1

Broj 46 - Godina XXIV. - Božić 2015.

2

Riječ urednika

IMPRESSUM: Vrbnički vidici – Godina XXIV. – Broj 46 – Božić 2015. – Naklada 400 primjeraka – ISSN 1332-4624; Uredništvo: Mira Katunar, Mirela Sparožić, Dina Valković – Glavna i odgovorna urednica: Dina Valković

Lektura: Mira Katunar, Mirela Sparožić i Dina Valković – Priprema i tisak: Tiskara Šuljić, Rijeka – E-mail: vkd.frankopan@gmail.com Naslovnica: Petar Trinajstić – Fotografije: Petar Trinajstić, autori tekstova, privatne zbirke, arhiva uredništva.

Tiskanje ovog broja omogućile su Općina Vrbnik i Županija primorsko-goranska, na čemu im najljepše zahvaljujemo.

Rad VKD-a Frankopan možete pratiti i na Facebooku

Dragi naši čitatelji!

Ovim se putem zahvaljujemo svima koji su pridonijeli izlasku još jednog broja. Pozivamo i dalje one koji žele surađivati s Vrbničkim vidicima, imaju ideje, prijedloge, možda i konstruktivne kritike, neka nam pišu na e-mail adresu vkd.frankopan@gmail.com ili neka se jave Uredništvu. Što više različitih suradnika, što različitije teme, to bolji, otvoreniji i širi Vrbnički vidici. Ovo je list koji zajedno stvaramo mi i vi.

Svi koji žele postati aktivni članovi VKD Frankopan ili samo podržati naš rad mogu to učiniti uplatom članari-ne na broj žiro računa: HR 602402006 1100124933 ili članovima Izvršnog odbora. Godišnja članarina iznosi 30 kn, a uplatom se dobiva i besplatan primjerak Vrbničkih vidika. I Vi dosadašnji članovi možete uplatiti godišnju članarinu ako još niste. Hvala!

U ovo predblagdansko vrijeme, pripremili smo vam još jedan broj Vrbničkih vidika. Prepun je zabavnih i kul-turnih događanja što svjedoči o poprilično živom polu-godišnjem razdoblju.

Započeli smo s izvještajem načelnice Marije Dujmo-vić Pavan i direktorice Turističke zajednice Općine Vrbnik Sanje Polonijo koje su nas izvijestile o svemu učinjenom i ostvarenom u ovoj godini na izmaku. Nikolina Justić pi-sala je o najvećem općinskom projektu „Oživljenom kra-su“. O dvadesetoj obljetnici Oluje objavljujemo i tekst o sudjelovanju Vrbenčana u Domovinskom ratu, o čemu je pisao predsjednik Podružnice UHVDR-e Vrbnik, Željko Juranić. Dvadeset godina postojanja proslavilo je i Vrb-ničko Kulturno društvo Frankopan, o tome ćete tek moći čitati u sljedećem broju. Od vjerskih događaja, izuzetno je bio važan posjet krčkog biskupa mons. Ivice Petanjeka Župi Vrbnik o čemu je pisala Marija Trinajstić Božić.

Povodom objavljivanja zbirke pjesama Perli moga grada Marice Stašić Milić predstavili smo vam njezino stvaralaštvo u intervjuu. Intervju u Vidicima objavljen u jednom od proteklih brojeva, bio je prvi korak u reali-zaciji izložbe umjetničkih slika kanadske umjetnice Bo-žice Gršković, čije radove smo mogli razgledati tijekom srpnja. Jedan tjedan u srpnju bio je posvećen i glagolji-ci. Kako je Vrbnik glagoljao pročitajte u tekstu o izložbi umjetničke keramike Vedrane Franelić, Trećoj Ljetnoj školi glagoljice kao i o kreativnoj radionici malih glago-ljaša. O dječjem stvaralaštvu pisala je Jasminka Grško-vić, a za pjesnička ostvarenja nagrađene su dvije mlade pjesničke nade - Miriam Volarić i Marija Toljanić. Njiho-va učiteljica Mira Katunar poklonila je stotinjak svojih knjiga školskoj knjižnici, na čemu joj zahvaljujemo.

U rubrici o vinarima ovaj put predstavljamo OPG Ču-branić i sinovi, te možete pročitati o intronizaciji jednog

vrbničkog vinara u Europski vinski viteški red. Čestita-mo vitezu. Čestitamo i svim našim sumještanima koji su prešli devedesetu godinu. U rubrici Iz vaših pera proči-tajte nove radove naših pjesnikinja. Pjesnici šute, mogli bi i oni štogod objaviti.

Po treći put održane su Vrbenske užance, ove go-dine s novom koncepcijom, a o folklornoj baštini pisao je jedan od najaktivnijih sopac, folkloraš i aktivni Fran-kopan, Dean Volarić. Osim promocije baštine, Vrbnik je ove godine bio poprištem veoma raznolikih glazbenih događaja od tradicionalnih fešti za Ivanju, Razgon, Dane vina do Mud Blood Beer Festivala, Ribarnica Jazz Festa, Vrbnik Music Campa, Srijedom na Opjici, a izdvojila bih ovaj put Feel So Fine Weekend koji se održao po prvi put.

I u ovom broju putujte s nama, vodimo vas na puto-vanje iz Tisuću i jedne noći te u maltešku avanturu. Oni koji žele vjersko okrjepljenje, možda bi se mogli odlučiti na hodočašće stopama Padra Pia.

I za kraj, župnik poručuje budimo milosrdni poput Oca, načelnica poručuje darujmo se mirom, a stric Ive da udelamo ko dobro delo. Slažem se s njima i želim Vam svima blagoslovljen Božić, ugodne blagdane i sve najbolje u nadolazećoj godini!

P.S. Pozdravljam vas već po osmi put kao glavna i odgo-vorna urednica. Četiri godine dočekujem Božić i Ivanju pripremajući Vrbničke vidike (iz čistog entuzijazma)… Možda je vrijeme da netko drugi pokuša uređivati ovo naše ogledalo vrbničke stvarnosti i retrovizor prošlosti, šireći vrbničke vidike…

Dina Valković

3

Riječ župnika

SADRŽAJ:Riječ urednika .......................... 2

Sadržaj ..................................... 3

Riječ župnika ............................ 3

Općinsko izvješće o učinjenom u 2015. ................ 4

Oživljeni kras ............................ 5

Osvrt TZO Vrbnik na 2015. ....... 6

Vrbenčani u Domovinskom ratu .................. 8

Prvi posjet krčkog biskupa mons. Ivice Petanjeka Župi Vrbnik ............................ 10

Perli moga grada .................... 11

Vrbnik je u Marice… ............... 12

Tihe konverzacije ................... 14

„Emancipacija“ na verbenski mod ....................... 15

Vrbnik glagolja ....................... 16

OPG Čubranić i sinovi ............ 18

U slavu Boga i slavu vina ........ 19

Dječje stvaralaštvo ................. 20

Nema knjige, a da se u njoj nešto dobro ne nađe ...... 21

Vrbenčanke nagrađene na literarnom natječaju .............. 21

Vrbenske užance .................... 22

Zatancajmo pod sopeli .......... 23

Feel So Fine Weekend ............ 24

Putovanje iz Tisuću i jedne noći .............................. 26

Malteška avantura ................. 28

Hodočašće u San Giovanni Rotondo-Pietrelcina-Loretto .. 30

Iz vaših pera ........................... 31

Iz života naše župe ................. 32

Čestitka .................................. 34

Stric Ive .................................. 35

MILOSRDNI POPUT OCA

Na blagdan Bezgrješnog začeća, 8. pro sinca 2015., započela je izvanredna Sveta godina milosrđa, koja će trajati do blagdana Krista Kralja 20. studeno ga 2016. Tijekom tog izvanrednog Jubile-ja milosrđa, koji će se odvijati pod geslom „Milosrdni poput Oca“, papa Franjo želi da upravimo svoj pogled na Božje milosrđe te se približi mo otajstvu Boga koji je milosrdni otac te se s ljubavlju i pozornošću okrenemo prema bližnjima, iskazujući djela milo-srđa.

U vremenu velikih i naglih pro mjena poziva nas da živimo radost Evanđelja te u svijetu budemo znakovi Božje nazočnosti i blizine, kako bi ljudi našega vremena po nama upo znali Božju milosrdnu ljubav koja se očitovala u Kristu Isusu.

Potiče nas da osvježimo svoje spoznaje o Bogu koji nas ne-izmjerno ljubi i prihvaća poput milosrdnog oca iz Evanđelja. Malo se koje Božje svojstvo u Svetom pismu slavi koliko milosr-đe. Najveće milosrđe prema ljudima Bog je poka zao šaljući im svoga Sina da ponovno uspostavi zajedništvo između Boga i čo-vjeka. Krist Isus konačna je i potpu na objava Božjeg milosrđa, vidljivo milosrđe Boga koji je „Otac milosrđa i Bog svake utjehe“ (2 Kor 1,3).

Mi vjernici smo stoga pozvani Božje milosrđe istinski živjeti i ispovijedati te ga navješćivati i svjedočiti svijetu, kako bi ono dospjelo do srca i uma svakog čovjeka. U tome se treba ugledati u Krista Isusa, kako bi se dotaknula srca svih ljudi i potaknula ih na ponovno pronalaženje puta prema Bogu. Zato nas Papa poziva da tijekom Jubileja milosr đa zaživi ispravan odnos prema Bogu, bližnjemu i svemu stvorenom te da postanemo djelotvoran znak Božjeg djelovanja u sredini u kojoj živimo.

Godina milosrđa prigoda je za traže nje oproštenja za svakog od nas od milosrdnoga Boga u sakramentu pomirenja, kako bi-smo „rukama dotaknuli veličinu milosrđa“ (Lice milosrđa, 17) te milosrđe koje Bog iskazuje nama i mi pokazali prema drugima.

Dragi Vrbenčani i Vrbenčanke, neka ova Sveta godina milo-srđa donese našim obiteljima i svakom pojedincu tako potreban mir i Božje milosrđe u svakom srcu. Želim Vam svima sretan i od Boga blagoslovljen Božić i novu 2016. godinu.

Vaš Plovan Tomislav Crnović

4

Općina

Izvješće o učinjenom u 2015.Na kraju kalendarske, a ujedno i

poslovne godine, podvlači se crta i do-stavlja izvješće o učinjenom u godini na izmaku. S obzirom da smo u prvoj polovici godine, odnosno do početka turističke sezone završili veći dio radova na rekonstrukciji Ulice braće Trinajstić i kraškom putu od Vajavine do Kozice, ove jeseni dovršena su oba projekta uključivši i podmorski ispust fekalne kanalizacije. Prema okončanoj situaci-ji ukupna vrijednost investicije u Ulici braće Trinajstić iznosi 4,4 milijuna kuna (s uključenim PDV). Iz općinskog proračuna financira se rekonstrukcija ulice, javna rasvjeta, EKI instalacije i obo-rinska odvodnja u iznosu od 2,8 milijuna. kuna. Preo-stali dio koji se odnosi na sanitarni kolektor, vodovod, podmorski ispust i nadzor financiraju Hrvatske vode i KD Ponikve.

Izrada projektne dokumentacije za revitalizaciju sta-re jezgre, njezino infrastrukturno opremanje i uređenje javnih prostora u finalnoj je fazi. Prijepori koji iziskuju vrlo detaljna usuglašavanja i konzultacije s nadležnim konzervatorskim odjelom odnose se na parterno oplo-čenje. Naime, analizom koja je prethodila projektnoj dokumentaciji ustanovljeno je da će se prilikom oplo-čenja (zbog dotrajalosti i neodgovarajućih tehničkih svojstava) moći iskoristiti samo 30 % postojećeg kame-na. Stoga smo predložili da konzervatorski odjel dozvoli postavljanje testnih opločenja s drugim materijalima na određenim pozicijama. Na ovaj način, ukoliko ishoduje-mo odobrenje, osim struke želimo uključiti i javnost u kreiranje i zaštitu urbanog uređenja grada.

U sklopu projekta energetske učinkovitosti koji pro-vodi Fond za energetsku učinkovitost, izrađeni su pro-jekti za sanaciju krovova na staroj školi u Risiki i Vrbni-ku, kao i izradu vanjske ovojnice škole u Garici. Ukupna vrijednost radova na sva tri objekta iznosi 463 000 kuna od čega je FZEU odobrio financiranje od 60 %. Radovi u

Risiki su završeni, a preostala dva objekta sanirat će se u 2016.

U organizaciji Udruge Moj otok bez azbesta prezen-tirali smo potrebu zamjene azbestnih krovova na privat-nim kućama. Općina će u proračunu za 2016. predložiti sufinanciranje i definirati kriterije za dodjelu sredstava. U cilju uštede potrošnje energije od FZEU odobreno je 180 000 kuna za monitoring javne rasvjete, a Općina iz svojih sredstava osigurava 77 000 kuna. U 2016. planira se postaviti punionica za električne automobile ukupne vrijednosti 116 000 kuna, u što se također uključuje Fond sa 73 000 kuna.

U cilju promocije Vrbnika i manifestacije Popi' i po-jedi sačinili smo program kako bismo ovu manifestaciju „osvježili“ na način da ona ne bude samo eno-gastro-nomskog karaktera, već da uz prepoznatljivu priču o žlahtini predstavimo i naše kulturno naslijeđe. Stoga smo organizirali prezentaciju i najavu događaja za pred-stavnike medija, tiskali brošure i označivače za čaše i organizirali humanitarnu aukciju slika. Cjelokupan pro-jekt bio je vrlo dobro popraćen u domaćim i slovenskim medijima. Ovaj je program predstavljen i Centru za brd-sko-planinsku poljoprivredu koji je isti pozitivno ocijenio i sufinancirao s 50 000 kuna.

Ove smo godine sklopili ugovor o sufinanciranju knjige o značajkama prirodnog okoliša Vrbnika. Tiskanju knjige prethodit će istraživanje kemijskih elemenata u tlu, bilju i sedimentima priobalja, koji će se uspoređiva-ti s pobolom stanovništva. Istraživanje će se provoditi pod nadzorom nekadašnjeg znanstvenika u Ruđeru Boš-koviću, dr. Vladivoja Valkovića. Općina će sufinancirati istraživanja i tiskanje knjige s 20 000 kuna u periodu od 2016.-2018. godine.

U suradnji s Turističkom zajednicom, DVD-om, udru-gama a posebno s VKD-om Frankopan organizirali smo i financirali niz manifestacija i događaja koja su obogatila turističku ponudu, ali i društveni život u našoj sredini. Stoga zahvaljujem svima, a posebno angažiranim poje-dincima na njihovom zalaganju.

Marija Dujmović-Pavan, dipl.oec., načelnica Općine Vrbnik

5

Općina

Projektom Europske unije stari kraški put od plaže Vajavina do plaže Kozica vraćen u život.

Krajem kolovoza ove godine Općine Vrbnik i Punat organizacijom prekograničnog događaja predstavile su široj javnosti rezultate nastale provedbom projekta „Oživljen kras“. U Općini Punat održana je prezentacija projekta i tiskovna konferencija uz obraćanje domaćina, načelnika Općine Punat Marinka Žica, načelnice Općine Vrbnik Marije Dujmović-Pavan, dok su se u ime Javnog zavoda Kobilarna Lipica javnosti obratili Darko Ravni-kar i Zlatko Polajžer. Prekogranični događaj zaključen je na području Općine Vrbnik održanim koncertom za pamćenje, koji je unatoč jakoj buri održan na morskoj pozornici, izgrađenoj u sklopu samog projekta, koja se nalazi iznad novouređene plaže Vajavina. Publika je mo-gla uživati u izvedbama poznatih hitova klasične glazbe u izvođenju violinista Antuna Stašića, koji je nastupio u pratnji harmonikaša Marjana Krajne. Prema odličnom odazivu i reakcijama publike može se zaključiti kako je morska pozornica idealno mjesto za održavanje sličnih koncerata i ostalih kulturnih programa. Sa svrhom pro-mocije navedenog projekta izrađene su trojezična pu-blikacija i brošura koje se mogu dobiti u Općini Vrbnik, a izrađena je i posebna internetska stranica posvećena samom projektu „Oživljen kras“, koja se može pronaći na linku: http://www.ozivljenkras.com/#kras.

Da podsjetimo, riječ je o Programu IPA SI-HR 2007.-2013. putem kojeg se provodio plan upravljanja kraškim područjima, nastao u sklopu prekograničnog projekta pod nazivom „Očuvanje raznolikosti na kraškim područ-jima uz pomoć revitalizacije kulturne i renaturacije pri-rodne baštine“ poznat još i pod akronimom „Oživljen kras“, ukupne vrijednosti od oko 330 tisuća eura. Nave-deni projekt prioritetno se bavio trima pilot područji-ma i to posjedom Lipica na matičnom krasu u Sloveniji, tradicionalnim putem Prgon-Tri križa iznad Punta i po-

dručjem tradicionalnog puta od Vajavine do Kozice u Vrbniku.

Realizacijom navedenog projekta na području Op-ćine Vrbnik uređen je kraški krajobraz u okolici tradici-onalnog puta koji vodi od lokaliteta Vajavina do plaže Kozica. Okolica puta s vremenom je zarasla, a sam put bio je prepušten propadanju zbog vodene erozije. Sani-rana je zaraslost okolice puta, dužina od oko 470 meta-ra koji se proteže kroz borovu šumu kojim su povezane dvije uvale s prirodnim plažama, Vajavina i Kozica, čime se doprinijelo boljem estetskom izgledu okoliša staze. Izvršena sanacija i revitalizacija okoliša pridonijet će lak-šem održavanju staze. Sav materijal koji je djelomično odstranjen, u skladu s načelima održivosti i postupanja u skladu s prirodom, ponovno je korišten kod završnih radova. Dio materijala samljeven je u finiju granulaciju i rasprostrt po obnovljenom putu, dok je dio iskorišten za gradnju potpornih zidova i ostalih objekata, što je omo-gućilo usklađenost i smještenost izgrađenih objekata s kraškim okolišem i tradicionalnom kraškom gradnjom.

Zbog svoje ambijentalne, estetske i prirodno-kul-turne kraške vrijednosti, u kombinaciji s blizinom mora i velikim visinskim razlikama, ovaj dio Općine Vrbnik je-dinstven je prostor. Osim što je stvorena nova šetnica uz samo naselje Vrbnik, očuvan je i kraški krajolik obrastao starom borovom šumom uz samo more. Obnovljeni put omogućit će i razvoj novih djelatnosti, a stanovništvu i posjetiteljima otvoriti dodatne mogućnosti rekreacije i uživanja u kraškom krajoliku.

Nikolina Justić

5

6

Turistička zajednica

Kraj godine prilika je da se zahvalimo svima koji su po-mogli Turističkoj zajednici Općine Vrbnik realizirati mno-gobrojna kulturno-zabavna događanja te se iskreno nada-mo da će se isti uključivati i u naše buduće projekte. Tu u prvom redu mislim na Općinu Vrbnik, svih sedam vinarija/vinara, ugostitelje, članove naših udruga: VKD Frankopan, Vrbenski dešpet, Ruki i Parapet, DVD Vrbnik, Diving cen-tar, osnovnu školu, vrtić te ostale lokalne gospodarstve-nike i zaslužne pojedince. Također zahvaljujemo i svima onima koji su događanja organizirali „na svoju ruku“.

Maškarane zabave u sali nekadašnjeg Hotela Vrbniče nad morem održavale su se od 16.1. do 17.2., petkom za odrasle, a nedjeljama za djecu. Svirali su nam grupe Forte, Fortunal i Boduli. Ugostili smo maškarane udruge s otoka Krka, Zametske zvončare i maškare te udruge iz Drivenika, Šmrike i Selca. Gostovanja su uzvraćena Zametu, Novom Vinodolskom, Malinskoj i Selcima, a pohodili smo i Garicu i Risiku. Zahvaljujući odazivu naših dragih sponzora, podi-jelili smo jako puno nagrada i organizirali bogatu tombolu.

Posebno je bilo i 30.1. na prvoj Noći muzeja u Vrbni-ku. VKD Frankopan organizirao je poučan i zabavan pro-gram za djecu i odrasle u vremenu od 18.00 do 22.00 sata.

Kulturno-zabavna događanja započela su još u lipnju obilježavanjem Svjetskog dana glazbe, predstavljanjem knjige Marijana Bradanovića „Vrbnik – grad, ljudi i spome-nici“, a svečanom pjevanom misom na staroslavenskom jeziku Vrbenčani su započeli proslavu Ivanje. Povodom Petrove, na Garici su nastupili i Koktelsi.

U programu Srijedom u Vrbniku na raznim lokacijama po Vrbniku organiziran je raznovrstan kulturno-zabavni program koji je sadržavao večer čakavskih šansona u jazz obradama, nastupile su klape Zvonimir iz Baške i Grobnik, Limena glazba Krk, Joso Butorac izveo je Bel canto kon-cert, nastupili su jazz sastav Trio Sveti, Tamburaški sastav Boduli iz Punta, Jed Baker blues band, gudački kvartet Ca-denza iz Zagreba, a glumačka skupina Histrioni izvela je predstavu „Ne plaćamo, ne plaćamo!“.

U Vrbniku je početkom srpnja održana i 6. Međuna-rodna ljetna škola hrvatskog jezika i kulture te poljskog jezika, zatim Vrbnik Music Camp, glazbena škola za mlade muzičare, pa 3. Ljetna škola glagoljice, a u Domu izložba umjetničke keramike Glagolji grad Vedrane Franelić, te početkom kolovoza kreativna radionica za djecu.

Udruga Domaći iz Vatre organizirala je 10. i 11. srpnja 4. Mud, Blood & Beer Festival, Udruga Parapet iz Risike zadnju subotu u srpnju organizirala je 15. amaterski pli-vački maraton na relaciji Vrbnik – uvala Sv. Marek, a VKD Frankopan uprizorilo je na Velu Gospu Vrbenske užance. U galeriji Baćin dvor svoje su radove predstavili i izložili

Nikola Vicelj, Božica Gršković i Dubravka Buntić, a Scena Gorica iz Velike Gorice izvela je i predstavu „I živjeli su sretno“.

Na Ribarnici kraj Restorana Nada tijekom turističke sezone nastupili su mnogobrojni renomirani domaći i strani jazz sastavi, a u sklopu Vrbnik Music Campa orga-niziran je i Ribarnica Jazz Fest. Na Trgu Škujica tijekom se-zone u organizaciji TZO Vrbnik, ali i u organizaciji lokalnih ugostitelja odvijao se veoma raznovrstan i bogat muzički program, a jedan od održanih bio je i Feel So Fine Festival.

U organizaciji Općine Vrbnik i vrbničkih vinara 16.6., pred sam početak turističke sezone, u Vrbniku se okupilo 30-tak uzvanika (novinara, blogera, vinskih distributera, predstavnika turističkih agencija...) kojima je organiziran poučan i zanimljiv program, a rezultat su mnogobrojne objave u novinama i društvenim mrežama.

Serija eno-gastro priredbi koje se unazad pet godina promoviraju pod zajedničkim nazivnikom Popi' i pojedi uspješno je realizirana i ove godine. Festival žlahtine po-četkom srpnja čine Dani otvorenih podruma i obilježava-nje Razgona - pastirskog običaj iz davnina koji se slavi prvu nedjelju nakon Petrove, a obilježava završetak mužnje ovaca i njihovo puštanje na slobodnu ispašu. Obilazak se-dam vrbničkih podruma organiziran je vinskim vlakićem, a u večernjim satima na Škujici je nastupila klapa Sol iz Paga. U nedjelju je na Razgon organizirana radionica filca-nja vune, mali sajam autohtonih proizvoda, nastup folklo-ra i grupe Yamas iz Rijeke.

Dani šurlica u vrbničkim ugostiteljskim objektima od-vijali su se tjedan dana. Prve i zadnje nedjelje, šurlice se uz čašu vrbničke žlahtine moglo degustirati na tri gradske lokacije. Svima je bilo omogućeno da se upoznaju s na-činom pripreme svima nam poznate i omiljene domaće ručno rađene tjestenine. Nekada su šurlice bile na tanjuru samo za svadbe i velike blagdane, a danas su kao autohto-no jelo našle put do menija ugostiteljskih objekata. Sve je

Osvrt na 2015. godinu

7

Turistička zajednica

bilo popraćeno malim sajmom lokalnih proizvoda, folklor-nim i muzičkim nastupima.

Na Danima vina, zadnjeg vikenda u kolovozu, u Vrb-niku se tražila čaša više. Razlog je to odlične ponude lo-kalnih vina i vina vinara iz Osječko-baranjske županije. Uz mnogobrojne ostale izlagače, županija se ove godine predstavila kuhanjem fiš paprikaša i čobanca te nastupom tamburaša. Organizirana su i stručna predavanja za vino-gradare, izložbe vinogradarske i vinarske opreme, nastup folklora te raznovrstan muzički program na Škujici, Placi i Ribarnici.

U organizaciji Katedre čakavskog sabora Kornić i VKD Frankopan Marica Stašić Milić predstavila je jedne listo-padske večeri knjigu poezije Perli moga grada. Krajem studenog i sredinom prosinca u organizaciji Općine Vrbnik i Primorsko-goranske županije u Domu na Škujici nastupio je Ansambl Kaljina i Alen Polić iz Rijeke te Ženska klapa

Kastav, a Vrbničko kulturno društvo Frankopan svečano je 13.12. obilježilo i svoju 20. obljetnicu djelovanja.

Sva su događanja na području naše općine bila jako li-jepo prihvaćena i posjećena te imamo puno pozitivnih po-vratnih informacija i pohvala, a redovito su bila popraće-na i dokumentirana na društvenim mrežama TZO Vrbnik. TZO Vrbnik u ovoj je godini izdala novu brošuru „Vrbnik info“, tiskala novu količinu „Obilježenih pješačkih staza“, ažurirala kartu na malom reklamnom panou na početku Vitezićeve ulice, a u centru Garice postavila info tabelu s planom mjesta i obilježenim okolnim izletničkim stazama. U suradnji s Općinom Vrbnik, Diving centrom Namori, PD Obzova otok Krk, Udrugom Obala naših unuka i ostalim ži-teljima naše općine, organizirana je akcija čišćenja prirod-nih morskih plaža od Kozice do Supovice i podmorja luke Namori. Članovi PD Obzova već dugi niz godina uspješno održavaju i markiraju naše pješačke staze.

Mnogobrojne marketinške i komunikacijske aktivno-sti na promociji Vrbnika provode se i preko Turističke za-jednice otoka Krka, kao jedinstvene destinacije, u suradnji sa svim ostalim otočnim turističkim zajednicama.

Sretni i blagoslovljeni blagdani!Direktorica TU TZO Vrbnik,

Sanja Polonijo

Do kraja studenog 2015. godine, u kategoriziranom smještaju zabilježeno je na području TZO Vrbnik 10 488 dolazaka i 72 519 noćenja, što u odnosu na 2014. godinu iznosi 15 % više dolazaka i 11% više noćenja. U hotelima je ostvareno 494 dolazaka i 1 624 noćenja što je u odnosu na 2014. povećanje dolazaka od 19% i noćenja od 32%. U privatnom smještaju bilo je 14% više dolazaka i 11% više noćenja u odnosu na prošlu godinu. Najveći broj dolazaka i noćenja realiziran je u Vrbniku (7 824 dolaska i 53 791 noćenje), a onda slije-de Risika sa 1 616 dolazaka i 12 253 noćenja, Garica sa 471 dolaskom i 4 187 noćenja i na kraju Kampelje sa 83 dolaska i 664 noćenja. U ukupnom turističkom pro-metu domaći gosti sudjeluju sa 3,2%, a strani sa 96,8%. Prema strukturi gostiju najbrojniji su gosti iz Njemačke s ostvarenih 44,9% noćenja, slijede gosti iz Austrije s 10,3% noćenja, zatim Italije 9,3%, Poljske 6,6%, Ma-đarske 5,7% te Češke 4,9%. Više od 58% svih dolazaka i noćenja ostvareno je preko Mare toursa, jedine vrb-ničke turističke agencije, a ostatak je realiziran preko ostalih domaćih i stranih agencija te angažmanom sa-mostalnih iznajmljivača. I u 2015. godini nastavljen je trend povećanja smještajnih jedinica tako da do sada imamo 19 novoregistriranih iznajmljivača i 26 smještaj-nih jedinica. Tako na području TZO Vrbnik u privatnom smještaju raspolažemo sa ukupno 1333 kreveta (998 osnovnih i 335 pomoćnih) u 345 smještajna objekta. Imamo 300 apartmana, 21 sobu i 24 kuće za odmor. Najviše iznajmljivača (135) i smještajnih jedinica (259) ima u Vrbniku, 43 iznajmljivača i 71 smještajni objekt nalaze se u Risiki, u Garici imamo 12 iznajmljivača i isto toliko objekata, a u Kampeljima su 2 iznajmljivača i 3 smještajna objekta.

Obljetnice

VRBENČANI U DOMOVINSKOM RATU

Počelo je u Vrbniku. Našem Vrbniku!

Prvi javni skupovi i osnivanje stranaka s hrvatskim predznakom dogodili su se najprije na Škujici, a nakon toga i diljem otoka. Na prvim višestranačkim i demo-kratskim izborima koji su održani u travnju i svibnju 1990. godine, na otoku Krku premoćno je pobijedila Hr-vatska demokratska stranka kojoj je na čelu ogranka za otok Krk bio Miljenko Valković, a za prvog predsjednika Skupštine općine Krk izabran je Ivan Matanić, također naš Vrbenčan. Ne smije se zaboraviti da je poslije dr. Dinka Vitezića, nakon gotovo sto godina, Vrbnik ponov-no dao zastupnika koji će se boriti za hrvatske interese. Naime, jedan od četvorice zastupnika s otoka Krka u pr-vom, povijesnom sazivu Sabora Republike Hrvatske, bio je naš Vrbenčan Anton Katunar.

Ubrzo je postalo jasno da će velikosrpski agresor na sve načine pokušati osvojiti veliki dio teritorija naše Domovine i na taj način stvoriti neku svoju, novu Jugo-slaviju. U studenom 1991. godine prvi branitelji s otoka Krka otišli su na Ličku bojišnicu. Jedna mala, ali odvaž-na i hrabra grupa Vrbenčana dobila je zadaću da krčkim borcima osigura najkvalitetniju moguću opremu, vojne odore, ali i mnoga neophodna materijalno – tehnička sredstva. I uspjeli su u tome! Zahvaljujući kontaktima

s krčkom dijasporom, ponajprije u New Yorku i okolici, već u prvim danima rata, Krčani su bili opskrbljeni odo-rama kakve se u tome trenutku rijetko moglo vidjeti na bojišnici. Naravno, ne smijemo zaboraviti niti mnoge Vr-benčane u dijaspori, ponajprije našeg Bartola Matanića, jednog od osnivača povijesnog Odbora za pomoć Do-movini, ali i jednog od inicijatora i osnivača Kluba otoka Krka koji je osnovan u tim ratnim godinama s ciljem bo-ljeg organiziranja Krčana u New Yorku i okolici, a s ciljem pomoći otoku Krku i svojoj Domovini.

Vrbenčani su u postrojbi 4. bojne 111. brigade HV, hrabro ratovali u Drenovom klancu nedaleko Otočca, zasigurno na jednom od najtežih dijelova Ličke bojišni-ce i pod cijenu vlastitih života branili neprijatelju da tim smjerom izađe na obalu Jadranskog mora. Sudjelovali su i u najtežoj bitki koju je vodila Krčka postrojba tijekom Domovinskog rata. U toj bitki na život i smrt Krčani su imali dvojicu smrtno stradalih i veliki broj ranjenih subo-raca. Ali, zadaća je izvršena! Neprijatelj nije prošao! Isto tako, u postrojbi SJP Ajkula, u elitnoj postrojbi MUP-a RH, Vrbenčani su provodili zime na vrhovima planinskog masiva Velebit, ali i ratovali diljem Hrvatske.

8

Obljetnice

Branitelji iz Vrbnika i s područja općine Vrbnik uspješno su izvršili sve zadaće kao pripadnici 3. bojne 138. Domobranske pukovnije HV iz Delnica tijekom še-stomjesečnog boravka na vrhovima Male Kapele, u zai-sta ekstremnim uvjetima hladnoće i gotovo svakodnev-nog snijega i leda.

I naravno, Vrbenčani su zajedno sa ostalim krčkim borcima bili sudionici znamenite vojno – redarstvene operacije Oluja kada su nakon gotovo pet godina rata i neizvjesnosti kao pobjednici izašli na granice Republike Hrvatske. Svakako treba istaknuti činjenicu da je tadaš-nji krčki biskup, mons. Josip Bozanić,vrbnički sin, u druš-tvu Josipa Volarića, tadašnjeg predsjednika SO Krk, 19. veljače 1992. godine, posjetio hrabre Krčane u Prokika-

ma, selu koje se nalazilo u samoj zoni izvođenja vojnih operacija.

Na kraju ovog zaista kratkog osvrta na Vrbnik i Vr-benčane u Domovinskom ratu, mogu zaključiti da su Vr-benčani svoj obol obrani i stvaranju Republike Hrvatske dali na više načina. Ratovali su na tri „fronta“! Hrabro, s „ puškom u ruci“ vodili su bitke na Ličkoj bojišnici, ali istodobno obavljali sve zadaće u postrojbi PZO u zračnoj luci s ciljem da nebo iznad sjevernog dijela otoka Krka bude sigurno. Naravno, ne smije se zaboraviti i velika humanost Vrbenčana u brizi za velik broj prognanika i izbjeglica koji su tim ratnim godinama svoju sigurnost našli na otoku Krku pa tako i u Vrbniku. Neizmjeran je bio i doprinos Vrbenčana u dijaspori koji su svojom ve-likom financijskom, materijalnom i moralnom pomoći dali svoj doprinos Domovinskom ratu.

Ovaj tekst ne bi bio potpun bez prisjećanja na pre-krasnu pjesmu Marine Valković koju je u jednom dahu napisala još 1991. godine i na taj način iskazala svoj pr-kos i svoj gnjev prema agresiji na svoju Domovinu. Iz teksta pjesme razvidno je kako su Krčani na početku tih ratnih godina osjećali potrebu borbe za svoju Domovi-nu.

Željko Juranić, predsjednik Podružnice UHVDR-e Vrbnik

Ne dam Hrvatsku

Htjeli bi mi te uzetineki tamni ponori zla,

a ja ne dam,nikome ne dam,

ovo malo dragog tla.Htjeli bi sa pšenicomsamljeti i njive i nas,

pomamili se kao zvijeriza svaki naš klas.

Htjeli bi ni nanijetineizrecive boli,

uzeti moje nebo, morei ovo malo soli,

a ja ne dam ni pjenu od vala.Ljubim te, Hrvatskazemljo moja mala.

Marina Valković

9

10

Obljetnice

Prvi posjet krčkog biskupa mons. Ivice Petanjeka Župi Vrbnik

Tako je ove 2015. godine Vrbnik na poseban način proslavio rođendan svoga nebeskoga zaštitnika sv. Ivana Krstitelja, budući da je otac biskup Ivica prvi put posje-tio našu župu i predvodio doista svečanu euharistiju u koncelebraciji s osamnaest svećenika. Vrbničani i gosti radosno su i razdraganih srdaca u prepunoj crkvi doče-kali dragoga gosta. Župni zbor pod vodstvom Milodraga Justinića i uz klavirsku pratnju Josipe Toljanić euharistij-sko slavlje započeo je prigodnom Himnom sv. Ivanu, a s posebnom je radošću kantal staroslavensku mašu i uz predrage nam zvuke sopel zajedno s pučkim pjevačima stari vrbnički napjev Blagdan sveti jur dospije.

Vrbnički župnik Tomislav Crnović u uvodnom je po-zdravu u ime svih župljana ocu Biskupu izrazio čestitke prigodom imenovanja za biskupa krčkoga, dvadeset i pete obljetnice misništva te imendana.

Predvoditelj euharistije u svojoj propovijedi prigod-no je u središte razmatranja postavio sv. Ivana. Govorio je o važnosti njegova života za nas kršćane u pripremi puta dolasku Isusa Krista te spomenuo da je on jedini svetac kojemu osim dana smrti slavimo i rođendan. Po-sebno je potaknuo mlade obitelji na važnost priprema kod prihvaćanja i očekivanja novih života.

Pri završetku misnog slavlja, oca Biskupa je u ime Župskoga pastoralnoga vijeća i čitave župe pozdravi-la autorica ovoga teksta, između ostalog rekavši da je Vrbnik kroz svoju dugu povijest sve do današnjih dana

bio vjeran Bogu poput biblijskog Grada na Gori, o čemu svjedoče mnoga svećenička zvanja, svećenici glagoljaši i vrijedne glagoljske knjige koje su ostavili u baštinu bu-dućim pokoljenjima. Izrazila je duboko uvjerenje da će se biskupov duh „sa širokih slavonskih ravnica snaći na ovom našem otočkom kamenu i da će tako objedinjeni, ojačani i zagrljeni, ravnica i more naći zajedničku nit vo-dilju Bogu na čast i čovjeku na korist.“

Prigodom Dana općine Vrbnik, krčkom biskupu se je obratila općinska načelnica Marija Dujmović Pavan te mu čestitajući naglasila: “U vremenu kada trčimo za standardom, komforom, postizanjem časti i vlasti, dola-zak Vas biskupa - redovnika koji je prihvatio evanđeoske zavjete siromaštva i poslušnosti, ispunja nas vjerom i nadom da će ove temeljne premise Vašega redovničkog poziva biti utkane u rad na posvemašnjem raspolaganju Bogu, Crkvi i Biskupiji krčkoj.“

Najmlađi župljani darovali su Biskupu Ivici, osim cvijeća, detalj iz II. vrbničkog misala pisan glagoljicom, „Vesperal“ - osuvremenjeno izdanje staroslavenskih ve-černji i drugih molitava te košaricu proizvoda vrijednih ruku Vrbničana.

Svečano misno slavlje završilo je pjesmom Majko naša, nakon čega je nastavljeno već tradicionalno dru-ženje na vrbničkoj Placi uz pogaču i tanec pod sopeli mladih verbenskih tancari.

Marija Trinajstić Božić

Na Ivanju va Vrbniku vavik posobojno lipo i veselo zvone zvona z verbenskoga zvonika na čast sv. Ivanu Krstitelju ki oduvik z visoka, ma va veloj i pravoj jubavi čuva grad Vrbnik i svih nas ki va njen stavamo i ki ga volimo. Ov put još lipje su odzvanjali te mile zvuki starih zvoni va dušah i sercih Verbenčan i njihovih gosti, aš va našu župu pervi put je prišel novi krčki biskup, mons. Ivica Petanjek i skupa s nami proslavil svoje imenovanje za biskupa krčkog, dvajset i pet let svoga misništva i Ivanju...

11

Predstavljanje

PERLI MOGA GRADAPredstavljanje knjige Perli moga grada autorice Marice Stašić Milić održano je u organizaciji Katedre Čakavskog sabora Kornić i Vrbničkog kulturnog društva Frankopan u Vrbniku u Domu na Škujici, 17. listopada 2015.

Knjigu su predstavili Marija Gračaković urednica i autorica po-govora, Damir Kremenić, nakladnik i najzaslužniji za njezino objavljiva-nje te Ivana Vladilo autorica lirskog zapisa o Maričinim stihovima. Knji-ga je tiskana u Tiskari Sušak – Rije-ka, a naslovnicu je oblikovala Emili Ilić, mag. teol. Pjesme iz knjige čita-le su Marija Trinajstić Božić, Mari-na Valković i Primorka Volarić. Pje-smom su večer obogatile Vrbenske kanturice, ali i sopci Ivan Pavačić i Ivo Volarić.

Dom je bio pun publike koja je vidno uživala u ovoj večeri posvećenoj Vrbniku i vrben-skoj besedi. Veoma su toplo primljeni Maričini stihovi izrečeni iskreno i od srca. Knjiga je predstavljena još jednom i u Korniću 7. studenog 2015. s obzirom da je Marica aktivna članica Katedre čakavskog sabora Kornić.

Marija Gračaković o zbirci: „Pjesme su tematski po-dijeljene u četiri cjeline: Sustraj s drevnin gradon, Na steni stara kuća spi, Ma ki si to ti, More va kervi… Dio pjesama plod je inspiracije svakodnevnim autoričinim životom u Vrbniku, ali prevladavaju one o nekadašnjem životu, posvećene roditeljima, braći, sinu, unucima, su-prugu, slavnim i poznatim sinovima Vrbnika, prožeta sjećanjima na djetinjstvo, prepoznatljive drage zvukove, promišljanja o prirodi, Bogu, vjeri i kršćanskom odgoju… Svoje pjesme, snove, želje, uspomene pretače u stiho-ve koje temelji na vrbničkom idiomu. Koristi se riječima i sintagmatskim jedinicama koje se uvijek mogu čuti u živoj jezičnoj praksi i dobro očuvanoj hrvatskoj jezičnoj starini u vrbničkom govoru. Ona to postiže jednostav-nošću izraza i fraze, neopterećenošću vezanim stihom i dubljom metaforičnošću, a to ovu poeziju, koja ne traži strogog kritičara već dobrohotnog čitatelja, čini dopad-ljivom i prihvatljivom.“

Ivana Vladilo o Maričinim stihovima: „Habat zemju kako diše neprocjenjiv je dar, tako čitljiv u pjesmama Marice Stašić Milić, pjesnikinje „raskrilenih ruki“ koji-ma poetski obgrljuje grad nad morem, ljude – život… Tematski vezane uz starinu i „visoku planinu“ stihom podsjećaju na narodnog kazivača koji svemu zna porije-klo, razlog i smisao… Poezija bez suvišne refleksije kao i starinski život koji se nije osmišljao nego uzimao i živio kako je Bog dao. Trenutci koji se u narodnom životu ci-klički ponavljaju ili pak opisani običaji iz kojih doznajemo „kako i zašto“ opstoje i danas… Iz cijelog opusa kao naj-vrijednije izdvojila bih pjesme-razglednice. Poput starih fotografija, oplemenjenih zvukom, mirisima i treptajima duše…“

Maričini stihovi kao da su zaustavili vrijeme, vraća-ju nas dragim uspomenama naših predaka i povezuju s Vrbnikom kakav je nekad bio. Tople životne poruke i jednostavnost Maričina izraza s lakoćom se približavaju svakom čitatelju tako da ne sumnjam da će ova zbirka pjesama biti omiljena među ljubiteljima čakavskog izri-čaja. Čestitam Marici na još jednoj knjizi i neka i dalje kao dosad pretače sve što zna za nove generacije koje će se poželjeti povezati sa svojim korijenima.

Dina Valković

Zahvala Marice Stašić Milić uz knjigu Perli moga gradaHvala svin ki su pomogli vokolo ove knjigi i svin ki su je promovirali. Najveć hvala Damiru Kremeniću, Mariji

Gračaković, Ivani Vladilo, Marini Valković, Mariji Trinajstić Božić, Primorki Volarić, Peru Kopanici, kanturican, sopcon Ivu Pavačiću i Ivu Volariću. Hvala i Peru Trinajstiću, majstoru od letrati ki mi je pervi sliki i snimku prene-sel, a ondat me je još 2 ure po Namori, od Nuluka do Novoga porta snimal, a ja sen mu moje pjesme govorela. Hvala i Milovanu Kirinčiću ki me je na portal petal. Hvala svin ki su prišli na promociju va Vrbnik i svin ki su na Korniću bili uz mene.

Liber je to jubavi za sveki čičić Verbnika i judi va njemu.

11

12

Obljetnice

Kada je ove jeseni prontala zadnju knjigu, mislela sen da bi bilo lipo poćakulat se š njun. Toliko je toga udelala i napisala, ma šempre mi se pari da ju štimaju više judi od otoka i furešti nego mi Vrbenčani. Jel ki više i ze toliko jubavi pisal o Vrbniku i o juden ki tu živu?! Mislin da je zameritala intervju va našen listu pe ću njoj postavit nikoliko pitanj.

Ma vavik me interesiralo od kuda van ta silna voja da tako neumorno pišete?

Kad mi nič tekne serce, oko zaselzi, kad me nič nasmije, ali začudi, štroliga je tu, besedi su povrejene i redu na hartu.

Marici teku besedi same od sebe, takova nevjerojatna lakoća pisanja, nepretencioznog, neopterećenog metaforo-ma i jezičnim bravurama… To je srce na dlanu, olovka mej prstih i spomeni ke ožive va nje besedah.

Od čega najviše volite pisat?Pisani ni meni razmišjani. Meni je to zov serca, gjedan

va more, ono mi nič pravja, gjedan va zvonik, on mi nič pravja, govori, kućice spod njega su seka zase štroliga. Judi ni, ma one ganaju od njih. Dica, svoji, tuji, serce ko se ćuti, užance, spomeni…

Ke knjigi ste dosad objavili?Va knjigi od Vlasti Sušanj Kapićeve Judi i užance ka je

objavjena 1999. našle su se i vrbenske užance o kimi sen ja pisala. To je bil liber ki je udelan od radijskih emisij ke je Vlasta prihivala ke meni snimat, a ke su se emitirali na Radio Rijeci na uru zapolne seku nediju. Tih je emisij bilo čudo snimjeno, trajsetek jih je emitirano. Potli su šli va liber, moje i od drugih čakavci. Izdala ju je kuća Adamić. A promo-cija je bila va riječkon kazalištu. Drugi liber je bil Šepićani serca i mora ki je zišel 2008. istešo od Adamića. Spravila ju je i poredila dotoresa Tanja Perić Polonijo. To su štroligi, šenterice, šulencije, narodne pjesmice, legendi, proverbije i besedi ke govore od običaji i živjenja va Vrbnku, nasvalito od užanc za blagdeni kroz celo leto. Besed sen naspravila priko 5000. Sve je akcentuirala dr. sc. Sanja Zupčić. Promo-cija je bila v Rikvi va vijećnici, potli va Verbniku. Pravo za reć druga knjiga mi je liber Vernjica pelna jubavi, još 1997. leta je na natječaju Draga Gervaisa bila mej 11. najbojih zibrana od priko 50. Čeka red, ni do denes ni objavjena. Sedaj mi je

zišel liber od pjesmic Perli moga grada. Morete mislit če je sve va tih perli? Se če mi serce veže od mora, grada, judi svojih i tujih do užanci, ma sve. Jubav ku samo serce oću-tit more. Promocija je bila va domu moje mladosti, prelipa pelna jubavi i teplini. Potli je bila i na Korniću 7.11.2015. Istešo tepla uz ognjišće i žerna, če libru ovomu i priliči. Ki je to spravil? Damir Kremenić ov put, bodulski tić.

Kadi su još objavjeni vaši tekstovi i pjesme?Već priko 20 let pišen va Besedi, va Novon listu, va Krč-

kon kalendaru, Vrbničkih vidicih, Kvarnerskon vezu, Korni-ćarskoj tikvici, istešo va Krčkon valu. Pjesme su mi objavjene i va Antologiji čakavske poezije 2014. leta od dr. sc. Katice Ivanišević. 2012. objavjene su va zbirki Duša zdola kamika, a 2014. va zbirki Puntape, 2006. štorije i zapisi zapisani su va knjigi Mladena Kušeca Putujemo Hrvatskom. Pet pitanj za? je liber izdan 2001. leta va kon su judi od kih pišeš i govoriš se š njimi. Moraju bit posobojn, i su! Surađivala sen i ze Žga-ljićen va svih knjigah od Bodulije.

Imamo vas priliki čut i na radiju. Va kih ste sve emisi-jah do sedaj sudjelovali?

Ni štajuna od koga nisen govorela na radiju: od Vezma, Korizmi, Ivanje, Petrove, Svih Svetih, Dušnog dana, za Vigi-liju Božju i Božić, ter Novo leto. Prihivali su me snimat i z Rikve i ze Zagreba. Ive Pavačić i Ramiro Pavić za Radio Rije-ku. Potli od Zagreba Vasilij Sikorski i Dragutin Sakoman za emisiju ka bude na utorek Narodna baština. Sakoman me je ovoga leta 2 ure snimal za Radio Zagreb za emisiju Užance našega mesta. A bila sen više puti i na Radiju OK, osobito sedaj kada se snima emisija Ognjišće. Iman priko 30 snimak. Morete zamislit kakov mi škabelin rabi za te kazeti i CD-i pospravit.

U vas je seduron niki, ćete nan pravit ze kin sve sura-đujete?

Već sen nikih i spomenula. I Milena Žic me uvrstila va školski program za dicu na čakavskon. Surađivala sen ze celun ekipun od Besedi, ze Etnološkin i etnografskin muzejon,Tvrtkon Zebecon, Ivankun Ivkanec, Zlatkon Mileu-snićen, Tanjun Polonijo Perić najveć. Bila sen suradnica i na knjigi Krčki tanci ka je objavjena 2005.

Vrbnik je u Marice…

Vrime kako da je stalo Namori, u Marice… ves Vrbnik, njegova prošlost i sadašnjost su tu u jedne ženske veloga srca. Ze svojimi besedami ona budi spomeni onin starijin, a nas mlaje veže z Vrbnikon kakov je nigda bil. Marica ze svin če dela jako lipo “promovira” Vrbnik. Morda niki znaju više od nje, morda misle da znaju boje, ali sigurno nimaju toliko dobre voje i siguro ne zrače i privlače svih ki se zanimaju za vrbensku starinu i užance..

13

Intervju

Recite nan malo od izložbe Dota moje mladosti?

To je bila izložba va Etnografskon muzeju od decembra 2007. do marta 2008. leta. Svi ovi gori nabrojeni su prišli do mene priko Damira Kremeni-ća ki je upleten va seki moj posel va Zagrebu. Ta je dota bila dober izbor i po njihovoj procjeni bila je jedna od najbojih i najposjećenijih izložb. To me jako veseli, tako i njih. I oni su se nape-čalili prit simo Vrbnik po moju dotu, i nazad, zač ni bila baš mala. Štampala se i knjižica Iz krčkih dota.

Če bite nan još spomenuli, vi stal-no nič pišete, sen ča pozabila pitat?

Ne morete pozabit ono če ne zna-te. Ja još navik pišen i napisala sen liber od svetih i mučenih. Čeka! Pišen pjesmice za dicu, smišnice, rugalice, nunalice, vogalice, navik nič oko ulovi, a srce primi va se. Pišen pje-sme od mladih za rojendan, imendan, matrimonij, ma sve če me očarata, najveć od Božića.

Ki van je najveća podrška?Da ki? S kin živen, s kin dilin tugu i radost. Dica naša,

muž moj. On me čeka, ja mu šten če sen zapisala, on poha-ba i ontrat mi zapjeska. „Če je dobro?“ „Sen ti zapjeskal!“, odfišća mi.

Bil Marica pisala i bila pelna voje da uz sebe nima ta-kovoga životnoga suputnika?! Ne bi ju bilo voja, sigurno… Ma zahvalna je ona njemu, lipo mu je pisala prave roman-tični stihove. Vavik nasmijani i nakon 58 let, to je tako lipo zajedništvo, da ti se vrne vera va jubav kad jih vidiš (on ju još vavik fišano gjeda dok ona ćakula i čita mu, ava…). Smih odzvanja po kući ko da su mladić i divojka. Ma ki bi njin dal takove leta.

Če bite poručili mladin i starin va Vrbniku?Mladimi da najperva pohabaju stare, ako se ote život-

noj školi navadit. Ontrat da habaju serce, ono gana jubav i se drugo. Neka pohabaju kaškuju ka je na dnu mora i ona pravja i šepiće svoju tajnu. Seki ima dar da dobro pohaba pe neka tako i dela. Starimi pek niman ča reć zač sen i ja već pri letih. Ma nikad nisi star da i od mlajega nič navadiš i pohabaš. Ne moramo naviki bit va pravu, oni moraju pasat školu života, a mi ju moramo deržat da ne pozabimo če su nas naši stari navadili. Moramo reć navadili su nas lipo.

Prebirajuć po nje uspomenah, videla sen celu arhivu le-trati, kadi je sve Marica sudjelovala, novinskih članki i čudo

zahvalnic: od Instituta za etnologiju i folkloristiku 1995. leta, od TZ i Općine Vrbnik, Izdavačke kuće Adamić od Ka-tedre čakavskog sabora Kornić 2005., Etnografskog muzeja 2009., Portala otoka Krka i Krčke besede 2014.

Marica je stvarno čudo pisala i delala za Vrbnik, ma i za otok, ko da ima niku misiju da sve če zna podilit s nami, sve če je va njoj ona mora hitit na hartu. I seduron je niki u nje i ona će nesebično pomoć. Ma ni uopće za čudit se, zač svi vole prit ke Marici. Kad god prideš dočeka te pelna do-bre voje, i nje muž isto. A vrime leti… ne moreš ostat u njih kraće od ure. Če god ti pade napamet Marica zna,

samo pitaj, neće te odbit, vavik otvorena srca, pravit će ti lipo pomalo kako je bilo. Ma ne rabi ti google dok moreš Maricu pitat.

Nje zadnja knjiga nosi naziv Perli moga grada, to je još jeden ures Vrbniku, poklon rodnon gradu, napisan od srca… Vridna perla toga istoga Vrbnika, sigurno je i Marica…

I za kraj, citirala bin mr. sc. Zlatka Mileusnića, višeg ku-stosa Etnografskog muzeja u Zagrebu, arheologa i etnologa, ki je o Marici pisal va knjigi Iz krčkih dota. “Marica Stašić Milić je daleka rodica vrbničkog notara, odgojena u obitelji u kojoj pismenost nije bila nužda već izbor, stalna potreba i želja. Za Vrbnik je, kao i pokoljenja njezina roda, vezana morem i svime što ono donosi i odnosi, ali je također vezana i vrbničkom čakavštinom koju njeguje u svojim radovima. I njome je, kao i njezin daleki predak, sažeto i veoma jasno, a k tome i slikovito, stilom osebujne gipkosti i ritmike uspjela oslikati otočki svijet, uspomene, ljude, i događaje iz svojeg djetinjstva. Likovi njezina svijeta ponekad su prepleteni s legendama, bojama i mirisima što ih od djetinjstva čuva u svom sjećanju. Pojedine takve slike mogu se tada prepozna-ti kao vlastite. U tome je njezin dar, a uvećava se i time što ga autorica umije podijeliti, što ona čini rado i veoma često. Radovi, u kojima se iznosi obilje etnografskih elemenata, svrstavaju Maricu Stašić Milić u red vrsnih poznavatelja toga dijela kulturne baštine otoka Krka, a napose Vrbnika, stoga je mnogim ustanovama što se bave našom kulturnom baštinom veoma cijenjena suradnica.“

Razgovarala: Dina ValkovićFotografije: Petar Trinajstić

14

To se realiziralo u srpnju ove godine. U organizaciji Vrbničkoga kulturnoga društva Frankopan i uz potporu Općine Vrbnik, u prekrasnom ambijentu franko-panskog zdanja, Baćin dvora, or-ganizirana je i 3. srpnja, otvore-na Božičina izložba pod nazivom Tihe konverzacije. Njezine su se slike mogle razgledati do 31. srp-nja.

Te tople srpanjske večeri u nazočnosti većeg broja zainte-resiranih pretežno domaćih, ali i stranih posjetitelja, izložba je otvorena glazbenim nastupom Lucije Sko-blar, mlade glazbenice, vrbničkih korijena. Predsjedni-ca VKD-a Frankopan, prof. Dina Valković predstavila je slikaricu naglasivši osnovne crtice iz njezinog životopi-sa, a o njezinom stvaralaštvu između ostalog rekla je: “Slikarica pretežno slika akrilnim bojama, kombiniranim tehnikama na platnu. Bavila se izradom vitraja, fresaka,

te restauriranjem, a također je bila i umjetničkim savjetnikom za uređenje interijera. Čovjek je njezina stalna umjetnička preo-kupacija, ponire u njegovu nu-trinu i u naglašeno kolorističkim ekspresijama izražava njegov emotivni i duhovni svijet. Priro-da i ambijent tek daju naslutiti arenu u kojoj se odvija čovjeko-va unutarnja drama. Njezini ra-dovi nastaju u dužem vremen-skom periodu, a među njima možemo izdvojiti cikluse: Muse,

Elevations, Era, Modicums, Love Triumphant, Garden...“

Na izložbi je izloženo 17 slika iz posljednjeg ciklusa Garden. Re-cenziju njezinih radova za umjet-nički katalog koji je tiskan, pripre-mio je prof. Igor Gržetić, vizualni umjetnik s diplomom povijesti umjetnosti i primijenjene grafike koji radi kao voditelj projekata pri Centru za kulturu Grada Krka. Čuli smo ga i na otvorenju. Izdva-jam: „Slikarica Božica Gršković

nedefinirane, ali koloristički napete ambijente ispunjava ljudskim konturama, lišenih bilo kakvih naznaka identi-teta. Njezine eterične emanacije, platonovski shvaće-nog, duhovnog ekvivalenta fizičke (s)tvarnosti, ponekad egzistiraju same, a ponekad u paru ili repetitivnom nizu, vitalizirajući u slučaju potonjih, poseban oblik tihe, go-tovo svete konverzacije. Međutim, umjesto svetaca što ih otkriva kršćanski panteon, bezuvjetnoj kontemplaciji zavjetovane su projekcije nas samih uronjene u još uvi-jek nedovoljno dostupan svijet vječnih ideja.“

Potom je nazočne pozdravio Boro Mihaljević kao predstavnik Galerije Baćin dvor, te sama slikarica koja se zahvalila svima prisutnima koji su je došli podržati na otvorenju izložbe njezinih slika koje po prvi put mogu vidjeti posjetitelji i na njezinom rodnom otoku, u dra-gom joj Vrbniku. Zvucima flaute Lucije Skoblar koji su se savršeno stopili sa stvaralaštvom Božice Gršković, završilo je službeno otvorenje, a večer je nastavljena u ugodnom druženju i razgovoru slikarice i gostiju uz čašu vina i pogaču.

Marija Trinajstić Božić Foto: Petar Trinajstić

TIHE KONVERZACIJE izložba umjetničkih slika

Božice GrškovićPrije dvije godine, u božićnom broju Vrbničkih vidika predstavili smo vam kanadsku slikaricu Božicu Gršković koja često boravi i stvara u Vrbniku. Tada su čitatelji imali prigodu saznati nešto o njezinomu životu i njenom ukupnom likovnom stvaralaštvu. Tijekom intervjua se rodila ideja da se u Vrbniku organizira i održi izložba njezinih radova s obzirom da nikada još nije izlagala na rodnom otoku iako je iza nje niz izložbi koje je postavila u Kanadi, a jednu je postavila i u Zagrebu 2009. godine.

Izložba

Bavulić

Naučili su svoju dicu i vnučjad kako se i bez „emancipiranja“ i „članstva“ moglo „utjecat“. „Utje-cat“ na naše mišjeni, „nastojat“ nas odogojit kot pravih judi. Mogli su to aš su živeli po naturi i štatut njin je bil Božji letrat. Ma jel njin rabela ta „emancipacija“? Ma je baš! Njihovi muški su bivali bez njih kot zgubje-ni. Na kominu ne bi bivalo obeda, mudandi bi bivali vavik šporki, a ki bi njih skerbel ze dičarijun i do poja obed nosil?

Moja baba Marija Opatica je po cel dan mujsala po kući i obroki pripravjala, na red davala mulariju, a i mužu šempre ruku poji. Podve-čer, kad bi porejivala dicu spat, bi napelnjivala butraki ze vinon i ra-kijun i par puti Zdolun brigon Namori corgala, da njoj bude pronto za drugi dan na tergovinu va Gorinji kraj ze vaporon poć. A muž bi njoj jeden jir pomogel, a veće za drugi jir bi rekival da ako on po noći ne spi da po danu ne more deje. A tebi baba Marija, ni rabelo sna? Je ši,

ma samo si ti morala bi-vat kapacija od njega, delat bez spat i znat kako preživit. Pe kada su njoj va jednoj kući na Hrelji-nu, rekli da njoj je rakija deboto malo prejaka, ona je šla ven zet drugu, debuliju. Ma samo se je zatekla ke prijatelici, va susednu kuću, nalet va rakiju malo vodi… i tajsta rakija njin je bila baš po voji.

A babi od moga muža, Mariji z Gulina, muž Pere Matan bi bival

šempre rekival: „Marija, ma samo da bin ja partil baren jeden dan pri-je tebe!“. I je… i petnajst let.

A verbenske meštrice… Kih lipih spomen imaju na njih naši matere i oci. Ke su to bivale vele verbenske ženi. Moga oca Iva Ujčića šempre spametimo, da ga meštrica Ilarija ni deržala va dobroj višti, da ne bi bil finil ni četire razreda osmoljetki.

Tin našin velin ženan ni bivalo vrimena „izlazit na trgove“. Nisu se pravdali ni bunili… ma istešo od njih denes pravjamo i njihove nepisane paroli spominjemo. Al da spomen na te vele „neemancipirane“ ženi ne zvihri, je istešo jedna ostavila i pisani štembij… neka je ši, i to va tverdon kamiku… zavavik... da se

zna da „…je ovo kuća Jeleni Šulini!“. (Denes bi sigurno bila predsjednica ka-kovegodare udrugi!)

Bez dekret, ka-pitul i harti pisali su štivo va svojih dušah i sercih, a to ka zna osluhnut i razumit će i bit “emancipiranija“ od seke ka je učlanje-na va bilo ku udrugu denešnjih „moder-nih“ vrimen.

A mi denes, če ćemo se emancipirat il ćemo mučat, ćemo govorit il ćemo namu-čeć bacilat, porejivat, udelivat i dodar kadagod čegodare malo napisat? Onij-stin od starih vrimen ćemo reć na hvalu, a nan na utje-hu: Vavik je bivalo i bit će - ženi, matere, krajice.

Željka Dobrinčić

„Emancipacija“ na verbenski modStare Verbenki, naše babi i prebabi, nisu bili nikad skumpanjani va nikoj „udrugi“ kroz kujstu bi, kot če to denes ženi delaju, iskali svoja prava, deboto se „emancipirali“. Nisu nanci znali če pek ta beseda spominje. A ni njin bivala lehka, ne, aš su morale mučat. Pe če su bili „obespravjeni“? Va denešnje vrime onejste „emancipirane“ bi rekli da ši. Na pervu, morda…, ma istešo ni tako…ne, aš njihovo nan je živjeni ostavilo delbokih, nepisanih senjali.

Ovo je morda kakovgodare „izvršni odbor udru-ge“… zdolun Potočinun, va dvoru ki se zove Jurandvor, krajen trajsetih let. Mala belušica je pok. Luce Toljanić Ujčica rođ. Zahija.

„Žena i muž su se karali pe je žena bila žveltija i zapalila va karbi mužu trisku. On se je zmeknul i sranil pod postiju, a žena se je zatekla za njin: „Reš ven! Reš ven!“ A on se je javjal odo šoto: „Neću, e baš neću!“ A žena je zijala: „Greš ven, greš ven aš ću ti prit tamo šoto!“ A on se je okuražil i zazijal: „E ne gren, ma baš ne gren, neka se zna ki je gazda va ovojstoj kući!“

Marija Opatica (Veštu i kolajno posujival je fotograf.)

Ni Verbneka ma je po Verbniku veće 50 let, a evo je prvi fićo s kin je prihivala 70-ih let.

15

Manifestacija

GLAGOLJI GRAD - izložba umjetničke keramike VEDRANE FRANELIĆ

U organizaciji Vrbničkog kulturnog društva Franko-pan 19. srpnja 2015. otvorena je putujuća izložba gla-goljice u Domu na Škujici u Vrbniku. Radovi su se mogli razgledati do 27. srpnja.

Putujuća izložba glagoljice postavljena je tijekom 2014. u Rijeci, Omišlju, Bribiru, Osoru, Novom Vinodol-skom i Zagrebu. Tijekom 2015. u Petrinji, a velika je želja autorice bila postaviti je u glago-ljaškom Vrbniku. Izložba je bila dio projekta kojemu je cilj utvrdi-ti interes građana za suradnju u stvaranju zajedničkog glagoljaškog brenda baziranog na umjetničkom proizvodu čija bi kvaliteta bila u službi afirmiranja prepoznatljivog kulturnog identiteta kroz povezi-vanje umjetnosti i glagoljice od-nosno materijalne i nematerijalne baštine tj. inovativnom umjetnič-kom idejom stvarati prepoznat-ljivost Primorsko-goranske župa-nije kao kolijevke glagoljaštva. Umjetnica Vedrana Franelić je za umjetnički izraz i inovaciju u dizajnu za kolekciju Glagolji grad dobila 2013. Zlatnu medalju koju joj je dodijelio međunarodni ocjenjivački žiri na 38. Inovi-International Invention Showu u Zagrebu. Kolekcija Glagolji grad uz 3D glagoljicu, Glagoljaške medaljone i Glagoljske servi-se spada u zbirku unikatne umjetničke keramike Vjedi slovo.

Izložbu je pomogla pripremiti i otvoriti autorica ovog teksta, a na otvorenju je govorila i recenzentica izložbe dr. sc. Anite Rončević, citiram: „Ekspresivni pri-kaz temelji se na istraživanju sinteze oblika, površina i tekstura. Skulpture su prikazane chiaro-scurim refleksi-jama protkanim efektima sitnih, uskih crta, tvoreći mre-žastu dinamiku glazure. Različiti nepravilni oblici tvore ritmičke igre unutrašnjeg i vanjskog prostora, otvorenih i zatvorenih formi, lomova, raspuklina, šupljina, utora i vijugavih linija. U toj igri nazire se emocionalna uključe-nost autorice kroz glagoljaške uglate oblike oblikovane

mekim ovalnim potezima…“. Izdva-jam i riječi Theodora de Canzianija koji je napisao: „Glagoljski znakovi u svojstvenom skulpturalnom ozračju sjedinjuju se u ljubavnom susretu s dvorima, gradinama i kamenom našim. Polazeći od štovanja spram baštine, djela čovjeka, dvora i slova, Vedrana Franelić zaokružuje taj svijet kamenom vedutom, aureolom zla-tom urešenom rukom Majke Zemlje iz koje poniknusmo.“

Općina Vrbnik potpomogla je ostvarenje izložbe, a autorica je na-čelnici Mariji Dujmović Pavan sveča-no uručila skulpturu Vrbnika koja je

nastala među prvim radovima iz kolekcije Glagolji grad. Autorica je dosad održala 15 samostalnih izložbi, a

sudjelovala je i na brojnim grupnim izložbama od kojih je 10 bilo međunarodnog karaktera. Drago nam je što smo ovu izložbu imali u Vrbniku, bila je zaista dobro po-sjećena, a posebno su bili oduševljeni mali glagoljaši.

VRBNIK GLAGOLJAVrbničko kulturno društvo Frankopan posvetilo je tjedan od 19. do 27. srpnja 2015. bogatoj glagoljaškoj baštini Vrbnika koji slovi kao jedan od najznačajnijih glagoljaških središta i ishodišta Frankopana. Tjedan je započeo umjetničkom izložbom posvećenoj glagoljici, nastavio se Ljetnom školom glagoljice, te kreativnom suradnjom malih glagoljaša i umjetnice, a završen je izložbom dječjih radova i podjelom diploma. Potporu su pružili Općina Vrbnik i Turistička zajednica Općine Vrbnik.

16

17

III. LJETNA ŠKOLA GLAGOLJICEPo treći put, Vrbničko je kulturno društvo Fran-

kopan organiziralo u suradnji s Katedrom Čakavskog sabora Kornić ljetnu školu glagoljice. Odaziv djece je bio ponovno vrlo velik, a bilo je i zrelijih glagoljaša. 49 polaznika bilo je podijeljeno u tri skupine ovisno pret-hodnom predznanju u poznavanju glagoljice. Tako su se održala tri šestodnevna tečaja: tečaj oble, uglate i kur-zivne glagoljice. Polaznike su poučavali Damir Kremenić, Lovro Krsnik i Marija Vančina. Počasna učenica bila je i umjetnica Vedrana Franelić.

23. srpnja održana je kreativna radionica u kojoj su djeca inspirirana radovima iz kolekcije Glagolji grad stvarala skulpture od glinamola uz vođenje Vedrane Fra-nolić. Mali glagoljaši bili su motivirani i nastali su zaista uspješni radovi. Potom je 26. srpnja 2015. u Domu bila postavljena i izložba dječjih radova uz veoma dojmljive Vedranine skulpture. Načelnica Marija Dujmović Pavan pred mnoštvom roditelja podijelila je diplome svim po-laznicima zadnjeg dana održavanja škole.

Bio je to zaista zanimljiv tjedan, Glagolji grad je gla-goljao. Vrbnička glagoljaška baština oživljena je dječjom znatiželjom i voljom da nauče to staro slavensko pismo. Isprepleli su se edukacija i umjetnost, baština i kreativ-nost. Moglo bi to postati tradicionalno. Zašto Vrbnik ne bi imao manifestaciju posvećenu vrijednoj glagoljaškoj baštini koja bi bila prikazana na nov način i potaknula interes mlađih generacija i posjetitelja našeg mjesta.

Dina Valković

18

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Čubranić Petar i sinovi

Od svoje rane mladosti, Petar se s velikim interesom bavio tradicionalnom vrbničkom poljoprivredom: vino-gradarstvom, povrtlarstvom i stočarstvom. 1953. godi-ne postao je članom Poljoprivredne zadruge Vrbnik te je danas vjerojatno i najstariji zadrugar koji aktivno radi u polju i vinogradu te predaje zadruzi grožđe s devet ugo-vorenih čestica.

Prije trideset godina u njegovom radu su mu se pri-družili sinovi Ivan i Marijan, te su povećali površine pod vinogradima za još devet čestica koje prerađuju u vlasti-tom podrumu.

Prvotno se proizvodnja vina obavljala u dva manja podruma u starom dijelu Vrbnika, no od 2006. proizvod-nja se vrši u novom podrumu u ulici Draga gdje se po-većava sam kapacitet, uvodi u rad pneumatska preša, kontrolirana fermentacija mošta te hlađenje vina.

U podrumu se proizvodi Žlahtina, crno vino Brajdi-ca, i desertno vino Primorec.

Proizvedeno vino ovo poljoprivredno gospodarstvo nudi u svojem ugostiteljskom objektu Buffet Primorec, kao i na obližnjem pultu na kojem se posjetiteljima nudi degustacija i kupnja buteljiranih vina. Uz prodaju u vla-stitom objektu, još ima i ugovorenu prodaju s nekim ugostiteljskim objektima na otoku Krku.

Iako je riječ o malom OPG-u sa skromnom ponu-dom, u svaku je kapljicu pretočena obiteljska tradicija i ljubav prema vinu.

Ivan Čubranić

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Čubranić Petar i sinovi nastavlja tradiciju bavljenja poljoprivredom koju je započeo njezin najstariji član i nositelj Petar Čubranić.

Vinske teme

19

U slavu Boga i u slavu vinaU gradu Eisenstadtu u Austriji u status vinskog viteza introniziran je Ivan Katunar

Od 1468. godine na tradiciji viteškog reda Svetog Jurja, a sve u slavu vina i slavu Bogu, već više od pet stotina godina djeluje družba pod imenom Austrijski i Gradišćansko-panonski red vitezova vina koja od 1997. mijenja ime u Europski red vitezova vina (Ordo Equestris Vini Europae). Europski vinski vitezovi slijede i nastav-ljaju tradiciju zapadokršćanskih viteških redova. U da-našnje vrijeme vitezovi više nisu ratnici nego prenose mir, razumijevanje među narodima i promiču vrijedno-sti kršćanske Europe. Oružje je ovdje vino kao sredstvo i most u spajanju naroda i kultura te se članovi reda da-nas zovu Vinski vitezovi.

Europski vinski viteški red okuplja nekoliko tisuća poštovatelja vina diljem Europe koji se zauzimaju za vin-sku kulturu. Neprekidno je djelovao do kraja Drugoga svjetskog rata, kad je tradicija nakratko prekinuta. Kad je riječ o vrijednostima, motivi osnutka obaju redova (1468. i 1984.) - unatoč razlici od 516 godina - vrlo su slični. I jedan i drugi imaju zapadnokršćanske temelje. Pravila Viteškog reda mogu se slijediti u povijest do sv. Augustina, i to prema modelu drugih velikih srednjo-vjekovnih vitezova. Odora Reda jest talar bilo koje boje osim crvene, zlatne i zelene. Naime, to su boje vina, zbog čega se rabe samo za grbove i znakove reda. Sjedi-šte Reda je u Eisenstadtu u Austiji, gdje se obavlja pro-maknuće svih vitezova, dok se promocija ostalih službi priređuje u lokalnim crkvama.

U cilju širenja svoje aktivnosti u drugim državama, Red uspostavlja svoje “konzulate”. Odlukom Viteškog vijeća Konzulata Hrvatske 2013. godine osnovan je Vi-teški stol za Primorsko-goransku županiju, Istarsku i Lič-ko-senjsku županiju. Svi prisežnici viteškog reda su polo-žajno ravnopravni, a prvi stupanj pristupanju Bratovštini počinje s prvim stupnjem u statusu viteza pripravnika (hospes), pa slijede savjetnik, sudac i vitez vina. Introniza-cija se uvijek upriliči u tijeku služenja sv. Mise prisegom na mač i ispijanjem gutljaja vina iz zlatnog kaleža i dobivanjem znakovlja i svjedočanstva uz zvuke fanfara.

Širenje ljubavi i činjenje dobra bitno je poslanje svih vinskih vitezova, a osnovno načelo vinskog viteštva glasi: Tek kad svladaš zavist i poči-nješ se zalagati za druge, bit ćeš istinski viteški čovjek.

Odlukom Senata Europ-skog vinskog viteškog reda 2000. godine pozvani su prva četiri Hrvata u viteško član-stvo, a 3. studenog 2002. za-slugom vinskog viteza Mata Klikovića, utemeljen je Hrvat-ski viteški konzulat u svetištu Sv. Mati Slobode u Zagre-bu i promovirano je 15 novih članova među kojima je pozvan i Ivan Katunar. U nadolazećim godinama slijedili su pozivi mnogima u viteško članstvo, kao i u viši red viteštva. Tako su i članovi Udruge Žlahtina: Ivica Do-brinčić, Franjo Toljanić i Ivan Juranić u statusu viteza pripravnika, Željko Juranić u statusu savjetnika, a Miro-slav Palinkaš u statusu suca. Po odluci Senata Konzulata Hrvatska u red Viteza vina (Eques de vino) u Eisenstadtu su 24.10.2015. promaknuti Anton Fućak, Ivan Nemec i Ivan Katunar. Promaknuti vinski vitezovi prisegnuli su uz slogan: In honorem Dei et in honorem vini, što u prijevo-du glasi: U slavu Boga i u slavu vina. Tom činu nazočili su Ivan Juranić i Ivica Dobrinčić koji su u povorci kroz grad nosili hrvatsku zastavu i zastavu Reda.

Bratovština Hrvatskih vinskih vitezova okuplja štova-telje vina među kojima nisu samo vinari, vinogradari i enolozi, nego i brojne javne osobe. Vinograd Gospodnji obuhvaća cijeli svijet i krije brojne zadaće tako da je sva-ki član Bratovštine - Vinski vitez pozvan ispunjavati misi-ju svog reda na način kako najbolje zna i umije. Vitezovi se zauzimaju za promicanje vinske kulture, znanstveni, istraživački i stručni rad u vinarstvu i vinogradarstvu te kulturu pijenja vina, ali i za temeljne kršćanske vredno-te.

Mira Katunar

Djeci

Latinska riječ creator znači stvaralački, tvorilački, stoga bi kreator bio stvaralac, tvorac, izumitelj. Slijedom porijekla riječi mogli bismo kreativnu radionicu nazvati „stvaralačka radionica“, a predmet u školi stvaralaštvo. Imam osjećaj da bi pod ovim nazivom odaziv bio puno manji. U našem riječniku se pod krov riječi kreativnost udomilo sve što ručice mogu napraviti. No je li kreativ-nost nužno vezana samo za ruke i rukotvorine? Ja sam upoznala kreativne ribare, kreativne poljoprivednike, kreativnu učiteljicu iz glazbenog, kreativnog smetlara, kreativnu medicinsku sestru, itd. Ono što je bilo zajed-ničko ovim ljudima je njihova urođena kreativnost koja se odražavala u njihovom zanimanju. Takve ljude pam-tite bez problema, dragi su vam i ne zaboravljate njihov pristup njihovom zanimanju. Znači uopće nam ne treba posebni predmet o kreativnosti već kroz svaki predmet treba omogućiti kreativno izražavanje.

Svima nam je jasno da za uspjeh nije dovoljna samo inteligencija. Inteligencija treba biti nadopunjena intui-cijom, inspiracijom i invencijom kreativaca. Gledala sam jednog jednogodišnjaka koji se pridružio dvogodišnjaci-ma koji su za stolom crtali flomasterima. Flomasteri su bili u jednoj kantici s ručkicom. Jednogodišnjak je zgra-bio kanticu za ručku. Ostala djeca su izrazila svoje pro-tivljenje otimajući mu kantu. Pritom su flomasteri ispali i oduševljeni jednogodišnjak je zgrabio kantu i otišao. Pratila sam ga kako odlazi do kutije sa velikim kockama. Napunio je kantu i bio je oduševljen. Ozaren osmjehom podignuo punu kantu i viknuo: „Teta!“. „Bravo!“ rekla sam, „Napunio si kanticu!“ Oduševljen sve je izvadio van, krenuo dalje i pokušavao ugurati veliki autić u kan-ticu. No zazvao me opet, ali sada upitnom intonacijom „Teta?“. U prijevodu je to značilo: „Gledaj, neće da stane u kanticu!“. Bacio je auto i našao loptu koja je upala u kanticu bez problema. Oduševljen nosao je kanticu po sobi. Kad je ugledao drugu igračku bacio je loptu pa sta-

vio igračku. I tako se u toj aktivnosti zadržao dvadese-tak minuta dok su drugi i dalje crtali flomasterima. Ovaj jednogodišnjak je svojim ponašanjem potencijalni stva-ralac ideja uostalom kao i mnogi od nas u toj dobi. No ponuđena aktivnost nije bila punjenje kanta nego crta-nje. Naš sustav ocjenjivanja u školi ovo dijete bi nazvalo nezainteresiranim i da ne kažem još nešto gore. U vrtiću nije tako. Ovo dijete je vidjelo u kantici zanimljiv pred-met, pa je noseći ga naučilo da neki predmeti mogu stati unutra i nositi se, a da neki ne stanu i padaju van zbog svoje veličine, tako se stječe pojam o odnosima pred-meta i njihovoj veličini i težini. Stečeno znanje koristit će sljedeći put. Kad smo trebali pokupiti loptice koje su razbacane po sobi uzeo je kanticu i skupljao ih u nju jer u svaku ruku mu stane po jedna, a ovako ih uzme puno više. Povezao je prethodno znanje s novim zadatkom. Ove dvije faze su itekako važne za stvaranje ideja. Da bi ovo dijete nastavilo razvijati svoju kreativnost potrebna mu je podrška i pohvala odraslih, a ona će pak uroditi pouzdanjem u vlastite odluke.

Naravno budite razumni i ne podržavajte ono što nije dobro i što loše utječe na dijete i druge oko njega. Za kreativno mišljenje potrebno je imati pouzdanja u vlastita prosuđivanja i zalagati se za vlastite ideje. Djecu trebamo poučavati kritičnom prosuđivanju, a ne pre-uzimanju tuđih ideja. Isto tako potrebno je djecu uči-ti suradnji i rješavanju konflikata. Kreativnost je opća i osnovna potreba čovjeka, ona je bitan izraz razvoja čo-vjeka. Kroz povijest čovječanstva ova činjenica se jako lijepo vidi. Svaki čovjek po svojoj naravi je više ili manje kreativan. Kako bi bio što više kreativan potrebno je od najranije dobi poticati djecu da u svakodnevnim sitnim situacijama nađu rješenja za svoj problem. Društvene pojave i odnosi u suvremenom svijetu su sve složeniji pa se ne mogu rješavati samo učenjem činjenica već uče-njem djece kako da riješe problem.

Dječje stvaralaštvoZamislite da imamo predmet u školama pod nazivom kreativnost. Vjerujem da bi mnogi roditelji pomislili da je to baš dobro za njihovo dijete te da će imati dobru ocjenu iz ovog predmeta. Sigurno bi pozitivan stav bio i među roditeljima djece u vrtiću kada bi se ponudila kreativna radionica u popodnevnim satima.

20

„Tkogod, kad je to potrebno, može ogradu pretvoriti u ljestve, zavjesu u haljinu, sanduk u stol, krpu u lut-ku, mikroskop u oružje, u tom je trenutku kreativan.“ H. Roth, pedagog. Stvaralaštvo ili kreativnost označava mentalni proces koji dovodi do novih riješenja, ideja zamisli, umjetničkih formi, teorija i rezultata koji su je-dinstveni i novi. Odrasli mogu poticati kreativnost djece na mnoge načine, a jedan od njh je postavljanje pitanja koja pobuđuju različite psihičke funkcije. Tko? Kada? Gdje? Kako? Zašto ? Objasni! Na koji još način možeš...? Što bi bilo kad bi... ? Imaš li drugu ideju? Usporedi što je bolje, ljepše...? Što te još podsjeća na to? Po čemu je to slično, po čemu različito od...? Što misliš da će se dogoditi ako...?

Kroz različite igre se isto može poticati stvaralaštvo. Igre originalnih odgovora – npr. Što je crveno? – uobi-

čajni odgovor donosi 1 bod (jabuka, srce…) neuobičaje-ni 2 boda (kapa patuljka, kutija za božićne ukrase). Igre riječima - povezivanje, premetanje i dr. Izmišljanje na-stavka priče ili drugačijeg kraja. Pronalaženje veza - npr. Što je zajedničko mravu i lokomotivi? Različite upora-be- npr. Za što sve može poslužiti olovka? Dovršavanje jednostavnih crteža na što zanimljiviji način. Smišljanje i dodavanje različitih pokreta. Problemske priče i dr.

Kineska poslovica kaže: „Svi su cvjetovi budućnosti u sjemenu sadašnjosti“. Svaki trenutak i u bilo kojoj si-tuaciji možemo biti kreativni. Važno se posvetiti ovom sadašnjem trenutku, ovdje i sad. Pa kad dođe vrijeme cvijet će zamirisati i ...“

Jasminka Gršković, odgajateljicaLiteratura: Srića, Velimir: Upravljanje kreativnošću, Školska knjiga, Zagreb, 1994.

www.cuvarkuca.hr/preporuka/potaknite-djeciju-kreativnost/

Motivirana mjesecom čitanja pod nazivom „Mjesec hrvat-ske knjige“ koji je obilježen u svim knjižnicama, učiteljica hr-vatskog jezika Mira Katunar odlučila je darovati više od stotinu knjiga školskoj knjižnici.

Među darovanim knjigama mnoštvo je vrijednih, dobro očuvanih djela poput različitih povijesnih knjiga, romana, po-ezije, hrvatskih priručnika za nastavu… Dio darovanih knjiga Mira je čuvala još iz studentskih dana u svojoj kućnoj knjižnici. S tugom u očima odvojila se od starih knjiga koje je godinama skupljala i zaslužila pohvalu za svoj nesebični čin koji može biti primjer drugima.

Antonia Martinčić

"Nema knjige, a da se u njoj nešto dobro

ne nađe." - Miguel de Cervantes

“Imao sam u životu samo jednog pravog i iskrenog prijatelja: knjigu.” - Voltaire

“Stvari koje želim upoznati nalaze se u knjigama. Moj najbolji prijatelj je onaj koji mi daruje knjigu koju nisam pročitao.” - Abraham Lincoln

Učiteljica Mira Katunar darovala više od stotinu knjiga školskoj knjižnici Osnovne škole „Fran Krsto Frankopan“ u Vrbniku

Vrbenčanke nagrađene na literarnom natječaju

Završen je natječaj za najbolji literarni ura-dak portala otoka Krka na temu Gori! Saznaje-mo da je na natječaj pristiglo ukupno sedam radova učenika osnovnih i srednjih škola s oto-ka Krka. Pjesnikinja Elfrida Mahulja, nastavnica Ema Jedrlinić i nastavnica Marija Ban pregleda-le su pristigle radove i odlučile dodijeliti po jed-nu prvu nagradu za učenike osnovnih i srednjih škola.

U kategoriji učenika osnovnih škola prvu nagradu dobila je učenica 7. razreda PŠ Vrbnik Marija Toljanić iz Vrbnika za pjesmu Z gušton bi skočile, a prvu nagradu u kategoriji srednjoško-laca dobila je Miriam Volarić iz Vrbnika, učenica prvog razreda opće gimnazije Srednje škole Hr-vatski kralj Zvonimir u Krku za pjemu Nebo nad nama. Plakete i knjige bit će im svečano uruče-ne 21. ožujka 2015. na tradicionalnoj proslavi Dana pjesništva, a učenice su također dobile i članske iskaznice krčke Gradske knjižnice.

Ponosni smo na naše Vrbenčanke, koje su inače članice recitatorske skupine i redovito su svoje slobodno vrijeme provodile u školskoj knjižnici u razgovorima o poeziji. Ove pjesničke nagrade su još jedan dokaz da je Vrbnik rasa-dište pjesnika s obzirom na velik broj pjesnika i pjesnikinja koji aktivno stvaraju i objavljuju svo-je radove, a na ovom natječaju svoje pjesničko umijeće pokazale su i nagrađene mlade pjesni-kinje. Nek im nagrada bude poticaj u daljnjem radu.

Antonia Martinčić

Nagrade

21

U Vrbniku je 15. kolovoza ove godine, po treću put, održana manifestacija Vr-benske užance s istim ciljevima, ali novom koncepcijom. Cilj je bio okupiti što više zaljubljenika u vrbničku starinu, koji bi pjesmom i plesom te osmišljenim scen-skim prikazima, domaćim i stranim posjetiteljima priuštili nezaboravan povratak u prošlost i na taj način promovirali svoje mjesto. U protekle dvije izvedbe zadržali smo se na Škujici, a ove godine sve se protegnulo kroz stare vrbničke trgove i ulice.

Vrbenske užance organizirali su članovi Vrbničkog kulturnog društva Fran-kopan, uz potporu Primorsko-goranske županije, Općine Vrbnik, TZO Vrbnik, te vrbničkih ugostitelja, vinara i drugih poduzetnika: Buffeta Primorec, Caffe bara Zlatna žlahtina, Galerije Baćin dvor, Galerije Vrbnik, Konobe Luce, Kuće vina Ivan Katunar, Pekare Vrbnik, PZ-a Gospoja, PZ-a Vrbnik, Restorana Nada, Vinarije Ka-tunar i Vinarije Šipun.

Osim članova Frankopana, kao inicijatora, manifestaciji su se pridružili mnogi vrbnički entuzijasti i ljubitelji vrbničkih starina, počev od najmlađeg sudionika koji nema ni godinu dana - diteta va kjončici, djece svih dobi, srednjoškolaca, studena-ta do onih zrelijih, ukupno osamdesetak sudionika koji su pokušali rekonstruirati kako se nigda živelo va Vrbniku. Tako su se naši dragi posjetitelji šetajući Gradom te večeri, mogli na trenutak vratiti u prošlost uz originalnu scenografiju i kostimo-grafiju sastavljenu od sačuvanih starinskih nošnji, predmeta i komada namještaja najdenih po konobah ili sufitih. Po vrbničkim trgovima i ulicama moglo se vidjeti autohtoni verbenski tanec i prizore tradicionalnog načina života kroz različite ak-tivnosti mnogih sudionika.

Sve je počelo na Škujici najavom cjelovečernjeg programa uz prijevode na talijanski, engleski i njemački jezik te pjesmom mladih kanturic i z tancen po staru velih i malih tancuri. Tu se moglo vidjeti povratnike z Merik ki su sideli pol svojih bavuli i dilili dolari i divojki ke su divojčican upletali kosice, zgoru Placun su mladići sopli i spotiha kantali. Na Placi Vrbničkog statuta vokolo jedne bečve i bukaleti spravili su se verbenski tanburaši koji nakon više od stodvadeset godina nastavlja-ju tradiciju tamburaštva u Vrbniku.

Nakon što su folkloraši zatancali, prateći svjetla baklji i zvuk sopel, put je vodio do Galerije Vrbnik koja se nalazi do same rodne kuću znamenitog Vrbenčana dr. Dinka Vitezića. Tamo su bile izložene fotografije i neke osobne stvari tog uglednog doktora prava, zastupnika Hrvata u Carevinskom vijeću u Beču koji je pokrenuo mnogobrojne projekte značajne za Vrbnik, otok Krk, ali i šire. Dalje na Trgu Opjica matere, babi i meštrice bajlili su menju dicu pjevajući stare pjesme, brojalice i uspavanke, a dica su potezali komoštra i kako nigda pisali na pločicah perve slova. Na Glavači, u Baćin dvoru, frankopanskom zdanju iz kraja 15. st., na katu su se u rekonstruiranoj verbenskoj kući spravili vokolo komina ženi kuhajuć i delajuć šurli-ce. U dvorištu je bila oštarija va koj su čobani i mladići zijali, kantali i igrali moru.

Na Dvercih su ribari vižitivali mriži, divojki su prali i šunprešali robu, česrali velnu, pleli hoveje, štopali i čekali svoje mladiće... možda ih za trajanja ove šetnje Vrbnikom nisu dočekale, ali ostaje nada da će ih ipak dočekati kad zapušu bure i zajedno s njima, a možda i s vama, našim dragim čitateljima, dođu sljedeće godi-ne na Vrbenske užance.

Druženje je nastavljeno na Škujici uz kanet, šurlice i žmuj žlahtini, do kasno u noć u dobroj volji i veselju sudionika. Sigurno će tako biti i druge godine, već sada Vas pozivamo, dođite i zabavite se s nama!

Marija Trinajstić BožićIz teksta objavljenog u Krčkom valu,

Godina VI. – broj 33. – Krk, rujan 2015. Foto: Sanja Polonijo

Vrbenske užance

Baština

Inšoma, mi imamo denes mali i veli folklor. Ti mali vježba i nastupa, a ov veli nit vježba, a nanci ne tanca. A kako je prija bivalo? Prva folklorna kumpanija se je spra-vila za poć na prvi Festival folklora otoka Krka 1935. leta.

Če je to uopće folklor? Beseda je to načinjena od dvi besedi, engleske besedi folk če će reć puk i lore če će reć nauk. Prije osendeset let su se spravili judi, kin to ni bil niki veli nauk. Oni tancat nisu učili va školi nego na Placi, na piru i tancu. Kad redu kamo najboji, rečemo denes da je to reprezentacija. Ma ondat je bilo morda i bojih tancuri, ma su šli va Omišej oni ki su imeli najveću voju. A tako to je nikako i denes. Ne sopu i ne tancaju morda najboji, veće sopu i tancaju oni ki maju najveću voju.

Šezdesetih su se let zašile i muške nošnje. Tancalo se je na Škujici za Ivanju, Razgon, a na Festival se hodelo seko leto va drugo mesto, po celon otoku, samo ne va Staru Bešku.

Oni drugi del besedi lore (znanje ili nauk) je prvi dicu i mulariju va školi počel učit mešter Braut sedendesetih let. I učil je dicu tancat više dvajset let. Kad se osnova-lo VKD Frankopan, dicu su va domu počeli učit Marija Mihovilić-Sabjica. Mira Anić-Debelica i Marija Kraljić. Dorijan i ja smo njin sopli, pe smo svi pomalo provivali. Još je bival tu i mešter Pavačić ki je učil nas dva sost i još je pomogel oko tanca, zač tad je bilo čudo dice va fol-kloru. Leta 1997. Vrbnik je bil domaćin Festivala i prvu večer kada nastupaju dica, imeli smo dvi grupe mladih folkloraša.

I denes se dicu uči tancat, hvala Doris Ostrogović ka ih vodi već seden let. I sad, srića da su ta dičina tu, aš nan tancaju i za Ivanju i Razgon i za Dane vina i kad god je ka potriba. Makare čudo puti čujen da starije ženske njurgaju da kako njin to stoje frisi, a kako tesnek i va kakovih postolih su obuveni. Ajtu Bog da jih imamo i da imaju voje tancat.

Če se tiče ove starije grupe, mislin da su se prije osendeset let legje spravili za va Omišej poć tancat nego oni za na Škujicu. Denes se dogovaramo i spravjamo na fejsbuku, vajberu i sekako, i isto rog.

Nadan se da će se i to prominit na boje, i da ćemo mi bit ti Puk ki će to svoje znanje rado pokaživat, kako na nastupih tako i va učenu mlajih generacij ke prihajaju.

Dean Volarić

Zatancajmo pod sopeli!„Ti nič napiši od folklora!“ govori mi Dina. „A česa?“ pitan ja. „Sad slavimo dvajset let VKD-a pe napiši nič od tih svih let, ter ti znaš, ti si bil aktivan. I onda napiši kako je bilo prije, a kako denes, ki ih je prije učil, a ki sad. Tako malo pohvali, daj ku kritiku...“ “...Če ću ja napisat, če je bilo prija? Ala dobro, ću malo kogagodare pitat...“

23

Feel So Fine Weekend

„Dođite u Vrbnik grad iz snova!“, milozvučno je pozi-vala Irena Žilić s jednog jingla, smiješeći se, nisam mogla vjerovati što čujem, a još me više ugodno šokirala činjenica što ćemo imati prilike u Vrbniku, baš na Škujici, čuti nešto neuobičajeno dobro. Odaziv i nije bio onakav kakav bi tre-bao biti s obzirom na kvalitetno odabrane izvođače. Ipak nadam se da će organizatori ustrajati na veselje svih nas željnih baš takvih događaja.

Feel So Fine Weekend samo je jedan u nizu glazbenih događaja koji bi Vrbnik mogli prezentirati kao mjesto ne-što drukčijeg glazbenog doživljaja nego li je to uobičajeno za naša otočka turi-stička mjesta. Tako samo ovo ljeto čuli i psychobilly, rockabilly, garage, surf i r’n'r ritmove tijekom Mud Blood Beer Festivala koji se održao Namori, a na Ribarnici su već tradicionalno cijelo lje-to odzvanjali jazz ritmovi. Vrbnik Music Camp ponovno je privukao vrsne glaz-benike koji su poučavali djecu tijekom glazbenog tečaja u jutarnjim satima, a u večernjim satima održan je Ribar-nica Jazz Fest. Srijedom na Opjici još je jedna manifestacija koja također privlači različite glazbenike. Po meni izuzetno dobrodošla promjena u masi bezličnih ljetnih fešti… No vratimo se na temu. Feel So Fine Weekend izu-zetno je dobro recenziran na portalu magazina pop kulture Ravno do dna, pa s dopuštenjem autora prenosim ulomke napisanog te ulovljene kadro-ve tijekom trajanja festivala.

Zoran Stajčić: „Najveći problem domaće, kao i regionalne, nezavisne scene je njena hermetičnost. Ne u smislu izričaja, već u mogućnosti do-piranja do ušiju tzv. običnih slušatelja, onih ljudi koji i nemaju neki specifič-ni ukus, ali konzumiraju ono što im je servirano pred nos preko mainstream medija, pa do ljetnih terasa, primjerice na Jadranskoj obali koje, a to svi dobro znamo, drže gažeri koji se trude skinu-ti najveći estradni trash i servirati ga uz ćevape i plodove mora preplanulim turistima, koji, htjeli ne htjeli, to prihva-ćaju kao glazbu podneblja u kojem su se zatekli. No ovog ljeta u Vrbniku na otoku Krku su se glazbena agencija Han-gtime Agency i ugostiteljski lanac Gospoja odlučili za hvale-vrijedan potez. Feel So Fine Weekend nije klasični festival, već upravo ona vrsta neobaveznog glazbenog ugođaja koja prolaznicima i posjetiteljima obližnjih terasa, kao i svima na

gradskom trgu Škujica umjesto uhodane gažerske dosade nude recentnu glazbu, recentnih domaćih kantautorskih imena i bendova. Dakle nezavisna scena pred ljudima, u do-brom broju onih s početka ovog teksta; običnih slušatelja, onih ljudi koji i nemaju neki specifični ukus, ali konzumiraju ono što im je servirano pred nos. I što je najbolje, reagiraju dobro.“

Teo Marević komentirao je o prvoj večeri: „Počelo je u petak s premijerno udruženim izvođačima, beogradskim Stray Doggom i zabočkim J. R. Augustom, te uz pridruže-

nog Denisa Kataneca, te ska grupu iz Pule, Radio Aktiv… Stray Dogg, po meni je bio ipak mrvicu premiran za festival otvorenog tipa, predviđen narodnim masama u malenom Vrbniku. Nakon njega, uslijedio je J. R. August, odnosno Nikola Vranić, jedan je od perspektivni-jih solo izvođača i autora iz Hrvatske, iz-vrsnih sviračkih i dobrih pjevačkih spo-sobnost koji djeluje vrlo karizmatično i

samozatajno za vrijeme nastupa… Na-kon njih uletio je pomalo neplanirano – prema riječima organizatora jedan jako simpatičan momak na gitari, De-nis Katanec i gotovo rasplakao sve pri-sutne… Potom je uslijedila kratka pau-za, pa uz bas bubanj započeo il ritmo loco puležanske ska grupe Radio Aktiv. Starija publika i djeca otišli su na spa-vanje, a Radio Aktiv je čak prije služ-benog vremena počeo svoj plesni na-stup s pet ili šest (nisam više siguran) biseva! Predzadnji (neslužbeni) bis bio je kao i većina te večeri, na nagovor pojedinaca iz publike koji su se penjali na pozornicu, a bend je izjavio kako im se ovo još nikad nije dogodilo, da ne znaju što bi više odsvirali, pa su pozvali na onu što svi znaju „drugi joj raspliće kosu…“ Na žalost nije se dogodio taj moment, ali su nastavili s autorskim

stvarima, te ponovili nekoliko hitova iz svog repertoara.“Zoran Stajčić: „Drugu večer, po istoj formuli akustičnog

zagrijavanja i potom električnog raspašoja otvorila je Irena Žilić, svakako jedna od ponajboljih domaćih kantautorica ovog trenutka, u pratnji violinistice Ivane Žabkar s kojom je pred publikom napravila izvrsnu sjetnu vožnju kroz ma-terijal s albuma „Travelling“. Za neke strane turiste, ona je sigurno bila pjevačica koja nije odavde. Jer i njen dostojan-stveni pristup bio je također u duhu lirske estetike koju je zajedno sa Žabkar izvodila. Osvajala je glazbom i isključivo

U Vrbniku je od 31. srpnja do 2. kolovoza 20015. održan trodnevni festival u organizaciji glazbene agencije Hangtime Agency i PZ Gospoja na kojem je nastupila šarolika ekipa koja je svojim izvedbama na Škujicu dovela neki potpuno novi glazbeni doživljaj, na iznenađenje mnogih, a osobito onih željnih dobrog rocka, bluesa i indieja. Bio je to sociološko-glazbeni eksperiment u jednoj mikrosredini, kako je izjavio jedan poznavatelj glazbene scene nešto niže u ovom tekstu.

Manifestacije

24

glazbom, čak nije bilo toliko prisutno ni uobičajenog ulič-nog žamora tijekom izvedbi. Skrenula je pažnju na sebe bez ikakvih persuazivnih trikova jadranskih terasa koje tako jako ne volimo. Nakon nje svehrvatski pop/blues/rock sastav koji broji članstvo od Malog Lošinja do Siska, dakle Rolin Humes bio je pak potpuna suprotnost, ali ona dobra, u ko-joj se namjerno pretjerivalo u animiranju publike, ali opet na svojstven i originalan način (bez gažerske fige u džepu). Rolin Humesi krenuli su lagano, da bi tijekom skoro dvo-satnog nastupa držali uzlaznu putanju kao emocije, tako i tempa. Pjevač i kla-vijaturist Robi Hudulin, kao svojevrsna domaća show-inkarnacija mladog El-tona Johna nije se libio nekoliko puta i optrčati auditorijum na trgu Škujica tijekom izvođenja pjesama, dok je ba-sist Emil pak bio rekorder večeri po izbivanju s pozornice i vrzmanju po publici tijekom vlastitog koncerta (da-kako, svirao je, nije držao ruke u dže-povima).

Nije to bio koncert u klasičnom smislu, već tulum nabrijane i zarazne pozitivne energije – nešto što samo govori u prilog zapostavljene indie scene koja kad dobije priliku itekako zna preuzeti pozornicu, privući pažnju i stvoriti lijep upitnik u glavama tzv. običnih slušatelja, onih ljudi koji i ne-maju neki specifični ukus, ali konzumi-raju ono što im je servirano pred nos, u smislu: „Kako to da ovakvih kvalitetnih mladih imena nema na televiziji?“ Jer i takvi osjete razliku, jer niti su gluhi, niti glupi. U tom svjetlu gledano Feel So Fine Weekend je nešto kao socio-loško-glazbeni eksperiment u jednoj mikrosredini, za koji se nakon 3 dana njegova održavanja može reći da do-nosi pozitivne pomake, ako ništa drugo, bar ruši onaj pro-kleti stereotip da nezavisna scene ima sposobnost rastjeri-vanja, a ne privlačenja obične publike.

Dapače još je i podstrijek za neslućeni feedback. Prvo su se na pozornicu su spontano popeli Denis Katanec, J. R. August i kao gitarist Luka Geček koji je par dana prije svirao sa Sarom Renar u Krku. Sa završetkom koncerta na Vrbnik se sručio kratkotrajni pljusak nakon kojeg nije na-stupio (očekivani) fajrunt. Upravo suprotno; spontano se na pozornici okupila šarolika ekipa, dočepala se akustične gitare i u campfire maniri počela izvoditi omiljene pjesme, bez pomoći razglasa. A to je tek potrajalo… Moram priznati da se ne sjećam sličnih koncertnih ishoda, gdje god da sam bio do sada.

U prethodnom reportu sam pisao o značaju koncepta u kojem se domaća i regionalna scena stavlja na uvid obič-nim slušateljima, a to je u slučaju Vrbnika donijelo i neke

pozitivne rezultate, jer i prije nego u su NLV (Nikol, Luka i Vedran) otvorili treću večer na gradskom trgu Škujica, neki vrbnički lokalci su kod organizatora pokazali interes za si-sačko lošinjskim bendom Rolin Humes koji je napravio pra-vi raspašoj prethodne večeri, pitavši koliko uopće koštaju takvi profesionalci kad za lokalne gažerske sastave moraju izdvojiti oko sedam tisuća kuna po večeri. Jest da nije učtivo izlaziti s honorarima za nastupe na ovaj način, no ovdje je to učinjeno čisto iz razloga da bi se stekla nekakva slika da i

dekulturalizacija itekako košta, a ovog ljeta ona je u punom jeku. S jedne strane bilda se nacionalni ponos vo-žnjom tenkova po metropoli, a s dru-ge turbo folk piči po cijeloj obali, kao što i mainstream mediji trče izvješta-vati s koncerta Lepe Brene u Makar-skoj. „Stari ovdje je jedino normalno, cijeli Krk su samo narodnjaci“, kazao mi je pojedinac jedne male grupice koja je iz Krka te večeri došla u Vrb-nik posebno zbog koncerta M.O.R.T.-a. Dakle, prilična diskrepancija na djelu između onog što se događa i onog što se odašilje da se događa, a što je u glavama, neka zaključi svatko ponaosob. NLV su započeli akustični dio večeri, a specifični i prepoznatljivi glas pjevačice Nikol bio je očekivano povod za oduševljenje. „A sada nešto potpuno drugačije“, najavio je pjevač John nastup sinjskog M.O.R.T.-a koji je uslijedio. I bilo je, bar što se tiče Feel So Fine Weekenda, jer zarežala je gi-tarska distorzija i Škujicom je počeo odzvanjati njihov sirovi i žestoki punk blues. Dakle, finalni eksperiment. Že-stoko po ušima turista. Rezultat? Po-sebno dobro je reagirao predškolski uzrast. Djeca osjećaju iskreno i to je

samo bio plus za M.O.R.T. koji se pak nisu obazirali na ništa. Niti su se kome dodvoravali. Niti su ublažavali zvuk. Svirali su kao da su pred svojom publikom, šibali su svoj repertoar po sistemu uzmi ili ostavi čime su okončali prvi Feel So Fine Weekend u Vrbniku za koji je svakako preporučljivo da idu-ćeg ljeta dobije i svoje drugo izdanje.

Taj mini festival ovog ljeta osim što je donio jednu sa-svim drugačiju pozitivnu vibraciju u malo mjesto najpozna-tije po svećeničkom kadru ujedno je bio zanimljiva uvertira pred šibensko SuperUho prema kojem se dobar dio glaz-benika koji su nastupali i uputio u ponedjeljak ujutro. I da, za sam kraj, incidenata nije bilo, što je svakako pohvalna stvar.“

Tekstovi s glazbenog portala Ravno do dna: Teo Marević i Zoran Stajčić

Foto: Marko PlečkoPripremila: Dina Valković

25

26

Najprije se rodila ideja da ode-mo u posjet mom rođaku koji je prije godinu dana u Ujedinjenim Arapskim Emiratima prihvatio po-sao u jednom nogometnom klubu. Budući da on živi u gradu Al Ainu koji je na samoj granici s Omanom, odlučila sam da je to savršena pri-lika da skoknemo i do Omana. Re-zervirala sam avionske karte, "bu-kirala" hotele i krenuli smo na put, unatoč gripi koja me je snašla dva dana prije polaska. Put je protekao savršeno i mi smo u večernjim sati-ma sletjeli u Dubai, grad budućnosti, raskoši i bogatstva.

Ujedinjeni Arapski Emirati se sastoje od sedam emi-rata. Abu Dhabi je najveći i ujedno najbogatiji, ali još uvijek u sjeni mnogo poznatijeg Dubaija, koji se bolje promovirao u svijetu. Ovi su gradovi do prije nekoliko desetljeća bili sela i tek s otkrićem nafte u drugoj polo-vici 20. st. počeli su se dinamično razvijati. Neki u nizu superlativa koji postoje u rastrošnom Dubaiju su naj-

viša zgrada na svijetu Burj Khalifa koja se penje do visine od 828 m, s najvišim vidikovcem na svijetu koji se nalazi na 124. katu; najluksuzniji hoteli, među kojima je najpoznatiji hotel Burj Al Arab, sagrađen u obli-ku jedra na umjetnom otoku; naj-suvremeniji metro kojeg, osim što je najveći na svijetu, krasi i najdulja kompozicija bez vozača na svijetu. Metro je besprijekorno čist, ali po-stoji i niz pravila kojih se putnici mo-raju pridržavati, npr. zabranjeno je piti i jesti unutar vlaka, zabranjeno

je žvakati gume, kao i dizati noge na sjedalo, trčati po stepenicama, grlilti se i ljubiti, što je i inače neprihvat-ljivo ponašanje u arapskim zemljama. Imaju i najveći trgovački centar na svijetu u kojem se nalazi 1200 du-ćana i najveći akvarij na svijetu. Sve što je ljudska mašta ikada zamislila, naći ćete upravo u Dubaiju, koji upor-no pokušava u svemu biti najbolji. Čini mi se da je to odraz žilavosti arapskog pustinjaka koji je na težak način morao preživjeti u pustinji, a shvatila sam to kada sam na ulasku u najvišu zgradu na svijetu pročitala rečenicu njihovog šeika: "Riječ nemoguće ne postoji u rječniku jednoga lidera".

Osim modernog dijela grada u srcu Dubaija, postoji i tradicionalniji stari dio grada, idealan za večernju šetnju i kupovinu na tržnici začina, tekstila i zlata te vožnju u tradicionalnim abrama (vodeni taxi) za cijenu od samo jednog dirhama. Cjenkanje je dio kulture i neizostavan je dio kupovine, čak mi je postalo i simpatično.

Osim Dubaija, posjetili smo i glavni grad u Emirati-ma, Abu Dhabi. Isplati ga se posjetiti samo kako bi se

Putovanje iz Tisuću i jedne noći u Oman i Ujedinjene Arapske Emirate

Kad sam prije pet godina čula od poznanika kako svake godine odlaze u Oman na ljetovanje, pitala sam se kakva je to zemlja i zašto bi netko svake godine odlazio na ljetovanje u istu zemlju. No, desilo se da sam u veljači ove godine zajedno sa suprugom otputovala ni manje ni više nego u - Oman.

27

razgledalo prekrasnu džamiju šeika Zayeda. Sagrađena 2007. ova bijela džamija jednostavno fascinira svojim izgledom. Treći grad koji smo posjetili je Al Ain gdje trenutno živi i radi naš Marin, bez koga do ovog puto-vanja najvjerojatnije ne bi ni došlo. Nakon dva sata vo-žnje kroz pustinju ušli smo u jedno od najstarijih naselja svijeta, grad bogat parkovima i zelenilom koji je ostao vjeran tradicionalnoj arapskoj arhitekturi. Nekad je bio velika oaza usred pustinje. U Al Ainu smo imali prilike otići na nogometnu utakmicu i mogu priznati da me se dojmilo promatrati Arape u njihovoj bijeloj tradicional-noj odjeći kako navijaju kao zapadnjaci, a još sam više ostala u čudu kada se velika većina navijača ustala za vrijeme poluvremena i otišla u sobe za molitvu.

U Al Ainu smo posjetili muzej, gdje smo imali priliku na hrvatskom porazgovarati s Arapom, voditeljem mu-zeja. On je, naime, osamdesetih godina prošlog stoljeća boravio u Zagrebu i Beogradu, gdje je tri godine studirao ekonomiju. Bili smo oduševljeni što netko u tako dalekoj zemlji ne samo da zna gdje je Hrvatska, nego i govori s nama na hrvatskom jeziku. Razgovor je tekao uz ispija-nje crne kave i jedenje datulja.

Iz Al Aina smo autobusom otputovali u Muscat, glavni grad susjednog Omana. Put je trajao oko 5 sati, a

karte su nas stajale nekih stotinjak kuna. Budući da cije-na litre goriva stoji oko 3 kn, prijevoz je jako jeftin i auto-busom se vozi samo najniži stalež, uglavnom radnici koji u ovim zemljama dolaze raditi za izrazito nisku plaću.

Muscat je jedan od najčišćih gradova na svijetu ko-jega krase brojni cvjetni vrtovi, utvrde i palače. Ljudi su srdačni, susretljivi i jako mirišljavi. Parfemi koje nose tipični su orijentalni i jako su nam se svidjeli, tako da nismo propustili priliku da kući ponesemo i pokoji par-fem koji nas podsjeća na ovo divno putovanje. Život je u Omanu puno ležerniji, nije sve podređeno novcu, tako da se može vidjeti ljude kako piju čaj, šeću, mladi igraju nogomet na plaži i sve je nekako bezbrižno. Budući da je Oman također zemlja koja je većim dijelom prekrivena pustinjom, odlučili smo jednu noć prespavati u pustinj-skom kampu. Iskustvo je bilo nezaboravno. Vozili smo se terencima po pješčanim dinama, promatrali zalazak sunca u pustinji i jahali deve. Tako je i naše putovanje došlo kraju. Iako mi je Oman malo više prirastao srcu, obje su mi se zemlje veoma svidjele. Sada napokon shvaćam one koji im se iznova vraćaju, kao što to svake godine čine moji poznanici s početka ove priče...

Marina Polonijo Grdinić

28

Malta je država u Sredozemnom moru koja se sasto-ji od nekoliko otoka i otočića od kojih su tri naseljena. Najveći otok je istoimeni otok Malta, a državu čine još otoci Gozo i Comino. Činjenica da površinu od 316 km2 (što je čak 89 km2 manje od površine otoka Krka) nase-ljava čak 404 500 stanovnika čini ju jednom od najgušće naseljenih država svijeta. No to nije jedino što Maltu čini tako posebnom. Prirodne ljepote, gostoljubivost ljudi, noćni život, kuhinja, samo su neke od bogatstava Malte. Definitivno turistička destinacija od koje možemo jako puno toga naučiti.

Talijanski početakKada smo dobile priliku za nižu cijenu avionskih kar-

ti, odlučile smo pomaknuti datum putovanja te priliku iskoristiti s dva dodatna dana u Italiji. Kako je naš let bio iz Venecije, odlučile smo dva dana provesti u jednom od obližnjih gradova, od kojih smo na kraju izabrali Padovu. Padova nas je privukla svojom arhitekturom i bogatom poviješću, a činjenica da je relativno blizu Venecije, naše sljedeće destinacije, lako se uklopila u naš plan puta.

Ono što me je osobno iznenadilo na putu prema Pa-dovi jest vlak kao jedno od glavnih prijevoznih sredstava Talijana, te kao odlična prilika da se po niskoj cijeni, uz naravno dobru organiziranost, vrlo brzo stiže do željene destinacije. U Hrvatskoj su prve asocijacije na putova-nje vlakom uglavnom sporost i nenajavljivani zastoji i problemi. Ovdje se mora pohvaliti dobra organziranost samih Talijana koji su nam pokazali i drugu stranu želje-zničkog prometa.

Turističke šetnje samim centrom Padove, lijena ljet-na popodneva uz ulične svirače, piknici na trgu Prato della Valle, posjeti lokalnim tržnicama bili su samo neki

od naših načina upoznavanja Padove i talijanske kulture. Nismo naravno zaboravili posjetiti i gotovo 800 godina staro sveučilšte u Padovi koje je jedno od glavnih zna-menitosti u samome gradu. No žurba studenata nakrat-ko nas je opet podsjetila na onu stvarnost koja nas čeka za samo nekoliko tjedana, pa smo odlučile polako zavr-šiti ovu talijansku priču te se nakon dvodnevnog razgle-davanja uputile u Veneciju iz koje ćemo se dalje uputiti na samu Maltu.

Dan VenecijeVenecija je dugo bila na mojem popisu gradova koje

želim posjetiti, pa me činjenica da smo za nju bile osta-vile toliko malo vremena nije nikako veselila. No ako ste posjetili Veneciju vjerojatno ste i sami došli do zaključ-ka da je upravo nekoliko sati dovoljno da je upoznate. Na kraju mi je zaista drago da sam Veneciju posjetila kao usputnu destinaciju, jer bi u suprotnom vjerojatno ostala razočarana. Naravno da je predivno šetati njenim

Malteška avantura

Ideja da naš Zlatni otok zamijenimo otokom-državom nije se uopće činila lošom kao završetak ljeta i malena avantura prije odlaska na fakultet. Nakon radnog ljeta odlučile smo se na kratak bijeg prije početka jednog novog životnog poglavlja.

29

skrivenim kanalima i posjećivati lo-kalne galerijice te ispijati kavu uz gondolaše koji stalno prolaze. No pretjerane cijene, velike gužve na svakom koraku zaista promijene onu idelanu priču o čarima Veneci-je. Uspjele smo ipak zavući se u ma-nje popularne kanale i promatrati malo i svakodnevni život stanov-nika Venecije, sagledavši Veneciju kroz neke druge oči. Udaljili smo se od onog krutog turističkog pogleda koji vas navodi da vidite ona „glav-na mjesta“ te smo tako naposljetku dobili priliku da pronađemo i onu posebnost Venecije među silnom žurbom turista iz ci-jelog svijeta.

MaltaSletjele smo na Maltu u kasnim večernjim satima,

smjestile se u hostel te drugog dana započele onu dugo iščekivanu maltešku avanturu. Nakon što su nas ljubazni djelatnici hostela upoznali s glavnim značajkama Mlate, uzele smo kartu te počele s lutanjem – što je provjereno najbolji način za obilaženje nepoznatih gradova!

Mdina – grad tišine kao skrivena ljepota Malte

Grad Mdina, nazivan i gradom tišine, uistinu je jed-no od mjesta koje se na Malti ne smije propustiti. Grad se ne naziva uzalud gradom tišine; čak i u turističkoj sezoni ondje vlada tišina. Činjenica da je grad kao turi-stička destinacija na Malti dosta poznat i nas je iskreno iznenadila pustoš samog grada, no u tome i jest njegova ljepota. Stabla bugenvilije na svakom koraku, predivan panoramski pogled zaista ga čine jednim od najposebni-jih mjesta Malte, a tišina samog grada zaista pruža jedan posve drugačiji način razgledavanja čime je grad i odlič-na destinacija za bijeg od ljetnih gužvi.

Gozo kao prozor u maltešku kulturuOno što nikako ne smijete propustit kod posjeta

Malte su otok Gozo i „Plavi prozor“ koji i je jedno od glavnih destinacija. Otok Gozo veličine je otoka Pašma-na, a udaljen je 20-ak minuta trajektom od najvećeg otoka – Malte. Glavni grad Goza je Victorija kojeg na-zivaju i Rabat. Gozo ima malo drugačiju priču od same Malte. Osim glavnog grada rjeđe je naseljen, ljudi se

osim turizmom ondje bave obrađi-vanjem zemlje i uzgajanjem vinove loze i maslina. Moram priznati da me sam Gozo dosta podsjetio na otok Krk i sam Vrbnik, možda zbog činjenice da smo ondje bile baš u vrijeme trgadbe pa smo imale pri-liku usporediti nas i u tome, a mož-da i zbog činjenice da priča svoju priču iznova iz dana u dan. Nakon što posljednji trajekt pokupi većinu turista natrag na glavni otok, Gozo kao da zaspi u nekoj pustoši, spre-majući se da ujutro ponovno ispiča svoju priču.

Blaga koje skriva glavni gradValetta je glavni grad Malte koji me doslovno osta-

vio bez riječi. Grad unutar gradskih zidina čuva prediv-nu arhitekturu. Djelove arapske i zapadnjačke kulture Malta je spojila kao da je birala samo najljepše od obje strane. A ono što je najbitnije sačuvala je svu prirodnost i ljepotu. U zraku se osjeća neka opuštenost, prijaznost ljudi vidljiva je na svakom koraku. Ljeta u Valetti su pre-divna, a šetnja u kasni sumrak neprocjenjiva, to je defi-nitivno najljepše doba dana u Valetti. Kada padne mrak lokalni kafići izvlače svoje stolove u sporednim ulicama te pružaju priliku da uz živu muziku lokalnih bendova uživamo u jednostavnoj ljepoti živjljenja. Ljudi su ondje zaista pristupačni i susretljivi, a sigurno ne odmaže i či-njenica da je uz malteški, službeni jezik i engleski, tako da nema straha da netko neće razumjeti pitanje. Mal-teški jezik zaista je specifičan, no moram priznati da ga nismo imale priliku čuti previše. Osim engleskog, više i od samog malteškog na ulicama se čuju južnoslavenski jezici. Imale smo priliku upoznati nekolicinu ljudi s naših prostora koje su životne priče nekako navele da svoj ži-vot nastave upravo na Malti. Neki su došli u potrazi za poslom, no većina na odmor, a od svih smo čuli istu re-čenicu – „Nismo požalili što smo ostali!“. Slušajući tako o pričama ljudi, čiji se ljetni odmor pretvorio u svakod-nevni život, kako da ti glavom ne prođe ideja da ostaneš i sam se uvjeriš je li uistinu tako. Tko zna, možda kada se sljedeći put vratimo i mi odlučimo ondje nastaviti svoje „zauvijek“?!

Tekst: Lucija OstrogovićFotografije: Lucija Ostrogović, Nikolina Mrakovčić

Kamo putuju naši čitatelji?

30

Verujen da va Vrbniku dosti judi misli kako je najlipše i najboje sve ono posobojno va živjenju poć podilit z Majkun Božjun Gospoji. Nahabala se je tako Majka Božja, baš kako prava Mat, naših molitav, oterla dosti naših selz va tugi i radosti, proživela s nami tužnih, al najviše srićnih časi.

Tako je bilo i početkon pasanoga oktobra, kada je na juternjoj subotnjoj maši zahvalnici ku je predvodil vlč. Frane Vitezić, devedeset i pervi rojendan proslavila naša sumještanka Marija Trinajstić. Na maši su bili i dvi nje premni-ce, ke su istešo finili devedeset i jedno leto: Katica Zahija i Anka Hodanić.

Slavljenica je svih nas ki smo bili criki pozvala doma na kafe i slatko. Če-stitali smo njoj, malo se družili, poćakulali i čuli da va Vrbniku živu još njihovi premci Josip Milovčić, Mare Lukarić i par let stariji od njih nje muž Augustin, a zven Vrbnika Marija Valković Žic, Dore Zahija Valković, Zora Volarić-Perhat i Marija Gršković Rošić.

Sve naše drage starije sumještane i one ki živu zven Vrbnika, od serca pozdravjan i želin da njin novorođeni Krist za drage nan blagdeni i va Mladon leti da zdravja, force i čudo sterpjenja da svoj „deseti križ“ do Božje voje, živu i nose radosno i sterpjivo!

A i svin nan drugin, mlajin i malo starijin, neka bude srićen i blagoslovjen Božić i leto ko nan gre.Marija Trinajstić Božić

Kamo putuju naši čitatelji?

Kad smo stigli u Rottondo, prvo što smo primjetili bila je velika osvijetljena zgrada tj. bolnica koju je sagra-dio Padre Pio i nazvao je Dom za ublažavanje boli. Smje-stili smo se u hotel, večerali i pošli na spavanje. Drugi dan imali smo Misu u crkvi gdje je Padre Pio misio do zadnjega dana ovozemaljskog života. Zatim je slijedilo razgledavanje muzeja i posjeta grobu Padre Pia i najsta-rijem svetištu u Evropi posvećno arhanđelu Mihaelu. Treći dan posjetili smo Pietrelcinu, rodno mjesto Padra Pia i njegovu rodnu kuću, taj dio gradića podsjetio me na naš Smokovec. Na povratku kući posjetili smo Loretto gdje smo imali Misu koju je služio naš duhovni voditelj velečasni Marinko Barbiš.

Hodočašće smo doživjeli kao hodanje i duhovno osvježenje, kako je rekao velečasni Marinko u jednoj od svojih propovijedi. Hodajmo Križni put koji su nam u na-sljedstvo ostavili Ivan Pavao II. i Padre Pio, veliki Sveci našega doba. Puno su učinili za vjernike i nevjernike, no-sili križeve svoje i tuđe. A mi? Prestanimo pljuskati tuđe obraze, pružimo ruku jedan drugome i recimo Sretan Božić, Bog te blagoslovio u ovoj godini milosrđa.

Marija Volarić

HODOČAŠĆE U SAN GIOVANNI ROTONDO-PIETRELCINA-LORETTO

Hvala ti Bože na milosti koju si mi darovao. Ovo nije bilo samo četverodnevno hodočašće već i velika duhovna obnova, ali to nije sve. Okupila se grupa od 47 prekrasnih ljudi od kojih se većina nije poznavala, ali povezivala nas je želja da hodočastimo svetom Padru Piu. Bilo nas je iz Lovrana, Hreljina, Delnica, Vrsara, Voloskog, Milohnića, Njivica, Drage Baške i Vrbnika.

Čestitke za rojendani i blagdeni

31

Novi danSve je šlo nikamo ze

vrimenon,vavik te nič pretiska,

a ufani tinjada će jutro bit sve boje.Samol jutro je jutro,

a čera je čera.Sve je šlo ze vetron,

va zrak.Čekaj jutro ko će prit,

morda će ti se ča dobra pripetit.

Sve će to pasat,a ti se moreš samo nadat

i čekat novo jutro.

Mira Anić, prosinac 2015.

Nebo nad nama

Čovječe, digni pogled nebu gore.Ove zvijezde istinu zbore.Osvrni se na trenutak,

Gledaš u stvarnost,Vidjet ćeš svjetlo i osjetiti zahvalnost.

I onaj prijatelj do tebe neka spozna isto,jer svima je pisano isto pismo.

Kada Tama vlada,a svjetla su mala,

te se san mislima poigrava,

Digni pogled nebu gore,opet isto zvjezdano more.

Miriam Volarić

Z gušton va more bi skočileMora i friškoga zraka

Pelna mi je duša, A gori gorami pek je suša.

Telo in gori, Sence na miru ne želi ih pustit,

One se brižne ne moru nigdir sakrit.Z gušton va more bi skočile,

Al' in je more, sedaj preduboko.Va moju kuću bi se sakrile,

Al' su prevele pe bi zidi probile.Nigdir ne moru poć,

Niki in ne more pomoć. Tu su kadi su,

Meknut one se ne moru.Bog ih je endi načinil,

Jako su lipe, nebi ih premestil. Jako mu se pježaju, pe ih ne bi ni sranil!

Marija Toljanić

ŽivotProbudi me, iako ne spavam,

pogledom, osmijehomoživi me.

Iznova se vraćam u sretne danesamo dođi, ne čekaj više.

Vrijeme kao da bježii bit će kao da nas bilo nije,

a mogli smo kao djeca,lepršavi lahor i povjetarac

radovati seproljeću, ljetu i svakome cvijetu.

Prevrćem danedjetinjstva, mladosti i godine zrele,

a suza klizi, čežnje i sjete.Zar su godine važne?Nemilosrdno žure,

a jesen je prosula bojei moju kosu srebrom dotiče.

Skoro će zimakasniti neće.

Može se pritajiti, pa iznenaditijer doći mora, osjećaji govore.

Marinka Matanić PolonijoVrbnik, prosinac 2014.

Iz vaših pera

31

32

Iz života naše župe

Petar Grdinić

Martina Džinić

Lola i Lara Milovčić

Maroje Brusić

Mojca Smodej

Kršteni

32

33

Iz života naše župe

Andrej ŠušakAdrijan Dokić

Vjenčani

Lucija Volarić, Marica Malović, Josip Bubanj, Bartul Dijanić, Kate Volarić, Josip Gršković

Umrli

Magdalena Dminić i Mario Remenar

Katarina Bajčić i Vedran Gršković

Anamarija Valković i Filip Kosić

33

34

Čestitka

ALU-KRKPZ VRBNIKPZ GOSPOJA

MARE TOURSKONOBA LUCEVRBNIK COLOR

MARKET DRAGAPEKARA VRBNIK

BUFFET PRIMORECMINIMARKET SUPEC

FRIZERSKI SALON IVANAFRIZERSKI SALON DONNA

VRBNIČE NAD MOREM d.o.o.KERAMIČARSKI OBRT VRBNIK

RESTORAN-KONOBA-VINARIJA NADAELEKTROSERVIS BRODOVA VALKOVIĆ

BOLONIĆ-ZEMLJANI I KOMUNALNI RADOVI

VKD FRANKOPAN

Neka nam svima nadolazeći blagdani unesu mir u naša srca, darivajmo se mirom u godini pred nama, neka on bude sadržaj našeg bića jer samo tako možemo tim

istim mirom obdariti one koje volimo, one kojima čestitamo!

OPĆINA VRBNIK

Stric Ive

Ko da je niki dan bilo leto, a već je prišel Božić. Zima bez zimi... teplo nan je na sencu, sidimo po zičićih, ća-kulamo, ma i mučimo... gjedamo sprid sebe i seko malo nič zaremjemo. „Stari judi, nikad van ni pravo!“, govore mladići ki teku va oštariju. A i ja sen tako govorel momu dedu.

Dešperan sen, a ne bin moral bit. Dica su zdrava, sve je na svojen mestu, a istešo nikako nis pravi. Sezona je bila dobra, trgadba još boja, ulikav baš i ni, ma nikako ćemo se pasat. Dobro je da je baren čegod urodilo. Po-redili su pol česti prema Moru, put za Kozicu, položili su još jeden kamik i delaju zičiće na Vajavini?! Niki grade pansion i kopaju brdo, sveko leto je sve više apartmani... Prije nikoliko let sen prvi put čul za besedu vinorel i da se more ze vinon i slikat, a sedaj za vinotel (od besedi vino more se udelat čudo besed). Pital sen moga kum-panja ako razumi če je to, pe je rekel da je to hotel kadi se more pit samo vino. Tako se va Vrbniku dela hotel, ma govore i prvi tunel, i to do mora. Dobro će bit ako se udela; lehko On nacrta na harti, harta ne pušća, ma udelat!? Ne bi se otelo da Majka Božja od Zdravja pade more. Rabi nan i zdravja i Majka Božja. Mladi nimaju baš posla, pe sveki nastoji makar za svoju dicu pripravit ka-kovo delo. A dice je fanj. Hvala Bogu!

Svi govore o nikakovoj strategiji razvoja otoka i kako poć naprvo?! Ta strategija je, meni se para, samo na harti. Da, mi nimamo plan za poredit Vrbnik, samo pore-jivamo čičić po čičić. Ma ni to samo u nas. Čujen da i va drugih mestih jeni udelaju plan za udelat staraški dom, onda pridu drugi i sve obrnu. Tako vrime pasiva i delo dura, dok ne pasa mandat. A kako svi zasedu po nikoliko mandati, pasa pol života jenoga čovika. I tako si, čekajuć da se udela, ostaral.

Niki šunšur je bil i va Zadrugi, pale su i ostavki... a niki čekaju natječaj da pridu do dela. Judi su vrvorili, niki ote samo da se redovito plati grozdovi, a rabilo bi čegod i zagradit, a vrime pasiva.

Kada se gosti spušćaju zdolun Črišnjicun do Grada, i nimaju baš lipu sliku. Fanj je neporejenoga, štaj, kažoti seke sorti... Dobro bi bilo za drugu sezonu meknut i one auta sprid tzv. Slastičarni i mesto parkirališta tu poredit jeden trg ili kako mi rečemo placu. Rabi udelat jeden turistički kažot za informacije aš ni lehko prit do TZ. Ma če ćemo delat drugi trg kad na Škujici od trga delamo mesopust… Moralo bi se i zapovidit da sve kioski od no-vin i tabaka, kebabi i slatka... da sve bude iste šorti, a da ne spominjen Zelenjavu (ka je najneporejenija).

Moramo gjedat če delaju drugi ki imaju lipe kamene kućice, suncobrani va iston koloru... Srića da se je Vrbnik naprtil na ovi kamik ozgor mora pe je, rekli bi, fotogeni-čan. Ma, da je to do nas ki tu stavamo, ne bi judi tekli va

Vrbnik. Ja ovo ne govorin od zlobi, meni je žal, nego da se niki zdrehne i poredi okolo sebe.

Ovih dan smo va kantunu ćakulali i o pulitiki. Pasali su izbori, zibralo se ki će imit vele plaće bez dela, ma nikako da se sprave i razume ki će se s kin pejivat. Već bi bilo vrime da počnu mislit na nas, a ne samo na sebe. Juden je već dosta i livih i pravih, i černih i čevjenih... i zelenih... Dajte juden posla i mira.

A ni mira ni po svitu. Niki delaju zidi, dižu žicu ko da su na komunu, a drugi prijimju izbjeglice. Judi biže od nevoje i rata i gredu trbuhon za kruhon. Ja znan da su na čudu onisti kamo pridu. Kad svoje dice nimaju. Za nami se niki ne popada i niki ne želi tutu ostat. To nan sve govori!! Dosta je pulitike va mojoj butigi.

Niki dan sen bil va Domu za 20 let Frankopana. Sve-ka čast, judi sopu, tancaju i pišu bez plaće. Drugi pek naplate sveku uru na Vijeću... Ako mislimo poć naprvo, morali bimo čegod udelat i bez plaće. Ma svi. Šempre Frankopani mesto plaće dobiju i zajika. Ne rabi hodit za sekun, a ki govori istinu, njega ne mora bit sram. A če kad judi denes vole da ih se samo hvali. Najviše koristi od njih ima TZ, aš da ni njih i još nikoliko kumpanij, ne bi bilo šunšura po sezoni, a ni po zimi (kadgod ih se nanci ne spomene, samol va novinah sebe potpiše...). I Općini to dobro pride, aš bi isto morali platit nikoga da udela kakovu priredbu. Oni vavik moraju nikoga platitit. Mo-ralo bi se još više, nasvalito mlajih judi spravit. Šempre rabi nikih i molit za tancat ili sost, a molit se mora samo Boga i svetih...

I za ove blagdeni udelajte dobro delo, jeden drugo-mu ne zamirite i oprostite... svi imamo deji zajik nego rabi imit, pe tako i ja.

Sveko dobro van želin za Božić i čudo zdravja va no-von letu i ... da bin pisal i k letu.

Vaš stric Ivestric.ive@gmail.com

Novo leto... nove promini?!

35

36