7/30/2019 iki

1/6

ikid atid (komparacija)

Osman ikid je jean o najznaajnih muslimanskih pisaca austrougarskog perioa, pisac koji

de biti jean o bitnih faktora u procesu moernizacije muslimanske umjetnosti, koju de jo

jae i ekspresivnije naglasiti Musa azim atid sa svojom specifinom poetikom istono-

zapanog uha. ikidiveo pjesnitvo ima neku blagu viozionarsko -iiliinu atmosferu,

proetu prieljkivanim patriotizmom, koje obiva prizvuk uznoenja ka nebu i obroti. No,

realno gleajudi, ovaj tip poezije, osim patriotske iejne sarine kojase positovjeduje

etikim vrijenostima, i osim stanarne simbolike, metforike i poignutog bunikog tona,

nema neku izrazito visoku umjetniku vrijenost. Ona se moe oivjeti i shvatiti u

poltikom konteksu autnommnih borbi i knjievne polarizacije. Doim, ikideva ljubavna

lirika je umjetniki puno uspjelija, a istu je okrnuio zbirkom Aiklije, maa i ova zbirka je

karakteristina vremenu i uhu u kojem je nastala. Tu ikid ukotvljuje u svoju poetiku

istonjaki senzibilitet i atmosferu, a niti jean pjesnik nije tako uzvieno koristio leksiku

tursko jezika i kombinirao je sa maternjim jezikom.Slinost ikida i atide je ba u toj

kombinatirici istonjako-zapadnog duha, a niti jedan o njih nije prezao od modernih

europskih stremljenja u kulturi, ak su se njih vojica poznavali, i raili skupa upoznali su se

u Istambulu 1898. atid je oko sebe skupio izrazito romantiarsko rutvo mlafih pjesnika,

ukljuujudi ikida, njihovi izraaji su bili senzibilni, boemskii proeti tonalitetom lirike. ikid u

Aiklijama spravlja oskok o taanjeg konvencionalnog pjesnikog stvaranja, akle onog

konvencionalnog poetskog kazivanja, ka iniviualnoj lirici. ikid i atid posjeuju jo jenu

slinost, koju valja napomenuti, obojica su gajili sopstvenu, subjektivnu romantiarsku liriku.

Inspiracija te lirike jeste bila narodna pjesma sevdalinka( pjesma ispunjena erotskom

enjma, sevom, eljama kao i njihovo pjesnitvo... ). I ikid i atid gaje kumulativnu

poeziju, poeziju koj raste po snazi i ekspresiji, sa originalnim podnebljem i oblicima ljubavne

strasti. ikid je gajio lirsku stast obojenu melankolijom, a i datidevska poetika je imala istiu

takvu sarinu, samo jo upeatljivije i uspjelije izraenu. ikid, kao to je i navedeno, na sebi

svojstven nadin je upotrebljavao turcizme u poetici, oim atid nije ba prezao tome, on je

ak koristio moerne rijei koje su uveene u govor muslimana nakon olaska austrougarske

monarhije. No, ikid de kasnije oistiti svoje pjesniki jezik o prenatrpanosti turskim

rijeima, te de se vratiti naronom govoru. On u Aiklijama prolazi kroz jean izraajno -

motivski razvoj do jedne kristalizacije narodnom leksikom Aiklije prestavljaju posljenjiizanak orjentalistikog romantizma (sevdalijski-orjentalni senzibilitet). atid je, neosporno

7/30/2019 iki

2/6

reeno, najumjetnikiji muslimanski pjesnik onog perioa, jer niko kao on nije uspio govoriti

tako pjesniki uzvieno kroz jenu simbolzaciju i mteforizaciju o ljubavi, grijesima, patnjama,

vjeri ... Skoro svaka njegova pjesma je neoreena, izrazito simbolina, te kao takva ostavlja

itatelju a i alje traga za osnovnom pjesnikom milju. On svojom poetikom eli osedivisine, tu se osjeda prisustvo kumulacija koja je ved spomenuta i ko njega i ko ikida.

Sinopsis atideve poetike se sastoji u slijeedem : SAN DUA SRCE ROMANTIZAM

ikideva poetika se oglea u sl. koncepciji: ua lirikaaik sevdalijski romantizam

Reeno je a ikid u svojem opusu ima i patriotsku liriku, koja nije tako umjetniki razvijena

ima je i atid, samo to omovinske pjesme ko atida jesu umjetniki i poetsko razvijene,a

i omovinsko mu je pjesnitvo intimno, tj. uevno-lirino. atid je bio i najuzvieniji kasepriklonio svojoj uevnoj lirici svojem unutarnjem glasu, a samim time je on dokazao svoj

artizam. Osman ikid je koristio sve prenosti naron pjesnitva, sevalijstva, kao i atid,

tako a je ispjevao oreen broj kvalitetnih pjesama, uz prisutsvo naronih motiva, a takve

pjesme kazuju o ljepoti djeovojke,, u pottpunosti njenih pojedinosti,, od kojihse uz svaku

vezuje uzvik ouevljenja i uzah zavisti, zbog srede onog koji de je uivati. On je zapravo

naograivao vragolasto-erotske motive narone lirike, u ved spomenutoj sevalijskoj igri.

ena je ko njega apslut pjesnikih stremljenja, ieal ljepote, ovozemaljske ljepote, motiv

graacije pjesnitva ... Musa azim atid, na isti nain glea enu, kao jean apsolut, ona mu

je enja, neostinost, vjeni san. atideva poetika sari i sufijsku orjentaciju vezivao je

poeziju za grijeh, a pokajnitvo za ljepotu. Uz svoj poznati artizam, atid je, akle, gajio i

sufizam, onosno bolerovski pristup ojesnitvu, kroz profinjenu simbolizaciju. Tako je on

pjevao o svemu i svaemu, bez ikakvog prezanje o Prometeju, Isisu, Muhammedu, Heleni

... atid je usvario baagidevsku poeziju filozofije, zapravo zbog tog je i atid tako uzvien

artist u svojoj poetici. ikid je svojim pjesnitvom pokrenuo jean val moernizacije, ali atid

je obilato uradio na tom polju smatra se a je on skrentiar bosanskohercegovake

umjetnosti ka moernosti europske kulture, sabravi u sebi religiju, mitologiju svoga svijeta u

njenoj uzvienosti njezina ovaplodenja, tako a je na taj nain otvorio put mnogim kasnijim n

pjesnicima koji su dolazili nakon njega. Njegova poezija je introverzna, tj. zatvorenog tipa, ali

kao takva osjedala je rutvenu inamiku, socijalna stremljenja, problematiku, jer i sam atid

je bio ovjek siromane priroe i boemske subine, tako a mu ni fizikog iskustva nije

neostajalo. ikid je bio vjeran naronim motivima i motivici, oanost koja se onosila na

7/30/2019 iki

3/6

naronu ljubavnu liriku i sevalijski izraaj, ak, poneka, i po cijenu gubljenja vlastitih

izvornih poetskih obiljeja, no tu se i krila osobenost njegova pjesnitav, u bekrijarstvu,

erotici, istoj ljubavi, kao recimo ko atida u artizmu i sufizmu, te melankolinom uhu. Iz

osaanjeg ijela teksta i pojanjavanja o poetikama ovih pjesnika, tj. liriara, moemozakljuiti, a su onojica poprimala utjecaje, ne samo sa junoslavenskog govornog poruja,

ved i ire viiljiv je utjecaj Orjenta i moerne Europe ... Heine je jean o romantiara koji

je izvrio utjecaj na poetiku atida, a i Byron je veliki pjesnik ija je poetika ostavila traga na

obojici, a Byron je bio toliko utjecajan a ge je Baagid ovjekovjeio za jenog o najboljih

pjesnika, ikaa. Ujevid i Mato su takoer silinice koje su utjecale na obojicu, a poglavito na

Musu azima atida Tin Ujevid je izrazito cijenio ra atida. Ujevid cijeni kreativnu i

mistinu datidevsku poetiku, no njega ne zanima lirika, ustvari on ju ne cijeni, i to ne samo

ko Muse, ved ko bilo koga jer nije bio pobornik iste, zapravo u lirici je viio besmisao

pjesnitva. Tin Ujevid porei atida sa Nazorom i antidem, velikim pjesnicima,

junolavenskog govornog poruja. Dapae, sam Ujevid je ponajvie cijenio datidevske

sonete, u njima je on viio atidevo pjesniko umjede,a znamo a ikid nije stvarao sonetsku

poeziju. ikid je zapravo, pjesnik,erotiar, pjesnik-bedar, oim, atid je artistiki pjesnik, a

ujedno mislilac i vizionar, jednog introverznog svijeta, sa jedne strane autonomnog i samo

sebi postojanog, a sa ruge flekisbilnog i ipak vitalnog za inamiku ivota. Zapravo,

najrealnije i racionalnije, je redi, a je Osman ikid epigon, tanije reeno epigonski pjesnik, a

to je onaj koji trai izvore u svojim pretjonicima i mimetizira ih naravno, nije u cjelosti

takav, ali gleajudi vedinski njegovu poetiku i stil, jeste. Znamo, to je po znato, da je on

oponaao sealiski uh i sevalijski tonalitet, a upravo je tako i na taj nain uspio a u

vlastito pjevanje unese neopohoan pjesniki erotizam i linost, a ga uini raznolikim i ivim

u metrikom i leksikom pogleu, stilizirajudi mjestimino ljubavni iskaz i humoristiki i tako

oivotvori pjesniku formu. Spomenuto je ved a je datidevska poetika izrazito artistika, a

sama po sebi je bila unikatna i specifina, zapravo, istignvirala se o mnogih poetika tog

vremena, a znamo da su ostale, na opdem nivou bila na kraju 19. stoljeda neoromantiarskog

tipa, i kazivala kroz lirizam o ljubavi,domovini, socijalnim temama isl., a pjesnici, artisti, su

uspjeli ukotviti novu poeziju artizma i simbolizma. atid je jean o glavnih aktanata te

poezija i njezina smisla. Treba napomenuti a se ta artistiko-simbolistika poezija javlja

naspram neonaturalistike koja se takoer vitalizira na poetku avesetoga vijeka. Dakle,jezgorovna olika i osoebnost artistiko-simbolistike poezije jeste ta a nije mimetika,

7/30/2019 iki

4/6

onosno oponaateljska. Upravo datidevska poetika, kako smo zakljuili, je isto artistika,

simoblistika i strukturirana na osnovu simbioze istonjake tenje i zapafnjake. atidevska

poetika je hibrinija nego, ak, i antideva stil stvaranja, no, valja napomenuti, geneza obaju

pisaca je u mnogoemu srona. Zajeniko svima njima(atid, ikid, antid) jeste to a su svikrenuli kroz svoju pjesniku genezu o omoljubnog stvaralatva, u naronom uhu, nekako

su se naovezavali na Baagidevo domoljublje, naravno svi oni su imali svoj pravac

domoljublja hrvatstvo, srpstvo, bonjatvo. Ka kompariramo, lirinost ikida i atida,

moramo zakljuiti a je datidevska poetika lirinosti izrazito heonistikija napram ikidevoj,

mada su obojica gajili i graili taj sevalijski tonus pjesnitva. Treba napomenuti, a

datidevska religiozno-mistina poezija takoer vee korijene za baagidevsku poetiku toga

anra, a paralelna je slinim transponiranjima religijskih saraja i rugih naih pjesnika

devesetih goina, 19. stoljeda. atidevi Religiozni soneti su baagidevski konkretni, u

smislu imenovanja islamskih vrijenosti, ali ipak, realno gleajudi, oni ne oseu ramatiku,

zatamanjenost i skepsu u kasnijoj Duidevoj pjesmi ovek govori bogu. atid je kao i ikid,

ali i antid nosi taj biljeg neoromantiarstva sve o 1908 goine, ali i nakon tog osjedaj istih

ciljnosti u poetici se zapaaju iako je novo modernije doba, socijalni problemi su tu, a

pjesnik kao to je atid ne moe ostati ravnouan pa on pie i zbori teaju, siromahu i

potlaenom. Sav taj neoromantizam, taj osjedaj za socijalnu inamiku se kombinirao

stubokom sa naturalizam i avao bliske stihove rutvenim kretnjama, pogleima na svijet u

takvoj inamici, osjedaj pripanosti potlaenicima, kao na primjer sljeedi stihovi u pjesmi

Jesenski pla :

Ved jesen iri blatne skute svoje;

Drvedu s glave vjetar kosu upa,

I mokrom rukom bjesomuno lupa

O mutni pener male sobe moje.

Ovje viimo a atid i u pjesnikoj eskripciji zarava naturalistiku konkretnost

premeta. atid je, za razliku o ikid, vjerniji ispovjenom nainu pjesnikog

kazivanja,eksponiranju privatne linosti a u tome je slijeio istone liriare, gje se oituje

ootvorenost pjesnikog iskaza sa naglaenim udjelom prvog lica ( primjer je njegova pjesma

7/30/2019 iki

5/6

Ja n'jesam sanjar).atid, zapravo, govori o trzajima eksplozivnog erotinog bida, on i jeste

takav, koj je u suaru sa stvarnodu, a stvarnost je ta koja naruava datidevski svijet. atid je

uticao na Ujevida, nije na omet napomenuti, Ujevida koji je arovitiji, ali isti je ar razvijao

na datidevskoj poetici i ruenjusa njim, pa tako Ujevid u Kolajni varira atidev stih ja sampatnik u poetski efketniji obli: nisam li pjesnik, ja sam barem patnik. Vino je a je atid

pjesnik-tragiar, kakav ikid nije bio, u ikidevim pjesama nema te ramatine tragike i

ramaturgije, oim u atidevim pjesamama ona je sveprisutna, a tu inaminu tragiku je

naslijeio Ujevid, kasnije. Iz svega ovog, postavljase jeno pitanje kakvu je liniju u poeziji

Bosne i Hercegovine u okvriu zajenikih i unificiranih pjesnikih konvencija poetkom vijeka

kreairao atid i to tim prije to je pripalo jenom ijelu te poezije, u kojoj je, uz prihvadenu

zapadnu tradiciju, veliki uio imala i istona poetika ? atid je reprezent svoje poetike, prije

svega. A posebnost i gipkost njegove poetike moemo pronadi u njegovoj prironosti,

specifinosti i aru u onosu na taanje pjesnike.atideva forma soneta ne uklanja, u toj

mjeri, kao antideva i Duideva, prisustvo narone lirike neke pjesme su pisane u kradem

stihu uz uenje lokalne bosansko-muslimanske lesike i istone simbolike pa zazvue

mjestimino eufonino kao u Ujevidevoj poeziji ... U tome i jeste atidev znaaj, njegova

svevremenost i vjeita poetska trajnost u inamici same umjetnosti. Ko atida je

interesantan fakat njegove razijelnosti, koja ne mora znaiti samo razijelnost u

psiholokom smislu (rastrzanosti pjesnikog bida), ved ista se moe onositi na smisao stilske

hibridnosti i elektricizma da su u njegovim pjesmama nastalim u relativno kratkom periodu

prepoznatljivi otisci neoromantizma devedesetih godina, artizma prve decenija dvadesetog

stoljeda, i nagovjetaju ekspresionizma ba zato to isti artizam nije ogao da se prirodno i

na ue vrijeme ori. Dapae u njegovom pjesnitvu imamo otiske i narone lirike,

istonjakog heonizma antike anakreontike, pa secesionizma. No, sve je centralizirano oko

osnovne teme tog vremena, i ko atid i ko ikida ena kao predmet opjevavanja i

pjesnikih stremljenja bilo kroz spiritualnu ljubav, ili pak ulnu, ili ak kombinaciju obje). P

svim tim svojstvima atid je osobena pojava o bosanskohercegovakoj knjievnosti poetka

dvadesetog vijeka, blizak navivnom romantizmu, ekspresionizmu, kao i simoblici, te

artistikom pristupu, to mu aje epitet velikog i svevremenog umjetnika, za razliku o ikida

koji jetakoer znaajan, ali nije svevremenski pjesnik, kao to je naveeno za Musu azima

atida.ikide je sam po sebi, pjesnik, proizvod onog vremena, austrougarskih stremljenja iiste problematike, on se naao u tome kao i atid, ali atideve pjesme nisu ostale samo u

7/30/2019 iki

6/6

omeni tog vremena, ved i an anas mnogi de se teak, seljak ili puanin, sa jene strane, ili

sa druge, neki patnik u ljubavi, ivotu ili zanesenjak nadi u ovim pjesmama te se sa istom i

poistovjetiti, a razlog je prost, kako je reeno radise o univeralnoj umjetnosti. Zapravo taj

datidevski tonus pjevanja se moe forumilirati i efinirati u jenoj ree nici atid jemelankolian, mistian, sa osjedajem kobi bezizlaza, otuenosti i ala za ljuskom

prolaznodu. On je, realno gleajudi, uz to to je zanesanjeak, vizionar, simbolist, bolersit,

sljebenik Matoa, i prvi pjesnik iz Bosne i Hercegovine kojije pribliio simbiozom istonjaki

tonalitet sa zapanjakim tonusima knjievnosti, prvi je to uinio, ali na jean specifian, i

uzvien nain, tako a je pokrenuo mernistiki val bosanskohercegovake poezije, tj.

knjievnosti. Za razliku o mnogih pjesnika tog vremena, on je puno itao, ali i putovao, to

mu je omogudavalo a grai svoj izraz, svoju poetiku i ekspresiju datidevtine. Vano je

napomenuti, a sam atid, unato tome to je bio izvrstan moernistiki pjesnik vizionarskih

tenji, baviose izuavanjem knjievnosti, jenim kvalitetnim teorijsko-kritikim pristupom,

poglavito onih istonjakih knjievnosti i pristupa istoj, tako a se u tome vii kvalitet i jakost

njegova opusa. Dakle, vino je u emose oglea osnovna istniviarnost, tj. razlinost izmeu

ikida i atida, a to je u samoj univerzalnosti, iako je atid kao univerzalan pjesnik vitalan i

anas u italakoj publici, no u svakoj epohi, vremenu i stremljenju, on se tumai na rugaiji

nain, no niko ne moe a ouzme taj in univerzalnosti, jer to rijetki imaju, a meu rijetkima

je on.