diplomski rad - digre.pmf.unizg.hrdigre.pmf.unizg.hr/5050/1/neogenski klastiti šire okolice...

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET

GEOLOŠKI ODSJEK

Mihaela Presečki

Neogenski klastiti šire okolice Krapine

Diplomski rad

Zagreb, 2016.

Zahvale

Prije svega, veliku zahvalnost dugujem svom mentoru izv. prof. dr. sc. Tihomiru Marjancu,

bez čije pomoći ovaj rad danas ne bi zaživio. Hvala mu na svim savjetima pri izradi ovog

diplomskog rada, te vremenu i strpljenju za moje brojne upite. Zahvaljujem mu na svom

trudu te divnim i zanimljivim terenima.

Zahvaljujem dipl.ing. Željku Ištuku na tehničkoj pomoći u izradi mikroskopskih preparata.

Zahvaljujem Marini Čalogović na druženjima te prijevozu po terenu.

Također, zahvaljujem svim svojim kolegama i kolegicama, koji su bili uz mene i bez kojih ovaj

studij ne bi prošao tako lako i zabavno.

Posebnu zahvalnost upućujem svojoj obitelji koja me je uvijek podržavala i upućivala na pravi

put.

Najveću zaslugu za svoj uspjeh pripisujem svojim roditeljima koji su mi omogućili studij, koji

su uvijek bili uz mene i bez kojih sve ovo što sam dosad postigla ne bi bilo moguće.

I na kraju, zahvaljujem Tini koja je tijekom cijelog studija bila uz mene, bez obzira radilo se o

teškim ili sretnim trenucima.

Veliko HVALA svima!

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveučilište u Zagrebu

Prirodoslovno-matematički fakultet

Geološki odsjek

Diplomski rad

Neogenski klastiti šire okolice Krapine

Mihaela Presečki

Rad je izrađen u Geološko-paleontološkom zavodu PMF-a, Horvatovac 102a, 10 000 Zagreb.

Sažetak: Cilj rada bio je istražiti područja s izdancima neogenskih klastita te odgonetnuti

izvorište materijala. Istraživani su maceljski pješčenjaci, gornjomiocenski pješčenjaci te

donjomiocenski piroklastiti. Zadatak je bio napraviti paleontološku, petrografsku i

granulometrijsku analizu sedimenata. Za kabinetsku analizu granulometrijskog sastava

prikupljeni su uzorci s lokaliteta Krapine i Huma Zabočkog, dok su mikroskopski izbrusci

načinjeni od uzoraka s lokaliteta Donje Jesenje, Tamni Dol, Ivanečka Željeznica, Kamenica te

Kameničko Podgorje. Pretpostavljena je trijaska i miocenska starost istraživanih sedimenata.

Ključne riječi: maceljski pješčenjaci, vulkanske kugle, granulometrija, tufovi

Rad sadrži: 45 stranica, 51 sliku, 3 tablice, 11 literaturnih navoda, 1 dodatak

Jezik izvornika: hrvatski

Rad je pohranjen u Središnjoj geološkoj knjižnici PMF-a, Horvatovac 102A, 10 000 Zagreb

Mentor: dr.sc. Tihomir Marjanac, izv.prof.

Ocjenjivači: dr.sc. Tihomir Marjanac, izv.prof.

dr.sc. Jasenka Sremac, izv.prof.

mr.sc. Dražen Kurtanjek, v.pred.

Rad prihvaćen: 9. rujna 2016.

BASIC DOCUMENTATION CARD

University of Zagreb

Faculty of Science

Department of Geology

Master of Science Thesis

Neogene clastites in the wider Krapina area

Mihaela Presečki

Thesis completed at Department of Geology, Faculty of Science, Horvatovac 102a, 10000 Zagreb.

Abstract: The aim of this Thesis was to explore areas with outcrops of Neogene clastites and study the source material. The studies sediments were Macelj sandstones, Upper Miocene sandstone and Lower Miocene pyroclastic rocks. The task was to make the paleontological, petrographic and granulometric analysis of the sediments. Granulometry analysis was performed on samples from Krapina and Hum Zabočki. Microscopic analyses were performed on samples from Donje Jesenje, Tamni Dol, Ivanečka Željeznica, Kamenica and Kameničko Podgorje. The analysed samples were attributed o the Triassic and Miocene age.

Keywords: Macelj sandstones, volcanic ˝balls˝, granulometry, tuffs

Thesis contains: 45 pages, 51 figures, 3 tables, 11 references, 1 appendix

Original in: Croatian

Thesis deposited in Central Geological Library, Faculty of Science, Horvatovac 102A, 10000 Zagreb

Supervisor: dr.sc.Tihomir Marjanac

Reviewers: dr. sc. Tihomir Marjanac

dr.sc. Jasenka Sremac

mr. sc. Dražen Kurtanjek

Thesis accepted: September 9th 2016

SADRŽAJ

1. UVOD ...................................................................................................................................... 1

2. POVIJEST DOSADAŠNJIH GEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA ŠIRE OKOLICE KRAPINE ....................... 4

3. TEKTONSKI ODNOSI ISTRAŽIVANOG PODRUČJA .................................................................... 6

4. STRATIGRAFIJA ISTRAŽIVANOG PODRUČJA ........................................................................... 7

4.1. GORNJI PALEOZOIK .......................................................................................................... 7

4.2. TRIJAS ............................................................................................................................... 7

4.2.1. Donji trijas ................................................................................................................. 7

4.2.2. Srednji trijas .............................................................................................................. 8

4.2.3. Gornji trijas ................................................................................................................ 9

4.3. JURA ................................................................................................................................. 9

4.4. KREDA .............................................................................................................................. 9

4.5. KENOZOIK ...................................................................................................................... 10

4.5.1. PALEOGEN ............................................................................................................... 10

4.5.2. NEOGEN .................................................................................................................. 10

4.6. KVARTAR ........................................................................................................................ 11

4.6.1. “Aluvijalne naslage“ ................................................................................................ 11

4.6.2. “Deluvijalne naslage“ ............................................................................................. 11

5. METODE ISTRAŽIVANJA ........................................................................................................ 12

5.1. Terenske metode ........................................................................................................... 12

5.1.1. Terenska granulometrijska analiza ......................................................................... 12

5.2. Kabinetske metode ........................................................................................................ 12

5.2.1. Granulometrijska analiza ........................................................................................ 12

5.2.2. Šlemanje .................................................................................................................. 13

5.2.3. Izrada mikroskopskih preparata ............................................................................. 13

6. REZULTATI ............................................................................................................................ 14

6.1. Donje Jesenje ................................................................................................................. 14

6.2. Hum Zabočki .................................................................................................................. 17

6.3. Krapina ........................................................................................................................... 24

6.4. Kamenička Podgora ....................................................................................................... 29

6.5.Tamni Dol ........................................................................................................................ 35

6.6. Ivanečka Željeznica ........................................................................................................ 37

6.7. Kamenica ....................................................................................................................... 38

7. DISKUSIJA .............................................................................................................................. 40

8. ZAKLJUČAK ............................................................................................................................ 42

9. LITERATURA .......................................................................................................................... 43

DODATAK 1 ............................................................................................................................... 45

1

1. UVOD

Istraživano područje se nalazi na južnim padinama Ravne Gore i sjevernim padinama

Ivanščice. Teren je prikazan na OGK SFRJ list Rogatec (Aničić & Juriša, 1985) i list Varaždin

(Šimunić et al., 1981). Tema ovog diplomskog rada su neogenski klastiti šire okolice Krapine.

Slika 1. Karta istraživanog područja (OGK list Rogatec, Aničić & Juriša, 1985 i list Varaždin,

Šimunić et al., 1981).

Cilj mog rada bio je istražiti područja gdje sam pokušala pronaći izdanke maceljskih

pješčenjaka te odgonetnuti izvorište materijala. Zadatak mi je bio napraviti paleontološku,

petrografsku i granulometrijsku analizu sedimenata.

Terenski rad napravila sam u proljeće 2016. godine, a terenski dio obuhvaća lokalitete Donje

Jesenje, Krapina, Hum Zabočki, Kamenica, Kameničko Podgorje, Ivanečka Željeznica te Tamni

Dol. Točke opažanja uglavnom su bile u usjeku ceste na prirodnim izdancima (slika 2).

2

Slika 2. Položajna karta istraživanog područja s točkama uzorkovanja (crveno).

U Donjem Jesenju opažanje je obavljeno u napuštenom kamenolomu tufa Donje Jesenje

blizu Đurmanca. Kamenolom danas više nije u funkciji, napušten je, djelomično zarašten i

pristup je moguć samo do donje etaže.

3

U Krapini istraživani je izdanak ispod mosta od autoputa. Uzorkovanje sedimenta napravila

sam na donjem dijelu izdanka te je napravljena granulometrijska analiza.

Kod Huma Zabočkog uzrokovala sam sediment na donjem dijelu izdanka koji se ujedno

smatra najljepšim izdankom sedimenata zapadnog dijela Paratethysa.

U okolici Lepoglave, na južnim obroncima Ravne Gore istraživanje je provedeno u cestovnom

usjeku kod Kameničkog Podgorja. Pronađeni je veliki broj „vulkanskih kugli“ koje su kasnije

analizirane i od kojih su napravljeni mikroskopski izbrusci.

Zapadno od Kameničkog Podgorja u mjestu Kamenica uzorkovala sam sediment od kojeg je

napravljen izbrusak.

Zatim sam uzorkovala u Ivanečkoj Željeznici, te je na temelju uzetih uzoraka napravljen

mikroskopski izbrusak kojeg sam kasnije analizirala.

Na sjevernim padinama Ivanščice u donjem dijelu Tamnog Dola izvršeno je opažanje

kvartarnih sedimenata od kojih sam načinila mikroskopski izbrusak te ga analizirala.

4

2. POVIJEST DOSADAŠNJIH GEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA ŠIRE OKOLICE KRAPINE

Pregled dosadašnjih geoloških istraživanja je napisan prema tumaču OGK list Varaždin

(Šimunić et al., 1981).

Jedan od najstarijih radova u geologiji ovih područja nalazi se na geološkoj karti M 1:75000

koju je napravio Deger 1898. godine gdje su izdvojeni pod nazivom „Hartere

Sandsteinbildungen, Kalk-und Tuffsandstein“.

Pojam „maceljski pješčenjaci“ uveo je Dragutin Gorjanović-Kramberger 1904. godine i opisao

ih kao zeleno-sive prašinaste pješčenjake donjomiocenske starosti, a predstavljaju

plitkovodnu morsku sredinu taloženja (Šimunić et al., 1981).

Mlađe eruptivno stijenje u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske opisao je Kišpatić 1909. godine,

a uz eruptivno stijenje opisivao je tuf i pješčenjake kao i njihov fosilni sastav.

Golub i Brajdić (1969) te Brajdić (1978) opisali su piroklastične stijene kod Donjeg Jesenja,

koje se prostiru na površini velikoj oko 7 hektara te se nalaze u bazi maceljskih pješčenjaka.

Ustanovljeno je da su obzirom na veličinu porfiroklasta i litoklasta piroklasične stijene tufovi

pa su na osnovi strukture određena dva osnovna tipa, i to vitroklastični i

vitrokristalolitoklastični tuf, oligocenske starosti uklopljeni u lapore.

Tišljar i Šimunić (1978) te Šimunić i Šimunić (1978) su detaljno opisali „maceljske

pješčenjake“ uz trasu ceste Macelj-Trakošćan i odredili ih kao litoarenite i tufitične

pješčenjake. Na temelju fragmenata ljuštura školjkaša i briozoa mogli su zaključiti da je okoliš

bio u plitkom priobalnom moru uz dodatni donos materijala uz povremene vulkanske

erupcije.

Šimunić et al. (1989) dali su najopsežniji opis petrografskih karakteristika maceljskih

pješčenjaka, opisali porijeklo i faze nastanka glaukonitičnog materijala u pješčenjacima te

opisali njihovu vezu s vulkanizmom. Odredili su da je starost pješčenjaka eger, egenburg,

otnang. Pješčenjake su podijelili u tri nivoa i to redom: stariji (Vučji Jarek član), mlađi

(Čemernica član) te najmlađi nivo (Lipni Vrh član), dok je Belošević (1998) u svom

diplomskom radu opisao postojanost maceljskih pješčenjaka i odredio je četiri litološka tipa

maceljskih pješčenjaka: tip A, tip B, tip C, tip D. Na temelju svog istraživanja zaključio je da su

5

maceljski pješčenjaci slabe stijene iz razloga jer smatra da svaka stijena nakon opetovanih

bujanja i stezanja brže propada u odnosu na stijene koje nemaju svojstvo bujanja. Nadalje,

navodi da opisane stijene zbog svojih značajki na zasjecima nisu otporne na atmosferilije, što

znači da su erozijski nestabilne čemu prethode ekstremno jake i obilne kiše.

6

3. TEKTONSKI ODNOSI ISTRAŽIVANOG PODRUČJA

Istraživano područje nalazi se između dvije velike geotektonske jedinice, Panonskog bazena i

Dinarida. Što se tiče same tektonske građe područja, izuzetno je složena. Područje je

rasjedano i borano, dok se od sjevera prema jugu uočava porast broja antiklinalnih i

sinklinalnih struktura. Rasjedi većeg pomaka se nalaze sjeverno od Đurmanca te se osi bora

prostiru u smjeru istok-zapad. Antiklinale se sužavaju prema zapadu, a sinklinale proširuju.

Osim navedenih bora, prevladavaju i navlačne strukture, a to dokazuju bušotine (Aničić &

Juriša, 1985).

Na OGK listu Rogatec (Aničić & Juriša, 1985) područje je ispresjecano rasjedima koji se

pružaju u smjeru sjeveroistok-jugozapad, a na listu Varaždin njihovo je pružanje u smjeru

sjeverozapad-jugoistok. Na rasjednim plohama vidljive su strije, a negdje su vidljive i fine

naslage praha i gline nastale trenjem između dva krila rasjeda (Belošević, 1998). Prisutnost

termalnih i mineralnih voda u Hrvatskom Zagorju dokaz su da se još nisu ohladili magmati u

podzemlju (Aničić & Juriša, 1985).

Prema Šimunić i Pamić (1993) poznate su tri rasjedne zone od kojih se dvije mimoilaze kod

Rogaške Slatine.

Prva je južna zona i ona se proteže od Rogaške Slatine preko Huma na Sutli, Lepoglave,

Varaždinskih Toplica pa sve do Slanja. U geološkoj literaturi navode je kao “Zona prašinac“, a

karakteristična je po tome što je u njoj registrirano dvanaest površinskih pojava andezita.

Druga rasjedna zona odvaja se prema sjeveroistoku od Rogaške Slatine, a poznat je i pod

nazivom Donački rasjed. Smjer protezanja druge rasjedne zone je preko Vinice u Međimurje.

I na kraju, treća rasjedna zona koja je ujedno i kraća zona, nalazi se u jugozapadnim

padinama Ravne gore i tu su zapažene pojave tufova i andezita.

Sve tri navedene rasjedne zone danas označuju rasprostiranje sedimenata Maceljske

formacije. Utvrđeno je da raspored litostratigrafskih članova na terenu ukazuje prostranu

sinklinalu koja je sa sjeverne i južne strane omeđena antiklinalnim prodorom, dok s istoka na

nju transgresivno naliježu sedimenti otnanške i badenske starosti (Šimunić et al., 1995).

7

4. STRATIGRAFIJA ISTRAŽIVANOG PODRUČJA

4.1. GORNJI PALEOZOIK

Gornjopaleozojske naslage pojavljuju se na sjevernim padinama Ivanščice te na manjim

izdancima u okolici Lepoglave. Najstarije stijene na području lista Varaždin su kvarc-sericitni,

glaukofanski, albit-kvarc-muskovit i sericitni škriljavci (Šimunić et al., 1981). Pojavljuju se i

krupnozrnati grauvakni pješčenjaci te šejlovi. Na sjevernim padinama Ivanščice, južno od

Prigorca te u izvorišnom dijelu potoka Željeznice uočljiva je izmjena slabo metamorfoziranih

sitnozrnatih i krupnozrnatih škriljavih grauvaka te tinjčastih siltita. Najveći dio

gornjopaleozojskih naslaga sastoji se od krupnozrnatih, tinjčastih, grauvaknih pješčenjaka u

izmjeni sa crnim šejlovima (Šimunić et al., 1981).

Kontinuirani prijelaz iz gornjeg paleozoika u donji trijas zapažen je na zapadnom dijelu

Ivanščice.

4.2. TRIJAS

Unutar mezozojskih naslaga, trijaski sedimenti imaju najveću rasprostranjenost na

istraživanom području. Uglavnom su zastupljeni klastični i karbonatni sedimenti donje,

srednje i gornje trijaske starosti, dok se u srednjem trijasu pojavljuju i piroklastiti te eruptivi.

4.2.1. Donji trijas

Najstarije stijene na istraživanom području su ranotrijaske starosti koja je određena na

temelju fosilne starosti. Sedimenti donjeg trijasa otkriveni su u centralnom i južnom dijelu

Ravne gore, na sjevernim padinama Ivanščice te sjevernom dijelu Strahinjščice. Najveće

rasprostranjenje i debljinu imaju na Ravnoj Gori te u Donjem Jesenju (kamenolom tufa).

Pješčenjaci su subarkoze i protokvarciti. Ponekad su prividno uškriljeni, što potječe od

paralelne orijentacije listićavih minerala na slojnim plohama. Vezivo pješčenjaka je različitog

sastava, a dijelom je to kvarc i limonit (Šimunić et al., 1981). U pješčenjacima i tinjčastim

siltitima na području Ravne gore nađena je slabo očuvana makrofauna.

8

U gornjem dijelu donjeg trijasa prevladavaju tamnosivi, pločasti i tankouslojeni vapnenci u

koje su ponekad uloženi tanki proslojci šejlova, oolitičnih vapnenaca i u gornjim dijelovima

dolomita (Šimunić et al., 1981), te imaju najveće rasprostranjenje na području Ravne gore.

Tamni vapnenci su homogene strukture, često sadrže nekarbonatne primjese veličine

pijeska, silta ili gline. Uz ove vapnence pojavljuju se i biomikrospariti. U njima nalazimo

nepravilno orijentirane ljušturice školjkaša i ostatke foraminifera. Neki tipovi vapnenaca

isključivo su izgrađeni od karbonatnog biogenog detritusa: pločica krinoida i foraminifera, a

rijeđi su intaklasti, ooliti i peleti (Šimunić et al., 1981).

4.2.2. Srednji trijas

Srednjotrijaske naslage izdvojene su na istočnom i zapadnom dijelu Ivanščice, na području

Ravne gore, u okolici Đurmanca (Donje Jesenje), Podgore Krapinske te Strahinjčice. Na

temelju fosilne dokumentacije vidljivo je da su samo na području Ivanščice taložena oba

srednjotrijaska kata, ali zbog litološke sličnosti naslaga i rijetkih nalaza ladiničkih fosila nije

bilo moguće izvršiti detaljnu podjelu (Šimunić et al., 1981).

Tamnosivi kalcitni dolomiti sadrže do 88% dolomitne komponente. Prema reliktnim

strukturama pretpostavlja se da su to dolomitizirani krinoidni vapnenci. Na njima leže sivi i

svijetlosivi, debelouslojeni ili gromadasti dolomiti, vapnenci i dolomitne breče. U

vapnencima su na mnogo mjesta u Ravnoj Gori te istočnim dijelovima Ivanščice nađene

brojne foraminifere i mikroflora. Naročito bogato nalazište vapnenačkih algi nalazi se u

vapnencima u južnom kraku potoka koje su karakteristične za anizik.

Nakon taloženja karbonatnih stijena, izmjenjeni su uvjeti sedimentacije, što je bilo

uzrokovano tektonskim pokretima. Zbog produbljavanja bazena, talože se dobro uslojeni

sitnozrnati klastiti, pelagički vapnenci, rožnjaci, tufitični sedimenti i tufovi uz koje su prisutni

bazični eruptivi. Nakon sedimentacije opisanih stijena došlo je do smirivanja procesa u

bazenu i ponovne sedimentacije karbonatnih naslaga. Najveći dio tada istaloženih karbonata

dolomitiziran je kasnodijagenetskim procesima (Šimunić et al., 1981).

Spilitizirani dijabazi i tufovi nalaze se sjeverozapadno od Đurmanca, na Strahinjščici te u

okolici Podgore Krapinske. Spilitizirani dijabaz je zelenkast na površini, a specifičan je po

9

pojavi dvije vrste klorita (zelenkasti niskodvolomini i crvenkasti visokodvolomni). Što se tiče

spilitiziranog tufa, on je također zelenkastosive boje.

4.2.3. Gornji trijas

Gornjotrijaske naslage izdvojene su samo na južnim padinama Ivanščice, gdje izgrađuju male

izolirane glavice koje predstavljaju ostatke navlake. Sastoje se od gromadastih ili

debelouslojenih sivih sitnozrnatih vapnenaca i dolomita. Vapnenci su određeni kao algalni

biomikriti, fosiliferni i peletski mikriti te rjeđe oobiomikriti (Šimunić et al., 1981).

U blizini tektonskih kontakata ponegdje se pojavljuju krupnozrnati metamorfozirani

vapnenci. Mjestimično su sačuvani i relikti prvotne, guste mikrokristalaste stijene. U

vapnencima se pojavljuju slojevi ili leće dolomita i uglavnom su određeni kao intraklastični i

sitnozrnati dolomiti, dok se stromatolitni dolomiti rjeđe pojavljuju.

4.3. JURA

Sedimenti jure razvijeni su na malim površinama, što je vjerojatno i razlog da su relativno

kasno otkriveni (Šikić, 1965). Za sada su paleontološki dokazani samo donjelijaski i

donjemalmski sedimenti (Šimunić et al., 1981). Niz plitkovodnih lijaskih vapnenaca na

području Ivanščice (Šimunović et al., 1979) ukazuju da je na području sjeverne Hrvatske

nastavljena kontinuirana plitkovodna sedimentacija iz gornjeg trijasa u lijas. Starost naslaga

određena je na temelju zajednica foraminifera i ostrakoda.

4.4. KREDA

Kredne naslage poznate su na južnim padinama Ivanščice. U kredu su uvrštena tri tipa

naslaga: vulkanogeno-sedimentni kompleks stratigrafskog raspona otriv-turon, sljedeći tip su

gornjosenonski fliškoliki sedimenti i kao zadnji tip izdvojeni su rudistni vapnenci.

Na području Ivanščice među krednim sedimentima prevladavaju pješčenjaci sive ili

sivozelene boje koji su prema sastavu određeni kao grauvake (Šimunić et al., 1981). Također

imamo pojavu rožnjaka sive i sivosmeđe boje.

10

Što se tiče bazičnih eruptiva, nalazimo ih na južnim padinama centralnog i istočnog dijela

Ivanščice te su genetski vezani uz kredni vulkanogeno-sedimentni kompleks.

4.5. KENOZOIK

Kenozojske naslage pokrivaju najveću površinu na listu Varaždin. Sedimentacija je započela u

pliocenu i uz manje prekide trajala do kvartara. Tercijarne stijene uglavnom su stvarane u

marinskim i brakičnim te oslađenim sredinama, dok su kvartarni sedimenti uglavnom

slatkovodne i kopnene sredine (Šimunić et al., 1981).

4.5.1. PALEOGEN

Od paleogenskih naslaga izdvojit ćemo gornji eocen gdje su sedimenti zastupljeni u predjelu

Ravne gore. Dominiraju vapnenci, a gornjoeocenska starost je određena na temelju nalaza

numulita.

Oligocenske naslage prevladavaju na južnim padinama Ravne Gore sjeverno od Predbukovja

u rasjednom kontaktu s gornjoeocenskim naslagama nalaze se izdanci tamnosivih pjeskovitih

i siltoznih lapora te trošnih pješčenjaka (Šimunić et al., 1981).

4.5.2. NEOGEN

Na području OGK lista Varaždin i Rogatec najveće površine pokrivaju neogenske naslage.

Zastupljeni su svi katovi u rasponu od donjeg miocena pa sve do gornjeg ponta. Najvećim

dijelom su zastupljeni sedimenti marinske i brakične sredine. Pojava povremene vulkanske

aktivnosti karakteristična je za razdoblje donjeg i srednjeg miocena.

Donji miocen, odnosno eger i egenburg, su znatnije rasprostranjeniji na području Ivanščice.

Sedimentne stijene također nalazimo na potezu Đurmanec-Žutnica te sjeverni dio

Strahinjščice (Aničić & Juriša, 1985). Paleontološka dokumentacija te strukturni i

superpozicijski odnosi sugeriraju raspon starosti akvitan-burdigal (Šimunić et al., 1981).

Donjomiocenske paralične naslage primarno leže diskordantno na starijoj podlozi, a nastale

su kao produkt intenzivne erozije izdignutog reljefa. Dominantan litološki član su grublji

11

klastiti, pijesci, pješčenjaci, konglomerati te šljunci, a još su zastupljeni i lapori, tufovi, ugljeni

i gline. Naslage sadrže marinsku i brakičnu mikrofaunu i makrofaunu.

Burdigalske naslage marinskog postanka su izdvojene su na sjevernoj i južnoj strani Ravne

Gore. U tektonskom su kontaktu sa starijim stijenama dok na njima transgresivno leži torton.

Sastav burdigalskih naslaga uglavnom predstavljaju pijesci, a nalaze se još i tufovi, vulkanske

breče, pješčenjaci, šljunci te gline i lapori. Prevladavaju još i naslage helveta, badena.

Badenske naslage su najizrazitiji transgresivni član neogena i svojim većim dijelom okružuju

starije stijene. U manjim površinama otkrivene su panonske, pontske i sarmatske naslage.

Naslage pliocen-kvartar otkrivene su na južnim i sjevernim padinama Ivanščice te

Lepoglavskoj sinklinali. Pliocenske naslage i aluvijalne nanose recentnih rijeka nalazimo južno

od rijeke Krapinice u Krapini (Aničić & Juriša, 1985). Uglavnom su fluvio-jezerski sedimenti

molasnog tipa koji su taloženi diskordantno na starije stijene. Dominiraju pijesci i šljunci. U

pleistocenu su izdvojeni genetski tipovi: sedra, les, proluvij te pećinski sedimenti, a u

holocenu: aluvij I.i II. dravske terase, barski sedimenti, deluvijalni i proluvijalni sedimenti.

4.6. KVARTAR

Kvartarne naslage na listovima OGK Rogatec i Varaždin su razdvojene na “aluvij“ i “deluvij“.

4.6.1. “Aluvijalne naslage“

Veliki dio terena prekrivaju aluvijalni nanosi recentnih rijeka Krapine, Krapinčice, Sutle, pa

tako i potoka Macelčice te Male i Velike Ravninčice. Njihov sastav predstavljaju sitnozrnate

čestice pijeska, praha i gline. Odlomcima trijaskih stijena zapunjeni su fosilni meandri rijeke

Krapine. Glavni sastojak aluvijalnih nanosa su pjeskovito-glinoviti sedimenti, a sitnozrnate

valutice porijeklom su iz starijih paleozojskih, mezozojskih i tercijarnih stijena

4.6.2. “Deluvijalne naslage“

Sjeverni dio terena lista Rogatec prekrivaju deluvijalne naslage, uglavnom padine Ravne

Gore. Pretežno sastavljene iz slabozaobljenih i nezaobljenih odlomaka stijena koje su

različite veličine.

12

5. METODE ISTRAŽIVANJA

Pri istraživanja neogenskih klastita šire okolice Krapine korištene su terenske i kabinetske

metode.

5.1. Terenske metode

Na istraživanom dijelu terena koji obuhvaća Krapinsko-zagorsku i Varaždinsku županiju

pronađeni su izdanci gdje su izvršene terenske metode. Prikupljene valutice su uzorkovane

za odredbu vrste i starosti stijene. Pažnja je posvećena da se izbjegne uzorkovanje valutica

sekundarnog i antropogenog postanka. Izdanci su fotografirani, a valutice su obilježene

pripadajućom oznakom.

5.1.1. Terenska granulometrijska analiza

Na izdanku koje su označene točkama 1339 i 1339A napravljena je granulometrijska analiza.

Izmjereno je dvanaest klasta te je izračunata prosječna vrijednost. Klasti su bili veličina: 14x7

cm, 14x8cm, 10x6 cm, 19x18 cm, 6x4 cm, 11x10 cm, 8x6 cm, 10x7 cm, 8x5 cm, 10x8 cm te

6x5 cm, dok prosječna vrijednost valutica iznosi 10x7 cm.

5.2. Kabinetske metode

Kabinetske metode koristimo za uzorke koji su prikupljeni s izdanaka, a to su sedimenti i

valutice. Korištene se metode: granulometrijska, petrografska i mikropaleontološka analiza.

5.2.1. Granulometrijska analiza

Kod granulometrijske analize, prikupljeni sedimenata s lokaliteta Krapina, Huma Zabočkog te

Lepoglave prvo su vagani. Nakon toga svaki sediment je raspoređen u posude u koje je

dodana voda i vodikov peroksid čija je svrha razdvajanje organske tvari i čestica. Nakon što

se sediment otapao 24 sata, primijenila sam metodu mokrog sijanja gdje sam koristila šest

sita. Veličine otvora sita bila su 63 µm, 125 µm, 250 µm, 1 mm i 2 mm. Kada sam uzorak

prosijala, svaku zaostalu frakciju na situ sam zasebno osušila, razvrstala u prethodno

13

označene vrećice i izvagala na digitalnoj vagi. Masu svake izvagane vrećice izrazila sam u

gramima.

Pomoću Gradistata v.8. u programu Office Excel (Blott, 2010) izradila sam kumulativnu

granulometrijsku krivulju te histogram.

5.2.2. Šlemanje

Postupak šlemanja primijenila sam na uzorcima iz Krapine i Huma Zabočkog. Meki sedimenti

se usitne i namoče u vodu u koju se prethodno doda vodikov peroksid. Nakon 24 sata ispiru

se kroz set sita te se iz preostalog materijala izdvajaju fosili.

5.2.3. Izrada mikroskopskih preparata

Za izradu mikroskopskih izbrusaka korišteni su uzorci s lokaliteta Donje Jesenje, Kamenica,

Kameničko Podgorje, Tamni Dol i Ivanečka Željeznica. Prikupljeno je više uzoraka od kojih su

najreprezentativniji izabrani za izradu. Napravila sam 12 mikroskopskih izbrusaka u kabinetu

Geološko-paleontološkog zavoda.

Za određivanje mineralnog sastava, strukturnih i teksturnih značajki stijena korišten je

mikroskop marke Leitz Wetzlar u ortoskopskim uvjetima opažanja sa ili bez uključenog

analizatora. Tijekom mikroskopiranja korišten je priručnik za određivanje vrsta stijena

(Sartorio & Venturini, 1988).

14

6.REZULTATI

6.1. Donje Jesenje

Kamenolom Donje Jesenje se prostire na području koje je na OGK listu Rogatec (Aničić &

Juriša, 1985) izdvojeno kao andezitni tuf miocenske starosti, odnosno eger, egenburg,

otnanška starost (slika 3).

Slika 3. Položaj izdanka u Donjem Jesenju na OGK listu Rogatec (Aničić & Juriša, 1985).

Sjeverno od Krapine, točnije 11 kilometara, nalazi se selo Donje Jesenje gdje su otkrivene

stijene na površini velikoj oko 7 hektara. Na profilu je prikazano otkopano ležište

donjomiocenskih tufova (slika 4).

Slika 4. Kamenolom tufa Donje Jesenje, donja etaža.

15

Stijene su uglavnom zelenkaste, ponegdje zelenoplave (slika 5), blijedozelene do bijele boje.

U gornjem dijelu su dobro slojevite, kompaktne, homogene teksture. Stijene su određene

kao vitroklastični i vitrokristaloklastični tufovi. Obzirom na boju vitroklastični tuf se može

podijeliti na dva glavna varijeteta od kojih je jedan zeleni s malo porfiroklasta, a drugi bijeli s

nešto više porfiroklasta. Na nekim se mjestima uočava kako piroklastiti leže na laporima.

Materijal se u prošlosti eksploatirao kod Podruta kao dodatna komponenta u nekadašnjoj

tvornici cementa u Podsusedu.

Slika 5. Zelenoplavi ignimbrit iz Donjeg Jesenja.

Danas je kamenolom zapušten, obrašten i teško mu se pristupa. Moguće je doći do izdanka

samo na donjoj etaži, dok su gornje etaže u potpunosti obraštene.

Tufovi iz Donjeg Jesenja smatraju se najljepšim otkrivenim izdancima andezitsko-dacitskih

tufova.

Prema Golub i Brajdić (1969) analize pokazuju da tufovi sadrže znatnu količinu SiO2, a

obzirom da u njima ima razmjerno malo porfiroklasta kvarca, pretežno se ta komponenta

nalazi u mineralima i staklu osnove stijene. Također, Golub i Brajdić (1969), smatraju da su

tufovi iz Donjeg Jesenja prijelazni oblici između “sillar“ i “welded“ tipa ignimbridskog tufa.

Mikroskopiranjem izbruska ustanovljeno je da je riječ o vitroklastičnom tufu. Uočavaju se

zrna kvarca. Ima puno matriksa i sortiranost je loša. Mikorfotografije tufa s uključenim

analizatorom i bez analizatora prikazane su na slici 6, 7 i 8.

16

Slika 6. Mikrofotografija tufa, N+. Izbrusak DJ Slika 7. Mikrofotografija tufa, N-. Izbrusak DJ

Slika 8. Mikrofotografija tufa s lijepim mineralom hematita, N+. Izbrusak DJ

17

6.2. Hum Zabočki

Hum Zabočki je na OGK list Rogatec (Aničić & Juriša, 1985) izdvojen kao pješčenjak, lapor i

glina pliocenske i oligocenske starosti (slika 9).

Slika 9. Položaj izdanka u Humu Zabočkom na OGK list Rogatec (Aničić & Juriša, 1985).

Smatra se da se u Humu Zabočkom nalaze sedimenti taloženi u zapadnom dijelu

Paratethysa. Izdanak je otkriven zahvaljujući eksploataciji pijeska na površini gdje je otkriven

stotinjak metara debeli slijed sedimenta (slika 10). Slijed je sastavljen od slojeva pijeska,

gline, praha te ugljena.

18

Slika 10. Izdanak miocenske starosti u Humu Zabočkom.

Smatra se da su sedimenti taloženi prije otprilike 23 milijuna godina, odnosno krajem

miocena, pont, u plićim priobalnim dijelovima nekadašnjeg Paratethysa. Naknadno su

horizonti jezersko-barsko-riječni sedimenti izdignuti na površinu. Nagnuti su u smjeru juga

pod kutom od dvadeset stupnjeva (slika 11).

Slika 11.Naslage pijeska nagnute su prema jugu.

19

Sedimenti su poznati po tome što u sebi kriju jednu od najljepših te najbogatijih zajednica

fosilne faune i flore na području Hrvatskog zagorja (Aničić & Juriša, 1985).

Prilikom mikroskopiranja u sedimentu sam pronašla mnoštvo fosilnih ostataka ostrakoda,

ljuštura školjkaša i puževa.

Za sedimente Huma Zabočkog karakteristična je Congeria rhomboidea, vrsta školjkaša prema

kojoj ove naslage nose naziv Rhomboidea-naslage. Prilikom istraživanja izdanka, pronađene

su i druge vrste školjkaša i puževa koje su izumrle nestankom Paratethysa.

Izdanak je danas pristupačan, iako su gornji slojevi obrašteni vegetacijom. Na slici 12 je

prikazan dobro sortitani sediment koji je korišten kod granulometrijske analize.

Slika 12. Sortirani sediment iskorišten za granulometrijsku analizu.

20

Kod određivanja granulometrije sedimenata na uzorku iz Huma Zabočkog, trebali smo

ponoviti postupak jer se prvi uzorak nije u potpunosti otopio. Ponovljen je postupak

otapanja i sijanja te su napravljene paralele između oba prosijana uzorka.

U Tablici 1 prikazani su rezultati prvog, a u Tablici 2 rezultati drugog sijanja uzorka.

1. sijanje, mokro sijanje

Tablica 1. Rezultati prvog sijanja uzorka

Veličina frakcije Masa (g)

0,063 µm 14,1 g

0,125 µm 5,1 g

0,250 µm 1,0 g

0,5 mm 1,1 g

1 mm 0,3 g

Ukupna masa uzorka prije sijanja = 100,2 g

Na temelju mokrog sijanja kroz set od pet sita dobiveni su rezultati koji se nalaze u Tablici 2.

Najveću masu ima uzorak frakcije 0,063 µm. Ukupna masa prosijanog uzorka iznosi 21,6 g,

dok je ostalih 78,6 g veličine frakcije manje od 0,063 µm. Učestalost pojedine veličine čestice

u uzorku prikazala sam histogramom (slika 13) i kumulativnom granulometrijskom krivuljom

(slika 14).

21

Slika 13. Histogram granulometrijske analize 1. sijanja.

Slika 14. Kumulativna granulometrijska krivulja 1. sijanja.

Histogram pokazuje unimodalan raspored veličine klasta s time da prevladavaju čestice od

3,494 φ. Prema metodi Folk & Ward srednja veličinska klasa uzorka je 3,062 φ i uzorak je

opisan kao vrlo fini pijesak. Sortiranost iznosi 0,870 φ i to je umjereno sortirani sediment. Na

temelju trokomponentnog dijagrama mulj-pijesak-šljunak, uzorak je prikazan u donjem

desnom vrhu. Klasificiran je kao umjereno sortirani vrlo fini pijesak (slika 15).

22

Slika 15. Položaj analiziranog pješčenjaka na trokomponentnom dijagramu mulj-pijesak-

šljunak (nakon 1. sijanja) nalazi se na samom uglu gdje je 100% pijesak.

2. sijanje, suho sijanje

Tablica 2. Rezultati drugog sijanja uzorka


0,063 µm 10,4 g

0,125 µm 6,7 g

0,250 µm 2,8 g

0,5 mm 2,5 g

1 mm 2,1 g


Na temelju suhog sijanja dobiveni su rezultati koji se nalaze u Tablici 2. Najveću masu ima

uzorak frakcije 0,063 µm. Ukupna masa prosijanog uzorka iznosi 24,6 g, dok je ostalih 75,6 g

veličine frakcije manje od 0,063 µm. Učestalost pojedine veličine čestice u uzorku prikazala

sam histogramom (slika 16) i kumulativnom granulometrijskom krivuljom (slika 17).

23

Slika 16. Histogram granulometrijske analize 2. sijanja.

Slika 17. Kumulativna granulometrijska krivulja 2. sijanja.

Histogram pokazuje unimodalan raspored veličine klasta s time da prevladavaju čestice od

3,494 φ.

Prema Folk & Ward metodi srednja veličinska klasa uzorka je 2,356 φ i uzorak je opisan kao

fini pijesak. Sortiranost iznosi 1,309 φ i to je slabo sortirani sediment.

Na temelju trokomponentnog dijagrama mulj-pijesak-šljunak, uzorak je prikazan u donjem

desnom vrhu. Klasificiran je kao slabo sortirani vrlo fini pijesak (slika 18).

24

Slika 18. Položaj analiziranog pješčenjaka na trokomponentnom dijagramu mulj-pijesak-

šljunak (nakon 2. sijanja) nalazi se na samom uglu gdje je 100% pijesak.

6.3.Krapina

Krapina je na OGK list Rogatec (Aničić & Juriša, 1985) izdvojena kao pješčenjaci i

konglomerati miocenske starosti (slika 19).

Slika 19. Položaj izdanka u Krapini na OGK list Rogatec (Aničić & Juriša, 1985).

25

Ispod Starog grada Krapine nalazi se izdanak maceljskog pješčenjaka (slika 20)

donjomiocenske starosti. Naziv im je dao Gorjanović-Kramberger (1904) te ih opisao kao

zeleno-sivi prašinasti pješčenjak koji prezentira morsku plitkovodnu sredinu. Uvrstio ih je u

stariji miocen i smatrao da se nalaze između starijih „Socka naslaga“ i „litavaca“.

Opis profila napravila sam na donjoj razini izdanka koji je vrlo pristupačan. Izdanak je

približno visok 15m i proteže se u dužino od stotinjak metara. Uočava se vrlo loša sortiranost

sedimenta koji sadrži puno kvarcnih zrna veličine krupnog pijeska.

Uzorkovala sam na tri mjesta (slike 20A, 20B i 21) koja su udaljena desetak metara jedno od

drugog.

Slika 20. A) Izdanak maceljskog pješčenjaka u Krapini. Mjesto prvog uzorkovanja označeno

crvenom kružnicom. B) Mjesto drugog uzorkovanja označeno crvenom kružnicom.

26

Slika 21. Mjesto trećeg uzorkovanja označeno crvenom kružnicom.

U jednom uzorku pronađen je klast na kojem se može uočiti poneka strija (slika 22).

Slika 22. Klast veličine 3 cm u Maceljskom pješčenjaku.

Uzorak iz Krapine prosijan je kroz set od šest sita. U Tablici 3 prikazane su veličine frakcija te

udio pojedine frakcije nakon sijanja uzorka koje su izraze u gramima. Izražena je i početna

masa uzorka prije samog sijanja. Analizu uzorka sam napravila u programu Gradistat v.8

(Blott, 2010).

27

Tablica 3. Rezultati sijanja uzorka


0,063 µm 4,2 g

0,125 µm 6,9 g

0,250 µm 5,1 g

0,5 mm 9,6 g

1 mm 7,7 g

2 mm 45,9 g


Najveća masa prosijanog uzorka iz Krapine pripada veličini čestica 2 mm. Ukupna masa

prosijanog uzorka iznosi 79,4 g, a ostalih 21,3 grama je veličine frakcije manje od 0,063 µm.

Histogramom (slika 23) i kumulativnom granulometrijskom krivuljom (slika 24) prikazala sam

učestalost pojedine veličine čestice u uzorku. Parametri veličine čestica (asimetrija, medijan,

sortiranost te srednja vrijednost) računaju se pomoću podataka iz kumulativne krivulje.

Slika 23. Histogram granulometrijske analize.

28

Slika 24. Kumulativna granulometrijska krivulja.

Kumulativna granulometrijska krivulja pokazuje koliki je postotak frakcije koji je zaostao na

pojedinom situ.

Histogram pokazuje bimodalan raspored veličine klasta s time da prevladavaju čestice od

0,500 φ i 2,500 φ.

Na temelju trokomponentnog dijagrama mulj-pijesak-šljunak, uzorak je prikazan u donjem

desnom vrhu. Klasificiran je kao umjereno sortirani vrlo grubi pijesak (slika 25).

Slika 25. Položaj analiziranog pješčenjaka na trokomponentnom dijagramu mulj-šljunak-

pijesak nalazi se na samom uglu gdje je 100% pijesak.

29

Sediment je najvećim dijelom sastavljen od kvarca, a ponegdje se pronađe i neki tinjac.

Prilikom mikroskopiranja u uzorku je pronađeno 460 staklenih sferula i nekoliko desetaka

metalnih (slika 26).

Slika 26. Sferule iz uzorka maceljskog pješčenjaka uzorkovanog u Krapini (točka 1341).

6.4. Kamenička Podgora

Kamenička Podgora je na OGK list Varaždin (Šimunić et al., 1981) izdvojena kao tufovi i

vulkanske breče miocenske starosti (slika 27).

Slika 27. Položaj izdanka u Kameničkoj Podgori na OGK list Varaždin (Šimunić et al., 1981).

Podno Ravne gore usjeku ceste otkriven je izdanak s „vulkanskim kuglama“ Izdanak se

proteže u dužini od stotinjak metara, a visok je približno tri metra te je lako pristupačan

(slika 28). „Vulkanske kugle“ (slika 29) su andeziti, a nalaze se u pješčano-tufitičnom matriksu

30

u kojem se mjestimično nalaze polomljeni školjkaši te kamene jezgre solitarnog koralja

Flabellum (slika 30). Iz fosilnog sastava se može zaključiti da je na tom mjestu bio marinski

okoliš.

Slika 28. Izdanak s „vulkanskim kuglama“ kod Kameničke Podgore, geološki čekić je mjerilo.

Slika 29. “Vulkanske kugle“ su valutice andezita.

Veličine „vulkanskih kugli“ variraju od par centimetara do nekoliko desetaka centimetara.

Izmjeren je promjer 11 najvećih „vulkanskih kugli“ u rasponu od 6x4 cm do 19x18 cm , a

srednja vrijednost je 10x7 cm. Sve su zaobljene, sferične. Razmaknute su jedna od druge,

glatkih su površina te se na nekima uočavaju strije.

31

Slika 30. Matriks na kojem prepoznajemo kamene jezgre solitarnog koralja Flabellum.

Mikroskopiranjem uzoraka su uočeni uklopci plagioklasa, ostaci stakla te opaka zrna.

Izbrusci koji nose oznake 1339/1, 1339/2, 1339/3, 1339/4, 1339/5, 1339/6 te 1339/A

predstavljaju andezitski tuf. U izbruscima su prisutni uklopci plagioklasa, ima ostataka stakla

te opakih zrna. Također, ima i kvarca gdje se uočava pojava unduloznog potamnjenja.

Nadziru se kalcitne žilice. Što se tiče strukturne zrelosti, ima puno matriksa i sortiranost je

loša. Na sljedećim slikama (slika 31, 32, 33, 34, 35 i 36) prikazan je pojedinačno svaki

izbrusak s uključenim analizatorom i bez analizatora.

Slika 31. Mikrosnimak izbruska 1339/1 s uključenim analizatorom (lijevo), bez analizatora

(desno).

32


(desno).


(desno).


(desno).

33


(desno).


(desno).

Izbrusci matriksa pokazuju da se radi o andezitskom tufu (slika 37). Kod mikroskopiranja su

uočena zrna mozaičnog kvarca, tinjaca, plagioklasa te rožnjaka (slika 38). Mineralna zrna su

uglavnom pločasta do izometrična. Riječ je o strukturno nezrelom pješčenjaku, odnosno

hibridnom arenitu. Ima malo matriksa. Od fosila prepoznajem foraminiferu (slika 39) koja

izgledom podsjeća na numulita te prepoznajemo i briozoje (slika 40). Uočljivi su presjeci

bodlji ježinaca te spužve.

34

Slika 37. Hibridni arenit, N+. Izbrusak M1

Slika 38. Prikaz mineralnog sastava: lijevo tinjac, a desno prikaz mozaičnog kvarca. Izbrusak

M1

Slika 39. Foramninifera. Izbrusak M1

35

Slika 40. Fosili briozoja s i bez uključenog analizatora. Izbrusak M1

6.5.Tamni Dol

Tamni Dol je na OGK list Varaždin (Šimunić et al., 1981) izdvojen kao dolomit, dolomitne

breče te gromade vapnenaca srednje do gornjotrijaske starosti (slika 41).

Slika 41. Položaj izdanka u Tamnom Dolu na OGK list Varaždin (Šimunić et al., 1981)

Na sjevernim padinama Ivanščice, u donjem dijelu Tamnog Dola , pronađeni su lijepi blokovi

kasnodijagenetskog dolomita (slika 42).

36

Slika 42. Blokovi kasnodijagenetskog dolomita u Tamnom Dolu.

Stijena je sastavljena od kalcita koji dolazi u nakupinama. Ima puno matriksa, loše je

sortirano.

Na slici 43 je riječ o dolomitu, točnije kasnodijagenetskom dolomitu. Struktura je ksenotipna,

mozaična (slika 44). Mineralna zrna su anhedralnog oblika s nepravilnim granicama.

Slika 43. Lijeva slika prikazuje mikrofotografiju kasnodijagenetskog dolomita s uključenim

analizatorom, a desna kasnodijagenetski dolomit bez analizatora. Izbrusak TD

Slika 44. Mozaični kristali kasnodijagenetskog dolomita, N+. Izbrusak TD.

37

6.6. Ivanečka Željeznica

Ivanečka Željeznica je na OGK list Varaždin (Šimunić et al., 1981) izdvojena kao krupnozrnati

pješčenjaci, rožnjaci te tufovi paleozojske do trijaske starosti (slika 45).

Slika 45. Položaj izdanka u Ivanečkoj Željeznici na OGK list Varaždin (Šimunić et al., 1981)

U usjecima iza kleti u Ivanečkoj Željeznici pronađen je izdanak tufa (slika 46). Uz samu cestu

pronađeni su blokovi kasnodijagenetskog dolomita isto kao i u Tamnom Dolu.

Slika 46. Mjesto nalaza tufa i kasnodijagenetskog dolomita kod Ivanečke Željeznice.

Izbrusak M2 prikazuje kriprokristalasti tuf (slika 47). Vrlo sitnozrnati, prepoznatljivo staklo.

Pretpostavljam da je riječ o trijaskoj starosti.

38

Slika 47. Kriptokristalasti tuf, N+. Izbrusak M2

6.7. Kamenica

Kamenica je na OGK list Varaždin (Šimunić et al., 1981) izdvojena kao dolomiti, vapnenci te

dolomitne breče srednjotrijaske starosti (slika 48).

Slika 48. Položaj izdanka u Kamenici na OGK list Varaždin (Šimunić et al., 1981)

Izdanak u Kamenici nalazi se zapadno od Kameničke Podgore. Proteže se u dužini od 50m, a

visok je oko 3m. Radi se o dolomitu koji se uglavnom nadzire ispod korijenja drveća (slika

49).

39

Slika 49. Izdanak dolomita u Kamenici.

Izbrusak 1351 prikazuje dolomit. Riječ je o kasnodijagenetskom dolomitu. Uočljivi peloidi

fekalnog podrijetla. Prepoznajem tipični dolomitni romboedar. Na slici 50 prikazan je

kasnodijagenetski dolomit s i bez uključenog analizatora.

Slika 50. Kasnodijagenetski dolomit, N+ (lijevo) i kasnodijagenetski dolomit, N- (desno).

Izbrusak 1351.

40

7. DISKUSIJA

Istraživane točke možemo podijeliti u četiri različita tipa stijene: ignimbriti koje nalazimo u

kamenolomu tufa Donje Jesenje, andeziti iz Kameničke Podgore, maceljski pješčenjaci iz

Krapine te kvartarne naslage iz Tamnog Dola, odnosno kasnodijagenetski dolomit.

Starost stijena sam preuzela iz literature, Aničić & Juriša (1985) te Šimunić et al. (1981), jer

nisam pronašla fosile na temelju kojih bih je mogla detaljnije odrediti.

Sedimenti iz kamenoloma Donje Jesenje determinirani su kao piroklastične stijene, odnosno

ignimbritski tuf, koje se nalaze u bazi maceljskih pješčenjaka. U gornjim dijelovima naslaga

jasno je izražena slojevitost, a položaj slojeva je 295/30. Mikroskopskom analizom preparata

ustanovljeno je da je stijena sastavljena od piroklastita i litoklasta.

Prema Brajdić (1978) pripisana im je oligocenska starost. Starost andezita, u rasponu od

22.8 do 19.7 Ma, na području Donjeg Jesenja odredili su Šimunić & Pamić 1993. godine.

Također, opisali su da su to prvi tragovi vulkanske aktivnosti na području Donjeg Jesenja gdje

se andezitski tuf izmjenjuje s debelouslojenim laporima.

„Vulkanske kugle“, odnosno andeziti iz Kameničke Podgore, Gorjanović-Kramberger je

interpretirao kao vulkanske bombe ali je ta hipoteza kasnije odbačena, pa su interpretirani

kao zaobljeni andeziti.

Sedimente iz Krapine prepoznala sam kao maceljske pješčenjake, kosa slojevitost, slojevi

imaju nagib prema jugu i loše su sortirani. Gorjanović-Kramberger (1904) opisao je

maceljske pješčenjake kao zeleno-sive prašinaste te im prepisao oligocensku starost.

Također, naveo je da su taloženi u plitkom moru, a kao dokaz navodi fragmenete ljuštura

školjkaša i briozoa. Tišljar & Šimunić (1978) te Šimunić et al. (1989) su maceljske pješčenjake

opisali kao litoarenite i tufitične pješčenjake egerske, egenburške i otnanške starosti, a

njihov postanak su povezali s eksplozivnim vulkanizmom. Rezultati granulometrijske analize

ukazuju da je pijesak umjereno sortiran te vrlo grub. U uzorcima samo pronašli staklene i

metalne sferule koje će se analizirati u nastavku istraživanja.

Kvartarne naslage iz Tamnog Dola sadrže blokove trijaskih kasnodijagenetskih dolomita

ksenotipno-mozaične strukture.

41

Tijekom obilaženja istraživanih lokaliteta pokušalo se više pozornosti obratiti na gornje etaže

kamenoloma tufa u Donjem Jesenju, međutim kako je navedeno, kamenolom je većim

dijelom obrašten i nemoguće ga je bilo detaljno istražiti. Pokušalo se pronaći još više lokacija

gdje su prisutni maceljski pješčenjaci. Neki izdanci nisu nađeni, neki su bili zarašteni, premali,

a neki su promijenili izgled.

42

8. ZAKLJUČAK

Uzorci sa istraživanih točaka predstavljaju ignimbrite (tufove), maceljske pješčenjake,

vulkanske andezitske kugle te dolomit.

Na temelju dobivenih rezultata mikroskopskih preparata i granulometrijske analize uzoraka

mogu zaključiti da se radi o sedimentnim stijenama.

Također, mogu zaključiti da je na širem prostoru Hrvatskog zagorja nekoć bio vulkan, a danas

tome svjedoče stijene iz Donjeg Jesenja (tuf) te „vulkanske andezitske kugle“ iz Kameničke

Podgore.

Starost stijena određena je na temelju literature iz ranije navedenog razloga.

43

9.LITERATURA

Aničić, B. & Juriša, M. (1984): Osnovna geološka karta SFRJ 1:100 000, List Rogatec, L 33-56.

Geološki zavod Ljubljana, Geološki zavod Zagreb, Savezni geološki zavod, Beograd.

Aničić, B. & Juriša, M. (1985): Osnovna geološka karta SFRJ 1:100 000. Tolmač za list Rogatec,

L 33-68. Geološki zavod Ljubljana, Geološki zavod Zagreb, Savezni geološki zavod, Beograd.

5-69.

Belošević, V. (1998): Postojanost maceljskih pješčenjaka. Diplomski rad, Rudarsko-geološko-

naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 76 str.

Brajdić, V. (1978): Piroklastične stijene kod Donjeg Jesenja. Vodič ekskurzije 3. Skupa

sedimentologa Jugoslavije. Hrvatsko geološko društvo, Zagreb. 30-31.

Golub, Lj. & Brajdić, V. (1969): Piroklastične stijene kod Donjeg Jesenja (Hrvatsko Zagorje).

Geološki vjesnik 22, 411-423, Zagreb.

Kišpatić, M. (1909): Mlađe eruptivno kamenje u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Rad JAZU,

177, 7-145, Zagreb.

Šimunić, An., Pikija, M. & Hećimović, I. (1981): Osnovna geološka karta SFRJ 1:100 000.

Tumač za list Varaždin, L 33-69. Institut za geološka istraživanja Zagreb, Savezni geološki

zavod, Beograd. 5-70.

Šimunić, An., Pikija, M. & Hećimović, I. (1982): Osnovna geološka karta SFRJ 1:100 000, List

Varaždin, L 33-57. Geološki zavod Zagreb, Savezni geološki zavod, Beograd.

Šimunić, An, & Pamić, J. (1993): Geology and petrology of Egerian-Eggenburgian andesites

from the easternmost parts of the Periadriatic zone in Hrvatsko Zagorje (Croatia). Acta

Geologica Hungarica 36/3, 315-330, Budimpešta.

44

Šimunić, Al., Avanić, R. & Šimunić, An. (1989): “Maceljski pješčenjaci“ i vulkanizam zapadnog

dijela Hrvatskog zagorja. Rad JAZU 449, 179-194, Zagreb.

Tišljar, J. & Šimunić, A. (1978): Maceljski pješčenjaci. Vodič ekskurzije 3. Skupa

sedimentologa Jugoslavije. Hrvatsko geološko društvo, 32-36, Zagreb.

45

DODATAK 1

Popis mikroskopskih izbrusaka

Broj Preparat Lokacija uzorka

Stijena Starost

(pretpostavljena)

1. 1339/1 Kameničko Podgorje

Andezitski tuf Miocen











7. DJ Donje Jesenje Tuf Donji miocen

8. TD Tamni Dol Kasnodijagenetski

dolomit Trijas

9. M1 Kameničko Podgorje

Hibridni arenit -matriks stijene

Miocen

10. M2 Ivanečka Željeznica

Tuf Trijas

11. 1339/A Kameničko Podgorje


12. 1351 Kamenica Kasnodijagenetski

dolomit Gornji trijas

diplomski rad - digre.pmf.unizg.hrdigre.pmf.unizg.hr/5050/1/neogenski klastiti šire okolice...

Documents