženim je stavljeno

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

10

na teret izvršenje krivičnog djela pranje novca iz člana 209. stav 2. u vezi stava 1. te u vezi

sa članom 29. i 54. KZ BiH(Sl. Glasnik broj: 3/03, 37/03) a koje su isti, kako to proizlazi iz

izreke presude, počinili na način što su omogućili da se novac u iznosu od 2.169.007,30

KM, koji je stečen vanžiralnim poslovanjem 22 pravna lica navedena u izreci presude sa

njima poznatim kupcima, ubaci u legalno poslovanje, dakle „oprali novac“ u navedenom

iznosu, kojim radnjama optuženih su navedena 22 pravna lica bila oslobođena plaćanja

poreza u ukupnom iznosu od 348.974,24 KM, iako pravo na oslobađanje od istog nisu

imali.

Stav 1. pomenutog člana glasi „ko novac ili imovinu za koju zna da su pribavljeni

učinjenjem krivičnog djela primi, zamijeni, drži, njima raspolaže, upotrijebi u privrednom li

drugom poslovanju, ili na drugi način prikrije ili pokuša prikriti, a takav je novac ili imovina

veće vrijednosti ili to djelo ugrožava zajednički ekonomski prostor Bosne i Hercegovine ili

ima štetne posljedice za djelatnosti ili finansiranje institucija Bosne i Hercegovine“ a stav 2.

glasi „ako vrijednost novca ili imovinske koristi iz stava 1. ovog člana prelazi iznos od

50.000 KM“. Radnja izvršenja predmetnog krivičnog djela je primanje, zamjena, držanje,

raspolaganje i upotreba u privrednom i u drugom poslovanju ili na drugi način prikrivanje ili

pokušaj prikrivanja novca ili imovine veće vrijednosti a novac ili imovina su pribavljeni

izvršenjem krivičnog djela uz postojanje subjektivnog elementa na strani optuženih u

pravcu znanja da predmetni novac ili imovina potiču- pribavljeni su učinjenjem krivičnog

djela.

U konkretnom slučaju, nakon analize provedenih dokaza, sud je utvrdio da postoji dovoljno

dokaza o krivnji optuženih, te je van svake razumne sumnje utvrdio da su optuženi u

vrijeme i na način naveden u izreci ove presude, kao saučinitelji novac veće vrijednosti za

koji su znali da je pribavljen učinjenjem krivičnog djela, primili i raspolagali kako bi se isti

upotrijebio u privrednom poslovanju kojim radnjama su u cjelosti ispunili bitna obilježja

krivičnog djela pranje novca iz člana 209. stav 2 u vezi sa stavom 1. KZ BiH.

      

Odlučujući o izmjenjenoj predmetnoj optužnici Tužilaštva BiH, Sud je pošao od više

nespornih činjenica. Prije svega, nesporno je da je M. I. osnovala i postala odgovorna

osoba pravnog lica „S.“ d.o.o. Š. B., te da je ista, kao osoba odgovorna za zastupanje

otvorila transakcijske račune kod 11 banaka nevedenih u izreci presude. Radi se o

činjenicama koje ni optuženi nisu pobijali, a iste proizlaze iz Rješenja o upisu subjekta

upisa u sudski registar, suda Š. B.za pravno lice „S.“ d.o.o. Š. B., broj: U/I-00936/04 od

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

11

04.01.2005. godine. Takođe, nesporno je bilo, barem prema uloženoj materijalnoj

dokumentaciji, da je između pravnog lica „S.“ d.o.o i 22 pravna lica navedena u izreci

optužnog akta postojao određeni poslovni odnos.

Ono što je bilo sporno u toku postupka jeste da li se u konkretnom radilo o cirkulisanju

knjigovodstveno finansijske dokumentacije koju nije pratio i promet robe između pravnog

lica „S.“ d.o.o. i 22 pravna lica iz optužnog akta, kako je to tvrdila optužba ili se pak radilo o

stvarnom i legalnom poslovnom odnosu navedenih firmi što je bila teza odbrane.

Nakon ocjene provedenih dokaza optužbe, a koje je u cijelosti prihvatio jer su međusobno

neprotivrječni i u skladu sa aktima službenih organa, međusobno se upotpunjuju i čine

logičnu cjelinu, a zbog čega su svi prihvaćeni kao objektivni i tačni, Sud je van svake

razumne sumnje utvrdio da su optuženi M. I. i M. D. kao saučinitelji postupili s namjerom da preko otvorenih računa pravnog lica „S.“ d.o.o. kod 11 banaka vrše legalizaciju

nezakonito stečenog novca za 22 pravna lica, na način što su od istih preuzimali gotov

novac za isplatu i transfer novca na račune ovih pravnih lica, za koji novac su znali da je

stečen vanžiralnim poslovanjem i utajom poreza na promet, tako što su isti uplaćivali na

račune „S.“ d.o.o Š. B. kao polog pazara i odmah ga transferisali na račune 22 pravna lica,

kao plaćanje računa ili uplata računa za robu koja nikada nije bila predmet stvarnog

poslovanja tih pravnih lica i „S.“ d.o.o. Š. B., pa su tokom 2005. godine na transakcijske

račune ova 22 pravna lica uplatili ukupan iznos od 2.169.007,30 KM.

Navedeno činjenično stanje sud je utvrdio uvidom u pravosnažnu presudu ovog suda

broj: S1 2 K 007261 11 K od 09.12.2011. godine, u nalaz i mišljenja vještaka grafologa E.

B. i vještaka finansijske struke P. K.i saslušanjem istih, te na osnovu saglasnih iskaza

svjedoka optužbe Š. H. i Č. B., kao i navedene dokumentacije prezentirane od strane

Tužilaštva BiH.

Uvidom u pravosnažnu presudu Suda BiH broj: S1 2 K 007261 11 K od 09.12.2011.

godine sud je utvrdio da je optuženi I. S., za koga odbrana optuženih tvrdi da je od istoga

kupila određenu robu, proglašen krivim što je: “U periodu od 14. marta do 14. avgusta 2005.godine, obavljajući dužnost direktora i odgovornog

lica u pravnom licu „N. S.“ d.o.o. B. L., sa sjedištem u B. L., ul. ..., registrovano kod suda

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

12

B. L., pod brojem Reg-P-434/11, koje je poreski obveznik u smislu člana 8. Zakona o porezu na

promet proizvoda i usluga („Službeni glasnik BiH“, broj: 62/04), u namjeri da izbjegne plaćanje

poreza na promet proizvoda, robu u vrijednosti od 425.464,91 KM prodao njemu poznatim

kupcima za gotovinu, koji promet, protivno odredbama člana 21, 24, 26. i 27. Zakona o porezu na

promet proizvoda i usluga nije obračunao i prijavio, niti na isti platio porez na promet, a da bi to

prikrio, na osnovu bjanko ovjerenih narudžbenica i izjava da roba služi za dalju prodaju pravnom

licu „S.“ d.o.o. Š.B. sačinio sedam fiktivnih računa i otpremnica na iznos od 280.500,71 KM, a

pravnom licu „B. S.“ d.o.o. Č. pet računa i otpremnica na iznos od 144.964,20 KM, a potom gotov

novac u ukupnom iznosu od 425.464,91 KM primljen od njemu poznatih kupaca direktno ili preko

posrednika predavao predstavnicima „S.“ d.o.o. Š. B. i „B. S.“ d.o.o. Č. u cilju polaganja na

njihove račune otvorene kod poslovnih banaka i istovremenog transferisanja na račun „N. S.“, što

su predstavnici „S.“ d.o.o. Š.B. i „B. S.“ d.o.o. Č. i učinili, a sve u namjeri kako bi prikazao da je

izvršena prodaja uz ispunjavanje uslova iz člana 4. i 5. Zakona o porezu na promet proizvoda i

usluga, radi prebacivanja poreznih obaveza na „S.“ d.o.o. Š.B.i „B. S.“ d.o.o. Č., na koji način je

izbjegao i nije platio porez na promet proizvoda u iznosu od 43.897,68 KM, za koji iznos je oštećen

Budžet BiH.

U navedenom postupku, utvrđeno je da je I. S. počinio krivično djelo porezna utaja iz

člana 210. stav 1. KZ BiH, zbog čega je mu je izrečena uvjetna osuda. Istom presudom

optuženi je obavezen vratiti imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, koja je

srazmjerna visini utajenog poreza, u iznosu od 43.897,68 KM. Dakle navedenom

pravosnažnom presudom, kojoj je prethodio sporazum o priznanju krivnje između

Tužilaštva BiH i optuženog, te njegovog branioca, advokata B. M., utvrđeno je da nije bilo

stvarnog prometa robe između firme „S.“ d.o.o Š. B. i firme „N. S.“ d.o.o. B. L., čiji je

vlasnik, osnivač i direktor S. I.; da navedena firma, nije firmi „S.“ isporučila nikakvu robu,

niti ju je firma „S.“ preuzimala; da nikada nije bilo stvarnog protoka robe između istih, a da

je prateća dokumentacija koja je sačinjena fiktivna. Ista je pravljena samo u cilju

prikrivanja novca koji je firma „N. S.“, stekla neplaćanjem poreza prema Zakonu o porezu

na promet proizvoda i usluga, odnosno vršenjem krivičnog djela porezne utaje iz člana 210

KZ BiH, kao osnovnog dijela u navedenoj šemi-modelu pranja novca.

Iako je u toku glavnog pretresa svjedok optužbe I. S. dao drugačiji iskaz u odnosu na ono

što je priznao zaključenim sporazumom u drugom postupku, sud je kao vjerodostojno

prihvatio utvrđenje pravosnažne presude i na osnovu iste utvrdio navedene odlučne

činjenice u vezi sa nepostojanjem stvarnog robnog prometa između firme vl.S. i i firme „S.“

d.o.o. Š.B., odnosno izvršenim bankarskim transakcijama.

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

13

Tokom saslušanja na glavnom pretresu, svjedok I. S. je, suprotno navedenom, ustvrdio

da je stvarnog prometa između njegove firme „N. S.“d.o.o. B. L. i „S.“d.o.o. Š. B. bilo, da

je on optuženim isporučio robu u navedenoj vrijednosti i da mu je otpremljena roba uredno

avansno plaćena, ali da se ne može sjetiti s kim je iz „S.“ telefonski kontaktirao. Nakon što

je svjedoku predočen iskaz(broj KT-272/05 od 18.11.2005. godine) u kojem je naveo kako

je lično kontaktirao s M. D. kojega je i lično upoznao, a koji je dao pred tužiocem, u fazi

istrage i zatraženo objašnjenje kontradiktornosti, svjedok I. S.je izjavio da je kontaktirao s

osobom koja mu se tako predstavila, ali da se ta osoba trenutno ne nalazi u sudnici.

Ovakve tvrdnje svjedoka I. S., sud nije mogao prihvatiti iz više razloga.

Prije svega, sud je cijenio dokaznu snagu predmetne presude, odnosno onoga što je

prethodilo istoj. Naime, svjedok I. S. je sa Tužilaštvom zaključio sporazum potpuno

dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, u prisustvu njegovog branioca advokata B. M., a

nakon što je upozoren na posljedice zaključenja istog i upoznat sa dokazima o krivnji koje

je Tužilaštvo pribavilo, a na koje nije imao nikakvih primjedbi.

Pored toga sud je u predmetu broj S1 2 K 007261 11 K utvrdio da krivnja svjedoka I. S.,

proizilazi i iz predočenih dokaza Tužilaštva. Jednostavno, nikakve, ni najmanje sumnje u

dobrovoljnost, svjesnost i razumijevanje sporazuma, od strane optuženog nije bilo.

Naime, optuženi ni posredno, ni neposredno, nije dao bilo kakve naznake o uticaju na

njega. Pored toga, valja istaći da je svim tim radnjama u vezi sa sporazumom,

prisustvovao i u istim učestvovao branilac optuženog koji je također potpisnik sporazuma i

učesnik pomenutog pretresa.

Pored svega, utvrđenje suda u pravosnažnoj presudi, a koje je sud prihvatio kao

vjerodostojno, u potpunoj je saglasnosti sa navedenim nalazima i mišljenjima vještaka

grafologa i ekonomske struke, kao i saglasnosti sa sadržajem iskaza svjedoka tužilaštva

ovlaštenih službenih lica Š. H. i Č. B., te sadržajima od strane Tužilaštva predočene

dokumentacije.

Imajuću u vidu sve što je navedeno, iskaz svjedoka I. S. dat na glavnom pretresu nije

mogao biti prihvaćen, kao ni razlozi koje je istakao kao obrazloženje. Suprotno tvrdnjama

svjedoka, sud je ocijenio da je promjena iskaza svjedoka I. S. rezultat želje svjedoka da,

sada kada je postupak protiv njega gotovo bio okončan (zaključio sporazum o priznanju

krivnje koji je kao takav proslijeđen sudu na razmatranje), pokuša pomoći optuženim da

izbjegnu odgovornost za djelo koje im je stavljeno na teret. Uz to, svjedok je prilikom

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

14

davanja iskaza na glavnom bio veoma konfuzan, dajući nelogična obrazloženja njegovih

protivrječnih odgovora te na kraju, kada mu je ukazano na očigledne kontradiktornosti,

pravdao se nesjećanjem, ali i nesigurnim tvrdnjama da je sve što piše u zapisniku o

saslušanju pred Tužilaštvom, on izjavio i da je to tačno.

Odbrana optuženih je u završnim riječima na neki način dovela u pitanje mogućnost

zasnivanja ove presude, na presudi donesenoj u odnosu na svjedoka I. S., obzirom da je

ista donesena od strane sudije koji postupa i u ovom predmetu, našavši da će se, ako sud

u ovom predmetu utvrdi krivičnu odgovornost optuženih, postupajući sudija na neki način

naći u svojstvu svjedoka nekih procesnih događanja.

Razmatrajući ovaj prigovor odbrane sud je isti našao neosnovanim, te ga je kao takvog i

odbio. Naime, sama činjenica što je postupajući sudija donio presudu u odnosu na ovoga

svjedoka, po automatizmu ne dovodi u pitanje njegovo profesionalno postupanje u drugom

predmetu, u kojemu se ranije osuđena osoba, sada pojavljuje ulozi svjedoka, kako to

insinuira odbrana. Sud posebno ističe da je ova presuda zasnovana na dokazima

izvedenim isključivo na pretresu i da odbrana osim navoda o vjerovatnoći da bi sudija

koristio ranija saznanja, nije navela ni jedan drugi razlog zbog kojih bi se sumnjalo u

profesionalnost sudije da će odluku zasnovati na bilo kojem drugom dokazu ili saznanju

koji potiče iz drugog izvora ili predmeta. S druge strane, ako je postojala ikakva sumnja u

profesionalnost sudije odbrana je imali mogucnost da zatrazi njegovo izuzece u skladu sa

zakonom odmah po saznanju za te okolnosti (član 30.stav 2 ZKP BiH), a što je odbrana

propustila. Konačno, valja uzeti u obzir kako je predmetna pravosnažna presuda pored

njene pojedinačne ocjene, bila i predmet ocjene u vezi sa drugim na glavnom preteresu

izvedenim dokazima(zajednička ocjena dokaza), a posebno u odnosu na iskaz svjedoka

dat na glavnom preteresu, na osnovu kojih ocjena je sud utemeljio zaključak o

prihvatljivosti iste, a potom i zaključak o odgovornosti optuženih u ovom predmetu, dakle

ne samo i isključivo na temelju sporne presude.

Uvjerenje Suda da su optuženi počinili krivično djelo navedeno u izreci presude, na način i

vrijeme kako je to navedeno, proizilazi i iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka

finansijske struke K. P. i prof. E. B.vještaka grafologa. Isti su u toku glavnog pretresa ostali

kod svojih ranije datih nalaza i mišljenja.

Tako je vještak finansijske struke ukazala na niz manjkavosti i nepravilnosti

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

15

računovodstveno knjigovodstvene dokumentacije kako „S.“ d.o.o, koje po njenom

mišljenju upućuju na zaključak o nepostojanju stvarnog prometa robe između navedenih

firmi, kao ni uslova za oslobađanje obaveze plaćanja poreza 22 firme kao obveznika, a

koji su se pojavljivali kao navodni dobavljači pravnog lica „S.“ d.o.o. Prema nalazu i

mišljenju ovog vještaka, u odnosu prema svih 22 pravna lica gotovo svi račun-otpremnice

dobavljača ne sadrže zakonom propisane o primaocu robe, sem nečitkog potpisa koji je

ovjeren pečatom naručioca. U svom iskazu datom na glavnom pretresu vještak finansijske

struke ukazuje i na manjkavosti u narudžbenicama, koje su bile priložene uz račun

otpremnice, ističući da su iste potpisivane nečitkim potpisom naručioca i ovjerene

pečatom, da su narudžbenice bile datirane i numerisane, s tim da su brojevi na

narudžbenicama koje se odnose na pravna lica „A.“ d.o.o, „B. E.“ prethodno bili brisani

korektorom što sve po mišljenju vještaka upućuje na zaključak o nepostojanju dokaza da

je roba stvarno isporučena. Kao razlog više za svoje mišljenje da prometa robe nije bilo,

vještak je zasnovao na činjenici da roba nije evidentirana u skladištu pravnog lica „S.“

d.o.o., osim obaveza prema dobavljačima, niti ima dokaza da je ista isporučena njegovim

kupcima, a dovodeći to u vezu s njenim narudžbenicama uz koje su bile priložene Izjave

da roba služi za dalju prodaju.

Prema nalazu vještaka proizlazi da je knjigovodstvena dokumentacija pravnog lica „S.“

d.o.o. bila nepotpuna, da nema dokaza da je vođena knjiga blagajne, knjiga izlaznih i

ulaznih računa i knjiga narudžbi, niti su vođene zakonom propisane evidencije poreza na

promet proizvoda, kao ni da porezni obveznik nije imao maloprodajnog objekta, niti zaliha

robe, s tim da su na bankovne račune toga pravnog lica polagani iznosi kao polozi pazara,

koja sredstva su istog dana transferisana prema dobavljačima. Rekapitulirajući svoj nalaz i

mišljenje vještak je konačno iznio svoje mišljenje te konstatovao kako između pravnog lica

„S.“ d.o.o. Š. B. i njegova navodna dvadesetdva dobavljača nije ostvaren promet robom, a

da je od strane istih prema pravnom licu „S.“ bez osnova fakturisana vrijednost robe u

iznosu od 2.169.007,30 KM.

Nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke sud je prihvatio u navedenom, finansijskom

dijelu, ocijenivši ga objektivnim i datim u skladu sa pravilima struke, a primjedbe odbrane

proizvoljnim i neosnovanim.

Navedeni nalaz i mišljenje, odbrana je osporila tvrdeći da se promet robe stvarno desio

obzirom da u to ukazuje i relevantna dokumentacija a kojom je raspolagao i vještak, te da

pojedini formalni nedostaci nekih dokumenata ne mogu biti dokaz da roba nije isporučena.

Cijeneći istaknute prigovore sud ukazuje da mišljenje vještaka P. K. o valjanosti

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

16

dokumenata, sa aspekta zakona na koje se ona poziva i o onome što je inače predmet

zakona, za sud i nije relevantno, jer je tumačenje zakona u nadležnosti suda, a ne

vještaka, zbog čega je o svim pravnim pitanjima sud dao svoju ocjenu, nezavisno od

mišljenja vještaka u vezi s tim. Uz to, po ocjeni suda, odbrana ničim konkretnim nije

dovela u sumnju nalaz i mišljenje vještaka u dijelu koji se odnosi na čisto ekonomski dio, a

koji dio sud smatra relevantnim i utemeljenim.

Imajući sve to u vidu, kao i činjenicu da se radilo o dugogodišnjem stalnom sudskom

vještaku, čiji nalaz i mišljenje u ekonomskom dijelu, ničim konkretnim nije doveden u

ozbiljnju sumnju, sud je prihvatio nalaz kao objektivan. Pri tome je sud imao u vidu

činjenicu da čak ni potpuno uredna dokumentacija ne bi automatski bila pouzdan dokaz

da je stvarni promet robe i obavljen, te da se pouzdan zaključak o tome pogotovo ne

može izvlačiti iz nepotpune i manjkavo sačinjene dokumentacije, kakvu imamo u ovom

slučaju. U praksi, veoma često, posebno u predmetima pranja novca stečenog

poreskom utajom, imamo situaciju da dokumentacija govori jedno, odnosno da je promet

robe išao u jednom pravcu, a da je stvarnost bila sasvim drugačija, odnosno da je promet

robe išao u sasvim drugom pravcu. Stoga se samo na osnovu dokumentacije ne može

donijeti valjan zaključak da li je stvarnog prometa između 22 firme koje se pojavljuju kao

dobavljači i „S.“ d.o.o. Š. B. bilo ili ne. Ovu bitnu činjenicu, sud je utvrdio na osnovu drugih

dokaza, a prije svega iz onoga što je utvrđeno pravosnažnom presudom Suda BiH broj

S1 2 K 007261 11 K od 09.12.2011.godine,a potom i potvrđeno konzistentnim iskazima

svjedoka Š. H. i Č. B..

Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka grafologa E. B., kojeg je takođe prihvatio kao

potpunog i objektivnog, a na koji ni same stranke nisu imale posebnih primjedbi, sud je

utvrdio da je optužena M. I. od ukupno 195 sporna dokumenta, svojeručno potpisala

petnaest dokumenata, od čega trinaest naloga za plaćanje i po jedan nalog za plaćanje i

nalog za prenos, dok je optuženi M. D. svojeručno potpisao sedamdeset tri dokumenta u

pravilu naloga za plaćanje prema navedena dvadeset i dva dobavljača.

Sve to upućuje na zaključak da su optužena M. I. kao osnivač i odgovorno lice i njen

suprug optuženi M. D. koji je pored iste očito imao faktičku vlast nad firmom i upravljao

njenim poslovima zajedničkim učestvovanjem u učinjenju krivičnog djela pranje novca,

preduzimali radnje na sačinjavanju dokumentacije s ciljem prikazivanja prometa robe

između „S.“doo Š. B. i navedena 22 pravna lica, kojeg u stvarnosti nije bilo. Dakle, na neki

način pokrivali izvršene bankarske transakcije preko firme „S.“ doo Š. B., koja je prala

novac pribavljen prethodno obavljenom gotovinskom prodajom uz utaju poreza od

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

17

strane njihova 22 navodna dobavljača, a kako je to i utvrđeno, između ostalog i na osnovu

ustaljenog principa prikazanog navedenom pravosnažnom presudom protiv S. I..

Vjerodostojnost utvrđenja naprijed navedene presude, kao i zaključke vještaka finansijske

struke u pogledu postojanja odlučne činjenice da se radilo samo o cirkulisanju

dokumentacije koju nije pratila roba potvrđuju i saglasni iskazi svjedoka optužbe Š. H. i Č.

B. koji su uvjerljivo iznijeli činjenice koje su im bile poznate za ovaj predmet izjavljući da

su, kao uposlenici SIPA-e i to Finansijsko obavještajnog odjela, utvrdili da se preko

računa „ S.“ vrše sumnjive transakcije novca i da su, shodno odredbama Zakona o

sprečavanju pranja novca, došli do podataka o tim transakcijama i preko kojih banaka se

odvijaju. Naime, obojica svjedoka su saglasno izjavili da su, nakon što su se pojavile

indicije u pogledu postojanja osnova sumnje da je od strane pravnog lica „S.“ d.o.o.

počinjeno krivično djelo pranje novca, izvršili čitav niz provjera preko Centralne banke

nakon čega su utvrdili kako je pomenuto lice registrovano u ulici ... u Š. B. za jedan vrlo

kratak rok(dvadeset dana) otvorilo 11 transakcijskih računa kod 11 poslovnih banaka, te

da se poslovanje svodilo samo na polaganje gotovine na vlastite račune i njegovo

istovremeno transferisanje na račune dobavljača, što je prema njima u to vrijeme

predstavljalo poznatu matricu djelovanja tzv perača novca, a na način što bi perači novca

uz određenu finansijsku naknadu na sebe preuzimali obavezu plaćanja poreza. Prema

daljem kazivanju ovih svjedoka, a s obzirom na utvrđeno postojanje osnova sumnje o

počinjenu krivičnog djela od strane pravnog lica „S.“, po njihovom zahtjevu izvršena je i

kontrola sjedišta tog pravnog lica, od strane policijskih službenika PS Š.B., koji su nakon

izvršene kontrole njima kao licima zaduženim ovim predmetom dostavili Izvještaj u kojemu

je detaljno navedeno kako se na traženoj adresi, koja se kao sjedište navodi u

registarskom rješenju, ne nalazi pomenuta firme, nego da se na istoj nalazi cvjećara i

ugostiteljski objekat u vlasništvu M.I. i M. D.. Shodno utvrđenom da se na traženoj adresi

ne nalazi sjedište firme „S.“ d.o.o. , da se na istoj ne nalazi nikakvo skladište koje bi bilo

podesno za lagerovanje robe, kao i da je u vrlo kratkom roku izvršen veliki promet

raznorsnom robom, svjedoci su dostavili Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu,

nadležnom tužilaštvu.

Tokom unakrsnog saslušanja pomenutih svjedoka, odbrana je svoje prigovore usmjerila

na činjenicu da isti nisu bili fizički prisutni vršenju kontrole, odnosno u sjedištu firme, kojom

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

18

prilikom je izuzimana njena materijalna dokumentacija, niti su oni lično bili uključeni u

istražne radnje provjere da li je roba uopšte pristizala u pravno lice „S.“.

Ove prigovore sud nije prihvatio, ocijenivši niihove iskaze objektivnim i konzistentnim

prvenstveno iz razloga što se radi o osobama koje su preduzimale istražne radnje u okviru

svoga radnog mjesta, a na koje oklonosti su i svjedočili, dakle ne osvrćući se na dalji tok

postupka koji je bio izvan domašaja nadležnosti njihove službe i njihovih prava i obaveza u

vezi sa navedenim poslovima. Takođe, sud je poklonio vjeru ovim svjedocima iz razloga

što se radi o ovlaštenim službenim licima, koji ni u kom slučaju nisu imali motiv da

neopravdano teret optužene, dakle sud nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi svjedoci

bili smatrani pristrasnim. Konačno, njihovi iskazi su u potpunoj saglasnosti sa ostalim

utvrđenim činjenicama, a u odlučnom dijelu i sa nalazom i mišljenjem vještaka finansijske

struke.

Izvedenim dokazima prema ocjeni Suda, nedvojbeno se može utvrditi da je pravno lice

„S.“ d.o.o. Š. B. poslovalo na način koji se pokazao kao uobičajen kod pranja novca.

Novčana sredstva, koja su dolazila na njegove transakcijske račune, dolazila su kao polog

pazara odnosno gotovine nakon čega su bila transferisana prema 22 pravna lica koja su

označena kao navodni dobavljači, uz izdavanje fiktivnih narudžbenica sa izjavom o

oslobađanju poreza na promet proizvoda i usluga, a zatim i fiktivnog ovjeravanja

otpremnica o prijemu robe, na koji način je omogućeno istima da izbjegnu plaćanje poreza

na promet proizvoda i usluga u ukupnom iznosu od 348.974,24 KM, a koji iznos je

utvrđen- obračunat nalazom i mišljenjem vještaka ekonomske struke.

Nadalje, Sud je u vezi sa navedenim dokazima, cjenio i druge izvedene dokaze, kako

optužbe i to iskaze svjedoka P. B., P. S., K. J., H. S., V. V., tako i dokaze odbrane,

odnosno iskaze svjedoka G. V., V. R. i V. G.. Naime, kada su u pitanju svjedoci, a gdje se

u pravilu radilo o odgovornim licima u firmama dobavljačima ili uposlenicima istih koji su

pravilu svjedočili na okolnosti poslovanja njihovih pravnih lica s pravnim licem optuženih,

Sud je iste ocijenio nerelevantnim okolnostima koje kao takve, ničim ne mogu dovesti u

pitanje stav suda da u konkretnom slučaju nije bilo stvarnog prometa robe, što je i ključna

stvar u ovom krivičnom predmetu. Dakle, ovim se dokazima odbrane, kao što je već

navedeno, ne dovodi u pitanje dokazna snaga dokaza optužbe, a posebno prihvaćeni

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

19

iskazi svjedoka Š. H. i Č. B., koji su bili vrlo jasni u pogledu nepostojanja stvarnog

prometa, kao i prihvaćenog utvrđenja pravosnažne presude Suda BiH, broj: S1 2 K

007261 11 od 09.12.2011. godine u kojoj su precizno opisane radnje na koji način je

pokušano sve biti predstavljeno kao prodaja radi dalje prodaje u navodnom poslovnom

odnosu pravnog lica „N. S.“ d.o.o. i „S.“ d.o.o., a što je predstavljalo očito isti šablon radnji

optuženih i prema preostalim dvadesetjednim pravnim licem.

Iako su, na glavnom pretresu, u svojstvu svjedoka odbrane, saslušani uposlenici pravnog

lica „L.“ d.o.o., „KB“ d.o.o. i „K.“ d.o.o. i to V. R., G. V. i V.G., te svjedok optužbe,

uposlenik pravnog lica „B. E.“ d.o.o. K.J., koji su istakli da je stvarni promet robom sa

pravnim licem „S.“ d.o.o., postojao, njihove iskaze sud je našao neuvjerljivim i datim s

ciljem pomaganja optuženim, ali i svojim poslodavcima te im kao takvima nije mogao

pokloniti vjeru.

Naime, pomenuti svjedoci, na čije iskaze se odbrana pozvala u završnim riječima, koji su u

inkriminisanom periodu za pravna lica- dobavljače, radili na izradi faktura, a koji su

svjedočili da je postojao stvarni promet robom između pravnih lica u kojima su bili uposleni

i „S.“ d.o.o. svoje svjedočenje temelje isključivo na finansijskoj dokumentaciji, koja je,

prema njihovim iskazima, bila uredna. Međutim, uredna finansijska dokumentacija sama

za sebe nije dokaz o postojanju stvarnog prometa robom. Naprotiv, lica koja se bave ovom

vrstom kriminaliteta, a što je pokazala dosadašnja sudska praksa kako ovog, tako i drugih

sudova, velike napore ulažu kako bi formirali fiktivnu dokumentaciju koja bi pratila fiktivni

promet robom i stvorila privid da je takav promet robom bio stvaran. Obzirom da su

svjedoci po prirodi posla koji su obavljali, imali podatke koji se tiču samo izrade finansijske

dokumentacije- izrada faktura, nisu ni mogli precizno znati da li postoji stvarni promet

robe. Njihova tvrdnja da je bilo prometa, bazirana je na predpostavci da takav promet

postoji ili na namjeri da u korist optuženih prezentiraju činjenice o kojima nemaju čvrsta i

provjerena saznanja.

Kada su u pitanju svjedoci optužbe i to odgovorna lica u pravnim licima „D.“ d.o.o., „R. C.“

i „C.21“, sud je iste cijenio iz drugog aspekta našavši ih neobjektivnim. Iako su i ovi

svjedoci posvjedočili da je stvarni promet robom između navedenih pravnih lica postojao,

takve njihove tvrdnje sud nije mogao prihvatiti. Naime, sud u činjenici, da se isti u ovom

predmetu pojavljuju u ulozi vlasnika i lica odgovornih lica dobavljača, nalazi potencijalno

svojevrstan motiv za njihovo nastojanje da svojim iskazom žele pokušati pomoći

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

20

optuženim, upravo iz razloga što su po ocijeni suda oni najzainteresovaniji za ishod ovog

postupka, obzirom da se optužnicom stavlja na teret da su optuženi upravo njihov

nelegalno stečen novac ubacili u redovne finansijske tokove.

Konačno, posebno je indikativno da niti jedan od pomenutih svjedoka ne spominju, ili pak

ne ukazuju da su se lično upoznali s optuženim kao njihovim navodnim kupcima, što bi po

logici bilo za očekivati, obzirom da se radilo o velikim vrijednostima naručene robe( više

desetina, pa i stotina hiljada konvertibilnih maraka), a što sve u konačnici navodi na

zaključak da isti nisu željeli takvim svjedočenjem eventualno otežati procesni položaj

optuženih.

Dakle, cijeneći da pravno lice „S.“ d.o.o. Š. B.nije imalo zaposlene radnike, skladište,

maloprodajni objekat, te cijeneći da je navedeno pravno lice u relativno kratkom

vremenskom periodu(jedna godina) navodno ostvarilo obiman promet robe, a koji prati i

veliki promet novca, za Sud nedvojbeno predstavljaju potvrdu da u konkretnom slučaju nije

bilo stvarnog prometa robe, već da su optuženi preduzeli krivičnopravne radnje pranja

novca odnosno da su novac za koji su znali da potiče od utajenog poreza 22 pravna lica-

navodna dobavljača, vratili u redovne finansijske tokove. Pri tome, a što je Sud posebno

cijenio, optuženi su preduzeli pripremne radnje u vidu registracije pravnog lica „S.“ d.o.o.

Š. B., registraciji sjedišta firme u vlastitoj kući, te su otvorili čak jedanaest transakcijskih

račun kod različitih banka, a sve kako bi stvorili privid da je riječ o legalnom poslovanju.

 

Kako Sud prihvata utvrđenim- dokazanim da stvarnog prometa robe u konkretnoj situaciji

nije bilo, već da novac koji je polagan na račun „S.“ d.o.o. i nakon toga transferisan na

račun 22 pravna lica potiče iz njihovog poslovanja, koji novac je optuženim predavan od

njima poznatih lica iz 22 pravna lica koji su optuženi polagali i odmah transferisali na

račune navodnih dobavljača u cilju njegovog vraćanja u redovne tokove poslovanja,

logičan je, a i jedini mogući zaključak je da se radi o novcu koji potiče iz izvršenja krivičnog

djela- neplaćanje poreza na promet- po osnovu maloprodaje (iskazana kao veleprodaja

fiktivnom dokumentacijom- osnov za oslobađanje poreza na promet). Takođe, optuženim,

nakon što pristaju- djeluju u kritičnoj situaciji na naprijed opisani način nije mogla ostati

nepoznata da predmetni novac potiče od izvršenja krivičnog djela, posebno iz razloga jer

se čitav „posao“- proces i odvija radi vraćanja „prljavog novca“ u redovno poslovanje.

 

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

21

Kako je to naprijed opisano optužena M. I. i M. D. osnivanjem i „poslovanjem“ S. d.o.o. Š.

B. na naprijed opisani način djelovali su- postupali su kao saučesnici budući da se

brižljivom analizom svih njihovih radnji preduzetih u kritičnom vremenu može sa

sigurnošću zaključiti da su isti po prethodnom dogovoru osnovali predmetnu firmu, čiji je

direktor i odgovorno lice formalno M. I., a potom otvorili transakcijeske račune i

preduzimali radnje vezano za poslovanje firme. Zaključak je Suda da je predmetna firma i

osnovana da bi se stekle formalno-pravne mogućnosti za fiktivno poslovanje- pranje

novca, dakle bez bilo kakve namjere za legalnim poslovanjem. Oboje su u kritičnom

periodu preduzimali konkretne radnje izvršenja, i to prijem gotovog novca od njima

poznatih lica iz 22 firme, polaganje novca na račune svoje firme kao polog pazara, naloge

za prenos novca sa računa njihove firme na račune 22 navodna dobavljača uz fiktivno

ovjeravanje otpremnica računa o navodnom primitku robe. Dakle, oboje su kao saučesnici,

voljno- svjesno preduzimali naprijed navedene radnje izvršenja i bili su svjesni tj. željeli su

nastupanje posljedice, dakle oboje su postupali sa direktnim umišljajem, čime su se,

prema ocjeni Suda u radnjama optuženih stekla sva obilježja bića krivičnog djela pranje

novca iz člana 209. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 29. KZ BiH.

Shodno članu 275. ZKP BiH tužilac je nakon izvođenja dokaza ocjenio da postoji potreba

za usklađivanjem činjeničnog opisa optužnice sa činjeničnim stanjem koje proizilazi iz

provedenih dokaza, te je izmjenio optužnicu, što je njegovo zakonom utvrđeno pravo koje

je sud prihvatio .Naime, izmjena se odnosila na dio optužnice u kome se govori o statusu

optuženih u pravnom licu, tako da se optuženom M. D. izmjenjenom optužnicom u

izvršenju krivičnog ne stavlja na teret počinjenje istog u svojstvu odgovornog lica u

pravnom licu „S.“, budući da je rezultat izvedenih dokaza toku glavnog pretresa ukazao da

se isti ne pojavljuje u ulozi lica ovlaštenog za zastupanje u pravnom licu.

Primjenom principa vremenskog važenja zakonodavstva te pravila iz člana 4. KZ BiH da

se na učinioca primjenjuje blaži zakon, Sud je radnje optuženih kvalifikovao, odnosno

prihvatio kvalifikaciju kao u potvrđenoj optužnici budući da bi prema izmjenama KZ BiH do

kojih je došlo nakon radnji izvršenja iste bile kvalifikovane kao krivično djelo iz člana 209.

stav 3. u vezi stava 1. i u vezi sa članom 29. KZ BiH za koje je propisana kazna zatvora

od najmanje 3 godine, što je strožiji zakon- propis u konkretnom slučaju, a prema pravnoj

kvalifikaciji koja je prihvaćena za to krivično djelo može se izreći kazna zatvora od 1 do 10

godina što je blaži zakon za učinioce.

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

22

Prilikom odlučivanja o krivičnopravnim sankcijama optuženih M. I. i M. D. za djelo za koje

su proglašeni krivim, sud je shodno članu 48. KZ BiH imao u vidu kaznu koja je zakonom za navedeno djelo za koje su proglašeni krivim, svrhu kažnjavanja kao i sve okolnosti koje

utiču da kazna bude veća ili manja. Pri tome je sud posebno imao u vidu stepen krivične

odgovornosti optuženih, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja zaštićenog

dobra, okolnosti u kojima su činili radnje, kao i raniji život počinitelja – njihove lične i

porodične prilike, držanje nakon učinjenog krivičnog djela.

Dakle, ocjenom svih okolnosti, Sud je uz primjenu odredaba članova 39., 42. i 48. KZ BiH

u odnosu na optuženog M. D., te primjenu odredbi članova 48., 58. i 59. KZ BiH u odnosu

na optuženu M. I., za počinjeno krivično djelo pranje novca iz člana 209. stav 2. u vezi sa

stavom, 1. KZ BiH, a u vezi sa članom 29. i članom 54. KZ BiH optuženom M. D. izrekao

kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6(šest) mjeseci, a optuženoj M. I. uvjetnu

kaznu kojom joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine uz rok provjere od

dvije godine.

Kao olakšavajuće okolnosti, sud je kod oboje optuženih cjenio njihovu porodičnu situaciju

(roditelji troje djece), tešku materijalnu situaciju, njihovu raniju neosuđivanost, kao i

relativno duži protek vremena od momenta počinjenja krivičnog djela. Takođe, sud je kod

optužene M. I. kao olakšavajuće okolnosti cjenio njen relativno manji udio u izvršenju

ovoga krivičnog djela, odnosno činjenicu da je ista preduzimala mnogo manje aktivnosti od

M. D., /iako je optužena zvanično bila direktor i odgovorno lice/, a što se vidi iz broja

potpisanih naloga za plaćanje koji su po nalazu vještaka grafologa u puno većem broju

potpisani od strane M. D.. Dakle Sud je posebno cijenio i okolnosti pod kojima je djelo

izvršeno i činjenicu da je drugooptuženi očito imao dominantan uticaj na njeno ponašanje.

Otežavajućih okolnosti na strani optuženih sud nije našao.

Po ocijeni suda, izrečene kazne od jedne godine i šest mjeseci zatvora za optuženog D.

M. i jedna godina, uvjetno za optuženu M. I. su srazmjerne težini djela i adekvatne

ličnostima i ponašanju učinilaca i sa istim će se, po ocjeni suda postići svrha kažnjavanja

predviđena članom 39. KZ BiH. Iste su po ocijeni suda takve da jasno izražavaju

društvenu osudu učinjenog djela, da će vaspitno uticati na optužene da ubuduće ne čine

krivična djela i da će imati preventivan uticaj i na druge da ne čine krivična djela. Uz to, po

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

23

ocjeni suda u slučaju prvogooptužene svrha kažnjavanja se, obzirom na sve navedene

olakšavajuće okolnosti, a posebno njen porodični status (majka troje djece), može postići i

samom prijetnjom kaznom, odnosno izricanjem iste bez njezinog izvršenja, to jest

uvjetnom osudom. Sud je imao u vidu činjenice da bi izvršenje zatvorske kazne nad oba

roditelja imalo posebno negativan uticaj na odgoj njihovo troje djece, je bi roditeljski nadzor

u tom slučaju za vrijeme dok traje kazna izostao, a spoznaja o činjenici da su oba roditelja

u zatvora moglo bi imati i negativan odraz na psihološki razvoj te djece.

. . . Odredbe člana 110. KZ BiH, propisuje da niko ne može zadržati imovinsku korist stečenu

krivičnim djelom. Izricanjem mjere oduzimanja imovinske koristi koju je stekao na

protivpravan način učinilac krivičnog djela lišava se imovinske koristi koju je stekao

izvršenjem krivičnog djela. Sud protivpravno stečenu imovinsku korist oduzima po

službenoj dužnosti, bez obzira da li postoji prijedlog tužioca u tom smjeru. I član 111. KZ

BiH, određuje da će se svaka imovinska korist koja je pribavljena krivičnim djelom oduzeti

od osobe čija je odgovornost utvrđena u postupku koji se vodi protiv te osobe.

Obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena odgovornost optuženih za krivično djelo

pranje novca, nespornom se ukazuje i činjenica da su optuženi radnje preduzimali radi

sticanja imovinske koristi. Obzirom da ta visina u toku istrage ni u postupka nije precizno

utvrđena, odnosno tužilaštvo je navelo da nema instrumente za utvrđivanje takvog

podatka, sud je, na osnovu člana 394. ZKP BIH imovinsku korist utvrdio po slobodnoj

ocjeni, obzirom da bi utvrđivanje te koristi bilo povezano sa nesrazmjernim teškoćama i

odugovlačilo bi ovaj postupak.

Visinu imovinske koristi sud je procjenio na osnovu sudske prakse, arhivskih podataka iz

sudskih presuda ovakve vrste krivičnih djela, koristeći se pri tome raznim svjedočenjima

osoba bilo svjedoka ili optuženih, koji su lično bili sudionici u tim radnjama ili su imali

pouzdana saznanja o tome. Iz takvih svjedočenja i opšte sudske prakse, sud je došao do

podatka da su tzv. „perači novca“ imali procenat – proviziju u rasponu od 0,3 % do 1% od

visine opranog novca, a najčeši procenat koji je primjenjivan bio je 0,5 %, a za koji se sud

u ovom predmetu i opredjelio i to kao za srednju vrijednost ugovorene provizije u praksi, a

koja se primjenjivala u najviše slučajeva, na koji način je sud i došao do iznosa imovinske

koristi pribavljene krivičnim djelom.

Troškovi postupka

S1 2 K 005967 11 K 23.02.2012.g

24

Obzirom da su optuženi M. I. i M. D. oglašeni krivim, isti su na osnovu člana 188. stav 1.

obavezani da solidarno plate troškova krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 3.091,00

KM, od čega se iznos od 2.962,00 KM odnosi na troškove nastale u toku istrage(naknada

za vještaka finansijske i vještaka grafološke struke), a iznos od 129,00 KM odnosi na

troškove nastale u toku glavnog pretresa, te naknade troškove sudskog postupka utvrđene

paušalno u iznosu od po 100,00 KM , koji su određeni u skladu sa trajanjem i složenošću

postupka, s tim da su iste optuženi dužni platiti u roku od mjesec dana od dana

pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja

   

ZAPISNIČAR S U D I J A

Bojan Avramović Hasija Mašović POUKA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude može se izjaviti žalba Apelacionom

odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine u roku od 15 dana od dana prijema presude.