clive barker - pakleno srce

8/6/2019 Clive Barker - Pakleno Srce

1/82

NASLOV IZVORNIKA: "The Hellbound Heart"

Clive Barker

PAKLENO SRCE


2/82

udim za razgovoroms nekim duhom starog ljubavnikakoji je umroprije nego stoje roen bog Ljubavi

JOHN DONNE: Ljubavno boanstvo

JEDAN

Frank je bio tako usredotoen na rjeavanje zagonetke

Lemarchandove kutije da nije uo kada je veliko zvono poelozvoniti. Ureaj je konstruirao vrhunski majstor i zagonetka je bila uovome - iako mu je bilo reeno da kutija sadri udesa, izgledalo jeda jednostavno nema naina daju se otvori; ni na jednoj od njezinihest crno lakiranih ploha nije bilo ni traga postojanju pritisnih toakakoje bi odvojile jedan dio ove trodimenzionalne slagalice od drugog.

Frank je ve vidio sline slagalice - uglavnom u Hong Kongu,proizvodi kineskog ukusa u izradi apstrakcija od drveta - ali otrini itehnolokom geniju Kineza Francuz je dodao perverznu logikusvojstvenu samo njemu. Ako je sustav slagalice i postojao, Frank ganije uspio pronai. Tek nakon nekoliko sati pokuaja i pogreakasluajan raspored prstiju, tonije srednjaka i malog prsta, donijeli suploda; gotovo neujan klik, a onda - pobjeda! - dio kutije odvojio seod svojih susjeda.

To je donijelo dva otkria.

Prvo je bilo da su unutarnje povrine glatko polirane. Frankov je odraz - iskrivljen, nepotpun - klizio lakom.Drago, dajeLemarchand, koji je u svom vremenu izraivao ptice pjevice,konstruirao kutiju tako da je njezino otvaranje aktiviralo glazbenimehanizam koji je poeo zveckati kratku melodiju uzvienejednostavnosti.

Ohrabren uspjehom, Frank je nastavio grozniavije raditi nakutiji, hitro pronalazei nova svrstavanja izdubljenih pukotina i

nauljenih kukica koje su zauzvrat otkrivale nove strukture. I svakonovo rjeenje - svaki novi polu-okret, ili povlaenje - unosilo je nove


3/82

glazbene elemente u melodiju - melodija je bila kontrapunktiram irazvijana sve dok se poetni ton nije izgubio u ukraavanju.

U jednom trenutku njegovog rada zvono je poelo zvoniti -postojana sumorna zvonjava. Nije ga uo, barem ne svjesno. Alikada je slagalica bila gotovo dovrena -unutranjost koja je izgledalapoput raspletena ogledala -postao je svjestan tako snanog grenjaeluca na zvonja-. vu zvona, kao daje zvonilo polovicu njegovogivota.

Podigao je pogled sa svog posla. Na nekoliko je trenutakapretpostavio da buka dolazi odnekud izvana, s ulice -ali brzo jeodbacio tu pomisao. Bila je gotovo pono kada je poeo raditi naptiarevoj kutiji; proteklo je nekoliko sati od tada - sati kojih se ne bi

sjeao da nije imao sat na ruci. U gradu nije bilo crkve - koliko godoajne za vjernicima - koja bi zvonila za misu u to doba noi.Ne. Zvuk je dolazio iz mnogo vee udaljenosti, kroz vrata

(jo uvijek nevidljiva) za ije je otvaranje Lemarch-andova udesnakutija bila konstruirana. Sve tojeKirch-er, koji mu je prodao kutiju,obeao, bilo je istinito! Bio je na pragu novog svijeta; podrujabeskrajno udaljenog od sobe u kojoj je sjedio.

Beskrajno udaljenog, ali sada neoekivano blizu.Pomisao mu je ubrzala dah. Profinjeno je predvidio ovaj

trenutak; isplanirao je ovo cijepanje vela uz pomo sveg znanja koje je posjedovao. Za nekoliko e trenutaka biti ovdje - oni koje jeKircher nazivao Cenobiti*( cenobit - redovnik koji ivi u zajednici (cenobiju,samostanu) nap. prcv.), redovnici Reda Posjekotine. Dozvani i odvojeniod pokusa o visokim dosezima zadovoljstva da donesu svoje vjenomlade umove u svijet kie i neuspjeha.

Proteklog je tjedna neprekidno radio da bi pripremio sobu zanjih. Gole su daske bile pomno izribane i posute laticama. Kodzapadnog je zida postavio neku vrstu oltara za njih, koji je ukrasioizborom darova za pomirenje koji e prema Kircherovimuvjeravanjima osigurati njihovu uslugu: kosti, bomboni, igle. Vrnjegove mokrae - rezultat sedmodnevnog sakupljanja - leao je nalijevoj strani oltara, ako bi zatraili kakvu spontaniju gestusamooskvr-nua. Na desnoj strani bila je tacna golubi jih glava, za

koje je Kircher takoer savjetovao da budu pri ruci.


4/82

Nije nepanjom izostavio niti jedan dio rituala prizivanja.Nijedan kardinal eljan uskakanja u ribike izme nije mogao bititemeljitiji.

Ali sada, kada je zvonjava zvona postala glasnija utapajuiglazbu iz kutije, bio je uplaen.

Prekasno, promrmljao je sam sebi, nadajui se da e suzbitirastui strah. Lemarchandov je ureaj bio otvoren; posljednji je trikbio rijeen. Nije ostalo vremena za okolianje i aljenje. Ipak, nije liriskirao i ivot i zdrav razum da bi omoguio skidanje vela? ak se isada prolaz otvarao zadovoljstvima za ije postojanje nije znalo vieod aice ljudi, a mnogo manje ih je osjetilo zadovoljstva eponovo odrediti granice osjeaja, koja e ga osloboditi sumornog

kruga udnje, zavoenja i razoarenja koji ga ustrajno prati od ranemladosti. Bit e promijenjen tim znanj em, zar ne? Ni jedan ovj ekne moe doivjeti dubinu takvog osjeaja i ostati nepromijenjen.

Gola arulja u sreditu sobe se zatamnila i bljesnula; bljesnulai ponovno se zatamnila. Pratila je ritam zvona, jae svijetlei nasvaki udar. U stankama izmeu udara zvona tama je u sobi postalapotpuna; izgledalo je kao da je svijet na kojem je bio dvadeset idevet godina prestao postojati. Tada bi se zvono ponovno oglasilo iarulja bi tako snano svijetlila kao da se nikada nee ugasiti i u tihnekoliko dragocjenih sekundi stajao je na poznatom mjestu, svratima koja su vodila van i dolje, na ulicu, i s prozorom kroz koji je- daje imao volje (ili snage) maknuti kapke - mogao ugledatinagovjetaj jutra.

Sa svakim udarom zvona svjetlo sijalice je otkrivalo neto.Pod svjetlom je vidio oderani istoni zid; vidio je kako cigla na

trenutak gubi homogenost i eksplodira; vidio je, u tom istomtrenutku, mjesto iza sobe iz kojeg je dolazila zvonjava zvona. Svijetptica, zar ne? Golemi kosovi zarobljeni vjenom olujom. To je biosav smisao koji je uspio izvui o podruju iz kojeg su - ak i sada -dolazili hijerofanti*( hijerofant - jedan od najuglednijih sveenika u antikojGrkoj; upravljao obredima Eleuzinskih misterija - tajnih vjerskih obreda u

antikoj Eleuzini u svezi s kultom Demetre (boginja plodnosti i poljodjelstva) i

Perzefone (ki Zeusa i Demetre, ena Hada, vladarica podzemlja) nap. prev.): da

je u meteu i prepuno krhkih, polomljenih stvari koje su se podizale ipadale i ispunjavale tamni zrak stravom.


5/82

I onda, zid je ponovno bio cijel, a zvono se utialo. Sijalica jezatreperila. Ovoga se puta ugasila bez nade za ponovno paljenje.

Stajao je u tami i utio. ak i da se mogao sjetiti rijeidobrodolice koje je pripremio, jezik mu ih ne bi izgovorio. Bio jemrtav u njegovim ustima.

A onda, svjetlost.Dolazila je od njih: od kvarteta Cenobita koji su se sada, sa

zidom zatvorenim iza njih, nalazili u sobi. S njima je stiglanepostojana fosforescencija, poput sjaja riba u velikim dubinama:plavo, hladno, neoaravajue. Frank se iznenada dosjetio da senikada nije zapitao kako oni izgledaju. Njegova je mata, iakobogata to se tie prijevare i krae, bila siromana u drugim

stvarima: vjetina zamiljanja ovih uzoritosti bila je izvan njegovihmoi, pa nije ni pokuao.Zbog ega je onda bio tako nesretan kada je spustio pogled na

njih? Da li su uzrok oiljci koji su prekrivali svaki centimetarnjihovih tijela: meso je bilo kozmetiki izbueno i izrezano ipokopano pribadaama i kopama, a zatim napraeno pepelom? Dalije to miris vanilije koji su donijeli sa sobom, ijaje slatkoa slaboprikrivala smrad? Ilije bilo to to, dok je svjetlost jaala i dok ih jepozornije promatrao, nije vidio nita od radosti, ili ak ljudskosti nanjihovim osakaenim licima: samo oaj i pohlepu koja ga je tjeralana pranjenje crijeva.

"Koji je ovo grad?" upitalo je jedno od njih. Frank je imaoproblema sa sigurnim pogaanjem govornikovog spola. Odjea, ijisu pojedini dijelovi bili priiveni i za i kroz kou, sakrivala jeintimne dijelove tijela, a nita se nije nalazilo u talozima glasa ili u

svojevoljno unakaenom liku to bi pruilo najmanji trag. Kada jegovorilo kuke, koje su probadale one kapke i bile povezanezamrenim sustavom lanaca, koji su prolazili kako kroz meso tako ikroz kosti, za sline kuke koje su probadale donju usnu, su se trzalezbog pokreta otkrivajui svjetlucavo meso ispod.

"Pitao sam te neto", reklo je. Frank nije odgovorio. Ime ovoggrada bila je posljednja stvar na koju je mislio.

"Da li razumije?" upitalo je stvorenje pored prvog

govornika. Glas je, za razliku od glasa njegovog prijatelja, bio lagani mukao glas uzbuene djevojke. Svaki centimetar glave bio mu jeistetoviran zamrenom reetkom i u svakoje sjecite vodoravnih i


6/82

okomitih linija bila zabodena pribadaa s glavom dragulja sve dokosti. Jezik je bio ukraen na slian nain. "Da li ti uope zna tkosmo mi?" upitalo je.

"Da", napokon je rekao Frank. "Znam" Naravno daje znao; oni Kircher proveli su duge noi u razgovorima o nagovjetajimasakupljenima iz Boling-brokeovih i Gilles de R.aisovih dnevnika.Sve stoje ovjeanstvo znalo o Redu Posjekotine znao je i on.

Pa ipak ... oekivao je neto drugaije. Oekivao je neki znaknebrojenih divota kojima su imali pristup. Mislio je da e doi saenama, prije svega, crnokosim enama, plavokosim enama,obrijanim enama obuenim za in ljubavi: njihove usne namirisane,njihova bedra drhte od elje za irenjem, njihove stranjice teke, ba

kako ih voli. Oekivao je uzdahe i malaksala tijela rairena pocvijeu na podu poput ivog tepiha; oekivao je djevice, kurve ija jesvaka pukotina spremna na njegovo traenje i ije bi ga vjetineodvele -gore, gore - do nesanjanih ekstazaj U njihovim bi rukamasvijet bio zaboravljen. Bio bi uzvien svojom poudom, umjestoprezren zbog nje.

Ali ne. Ni ena, ni uzdaha. Samo ove bespolne stvari, snjihovim naboranim mesom.

Sada je progovorio trei Cenobit. Njegov je lik bio takostrahovito izrezan - rane su bile njegovane sve dok se nisu napuhnule- da su mu oi bile nevidljive, a rijei su mu bile nejasne zahvaljujuiizoblienju usta.

"to eli?" upitao ga je.Pogledao je ovog govornika pomnije nego prethodno dvoje.

Njegov se strah otapao sa svakom sekundom koja je prola. Sjeanja

na zastraujue mjesto iza zida ve

su uzmicala. Ostao je s ovimoronulim nakazama; s njihovim smradom, njihovom neobinom

izoblienou, njihovom oitom krhkou. Jedina stvar koje setrebao bojati bila je munina.

"Kircher je rekao da e vas biti pet", rekao je Frank. "Inenjere doi ako trenutak zavrijedi", stigao je odgovor. "A sada, ponovnote pitamo: to eli?"

Zato im ne bi dao iskren odgovor?

"Uitak", odgovorio je. "Kircher je rekao da znate sve ouitku."


7/82

"Oh, znamo", odgovorio je prvi. "Sve to si ikada poelio.""Da?"

"Naravno. Naravno." Buljio je u njega svojim isuvi-emrtvakim oima. "O emu si matao?" upitao je.

Pitanje ga je, postavljeno ovako otvoreno, zbunilo. Kako semoe nadati da e izraziti prirodu fantazija koje je proizveo njegovlibido?

Jo je uvijek tragao za rijeima kada je jedan od njihprogovorio.

"Ovaj svijet... razoaran si njime?""Poprilino", odgovorio je."Nisi prvi koga su umorile njegove trivijalnosti", stigao je

odgovor. "Bilo je i drugih.""Ne tako mnogo", reetkasto je lice dodalo."Istina. Najvie nekolicina. Ali malo ih se usudilo upotrijebiti

Lemarchandovu konfiguraciju. Ljudi poput tebe, gladni novihmogunosti, koji su uli da posjedujemo vama nepoznate vjetine."

"Oekivao sam -" poeo je Frank."Znamo to si oekivao", odgovorio je Cenobit. "Shvaamo

prirodu tvoje mahnitosti i u irinu i u dubinu. U potpunosti nam jepoznata."

Frank je zagunao."Onda", rekao je, "znate o emu sam matao. Vi mi moete

omoguiti uitak."Lice stvari se otvorilo, usna mu se krivila unatrag u

majmunskom smijeku."Ne kako ga ti shvaa", stigao je odgovor.

Frank se pokuao umijeati, ali stvorenje je podiglo ruku uznak tiine."Postoje stanja ivanih podraaja", reklo je, "koja tvoja

mata, kako god bila uzbuena, ni u snu ne moe probuditi.""... da?""Oh, da. Oh, sto posto sigurno. Tvoj najskriveniji porok je

djeja igra u odnosu na iskustva koja mi nudimo.""Da li e sudjelovati u njima?" pitao je drugi Cenobit.

Frank je pogledao oiljke i kuke. Ponovno, njegov je jezik biomrtav.

"Hoe li?"


8/82

Vani, negdje u blizini, svijet e se uskoro poeti buditi.Gledao ga je kako se budi s prozora ove sobe, dan za danom, kreuise prema novom odsjeku uzaludnog lova, a znao je, znao je, da tamovani nema niega to bi ga uzbudilo. Nije bilo vruine, samo znoj.Nije bilo strasti; samo iznenadna pouda i isto tako iznenadnaravnodunost. Okrenuo je leda takvom nezadovoljstvu. Ako pri tomemora interpretirati znakove koje su mu ova stvorenja donijela, tada jeto bila cijena ambicije. Bio ju je spreman platiti.

"Pokaite mi", rekao je."Nema povratka. Da li ti je to jasno?""Pokaite mi."Nije ih trebalo vie pozivati da bi podigli zavjesu. uo je

kripu vrata dok su se otvarala, i okrenuo se da bi vidio daje svijetiza praga nestao kako bi bio zamijenjen istom tamom ispunjenompanikom iz koje su izali lanovi Reda. Pogledao je Cenobite traeineko objanjenje za ovo. Ali oni su nestali. Ipak, njihov odlazak nijeostao nezabiljeen. Sa sobom su uzeli cvijee ostavljajui samo goledaske, a na zidu su darovi koje je sakupio pocrnili kao da se nalaze unekom razjarenom, ali nevidljivom plamenu. Osjetio je gorinunjihovog izgaranja; tako je otro nagrizla njegov nos daje imaoosjeaj da e prokrvariti.

Ali smrad izgaranja bio je samo poetak. Ubrzo je otkrio damu je desetak drugih mirisa ispunjavalo glavu. Mirisi koje je do sada jedva primjeivao iznenada su bili nesnosno jaki. Zaostali vonjugrabljenog cvijea; smrad boje na stropu i biljni sok iz drva podnjegovim nogama: svi su mu ispunjavali glavu.

ak je mogao namirisati tamu ispred vrata; i u njoj prljavtinu

stotina tisua ptica.Stavio je ruku preko usta i nosa da bi prevladao nalet munine

koji je prijetio da ga svlada, ali smrad znoja s njegovih prstijuprouzroio je vrtoglavicu. Mogao je biti natjeran na povraanje danije bilo novih osjeta koji su preplavljivali njegov sustav iz svakogivanog svretka i okusnog pupoljka.

Izgledalo je da iznenada moe osjetiti sudare komadiapraine s koom. Svaki udisaj zraka gulio mu je usne; svaki treptaj

oko. Slina je gorjela u dnu njegovog grla, a komadi jueranjegodreska koji se zaglavio meu zubima odailja je greve cijelimsustavom kad je izluio kap soka na njegov jezik.


9/82

Ui mu nisu bile nita manje osjetljive. Glava mu je bilaispunjena tisuama zveketa, od kojih je nekima on bio otac. Zrakkoji mu je udarao u bubnjie bio je orkan; vjetar u njegovimcrijevima bio je grom. Ali bilo je i drugih zvukova - bezbrojnihzvukova - koji su ga salijetali negdje izvana. Glasovi podignuti ubijesu, proaputane izjave ljubavi; rika i klepetanja; odlomci pjesme;suze.

Da lije to to uje svijet? Dolazak jutra u tisue domova? Nijeimao prilike bolje posluati; kakofonija je uguila bilo kakvumogunost analize u njegovoj glavi.

Ali bilo je gore. Oi! O Boe u Nebesima, nikada nije nisanjao da one mogu biti takvo muenje; on, koji je mislio da na

svijetu nije ostalo nita to ga moe zaprepastiti. Sada mu se vrtjelo!Posvuda, prizori!Glatka buka stropa bila je stravina geografija poteza

kistom, tkanje njegove jednobojne koulje nepodnoljiva razraenostniti. Krajikom oka ugledao je crva kako puzi po glavi mrtvegolubice i okree oi prema njemu, shvativi daje vidio. Previe!Previe!

Prestravljeno je zatvorio oi. Ali mnogo je vie bilo unutranego vani; sjeanja ija ga je nasilnost gurnula na rub ludila. Sisao jemajino mlijeko i zagrcnuo se; osjetio je bratove ruke oko sebe(borba ili bratski zagrljaj? U svakom sluaju, guilo je). I vie,mnogo, mnogo vie. Kratki ivotni vijek osjeaja, svi ispisanisavrenim rukopisom na njegovom cortexu, koji ga trgaju svojomupornou da budu upameni.

Osjeao je daje blizu eksplozije. Sigurno je da svijet izvan

njegove glave - soba i ptice iza vrata - oni, uz sve njihove vriteeprekomjernosti, ne mogu biti tako dominirajui poput njegovih

sjeanja. To je bolje, pomislio je i pokuao otvoriti oi. Ali kapci senisu mogli odlijepiti. Suze ili gnoj ili igla i niti su ih zatvorili.

Prisjetio se pria o Cenobitima: kuke, lanci. Da li su i njemuizvrili slinu operaciju, zatvarajui ga iza njegovih oiju smimohodom vlastite povijesti?

U strahu za svoj zdrav razum poeo im se obraati, iako vie

nije bio siguran da se uope nalaze u dosegu njegovog glasa."Zato!" upitao je. "Zato mi radite ovo?"


10/82

Jeka njegovih rijei tutnjala mu je u uima, ali on je na to jedva obraao panju. Novi osjeaji uplivavali su iz prolosti da biga muili. Djetinjstvo se jo uvijek zadravalo na njegovom jeziku(mlijeko i frustracija), ali sada su mu se pridruivali osjeaji odraslogovjeka. Odrastao je! Bio je brkat i moan, teke ruke, elina muda.

Mladenaki su uici posjedovali prizvuk novog, ali kako sugodine puzile blago je uzbuenje gubilo potenciju, snaniji i snanijidoivljaji bili su pozivani. I ponovno su doli, prodorniji zbogleanja u tami na periferiji njegovog mozga.

Osjetio je nebrojene okuse na jeziku: gorko, slatko, kiselo,slano; namirisao zaine i govna i majinu kosu; vidio gradove i neba;vidio brzinu, vidio dubine;jeo s odavno mrtvim ljudima i bio opeen

vrelinom njihove pljuvake na svom obrazu.I naravno, tamo je bilo ena.Uvijek su se, usred pometnje i zbunjenosti, pojavljivala

sjeanja na ene, napadajui ga svojim mirisom, svojom strukturom,svojim okusom.

Blizina ovog harema ga je uzbudila, unato okolnosti.Otvorio je hlae i drkao kurac, vie iz elje da izbaci sjeme i budeosloboen ovih stvorenja nego zbog zadovoljstva.

Bio je jedva svjestan, dok je drkao, da sigurno predstavljabijedan prizor: slijepac u praznoj sobi, uzbuen zbog sna. Ali muan,turoban orgazam nije uspio nimalo usporiti ustrajno razmetanje.Koljena su mu se svinula i tijelo mu se sruilo na daske gdje je palasperma. Udarac u pod prouzroio je napad bola, ali reakcija je bilaisprana prije novog vala sjeanja.

Prevrnuo se na lea i vritao; vritao i molio kraj, ali osjeaji

su i dalje rasli, odskakali u nove visine sa svakom molitvom zaprestanak koju je ponudio.Preklinjanja su postala jedinstven zvuk, rijei i razum

pomraeni panikom. Izgledalo je da ovome nema kraja, osim ludila.Nema nade osim biti izgubljen u nadi.

Kada je uobliio ovu posljednju, oajniku misao, muenje jestalo.

Sve odjednom, sve. Nestalo. Vid, zvuk, dodir, okus, miris.

Odjednom ih je bio lien. Onda su dole sekunde kada je sumnjao usvoje postojanje. Dva otkucaja srca; tri, etiri.


11/82

Na petom je otkucaju otvorio oi. Soba je bila prazna,golubice i vr s pialinom su nestali. Vrata su bila zatvorena.

Polako je sjeo. Udovi su mu drhtali; osjeao je prodoran bol uglavi, runom zglobu i mjehuru.

A onda - kretnja na drugom kraju sobe privukla je njegovupanju.

Tamo, gdje je prije nekoliko trenutaka bio prazan prostorstajao je lik. Bio je to etvrti Cenobit, onaj koji uope nije govorio,ili pokazao lice. Ne to, sada je vidio, nego ona. Kapuljaa koju jenosila bila je odbaena, kao i odjea, ena ispod bila je siva, a ipaksvjetlucava, usne su joj bile krvave, noge rairene tako da supokazivale savren rez na njezinoj piki. Sjedila je na hrpi istrunulih

ljudskih glava i nasmijeila su u znak dobrodolice.Sudar senzualnosti i smrti ga je prestravio. Da li je uopemogao sumnjati daje ona osobno likvidirala ove rtve? Njihovo trulomeso nalazilo se ispod njezinih noktiju, a njihovi su jezici -dvadesetak ili vie - leali poslagani u redovima na njezinimnauljenim bedrima, kao da ekaju na ulaz. Nije ni sumnjao da sumozgovi koji su sada polagano curili iz njihovih uiju i nosova biliotjerani u ludilo prije nego to je udarac ili poljubac zaustavionjihova srca.

Kircher mu je lagao; ili to ili je bio neugodno zaveden. Nijebilo uitka u zraku, barem ne po ljudskom poimanju.

Napravio je pogreku otvarajui Lemarchandovu kutiju. Vrlostranu pogreku.

"Oh, zavrio si sa sanjanjem", rekao je Cenobit pomno gagledajui kako lei na golim daskama teko diui. "Dobro"

Ustala je. Jezici su pali na pod poput kie pueva."Sada moemo poeti", rekla je.

DVA

"Ba i nije ono to sam oekivala", prokomentirala je Julijadok su stajali u hodniku. Bio je sumrak; hladan dan u kolovozu.Nikako idealno vrijeme za pregled kue koja je tako dugo bila

prazna.


12/82

"Treba popravke", rekao je Rory. "To je sve. Nitko nije bio unjoj otkad je umrla moja baka. To je gotovo tri godine. I prilino samsiguran da ona nije nita poduzimala pred kraj svog ivota".

"I tvoja je?""Moja i Frankova. Oporukom nam je ostavljena obojici. Ali

kada je posljednji put netko vidio velikog brata ...?"Slegnula je ramenima kao da se ne moe sjetiti, iako se vrlo

dobro sjeala. Tjedan dana prije vjenanja."Netko je rekao da je proteklog ljeta ovdje proveo nekoliko

dana. Ljenarei, nema sumnje. A onda je ponovo otiao. Njega nezanima imanje."

"Ali pretpostavimo da se uselimo i da se on onda vrati, traei

to je njegovo?""Otkupit u njegov dio. Trait u kredit od banke i isplatitimu njegovo. Njemu je oduvijek bio vaan samo novac."

Kimnula je, ali je izgledala sve samo ne uvjereno."Ne brini", rekao je prilazei joj i stavljajui ruke oko nje.

"Kua je naa, ljubavi. Moemo ju prebojati, preurediti i stvoriti namali raj."

Prouavao je njezino lice. Ponekad - osobito kada ju jepokretala sumnja kao sada -je njezina ljepota na njega djelovalaumalo zastraujue.

"Vjeruj mi", rekao je"Vjerujem ti.""Onda je u redu. to kae da se ponemo useljavati u

nedjelju?"

Nedjelja.To je jo uvijek bio dan Gospodnji u ovom kraju grada. ak i

ako vlasnici ovih dobro ureenih kua i dobro odgojena djeca nisuvie bili vjernici, jo su uvijek potivali dan Gospodnji. Nekoliko sezavjesa trznulo u stranu kada je stigao Lewtonov kombi i poeoistovar; neki su radoznali susjedi ak proli jednom ili dvaput poredkue pretvarajui se da eu pse; ali nitko nije popriao s prido-

licama, a kamoli ponudio pomo oko namjetaja. Nedjelja nije biladan za rad.


13/82

Julia je nadgledala raspakiravanje dok je Rory organiziraoistovar kombija s Lewtonom i Ludim Bobom dodajui jo jedan parruku. Bile su potrebne etiri vonje da se prevezu masivne stvari izUlice Alexandra i na kraju dana tamo je jo uvijek ostala hrpatriarija da se pokupe neki drugi put.

Oko etrnaest sati na vratima se pojavila Kirsty."Dola sam vidjeti mogu li pomoi", rekla je s prizvukom

dvosmislene isprike u glasu."Onda je bolje da ue", rekla je Julia. Otila je natrag u

dnevnu sobu koja je bila bojinica na kojoj je kaos pobjeivao i tihoproklela Roryja. Pozivanje izgubljene due u pomo bilo je njegovodjelo, u to sumnje nema. Ona e biti vie smetnja nego pomo,

njezino je neodreeno, neprekidno sanjarsko ponaanje strahovitoivciralo Juliju."to mogu uiniti?" upitala je Kirsty. "Rory je rekao ""Da", rekla je Julia. "Sigurna sam da je.""Gdje je? Rory, mislim.""Otiao je kombijem po jo jedan tovar, da ga doda ovim

nevoljama.""Oh."Julia je ublaila izraz svog lica. "Zna, jako je lijepo od tebe",

rekla je, "to si dola, ali mislim da trenutano nema nita ime bimogla pomoi."

Kirsty je lagano pocrvenjela. ivjela je u snovima, ali nijebila glupa.

"Dobro", rekla je. "Jesi li sigurna? Mogu li ... mislim, modati mogu skuhati alicu kave?"

"Kava", rekla je Julia. Pomisao na kavu podsjetila ju je kako je njezino grlo postalo sasueno. "Da", priznala je. "To nije loaideja."

Kuhanje kave nije prolo bez manjih okova. Niti jedanzadatak koji Kirsty preuzme nije se nikada pokazao kao jednostavan.

Stajala je u kuhinji grijui vodu u posudi za ije joj jepronalaenje bilo potrebno pola sata i razmiljajui da moda ipaknije trebala doi. Julia ju je uvijek udno gledala, kao daje bila

pomalo zbunjena injenicom to ju nisu uguili pri roenju. Nemaveze. Rory ju je pozvao, zar ne? I to je bio dovoljan razlog. Ne biodbila priliku da vidi njegov smijeak ni zbog sto Julija.


14/82

Kombije stigao dvadeset i pet minuta kasnije, minuta ukojima su ene dva puta pokuale zapoeti razgovor i dva puta nisuuspjele. Imale su malo zajednikog: Julia slatka, lijepa, privlaila jepoglede i udvarae, i Kirsty, djevojka slabanih ruku ije su oi bilebistre poput Julijinih prije ili poslije suza. Davno je zakljuila daivot nije poten. Ali zato su joj, kada je odluila prihvatiti gorkuistinu, okolnosti stalno to nabijale na nos?

Potajno je gledala Juliju kako radi i Kirsty je izgledalo da jeta ena nesposobna za runou. Svaka je gesta -zalutali uperak koseodmaknut iz oiju nadlakticom, otpuhivanje praine s najdrae alice- bila ispunjena tako lakim, nenamjernim skladom. Vidjevi torazumjela je Roryjevo psee oboavanje, shvativi ga ponovo je

poela oajavati.Doao je, napokon, mirkajui i znojan. Popodnevno je suncebilo nemilosrdno. Iscerio joj se, pokazujui na-zupanu crtu svojihprednjih zuba koje je ona prva smatrala neodoljivima.

"Drago mi je to si dola", rekao je "Sretna sam to mogupomoi -", odgovorila je, ali on je ve pogledao u stranu: Juliju."Kako ide?"

"Gubim razum", odgovorila mu je. "Pa, sada se moeodmoriti od napora", rekao je. "U ovoj smo turi donijeli krevet."Zavjereniki joj je namignuo, ali ona nije reagirala.

"Mogu li pomoi s istovarom?" ponudila se Kirsty. "Lewton iL. B. se bave time", stigao je Roryjev odgovor.

"Oh.""Ali dao bih i ruku i nogu za alicu aja.""Nismo pronale aj", rekla mu je Julia.

"Oh. A moda kava, onda?""Dobro", rekla je Kirsty. "I za ostalu dvojicu?""Ubili bi za alicu."Kirsty je otila natrag u kuhinju, napunila malu posudu

vodom gotovo do ruba i stavila ju natrag na tednjak. Iz hodnika jeula Roryja kako rukovodi istovarom.

Bio je to krevet: brani krevet. Iako je uporno pokuavala izmisli izbaciti prizor Roryja kako grli Juliju, nije uspjela. Dok je

gledala vodu kako tiho kuha i isparava i napokon kljua isti bolniprizori njihovog zadovoljstva vraali su se ponovo i ponovo.


15/82

Dok su njih trojica bili vani i istovarivali etvrti, posljednjitovar dana, Julia je izgubila ivce zbog raspakiravanja. To je bilakatastrofa, rekla je: sve je bilo raspareno i stavljeno u kutijepogrenim redoslijedom. Morala je prekopati savreno nepotrebnestvari da bi stigla do osnovnih potreptina.

Kirsty je utei ostala u kuhinji i prala prljave alice.Psujui glasnije Julia je napustila kaos i izala van na

stepenice zapaliti cigaretu. Naslonila se na otvorena vrata i udahnulazrak prepun peludi. Ve je, iako je tek bio 21. kolovoz, popodneodisalo zamagljenim mirisom nadolazee jeseni.

Izgubila je pojam o vremenu, jer dok je stajala tamo zvono jepoelo zvoniti za veernju misu: slijed zvonjave se podizao i sputao

u lijenim valovima. Zvuk je bio umirujui. Nagnao ju je narazmiljanje o djetinjstvu, iako ne - nije joj uspjelo - na prisjeanjenekog odreenog dana ili mjesta. Samo na djetinjstvo: natajanstvenost.

Prolo je etiri godine otkad je posljednji put bila u crkvi: biloje to u stvari na dan udaje za Roryja. Pomisao na taj dan - ili radijena obeanje koje je ostalo neispunjeno - zagorilo je trenutak.Zakoraila je sa stepenica; zvona u punoj snazi su ju pratila priulasku u kuu. Nakon dodira sunca na njezino uzdignuto liceunutranjost je izgledala sumorno. Iznenada je dola na rub plaa odumora.

Morat e sastaviti krevet prije nego to se veeras srue naspavanje, a jo uvijek moraju odluiti koju e sobu koristiti kaospavau. Uinit e to sada, odluila je, i time izbjei povratak udnevnu sobu gdje se nalazila vjeno turobna Kirsty.

Zvono je jo uvijek odzvanjalo kad je otvorila vrata prednjesobe na katu. Bila je to najvea od gornjih soba -uobiajen izbor - alisunce danas nije ulo u nju (kao ni sve ostale dane ovog ljeta), zatoto su kapci bili sputeni. Zbog toga je bilo hladnije nego u ostalimdijelovima kue, a zrak je bio ustajao. Prela je preko prljavih dasakado prozora u namjeri da podigne kapke.

Na prozorskoj je dasci uoila neto neobino. Kapak je biovrsto prikucan avlom za prozorski okvir, uinkovito sprjeavajui i

najmanji upliv ivota sa suncem obasjane ulice dolje. Pokuala jeosloboditi kapak, ali nije uspjela. Onaj tko je to napravio, tko god tobio, obavio je temeljit posao.


16/82

Nema veze, Rory e povaditi avle klijetima kada se vrati.Okrenula se od prozora i pri tom iznenadno i prisilno postala svjesnazvona koje je jo uvijek dozivalo vjernike. Zar ne dolaze veeras?Da li na udici nema dovoljno mamca u obliku obeanja raja? Misaoje lagano treperila: iezla je u trenutku. Ali zvono je i dalje zvoniloodjekujui sobom. Kao da su njezini udovi, ve bolni od umora, bilipovlaeni na dolje svakim udarom. U glavi joj je nekontroliranopulsiralo.

Soba je odvratna, odluila je: bila je pljesniva, a njezinimrani zidovi hladni. Unato njezinoj veliini nee dopustiti Roryjudaje nagovori daju upotrijebe kao spavau sobu. Neka trune.

Krenula je prema vratima, ali kada im je prila na pola metra,

kutovi sobe kao da su zakripjeli i vrata su se zalupila. ivci su jojposkoili. Krajnjim naporom zaustavila je jecaj.Umjesto toga mirno je rekla:"Idi u pakao", i zgrabila kvaku. Lako se okrenula (zato ne

bi? ipak, pao joj je kamen sa srca) i vrata su se otvorila. Iz hodnika iprizemlja stigao je val topline i ukasta svjetlost.

Zatvorila je vrata iza sebe i s udnim zadovoljstvom ijekorijene nije mogla ili htjela shvatiti okrenula klju u bravi.

Kada je to uinila zvonjava je prestala." Ali to je najvea od svih soba ...""Ne svia mi se, Rory. Vlana je. Moemo upotrijebiti

stranju sobu.""Ako uspijemo jebeni krevet provui kroz vrata!""Naravno da moemo. Zna da moemo.""To je neiskoritenost dobre sobe", pobunio se, jako dobro

znajui daje ovofait accompli."Majka najbolje zna", rekla je i nasmijeila mu se pogledavi

ga oima iji je sjaj bio daleko od majinskog.Godinja doba eznu jedno za drugim, poput mukaraca i

ena, da bi mogla biti izlijeena od svojih neumjerenosti.Proljee, ako se zadri samo tjedan due od svog trajanja,

poinje eznuti za ljetom da okona dane neprekidnih obeanja.Ljeto se pak uskoro poinje znojiti za neim to e zatomiti njegovu

vruinu, a ak e se i najbogatije jeseni na kraju umoriti odotmjenosti i bolovati za naglom, otrom hladnoom koja e ubitinjihovu plodnost.


17/82

ak i zima - najotrije godinje doba, najnesmiljenije - sanja,dok veljaa puzi, o plamenu koji e ju trenutano otopiti. Sve sestvari umaraju s vremenom i poinju traiti l neku suprotnost da sespase od sebe samih.

I tako je kolovoz popustio pred rujnom i zbog toga nije bilomnogo pritubi.

TRI

Uz uloeni rad kua u Ulici Lodovica poinjala je izgledatigostoljubivije. Ako je i bilo posjeta susjeda, oni su - ponekad nakon

odmjeravanja branog para - otvoreno govorili kako su sretni to jebroj pedeset i pet opet useljen. Samo je jedan od njih spomenuoFranka, govorei u prolazu o neobinom tipu koji je ivio u kuinekoliko tjedana proteklog ljeta. Nastao je trenutak zbunjenosti kada je Rory otkrio daje stanar bio njegov brat, ali to je ubrzo izgladilaJulia ije armerske sposobnosti nisu poznavale granice.

Rory je rijetko spominjao Franka tijekom braka s Ju-lijom,iako je razlika izmeu njega i brata bila samo osamnaest mjeseci ikao djeca su bili nerazdvojni. Julia je ovo saznala prilikom pijanogprisjeanja - mjesec ili dva prije vjenanja - kada je Rory nadugakopriao o Franku. Bila je to tuna pria. Putovi brae su se razdvojilikada su proli pubertet i Rory je alio zbog toga. Jo je vie aliozbog bola koji je Frankov divlji nain ivota prouzroio njihovimroditeljima. Izgledalo je da kad god se Frank pojavi, poput groma izvedra neba iz tko zna kojeg kuta kugle zemaljske u kome je

trenutano sijao pusto, sa sobom donosi samo tugu. Njegove suprie o pustolovinama u pliacima zloina, prie o kurvama i sitnim

kraama, zaprepaivale obitelj. Ali bilo je i gore, barem je Rorytako rekao. U svojim je razuzdanijim trenucima Frank govorio oivotu voenom u deliriju; o gladi za iskustvima koja nisu doputalanikakve moralne vrijednosti.

Da lije to bio ton Roryjevog prianja, mjeavina odbojnosti izavisti, to je tako pobudilo Julijinu radoznalost? Koji god razlog

bio, ubrzo je bila opsjednuta neutaivom radoznalou u svezi togluaka.


18/82

A onda se, jedva etrnaest dana prije vjenanja, crna ovcaosobno pojavila. U posljednje su vrijeme stvari za njega ile dobro.Na prstima je nosio zlatno prstenje, koa mu je bila sjajna ipreplanula. Bilo je malo vanjskih znakova udovita koje je Roryopisao. Brat Frank bio je gladak poput dje je guzice. Podlegla jenjegovom armu u roku nekoliko sati.

Slijedilo je udno razdoblje. Kako je vrijeme puzilo premadanu vjenanja otkrila je da sve manje i manje razmilja o svombuduem suprugu, a sve vie i vie o njegovom bratu. Nisu bili upotpunosti razliiti; odreeni ritam njihovog govora i neusiljenoponaanje oznaavali su ih kao brau. Ali Roryjevim vrlinama Frank je dodao neto to njegov brat nikada nee posjedovati: predivnu

zdvojnost.Moda je ono to se sljedee dogodilo bilo neizbjeno: i bezobzira kako se otro borila protiv svojih nagona samo bi odgodilaiskazivanje osjeaja koje su imali jedno prema drugom. Barem setako kasnije pokuavala sama sebi opravdati. Ali nakon stojesamookrivljivanje zavrilo jo je uvijek uvala sjeanje na njihovprvi - i posljednji - susret.

Kirsty je bila u kui, zar ne, na nekom svadbenom zadatku,kada je Frank stigao. Uz pomo te telepatije koja dolazi sa udnjom(i blijedi s njom) Julia je znala da je danas taj dan. Ostavila je Kirstyda radi popise ili slino i odvela Franka na kat pod izgovorom da emu pokazati vjenanu haljinu. Dobro se toga sjeala; kako je zatraioda vidi haljinu i kako je stavila veo, smijui se na prizor sebe ubijelom i njega kako joj prilazi i podie veo, a ona se i dalje smijala,smijala i smijala kao da provjerava vrstou njegove namjere. On

ipak nije bio ohla

en njezinim smijehom, niti je gubio vrijeme natriarije poput zavoenja. Ugodna je vanjtina trenutano popustilapred grubljim materijalom. Njihovo je spajanje posjedovalo, usvakom pogledu osim njezinog pristanka, svu nasilnost i neuivanjesilovanja.

Sjeanja su ublaila dogaaje, naravno, i u etiri godine (i petmjeseci) od tog popodneva esto je proivljavala prizor. Sada,prisjeajui ga se, modrice su bile trofeji njihove poude, njezine su

suze bile nepobitan dokaz njenih osjeaja prema Franku.Idueg je dana nestao. Ispario u Bangkok ili na Uskrsne

otoke, neko mjesto gdje nikome nije duan odgovore. alila je za


19/82

njim; nije si mogla pomoi. A niti je aljenje prolo neopaeno. Iakoo tome nisu otvoreno razgovarali, esto se pitala da li je kasnijepogoranje odnosa s Roryjem tada poelo: njezinim razmiljanjem oFranku dok vodi ljubav s njegovim bratom.

A sada? Sada je izgledalo da su se, unato promjeni kunoginterijera i prilici za novim zajednikim poetkom, okolnosti urotiledaju ponovo prisjeaju na Franka.

Nijeju samo ogovaranje susjeda podsjetilo na njega. Jednogadana, kada je bila sama kod kue i otpakiravala razne osobne stvari,naila je na nekoliko albuma Roryjevih fotografija. Mnoge su bilerelativno nove fotografije njih dvoje u Ateni i na Malti. Ali zatrpanemeu prozranim osmjesima nalazile su se neke fotografije za koje

se nije mogla sjetiti da ih je ikad vidjela (da li ih je Rory sakrivao odnje?); obiteljske fotografije stare desetljeima. Fotografija svjenanja njegovih roditelja; crno-bijela fotografija vremenomnagrizena u sivu mrlju. Fotografije krtenja, na kojima ponosnikumovi dre djecu umotanu u obiteljsku ipku.

A onda, zajednike fotografije brae; kao male djece rairenihoiju; kao mrzovoljnih kolaraca fotografiranih na gimnastikimtakmienjima i kolskim sveanostima. Onda se, kad je nastupilaplahost puberteta prepunog akni, broj fotografija smanjio - dok seabe nisu pojavile u obliku prineva, druga strana puberteta.

Vidjevi Franka u sjajnim bojama kako se glupira ispredfotoaparata osjetila je da crveni u licu. Bio je olienje mladosti,dovoljno predvidljivo; uvijek odjeven a la mode. Rory je, nasuprotnjemu, bio zastarjelo odjeven. inilo joj se da su budunosti braebile skicirane na ovim ranim fotografijama. Frank, nasmijeeni,

zavodljivi kameleon i Rory, razboriti graanin.Napokon je spremila fotografije i otkrila, kada je ustala, da su

s crvenilom dole suze. Nisu to bile suze alosti. Nije ih trebala. Oisuju pekle od bijesa. Nekako je, izmeu dva udisaja, odlutala.

Takoer je znala, sa stopostotnom sigurnou, kada se prviput izgubila. Leei na krevetu prekrivenom vjenanom ipkom, dokjoj je Frank obasipao vrat poljupcima.

Svako bi malo otila gore u sobu sa zakucanim kapcima.

Do sada su malo napravili na ureenju gornjih katova, dajuiprednost prostorima pred oima javnosti. Soba je zbog toga ostala


20/82

nedirnuta. Nitko nije ulazio, zaista, osim ovih njezinih nekolikoposjeta.

Nije bila sigurna zato je ila gore; ili kako shvatiti neobinulepezu osjeaja koji su ju obuzimali dok je bila tamo. Ali bilo jeneto u mranoj unutranjosti to joj je davalo utjehu: bila je to nekavrsta maternice; maternica mrtve ene. Ponekad, dok je Rory radio, jednostavno bi se popela stepenicama i sjedila u miru na nita nemislei; ili je to bilo neto to nije mogla opisati rijeima.

Ovi su boravci pobudili neobian osjeaj krivnje i trudila sene ii u sobu dok je Rory bio u blizini. Ali to nije uvijek bilomogue. Ponekad su ju noge odvele tamo bez naloga da to uine.

To se tako dogodilo i te nedjelje, dana krvi.

Gledala je Roryja kako radi na kuhinjskim vratima, kakodlijetom skida nekoliko slojeva boje oko arki, kada joj se uinilo dauje zov sobe. Zadovoljna stoje on u potpunosti zaokupljen poslom,otila je gore.

Bilo je hladnije nego obino i zbog toga joj je bilo drago.Stavila je ruku na zid, a zatim svoj ohlaeni dlan poloila na elo.

"Nema smisla", promrmljala je sama sebi, zamiljajuiovjeka koji radi u prizemlju. Nije ga voljela: ne vie nego to je on,oduzevi zaluenost njezinim licem, volio nju. Strugao je dlijetom usvom osobnom svijetu; ona je patila ovdje, vrlo daleko od njega.

Udar vjetraje zahvatio stranja vrata u prizemlju. ula je kakosu se zalupila.

Dolje, udarac je prouzroio da Rory izgubi koncentraciju.Dlijeto je poskoilo sa svoje putanje i duboko zarealo u palacnjegove lijeve ruke. Viknuo je kad se pojavio obojeni mlaz. Dlijeto

je udarilo u pod."Pakao i prokletstvo!"ulaje, ali nije nita uinila. Prekasno je izronila kroz mrtvilo

potitenosti i shvatila da on dolazi gore. Petljala je traei klju ismiljala ispriku da opravda svoju nazonost u sobi, ustala je, ali on je ve bio na vratima i prelazio prag trei prema njoj s desnomrukom neprikladno vrsto stisnutom oko lijeve. Krv je obilno tekla.Izviralaje izmeu njegovih prstiju i curila mu niz ruku, kapala s lakta

dodajui mrlju za mrljom na gole daske."to si napravio?" upitala ga je"Na to ti lii?" rekao je kroz stisnute zube. "Porezao sam se."


21/82

Njegovo lice i vrat dobili su boju staklarskog kita. Ve ga jevidjela ovakvog, jednom se zgodom onesvijestio ugledavi vlastitukrv.

"Uini neto", rekao je s gaenjem."Da li je duboko?""Ne znam!" viknuo je na nju. "Ne elim pogledati!"Bio je smijean, pomislila je: ali ovo nije vrijeme za davanje

oduka preziru koji je osjeala. Umjesto toga uzela je njegovukrvavu ruku u svoje i dok je gledao u stranu maknula dlan sposjekotine. Bila je velika i jo je uvijek obilno krvarila. Crvena krv;tamnocrvena krv.

"Mislim da je bolje da te odvedem u bolnicu", rekla mu je.

"Moe li pokriti ranu?" upitao je glasom koji je sada biolien ljutnje."Naravno. Donijet u isti zavoj. Doi ""Ne", rekao je, kimajui svojim pepeljastim licem. "Ako

napravim korak mislim da u se onesvijestiti.""Onda ostani ovdje", umirila ga je. "Bit e dobro." Poto u

ormariu u kupaonici nije pronala vrste zavoje, uzela je nekolikoistih maramica iz njegove ladice i vratila se natrag u sobu. Sada jebio naslonjen na zid, koa mu je bila sjajna od znoja. Tapkao je ukrvi koja je istekla; mogla je osjetiti njezin otar miris u zraku.

Jo uvijek ga tiho uvjeravajui da nee umrijeti odpetcentimetarske posjekotine, omotala mu je maramicu oko ruke,veui ju drugom, a zatim ga odvela, dok je drhtao poput lista, nizstepenice (jednu po jednu, poput djeteta) i van u auto.

U bolnici su ekali jedan sat u dugom redu hodajuih

ranjenika prije nego to su ga napokon primili i saili. Uretrospektivi joj je bilo tee zakljuiti stoje oko dogaaja bilokominije: njegova slabost ili prekomjernost njegove zahvalnosti.Rekla mu je, kada je postao previe odbojan, da ne eli njegovuzahvalnost, i to je bila istina.

Nije eljela nita to joj je mogao ponuditi, osim moda svojeodsutnosti.

"Da li si ti oistio pod u vlanoj sobi?" upitala ga je iduega

dana. Zvali su ju vlana soba od one prve nedjelje iako nije bilo ninaznake truljenja od stropa do podnih letvica.


22/82

Rory je podigao pogled sa svog asopisa. Sivi su mjesecivisjeli ispod njegovih oiju. Nije dobro spavao, tako je rekao.Porezani prst i imao je none more o smrti. Ona je, nasuprot njemu,spavala poput bebe.

"to si rekla?" upitao ju je."Pod", ponovo je rekla. "Bilo je krvi na podu. Ti si ju oistio."Odmahnuo je glavom."Ne", rekao je jednostavno i vratio se asopisu."Pa, ja nisam", rekla je.Uputio joj je obziran smijeak."Ti si tako savrena hausfrau", rekao je. "ak ni ne zna kada

to radi."

Tema je ovdje bila iscrpljena. Bio je spreman, oito, vjerovatida ona polako gubi razum.Ona je, za razliku od njega, imala udan osjeaj da e ga

ponovo pronai.

ETIRI

Kirsty je mrzila zabave. Osmjesi su trebali biti zalijepljenipreko panike: pogledi su trebali biti protumaeni; i najgore od svega,razgovor. Nije imala za rei nita to bi i najmanje zanimalo svijet, uovo je ve odavno bila uvjerena. Vidjela je previe oiju kako bulje unju da bi vjerovala drugaije; vidjela je svaku varku poznatu ovjekuza kulturno izvlaenje iz drutva glupana, poev od: "Ispriavam se,mislim da vidim svog raunovou koji tetura prema toaletu mrtavpijan."

Ali Rory je inzistirao da doe na proslavu useljenja u ku

u.Samo nekoliko bliskih prijatelja, obeao je. Rekla je da, predobro

znajui kakav bi scenarij rezultirao odbijanjem. Bezvoljno sjedenjekod kue u srdbi samooptu-ivanja, proklinjanje vlastitogkukaviluka i razmiljanje o Roryjevom draesnom licu.

Okupljanje nije bilo takvo muenje, kako se na krajupokazalo. Bilo je samo devet gostiju in toto, koje je sve povrnoznala i to je olakalo stvari. Nisu od nje oekivali da obasjava sobu;

samo da kima glavom i da se smije kada je prigodno. A Rory je bio -s jo uvijek zamotanom rukom - u svom najboljem izdanju, prepunprostodunosti bon-homie. ak se zapitala da li Neville - jedan od


23/82

Roryjevih kolega s posla - oijuka s njom iza svojih naoala, sumnjakoja je potvrena sredinom veeri kada se premjestio do nje i upitaoda li ju imalo zanima uzgoj maaka. Rekla mu je daju ne zanima, alioduvijek je bila spremna za nova iskustva. Izgledao je oduevljeno izahvaljujui tom krhkom izgovoru nastavio ju marljivo posluivatilikerima ostatak veeri. Do dvadeset tri i trideset bila je pripita, alisretna olupina, potaknuta najuobiajenijim opaskama na sve bolnijenapadaje hihotanja.

Malo iza ponoi Julia je objavila daje umorna i eli ii ukrevet. Objava je shvaena kao opi znak za rastanak, ali Rory nijeelio ni uti o tome. Bio je na nogama i punio je ae prije nego to je itko uspio prosvjedovati. Kirsty je bila sigurna da je uhvatila

pogled nezadovoljstva koji je prelazio Julijinim licem, a onda jenestao i lice je ponovno bilo neoskvrnuto. Poeljela je svima lakuno, bila obilno pohvaljena zbog telee jetre i otila u krevet.Besprijekorno lijepi bili su besprijekorno sretni, zar ne? Za Kirsty jeovo oduvijek izgledalo oito. Veeras je, ipak, alkohol bio razlog tose zapitala da li ju je zavist oslijepila. Moda je biti savren nekadruga vrsta tuge.

Ali njezina glava u kojoj se vrtjelo bila je neprikladnoboravite za takva razmiljanja i sljedee je minute Rory ustao ipriao alu o gorili i jezuitu koja je prouzroila da se zagrcne svojimpiem prije nego stoje uope stigao do zavjetnih svijea.

Gore, Julia je ula novi val smijeha. Bila je stvarno umorna,kao stoje i rekla, ali kuhanje nije bilo to to ju je izmorilo. Bio je tonapor pri potiskivanju prijezira prema prokletim budalamasakupljenima dolje u predvorju. Nekada ih je zvala prijateljima, ove

maloumnike, s njihovim jadnim alama i jo jadnijimprenavljanjima. Povlaivala im je nekoliko sati; to je bilo dovoljno.Sada joj je bilo potrebno neko hladno mjesto; tama.

im je otvorila vrata vlane sobe znala je da stvari ba i nisuonakve kakve su bile. Svjetlost gole arulje sa stubita osvjetljavala je daske gdje je pala Roryjeva krv, sada tako iste kao da su bileizribane. Izvan dosega svjetlosti soba se poklonila tami. Ula je izatvorila vrata. Brava je iza nje uskoila na svoje mjesto.

Tama je zamalo bila savrena i bilo joj je drago zbog toga.Oi su joj se odmarale u noi, njihova povrina hladna.

Onda je, iz udaljenog dijela sobe, zaula zvuk.


24/82

Nije bio glasniji od tropota ohara koji tre iza podnihletvica. Nakon nekoliko sekundi je prestao. Zadrala je dah.Ponovno se pojavio. Ovog je puta izgledalo da u zvuku postoji nekiuzorak; primitivan kod.

Oni dolje su se smijali poput luaka. Zvuk je u njoj probudiooajanje. to sve ne bi uinila da se oslobodi takvog drutva?

Progutala je slinu i progovorila u tamu."ujem te", rekla je, nesigurna zato su rijei dole ili kome

su bile upuene.tropot ohara je na asak prestao, a onda ponovo poeo,

puno hitrije. Zakoraila je od vrata prema zvuku. Nastavio se, kao daju priziva.

U mraku je lako pogrijeiti pa je stigla do zida prije negostoje oekivala. Podiui ruke poela je dlanovima prelaziti prekoobojene buke. Povrina nije bila jednolino hladna. Postojalo jemjesto, zakljuilaje da se nalazi na pola puta izmeu vrata i prozora,gdje je hladnoa postajala tako intenzivna daje morala maknuti ruke.ohari su prestali tropotati.

Nastupio je trenutak u kojem je plivala, u potpunostidezorijentirana, u tami i tiini. A onda se neto pomaknulo isprednje. Trik njezine mate, pretpostavila je, zato to se ovdje moglanalaziti samo zamiljena svjetlost. Sljedei joj je prizor pokazaopogreku te pretpostavke.

Zid je bio osvijetljen; ili bolje reeno neto je iza njegagorjelo hladnom svjetlou koja je uinila da vrsti zid od cigleizgleda poput neeg nematerijalnog. tovie: zid se izgledarastvarao, nauljeni su paneli prikazivali sakrivene kutije ije su se

stranice ruile da bi otkrile nova skrovita mjesta. Opinjeno jegledala, ne usuujui se ni trepnuti iz straha da ne propusti detalj

ovog izuzetnog uda, dok su se dijelovi svijeta rastvarali prednjezinim oima.

Onda je, iznenada, negdje u ovom sve savrenijem sustavupominih komponenti ugledala (ili ponovo pomislila da je ugledala)kretnju. Tek je sada shvatila daje zadravala dah od poetka prizora ipoinjalo joj se vrtjeti u glavi. Pokuala je isprazniti plua od

ustajalog zraka i udahnuti svjei, ali njezino tijelo nije odgovorilo naovaj jednostavan nalog.


25/82

Negdje u njezinim unutarnjim organima pojavio se traakpanike. arolija je sada prestala, ostavljajui jedan njezin dio da seprilino spokojno divi zveckavoj glazbi koja je dolazila iz zida, dokse drugi borio sa strahom koji je iz trenutka u trenutak rastao unjezinom grlu.

Ponovo je pokuala udahnuti, ali bilo je to kao da je njezinotijelo umrlo, a ona je gledala iz njega nemona disati ili treptati iligutati.

Prizor rastvaranja zida sada je u potpunosti prestao iprimijetila je kako neto svjetluca na ciglama; dovoljno nesavrenoda bude sjenka, ali isuvie materijalno.

ovjek, vidjela je, ili je to nekada bio. Tijelo je bilo

raskomadano, a zatim ponovno zaiveno s veinom dijelova koji su jo uvijek nedostajali ili iskrivljeni i pocrnjeli kao da su bili u pei.Tamo je bilo svjetlucavo oko i ljestve od kraljenice, kraljecioieni od miia; nekoliko neprepoznatljivih dijelova anatomije.To to takvo to moe ivjeti nadilazilo je razum - ono malo mesakoje je posjedovalo bilo je beznadno istrunulo. Pa ipak je ivjelo.Oko je, unato trulei koja ga je okruivala, paljivo pregledavalosvaki centimetar njezinog tijela, gore i dolje.

U njegovoj nazonosti nije osjeala nikakav strah. Stvorenje je bilo mnogo slabije od nje. Neznatno se pomicalo u svojoj elijitraei neku malenkost udobnosti. Ali nije je bilo; ne za stvorenjekoje je svoje istroene ivce nosilo na krvareem rukavu. Svakipoloaj u koje je stavilo svoje tijelo donosio je bol: ovo je sasigurnou znala. alila ga je. A sa aljenjem je dolo osloboenje.Njezino je tijelo izbacilo mrtvi zrak i udahnulo ivot. U glavi joj se,

zbog nedostatka kisika, poelo vrtjeti.Dok je udisala, ono je progovorilo, otvor se pojavio u

oderanoj lopti monstrumove glave i proizveo jednu, slabanu rije.Rije je bila:"Julia."Kirsty je odloila au i pokuala ustati."Kamo ide?" upitao ju je Neville."to misli?" odgovorila je, svjesno pokuavajui sprijeiti

nejasan izgovor."Treba li kakvu pomo?" Rory je upitao. Alkohol je oteao

njegove kapke, a smijeak mu je bio jo tei.


26/82

"Dobro sam dresirana", odgovorila je, brzi je odgovor biopopraen smijehom svih nazonih. Bila je zadovoljna sobom; brze iduhovite doskoice nisu joj bile jaa strana. Oteturala je do vrata.

"Posljednja prostorija na desno na zavretku stepenita",izvijestio ju je Rory.

"Znam", rekla je i zakoraila na hodnik.Inae joj se nije sviao osjeaj pijanstva, ali veeras je uivala

u njemu. Osjeala se poletno i bezbrino. Ovo bi ujutro mogla dobropoaliti, ali sutra e se brinuti o tome. Veeras je letjela.

Pronala je put do kupaonice i olakala svoj bolni mjehur, aonda poprskala lice vodom. Uinivi to, krenula je natrag.

Prela je tri koraka hodnikom kada je shvatila daje netko

ugasio svjetlo u hodniku dok je bila u kupaonici i da je taj isti netkostajao nekoliko metara udaljen od nje. Zaustavila se."Zdravo ...?" rekla je. Da li ju je uzgajiva maaka pratio gore

u nadi da e dokazati da nije dobio nogu?"Da li si to ti?" upitala je, jedva svjesna da je ovo osobito

beskoristan nain ispitivanja.Nije bilo odgovora, to ju je malo uznemirilo."Hajde, daj," rekla je, pokuavajui aljivim nainom za koji

se nadala da maskira njezin nemir, "tko je to?""Ja", rekla je Julia. Njezin je glas bio udan. Grlen; moda

plaan."Da li si dobro?" upitala ju je Kirsty. eljela je da moe

vidjeti Julijino lice."Da", stigao je odgovor. "Zato ne bih bila?" Tijekom ovih

pet rijei glumica u Juliji preuzela je kotrolu. Glas se oistio; ton je

postao blai."Samo sam umorna..." nastavila je. "Zvui kao da se doljedobro zabavljate."

"Da li ti smetamo, pa ne moe zaspati?""Meni, Boe, ne", pretjerao je glas, "samo sam ila u

kupaonicu". Stanka, a onda: "Idi natrag dolje. Dobro se zabavi".Na ove je rijei Kirsty krenula prema njoj. U posljednjem

moguem trenutku Julia joj se izmaknula s puta izbjegavajui i

najmanji tjelesni dodir."Dobro spavaj", rekla je Kirsty na vrhu stepenica.Ali nikakav odgovor nije stizao od sjenke u hodniku.


27/82

Julia nije dobro spavala. Ni te, a ni bilo koju od noi koje suuslijedile.

Ono stoje vidjela u vlanoj sobi, ono stoje ula i napokonosjetila - bilo je dovoljno da lagane, mirne snove zauvijek zadrinedostinima; ili je samo u to poela vjerovati.

On je ovdje. Brat Frank je ovdje, u kui - bio je ovdje cijelovrijeme. Zatoen od svijeta u kojem je ivjela i disa-la, ali dovoljnoblizu za uspostavljanje prolaznog, bijednog kontakta. Razlozi iuzroci toga nisu joj bili poznati; ljudska ruevina u zidu nije imala nisnage ni vremena za opisivanje svog stanja.

Sve to je rekla, prije nego to se zid oko nje ponovno poeozatvarati i prije nego to je ruevina ponovno bila okruena ciglom i

bukom, bilo je: JULIA - a zatim, jednostavno: FRANK JE - i nasamome kraju rije KRV.Zatim je u potpunosti nestala, a njezine su noge popustile pod

teinom. Napola je pala, napola oteturala prema natrag do suprotnogzida. Do trenutka kada je ponovno dola sebi nije bilo tajanstvenesvjetlosti; nije bilo opustoenog lika zaahurenog u cigli. Zagrljajrealnosti ponovno je bio potpun.

Moda ne ba potpun. Frank je jo uvijek ovdje, u vlanojsobi. U to nije sumnjala. Mogao je biti van pogleda, ali ne i uma.Nekako je bio zatoen izmeu sfere u kojoj je ivjela i nekog drugogmjesta: mjesta zvona i uznemirujue tame. Da li je umro, da li je to?Preminuo u praznoj sobi proteklog ljeta, a njegov je duh ostao tamoekajui egzorcista? Ako je tako, to se dogodilo s njegovimzemaljskim ostacima? Samo e daljnji razgovor s Frankom osobno,ili njegovim ostacima, osigurati objanjenje.

Imala je malo sumnje u naine davanja snage izgubljenojdui. Otvoreno joj je dao rjeenje.

KRV, rekao je. Rije nije bila izreena kao optuba, nego kaonaredba.

Rory je krvario na pod vlane sobe; mrlja je zatim nestala.Nekako se Frankov duh - ako je to uope bio - nahranio bratovomkrvi i tako stekao dovoljno snage da posegne iz svoje elije iuspostavi slabaan kontakt. to bi se jo moglo postii ako bi

koliina bila vea?Razmiljala je o Frankovim zagrljajima; o njegovoj grubosti,

njegovoj erekciji: o ustrajnosti kojom se obruio na nju. to sve ne bi


28/82

dala da ponovno osjeti tu ustrajnost? Moda je to i mogue. A ako je- ako bi mu mogla dati neophodnu hranu - da li bi bio zahvalan? Nebi li bio njezin psi: umiljat ili brutalan na svaki njezin hir? Pomisaoje udaljila san. S njimje udaljila i razum i tugu. Cijelo je ovo vrijemebila zaljubljena, zakljuila je, i tugovala je za njim. Ako je krv bilapotrebna da ga dobije, onda e osigurati krv ne razmiljajui dvaputo posljedicama.

U danima koji su slijedili ponovno je pronala osmijeh. Rory je promjenu raspoloenja shvatio kao znak sree u novoj kui.Njezino je dobro raspoloenje proizvelo isto i kod njega. Prihvatio seadaptacije s obnovljenim zanosom.

Uskoro e, rekao je, poeti raditi na katu. Pronai e izvor

vlage u velikoj sobi i pretvorit e ju u spavaonicu dostojnu njegoveprinceze. Poljubila ga je u obraz dok je govorio o ovome i rekla danema urbe: soba koju su sada koristili bili je vie nego prikladna.Razgovor o spavaoj sobi uvjetovao je daju pone milovati po vratu,daju privue blie i apue djetinjaste bestidnosti u uho. Nije gaodbila nego je krotko pola gore i dopustila mu daju svlai na nainkoji je volio, otkopavajui joj odjeu prstima prljavim od boje.Pretvarala se da ju je obred uzbudio, iako je to bilo daleko od istine.

Jedina stvar koja je u njoj uspijevala zapaliti najmanju iskru,dok je leala na kripavom krevetu s njegovim uz-dignuem meunogama, bilo je zatvaranje oiju i zamiljanje Franka, onakvog kakavje bio.

Vie nego jednom njegovo je ime dolo na njezine usne;progutala ga je svaki put. Napokon je otvorila oi da se podsjeti nadosadnu istinu. Rory je ukraavao njezino lice poljupcima. Njezini

su se obrazi jeili na njegov dodir.Nee biti u stanju ovo izdrati suv'e esto, zakljuila je. Bioje preveliki napor glumiti pokornu enu; srce e joj eksplodirati.

I tako je, leei pod njim dok je rujanski dah gladio njezinolice kroz otvoren prozor, poela planirati prikupljanje krvi.


29/82

PET

Ponekad mu se inilo da su eoni doli i proli dok je ivotariou zidu; eoni za koje e se kasnije na neki nain pokazati da su bilisati, ili ak minute.

Ali stvari su se sada promijenile; imao je priliku za bijeg.Njegov je duh lebdio na tu pomisao. Bila je to slaba ansa; nije sezavaravao oko toga. Postojalo je nekoliko razloga zbog kojihnjegova najbolja nastojanja mogu propasti. Julia je bila jedan.Prisjeao se Julije kao otrcane, uobraene ene iji je odgoj ukrotionjezinu sposobnost za strast. Pomogao joj je da se oslobodi toga,naravno; jednom. Sjeao se dana, meu tisuama puta, kako je

izvrio taj in s nekim zadovoljstvom. Nije se opirala vie nego to jebilo potrebno za njezinu tatinu, a zatim se podala tako otvorenomestinom daje zamalo izgubio kontrolu nad sobom.

U drugim bi ju okolnostima ugrabio ispred nosa njezinogbudueg supruga, ali bratska je politika savjetovala drugaije. Zatjedan ili dva bi je se zasitio i ostao bi ne samo sa enom ije bi mutijelo ve postalo trn u oku, ve i s bratom eljnim osvete za petama.Nije bilo vrijedno rizika.

Uostalom, postojali su novi svjetovi za osvajanje. Otiao jedan kasnije za Istok: u Hong Kong i na ri Lanku; bogatstvu ipustolovinama. Imao ih je, takoer. Barem neko vrijeme. Ali prije ilikasnije sve je kliznulo kroz njegove prste i s vremenom se zapitao dali mu okolnosti nisu omoguavale zadravanje zarade ili jednostavnonije dovoljno mario da zadri ono stoje imao. Slijed misli, jednomzapoet, postao je nekontroliran. Svugdje je, u ruevinama oko sebe,

pronaao dokaze za potporu istog gorkog zakljuka: da u svomivotu nije susreo nita - ni osobu, ni stanje uma ili tijela - to bi

poelio dovoljno da za to otrpi ak i prolaznu nelagodu.Poeo je vrtlog prema dolje. Tri je mjeseca proveo u

valovima depresije i samosaaljenja koji su graniili sasamoubojstvom. Ali i ta mu je solucija bila uskraena njegovimnovootkrivenim nihilizmom. Iz onoga - ako nema nita zbog ega bivrijedilo ivjeti, slijedilo, nije li, da takoer nema niega zbog ega

bi vrijedilo umrijeti. Teturao je od jedne takve jalovosti do druge,sve dok mu misli nisu istrunule uz pomo bilo koje droge koju mu jenjegova amoralnost mogla priutiti.


30/82

Kada je prvi puta uo za Lemarchandovu kutiju? Nije semogao sjetiti. U baru moda; ili u odvodnom kanalu s usana nekepijane olupine. Neko je vrijeme to bila tek glasina - ovaj san o palaiuitaka gdje oni koji su iscrpili nitavna zadovoljstva ljudskogoblija mogu otkriti novu definiciju oduevljenja. A put u ovaj raj?Bilo ih je nekoliko, reeno mu je, karte meuprostora izmeustvarnog i jo stvarnijeg, izraene od strane putnika ije su se kostive odavno pretvorile u prainu. Jedna je takva karta u kriptamaVatikana, sakrivena u kodu teolokog rada neproitanom od reformacije. Druga je, u obliku origami slagalice, prema izvjeimabila vlasnitvo markiza de Sadea, koji ju je upotrijebio, u vrijemezatoenitva u Bastillei, za zamjenu sa straarom za papir na kojem

je napisao 120 dana Sodome. Jo je jednu napravio umjetnik -izraiva ptica pjevica - po imenu Lemarchand, u obliku glazbenekutije tako savrenog dizajna da se ovjek njome mogao igratipolovicu ivotnog vijeka i nikada ne ui unutra.

Prie. Prie. Ipak, otkad je poeo vjerovati u apsolutno nitanije bilo tako teko kao izbaciti tiraniju provjerene istine iz glave. A ivrijeme je prolazilo, u pijanom mozganju o takvim fantazijama.

U Dsseldorfu, kamo je otiao krijumarei heroin, ponovno je naiao na priu o Lemarchandovoj kutiji. Njegova je znatieljaponovno bila probuena, ali ovoga je puta pratio priu sve donjezinog izvorita. ovjekovo je ime bilo Kircher, iako senajvjerojatnije sluio i s desetak drugih. Da, Nijemac je mogaopotvrditi postojanje kutije; I da, mogao je srediti da ju Frank dobije.Cijena? Male usluge tu i tamo. Nita posebno. Frank je obaviousluge, oprao ruke i zahtijevao svoju plau.

Bilo je i uputa od Kirchera kako najbolje rijeiti tajnuLemarchandova ureaja; upute su dijelom bile poune, dijelomapstraktne. Rijeiti zagonetku znailo je putovati, rekao je, ili netoslino. Kutija, izgledalo je, nije bila samo karta puta, nego sam put.

Ova ga je nova ovisnost brzo izlijeila od droge i alkohola.Moda su postojali drugi naini oblikovanja svijeta tako da odgovaraobliku njegovih snova.

Vratio se u kuu u Ulici Lodovica, u praznu kuu iza ijih je

zidova sada bio zatoen, i pripremio se - ba kako je Kirchersavjetovao - za izazov rjeavanja Lemarchandove konfiguracije.


31/82

Nikada u ivotu nije bio tako umjeren, ili koncentriran. Udanima prije naleta na kutiju ivio je ivotom koji bi i svecaposramio, svu energiju usredotoivi na ceremoniju koja ga jeekala.

Bio je arogantan u odnosu s Redom Posjekotine, sada je tovidio; ali posvuda su se nalazile - na svijetu i izvan njega - sile kojesu ohrabrivale takvu aroganciju jer su se njome koristile. Samo tainjenica ga ne bi pokolebala. Ne; prava je pogreka bila u naivnomvjerovanju da se njegova definicija uitka znaajno poklapa s onomCenobita.

Kako bilo, donijeli su nebrojene patnje. Predozirali su gasenzualnou sve dok mu se um nije kolebao oko ludila, zatim su ga

upoznali s uitkom; moda su tako i mislili. Moda ne. S ovim jeumovima bilo nemogue znati; bili su tako beznadno, besprijekornoneodreeni. Nisu poznavali nikakve principe nagraivanja ikanjavanja po kojima bi se mogao nadati da e zaraditi odmor odnjihovih muenja, a niti su bili ganuti ikakvim preklinjanjem zamilost. Pokuao je to, u tjednima i mjesecima koji su dijeliliotvaranje kutije od dananjeg dana.

Nije bilo nikakvog suosjeanja na ovoj strani Procjepa, tu suse nalazili samo pla i smijeh. Suze radosnice ponekad (za sat bezstrave; ak i za jedan dah); smijeh je dolazio, tako proturjeno, u likuneke nove strave koju je oblikovao inenjer za osmiljavanje patnje.

Dolazilo je do daljnjeg usavravanja muenja, izmiljenog oduma koji je izvanredno shvaao prirodu patnje. Zatoenicima je bilodoputeno vidjeti svijet na kojem su nekada obitavali. Njihova sumjesta odmora - kada nisu podnosili zadovoljstvo - gledala tono na

ona mjesta gdje su nekada radili na Konfiguraciji koja ih je ovamodovela. U Frankovom sluaju, na gornju sobu broja pedeset i pet uUlici Ludovica.

Vei je dio godine to bio neosvijetljen pogled; nitko nije akni zakoraio u kuu. A onda, doli su oni: Rory i ljupka Julia. I nadase ponovno rodila ...

Postojali su naini za bijeg, uo ih je proaputane; rupe usustavu koje mogu dopustiti dovoljno gipkom ili lukavom umu izlaz

u sobu iz koje je doao. Ako bi zatoenik uspio ostvariti takav bijegnije bilo naina da ga hijerofanti prate. Oni su morali biti prizivanipreko Procjepa. Bez takvog su poziva ostavljeni poput pasa na


32/82

pragu, koji grebu i grebu, ali ne mogu ui. Bijeg je zbog toga, ako jemogao biti izvren, sa sobom donosio decree absolute, potpunurastavu pogrenog braka koji je zatoenik sklopio. To je bio pothvatvrijedan rizika. Uistinu, to uope nije bio nikakav rizik. Koja bikazna bila gora od pomisli na bol bez nade u odrjeenje?

Imao je sree. Neki su zatvorenici iezli sa svijeta neostavljajui dovoljan znak svog postojanja iz kojeg, uz prigodansplet okolnosti, njihovo tijelo ponovno moe biti izgraeno. Njegovogotovo posljednje djelo, izuzevi vritanje, bilo je pranjenje testisana pod. Mrtva je sperma bila oskudna uspomena na njegovo bie; alidovoljna. Kada se dragom bratu Roryju (draesnom, nespretnomRoryju) omaknulo dlijeto, tamo je bilo neto od Franka to je

profitiralo od bola. Pronaao je mali oslonac i traak snage s kojombi se mogao izvui u sigurnost. Sve je sada bilo na Juliji.Ponekad je, patei u zidu, pomiljao da e ga napustiti iz

straha. Ili to ili e racionalizirati prizor koji je vidjela i zakljuiti dajesanjala. Ako bude tako, izgubljen je. Nedostajalo mu je energije zaponovno pojavljivanje.

Ali bilo je znakova koji su mu dali razlog za nadu. injenicada se vratila u sobu u dvije ili tri prigode, na primjer, i samo stajala utami gledajui u zid. ak je prilikom druge posjete promrmljalanekoliko rijei, iako je uhvatio samo komadie. Rije "ovdje" bila jemeu njima. I "ekanje" i "uskoro". Dovoljno da ga ouva odoajanja.

Njegov je optimizam imao jo jedno uporite. Bila jeizgubljena, zar ne? Vidio je to na njezinom licu kada su - prije negoto se Rory posjekao - ona i njegov brat imali prigodu biti zajedno u

sobi. Proitao je poglede izme

u redova; trenutke kada je njezinabudnost popustila, i tuga i frustracija koje je osjeala bile su oite.

Da, bila je izgubljena. Udana za ovjeka za kojeg nijeosjeala ljubav i nemona da pronae izlaz.

Pa, on je bio ovdje. Oni mogu spasiti jedno drugo, na nainkoji su pjesnici obeali da bi ljubavnici trebali. On je bio tajna, on jebio tama, on je bio sve o emu je sanjala, I ako ga oslobodi sluit ejoj - o, da - sve dok njezino zadovoljstvo ne dosegne taj prag koji je,

poput svih pragova, bio mjesto gdje snani postaju snaniji, a slabinesta-


33/82

Zadovoljstvo je tamo bilo bol; i obrnuto. I on je to znaodovoljno dobro da ga zove domom.

EST

U treem je tjednu rujna zahladilo: arktika je hladnoadonijela grabeljivi vjetar koji je u nekoliko dana skinuo lie sdrvea. Hladnoa je uvjetovala promjenu odjee i promjenu plana.Umjesto pjeaenja, Julia je uzela automobil. Odvezla se do sreditagrada u rano poslijepodne i pronala bar u kojem je u vrijeme rukabilo ivahno, ali ne buno.

Muterije su dolazile i odlazile; mladi pripravnici izodvjetnikih i raunovodstvenih tvrtki, razgovarajui o svojimambicijama; drutva vinopija iji su jedini pokazatelji trijeznoe bilanjihova odijela; i najzanimljivije, povrno poznati individualci kojisu sjedili sami za stolovima i samo pili. Privukla je solidnu gomiluzadivljenih pogleda, ali oni su uglavnom pripadali mladimpripravnicima. Prolo je vie od sata otkad je dola u bar, roboviplaa su se vraali na svoje plantae, dok nije uhvatila nekoga kakogleda njezin odraz u zrcalu. U iduih su deset minuta njegove oibile prikovane na nju. Nastavila je piti, pokuavajui sakriti bilokakav zrak uznemirenosti. A onda je, bez upozorenja, ustao i priaonjezinom stolu.

"Pije sama?" upitao jeeljela je pobjei. Srce joj je tako estoko lupalo da je bila

sigurna da ga mora uti. Ali nije. Upitao juje eli li jo jedno pie;

rekla je da eli. Oito zadovoljan to nije odbijen, otiao je do anka,naruio duplo i vratio se za stol. Bio je crven u licu i jedan broj vei

od svog tamno-plavog odijela. Jedino su njegove oi odavale bilokakav znak nervoze, poivajui na njoj samo za trenutak, a zatimodskaui poput prestraene ribe. Nee biti nikakvog ozbiljnograzgovora: to je ve odluila. Nije eljela znati mnogo o njemu.Njegovo ime, ako je nuno. Njegovo zanimanje i brani status, akobi inzistirao. Nita vie od toga, neka bude samo tijelo.

Na kraju je ispalo da nije postojala opasnost od povjeravanja.Susrela je priljivije kamene ploe. S vremena na vrijeme bi senasmijeio, kratkim, nervoznim osmijehom koji je pokazivao zube


34/82

isuvie pravilne da bi bili pravi - i nudio nova pia. Rekla je ne, uelji da zavri lov to je mogue prije, i umjesto toga ga upitala imali vremena za kavu. Rekao je da ima.

"Kua je udaljena samo nekoliko minuta", odgovorila je, iotili su do njezinog automobila. Dok je vozila nastavila se pitati -meso na sjeditu pored nje - zato je ovo tako lako. Da lije to zato toje ovjek oita rtva - sa svojim nesposobnim oima i umjetnimzubima - roen, da li je to uope znao, za ovo putovanje? Da, modaje to bilo to. Nije bila prestraena zato to je sve ovo bilo savrenopredvidivo...

Dok je okretala klju u ulaznim vratima i ulazila u kuupomislila je daje ula buku u kuhinji. Da li se Rory vratio ranije kui,

bolestan moda? Pozvala ga je. Nije bilo odgovora; kua je bilaprazna. Gotovo prazna.Preavi prag ve je imala sve pomno isplanirano. Zatvorila je

vrata. ovjek u plavom odijelu zurio je u svoje manikirane ruke, iekao znak.

"Ponekad se osjeam usamljeno", rekla mu je dok se oealao njega. Bila je to reenica koju je prole noi smislila u krevetu.

Samo je kimnuo u znak odgovora, izraz njegovog lica bio jemjeavina straha i skeptinosti; oito ba nije mogao vjerovati usvoju sreu.

"eli li jo jedno pie?" upitala ga je. "Ili emo odmah iigore?"

Ponovo je kimnuo."Mislim da sam ve dosta popio.""Gore, onda."

Napravio je neodluan pokret u njezinom pravcu, kao da ju jemoda namjeravao poljubiti. Ipak, nije eljela nikakvo udvaranje.

Izbjegavajui njegov dodir dola je u podnoje stepenica."Ja u voditi", rekla je. Pokorno ju je pratio.Na vrhu stepenica se okrenula i pogledala ga, uhvativi ga

kako maramicom brie znoj s obraza. Priekala je dok ju nijepristigao, a zatim ga povela do polovine hodnika, do vlane sobe.

Vrata su bila ostavljena odkrinuta.

"Ui", rekla je.


35/82

Posluao je. Kada je uao unutra trebalo mu je nekolikotrenutaka da se privikne na tamu i jo malo vremena da bi dao glaszapaanju da:

"Ovdje nema kreveta?"Zatvorila je vrata i upalila svjetlo. Na vrata je objesila jednu

od Roryjevih starih jakni. U depu je ostavila no.Ponovo je rekao:"... nema kreveta""to fali podu?""Podu?""Skini sako. Vrue ti je.""Da", sloio se, ali nije nita uinio pa mu se primaknula i

poela mu odvezivati kravatu. Tresao se, siroto janje. Siroto, nijemojanje. Dok mu je odvezivala kravatu poeo je skidati sako.Da li Frank gleda ovo, pitala se? Njezine su oi trenutano

zalutale na zid. Da, pomislilaje, ovdjeje. Onvidi. On zna. Oblizujeusne i postaje nestrpljiv.

Janje je progovorilo."Zato ti..." poeo je, "zato ti moda ne bi... uinila isto?""eli li me vidjeti golu?", draila je. Rijei su uzrokovale

svjetlucanje njegovih oiju."Da", brzo je rekao. "Da. Volio bih to""Jako?""Jako."Otkopavao je koulju."Moda i hoe", rekla je.Ponovno joj je uputio patuljasti smijeak.

"Da lije to igra?" odvaio se."Ako tako eli", rekla je i pomogla mu skinuti koulju.Njegovo je tijelo bilo blijedo i mekano poput gljive. Prsa su mu bilamasivna; trbuh takoer. Stavila je ruke na njegovo lice. Poljubio jojje vrke prstiju.

"Lijepa si", rekao je, pijuckajui rijei kao da su ga satimamuili.

"Jesam li?"

"Zna da jesi. Prelijepa. Najljepa ena koju sam ikad vidio."


36/82

"To je lijepo od tebe", rekla je i okrenula se prema vratima.Iza sebe je ula zveket kope njegovog remena i zvuk grebanjaodjee po koi dok je sputao hlae.

Sasvim dovoljno, pomislilaje. Nije imala elju vidjeti gagolog kao od majke roenog. Dovoljno je bilo imati ga ovakvog

Posegnula je u dep jakne."Oh, Boe", iznenada je reklo janje.Ispustila je no natrag u dep."to je?" upitala je, okreui se da ga pogleda. Da prsten na

njegovom prstu nije ve odao njegov status, znala bi daje oenjen pogaama koje je nosio: vreaste i suvie prane, nelaskava odjeakupljena od ene koja je ve davno prestala razmiljati o svom muu

u seksualnim terminima."Mislim da trebam isprazniti mjehur", rekao je. "Suvieviskija."

Lagano je slegnula ramenima i ponovno se okrenula vratima."Odmah se vraam", rekao je njezinim leima, ali njezina je

ruka bila u depu jakne prije nego to su rijei bile izgovorene,okrenula se prema njemu dok je kretao prema vratima, no za klanjeu ruci.

Njegov je korak bio isuvie brz da bi vidio otricu sve doposljednjeg mogueg trenutka, a ak se i onda zbunjenost pojavila nanjegovom licu, ne strah. Bio je to kratkotrajan pogled. Trenutakposlije no je bio u njemu, reui mu trbuh s lakoom otrice upremekanom siru. Napravila je jedan rez, a zatim jo jedan.

Dok je krv curila bila je sigurna da je soba treperila, cigle ibuka drhtale su vidjevi mlazove koji su ikljali iz njega.

Imala je samo trenutak vremena da se divi pojavi, ne vie,prije nego to je janje ispustilo dahtavu kletvu, i -umjesto da seodmakne iz dosega noa kao to je predvidjela - zakorailo premanjoj i izbilo joj oruje iz ruke. Otkotrljalo se preko podnih dasaka isudarilo s podnim letvicama kod zida. Nakon toga je skoio na nju.

Stavio je ruku u njezinu kosu i vrsto ju uhvatio. Izgledalo jeda njegova namjera nije nasilje ve bijeg, jer ju je pustio im ju jeodvukao od vrata. Udarilaje u zid, i pala, pogledala gore da bi ga

vidjela kako se bori s kvakom, slobodna ruka prikovana na rane.Sada je bila hitra. Preokrenula se do mjesta gdje je leao no,

ustala je i krenula prema njemu u jednoj tenoj kretnji. Uspio je


37/82

odkrinuti vrata nekoliko centimetara, ali ne dovoljno. Spustila jeno u sredite njegovih koziavih lea. Zavritao je i ispustio kvaku.Ve je izvlaila no i gurala ga u njega drugi put, a onda trei ietvrti. Uistinu je izgubila broj rana koje je zadala, njezin je napadbio pun pakosti zbog njegovog odbijanja da legne i umre. Teturao jesobom, cvilei i jauui, dok je krv tekla njegovom stranjicom inogama. Napokon se, nakon cijele vjenosti, prevrnuo i pogodiopod.

Ovoga je puta bila sigurna da ju osjeaji nisu prevarili. Sobaje, ili duh u njoj, odgovorila njenim uzdasima iekivanja.

Negdje je zvonilo zvono ...Gotovo poput primisli registrirala je da je janje prestalo disati.

Prela je preko krvlju poprskanog poda do mjesta gdje je leao iupitala:"Dovoljno?"Zatim je otila oprati lice.Dok je ila hodnikom ula je uzdah sobe - nije bilo ni jedne

druge rijei za to. Stala je u pola koraka, gotovo dovedena u napastda se vrati. Ali krv joj se suila na rukama i njezina joj se ljepljivostgadila.

U kupaonici je skinula bluzu s cvjetnim uzorkom i prvoizribala dlanove, zatim poprskane ruke i na kraju vrat. Pranje ju jeistovremeno i ohladilo i okrijepilo. Dobro se osjeala. Kada jezavrila s time oprala je no, izribala slivnik i vratila se na hodnik netrudei se obrisUi ili obui.

Nije imala potrebe ni za jednim. Soba je bila poput pei doksu energije mrtvog ovjeka pulsirale iz njegovog tijela. Nisu daleko

stigle. Krv je s poda ve

vijugala prema zidu gdje je bio Frank,kapljice su izgledale kao da kljuaju i isparavaju im bi dole ublizinu podnih letvica. Gledala je, ushieno. Ali to nije bilo sve.Neto se dogaalo na lesu. Bio je lien svih unutarnjih organa, tijelose grilo dok su mu unutarnji organi bili isisavani, plinovi su zavijaliu crijevima i grlu, koa se isuivala pred njezinim preneraenimpogledom. U jednom su trenutku umjetni zubi upali natrag u grlo, adesni su se oko njih isuivale.

I u pukom je trenu bilo gotovo. Sve to je tijelo moglokorisno ponuditi za hranu bilo je uzeto; ljuska koja je ostala ne bibila dostatna za roj muha. Bila je impresionirana.


38/82

Iznenada, arulja je poela treperiti. Pogledala je zidoekujui da zadrhti i ispljune njezinu ljubav na svjetlost dana. Aline. arulja se ugasila. Tamo je bio samo traak svjetlosti koji jepropuzio kroz godinama ibani kapak. "Gdje si?" upitala je Zidovi suostali nijemi.

"Gdje si?"Jo uvijek nita. Soba se hladila. Njezine su se grudi najeile.

Zavirila je na fluorescentni sat na janjetovoj zgrenoj ruci.Otkucavao je, ne marei za apokalipsu koja je zadesila nj egovogvlasnika. Pokazivao j e esnaest etrdeset ijedan. Rory e se vratitiubrzo nakon sedamnaest i petnaest, ovisno o gustoi prometa. Prednjom je bio posao koji je trebalo do tada obaviti.

Zamotavi plavo odijelo i ostatak njegove odjee, stavila ih jeu nekoliko najlonskih vreica, a zatim potraila veu vreu zaostatke. Oekivala je da e Frankbiti ovdje da joj pomogne u ovomposlu, ali poto se nije pojavio nije imala izbora nego sve obavitisama. Kada se vratila u sobu raspadanje janjeta je jo uvijek trajalo,iako sada mnogo sporije. Moda je Frank jo uvijek cijediounutranjost lesa, ali sumnjala je u to. Najvjerojatnije osiromaenotijelo, u potpunosti lieno sri i svih vitalnih tekuina, nije bilodovoljno snano da se dri na okupu. Kada je komadie ubacila uvreu teila je poput malog djeteta, ne vie. Zatvarajui vreicuspremila se daju odnese dolje u auto, a tada je ula otvaranje ulaznihvrata.

Zvuk je oslobodio svu paniku koju je tako ustrajno draladaleko od sebe. Poela se tresti. Suze su joj nagrizale sinuse.

"Ne sada ..." rekla je sama sebi, ali osjeaj vie nije mogao

biti potiskivan.U hodniku dolje Rory je rekao: "Ljubavi?"Ljubavi! Mogla se nasmijati, ali od uasa. Bila je ovdje ako

juje elio pronai -njegova ljubav, njegova draga - s nedavnoopranim grudima i mrtvacem u rukama.

"Gdje si?"Oklijevala je prije odgovora, nesigurna da li e njezino grlo

biti sposobno za obmanu.

Po trei put ju je pozvao, glas mu je promijenio ton dok jehodao do kuhinje. Trebat e mu samo trenutak da otkrije da ne


39/82

mijea jelo na tednjaku; nakon toga e se vratiti i krenuti uzstepenice. Imala je deset sekundi; petnaest najvie.

Trudei se da joj korak bude to je mogue laki, iz straha dane uje njezino kretanje na katu, odnijela je smotuljak u rezervnusobu na kraju hodnika. Premala za spavaonicu (osim moda zadijete), upotrijebili su ju kao ostavu. Poluprazni sanduci; komadinamjetaja koje nisu mogli nigdje smjestiti; razni otpad. Ovdje jeostavila tijelo na neko vrijeme, iza naopako postavljene stolice.Zatim je za sobom zakljuala vrata ba kada ju je Rory pozvao izpodnoja stepenica. Dolazio je gore.

"Julia? Julia, ljubavi. Jesi li tamo?"Kliznula je u kupaonicu i pogledala se u zrcalo. Pokazalo joj

je zacrvenjeni portret. Uzela je bluzu koju je ostavila na rubu kade iobukla ju. Imala je ustajali zadah, a kapi krvi zasigurno su se nalazilemeu cvijeem, ali nije imala nita drugo za obui.

Dolazio je hodnikom; ula je njegov slonovski korak."Julia?"Ovoga je puta odgovorila - ne trudei se prikriti drhtaj u

glasu. Zrcalo je potvrdilo ono ega se plaila: nije bilo teorije damoe proi kao neuznemirena. Bila je prisiljena na besprijekornuglumu.

"Jesi li dobro?" upitao ju je. Bio je pred vratima."Ne", rekla je. "Ne osjeam se dobro.""On, draga...""Za as u biti dobro."Pritisnuo je kvaku, ali je ona zakljuala vrata."Moe li me malo ostaviti na miru?"

"eli li doktora?""Ne", rekla mu je. "Ne. Stvarno. Ali ne bih imala nita protivkonjaka -"

"Konjaka...""Bit u dolje za sekundu.""Kako gospoa eli", naalio se. Brojila mu je korake dok je

iao prema stepenicama, a onda se spustio dolje. Kada je izraunaladaje izvan dosega sluha otkljuala je vrata i izala na hodnik.

Kasno popodnevno svjetlo brzo je nestajalo; hodnik je biotamni tunel.


40/82

Odozdo je ula zveckanje ae o au. Krenula je premaFrankovoj sobi najbre to se usudila.

Iz zamraene unutranjosti nije bilo zvuka. Zidovi vie nisutreperili; nije se uo ni zvuk udaljenih zvona. Otvorila je vrata;lagano su zakripala.

Nije u potpunosti oistila za sobom. Na podu je bilo praine,ljudske praine, i komadia osuenog mesa. Spustila se na koljena imarljivo ih sakupila. Rory je bio u pravu. Ona je bila savrenahausfrau.

Dok je ustajala neto se pomaknulo u sve tamnijim sjenkamasobe. Pogledala je u smjeru pokreta, ali prije nego to su njezine oiuspjele definirati oblik u kutu glas je rekao:

"Ne gledaj me."Bio je to umoran glas - glas nekoga potroenog dogaajima;ali bio je stvaran. Rijei su bile noene istim zrakom koji je udisala.

"Frank", rekla je."Da ...", stigao je slomljeni glas, "... ja sam."Rory ju je pozvao odozdo. "Da li se osjea bolje?"Otila je do vrata."Puno bolje..." odgovorila je. Iza njezinih lea skrivena je

stvar rekla: "Ne putaj ga blizu mene." Rijei su dolazile brzo irazjareno.

"U redu je", apnula mu je. A onda Roryju: "Bit u dolje zaminutu. Stavi neku glazbu. Neto umirujue."

Rory je odgovorio da e staviti i vratio se u predvorje."Samo sam polovino napravljen", rekao je Frankov glas. "Ne

elim da me vidi ... ne elim da me itko vidi... ne ovakvog ..." Rijei

su jo jednom zastale, a onda tuno nastavile: "Moram dobiti jokrvi, Julia.""Jo?""I to brzo.""Koliko je to jo?" upitala je sjenke. Ovoga je puta uhvatila

bolji traak onoga stoje tamo ekalo. Nije ni udo to je elio da ganitko ne gleda.

"Samo jo", rekao je. Iako je bio jedva iznad apta, u glasu se

nalazila hitnja koja ju je plaila."Moram ii..." rekla je zauvi glazbu odozdo.Ovoga puta tama nije odgovorila. Na vratima se okrenula.


41/82

"Drago mije to si doao", rekla je. Dok je zatvarala vrata izasebe je ula zvuk ne drukiji od smijeha, ne drukiji od jecanja.

SEDAM

"Kirsty? To si ti?""Da? Tko je to?""Rory..."Linija je bila vodena; kao daje potop izvana tekao telefonskim

kablovima. Ipak, bila je sretna to ga uje. Zvao je tako rijetko, akada je zvao to je obino bilo i u svoje i u Julijino ime. Meutim,

ovoga puta nije bilo tako. Ovoga je puta Julia bila tema razgovora."Neto nije u redu s njom, Kirsty", rekao je. "Ne znam to.""Misli da je bolesna?""Moda. Osjeam se kao da ivim sa strancem. I uasno

izgleda.""Jesi li razgovarao s njom?""Kae daje dobro. Ali nije; pitao sam se da nije moda

razgovarala s tobom.""Nisam je vidjela od vae proslave useljenja.""To je jo jedna stvar. Uope ne eli naputati kuu. To nije

nalik na nju.""Da li eli ... da popriam s njom?""Htjela bi?""Ne znam da li e od toga biti ita dobrog, ali pokuat u.""Nemoj joj nita rei o naem razgovoru."

"Naravno da neu. Nazvat

u sutra ""Sutra. Mora biti sutra."

"Da ... znam.""Bojim se da u popustiti, Julia. Poinjem kliziti natrag""Nazvat u te iz ureda u etvrtak. Tada mi moe rei to

misli o njoj.""Kliziti natrag?""Do sada e ve znati da sam nestao."

"Tko e znati?""Posjekotina. Kurvini sinovi koji su me odveli...""ekaju te?"


42/82

"Odmah iza zida"Rory joj je rekao koliko je zahvalan, a ona muje zauzvrat

rekla da je to najmanje to prijatelj moe uiniti. Zatim je spustioslualicu, ostavljajui ju da slua kiu na slobodnoj liniji.

Sada su oboje Julijina stvorenja; paze na njezinu dobrobit,brinu se za nju ako bi imala rune snove.

Nema veze, i to je neka vrsta zajednitva.Mukarac s bijelom kravatom nije ekao povoljan trenutak.

Priao je Juliji gotovo u isti trenutak kada ju je ugledao. Odluila je,ve dok je prilazio, da nije pogodan. Prekrupan; suvie siguran.Nakon otpora koji je pruio prvi, bila je odluna paljivije birati. Pamuje, kada ju je Bijela Kravata upitao to pije, rekla daju ostavi na

miru. Oito je bio naviknut na odbijanje i lako se svladao povlaeise prema anku. Vratila se svom piu.

Danas je kia jako pljutala - sada je ve padala sedamdeset idva sata, poinjala i prestajala - i bilo je manje gostiju nego prolitjedan.

Jedan ili dva pokisla takora uli su unutra, ali ni j edan jojnije posvetio vie od letiminog pogleda. A vrijeme je prolazilo. Ve je prolo etrnaest sati. Nee riskirati da ponovno bude zateenaRoryjevim povratkom. Ispraznila je au i zakljuila da danas nijeFrankov sretan dan. Zatim je izala iz bara na potop, otvorilakiobran i krenula prema automobilu. Dok je hodala iza sebe jezaula korake, a onda je Bijela Kravata bio pored nje i rekao: "Mojje hotel u blizini."

"Oh..." rekla je i nastavila hodati. Ali nee ga se uspjeti

rijeiti tako lagano."Ovdje sam samo dva dana", rekao jeNe izazivaj me, pomislila je."Samo traim neko drutvo ..." nastavio je. "Nisam s nikim

razgovarao.""Stvarno?"Uhvatio ju je za ruku. Stisak je bio tako jak da je umalo

vrisnula. To je bio trenutak u kojem je shvatila da e ga morati ubiti.

Izgledalo je da vidi poudu u njezinim oima."Moj hotel?" upitao je."Ba i ne volim hotele. Previe su bezlini."


43/82

"Ima li bolju ideju?" rekao joj je.Imala je, naravno.Objesio je svoj mokri baloner na vjealicu u hodniku i ona mu

je ponudila pie koje je rado prihvatio. Zvao se Patrick i bio je izNewcastlea.

"Ovdje sam poslovno. Ali izgleda da ne mogu napravitimnogo."

"Zato?"Slegnuo je ramenima."Sigurno sam lo trgovac. Jednostavno.""to prodaje?" upitala ga je."to te briga?" odgovorio je munjevito.

Nacerila se. Morat e ga hitro odvesti gore, prije nego to jojpostane ugodno u njegovom drutvu."Zato ne prekinemo s avrljanjem?" rekla je. Bila je to

otrcana fraza, ali to je bila prva stvar koja joj je pala na pamet. Ispioje ostatak pia u jednom gutljaju i krenuo za njom.

Ovoga puta nije ostavila vrata odkrinuta. Bila su zakljuana,to ga je oito zaintrigiralo.

"Poslije tebe", rekao je kada su se vrata otvorila.Ulaje prva. Pratio ju je. Ovoga puta, odluila je, nee biti

skidanja. Ako njegova odjea upije neto hrane nema veze, nee mudati priliku da shvati da nisu sami u sobi.

"Jebat emo se na podu, zar ne?" pitao je leerno."Prigovara?""Ne, ako tebi odgovara", rekao je i pritisnuo usta na njezina,

jezikom joj je pretraivao zube u potrazi za upljinama. Bilo je neto

strasti u njemu, pomislila je; ve

je mogla na sebi osjetiti njegovuerekciju. Ali ona je ovdje morala obaviti posao: proliti krv i nahranitigladna usta.

Prekinula je njegov poljubac i pokuala se izmaknuti iznjegovog zagrljaja. No je ponovno bio u jakni na vratima. Dok jojje bio izvan dohvata imala je malo snage da mu se odupre.

"to nije u redu?" rekao je"Sve je u redu ..." promrmljala je. "Ne moramo se uriti.

Imamo sve vrijeme svijeta." Dotaknula je prednji dio njegovih hlaa,da ga smiri. Zatvorio je oi poput zadovoljnog psa.

"Neobina si..." rekao je. "Nemoj gledati", rekla je. "Huh?"


44/82

"Nemoj otvarati oi."Namrtio se, ali posluao. Zakoraila je unatrag prema

vratima i napola se okrenula kopajui po dubinama depa,pogledavajui unatrag da vidi da li je jo uvijek slijep.

Bio je, i otkopavao se. Kada je njezina ruka uhvatila no,sjenke su zareale.

uo je buku. Oi su mu se isti as otvorile."to je to bilo?" rekao je, okreui se i gledajui u tamu."Nita", inzistirala je vadei no iz skrovita. Odmicao se od

nje preko sobe."Netko je""Nemoj. "

" ovdje."Posljednji je slog zamro na njegovim usnama kada jekrajikom oka ugledao srditu kretnju u kutu pored prozora.

"to ... u Boje ...?" poeo je. Kada je pokazao u tamu, napalaga je i zareala mu vrat mesarskom preciznou. Krv je odmahbriznula, debeli mlaz koji je pogodio zid mokrim tup. ula jeFrankovo zadovoljstvo, a onda uzdah umirueg ovjeka; dug idubok. Podigao je ruku do vrata da zaustavi krvarenje, ali ona jeponovno napala, zarezujui njegovu ruku koja je preklinjala, njegovolice. Zateturao je, uzdahnuo. Napokon se sruio, grei se.

Odmaknula se od njega da izbjegne noge koje su mlatile. Ukutu sobe ugledala je Franka kako se ljulja naprijed-natrag.

"Dobra ena ..." rekao je.Da lije to bila njezina mata ili je njegov glas ve sada jai

nego to je bio? Vie nalik na glas koji je ula u svojoj glavi

tisuama puta u ovim uzalud potroenim godinama?Zvono je zazvonilo. Ukoila se.

"Oh, Isuse", rekla su njezina usta."U redu je ..." odgovorila je sjenka. "Gotovo da je mrtav."Pogledala je ovjeka s bijelom kravatom i vidjela da je Frank

u pravu. Grenje je prestalo."Krupan je", rekao je Frank. "I zdrav."Izlazio je iz sjenke i dolazio pred njezin pogled, isuvie

pohlepan za hranom da bi joj zabranio gledanje; sada ga je po prviputa jasno vidjela. Bio je izopaenost. Ne samo ljudskosti, ivota.Skrenula je pogled.


45/82

Zvono je ponovno zazvonilo, i to due."Idi i vidi tko je", zamolio ju je Frank.Nije odgovorila."Idi", rekao joj je okreui svoju izoblienu glavu u njezinom

pravcu; njegove su oi bile vatrene i sjajne u okolnoj trulei.Zvono je zazvonilo po trei put."Onaj tko zvoni vrlo je uporan", rekao je pokuavajui s

uvjeravanjem kada nije uspio sa zapovijedanjem. "Ja stvarno mislimda bi trebala pogledati tko je."

Odmaknula se od njega, a on je svoju panju vratio natragtijelu na podu.

Zvono je ponovno zazvonilo.

Moda je bolje da vidi tko je (ve je bila izala iz sobe,pokuavajui ne uti zvukove koje je Frank proizvodio) - bolje jeotvoriti vrata. Bit e to agent koji prodaje osiguranje, najvjerojatnij

clive barker - pakleno srce

Documents