diplomatski spor zbog jednoga katoličkog krštenja u splitu 1745. godine

8/11/2019 Diplomatski spor zbog jednoga katolikog krtenja u Splitu 1745. godine

1/14

Diplomatski sporzbog jednoga katolikog krtenjau Splitu 1745. godine

Ante KEGROHrvatski institut za povijest, Zagreb

Marko RIMACFilozofski fakultet u Splitu, Split

Suzana MARTINOVIDravni arhiv u Zadru, Zadar

Izvorni znanstveni rad(primljeno: 9. rujna 2012.)UDK 327.82(560:450)17

265.1(497.5-3Dalmacija)17

U radu se obrauje prelazak s islama na katolianstvo Lejle Kopi, pripadnice

istaknutoga islamiziranog plemikog roda iz Kongore na Duvanjskom polju.Njezino stupanje u Katoliku crkvu u Splitu 1745. postalo je predmetomdiplomatskog spora izmeu Bosanskog ejaleta i mletake Dalmacije.Pod pritiskom upravitelja Bosanskog ejaleta vezira Ali-pae Hekimog lua,mletaki generalni providur Dalmacije i Epira (Albanije), i Lejlin kum nakrtenju, Jacobo Bold, vratio ju je iz Splita, gdje je nala utoite, flu Tursku.

Kljune rijei: Bosanski ejalet , Ali-paa Hekimoglu, Kopii, Lejla RuaKopi, Kongora na Duvanjskom polju, mletaka Dalmacija, Jacobo Bold,Katolika crkva

Uvod

Biljeka o krtenju iz Matine knjige krtenih splitske upe sv. Dujma1 te prepis-ka izmeu upravitel ja Bosanskog ejale ta vezira Ali-pae Hekimoglua i general-

nog providura mletake Dalmacije i Epira (Albanije) Jacoba Bolda otkrivaju tra-ginu sudbinu esnaestogodinje Lejle Rue Kopi zbog stupanja u Katolikucrkvu u Splitu srpnja 1745. godine. Voena ljubavlju prema nekome Ivanu Ra-du,2 iz rodne je Kongore na Duvanjskom polju pobjegla na podruje mletake

1 Na tu biljeku o krtenju naiao je dr. sc. Ivan Botica iz Staroslavenskog instituta u Zagrebu te snjome upoznao autore ovoga rada. Iz te je biljeke rad i proizaao i autori na tome ljubazno za-hvaljuju dr. Botici.2 Oito se radi o pripadniku roda Rado//, tj. Rado/evi/ u popisu biskupa fra Pavla Dragievia1743. registriranom u Omuljanima (Seonica), mjestu susjednom Kongori gdje je bilo sjedite be-


2/14

A. kegro M. Rimac S. Martinovi: Diplomatski spor zbog jednoga... 11

nu kulu Dioklecijanove palae (sl. 2),4 opravdano je pretpostaviti da su je za stu-panje u Katoliku crkvu pripremili sveenici pozvani od benediktinki kojima jeta crkva pripadala. Tome u prilog govori i konstatacija iz pisma to ga je gene-ralni providur Bold 23. srpnja 1745. uputio veziru Ali-pai (Prilog br. 3).5 Lejli-no je krtenje u matinu knjigu upisao splitski kanonik i nadbiskupski kancelarFrane Ante Brgeli,6 a vlastoruno ga potvrdio i sam nadbiskup Kai (Prilog br.1).7 Spomenuto pismo generalnog providura otkriva da je Lejla Rua Kopi pri-

mila i druge sakramente flpropisane za prijelaz na kranstvo.8

Kako joj je u vri-jeme krtenja bilo oko esnaest godina (annorum 16 circiter), mogla je biti svjes-na posljedica koje su mogle proizai iz prelaska na katolianstvo kako za nju sa-mu tako i za njezinu obitelj odnosno drutvenu zajednicu iz koje je potekla. No,teko da je mogla i pretpostaviti kako e njezino krtenje postati predmetom di-plomatskog sueljavanja najodgovornijih osoba Bosanskog ejaleta i mletakeDalmacije, a pogotovo da e uzrokovati oruane izgrede na bosansko-dalmatin-skoj granici.

Diplomatski spor

Biljeka o krtenju iz Matine knjige krtenih splitske upe sv. Dujma ne otkri-va ni okolnosti ni vrijeme prispjea u Split flturske kerke Lejle (Lejilam turcamfiliam), keri Dafer-bega Kopia i njegove ene Tale.9 Da se u njega nisu uple-le najodgovornije osobe Bosanskog ejaleta i mletake Dalmacije, vjerojatno bi

PILAR asopis za drutvene i humanistike studije / God. VII. (2012.), br.14 (2)10

Dalmacije, oito radi toga da se za njega uda. Kako se s time nije slagala njezi-na obitelj, generalni providur Bold, koji joj je bio krsni kum, pod pritiskom ve-zira Ali-pae vraa je flu Tursku. Kako bi na Bolda izvrio pritisak, vezir je uImotskoj krajini potaknuo oruane incidente. Upravo su oni bili povodom zajavni igrokaz to ga je generalni providur priredio u Splitu i kojim je Lejlu RuuKopi prisilio odrei se katolianstva. Kad su u pitanju bili interesi Venecije,predstavnici njezine vlasti u Dalmaciji postupali su jednako i s drugim djevojka-

ma koje su iz slinih razloga traile utoite u mletakoj Dalmaciji. Biljeke ododjeli zemlje u Turjacima kod Sinja iz 1688. i sporu iz 1703. to se zbog te zem-lje vodio, svjedoe da su na katolianstvo prelazile i druge pripadnice roda Kop-i. U tom je kontekstu razumljivije i uljudno ophoenje najutjecajnijih pripad-nika toga roda s katolikim biskupima koji su iz Dalmacije dolazili u kanonskepohode katolicima na prostorima kojima su oni gospodarili.

Prelazak na katolianstvo

Iz upisa u Matinu knjigu krtenih splitske upe sv. Dujma (Prilog br. 1, sl. 1)vidljivo je da je Lejla Kopi na katolianstvo prela 13. srpnja 1745. krtenjemkoje joj je u Splitu podijelio splitski nadbiskup Antun Kai (1730.1746.) te dajoj je dano ime Rua (Rosa). Kum na krtenju bio je osobno Jacobo Bold, ta-danji mletaki generalni providur Dalmacije i Epira (Albanije).3 Budui da je kr-

tena u samostanskoj crkvi sv. Arnira u Splitu ( in Ecclesia Monialium Sancti Rai-nerij) koja se, kao i benediktinski samostan, do 1946. nalazila uz sjeverozapad-

gova Kopia. MANDI, 1962: 27. Dvije obitelji iz tog plemena preselile su se u Arano, pograninomjesto Imotske krajine prema Duvnu odnosno flTurskoj, gdje su od mletakih vlasti dobile zemlju.

VRI, 2010: 42.3 Splitski kanonik i nadbiskupski kancelar F. A. Brgeli, koji je krtenje Lejle Rue Kopi upisao uMatinu knjigu krtenih splitske upe sv. Dujma, generalnog providura i Lejlinog krsnog kuma J.Bolda oslovljava upraviteljem Dalmacije i Epira ( Il[lustrissi]mus, et, Exc[ellentissi]mus D[omi]nus,D[omi]nus Jacobus Bold Provisor G[ener]alis Dalmatiae, et Epyr[i]i). Time je mletaku regiju, ko-joj je Bold bio na elu, poistovjetio s nekadanjim provincijama Rimskoga Carstva.

Sl. 1 Sl. 2

4 O toj crkvi i benediktinskom samostanu: OSTOJI, 1964: 354-362.

5 Perche aueua abbandonata la fede di Maometto, et abbracciata quella di Gies Christo in cui finstrutta da nostri Sacerdoti in un Monastero di R eligiose.6 F. A. Brgeli ( 1757.), nadbiskupski kancelar od 1730. do 1755. godine. OSTOJI, 1975: 292.7 Ita est Ant(oni)us Archiep(iscopu)s Franc(isc)us Ant(onius) Can(oni)cus.8 Rest poi confermata tale delle Cerimonie, e Riti della nostra Legge in rattificazione del Christia-nesimo prima abbracciato.9 Q[uonda]m Xafe Begh, et Talae Jugalium Copcich .


3/14


drutva poput aga i begova,14 nego i raja pa i Cigani,1

5 ratni zarobljenici svihprofila i dr.

Vezirovo pismo svjedoi da se za Lejlom u Split uputila njezina majka, kojase nije libila javno tvrditi da joj je ki muslimanka i da je namjerava vratiti kui.U odgovoru generalnog providura veziru konstatira se da se Lejla s majkom su-oavala vie puta na majino traenje i na zahtjev brojnih muslimana te da se uvi-jek izjanjavala krankom.1

6 Kako su majina nastojanja bila neuspjena, zatrae-na je intervencija iz Travnika od upravitelja Bosanskog ejaleta. Time je ljubav dje-

vojke iz muslimanske begovske obitelji s Duvanjskog polja i katolikoga mladi-a iz pograminog dijela Dalmacije postala predmetom diplomatskog spora izme-u Bosanskog ejaleta i mletake Dalmacije. Vezir Ali-paa traio je od general-nog providura Bolda rjeenje Lejlinog sluaja. Nakon to mu je kazano da je po-stala krankom, vezir je generalnom providuru uputio svoga mubaira Ismail-efendiju.17 U pismu koje je generalnom providuru Boldu poslao po mubairu,

Ali-paa je traio da se u nazonosti Ismail-efendije i njezinih roaka Lejla javno


tako i ostalo. U pismu vezira Ali-pae poslano iz Travnika generalnom providu-ru u Split (Prilog br. 2, sl. 3) konstatira se da je Lejlu, flnevinu djevojku iz ple-mike obitelji Kopi, zvane Tatar Beg, zaveo neki mletaki podanik Ivan Ra-do.1

0 No, u odgovoru generalnog providura Bolda, upuenom 23. srpnja 1745.veziru Ali-pai (Prilog br. 3; sl. 4), konstatira se da je Lejla iz roditeljske kuesvojevoljno pobjegla u Imotski kako bi postala kranka,11 da nije bila zavede-

na, da je svojevoljno prela u mletaku dravu, da je flnapustila Muhamedovuvjeru te prigrlila ovu Isusa Krista.1

2 Lejlu Kopi u Split je, dakle, dovela i na pri-jelaz na katolianstvo motivirala ljubav prema Ivanu Rado/u/, 13 o kojemu ras-poloiva vrela nita ne govore. No, injenica da ju je osobno krstio splitski nad-biskup te da joj je krsni kum bila prva osoba mletake uprave u Dalmaciji i Epi-ru (Albaniji) govori u prilog pretpostavci da je bio posrijedi ovjek koji i nije bionevaan za mletaku vlast u Dalmaciji. No, i mletake su se vlasti, kad im je bi-lo u interesu, rado predstavljale kao pokrovitelji katolianstva. Tako su tijekomKandijskog (1645.1669.), a posebice Morejskog (1684.1699.) i Malog (Sinj-skog) rata (1714.1718.), na novoosvojenim podrujima ostavljale muslimani-ma posjede ako prihvate katolianstvo. U tom je kontekstu razumljiv velik brojnovokrtenika, nekadanjih muslimana, iz toga vremena kako u Dalmaciji takoi u Albaniji. Na katolianstvo nisu prelazili samo najvii slojevi muslimanskog

10 Sedota da certo Iuan Rado suditto ueneto Lelia vergine donzella della nobile famiglia Copcichdetta Tatar Begh.

11 Copcich fugita tempo f Spontaneamente della Casa paterna, e Condottasi Imoschi per farsiCristiana.1

2 E persuasa che l'accenata Donzella Senza esser sedotta, m gettatasi uolentariamente, in questoStato, era Christiana fin dai p rimi Confronti, perche aueua abbandonata la fede di Maometto, et ab-bracciata quella di Gies Christo.

13 Posljednje slovo Ivanovog prezimena () isputeno je, kao to je isputeno i posljednje slovo izimena Lejlinog oca Dafera (Xafe, umjestoXafer).

Sl. 3 Sl. 4

1

4 Istaknutije osmanlijske feudalce esto su krstile najodgovornije osobe Katolike crkve (nadbisku-pi, biskupi, kanonici) s prostora pod mletakom vlau, a kumovali su im najvii predstavnici ci-

vilnih i vojnih vlasti. Na krtenju su, osim kranskih imena, nerijetko dobivali i prezimena svojihkrsnih kumova. Stoga u Dalmaciji ima prezimena poput Benzon, Grimani, Moenigo, Kornereto itd.

Na taj ih se nain nastojalo ukljuiti u mletaki drutveno-vojni sustav u flNovim steevinama. Tupraksu najbolje oslikava primjer pokrtenog age iz Solina Ivana Krstitelja Benzona, kojem su mle-take vlasti ostavile njegov posjed. I dalje je ivio sa svojim enama s kojima je i dobivao djecu.SOLDO, 1995: 33, 37.

1

5 Prilikom organizacije ivota u Cetinskoj krajini nakon osvajanja Sinja 1686. spominje se prelazakCigana iz Karakaice s islama na katolianstvo. Jo se uvijek jedan bunar u Karakaici naziva Ci-ganskim bunarom, a neki m jetani uvaju uspomenu na svoje cigansko podrijetlo. Pokrtavanje Ci-gana spominje se i nakon zauzimanja Imotskog 1717. SOLDO, 1995: 33, 37; VRI, 2010: 6, 311.1

6 Tanti confronti seguiti con interuento di Sua madre, e molti musulmani ne quali tutti ella sosten-ne esser Cristiana.1

7 Il mubasire d'Ismail efendi nostro magior domo.


4/14


Iz pisma generalnog providura upuenog veziru 12. kolovoza 1745. (Prilogbr. 4; sl. 5) posredstvom kapetana Andrije Scarsija razaznaje se da mu je veziruputio vie pisama vezanih za Lejlu Ruu Kopi. Generalni providur je ovimpismom istaknuo da su flzadovoljena, kako i treba, naa uljudna ophoenja idostojanstvo puno potovanja nae Presjajne Slobodne Republike24 te je veziraizvijestio da je Lejla na javnom sueljavanju u Splitu fliskazala elju i volju da se

vrati u Tursku,25 premda je u prethodnom pismu tvrdio suprotno. Nije propus-tio istaknuti svoje odlike flu ispravnosti, kojima je posve strano privlaiti u dra-

vu i u takvu religiju bilo koga silom, a s nakanom ne obaciti onoga dobrovolj-ca koji se zatekne i uzme utoite.2

6 Ipak, kad je u pitanju bio izbor izmeu in-teresa Mletake Republike, koje je u Dalmaciji osobno zastupao, i vjere djevoj-ke kojoj je sm bio kum na krtenju, generalni providur nije dvojio. Sudbina Lej-le Rue Kopi bila je za njega zanemariva spram mletakih interesa u Dalma-ciji odnosno smirivanja oruanih izgreda koji su izbili u Imotskoj krajini.27 Stogaje sve i poduzeo kako bi osigurao njezino vraanje flu Tursku. I druge su mus-limanske djevojke iz slinih razloga traile utoite u mletakoj Dalmaciji. No,kad se njihovi motivi nisu poklapali s interesima Venecije, mletaki se inovni-ci nisu ustezali postupiti jednako kao s Lejlom Ruom Kopi.2

8 Gdjekad su uto-


oituje o svojoj vjeri u Splitu (alla forteza di Spalato). Ako bi se izjasnila musli-mankom, zahtijevao je da ju se vrati u Bosanski Ejalet. Kako se prema vezirovupismu Lejla izjasnila da je muslimanka (tutta uita musulmana), inzistirao je da juse preda rodbini odnosno vrati kui. Iz vezirova pisma vidljivo je da Lejlinom po-

vratku nisu bili skloni mletaki uvari granice, a posebice neki pukovnik Cambij,koji joj je savjetovao da se ne vraa flu Tursku. 18 Stoga nije neopravdano pretpos-taviti da je Ivan Rado//, zbog kojeg se i nala u mletakoj Dalmaciji odnosno u

Splitu, i sam bio pripadnik postrojbi koje su uvale mletaku granicu u Imotskojkrajini. Kako bi postigao da ju se vrati, vezir je generalnom providuru prijetio ra-tom. Iz Boldova pisma proizlazi da se Lejla Rua Kopi pred vezirovim muba-irom Ismail-efendijom nedvosmisleno i decidirano izjasnila krankom. No, ka-ko mubair nije razumio jezik kojim je govorila, njegovi su mu tumai prevodiliposve suprotno.1

9 Kako bi smirio nemire u Imotskoj krajini, beskrupulozni gene-ralni providur rtvovao je Lejlu Ruu Kopi, odluivi vratiti je preko granice. Nepropustivi istaknuti da je svojevoljno postala krankom, a zaobiavi vlastituulogu i ulogu splitskog nadbiskupa u njezinu krtenju, uvjeravao je vezira da jojje dopustio slobodan odlazak flu Tursku.2

0Ako ne bi na to pristala, predlagao jeda ju se ne sili na odlazak.21 Izlaz iz te mune situacije naao je u njezinu navod-no dobrovoljnom odlasku iz Splita odnosno iz Dalmacije. Iz tog se razloga i po-trudio u Splitu ponovno organizirati njezino izjanjavanje o vjeri pred katolicima

i muslimanima, gradskim elnicima, vlastitim opunomoenikom, Ismail-efendi-jom i njegovom pratnjom.2

2 Time je na tek krtenu esnaestogodinju djevojku iz-vren snaan javni pritisak kako bi se izjasnila muslimankom i kako bi je lakevratili flu Tursku. Generalni providur Bold naao je opravdanje za to u tobo-njoj brizi za njezinu ast, a zapravo je titio mletake interese u Dalmaciji. Prem-da ni u tim okolnostima Lejla Rua Kopi nije apostazirala od katolianstva, ge-neralni providur po svaku ju je cijenu nastojao vratiti preko granice u Bosanskiejalet nije se protivio ak ni da se kazni kaznom kojom joj je prijetio vezir akobi se opirala povratku.23

18 Il collonel nominato Cambio, batendo la mano sopra la di lui spalla, badate bene li disse, nontornate in turchia.1

9 Mentre non intende il linguaggio, e la colpa f di quelli hanno interpretato male, et al Mubassir

hanno rappresentato diuersamente da quello la Giouanne all'ora asseriua e sosteneua.2

0 Le si disponesse essa uoler ritornar in Turchia. Le sia conceduto il pronto, e libero passaggio,e ritorno.2

1 Non esser permissibile in caso di sua resistenza ... l'uso della forza contro una inocente.2

2 Questo sollene e pubblico esperimento, che resta da noi p roposto da farsi alla presenza di tuttiquelli di sua nazione, Cristiani, e musulmani, che qui s'attrouano, e degl' offiziali, e Primati di ques-ta Citta' .... in faccia di due Nazioni in publico conuocate e raccolte coll' interuento della stessa nos-tra persona e del suo Mubassir col suo seguito questo affare destinato.2

3 Se la donzella ritorna uolontaria al suo Paese saluo il decoro di questa Carica, e la dignit del-la Serenissima Repubblica. Se ressister costantemente di uenire, e uolesse fermarsi resteranno co-

perti, e salui intieram: te li gelosi riguardi di V. E.

Sl. 5

2

4 Sodisfatte appieno, come si doueua le nostre conuenienze, e la dignit rispettabile della Repub-blica Serenissima Libera.2

5 E fattossi il Pubblico Confronto della Donzella Copcich ella si dimostrata in desiderio di ripas-sar in Turchia.2

6 Costanti le massime di questo Gouerno nella rettitudine, aliene affatto dall' attraer nelli stati e tal-la Religione alcuno per forza, e col intente non rigettare, chi uoluntario in capita, e prende ri-couero.2

7 Speriamo dispensati gl' ordini alle bande di duuno, onde non siano perturbate con ulteriori nuo-ue molestie le confinazione di Imoschi.2

8 BENI, 2003: 290; BALTI, 2003: 77: flMiseca kolovoza [1777.] jedan momak iz Dalmacie najam-nik nikog turina u selu Draev-do (Skopje) odvede divojku er svog gospodara turina koja se


5/14


bila je obvezna dodijeljenu joj zemlju odravati plodnom. U njezinu su vlasni-tvu, a prethodno u posjedu njezinog oca Useina, bile i livade, vinogradi te dio

mlinice34 oito na nekom pritoku rijeke Cetine. Petnaest godina poslije (1703.)mu flsupruge Turkinje Jelene, koja je 1688. postala krankom,35 Nikola Japirko-

vi, sporio se oko te iste zemlje jer je na nju pretendirao neki Jure Budimir (Pri-log br. 6; sl. 7).36Jelena Kopi udala se za Nikolu Japirkovia iz Vranjica kodSplita, nakon to je prethodno bila krtena 1688. godine. Matina knjiga vjena-nih upe Vranjic svjedoi da se Nikola Japirkovi 1676. oenio Jelenom, kerkomNikole Bria iz Broanca kod Klisa.37Ako je u pitanju bila ista osoba, onda seNikola Japirkovi oenio Jelenom Kopi nakon to je obudovio. No, nije jasnoje li udovcem bio i u vrijeme kada se sporio zbog njezine zemlje.

Predosmanlijski feudalni korijeni

Lejla Rua Kopi bila je potomak islamiziranog plemikog roda Kopi, iji supripadnici gospodarili znatnim dijelovima Duvna, Rame, Kupresa, Uskoplja38 i


ite pod mletakom vlau u Dalmaciji traili i mladii iz uglednih musliman-skih obitelji. Takav je bio i sin Mehmeda itovia iz Ljubukog Hasan(1682.1729.), koji se 1699. u 17. godini ivota krstio i dobio ime Stipan. Pri-stupivi franjevakoj Provinciji Bosni Srebrenoj kao fra Lovro itovi postaje ka-tolikim sveenikom, profesorom franjevakih uilita, pukim propovjednikom,a na kraju i spisateljem.29 Pribjeite u Dalmaciji traile su i udane muslimanskeene, kako bi se udale za katolike.30Voene istim motivom, utoite su traile i

u Slavoniji.31

Sluaj Jelene Kopi, keri Useina Kopia iz Turjaka kod Sinja

Biljeka iz oujka 1688. (Prilog br. 5; sl. 6) o dodjeli zemlje u Turjacima kod Si-nja flna podruju Nove steevine (di terra di nouo acquisto) otkriva da je katoli-anstvo prije Lejle Rue Kopi prihvatila ki Useina Kopia, koja je na krtenjudobila ime Jelena. Dodijeljeno joj je 25 padovanskih kampa zemlje, koja je prvot-no bila u posjedu njezina oca (il di lei Padre hauer di uere possessioni). Dava-nje zemlje Jeleni Kopi, njezinoj djeci i njezinim zakonitim nasljednicima32 biloje motivirano prelaskom na katolianstvo.33 Osim uobiajenih fiskalnih davanja

htede pokrstiti i za reenog momka udati. Dojde s njom u Split ali splianska gospoda, na zapo-vid kapetana livanjskog, reenu divojku vratie i otcu je pridadoe. (Prokleti lacmani!) Otac reene

divojke okrene svu svoju vraiju srbu protiv upniku (o. Petru kuljeviu, [upnik skopaljski]) ko-ga turci bie odredili obisiti i protiv krstjanim svim u Skoplju kano da su oni izdali reenu divojku.upnik ovo od nikog svog priatelja turina prouvi, pobie u Dalmaciu. Turci doletivi kui up-nikovoj, njega ne naavi, kano bisni psovali su i bili krstjane oblinje. Zatim popanu etiri krstja-nina i jednu enu krstjansku iz sela Okolije, koje nikoliko dana u najsmrdljivijem apstu i verugamtekim zatim na vialim obisie, prave-zdrave.29 KOVAI, 1991: 301-307; PAVII, 2008: 193-211.30 GUJI, 1995: 238: flHravu sliku na Alibega [Kapetanovia, ljubukog muselima od 1848. do1858.] baca i sluaj sa muslimankom Kadom Mumunagi, koja je jedino zbog njegovog neovje-nog postupka ostavila mua, pobjegla u Dalmaciju, prela na katoliku vjeru i udala se za svogaslugu, a to je bio veliki skandal onoga vremena u ovim krajevima.31JANJI, 2012, 28: flDana 12. oujka 1871. godine Vasma, ki nepoznatih roditelja, udovica pokoj-nog Murat-bega, porijeklom iz Tuzle u Bosni, ostavivi svoje mjesto Vidovice, koje broji 100 istokatolikih obitelji, ostavivi i svoju jedanaestogodinju kerku, nou je pobjegla iz Bosne u na kraj.Doavi u Vukovar arko je molila oca gvardijana, kao mjesnog upravitelja upe, da je krsti i vjen-

a s njom zajedno odbjeglim rimokatolikim mladiem Ivom Janjiem. Otac gvardijan pomno ispi-tavi njezine ozbiljne nakane, te posavjetovavi se s v(e)l(e)(asnim) o(cem) Martinom Nediem,upnikom i gvardijanom u Tolisi, te nakon nune vjerske pouke, uz dozvolu Preasnog Ordinari-jata u akovu, pod rednim brojem 341, s nadnevkom 8. oujka 1871. godine, sveano sam je krs-tio u vukovarskoj upnoj crkvi svetih apostola Filipa i Jakova, nadjenuvi joj ime Marija. Kumovisu bili Ignac Andri, tamniar i njegova supruga Roza roena Lonarevi, oboje rimokatolici. Podistom svetom misom primila je Prvu svetu priest, a po zavretku mise vjenao sam ju s njezinimmladiem Ivom Janjiem.32 Habbiamo con l'acetta del Generalato nostro inuestiti la stessa, e di lei figli, e discendenti legitimi.

33 Noi pero fatto uff. All' instanza, ch' conveniente, et al merito d' esser passata alla nostra relig-gione.

Sl. 6

Sl. 7

34 I prati, e li Parte da' Molino, ne' i terreni uignati.35 Moglie Elena Turca fatta Christiana fu del 1688.

36 Com(m)et(tia)mo Zorzi Budimir, che non debba ingerirsi sotto alcun pretesto in campi cinquein d(et)ta investita compresi...37 GRUBII, 2008: 138, br. 37: fl1676. Augusta na 31. Bi vinan Nikola Japirkovi s Jelinom, erjuNikole Bria iz Broanca, bi svidok, budu napoviena tri puta u svece posrid mise i nije se na-la nijedna zaprika, bi svidok Lovrin Barievi i Stipan Japirkovi, po meni kuratu don Nikoli Lali-u u sveti Martin u Vranicu.38 O Kopiima: ZLATAR, 1977: 325-327.


6/14


7/14


Kopii su se brino odnosili i prema Bijankovievom nasljedniku, biskupuStjepanu Blakoviu (1731.1775.). To je vidljivo i sa stranica svojevrsnogflDnevnika voenog 1735. tijekom njegova kanonskog pohoda hercegovakimkatolicima. Kopii su biskupa nagovarali da misu slavi i obrede dijeli kod nji-hovih fldvora u Kongori (sl. 10): fl24. srpnja: im se svanulo, biskup napisa pis-mo kapelanu u Rami fra Anti Vukaniu, te razdragan mnotvom od oko pet ti-sua katolika i Otomana od Rame, Kupresa, Ravnoga i drugih mjesta, poe is-

povijedati. Biskupa prekidoe tri bega Kopia, koji su doli da ga pozdrave ida mu prue svaku potrebnu pomo, garantirajui mu slobodno obavljanje svihnjegovih obreda. Nakon ispovijedanja i propovijedi s misom od tolikog mnot-

va svijeta sigurno bi bio zgaen, da mu beg Kopi i drugi turci nisu pritekli upomo i sa tapovima u ruci odgonili narod, postavili prelata meu se i pripu-tali jednoga po jednoga, a krizmanoga putali da proe s druge strane. Sretnozavri obrede i vrati se u kuu Lovre Ivia i, poto je ruao, podijeli zapise turs-kim odlinicima i kranima, koji su za to doli. Nakon svega biskup ode u Li-pu i sjaha pred kuom Lovre Janjiia, gdje sazna vijest da ga eli vidjeti efen-di-kadija iz Rame. Nakon srdanog razgovora, molitvom nad bolesnicima i iz-mjenom darova oni se rastadoe. 25. srpnja: biskup se uputi u Kongoru gdjese nalaze kue gospode Kopia da ih pozdravi i da im zahvali za pomo i pa-nju u prethodnom danu. Prime ga ne sa au, nego s potovanjem i zamole ga

da se s posebnom milou udostoji rei misu i obaviti svoje obrede tu kod nji-hove kue. I ne mogavi da tome ne udovolji, dadne da se podigne oltar blizujedne vode na breuljiu, gdje dooe efendi-kadija sa suprugom i tri begaKopia sa svojim hodama asistirajui biskupu u svim funkcijama toga dana,osim brojnih drugih turaka i mnogobrojnog naroda. Za vrijeme mise odrao jekatehetsku propovijed, a potom podijelio krizmu brojnoj djeci i ve odraslim lju-dima i enama koje su dole iz Bosne, molio nad turcima, podijelio zapise, me-daljice, krunice i moi svih svetih; blagoslovi sol, vodu razne vrste trava, kakoza upotrebu ljudi tako i ivotinja, i vrati se u Lipu, jer ga je zamolio beg Kopida blagoslovi njegovu kuu, gospodu, enu i nevjeste. Kad to obavi, nastavi bis-kup put prema Lipi. Nakon odmora vrati se Kopiima i molio je Boga nad ka-dunom efendi-Ramee. Kad je to zavrio, ode u kuu Marka Jozia (?), gdje te

veeri doe Mustafaga Jusufbegovi. Sutradan biskup ode u upanjac.57

Nisu se, meutim, svi Kopii prema svojim katolikim kmetovima odnosilikao otac i strievi te pretci Lejle Rue Kopi. Tome u prilog govori i biljeka izMatine knjige umrlih upe Malo Selo (Bugojno) o traginom skonanju 60-go-dinjeg Dalmatinca Mate Vukovia, kojega je u uria Lugu kod Bugojna sre-


nim rijeima osvre i u izvjeu upuenom 1711. rimskoj Kongregaciji za irenjevjere o kanonskom pohodu duvanjskim katolicima tijekom 1710.: flKranstvu suveoma naklonjeni i veoma su odani naim sveenicima. Ibrahim-beg je tom pri-godom izriito rekao, da bi najvei dio turskih mjesta bio poruen i bez spome-na, kad ih ne bi molitve i rtve sveenika Isusa Krista uzdravali ublaivanjemsrdbe Boje. Tim ljudima nedostaje samo krtenje, da bi postali savreni kra-ni.52 Biskup Bijankovi na poziv brae Kopia duvanjske je katolike kanonskipohodio i 1718., neposredno nakon okonanja Malog (Sinjskog) rata.53 Bijanko-

vi je duvanjske katolike kanonski pohodio i 1723. godine.54 Kopii su ga i ta-da primili s potovanjem, ugostili ga i bili mu istinski prijatelji.55 Nema nikakvedvojbe da su Kopii i posredstvom biskupa Bijankovia eljeli utjecati na svo-je katolike kmetove ne samo kako ne bi bjeali na novoosloboene dalmatin-ske prostore (kamo su ih pozivali i najodgovorniji predstavnici mletake upra-

ve), nego i da bi privukli nove naseljenike iz Dalmacije na svoje ratom opusto-ene posjede. Oito je iz istog razloga dizdar Ahmet Izakagi iz Roka Polja kodDuvna financirao kolovanje katolikog sveenika Grge Kardumovia u Makar-skoj, kako bi nakon kolovanja slubovao u Roku Polju.56

52 RUPI, 1981: 126-127.53VIDOVI, 1979: 34.

54VIDOVI, 1979: 35-36.

55 SOLDO, 2000: 172.56VIDOVI, 2000: 667-668: [1710. god.] flI ovdje smo svrili duhovne vjebe, te tako poli u Roko-polje. Ovo je mala krajina, kojom upravlja turski kapetan Zelilaga Sutliaevi i dizdar Ahmet Izaka-gi. ... I dizdar nas je primio vanrednim potovanjem i usrdnou. On je pred dvije godine poslaou Makarsku na slubu biskupu mladia Grgu Kardumovia, sina nekog kranskog kmeta, prepo-ruujui ga velikim preporukama, da bude sveenik. U ovoj prilici, kad se je ponovo sastao s bis-kupom, ponovio je svoje preporuke, traei tvrd i siguran odgovor o vremenu, kad e biti zare-en. Mons. biskup, poznavajui sposobnosti i godine preporuenog mladia, udovolji molbama iobea, da e mu ga za idui Uskrs poslati kao svenika, samo ako bude imao dostatan patrimonij.Na to on odgovori, da e mu ga on dati i zahvaljujui na stotinu naina, obveza se u zamjenu od-

vratiti milou u svakoj potrebi, ak i istim ivotom. ... Kad je bilo vrijeme objeda, ponovno se pri-

Sl. 10

kae spomenuti dizdar sa svojim bratom i izrazi elju, da s nama objeduje, to doista i uini. Pos-lije objeda opet ponovi preporuke za onog klerika, kojemu preko ruku kancelara odredi dovoljanpatrimonij od 30 kampa zemlje, te iza srdanog oprotaja povrati se svojoj kui i svojoj upravi. Si-gurno je ovo poseban i jedinstven primjer na svijetu!57 NIKI, 1988: 152.


8/14


Zakljuak

Uzimajui u obzir injenicu da su se otac, strievi i pretci Lejle Rue Kopiuljudno odnosili spram katolikih biskupa koji su kanonski pohodili katolike naprostorima kojima su oni gospodarili, iskazujui im i gostoprimstvo u svojimfldvorima u Kongori na Duvanjskom polju, sasvim je izvjesno da se upravo utim okolnostima mogla u njoj roditi blagonaklonost prema katolianstvu. Ako juje ljubav prema Ivanu Rad/o/u odvela u mletaku Dalmaciju, lake se mogla

opredijeliti za krtenje kako bi se mogli vjenati u Katolikoj crkvi. No, njezinese elje nisu poklopile s voljom lanova obitelji, koja ih je sprijeila intervenci-jom samoga upravitelja Bosanskog ejaleta. Unato svojevoljnom prihvaanju ka-tolianstva, pod pritiskom generalnog providura mletake Dalmacije i Epira (Al-banije) i svoga kuma na krtenju Jacoba Bolda bila je prisiljena fldobrovoljnose vratiti kui. Premda raspoloiva vrela ne potvruju da se na javno priree-nom izjanjavanju u Splitu odrekla katolike vjere, njezin povratak flu Turskuodredili su vii, odnosno interesi mletakih vlasti u Dalmaciji.

Ante kegro Marko Rimac Suzana MartinoviA diplomatic controversy caused by a 1745 Catholicbaptism in SplitThe paper deals with Lejla Kopis conversion from Islam to Catholicism.She was a member of a prominent Islamized noble family from Kongora inDuvanjsko polje in north-western Herzegovina. Her entry into the CatholicChurch in Split in 1745 became the object of a diplomatic controversybetween the Eyalet of Bosnia and Venetian Dalmatia that subsequentlyresulted in the outbreak of armed incidents in the Imotski region. Underpressure of the Eyalet of Bosnias advisor, Vizier Ali-paa Hekimoglu, the

Venetian general governor of Dalmatia and Epirus (Albania) and her godfa-ther at the baptism, Jacob Bold returned her to Turkey. Besides Lejla-Rua (Rosa), Catholicism was accepted by other members of the Kopifamily, such as Jelena the daughter of Usein Kopi from Turjaci near Sinj

who in 1688 married a Catholic in Vranjic near Split.


dinom srpnja 1869. bez ikakvog razloga pred mnotvom okupljenih na smrt is-prebijao Aso Ismail-beg Kopi.58

Obitelj Lejle Rue Kopi

U biljeci o krtenju Lejle Rue Kopi navedeno je da joj je otac bio Dafer-begKopi, a majka njegova ena Tale. Imenom koje je nosio njezin otac nazivalose vie begova Kopia.59Ako joj je u vrijeme krtenja bilo oko esnaest godi-

na, Lejla Rua Kopi roena je oko 1730. godine. Otac joj je vjerojatno bio Da-fer-beg, kojeg 1706. i 1711. s trojicom brae spominje biskup Bijankovi. S pri-hodom od 6700 aki bio je meu bosanskim spahijama koji su bili popisani1711., uoi bitke iz srpnja te godine na rijeci Prutu u Moldaviji izmeu vojskeruskoga cara Petra Velikog (1682.1725.) i sultana Ahmeda III. (1703.1730.).60

Sudei po prihodima koje je ubirao 1711., Dafer-beg je pripadao istaknutijimspahijama. Stoga ne iznenauje to se za povratak njegove kerke iz Splita 1745.angairao sam vezir Bosanskog ejaleta. etiri godine potom (1749.) upraviteljBosanskog ejaleta dao je odrubiti glavu nekom mostarskom bai, koji se bio dr-znuo nasrnuti na djevojku iz duvanjskog roda Kopi i njihove fldvore. Isticanjeu prvi plan djevojinog brata govori u prilog pretpostavci da otac tada vie nijebio iv.61 Meu bosanskim spahijama 1711. popisan je i neki Ahmed iz duvanj-

ske Kongore, koji je uivao prihod od 3000 aki. Nije iskljueno da je u pitanjubio Dafer-begov srodnik, ili, moda, spomenuti dizdar Ahmed-beg Izakagi.62

O Dafer-begovoj eni Tali raspoloiva vrela nita ne kazuju. No, i ona je, bezsumnje, potjecala iz bogate feudalne muslimanske obitelji, jer takve su brakovei sklapale.63

58 Liber Mortuorum Capellaniae Localis Malo Sello / Parochiae Bugojno (18441883), god. 1869.,br. 145: Lug = uria die 17 Julii 1869. Injustissime a quodam Infideli +vulgo Aso Ismail Beg sKovia+ fuste pedibusque semivivus, coram plurib(us) id spectantibus, relictus est Mattheus Vu-kovi, oriundus e Dalmatia, pius sexagenarius; crastina piissime Sacramentis Confessionis, Extre-mae Unctionis, atque Papali Benedictione confortatus: tandem sub vesperam ejusdem diei vehe-mentissimi vulnerum dolores ei in perpetuum halitum intercluserunt. Expectat corpus resur(ectio-nem) in aulie.59 ZLATAR, 1978: 123.60 SKARI, 1930: 65, br. 12.61 LAVANIN, 2003: 230-231: fl1749. Mara na 10. udavi paa u Travniku bau iz Mostara, zlog i opa-koga, komu je odsik davno baa sarajevski ruku za akom. I onaki sakat initi je mog zlo /da/nitko tako: oteo ker jednoga kadije i uzeo za enu. Koja umrvi, /on je/ udrio s petericom mos-tarskih baa na dvor Kopia, bega, u Duvnu, da otme mu ses/t/ru i uzme za enu. Koja je utek-la, obukav vlake haljine; i ne mogu je na, mater joj izbiv i porobiv dvor, otili /su on i druinamu/. Al' su ga brzo ufatili. I ovi je Temima udrio i, s njega kalpak skidav, nosio do smrti. Druinemu ne mogui pofatat, raskopae im kue.62 SKARI, 1930: 68, br. 24.63 KAMBEROVI, 2003: pass.


9/14


OSTOJI, 1964: = Ivan OSTOJI, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima. Sv. II.Benediktinci u Dalmaciji, flBenediktinski priorat Tkon (kod Zadra), Split.

OSTOJI, 1975: = Ivan OSTOJI, Metropolitanski kaptol u Splitu, flKranska sadanjost, Za-greb.

PAVII, 2008: = Vlado PAVII, fra Laurentius de Gliubuschi: Alendar(ovi), Sitovi ili ito-vi? Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 50 (2008.), 193-211.

RUPI, 1981: = Bonicije RUPI, Makarska biskupija i zapadna Hercegovina do g. 1735. No-va et vetera. Revija za filozofsko-teoloke i srodne discipline, XXXI./1-2 (1981.), 106-136.

SKARI, 1930: = Vladislav SKARI, Popis bosanskih spahija iz 1123. (1711.) godine. GlasnikZemaljskog muzeja: sveska za historiju i etnografiju, 42 (1930.) 2, 1-99.

SOLDO, 1995: = Josip Ante SOLDO, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga prva, Sinj.

SOLDO, 2000: = Josip Ante SOLDO, Stanovnitvo duvanjskog kraja u XVII. i XVIII. stoljeu.Duvanjski zbornik. Zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog skupa flDuvanjski krajkroz povijest, Tomislavgrad, 6-7. srpnja 2000., flHrvatski institut za povijest, flZajednicaDuvnjaka Tomislavgrad, flNaa ognjita, Zagreb Tomislavgrad, 2000., 159-187.

SOLOVJEV, 1954: = Aleksandar Vasiljevi SOLOVJEV, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku.Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 9 (1954.), 117-127.

SOPTA, 1997: = Jozo SOPTA, Grob Kopia u klaustru samostana Male brae u Dubrovniku.Naa ognjita, 3 (1997), 14.

KEGRO, 2002: Ante KEGRO, Na rubu opstanka. Duvanjska biskupija od utemeljenja do ukl-juenja u Bosanski apostolski vikarijat, flHrvatski institut za povijest flDom i svijet, Za-

greb.VIDOVI, 1979: Mile VIDOVI, Nikola Bijankovi biskup makarski (1695.1730.), flCrkva u

svijetufl, Split.

VIDOVI, 2000: Mile VIDOVI = Don Radovan Jerkovi ivot i djelo. Prigodom 100. godi-njice roenja i 50. godinjice muenike smrti (1900.1950.). (Priredio dr. don Mile Vi-dovi), flMatica hrvatska Ogranak Metkovi, Metkovi.

VIDOVI, 1981: Mile VIDOVI = Nikola Bijankovi, splitski kanonik i makarski biskup 1645-1730, flCrkva u svijetu, Split.

VRI, 2010: Fra Vjeko VRI, Plemena Imotske krajine. III. izdanje, flTiskara 'Franjo Kluz' d.d. Omi flVedran Vri, Imotski.

ZLATAR, 1977: = Behija ZLATAR, Kopii i Vilii (Prilog izuavanju muslimanskih begovskihporodica u Bosni i Hercegovini u XVI stoljeu). Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, XI-II (1977.), 322-327.

ZLATAR, 1978: = Behija ZLATAR, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u

XV i XVI stoljeu. Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, XV/14-15 (1978.), 81-139.


LITERATURABALTI, 2003: = Jako BALTI, Godinjak od dogaaja i promine vrimena u Bosni 1754

1882., flSynopsis, Sarajevo Zagreb.

BATINI, 1881: = Fra Mijo Vjenceslav BATINI, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegoviniza prvih est viekova njihova boravka. Svezak I. Vikarija (12351517.), flDionika tiska-ra, Zagreb.

BENI 2003: = Bono BENI, Ljetopis sutjekog samostana. Priredio, latinske i talijanske dije-

love preveo, uvod i biljeke napisao dr. fra Ignacije Gavran, flSynopsis, Sarajevo Za-greb.

BIANKOVI, 1885: = Di Nicol Biancovi vescovo di Macarsca, Notizie e Diar. Bulletino diarcheologia e storia dalmata, 8 (1885), Supplementum, 1-30.

BJELOVUI, 1922: = Nikola BJELOVUI, Poluostrvo Rat (Peljeac). Naselja i poreklo sta-novnitva, knjiga 11, flSrpska kraljevska akademija, Beograd.

FILIPOVI, 1955: = Milenko FILIPOVI, Rama u Bosni. Naselja i poreklo stanovnitva, knjiga35, Srpski etnografski zbornik LXIX, flSrpska kraljevska akademija, Beograd.

Fojniki grbovnik. The Fojnica armorial Roll, flRabic, Sarajevo, 2005.

GRUBII, 2008: = Ivan GRUBII, Vjenanja u Vranjicu od 1665. do 1676. godine. Tuscu-lum. asopis za solinske teme, 1 (2008.) 125-158.

GUJI, 1995: = Kasim GUJI, Hrvatsko podrijeklo begovskih familija u Zapadnoj Bosni i Her-cegovini, u: Milenko Brki, Prinosi hrvatstvu Bosne i Hercegovine (Zbirka tekstova iz Na-

pretkovih Kalendara), Studenci, 1995., 230-246.

JANJI, 2012: = Fra Vjenceslav JANJI, Ivo Krnjo i njegova gospoja. Katoliki tjednik, godinaXI (XXXIII), br. 46, 18. studenoga 2012., str. 28-29.

JOLI, 2002: = Robert JOLI, Duvno kroz stoljea, flNaa ognjita, Tomislavgrad Zagreb.

JURII, 1972: = Karlo JURII, Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u do-ba turske vladavine, flKranska sadanjost, Zagreb.

KAMBEROVI, 2003: = Husnija KAMBEROVI, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Herce-govini od 1878. do 1918. godine, flHrvatski institut za povijest, Zagreb.

KOVAI, 1991: = Anto Slavko KOVAI, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Prilogpovijesti hrvatske knjievnosti i kulture, flSvjetlost flNarodna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine flFranjevaki provincijalat Bosne Srebrene, Sarajevo.

LAVANIN, 2003: = Nikola LAVANIN, Ljetopis. Priredio, latinske i talijanske dijelove preveo,uvod i biljeke napisao dr. fra Ignacije Gavran, flSynopsis, Sarajevo Zagreb.

LUCCARI, 1790: =Annali di Ragusa di Giacomo Luccari, Ragusa.

MANDI 1962: = Dominik MANDI, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptio-nibus annis 1743 et 1768 exaratis, flInstitutum Chroatorum historicum, Chicago Roma,1962.

MANDI, 1982: = Dominik MANDI, Bosna i Hercegovina. Povjesno kritika istraivanja. Sve-zak III. Etnika povijest Bosne i Hercegovine, 2. izdanje, flZIRAL, Zajednica izdanja ranje-ni labud, Toronto Zrich Roma Chicago.

NIKI, 1988: = Andrija NIKI, Hercegovaki katolici izmeu 1683. i 1735. godine. Tisuu go-dina Trebinjske biskupije, flVrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 135-163.

NOVAK, 1959: = Maja NOVAK, Generalni providuri Dalmacije i Albanije u 18. stoljeu. Rado-vi Instituta JAZU u Zadru, 4-5 (1958.1959.), 341-374.


10/14


esistente sul margine del confine nellacampagna di Dumno passando in cotestosuo stato gia tempo portatasi quella

parte la di lei madre per ricercarla mentrenon aueua rinegato, trouandosi tutta uitamusulmana con produrre pretesti,ricusarono di consegnarla.

Sussistendo l' affarre in tal posituracagion dell' alteratione tra li confinanti diquella frontiera, essendosi state presentate

pi uolte indo lenze per per rileuare iluero stato dell' insorgenza in tempo, cheerauamo per scriuerle; capitando il suoDragomano che h spedito in pubb(lic)afigura, disse la sudetta donzella s' fattachristiana, cosi sostenendo, uenned'implorare ch' ad' oggetto di rimouere ilscandallo risorto tr li confinanti, sij danoi destinato un espresso mubasir concomissione, che si porti sul luoco allaforteza di Spalato con l' interuento de

parenti di detta donzella, in presenza dequalli venne interrogata, che se si trouassetutta uita musulmana s' abbia aconsegnare, e quando fosse rinegatadebbasi abbandonare, in correlatione del'instanza fataci stato da noi destinato ilmubasire scielto nella persona d'Ismailefendi f nostro magior domo, quale

portatosi sul luoco medesimo incompagnia di quatro parenti delladonzella sud(etta)a, interrogata che f,dichiarando essa d' esser tutta uitamusulmana, e mentre secondo d' instanza,e promessa del sud(ett)o suo inuiato

doueva esser consegnata ins(tante)r;sepero alcuni proterui, e mal intentionatide Sig(nor)i officiali della frontiera, trquali il collonel nominato Cambio,batendo la mano sopra la di lei spalla,badate bene li disse, non tornate inturchia, la posero in spauento, e paura,essendo cio reso manifesto alla presenzada suoi parenti del fedelisimo nostroMubasir, e di diuersi altri musulmani che

zvane Tatar Beg, koja obitavae uzrub granice na Duvanjskom poljuprela je u vau potovanu dravu.

Ve neko vrijeme dolazi na tu stranunjezina majka u potragu za njom, nezanijekavi pri tome (za nju) da jeipak (cijeli ivot) muslimanka te je uzsve isprike odbila predati je na ovustranu.

Kao posljedica toga dolo je dopromjena u odnosima ljudi koji ive sobje strane granice, a kada sunekoliko puta izloene oveneugodnosti kako bi opisali to sestvarno zbilo, o emu je ve pisao vadragoman koji je to pismo javnoobjavio, a u kojem se kae da je tadjevojka postala kranka, ime sepodrava nastojanje da se izbjegnuprijepori izmeu ljudi s obje stranegranice. Tako je, s nae strane ubrzo

poslan mubair sa zadaom da usplitskoj utvrdi, u prisutnosti rodbinereene djevojke, bude nazoanispitivanju, a gdje bi se utvrdilo da jeona ipak (itav ivot) muslimanka. Utom sluaju trebalo bi je predati, a usuprotnom trebalo bi je pustitisukladno presudi. S nae straneposlan je mubair, odreen u osobiIsmail efendije, koji je otiao nanavedeno mjesto zajedno s etiriroaka reene djevojke, a priispitivanju ona je potvrdila da je itavsvoj ivot muslimanka, pa je sukladno

odluci i presudi trebala biti odmahpredana i odvedena preko granice,kako je i bilo obeano. Meutim, nekisu je drski i zlonamjerni slubenici nagranici, meu kojima pukovnik poimenu Cambio, koji ju je potapao poramenu i rekao flpripazite, ne vraajtese u Tursku ostavili u strahu inapetosti. Sve se to dogodilo unazonosti njezine rodbine i naeg

Die 13 Julij 1745

Il(lustrissi)mus et R(everendissi)musD(omi)nus D(omi)nus Antonius KadcichArchiep(iscop)us Spalat(en)sis in EcclesiaMonialium S(ancti) Rainerij BaptizavitLejliam turcam filiam q(uonda)m XafeBegh, et Talae Jugalium Copcich deDuvno, aetatis annorum 16 c(ircite)r, cuiimpositum fuit nomen Rosa. Patrinus fuitIl(lustrissi)mus, et, Exc(ellentissi)musD(omi)nus D(omi)nus Jacobus BoldProvidor G(ener)alis Dalmatiae, et Epyri

Ita est Ant(oni)us Archiep(iscopu)sFranc(isc)us Ant(onius) Can(oni)cus

BergheglichCan(cela)rius Archiep(iscop)alis

Dana 13. srpnja 1745.

Presvijetli i preasni gospodin,gospodin nadbiskup splitski AntunKai, u samostanskoj crkvi Svetog

Arnira, krstio je Lejlu, tursku kerpreminuloga Dafer-bega i Tale,suprunika Kopi od Duvna udobi od oko 16 godina, kojoj je danoime Rua. Kum je bio presjajni i vrloodlini gospodin, gospodin JakovBold, generalni upravitelj Dalmacijei Epira.

Tako je, Antun nadbiskupFrane Ante kanonik

Brgelinadbiskupijski kancelar

Ex turcico

Riuerito stimato, distinto amicoEcc(elentissi)mo Pro(vido)r G(enera)leGiacomo Bld il di cui fine termini inbene.

Doppo d' auerle esposto amicheuoli,et officiose salutationi e d' auerle richiestodel stato di sua salute se le partecipa ciche segue:

sedota da certo Iuan Rado sudittoueneto Lelia vergine donzella della nobilefamiglia Copcich detta Tatar Begh'

[Prijevod] s turskog

Iznimno cijenjenom, tovanomprijatelju i uzvienom generalnomproviduru Jakovu Bold, sa eljom damu sve dobro zavri.

Nakon iznoenja prijateljskih islubenih pozdrava i upita je li gaslui njegovo zdravlje, navodi sesljedee:

zavedena od izvjesnoga IvanaRado, mletakog podanika, Lejladjevojka iz plemenite obitelji Kopi,


PRILOZI

1. Biljeka o krtenju Lejle Rue Kopiu Matinoj knjizi krtenih splitske upe sv. Dujma 1

2. Pismo vezira Ali-pae HekimogluaGeneralnom providuru Jakobu Boldu2

1 HR-DAST-179. Matine knjige; Matica krtenih upe sv. Dujma, sv. XI (1. I. 1742. 3. IX.1758.) 52 r.2 HR-DAZD-2. Mletaki dragoman, kut. 22; filza CXXI, str. 137/2.


11/14

A. kegro M. Rimac S. Martinovi: Diplomatski spor zbog jednoga... 29PILAR asopis za drutvene i humanistike studije / God. VII. (2012.), br.14 (2)28

si trouarono presenti. Si suspio per tantotra le persone giacenti s luoghi dellafrontiera un tumultuoso rumore, che costadelle rifferite fatte dalli respetiui Cadi, edalle espositioni uniuersali de confinantidi modo che se per l'auenire si

pretendesse di sostenere l a di leiappostasia per uia di spauento, e uiolenzanon rispettandosi l' alma pace, essendocinoto, non esserui l' assenso di V(ostra)E(ccelenza) n della Rep(ubbli)ca peracconsentire simili appassionati di farlarinegare con uiolenza, e spauento, e ditali animosi intraprendenti auttori delscandalo.

In riguardo per tanto all' anticaconseruata, e mantenuta amicicia, et inriflesso di diuertire li contrasti, turbolenzee grandi alterationi, che sono insorte tra le

genti confinanti dell' una, e l' altra partesulla frontiera nulla douendosi

abbadondare all' indiretto procedere dellesurreferite sue ostinate persone, m anziprendendosi cura nel particolare per dellaconsegna della prefatta donzella, affincheresti uie pi consolidata la base delle

pace, uiene estesa la p(ar)te amoreuolen(ost)ra, che si spedisce con il medesimoIsmail effendi come quello che informato sul medesimo particolare.

Piacendo Dio, che le ricapiti, s'attende, che in riguardo della n(ost)racorrente amicitia facia seguire la consegnadella surreferita donzella alli proprij suoi

parenti, e resti con le magiori felicita.

Data da TrauonichAli Passa Gou(erne)r di BosinaFran(ces)co Sanfermo pub(lic)o

Drag(oma)no

vjernoga mubaira, kao i drugihmuslimana koji su se tu zatekli. Zbogtoga se meu ljudima du cijelegranice proirio glas, o injenicama suodmah obavijeteni kadije, a iz svegaizloenog se razabire kako se ovoupozorenje smatra podupiranjemnjezinog otpadnitva, kako u strahu inasilju nema plodna mira; jer nam jepoznato da Vaa Ekscelencija iMletaka Republika ne podupiru nisline zanesenjake da silom i strahompotiu na odmetnitvo, niti takve

vatrene poduzetne zaetnikeskandala.

Uzimajui, stoga, u obzir oddavnine sauvano i odravanoprijateljstvo, a kako bi se izgladilesuprotnosti, uskomeanost i velikepromjene koje su se pojavile meuljudima s obje strane granice, bilo

bi potrebno, na neizravan nain,uvjeriti ove navedene tvrdoglaveosobe kako ovo treba nastaviti, alitakoer obratiti posebnu panju napredaju dotine djevojke i na tajnain utvrditi temelje postignutogmira.

Ove elje aljemo preko reenogIsmail efendije kao onoga tko je osluaju dobro obavijeten.

Uz Boju pomo i s obzirom nanae prijateljstvo, oekujemo da euslijediti uspjena predaja reenedjevojke njezinoj rodbini.

Dato u TravnikuAli-paa, upravitelj Bosne[preveo] Francesco Sanfermo, javni

dragoman

Sopra la Donzella Copcich fugitaspontaneamente della Casa paterna, eCondottassi Imoschi per farsi Cristiana

Ci e' peruenuta la Stimatissima

lettera di V(ostra) E(ccellenza) portatacida Ismail Effendi, che tratta l'affare dellaDonzella Copcich fuggita tempo fSpontaneamente della Casa paterna, eCondottasi Imoschi per farsi Cristiana,Come il mio Dragomano ne fecel'esposizione.

Questa la prima uolta, che sopratale proposito ci uiene fatto cenno daV. E. senza hauerne mai havuto laCarica alcun riccorso doppo tanticonfronti seguiti con interuento di suamadre, e molti musulmani ne quali tuttiella sostenne esser Cristiana, e uolerCostantem(en)te perseuerare in taluocazione. 'per nostro Sommo

piacere che un(')essendo la uerit dellaquesta proddurssi in scorta della

presente risposta, la quale le sar esibitaper mano d' uno de Nostri Capitanij, eche senza pi vi andar le Cose

precedenti di suo destino. Possa V. E.restar certa, e persuasa, che l'accenataDonzella senza esser sedotta, m

gettatasi uolontariamente, in questoStato, era Christiana sin dai primiConfronti, perche aueua abbandonata la

fede di Maometto, et abbracciata quelladi Gies Christo in cui f instrutta danostri Sacerdoti in un monastero diReligiose. Rest poi confermata taledalle Cerimonie, e Riti della nostraLegge in rattificazione delChristianesimo prima abbracciato. Ancoquest' ultima parte uenne per

O djevojci Kopi koja je svojevoljnopobjegla iz oinske kue i dospjela uImotski kako bi postala kranka

Primljeno je cijenjeno pismo Vae

Ekscelencije kojeg je donio Ismailefendija u kojem se govori o djevojci izobitelji Kopi koja je prije nekog

vremena svojevoljno pobjegla izoinske kue te je dospjela u Imotskikako bi postala kranka, o emu me je

ve prethodno izvjestio moj dragoman.Ovo je prvi put, da se Vaa

Ekscelencija oglasila o ovome, a danikada prije nije posezala za ovakvimnainom postupanja, nakon mnogihsuoavanja koja su uslijedila na zahtjevnjezine majke i ostalih brojnihmuslimana, prilikom kojih je djevojkauvijek tvrdila da je kranka, te da to inadalje eli biti, o emu sam stalnouvjeravan u ovoj prilici.

Iako je naa Vlada imala tozadovoljstvo da Vas o ovom sukobuizvjesti ovim odgovorom koji e vambiti dostavljen osobno iz ruku jednogod naih kapetana, mi vie neemoutjecati na njezinu sudbinu. VaaEkscelencija moe biti sigurna iuvjerena da navedena djevojka nije bilazavedena ve je svojevoljno prela uovu dravu i bila kranka jo od prvih

suoavanja jer je napustilaMuhamedovu vjeru i prigrlila ovu IsusaKrista u koju su je uveli nai sveeniciu jednom samostanu redovnica. Primilaje zatim sve sakramente u vjerskimobredima prema naem zakonu iodobrenju kranstva kojeg jeprethodno prigrlila.

3. Pismo generalnog providura Jakoba Boldaveziru Ali-pai Hekimogluu od 23. srpnja 1745. godine3

3 HR-DAZD-2. Mletaki dragoman, kut. 33; knj. LV. listovi 13-14-15.


12/14


d'adempirssi qualche giorno prima, chesi presentasse qu il Mubassirmed(esimo) la seconda uolta speditocon le sopradette sue lettere. In queltempo questa Carica era in Zara, com' noto a V. E. che se fossimo stati qui'siamo certi, che gli aueressimo fattoconoscere il uero, e nell' in contro fatto

dal suo Mubassir con la donzella nonsarebbe corso l'equioco, le fosse o nonfosse Cristiana perch'ella h parlatoassai chiaro, e costante nel propriolinguaggio Bossinese, m il Mubassirnon h colpa, mentre non intende illinguaggio, e la colpa f di quelli [che]hanno interpretato male, et al Mubassirhanno rappresentato diuersamente daquello [che] la Giouine all' ora asseriua,e sosteneua. Persuasa V. E. da tali note,chiare et euidenti uerit, non pu, chesperarsi deposto il sentim(en)to di sua

ricerca sopra il quale uersa il tenore delsuo foglio, gi che l'effetto ui ripugna,come contrario alla raggione semprerispettabile delle Genti, agl' articoli dellaPace della di cui perpetuit fr li dueStati ella n' il felice instromentocontrario altres al Pub(blic)o, et almed(esim)o decoro, niente meno, chealla Giust(izia), la quale con tanti altri, uno di quei cospicui ornamenti, che hreso celebre in tutti gl' impieghi il di Lei

glorioso nome. M per fare gl' ultimisforzi del poter nostro in assicurar V. E.del Capitale, e Somma Stima che uiene

di farsi della sua preggiata amicizia, eCorrispodenza, per sincerar altres liConfinanti, e leuar per sino le ombrealli loro irritamenti, non potr ella, chericeuer grado un proggetto, che lafacciamo, e che uerr per appunto d'uniformarsi al tenore del suo primoBuirund rilasciato nel proposito.Offeriamo dunque la Donzella tutto chefatta Cristiana, per renderle anche

ak je i ovaj posljednji dio ispunjennekoliko dana prije nego to se ovdjepojavio reeni mubair po kojem ste podrugi put poslali pismo.

U to je doba ova dunost bila uZadru, to je i Vaoj Ekscelencijipoznato, kao i to da smo bili sigurni dasmo Vas upoznali s istinom jer u

suoavanju djevojke s Vaimmubairom nije bilo nikakve sumnje jeli ili nije kranka, o emu je govorilazaista jasno i stalno na svomebosanskom jeziku; meutim, nijekrivica mubairova koji ne poznajejezik, nego onih koji su mu loeprevodili, i predstavili ovaj sluajdrugaije nego je mlada djevojka tadagovorila i tvrdila. Vaa Ekscelencija jeuvjerena, na taj nain, da se radi ojasnoj i oitoj istini, pa nije ni mogladrukije traiti od onoga to je

navedeno u pismu, iji je uinaksuprotan razumu kojeg narodi uvijekcijene, a prema drevnom miru izmeudvije nae drave ija je dugotrajnostsretan instrument u odnosu premajavnosti, i za hvalu, kao i nita manjeprema pravdi i zakonu, koji su uz sveostalo, jedni od mnogih vrlih ukrasakoji uz sve zadae krase Vae slavno iugledno ime.

Meutim kako bi se uiniliposljednji pokuaji s nae strane, akako bi se Vaa Ekscelencija uvjerila unae potovanje i prijateljstvo i suradnju

s ljudima s obje strane granice te da bise uklonile sjene s njihovih sukoba, Vine moete nita drugo nego, pomogunosti, dobrohotno prihvatiti naprijedlog, kojeg ovdje iznosimo, a kojibi trebao na primjeren nain rijeitisukladno onome to ste predloili u

vaoj prethodnoj bujrundiji. Predajemodakle djevojku koja je postalakrankom, da bi se postiglo obostrano

questa Mag(ior)e sodisfazione ad unpubblico leggitimo, e sollenne confronto,in cui fatti li possibili onesti esperimenti.

Le si disponesse ella uoler ritornarin Turchia. Le sia conceduto il pronto, elibero passaggio, e ritorno. Troppodelicato per tutte l'esposte raggionil'importantissimo punto di cui si tratta,

V. E. benuede, e tanto meglio discerne,non esser permissibile in caso di suaressistenza, come non douuto alladignit, et al decoro d'un Pri(nci)pe, esuo Proued(i)mento libero, et amico,l'uso della forza contro una innocente, etimbelle Citella, ne di farsi uiolenza al dilui arbitrio, quale anzi il grand' Iddio hlasciato libero ad'ogn' uno.

Questo sollene e pubblicoesperimento, che resta da noi propostoda farsi alla presenza di tutti quelli disua nazione, Cristiani, e musulmani, che

qui s'attrouano, e degl' offiziali, e Primatidi q(ues)ta Citt, ualer mirabilm(en)te coprir e saluare le conuenienze, e lidouuti giusti riguardi di ambi noi, e diambidue li Stati. Se la donzella ritornauolontaria al suo Paese saluo il decorodi questa Carica, e la dignit dellaSerenissima Repubblica. Se ressistercostantemente di uenire, e uolessefermarsi resteranno coperti, e saluiintieram(en)te li gelosi riguardi di V. E.,mentre il proposto espediente uerr fattoin faccia di due Nazioni in publicoconuocate e raccolte coll' interuento

della stessa nostra persona e del suoMubassir col suo seguito questo affaredestinato. Verr per esser accosentito e

prescritto al Mubassir in risposta dallarettitudine di V. E., e se lo promettiamodall' umanissimo suo genio cotantoinclinato ben uicinare; noi in tantoaugurandole lunga uita, e li pi fortunatiauuenimenti.

Spalato 23 Luglio 1745.

zadovoljstvo, kako javno, tako izakonsko, u suoavanju su provedenisvi mogui asni pokuaji.

Djevojci se doputa povratak uTursku, ako to ona eli. Odobrava joj setrenutni i slobodan prijelaz te povratak.

Jako je osjetljivo pitanje, u svemunaprijed iznesenom, gotovo pa

najvanije, da Vaa Ekscelencija usluaju njezinaq pruanja otpora, todolii dostojanstvu i vrlinama jednog

vladara i njegovom slobodnomdonoenju odluka te prijatelju, nedopusti upotrebu sile protiv jednenevine i kukavne djevojke, te da je nekazni po svom sudu, to je veliki Bogostavio svakome na slobodu.

Ovaj sveani i javni pokuaj, koji sepredlae s nae strane, trebao bi sedogoditi u prisutnosti obaju naroda,kako krana, tako i muslimana, koji se

tu nalaze, kao i u nazonosti slubenikai elnika ovoga grada. Vrijedilo bi, na tajizvanredan nain, pokriti i sauvatipogodnosti i prave potrebe koje seodnose na nas oba, kao i na nae dvijedrave. Ako se djevojka dragovoljno

vrati u svoju domovinu na taj e nainsauvati ne samo svoju ast i ugled, vei Mletake Republike. Ako se pak budeopirala i bude htjela ostati, ostaje upotpunosti podlona Vaoj kazni.Navedeni bi se pokuaj trebao odvijati unazonosti dvaju naroda, na javnommjestu, pod nadlenou jednog

predstavnika s nae strane i Vaegmubaira s pratnjom, s druge strane. Upismenom odgovoru mubairaoekujemo Va pristanak na ovajprijedlog i utjeemo na ovjenost vaegduha u nadi da ete mu se prikloniti iodlukom pribliiti, te vas pozdravljamouz elje za dug ivot i sreu u svimdogaanjima.

Split, 23. srpnja 1745.


13/14


4. Pismo Generalnog providura Jakoba BoldaAli-pai Hekimogluu 12. kolovoza 1745. godine4

5. Biljeka o dodjeli zemlje Jeleni Kopiu Turjacima kod Sinja 1688. godine5

Investitura Ellena CopcijchIdem ad Ellena Copciich

Giapircovich di terre a Turiaci

Richiesti con humilt da Elena figlia

d' Vsein Copcijch, f gi Turca da'signo hora per gratia del Sig(no)re fattaChristiana di concedere alla medesimaun'inuestitura in 25 Campi Padouanodi terra di nouo acquisto, posta nell'ampliss(i)ma Campagna di Cettina, inluoco detto Turriaci ou'era solito il dilei Padre hauer di uere possessioni, conobligo di coltiuare i beni, che le fosseroconcessi, gi ch' passata marito conNicolo Giapircouich da' Vragnizza, ecorrispondere quel dritto SuaSerenit, che sar agl' altri Inuestitilimitato. Noi pero fatto uff. All'instanza, ch' conveniente, et al meritod' esser passata alla nostra religgione;con oggetto anco di render fruttifere leterre di nouo acquisto, habbiamo conl'acetta del Generalato nostro inuestitila stessa, e di lei figli, e discendentilegitimi Inuestiti in infinitum nellisudetti 25 Campi di Terreno posti nelle

pertinenze sudette, d esser estratti permano del Pubblico Agrimensore, e diquelli ad altri in disposti per goderliusufruttuare, con espressa conditione

per di corrispondere quella Donata,

dritto, ch' ad altri inuestiti sarimposto, e correndo per le anni dicontribuire esso Canone, sia, e s'intenda decaduta da ogni benefitio.Non possa, n essa, n gl' heredi suoidispor in alcuna forma d' essi beni inaltri, in parti(cola)re sudditi estesi, m

Dodjela zemlje Jeleni KopiIsto Jeleni Kopi Japirkovi o zemlji

u Turjacima

Na poniznu zamolbu Jelene, kerke

Huseina Kopia, koja je od roenja bilaTurkinja pa je milou Bojom postalakranka, istoj se dodjeljuje 25padovanskih kampa zemlje na podrujunove steevine, a koja se nalazi nairokom Cetinskom polju u mjestuzvanom Turjaci. Zemlja je prethodnobila u posjedu njezina oca, a ona jepreuzima s obvezom da e i daljenastaviti uzgajati dobra koja su jojdodijeljena, tovie jer se udala zaNikolu Japirkovia iz Vranjica, tepreuzimanjem ovog prava prema vaojdobroj volji, uz ogranienja koja su udrugim investiturama. Mi ovo inimo jersmatramo prikladnim i kao zahvalu toje prela na nau vjeru; takoer uzobvezu da e odravati plodnom zemljudodijeljenu joj na Novoj steevini mi sazahvalnou pristajemo na dodjeluzemlje navedenoj, kao i njezinoj djeci,odnosno njezinim zakonitimnasljednicima dodjeljujemo u trajniposjed ovih 25 kampa zemljitasmjetenih na podruju nadlenosti ove

vlasti, a koje e se izdvojiti i izmjeriti odstrane javnog mjernika. Ista se obvezuje

da e tu zemlju uivati i koristiti podnavedenim uvjetima i pravima kojavrijede i za druge investiture, te timepridonositi u davanjima, ime seograniava njezina batina. Ne moe,kako ona, tako ni njezini sljednici, nabilo koji nain, ustupiti ovu zemlju

Ad Ali Passa d i BossinaSopra il pubblico confronto tenutosi

della Donzella Copcich che si dimostrata in desiderio di ripassar inTurchia

ritornato il Capitan Andrea Scarsi,e col suo ritorno noi habbiamo riceuutol'onore di nuoue lettere di V. E.sodisfatte appieno, come si doueua leno(st)re conuenienze, e la dignitrispettabile della Repubblica SerenissimaLibera, et amica, e fattossi il PubblicoConfronto della Donzella Copcich ella si dimostrata in desiderio di ripassar inTurchia. Non ui f ressistenza, che siopponesse al suo libero arbitrio, costantile massime di questo Gouerno nellarettitudine, aliene affatto dall' attraer

nelli Stati e dalla Religione alcuno perforza, e col intente non rigettare, chiuoluntario ui capita, e prende ricouero.

Il Caso ricompone gl' animisconcertati de Confinanti, ed assicura V.E. della buona nostra Corrispondenza,

per di cui mottiuo speriamo dispensatigl' ordini alle bande di Duuno, ondenon siano perturbate con ulteriorinuoue molestie le confinazionid'Imoschi.

Non possono, che prometersi certi lisuoi concorsi questa nostra premura,se rimosse le cause, deuono amberimouersi gl' effetti, come lo diGiustizia, che risplende in tutte le sueacclamate dirrezioni, e le auguriamo dalCielo ogni bene, e fortuna etc.

Spalato 12. Augusto 1745.

Bosanskom Ali paiO javnom sueljavanju u sluaju

djevojke iz obitelji Kopi koja jeiskazala elju da se vrati uTursku

Po povratku naeg kapetanaAndrije Scarsija, ast nam je bi laprimiti nova pisma Vae Ekscelencije.S punim zadovoljstvom i potovanjem

vrijednim dostojanstva nae MletakeRepublike slobodno i prijateljski Vasizvjetavamo da je uinjeno javnosueljavanje u sluaju djevojke izobitelji Kopi koja je iskazala elju i

volju da se vrati u Tursku. Nije bilootpora niti protivljenja njezinojslobodnoj volji, to je i stalna odlika upravednosti ove vlade, bez obzira na

injenicu da je ona prela na nauvjeru, nitko je nije prisiljavao daodbaci ono to je svojevoljno odluila,te da se skloni.

Dogaaj je primirio uznemirenedue s obje strane granice, pa mogusa sigurnou potvrditi VaojEkscelenciji da je sve prolo u redu.Stoga se nadamo da su u okolicuDuvna poslani nalozi kako se novimdodatnim uznemiravanjima ne biporemetile granice kod Imotskog.

Ne preostaje nam nego obeati dae Vae brige i zabrinutost biti rijeeneuklanjanjem uzroka, to bi trebaloimati uinka, to je i po pravdi kojasija u svim svojim smjerovima. elimo

Vam od neba svako dobro i sreu.

Split, 12. kolovoza 1745.

4 HR-DAZD-2. Mletaki dragoman, kut. 33; knj. LV. listovi 18v-19r.

5 HR-DAZD-1. Generalni providuri za Dalmaciju i Albaniju; Generalni providur Girolamo Cornaro(1686.1689.), knj. I, list 516 v.


14/14

Katoliki sveenici u banskoj Hrvatskojna izbornim listama frankovakihpravaa (1895.1913.)

Mislav GABELICAInstitut drutvenih znanosti Ivo PILAR, Zagreb

Izvorni znanstveni rad(primljeno: 14. oujka 2012.)UDK 322(497.5)1895/1914

261.7:329(497.5)1895/1914

Autor u radu analizira odnos hrvatskoga katolikog sveenstva prema istojstranci prava (Starevievoj hrvatskoj stranci prava/Stranci prava) u razdoblju odosnutak stranke 1895. do poetka Prvoga svjetskog rata 1914. godine. Pritom sumu za osnovne orijentacijske toke, na temelju kojih je analizirao promjeneu tom odnosu, sluili saborski izbori odravani u navedenom razdoblju.

Kljune rijei: banska Hrvatska, pravatvo, frankovci, Katolika crkva,sveenstvo, saborski izbori

I.

Poetkom 20. stoljea socijalna struktura banske Hrvatske, u kojoj je golemuprevagu imalo ruralno stanovnitvo, doputala je velik politiki utjecaj katoli-kom sveenstvu. Mada Katolika crkva u Hrvatskoj nije imala slubeno nacio-nalno-politiko stajalite na koje bi obvezivala svoje sveenstvo, nedvojbenesimpatije veega dijela sveenstva prema strankama koje su zastupale jugosla-

venski nacionalno-politiki program bile su uvjetovane tenjom Katolike crkveza crkvenim jedinstvom s pravoslavnim stanovnitvom u jugoistonoj Europi. Uradu je prikazan odnos katolikog sveenstva prema frankovakim pravaima,tj. inaicama njihove stranke: istoj stranci prava (SP)/Starevievoj hrvatskojstranci prava (SHSP)/Stranci prava (SP), stranci koja je zastupala ekskluzivno hr-

vatski nacionalno-politiki program, u rasponu od gotovo dva desetljea. Fran-kovci su, ne osporavajui vrijednosti katolikih naela u javnom ivotu, nastu-pali u vjersko-kulturnom pogledu kao liberalna politika organizacija otvorenaza Hrvate svih vjeroispovijesti koji dijele njezin nacionalno-politiki program.Svrha je rada odgovoriti na pitanje u kolikoj se mjeri i za to posljednjih godinapostojanja Austro-Ugarske Monarhije mijenjao odnos izmeu frankovakih pra-

vaa i katolikog sveenstva te koje su neposredne posljedice iz toga proizale.U hrvatskoj se historiografiji odnosom katolikog sveenstva prema frankov-

cima bavilo vie autora. Mirjana Gross smatrala je da su frankovci u poetku, u


estinta la linea, si deuoluano inSerenissima Signoria, non compresinella presente concessione i prati, e liParte d Molino, n i terreni uignati,ouuero ad' altri disposti qualiriseruiamo raggione Inclinato.

Spalato primo Marzo 1688.

drugima, osobito daljnjim podanicima,ali ako izumre ova njezina linija posjedse vraa ovoj vlasti; ne ukljuujui uovu investituru livade, dio mlinice, kaoni vinograde, nego sve ostale posjedekoji spadaju u nadlenost ove vlasti.

Split, prvi oujka 1688. godine

GiapircouichEllena Giapircovich per le terre

comassate

Atese le giuste instanze di NicolGiapircouich, la di cui moglie ElenaTurca fatta Christiana f del 1688 inuestitain campi uinti cinque di terra posta Turijaci in Cettina, e posseduta d suoiantenati, la qual terra gli f anco perticata

dal Pub(b)lico agrimensore Rossi.Com(m)et(tia)mo Zorzi Budimir, chenon debba ingerirsi sotto alcun pretestoin campi cinque in d(et)ta investitacompresi, et Nicol Tiro che debbacorrispondergli la douuta dominicale,come corrispondono gli altri coloni dell'accenata terra. Tanto esequiranno in penadi ducati cento p(er) cadauno applicatialla Camera, et altre ad arbitrio. Inquorumq(ue). Verum si quisq(ue)sentendosi aggrauato compariscano, che

gli sar ad' mistrata gius tizia. etc.

Spalato li 31. Xemb(r)e 1703.

JapirkoviJelena Japirkovi za oduzeti

zemljini posjed

U oekivanju pravednih presudaza Nikolu Japirkovia, ijoj je eniTurkinji Jeleni, postavi krankom,1688. dano u posjed dvadeset i petkampa u Turjacima u Cetini koje suposjedovali njezini pretci, a tu je

zemlju takoer izmjerio javni mjernikRossi. Nalaemo Juri Budimiru, da seni pod kojim izgovorom ne moedirati u pet kampa u navedenojinvestituri, kao i Nikoli Tiru koji moradavati duni dominikal, kao to daju iostali koloni s naznaenog terena.(Ako se o ovo oglue) slijedi im kaznaod po stotinu dukata svakome; jedanneka plati komori, a drugi sucu. Kakoim bilo. Ako bi se tko presudomosjeao oteen, neka na sudu dokaekako bi mu se dodijelila pravda.

Split, 31. prosinca 1703.

6. Biljeka o sporu oko posjedaJelene Kopi Japirkovi i z 1703. godine6

6 HR-DAZD-2. Generalni providuri za Dalmaciju i Albaniju; Generalni providur Marin Zane(1702.1705.), knj. II, list 38v.

diplomatski spor zbog jednoga katoličkog krštenja u splitu 1745. godine

Documents