B’’H

Priprema i uređuje:

Vatroslav Ivanuša

skog brda na kojem su proboravili

skoro godinu dana.

Narod je nezadovoljan sa svojim

"kruhom s nebesa" (mana) i traţi da ih

Moše opskrbi s mesom. Moše određuje

70 starješina kojima "daje od svoga du-

ha" kako bi mu pomogli nositi breme

upravljanja narodom. Mirjam ruţno

govori o Mošeu i kaţnjena je leprom;

Moše moli za njeno izliječenje i čitava

zajednica sedam dana čeka njezin opo-

ravak. bojama i znakom.

Prevela Dolores Bettini

(Bamidbar 8,1-12,6)

Aronu je zapovijeđeno da upali ulja-

nice na menori, a pleme Levi je uve-

deno u sluţbu u Svetištu.

Kao odgovor na molbu ("Zašto je na-

ma uskraćeno?") jedne grupe koja nije

mogla prinjeti ţrtvu za Pesah u dogo-

voreno vrijeme jer su bili obredno ne-

čisti, uveden je "Drugi Pesah". B-g daje

Mojsiju upute o putovanjima i podiza-

nju tabora u pustinji i o formaciji u ko-

joj će narod napustiti podnoţje Sinaj-

Paraša Beha’alotha

Godina 9

Broj 38

Rabbi Goldwasser 3

Dar neovisnosti 5

Kovčeg saveza 7

Mudar čovjek 9

Šlemiel 13

Iz medija 16

U ovom broju :

■

divrejtora@gmail.com

DivrejTora http://twitter.com/DivrejTora

Šabat Beha’alotha

Jeruzalem 19:08 20:31

Zagreb 20:32 21:32

Rijeka 20:36 21:37

Split 20:21 21:21

Dubrovnik 20:11 21:12

Vinkovci 20:18 21:19

Sarajevo 20:14 21:15

Bihać 20:28 21:29

B. Luka 20:23 21:23

Beograd 20:10 21:25

Novi Sad 20:14 21:30

Subotica 20:18 21:36

Zrenjanin 20:12 21:28

Niš 19:58 21:11

Beč 20:41 21:41

Edison, NJ 20:13 21:14

subota

25.6.2016.

petak

24.6.2016.

19. sivana 5776.

25. lipnja 2016.

osjećaj vlastite vrijednosti. Za osobu

čiji je ego ozbiljno oštećen i koja se

osjeća osiromašenom iznutra, to nije

dovoljno, pa stalna potreba za vanj-

skim odobravanjem dovodi u opa-

snost njezin krhki ego. Čak i prola-

zni propusti mogu joj biti nepodnoš-

ljivi.

Hilel je dobro rekao: „Ako ne ga-

jim dobre osjećaje sam prema sebi,

nitko mi to ne moţe dati,“ što znači

da je potpuna ovisnost o vanjskim

izvorima za potvrdu vlastite vrijed-

nosti nerealna. Ponuda nikada ne

uspijeva zadovoljiti potrebe.

stranica 2 D ivrejTora

Beha'alotha

Ako ja nisam za

sebe, tko je za

mene (Rečenice

otaca 1,14).

Svako ljudsko

biće voli odobra-

vanje. Mi po prirodi čeznemo da o

sebi čujemo dobre stvari i da se naš

osjećaj vlastite vrijednosti potvrdi.

Međutim, kod onih koji su posve-

ma ovisni o odobravanju drugih ka-

ko bi imali osjećaj vlastite vrijedno-

sti, sasvim je drugačija priča. Jedna

će vam ilustracija objasniti u čemu je

razlika. Svima nama je potreban ki-

sik kako bismo ţivjeli. Zdrava osoba

unosi dovoljno kisika udisanjem

zraka. Onaj koji ima oštećenje srca ili

pluća moţe imati potrebu za stalnim

udisanjem čistog kisika, i svaki pre-

kid moţe dovesti do teških ošteće-

nja, pa čak i smrti.

U redovnim dnevnim aktivnosti-

ma, mi vlastitu afirmaciju uglavnom

primamo kroz dva kanala: onime

što osobno postiţemo, te kroz lju-

bav, priznanje i uvaţavanje koje

primamo od obitelji i prijatelja. Za-

jedno, oni nam pruţaju dovoljan ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Rastimo svakoga dana

kako za muškarca tako i za ţenu.

48. Negativna je zapovijed ne tlačiti svoga bližnjega riječima

jer Pismo kaţe, I nećete nanositi štete jedan drugome (Va-jikra 25,17). [To znači] da ne smijemo reći osobi koja se kaje, „Sjeti se što si napravio“, ili sinu prozelita na judaizam, „Sjeti se što su tvoji praoci činili“; ili traţiti stvar mu-drosti od onoga koji ne zna nikakvu mudrost, kako bi ga se oţalostilo – i jednako tako bilo koju sličnu stvar nanošenja štete riječima.

49, 50. Negativna je zapovijed ne tlačiti pravednog prozelita (potpunog konvertita) riječima

kao što Pismo kaţe, I geru nećeš nanositi štete (Š'mot 22,20).

Isto je tako negativna zapovijed ne nanositi štete prave-dnom prozelitu u novčanim transakcijama

jer Pismo dodaje, niti ćeš ga tlačiti (Š'mot 22,20). Ove su zabrane dodatak na negativne zapovijedi koje nas upozoravaju u vezi ostalih Ţidova [što se jednako odnosi i na prozelite].

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ţenu.

Pozitivne zapovijedi

31. Pozitivna je zapovijed postiti na Jom kipur

kao što Pismo kaţe, Također, u deseti dan ovog sedmog mjeseca bit će dan izmirenja... i mučit ćete svoje duše (Va-jikra 23,27). Potrebno je postiti od večeri do večeri, i prido-dati od nesvetog vremena u sveti period [početi nešto prije prve večeri i završiti post nešto nakon kraja dana.] Ako tko jede više na dan pred Jom kipur, to je isto kao da posti i na deveti i na deseti dan tišrija [na Jom kipur i dan prije njega]. (Vidi dio o negativnim zapovijedima, §152.)

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za mu-škarce tako i za ţene.

Negativne zapovijedi

47. Negativna je zapovijed ne varati jedan drugoga pri kupnji i prodaji

kao što Pismo kaţe, A ako prodaš nešto... ili kupiš iz ruke svoga bližnjeg, nećete dovesti u zabludu jedan drugoga (Va-jikra 25,14). Bez obzira da li je osoba prevarila namjerno, ili nije znala da je previše naplatila pri ovoj prodaji, ona je to duţna nadoknaditi.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, ■

Godina 9 Broj 38 stranica 3

Rabbi Dovid Goldwasser:

Nebeska intervencija

ostvariti u budućnosti preko njego-

vog plemena, Aron je utješen. Kada

su Grci ušli u Hram, oskvrnuli su

sve ulje potrebno za paljenje meno-

re. Nakon što su Hašmona'im pobi-

jedili Grke, htjeli su zapaliti menoru

u Hramu, ali nekim čudom, ulje je

trajalo osam dana. Na taj način je

uspostavljena veza između sedam

svjetala menore u Hramu i ulja koja

je trajalo dodatnih sedam dana u

danima Hašmona'ima.

Aron je, u biti, ostvario jednu od

najvećih mogućih povlastica – do-

veo je do ostvarenja Hašemovog

djela. Ramban raspravlja o tome

kako čuda stvaraju okruţenje koje

potiče na promišljanje o Hašemo-

vom mnogostrukom vodstvu i

smjeru svemira. Mihtav m'Elijahu

kaţe da je Hašem stvorio ovaj svijet

u korist onih koje je stvorio, tako da

oni mogu vidjeti i potvrditi otkrive-

nje Njegove časti. Za ostvarenje tog

cilja Hašem dodjeljuje svakom po-

jedincu potencijal kako bi mogao

otkriti Njegovu čast čineći ispravne

izbore, kao što se kaţe (Devarim

30,19): "i ti bi trebao izabrati život." To

podrazumijeva ispunjenje Tore i

micvot, koje u ovaj svijet donosi Še-

hina (boţanska prisutnost), odnosno

otkrivenje Hašemove prisutnosti,

kao što se kaţe (Ješaja 6,3): "cijeli

svijet je ispunjen Njegovom slavom."

Ima i onih koji kaţu da je malo

toga otkriveno o Hašemu i sve je

skriveno. Tvrde da oni nikada nisu

vidjeli bilo kakva velika čuda i ne-

maju saznanja o Nebeskom svijetu.

Da jesu vidjeli, tvrde, više bi bili u

mogućnosti pravilno sluţiti Haše-

mu. Rav Dessler kaţe da su u za-

bludi, jer čak i kad bi netko jasno

vidio čuda i više razumio, on još

uvijek ne bi doţivio nadahnuće. Ali

ako je netko u mogućnosti pokazati

Govori Aronu i reci mu: „Kad pališ

svjetiljke … (Bamidbar, 8,2)

Raši primjećuje da paraša o menori

slijedi onu o Nesi'ima jer kad je Aron

vidio njihovu svečanost posvećenja,

bio je rastuţen što nije s njima. Me-

đutim, Hašem ga je uvjeravao da će

njegova uloga biti veća od njihove

jer će on upaliti svijeće na menori.

Ramban pita zašto je Aronu pa-

ljenje svijeća utješnije od posvećenja

njegovog plemena sluţenju Hašemu

kad prinose mirisne ţrtve i ţrtve

paljenice na ţrtvenik i jedinog pri-

stupa Koena Gadola u Kodeš haKa-

dašim na Jom haKipurim. Korabanot

koje prinose kohanim su po kakvoći i

količini veće od onih koje prinose

nesi'im. Zašto je on (Aron) potišten?

Čak i ako kaţemo da su ţrtve koje

on prinosi obavezne, dok su one

nesi'ima dobrovoljne, paljenje svje-

tiljki je također zapovijed Tore.

Midraš nam govori da paljenje

svijeća aludira na svjetla Hanuke.

Hašem je rekao Aronu da je njegov

doprinos veći jer korbanot će se nas-

taviti sve dok postoji Bait HaMik-

daš , a svjetla Hanuke će postojati

zauvijek.

Rabin Bencion Firer citira Megilat

Starim rabeinu Nisima: budući da

su druga plemena prinijela ţrtve na

svečanosti posvećenja, Hašemovo

obećanje aludira na paljenje svijeća

Hanuke u vrijeme Drugog hrama, a

do kojeg je došlo preko čuda Haš-

monaima, Aronovih potomaka.

Zapravo, zahvaljujući vječnim

svjetlima Hanuke i čudu koje će se nastavak na stranici 4

■

Strana 4 D ivrejTora stranica 4 D ivrejTora

(nastavak s 3. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Nebeska intervencija

je dao puno novaca da potkupim

doktora da me oslobodi sluţenja

vojnog roka. Bio sam tako siguran

da će to funkcionirati da sam po

potvrdu o izuzeću došao odjeven

kao i obično. Međutim, moje samo-

pouzdanje je bilo pogrešno jer je

liječnik napravio strašnu pogrešku i

oslobodio drugog vojnika umjesto

mene. Odveli su me u jedan od

logora za obuku gdje sam proveo

nekoliko tjedana. Ja sam jedini

Ţidov među svim regrutima i bojim

se da će moj dragocjeni zlatni

dţepni sat netko ukrasti. Uspio sam

na kratko napustiti logor i doći u

grad. Jedina svjetla koja sam vidio,

u ovoj su kući, u ješivi. Mogu li

upitati rava i zamoliti ga da čuva

moj zlatni sat dok se ne vratim?"

Rabin Haim je saslušao vojnikovu

priču, pa mu rekao: „Trebaš znati

da je moja kuća javna i jako prome-

tna. Nemoguće mi je prihvatiti od-

govornost i zajamčiti da će tvoj sat

tu biti siguran.“

„Rabi,“ reče mu vojnik, „pokla-

njam ti ovaj sat. Draţe mi je da ga

dam na poklon velikom rabinu,

nego da mi ga neki lopov ukrade.“

Zatim on izvadi sat iz dţepa, poloţi

ga na stol pred rabina Haima i brzo

ode.

Rabin Haim je krenuo za njim na

ulicu da mu vrati sat, ali nije ga

mogao naći. Vratio se svojim učeni-

cima i opet primijetio: „Da imamo

dovoljno povjerenja i vjere, Nebesa

bi nam poslala zlatne satove.“

Prevela Dolores Bettini

Hašemovu B-ţansku providnost na

ovom svijetu, veća je mogućnost da

će to dovesti ljude bliţe Hašemu.

Učenici iz Voloţina su riješili oč-

vrsnuti njihove midot (karakterne

osobine) i svaka grupa se usmjerila

na neku drugu osobinu. Jedna sku-

pina studenata radila je na bitahonu i

emuna, vjeri u Hašema. Jednog je

dana veliki roš ješiva, rabin Haim iz

Voloţina, ovoj grupi drţao preda-

vanje. Zastao je u sredini izlaganja i

pitao ih koliko je sati. U one dane,

mladići u ješivama jednostavno nisu

imali satove, pa nitko nije znao vri-

jeme.

Rabin Haim je primjetio: „Dragi

moji učenici, čini se da nemamo

odgovarajuću količinu bitahona. Kad

bismo imali, Nebesa bi nas opskr-

bila satom, čak i onim zlatnim.“

Onda je nastavio sa šiurom.

Iznenada je neki ruski vojnik utr-

čao u sobu, pogledao uokolo, a on-

da prišao rabinu Haimu. „Ja sam

Ţidov,“ reče „i dobio sam poziv za

vojsku. Moj je otac jako bogat, pa mi

■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Dar neovisnosti

Strana 5 Strana 5 Godina 9 Broj 38 stranica 5

Raši objašnjava da je Veliki svećenik

trebao drţati svjetlo nad ţišcima

menore tako dugo dok ne samo da

su uhvatili plamen, već su i sami

počeli snaţno gorjeti – i tek tada je

mogao udaljiti svjetlo od menore. U

tome postoji vaţna poruka.

Menora predstavlja svjetlo mud-

rosti, a Veliki svećenik koji pali

menoru predstavlja onoga koji

poučava ili 'prosvjetljava' svoje

učenike.

Baš kao što Veliki svećenik u jed-

nom trenutku mora udaljiti svoje

svjetlo od menore, tako i učitelj

mora svom učeniku dopustiti da

stane čvrsto na svoje dvije noge.

Njegov fokus u edukaciji mora biti

usmjeren ka tome. To je, zapravo,

temeljna svrha edukacije –

neovisnost.

Isto vrijedi i za roditelje. Prije sve-

ga, mi roditelji smo edukatori. Ko-

ristimo termin 'podizati' djecu. Mi

stojimo uz svoju djecu, podiţemo ih

na noge i, ono ključno, puštamo ih

da idu.

Velika je kušnja za roditelje da

djecu oblikuju prema sebi. To ima

smisla; ako nešto funkcionira za

mene – sigurno će biti dobro i za

njih, zar ne?

Ali to naprosto nije istina. Ne

samo da su naša djeca jako različita

od nas, već su i dio druge genera-

cije.

Moja djeca odgajana su u vrlo

religioznom domu. Ali svaki od njih

zna da ja od njih ne očekujem da i

sami budu religiozni. Naravno da

vjerujem da je judaizam istina – da

je B-g zaista govorio sa Sinaja i dao

Toru kao upute za ţivot. Smatram

da bi oni bili ludi kad to ne bi prih-

vatili i to im jasno dajem do znanja.

Ali, istovremeno, poštujem slobo-

dnu volju čak i iznad istine Tore.

Oni moraju donijeti svoje, a ne moje

izbore.

Mislim da je to teţi put za rodi-

telje. Ali smatram da je ispravan.

Edukacijom palimo svjetla i puš-

tamo ih da svijetle u smjeru koji

odaberu. Jer neovisnost je najveći

dar koji moţemo dati svojoj djeci.

Šabat šalom

Prevela Anja Grabar

■

Ovotjedna parša govori o mističnoj

moći Kovčega Saveza da uništi i

rasprši neprijatelje ţidovskog naro-

da. Talmud nam kaţe da je taj Kov-

čeg sakrio kralj Jošija prije babilon-

skog izgnanstva i od tada nije vi-

đen. Negdje u mnoštvu pećina i

tunela ispod Brda Hrama trebalo bi

biti mjesto na kojem će biti prona-

đen.

Ostatak parše bavi se prigovara-

njem – ţidovski narod prigovara

zbog mane, zbog nedostatka mesa,

zbog nedostatka vode, a kada više

nemaju razloga za prigovaranje –

prigovaraju bez određenog razloga.

Da, bojim se da ţidovsko prigova-

ranje nije nov fenomen.

Htio bih malo proširiti ono o čemu

sam već govorio.

Veliki svećenik trebao je paliti

svjetla menore u Hramu koristeći

neobičnu riječ – to je ujedno i naziv

ovotjedne parše, 'behalosha'. To zna-

či da je Aron trebao 'podići' plamen.

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TTTJEDNIJEDNIJEDNI ZZZOHAROHAROHAR: B: B: BEEEHHHAAA'''ALOTHAALOTHAALOTHA

Strana 6 D ivrejTora stranica 6 D ivrejTora

■

Čovjek je duhovno biće i bit nje-

gova ţivota je da poveţe te svjetove:

svijet istine (duh) i svijet iluzije (fizi-

čki). Do povezivanja dolazi kada

poveţemo djelo s njegovom namje-

rom, tijelo s dušom. To je ono po

čemu se Zohar razlikuje, i što nije

slično nekim drugim duhovnim

metodama, jer se prema kabali du-

hovni svijet ne malazi u nebesima

nego ovdje na Zemlji. I da bismo to

osjetili mi moramo stvoriti duhovnu

dimenziju u svakom fizičkom pred-

metu kojeg koristimo i u svakoj

radnji koju poduzmemo.

Ono za što su micvot stvorene je da

poveţu te svjetove. Prema Zoharu

riječ "micva" (na hebrejskom מצוה )

ima isti korijen kao "ekipirati, oku-

piti" (na hebrejskom צוות ) i micvot

su stvorene sa svrhom da nam po-

mognu povezati i udruţiti naš fizi-

čki svijet s gornjim duhovnim svje-

tovima, nebo sa zemljom, tijelo sa

dušom, inače će se čovjek smatrati

bezboţnom osobom (na hebrejskom

što znači da on nije u ,( בן בליעל

stanju uzdići se i povezati s višim

svjetovima.

U Ţidovstvu nas se ocjenjuje pre-

ma namjeri koja prati naša djela,

inače su ta djela poput tijela bez

duše. I to je suština duhovnog uzdi-

zanja samih sebe. Zohar i Talmud

podučavaju da Tora ima samo jed-

nu svrhu – ona je lijek protiv nago-

na prema zlu. Kada učimo Toru i

slijedimo tradiciju mi također mora-

mo imati ispravnu namjeru kako

bismo se mogli uzdići iz dimenzije

egoizma i sebičnosti - mjesta smrti -

na dimenziju povezanu s ljubavlju,

radošću, srećom i beskonačnosti -

Svjetlom stvaranja.

Rabin Ashlag je rekao da je glavna

svrha Tore da nas nauči kako da

primamo u svrhu dijeljenja. Rabi

Akiva je podučavao da kako bi oso-

ba dosegla tu razini nju treba uvjeţ-

bavati u načelu "ljubit ćeš bliţnjega

svoga", jer kada uspijemo voljeti

svog bliţnjega kao sebe same, mi se

zapravo uspijevamo povezati sa su-

štinom beskonačnosti i to se naziva

uzdizanjem.

Zbog toga Zohar podučava da je

Tora dana na dvije ploče u mjesecu

sivanu, astrološkom znaku taumim

(blizanaca) - dvoje koji su jedno, ti i

ja, tijelo i duša.

Ovo izdizanje iznad sebičnosti,

razdvojenosti, strahova i boli svrha

je ţivota. I to je razlog zašto je reče-

no: "Kada pripremaš (beha'alotha)

svjetiljke ...", a ne "kada upališ svje-

tiljke" - da bi nam se pokazalo da

svaki običan čin moţe postati čaro-

ban i b-ţanski.

Prevela Tamar Buchwald

■

Ova paraša se bave s dosizanjem

vrha, a u isto vrijeme s opasnosti

gubljenja toga. Ispit se sastoji u

tome kako se podići nakon što ste to

izgubili.

U ovo doba godine, nakon Šavu-

ota, sve je vezano uz to da sebe du-

hovno uzdignemo, i stoga se i paraše

Naso i BeHa'alotha nalaze jedna do

druge.

Paraša BeHa'alotha otpočinje s od-

lomkom: "Reče B-g Mojsiju: "Govori

Aronu i kaţi mu: 'Kad pripremaš

(beha'alotha) svjetiljke, pazi da svih

sedam osvjetljavaju prostor ispred

svjećnjaka'". Komentatori pitaju za-

što Tora kaţe "beha'alotha" (na he-

brejskom podizati), umjesto "kad

pališ svijeće"? Zohar, nakon duge

rasprave, u kojoj se spominje priča o

Izlasku i deseta pošast u Egiptu -

smrt svih prvorođenaca, postavlja

pitanje: 'Zašto su Izraelci trebali

označiti svoje dovratnike krvlju? Je

li Stvoritelju stvarno bilo potrebno

da oni označe koja kuće njima pri-

padaju? Zohar daje i odgovor, u

cilju da probudimo nešto u gornjim,

duhovnim svjetovima, mi moramo

napraviti neko djelo u fizičkom svi-

jetu.

Zohar objašnjava da je svijet u ko-

jem ţivimo podijeljen na dva dijela -

onaj koji je nama vidljiv i onaj koji

nije. Ova dva svijeta postoje istodo-

bno. Međutim, problem je u tome

što većina od nas nije svjesna te či-

njenice i toga da mi posjedujemo

dvije dimenzije - tijelo i dušu.

Rav Kook:

Trijumf Kovčega saveza

Strana 7 stranica 7 Godina 9 Broj 38

Bitke Eta i Vahava

Iako Talmud jasno uviđa da je to

povijesni događaj (i zabranjuje bla-

goslov kada vidimo arnonski pro-

laz), Rav Kook tumači ovu priču na

alegorijski način. Ponekad upravo

oni koji su na rubu jesu ti koji su

najviše svjesni filozofskih i ideolo-

ških bitaka koje Tora vodi. Dva

gubavca na kraju izraelskog tabora

predstavljaju dva sukoba s kojima

se Tora bori u svijetu. Kovčeg save-

za, koji sadrţi dvije kamene ploče sa

Sinaja i Mojsijevu izvornu "Sefer

Toru", simbolizira samu Toru.

Imena dvaju gubavaca su prilično

neuobičajena - Et i Vahav. Što ta

čudna imena znače?

Et je na hebrejskom pomoćna riječ,

nema vlastitog značenja. Međutim,

ona sadrţi prvo i zadnje slovo riječi

emet, istina. Et predstavlja sukobe

koji proizlaze iz novih ideja u zna-

nosti i znanja. On je podređen apso-

lutnoj istini i odnosi se na nju; ali

nema srednje slovo, suštinu istine.

"Vahav" dolazi od riječi ahava, lju-

bav. (Slova obje riječi imaju istu nu-

meričku vrijednost.) Pomiješana slo-

va ukazuje na to da je ovaj oblik

ljubavi nekontroliran. On predsta-

vlja borbu između slobodnog, neo-

buzdanog ţivota i načela Tore;

natjecanje između trenutačnog

zadovoljenja i vječnih vrijednosti.

Kada se te dva protivnika - nova

znanstvena percepcija (Et) i kultura

ţivljenja za neposredne uţitke (Va-

hav) - udruţe zajedno, nađemo se

uhvaćenima u zamku bez moguć-

nosti bijega, poput Izraelaca uhva-

ćenih u klopku u arnonskom pro-

lazu. Samo svjetlo Tore (koju pred-

stavlja Kovčeg saveza ) moţe osvi-

jetliti put, urušivši planine i pobje-

đujući skrivene neprijatelje. Ti su

neprijatelji skriveni za one koji su

uronjeni u unutarnje svetište Tore.

No, oni na rubu, čija je povezanost s

Torom i Ţidovskim narodom slaba i

površna, svjesni su tih borbi, i vje-

rojatnije je da će biti svjedocima

pobjede Tore.

Slamanje skrivenih protivnika od

strane Kovčega saveza, kad je ţi-

dovski narod počeo osvajanje zem-

lje Izrael, znak je buduće pobjede

Tore nad njenim ideološkim i kul-

turnim protivnicima u vrijeme po-

vratka u Cion u naše dane.

Moliti se 'protiv' B-ga

Obrana naroda

Prilagodba na surovu stvarnost

ţivota u pustinji nije bilo laka za

netom oslobođene robove. "Ljudi su

se počeli žaliti .... Kad je B-g to čuo,

pokazao je Svoju ljutnju, te je B-žja

vatra planula, i progutala kraj tabo-

ra" (Br 11,1).

Ljudi su zavapili Mojsiju traţeći

pomoć, i Mojsije ih je branio pred

B-gom. "Mojsije se pomoli B-gu, i

vatra prestane."

Tora nam ne govori što je točno

Mojsije rekao B-gu. Ali mudraci su

napisali da je Mojsije govorio sna-

ţno u obranu naroda. U stvari, Tal-

mud govori da je Mojsijeva molitva

bila toliko smiona da se Mojsije nije

molio B-gu - on se molio protiv B-ga

(Berachot 32a).

Molitva protiv B-ga?

Rav Kook napominje da je izraz

"moliti se B-gu" neuobičajen. Često

Tora jednostavno kaţe, "on je mo-

lio". Razumljivo je da je molitva up-

ravljena ka B-gu. Ipak, postoji još

jedan razlog zašto je izraz 'moliti se

"Kada je kovčeg putovao, Mojsije bi

rekao: "Ustani, B-že, i rasprši neprija-

telje Svoje! Neka neprijatelji Tvoji

pobjegnu pred Tobom!'"(Br 10,33)

U čemu je razlika između neprija-

telja i protivnika? I kako bi ih

Kovčeg saveza razagnao?

Rav Kook je objasnio da postoje

dvije vrste neprijatelja: otvoreni

neprijatelji i prikriveni. Amalek

spada u prvu kategoriju. Talmud

(Berachot 44) nam govori priču o

drugom tipu.

Čudo arnonskog prolaza

Neposredno prije nego što je Ţi-

dovski narod trebao ući u zemlju

Izrael, Amorejci (jedan od kaanan-

skih naroda) su im postavili zamku.

Podrezali (oslabili stijene)i su mjesta

za skrivanje duţ uskog prolaza u

Arnonskom kanjonu, s druge strane

rijeke Jordan. Tamo su se amorejski

vojnici sakrili, čekajući Izraelce da

dođu u prolazu, pošto bi ih tako

mogli napasti s velikom prednošću.

Ono što Amorejci nisu znali je da

će Kovčeg saveza olakšati put Izra-

elaca na njihovim putovanjima kroz

pustinju. Kada je Kovčeg saveza

stigao u arnonski prolaz, planine s

obje strane su se urušile i pobile

amorejske vojnike. Ţidovi su prošli

stazom s kraja na kraj blaţeno ne-

svjesni svog izbavljenja.

Međutim, na kraju su ţidovskog

tabora bila su dva gubavca, Et i Va-

hav. Bili su posljednji koji su prela-

zili preko staze, i oni su primijetili

kako se riječno korito puni krvlju s

obronaka planina. Shvatili su čudo

koje se dogodilo, i pripovijedali o

tome narodu. Zahvalni za svoje

izbavljenje, cijeli je narod pjevao

pjesmu zahvalnicu. (Br 21, 17-18)

nastavak na stranici 8

(nastavak sa 7. stranice) Rav Kook: Trijumf Kovčega saveza

DivrejTora DivrejTora stranica 8

dok ga baca više od onoga što sam

moţe doseći.

Što je omogućilo Mojsiju da pos-

tigne takvu značajnu molitvu? Nje-

gova je sveta duša izlila takvu vat-

renu ţudnju ka savršenosti da je

njegova nadahnuta molitva mogla

nadmašiti njegovo intelektualno

razumijevanje boţanske provid-

nosti. Ova se neobična pojava po-

nekad događa kod velikana duha; i

svjedoči o čistoći njihove prirodne

unutarnje čeţnje za dobrim i savr-

šenstvom.

Priča o dvije molitve

Kratka molitva za Miriam

Kad je Miriam zadesila guba, Moj-

sije je molio B-ga da izliječi njegovu

sestru, rekavši izuzetno kratku mo-

litvu: "Molim te, B-ţe, molim te izli-

ječi ju" (Brojevi 12,13). Talmud (Bera-

chot 34a) svraća pozornost na neo-

bičnu kratkoću ove molitve u slje-

dećoj priči:

Jednom je student vodio molitve u

učililštu rabina Eliezera, i njegove

su molitve bile neobično duge. Os-

tali studenti su se ţalili ''Učitelju,

kako je spor ovaj čovjek!" Rabin

Eliezer im je odgovorio. On nije

sporiji od Mojsija, koji je molio da

obrani ţidovski narod [nakon gri-

jeha zlatnog teleta] četrdeset dana i

četrdeset noći."

Drugom prilikom neki je drugi

student vodio molitve. Ovaj student

je izgovarao molitve brzo. Ostali

studenti su se ţalili, "Kako je brzo-

plet ovaj čovjek!" Ovaj put je rabin

Eliezer odgovorio: 'On nije brţi od

Mojsija, koji je molio za oporavak

svoje sestre s nekoliko kratkih rije-

či."

Što je odredilo duljinu Mojsijevih

molitvi? Zašto je njegova vlastita

sestra zasluţila samo kratku molit-

vu od jednog retka?

Dvije vrste molitve

Molitva sluţi dvjema funkcijama.

Prva funkcija je prečistiti karakterne

osobine i produbiti svijest - bilo za

molitelja, ili za onoga za kojeg se

moli. Ova vrsta molitve zahtijeva

upornost i ustrajnost, jer ispravlja-

nje defektnih osobina zahtijeva op-

seţan trud, i to se obično događa

postupno tijekom vremena.

Iz tog razloga je Mojsije trebao

moliti intenzivno kada se molio za

ţidovski narod nakon poraznog

grijeha zlatnog teleta. Zašto četr-

deset dana? Ovaj period je vreme

koje je potrebno embriju da razvije

udove i postane prepoznatljiv kao

ljudski fetus. Četrdeset dana Mojsi-

jeve molitve ukazuje na preporod

ţidovskog naroda, s novim srcem i

duhom.

Postoji, međutim, i druga funkcija

molitve. Ponekad su unutarnji os-

jećaji i karakterne crte već pročiš-

ćeni i oplemenjeni. Molitva dolazi

samo da pretoči u riječi ono što već

postoji u dubini duše. U takvim slu-

čajevima, proširena je molitva nepo-

trebna; čak i kratka molitva moţe

izraziti mnogo svetih osjećaja. U

slučaju Miriam, ona je već priznala

svoju pogrešku. Njezino izlječenje, i

fizički i duhovno, trebalo je samo

kratku, jednostavnu molitvu.

Prevela Tamar Buchwald

■

B-gu' nenormalan.

Hebrejski glagol lehitpaleil ('mo-

liti') je povratni glagolski oblik. Ovaj

gramatički oblik naglašava emoci-

onalni učinak molitve natrag na du-

šu. Introspektivna priroda molitve

donosi jedan izljev prosvijetljenih

emocija unutar duše.

Stoga je prikladno govoriti o mo-

liti lifnei Hašem, što znači moliti se

"pred B-gom" ili "gledati ka B-gu."

Ovaj izraz ukazuje da je netko us-

mjerio svoje srce i um da promišlja

o B-gu u molitvi. Međutim, nereal-

no je govoriti o moliti se "B-gu". Jas-

noća prosvjetljenja koje se moţe po-

stići kroz intelektualno proučavanje

i razmišljanje daleko nadilazi emo-

cionalnu inspiraciju doţivljenu u

molitvi. Moliti se 'B-gu' značilo bi

da je postignuta pojačana svijest o

Stvoritelju, a kroz koncentriranu

molitvu da je nekako bilo moguće

postići emocionalno uzdizanje duše

na tu uzvišenu spoznajnu razinu.

Mojsijeva važna molitva

Stoga su Mudraci naglasili ogrom-

nu borbu i sukobe u Mojsijevoj izu-

zetnoj molitvi. Bilo je to kao da je

molio "protiv B-ga". Mojsiju je bilo

potrebno oponirati normalnom

ograničenju molitve. Ovo objašnje-

nje je pojačano doslovnim čitanjem

teksta Midraša, u kojem se navodi

da je Mojsije "bacio riječi prema ne-

bu", što nam daje sliku nekoga tko

snaţno podiţe predmet prema gore,

boreći se protiv zakona gravitacije

Rabbi Berel Wein:

Mudar čovjek pazi

Strana 9 stranica 9 Godina 9 Broj 38

osobne besmislice. To je na kraju

dovelo do otvorene pobune protiv

B-ga i protiv Mošea što je zapečatilo

sudbinu tog naraštaja, i odvelo ga u

uništenje i smrt u Sinajskoj pustinji.

Bez da ulazim u pojedinosti ili

spominjem imena, uvijek me zapre-

pasti kako bivši politički vođe ovdje

u Izraelu, čak i oni koji su bili na

visokim poloţajima, sada pišu i

drţe predavanja po svijetu, i uzi-

maju si za pravo da otvoreno kri-

tiziraju – i često puta nepravedno –

vladu, drţavu i narod Izraela.

Je li moguće da oni ne shvaćaju

izravnu i neizravnu štetu koju na-

nose našoj stvari i našoj budućnosti?

Mora biti da je tako, jer ja si ne mo-

gu zamisliti da oni imaju stvarno zle

namjere takvim svojim ponašanjem.

Oni ţele dobro i imaju legitimne

razloge za iznošenje svojih mišljenja

i tvrdnji.

Ali zaboravili su onu rabinsku

poslovicu koju sam gore spomenuo

– mudar čovjek treba briţno paziti

na svoje riječi i djela. Drugi narodi

slušaju i na njih to utječe – i netko

moţe sasvim nehotice potpomoći i

osnaţiti one koji ţele uništiti nas i

naš narod. Ne treba puno u dana-

šnjem svijetu da ljudi počnu mrm-

ljati zbog nezadovoljstva protiv Ţi-

dova, judaizma, Tore, pa čak i B-ga,

da tako kaţemo.

Čovjek uvijek mora gledati širu

sliku, i ne dopustiti da ga preplave

nesavršenosti i teška pitanja koji su

dio našeg postojanja, i zapravo, sa-

mog ţivota. Zadrţimo li vjeru u

našu stvar i našu religiju, i dobro

procijenimo što ćemo reći ili kako

postupiti, to će nas svakako zadrţati

na dobroj poziciji.

Moj dragi prijatelj i partner u

učenju iz mojih dana u ješivi u

Chicagu, Rabi Chaim Zelig Fasman,

nedavno je preminuo. Njegova ne

smrt zaista teško pogodila. Iako nas

je dijelilo sedamdeset godina i ve-

ika udaljenost među kontinentima,

čovjek nikada ne zaboravlja, niti se

udaljuje od svog partnera u učenju

– mi smo svakodnevno zajedno učili

devet godina u vrijeme naših dana

u ješivi.

Kada sam napustio ješivu, tek

oţenjen i traţio svoje mjesto u ţi-

votu, počeo sam se baviti pravom i

trgovinom. Moj partner u učenju,

Rabi Fasman, nastavio je studije u

jednom od velikih mislilišta Tore

toga vremena američkog ţidovskog

ţivota, Beit Hatalmudu, tada smješ-

tenom u četvrti Bensonhurst u

Brooklynu.

Ta je institucija bila bastion vrlo

intenzivne i analitičke studije Tal-

muda, kombiniranog s idejama i

filozofijom litvanskog Ţidovskog

musara. Osnivači i voditelji te usta-

nove, nakon što su nekako preţivjeli

holokaust i godine egzila u Shang-

haiu, ušli su izmučeni, ali neustra-

šiva duha u poslijeratni američki

ţidovski ţivot. Rabi Fasman postao

je pravi učenik tih velikih ličnosti te

u velikoj mjeri njegov odlazak sada

označava kraj tog razdoblja i filozo-

fije.

On je bio velikodušan i osjetljiv

Stvari su, nekako, krenule nizbrdo

za Mošea i Ţidovski naroda u vezi

njihova boravka u Sinajskoj pustinji,

na putu kao Obećanoj Zemlji Izra-

elovoj. Odlazak Jitroa, mada iz čas-

nih i naizgled plemenitih razloga,

oslabio je odlučnost ostatka Izraela

da nekako uđe i osvoji njihovu bo-

gomdanu domovinu.

Rabini su nas upozoravali da mu-

dri ljudi i vođe trebaju biti vrlo pa-

ţljivi prema onome što izjavljuju

javno i u privatnosti. To se svakako

odnosi i na ono što čine i kako će

ljudi gledati na njihov ponašanje i

odluke koje u ţivotu donose.

Mi uvijek smatramo kako i vođe

imaju pravo na privatni ţivot, ţivot

koji je odvojen od njih kao javne

ličnosti. Međutim, mi također zna-

mo da to u stvari nije istina, i da

privatne odluke javih osoba imaju

velik utjecaj, čak i kada su podsvje-

sne, na sveopću javnost kojoj sluţe.

Unutar Ţidovskog naroda posto-

jali su elementi koji su rezonirali da

ako je Jitro, Mošeov punac i jedan

od izuzetnih i istaknutih preobra-

ćenika na judaizam, smatrao da

boravak u Zemlji Izraela nije baš za

njega, onda će biti i mnogih drugih

u mnoštvu Izraela koji će opravda-

vati svoje odbijanje da uđu u Ze-

mlju Izraela, jednostavno kao povo-

đenje za njegovim primjerom.

I tako, zbog toga što velika vizija

o Ţidovskoj domovini obećanoj

njihovim praocima više nije bila

stvar od najvećeg značaja u njiho-

vom ţivotu, neki od naroda počeli

su kukati i ţaliti se na svakojake

nastavak na stranici 10

(nastavak sa 9. stranice) Rabbi Berel Wein: Mudar čovjek pazi

DivrejTora DivrejTora stranica 10

samog postojanje takve institucije u

Los Angelesu.

To je bila generacija koja je očaja-

vala zbog tradicionalnog ţidovskog

ţivota i govorila da se to ne moţe

izvesti u Americi. Nakon toga je

uslijedila generacije koji je rekla da

se to ne moţe vršiti izvan zajednica

koje su imale čvrstu jezgru ortodok-

snih Ţidova - poput New Yorka,

Chicaga, itd.

Dakle, Los Angeles je potpadao u

ovu kategoriju - sa svojim fizičkom,

moralnom i društvenom klimom

koja je zabranjivala uspjeh takve

institucije. Moj dragi prijatelj, rabin

Fasman, pokazao svima njima je

pokazao da nisu u pravu. I zbog

institucije koju je osnovao i vodio

tih mnogih proteklih desetljeća,

losanđeleska ţidovska zajednica

postala je društvo u kojem cvjeta

izučavanje Tore i intenzivni

ţidovski ţivot.

Uvjeren sam da će biti drugih iz

njegove obitelji i zajednice, koji će

nastaviti njegovo veliko djelo. In-

stitucija losanđeleskog kolela nasta-

vit će se razvijati, ali za mene njegov

odlazak ostavlja nezamjenjivu praz-

ninu u mom srcu i duši. Imali smo

toliko zajedničkog iskustva dok smo

bili partneri, i nikada nisam pomis-

lio da da će me nekako ostaviti.

No, ţivot je neumoljiv i ne postoje

iznimke od smrtnosti. Ja sam po-

miren sa sudbinom i prihvaćam

stvari, no tugujem zbog gubitka

tako plemenite osobe koja mi je

uvijek primjerom pokazivala našto

su rabini mislili u Avot da dobar

prijatelj moţe biti glavno ţarište

snage i sigurnosti u nečijem ţivotu.

Njegova odanost uvijek bila bezu-

vjetna i nepokolebljiva. Kritizirao je

ono što je trebalo biti kritizirano i

ohrabrivao kada su riječi ohrabrenja

bile potrebne.

Dobar prijatelj zna i čuva tajne,

oprašta pogreške i nikada nije za-

vidan ili uskogrudan. Zato je u

ovom svijetu teško stvarno imati

dobrog prijatelja u punom smislu

riječi. To je razlog zašto se u cijeloj

literaturi Tori na dobrog prijatelja

glea i opisuje ga se kao brata po

krvi. Ja nikada nisam imao biološku

braću, ali rabin Chaim Zelig Fasman

meni je ispunjavao tu ulogu tijekom

svog ţivota. Spomen na njega će biti

blagoslov ne samo za njegovu uţu

obitelj, več i za sav Izrael.

Šabat šalom ■

prema drugima, mnogo puta na

vlastitu štetu. Blag u postupanju i

govoru, on je bio čelične volje, duha

i odlučnosti. Posjedovao je u sebi

pionirsku pogled na izgradnji gene-

raciju učenjaka i vođa Tore. I on je

izabrao Los Angeles da bude mjesto

institucije koju je on osnovao, bri-

nuo se za nju i širio je već deset-

ljećima, i koja je doslovno promije-

nila lice ortodoksne ţidovske za-

jednice u Los Angelesu.

On sam bio je sin velike rabinske

figure, rabina Oscar Z. Fasmana.

Njegova majka, Jeanette Fasman,

bila je izuzetna utjecajna i poštova-

na ţena. Dakle, on je imao dobro

nasljeđe na kojem je mogao graditi

svoj ţivot, obitelj i instituciju. I uči-

nio je to na vrlo uspješan način,

usprkos brojnih slabih izgleda i

svijeta pesimista.

Sjećam losanđeleske ţidovske

zajednice od prije gotovo sedam-

deset godina. Što se tradicionalnog

ţidovskog ţivota tiče smatralo je se

pustoši. Dakako, nitko nikada nije

zamišljao da će losanđeleska ţidov-

ska zajednica biti nositelj i podrţa-

vati intenzivni kolel koji bi širio Toru

u svojoj sredini. Nije manjkalo onih

koji su bili protiv tog projekta, pa i

Rabbi Yissocher Frand:

Zašto bismo bili uskraćeni?

Strana 11 stranica 11 Godina 9 Broj 38

da Aronovo razočaranje time što

nije mogao sudjelovati u posvećenju

Hrama i ţalba ljudi koji su bili 'tame

met' 14-og nisana imaju zajedničku

temu koja uključuje razočaranje ti-

me što nisu u mogućnosti prinijeti

ţrtvu. Tema je ''Zašto bismo bili

uskraćeni?'' (Lama neegara?)

Ljudi su bili nečisti (tame). Halaha

je da onaj tko je nečist na dan prino-

šenja pashalne ţrtve, ne moţe pri-

nijeti ţrtvu. Nema nikakve stigme

povezane s time. Tora jednostavno

pošteđuje osobu koja se suočila s

okolnostima van svoje kontrole. Što

takva osoba treba učiniti? Otići kući

bez 'Pesah korbana' i to je sve! Me-

đutim, oni se osjećaju deprimirano.

''Zašto bismo bili uskraćeni?'' Sifrei

ih naziva ''Bnei Adam kešerim, hare-

dim al haMicvos'' (hvalevrijedni po-

jedinci koji drhte nad B-ţjim zapovi-

jedima).

Ti ljudi nisu bili zadovoljni time da

se oslone na poštedu koju im donosi

Tora i da si uštede nevolju. Ne. Oni

su osjećali da propuštaju nešto dra-

gocjeno i to ih je boljelo. To govori o

predivnoj karakteristici koju su po-

sjedovali – entuzijazmu prema ispu-

njanju micvi i njihovom unutarnjem

porivu da slušaju Svemogućeg i

Njegove zapovijedi. Činjenica da su

imali legitimnu ispriku i mogli otići

kući mirne savjesti njih nije zadovo-

ljavala. Oni su ţeljeli znati ''Zašto

bismo bili uskraćeni?''

Nedavno sam pročitao priču o

mladom studentu ješive koji je učio

u Radinu u Poljskoj. Jednog četvrtka

navečer, on je imao 'mišmar' (učenje

do dugo u noć) i bio je na putu kući

iz Beit medraša. Radin je vrlo hladan

grad zimi. Bila je snjeţna i hladna

noć. Mladić je hodao kući kasno u

noći i ugledao drugog čovjeka koji

je hodao gore-dolje ulicom. Najprije

se uplašio – tko li je taj čovjek? Kada

je prišao bliţe, primijetio je da je to

Hofec Haim (Rav Jisrael Meir Ka-

gan). Hofec Haim ga je upitao ''Što

radiš ovako kasno u noći? Hladno

je. Idi spavati!'' Mladić se vratio u

smještaj u kojem je odsjeo, a dogo-

dilo se da je to bila kuća sestre Ho-

fec Hajima.

Student ješive probudio se u petak

ujutro i rekao svojoj domaćici –

''Znate, prošle noći sam vidio ne-

vjerojatan prizor. Bilo je dva sata

ujutro, a vaš brat trčao je gore-dolje

po ulici. Što je radio tamo?'' Sestra je

odgovorila mladiću, ''To je već treća

noć zaredom da to radi. On poku-

šava izreći blagoslov nad mladim

mjesecom (kiduš levana) već

posljednje tri noći. Tijekom ovih

dana poljske zime nije bilo jasne

noći koja bi mu omogućila da vidi

mjesec.''

Hofec Haim hodao je ulicama u

dva sata ujutro usred hladne zimske

noći. Studentu je rekao, ''Ne budi

lud. Idi kući.'', no on je nastavio

hodati ulicama ne bi li uhvatio

tračak mladog mjeseca. Naš stav u

zimskim mjesecima je ''Nu, ovog

Mnogima od nas poznato je Raši-

jevo prvo tumačenje ove parše u ko-

jem objašnjava slijed odjeljka o po-

glavarima plemena (na kraju parše

Naso) nakon kojeg slijedi odjeljak o

paljenju menore (na početku parše

Beha'aloteha). Raši kaţe (utemeljeno

na medraš Tanhuma) da je Aron

postao depresivan (halša da'ato)

svjedočeći ţrtvama koje su poglava-

ri plemena prinosili prilikom pos-

većenja Hrama. Aron je bio razoča-

ran što ni on, ni njegovo pleme (Ko-

hen/ Levi) ne sudjeluju u posveće-

nju. Hašem je rekao Aronu, ''Tvoj dio

veći je od njihovog jer ćeš ti paliti svi-

jeće u Miškanu.''

Parša Beha'aloteha sadrţi još jedan,

naizgled nepovezan događaj. Tora

kaţe da je pashalna ţrtva prinošena

14-og nisana u točno određeno vri-

jeme. Tora ističe da su postojali neki

ljudi koji su bili nečisti zbog dodira

s mrtvima pa stoga nisu smjeli pri-

nijeti 'korban Pesah'. Oni su došli

pred Mošea i Arona i pitali, ''Zašto

bismo mi bili uskraćeni za privile-

giju prinošenja pashalne ţrtve?''

Moše se savjetovao sa Svemogućim

i bilo mu je rečeno da ljudima kaţe

za 'Pesah šeni' – koji je zapravo 'do-

dana' prilika za one koji su bili 'ta-

me' (nečisti) (ili predaleko) 14-og

nisana. Zapovijeđeno im je da taj

'dodani korban' prinesu mjesec da-

na kasnije, 14-og ijara.

Na prvi pogled, ova dva događaja

nemaju ništa zajedničko. Međutim,

ako ih analiziramo, primijetit ćemo nastavak na stranici 12

(nastavak sa 11. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Zašto bismo bili uskraćeni?

DivrejTora DivrejTora stranica 12

ljutim. Ako se čovjek naljuti zbog

malih stvari, on je mali čovjek. No

ako ga samo velike stvari u ţivotu

mogu uzrujati, to pokazuje da je ve-

lik. Ako bismo parafrazirali Chur-

chilla, čovjeka obiljeţava ono što ga

deprimira. Aharona su deprimirale

duhovne stvari. Deprimiralo ga je

kada nije mogao sudjelovati u po-

svećenju Miškana.

Svemogući je odgovorio, ''Tvoj dio

veći je od njihovog'' – drugim rije-

čima, tvoja depresija pokazuje veću

povezanost sa Mnom, nego njihove

ţrtve. Činjenica da imaš toliku silnu

ţelju sudjelovati u posvećenju Miš-

kana vrijedi više od najbolje ţrtve.

Zato ćeš ti imati zadatak paljenja

menore.

Komentari postavljaju pitanje za-

što je baš paljenje menore bila Aro-

nova 'utješna nagrada'. Ramban se

pita zašto utjeha Aronu nije bilo pri-

nošenje kâda na oltar? Ili to da on

predvodi posebnu sluţbu za Jom

Kipur? Ramban kaţe da nije bila

riječ samo o paljenju menore u Miš-

kanu, već i o paljenju menore u pe-

riodu Drugog Hrama za vrijeme

Hašmonejaca – Aronovih potomaka

– a tog događaja prisjećamo se uvi-

jek tijekom blagdana Hanuke.

Sefer Šemen HaTov sugerira i dru-

gu poruku menore koja čini tu na-

gradu vrlo prikladnom za Arona.

Aron je izrazio svoju snaţnu ţelju

da sudjeluje, da bude dio ceremo-

nije posvećenja. Hazal objašnjavaju

da Hašemu nije potrebna menora.

Medraš komentira, ''Ti si Svjetlo svi-

jeta.'' Paljenje menore više je simbol

našeg sudjelovanja. Hašemu nije

potrebno naše svjetlo, ali to je prili-

ka za nas da ga svejedno zapalimo i

tako simbolički pridonesemo B-ţ-

jem svjetlu.

Mi ţelimo pokazati svoju uključe-

nost i svoj entuzijazam prema tome

da sudjelujemo. Zato je Svemogući

utješio Arona sa zadatkom paljenja

menore. Aron je pokazao svoju

strast da sudjeluje u 'avodat Hašem'.

Iz tog razloga, najprikladniji posao

za njega bilo je paljenje menore koje

nema funkciju toga da Svemogućem

donese svjetlo, već izraţava našu

ţelju da pokaţemo svoju posveće-

nost Njemu i Njegovoj sluţbi.

Prevela Anja Grabar

■

mjeseca nećemo moći izgovoriti

kiduš levana. Ali uvijek postoji idući

mjesec.'' Nije naša krivnja. To nas ne

brine ni najmanje. Stav koji je imao

Hofec Haim bio je stav koji su imali

'temei met' kad su došli pred Mošea.

Zašto bismo to propustili?

Isti stav imao je i Aron u ovotjed-

noj parši. Miškan je trebao biti po-

svećen. Dvanaest plemena prinijelo

je svoje ţrtve. Pleme Kohena/ Levi-

ja nije bilo dio tih dvanaest pleme-

na. Oni su bili zasebna skupina.

Brojani su zasebno. U mnogo aspe-

kata, Kohanim i Leviim nisu bili dio

'12 plemena'. Stoga je prirodna stvar

da ne budu uključeni u ceremoniju

posvećenja Miškana koju su predvo-

dili vođe 12 plemena. Je li to bio

razlog da padnu u depresiju?

Winston Churchill jednom je rekao

da je mjera čovjeka ono što ga čini

Godina 9 Broj 38 stranica 13

Balashon - Hebrew Language Detective::

Šlemiel

hebrejski ekvivalent šelumiel שלומיאל )

piše da je ona "vjerojatno zamjena

za šelo mo'il מועיל שלא =( niškoristi)."

No ovoj se teoriji suprotstavio

velik broj prigovora. Ja sam našao

dva u arhivi stranice "Mendele:

Yiddish literature and language".

Jedan je da je, mada je fraza šelo

mo'il prilično učestala u talmud-

skom hebrejskom (i kasnije), ona

"pogodna za situacije, postupke,

pokušaje ispravljanja – ali ne i

ljude." Drugi pisac piše

očekivali bismo da šelo mo'il

daje nešto poput *šlojml ili

*šlemojl (zvjezdica se koristi za

označavanje oblika koji ne

postoji). Budući da to nije ono

što nalazimo u jidišu, etimo-

logija koja je u pitanju ne moţe

se prihvatiti.

3) Najpopularnije je objašnjenje

da šlemiel dolazi od biblijskog

Šelumiel ben Curišadaj בן שלומיאל

knez plemena Šimonovog – צורישדי

(Bamidbar 1,6, 2,12, 7,36, 10,19).

Kako je došlo do toga da se njega

povezuje s tipičnim pehističkim

nesretnikom? I o tome postoje

brojne teorije:

a) Jedna se teorija zasniva na

talmudskoj tvrdnji (Sanhedrin 82b)

da je Šelumiel bilo jedno od pet

imena Zimrija, kneza Šimonova

kojega je Pinhas ubio zbog grijeha s

midjanskom princezom. I ako za-

nemarimo činjenicu da je Šelumiela

i Zimrija dijelila cijela jedna gene-

racije, Zimri ne djeluje kao "nesret-

nik" već "pokvaren"! Zašto bi nadi-

mak nastao po njemu?

Rabi Norman Lamm je 1974. na-

pisao esej pod nazivom "The First

Schelmihl" (Prvi Šelmil). On tvrdi

da šlemiel nije "čovjek loše sreće,

zlosretnik, neprestana ţrtva okol-

nosti koje su se zavjerile protiv nje-

ga", već je umjesto toga "zloban",

"egoističan", i "neće dopustiti ni-

čemu da mu stane na put". I dok je

Lammova homiletska poruka vrlo

snaţna, teško mi je povjerovati da bi

prosječna osoba načinila taj pomak,

i shvatila da je pravi šlemiel toliko

zao. To se jednostavno ne uklapa u

to kako se ova riječ koristi.

S druge strane, ima onih koji kaţu

da Zimri nije imao sreće, jer mada

su se mnogi spetljali s midjankama,

jedino su njega ulovili. Ali kao što je

Lamm predočio, Zimri je očito bio

višeg društvenog statusa od prosje-

čne osobe, i kao što i sam Talmud to

spominje, Zimrijev čin je u jednakoj

mjeri bila pobuna protiv Mojsija,

kao i prepuštanje strastima.

Moţe se postaviti i drugo pitanje:

ako je Zimri, iz kojeg god razloga,

bio prototip šlemiela, zašto onda

ljude ne nazivamo zimrijima? Jedna

sugestija je da je to bila rabinska

šala, kako bi se izbjeglo sjećanje na

neprimjerni karakter Zimrijeva čina.

I ovdje mi je problem prihvatiti

ideju da bi ta vrsta "zavjere" uhva-

tila dovoljno korijena da uđe u

popularni ţargon. Bilo kako bilo,

Talmud uvijek o krivcu govori kao

o Zimriju, ne Šelumielu, pa postoje

čak i takve narodske izreke poput

"Njihova su djela poput Zimrijevih,

a svejedno traţe nagradu poput

Postoji mnogo teorija o tome oda-

kle porijeklo vuče riječ "šlemiel" –

zlosretnik, čovjek koji nema sreće,

nespretna osoba.

Prije svega, vaţno je razumjeti

kako je riječ ušla engleski. Unatoč

nekih rasprava koje tvrde suprotno,

jasno je da je riječ je ušla iz jidiša u

njemački, a ne obrnuto. U Njema-

čkoj je postala popularna kroz priču

"Peter Schlemihls wundersame

Geschichte" ("Nevjerojatna priča

Petera Schlemihla") koju je 1814.

napisao Adelbert von Chamisso.

Međutim, engleski je očigledno riječ

šlemiel prihvatio izravno iz jidiša, a

ne putem njemačkog. (Ona se još

uvijek koristi u njemačkom, tako da

čak i ime Leftya, lika iz dječje serije

Ulica Sesame, u njemačkoj verziji

glasi "Schlemihl").

Hajd'mo sada na jidiške korijene.

Ja ću odmah na početku priznati da

ne znam "pravo" porijeklo riječi, a

sumnjam da će itko od nas ikada i

saznati. Ali razmotrit ću različite

teorije i reći vam što mi se čini više,

a što manje vjerojatnim.

1) Even-Shoshan navodi da je to

iskvareni oblik istoznačne riječi na

jidišu shlimazel (ili schlimazel). Schle-

mazel je kombinacija njemačkog

schlim (= "loš, iskrivljen", povezanog

s engleskim "slim" ) i hebrejskog

mazal מזל " =( sreća").

Međutim, čini se da su te dvije

riječi ipak različite, i često ih se

moţe naći međusobno uparene, kao

u poznatoj izreci, "šlemiel proljeva

juhu po šlimazelu".

2) Klein (u svojoj blješci na

nastavak na stranici 14

■

Strana 14 D ivrejTora stranica 14 D ivrejTora

(nastavak s 13. stranice) Balashon - Hebrew Language Detective:: Šlemiel

kada je sinagoga mnogo bolje po-

sjećena nego u zimska jutra radnog

tjedna? Jasno, Šelumiel ben Curiša-

daj. Tko drugi?

Mada to djeluje pomalo komplici-

rano, mogu si zamisliti kako je jed-

na prosječna osoba mogla zapaziti

lošu sreću koju ima peta noć, godi-

nu za godinom. Međutim, Werner

Weinberg piše u svom Die Reste des

Jüdischdeutschen da se prvi spo-

men ove teorije nalazi u Halozebi-

chel (knjizi viceva) Rabi Meir Ohn-

esorga, Prag 1864, str. 62. Nisam

nigdje uspio pronaći tu knjigu, ali

čini se mogućim da je cijela ova

etimologija bila tek jedna šala.

d) Posljednja veza sa Šelumielom i

nije neka prava teorija, ali ipak ju je

vaţno spomenuti. Heinrich Heine u

svojoj pjesmi "Jehuda ben Halevy"

piše da je čuo sljedeću "verziju" te

priče od svog prijatelja Juliusa Edu-

arda Hitziga (koji je, nekim sluča-

jem, također prijateljevao s Cham-

issom):

No u narodu legenda se

Prenosila od usta do usta

I ona poriče da je Zimri bio taj

Koga je probilo Pinhasovo

koplje.

Smatra se da je, zaslijepljen

provalom osjećaja,

Pinhas ubio prijestupnika,

no usmrtio je jednog drugog

čovjeka, koji nije bio kriv -

Šlemila ben Curišadaja

Očito je, to nije ono što Tora opi-

suje, niti se to pojavljuje u bilo ko-

jem midrašu. No, čini se da je to

izvršilo velik utjecaj, i moţda je i

samo povezivanje Šelumiela i

šlemiela započeo Heine (ili Hitzig).

4) Posljednju teoriju iznosi Leo-

pold Löw (otac Immanuela, kojega

često citiram) u svojoj knjizi Die

Lebensalter in der jüdischen Litera-

tur (stranica 54). No umjesto da je

povezuje s pomalo opskurnim

biblijskom likom, on otkriva nešto

mnogo bliţe dobu jidiša. U Maha-

rilovoj responsi (1365 – 1427), on

nailazi na spomen rabina po imenu

Shlomil (ili moţda Shlomel, vjero-

jatno nadimku za Shlomo ili Sha-

lom) iz Ennsa, u Austriji, čija je

priča dosta neobična:

פעם הלך ענש מעיר שלומיל ר"שמה העיד וכן

חדשים א"י לתקופת ויהי ,למרחקים ללמוד אחת

מרוב מעידין והכל אשתו ילדה ליציאתו

.תחתיו זינתה שלא ברור חסידותה

"I tako posvjedoči Rabi Shlomil iz

grada Enns, da je on jednom daleko

otputovao zbog učenja, a jedanaest

mjeseci nakon njegova odlaska nje-

gova je ţena rodila dijete. Ali svi

znaju, zbog njene pravednosti, da

ga ona zasigurno nije varala [već je

imala neuobičajeno dugu trudnoću

kao što je spomenuto u Talmudu,

Jevamot 80b]"

Dakle, mada je jasno da Maharil

nije iznio tu pripovijest kako bi se

narugao Rabi Shlomilu (on navodi

istog tog rabina kao svog učitelja u

mnogo drugo slučajeva), no sasvim

je moguće da ga drugi nisu proma-

trali s istom dozom poštovanja.

Moţda je on klasičan primjer neko-

ga tko se našao "na krivom mjestu,

u krivo vrijeme"...

Pinhasove", tako da ne izgleda

vjerojatno da je Zimri naš šlemiel.

b) Jedna druga teorija sugerira

poveznicu između neuspješne

sudbine plemena Šimon (bili su

jedno od najmanjih plemena, nisu

uspjeli u osvajanju svoje zemlje) i

"šlemiela". No opet – to je zgodna

teorija, ali zašto koristiti ime Šelu-

miel? (Rosten kaţe u The Joys of

Yiddish da je Šelumiel bio general u

Šimonu koji je izgubio svoje bitke,

ali potom sam sebe ispravlja u

Hooray for Yiddish, odlučivši da

umjesto toga slijedi vezu sa Zim-

rijem.)

c) Moţda najvjerojatnija teorija o

Šelumielu koju sam čuo (prvi puta

od mog učitelja Mitch Heifetz z"l)

spomenuta je ovdje:

Jedan prijedlog odnosi se na

kompliciranu permutaciju hebrej-

skog kalendara. Na Hanuku se

svakodnevno čita po jedan drugačiji

odsječak iz Brojeva 7, koji opisuje

darove plemenskih poglavara od

kojih je svaki donosio dnevni prinos

prilikom posvete Šatora sastanka

(Miškana). Na prvi dan Hanuke, na

početku se pojavljuje ime prvog

poglavara, drugog dana ime drugog

poglavara, i tako dalje. (Osmog

dana, čitaju se prinosi 8-12. pogla-

vara.)

Izuzetak je šabat tijekom Hanuke,

kada se iz Tore čita redovni tjedni

odlomak, a dodatno čitanje maftira

iz drugog svitka je čitanje za

Hanuku koje započinje poglavarom

toga dana. Samo jedan od osam

dana Hanuke nikada ne pada na

šabat: peti dan. I čiji poglavar

nikada nije zvijezda šabata, onda ■

Strana 15 Strana 15 Page 15 Strana 15 Strana 15 Godina 9 Broj 38 Strana 15 Godina 9 Broj 38 stranica 15

Halahička satnica (za grad Zagreb)

Datum Alot Hašahar

Najranije Talit

Nec Hahama

Najkasni-je Š’ma

Zman Tefila

Minha Ketana

Plag Haminha

Šekia Cet Ha-kohavim

Minha Gedola

Hacot

utorak 28. 6. 2016.

2:55 3:56 5:09 9:04 10:22 17:34 19:12 20:50 21:32 13:38 12:59

Haftara za Beha’alotha

“Krajnja

nagrada je,

‘Gledaj!

Dovest ću ti

svog slugu,

Izdanak,’ –

što je aluzija

na Mesiju,

Izdanak

Davidov.“

danak," – što je aluzija

na Mesiju, Izdanak

Davidov.

Zaharija zatim opisuje

viziju zlatne menore sa

sedam krakova. Jedan

anđeo tumači značenje

te vizije: "To je riječ G-

spodnja Zerubabelu (po-

tomku kralja Davida, jed-

nom od protagonista u iz-

gradnji Drugog hrama),

'Ne vojnom silom i ne

tjelesnom snagom, nego

Mojim duhom', reče G-

spodar nad Vojskama." To

znači da Zerubabelov

potomak, Mesija, neće

imati poteškoća u izvr-

šavanju zadatka. Bit će

to jednostavno kao što je

jednostavno paljenje

menore.

Prevela Dolores Bettini

(Zaharija 2,14 – 4,7)

Haftara sadrţi viziju

zlatne menore u Hramu,

a o čijem je svakodnev-

nom paljenju riječ u ovo-

tjednoj paraši.

To proročanstvo pre-

nosi Zaharija neposred-

no pred izgradnju Dru-

gog hrama. Haftara po-

činje s ţivopisnim opi-

som radosti koja će za-

vladati kad se B-g vrati

u Jeruzalem: "Pjevaj i

raduj se, o kćeri cionska,

jer, gle! Ja ću doći i pre-

bivati usred tebe, reče G-

spod."

Zatim prorok opisuje

scenu na Nebeskom su-

du: Satan ţeli osumnji-

čiti Jošuu, prvog Velikog

svećenika u Drugom

hramu, zbog "okaljane

odjeće" (tj. grijeha) koju

je odjenuo. Sâm B-g bra-

ni Velikog svećenika: "I

reče B-g Satanu: G-spod će

te ukoriti, o Satane; G-

spod koji je odabrao Jeru-

zalem, ukorit će te. Nije li

(Jošua) ljagu iz vatre izvu-

kao?" Tj. kako se Satan

usuđuje progoniti poje-

dinca koji je izdrţao ne-

volje progonstva? "I On

podiže svoj glas i reče oni-

ma koji su stajali pred

njim, govoreći, ''Skinite

prljavu odjeću s njega.' I

reče mu, 'Vidiš, maknuo

sam nepravdu od tebe i

odjenuo sam te u čistu

odjeću.'"

Zatim B-g nastavi iz-

lagati o nagradama koji

čekaju Jošuu budu li on i

njegovi potomci išli B-

ţjim putovima. Krajnja

nagrada je, "Gledaj! Do-

vest ću ti svog slugu, Iz-

■

Page 16 Strana 16 Strana 16 Strana 16 Strana 16 D ivrejTora stranica 16 D ivrejTora

pola.

El Anani je rekao da će drevni

predmeti restauirani i izloženi u

Egipatskom muzeju u Kairu ili

novom, Velikom muzeju koji je

u izgradnji kod piramida u

Gizi.

On je naveo da i dalje nije

poznato kako su retki artefakti

dospeli u Izrael, dodajući da će

Egipat nastaviti sa vraćanjem

svih antikviteta koji su na ile-

galan način izneseni iz zemlje.

B92, 22.6.2016.

Dva staroegipatska poklop-

ca za sarkofag dopremljena

su danas Egipatskom naci-

onalnom muzeju u Kairu

nakon što su ponuđeni na

jednoj aukciji u Izraelu.

Egipatski ministar za antikvite-

te Haled el Anani izjavio je da

su raznobojni drveni poklopci,

ukrašeni hijeroglifima i ilustra-

cijama, pronađeni pošto su

ponudjeni na prodaju 2012.

godine i dostavljeni muzeju u

saradnji Egipta, Izraela i Inter-

POVRAT

Drevni poklopci sarkofaga vraćeni iz Izraela

u Egipat

Iz medija

U Izraelu već nekoliko dana

traje toplinski val i temperature

u Negevu tijekom dana

premašuju 35 stupnjeva.

Prema medijima, djeca su očito

umrla od dehidracije nakon što

su više sati provela u automo-

bilu parkiranom nedaleko od

škole u kojoj predaje njihov

otac.

On ih je tamo ostavio prije

nego što je otišao na posao,

Index, 22.6.2016.

Dvojica braće u dobi od 18

mjeseci i tri godine umrla su

nakon što ih je otac ostavio u

automobilu na vrućini na jugu

Izraela, izvijestili su mediji.

Stanovnici sela al-Sayed u

pustinji Negevu vidjeli su u

automobilu djecu koja su već

bila u nesvijesti, rekao je

glasnogovornik izraelske službe

za spašavanje.

prenose mediji.

CRNA KRONIKA

Dvoje djece u Izraelu umrlo od vrućine u

automobilu, otac ih ostavio i otišao na posao

■

Mestno občino Murska

Sobota. Zainteresirani so

se tako danes odpravili po

stopinjah soboških Židov.

Današnji ogled je vodil muzej-

ski svetovalec, kustos in peda-

gog v pokoju Franc Kuzmič, ki

je večjemu številu udeležencev

povedal veliko zanimivih stvari

o zgodovini Židov, ki so živeli v

Murski Soboti. Udeleženci do-

godka so se izpred Turistično

informacijskega centra odpra-

vili proti železniški postaji, kjer

so si ogledali spominsko klop in

zapuščen kovček. Na poti so se

ustavili še pri hiši, v kateri je

Pomurje, 18.6.2016.

V dopoldanskih urah je bil

organiziran še zadnji dogo-

dek v sklopu projekta Spo-

znajmo Soboto, ki ga org-

anizirata Zavod za kulturo,

turizem in šport Murska

Sobota v sodelovanju z

bival Ali Kardoš, kajti tu je prva

spominska plošča, ki zazna-

muje židovstvo v Murski Sobo-

ti. Potem so odšli proti

židovskemu pokopališču, ogled

pa zaključili na Lendavski ulici,

kjer je nekoč stala ena od treh

židovskih sinagog.

ZGODOVINA

Spoznavanje zgodovine murskosoboških Židov

■

■