Djelovanje Brune Gröninga

tijekom

njegova

života

i danas

Thomas Eich

Gotovo nijedno drugo ime nije pedesetih godina 20. stoljeća tako uzburkalo duhove poput Brune Gröninga. Malo koji događaj je izazvao tako suprotstavljene reakcije poput onog oko Brune Gröninga. Jedni su ga voljeli i poštivali a drugi su ga mrzili i borili se protiv njega. Za jedne je bio zadnja nada nakon bezuspješnog puta kroz različite instance medicinske znanosti. Za druge je predstavljao najveću opasnost jer je ozbiljno poljuljao sliku o svijetu brižljivo stvaranu tijekom više stoljeća znanstvenog istraživanja.

Kakav je čovjek bio Bruno Gröning obzirom na to da je njegova pojava izazivala tako snažne emocije? Jedni bi klecali pred njim, drugi bi se laćali mača. Kod rijetko kojeg drugog čovjeka njegovog vremena reakcije njegove okoline bile su tako oprečne, od povika ‘Hosana’, sve do ‘Razapnite ga’.

Bruno Gröning:

Fenomen, kojeg se isplati pomno ga istražiti.

ISBN 3-933 344-14-X

Dje

lova

nje

Brun

e G

röni

nga

tijek

om n

jego

va ž

ivot

a i d

anas

Thom

as E

ich

KROAT

Bruno Gröning

Djelovanje Brune Gröningatijekom njegova života i danas

Djelovanje Brune GröninGa

tijekom njegova života i danas

Thomas Eich

© 2004 by Grete Häusler GmbH-Verlag Rheindahlenerstr. 78

D-41189 Mönchengladbach Tel. + 49 (0) 2166/95 99 0 Fax. + 49 (0) 2166/95 99 59

E-Mail: info@gh-verlag.de Internet: http:/www.gh-verlag.de

1. izdanje 2004

Sva prava kao i djelomićnog preštampavanja, kopiranja i prevođenja na druge jezike, izričito pripadaju izdavačkoj kući

Grete Häusler GmbH-Verlag

ISBN: 3-933 344-14-X KROAT

Ova knjižica se može dobiti na slijedećim jezicima:

Engleski 3-933 344-13-1 ENGL

Cjelokupna izrada:

Interdruck LeipzigOffizin Andersen Nexö, D-04442 Zwenkau

Njemačko originalno izdanje:

Das Wirken Bruno Grönings zu seinen Lebzeiten und heute

ISBN 3-927685-43-7

SADRŽAJ

Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

I. dio: O osobi Brune Gröninga

1. poglavlje: Njegov život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Djetinjstvo i mladost 23 – Godine pripreme 25 – “Čudotvorni doktor” iz Herforda 27 – “Fenomen Gröning” i znanost 30 – Traberhof 31 – Profiteri oko Gröninga 34 – Trpio je varalice 36 – Prvi veći sudski postupak 37 – Gröningove pilule 39 – Gröningov savez 41 – Veliki sudski postupak 43 – Odvajanje od Gröningova saveza 47 – Njegova riječ protjeruje bolest 49 – Tijek sudskog postupka 51 – Njegov put završava u Parizu 52

2. poglavlje: Njegovo Učenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

Majstor u duhovnom carstvu 57 – Veliki preobrat 58 – Heilstrom* 61 – Einstellen* 62 – Regelungen* 64 – Slobodna volja 65 – Dobro i zlo 66 – Božje vodstvo 68 – Misli su duhovne snage 69 – Čovjek je duh 71 – Bog je najveći liječnik 73 – Nagovoreni predmeti 74 – Iscijeljenja se događaju i dalje 75 – Životne mudrosti Brune Gröninga 76

3. poglavlje: šarlatan ili čudotvorac?. . . . . . . . . . . . . . . . . 79

Jedan biskup kao suvremenik 79 – O hajdelberškim ispitivanjima 81 – Srž Gröningova djelovanja nespoznata 83 – Hajdelberško stručno mišljenje 85 – Bruno Gröning i medicinski stručni pojmovi 86 – Gröningov duhovni način iscjeljivanja 87 – Kroz Gröninga djeluje Božanska snaga 88 – Protiv materi -jalističkog načina razmišljanja 89 – Gröning djeluje na čovjeka u cjelini 91 – Gröning i medicina 92 – Gröning s aspekta: na granici znanosti 94

4. poglavlje: Izvješća njegovih suvremenika. . . . . . . . . . . 98

Svjedočenje njegova oca 98 – Naročite sposobnosti već u Danzigu 99 – Susjedstvo s Brunom Gröningom 99 – Jedan od njegovih nećaka izvješćuje 102 – Nije posjedovao novac 103 – Tko iscjeljuje, ima pravo 104 – Utisci s Traberhofa 105 – Iscijeljenja nad iscijeljenjima 106 – Zdrav si! 108 – Razotkrivanje prijevare 109 – Pravi čovjek 113 – Iscijeljen uz pomoć kuglice 115 – Ustanite! 115 – Iscijeljen od raka 116 – Pomažem dalje 117 – Sve je pripremljeno 118

II. dio: Krug prijatelja Brune Gröninga

5. poglavlje: Smisao i svrha Zajednica . . . . . . . . . . . . . . 123

Nastanak Zajednica 123 – Sat Zajednice 125 – Važnost sata Zajednice 127 – Djelo ljubavi prema bližnjem 128 – Korist od satova Zajednice 129

6. poglavlje: Struktura Kruga prijatelja . . . . . . . . . . . . . . 131

Voditelj zajednice, radni krugovi i uski krugovi 131 – Grupe za izvješća o uspješnom iscijeljenju 132 – Medicinsko-znanstvena stručna grupa 133 – Arhiv Brune Gröninga 136 – Spoznaje u svjetlu otkupljenja 136 – Rad s javnošću 138 – Prevodilački rad 140 – Izdavaštvo Grete Häusler 141

7. poglavlje: Je li Krug prijatelja Brune Gröninga sekta? 143

Nije bio vezan uz nijednu religiju 143 – Nevolje razotkrivene 145 – Iscijeljenje jest milost 147 – Nikakva sekta! 147

8. poglavlje: Izvješća o iscijeljenju . . . . . . . . . . . . . . . . . 149

Liječnička dokumentacija 149 – Iscijeljenje postaje spasenje 150 – Iscijeljenje od astme 151 – Uzetost nestala 153 – Nestanak artroze 155 – Nestanak retardiranosti 156 – Čekanje se isplatilo 160 – Bogu nije ništa nemoguće 162 – Uspjesi nad uspjesima 163 – Izvješća o iscijeljenju u tisku 165 – Bolovi nestaju 168 – Poznat ćete ih po djelima njihovim 169

III. dio: Daje li Bruno Gröning mogućnosti rješavanja aktuelnih problema vremena?

9. poglavlje: U sve ulazi red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173

Nestanak depresija 173 – Sigurnost umjesto straha 174 – Manjak energije 178 – Naći put k vjeri 179 – Živjeti vjeru s Brunom Gröningom 180 – “Filozofija življenja” rock glazbe 182 – Ovisnosti je nestalo 185 – Sklad u braku 191 – Sklad umjesto rastave 193 – Pronalaženje stana 194 – Nalazak radnog mjesta 195 – Pomoći kod ispita 197 – Božja zaštita 199 – Ovladavanje životom 202

10. poglavlje: Zagospodarite svime na Zemlji!. . . . . . . . 203

Iscijeljenja životinja 203 – Za veterinara beznadni slučaj, ali uz Einstellen* iscijeljena 204 – Iscijeljen od pseće paralize 205 – Iscijeljenja biljaka 206 – Božanska snaga umjesto kemije 207 – Bog želi pomoći 208 – Oboljela stabla ponovno ozdravljaju 209 – Daljnja iscijeljenja stabala 211 – Čovjek snosi odgovornost za prirodu 212 – Zemlja je naša majka 214 – Priroda je Bog 216

11. poglavlje: Korijen sveg zla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218

Suprotstavljanje materijalizmu 218 – Nevolje ovog vremena 219 – Duh vremena 221 – Vladavina novca 222 – Samo Bog može pomoći 224 – Ne treba biti podložan novcu 225 – Ljubav pobjeđuje egoizam 226

12 Poglavlje: Lažni proroci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229

a) Medicina i farmacija: Dobročinitelji ili bičevi čovječanstva . . . . . . . . . . 230

Liječnik: Pomagač ili profiter? 230 – Posljedične pojave 231 – Praksa u farmaciji 233 – Zagađenje ljudskog organizma 236 – Pokusi na životinjama, samo s funkcijom alibija 238 – Umjesto uspjeha katastrofe 239 – Liječnicima nije dano 241

b) Gen: Čovjek želi sam biti Stvoritelj . . . . . . . . . . . . . . 243Terapija genima 243 – Patentiranje života 245 – Za dobro ljudi? 246 – Manipulacije s istinom 247 – Izvještačeno: zahvat u život 249 – Djelomične istine kao temelji znanstvenog djelovanja 251 – Čovjek jest stvorenje a ne Stvoritelj 252

c) Atom: ‘Cigla’ života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254Vuk u janjećoj koži 254 – „Na kraju stvaranja?“ 256 – Djelovanje protiv Božjeg plana 258

d) Izlaz: Dosljedni preobrat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260

Odvraćanje od starih navika 260 – Snaga za preobrat: ljubav 261 – Stanje danas 263

Završna opaska: Zašto Bruno Gröning? . . . . . . . . . . . . . 264

Popis izvora i literature. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269

Obrazloženje:Heilstrom*:Tako je Bruno Gröning opisao duhovnu snagu, koja posreduje

iscjeljenja/ozdravljenja. Isto značenje imaju i riječi: Heilwelle i göttliche Kraft.

Einstellen*:Čovjek se namješta – otvara na prijem Božanske snage, prima

ju u sebe.

Regelungen*:Uslijed primanja snage, u tijelu nastaje proces čišćenja, koji se

može osjetiti i bolno. Bolest se iz tijela tjera van. To je Bruno Gröning nazvao Regelungen*.

Predgovor

Godine 1949., događanja oko Brune Gröninga uzvitlala su prašinu posvuda u svijetu. Događala su se čudesna iscijeljenja; na tisuće bolesnika hodočastilo je k mjestima njegova djelovanja. Godine 1959., umro je “čudotvorni iscjelitelj” međutim Krug prijatelja i dalje održava njegovo duhovno naslijeđe, a iscijeljenja se događaju i dan danas.

Godine 1985., privukao mi je pažnju Krug prijatelja Brune Gröninga, zainteresirao sam se i priključio sam mu se. Pritom sam imao neka neobična iskustva. Tako sam npr. doživio spontano iscijeljenje vida.

Više od deset godina morao sam stalno nositi naočale s dioptrijom +3.5. U kolovozu 1985., prestao sam ih nositi od danas na sutra, bez ikakvih većih poteškoća. Vidio sam jednako kao i ranije s naočalama.

Još me je više začudilo to što ni sa kim iz Kruga prijatelja nisam razgovarao o tome. Samo sam u mislima molio Brunu Gröninga za pomoć. Nitko nije o tome ništa znao.

Jedan okulistički pregled u prosincu 1985., pokazao je da su moje oči doista zdrave. Vidio sam besprijekorno i nisam više trebao nositi naočale.

Ova i slična iskustva uvjerila su me u djelovanje iscjeljujuće snage Brune Gröninga, pa sam se odlučio da pomažem u njegovu djelu. Dobio sam uvid u strukturu i u način rada Kruga prijatelja, te sam sve bolje upoznavao Učenje Brune Gröninga. U međuvremenu sam već 8 godina u Krugu prijatelja Brune Gröninga, vidio sam kako nebrojeni ljudi ozdravljaju iznova nalazeči životnu radost. Kao voditelj Zajednice često sam doživljavao kako se tražiteljima pomoći vraća zdravlje, nakon što prime u srce Učenje Brune Gröninga.

11

Iz svih tih iskustava, u meni se narasla želja da napišem jedno djelo u kojemu bih prikazao djelovanje Brune Gröninga i rad Kruga prijatelja. Tako je nastala ova knjiga. Trebala bi predstavljati istinit prikaz zbivanja oko čovjeka kojeg je Anita Höhne u svojoj knjizi “Iscjelitelji danas” opisala kao prvog i najpoznatijeg iscjelitelja SR Njemačke.1. Ova knjiga treba osvijetliti djelovanje “Čudotvornog doktora iz Herforda” od njegovog prvog javnog nastupanja krajem 40-tih godina sve do njegove smrti 1959. a i kasnije.

U tu svrhu čini mi se da bi knjigu bilo dobro podijeliti na 3 dijela. Prvi dio obrađuje osobu Brune Gröninga, njegov život, Učenje i utisak kakav je ostavio na svoje suvremenike. Drugi dio knjige prikazuje Krug prijatelja Brune Gröninga u njegovom današnjem obliku, a treći dio pokazuje kako Učenje i djelovanje Brune Gröninga daleko nadilazi aspekt iscijeljenja. Čak je i svjetske probleme kao što su odumiranje šuma, razaranje okoliša, zlouporaba droga itd. moguće riješiti uz njegovu pomoć.

Želim zahvaliti gospođi Grete Häusler, koja mi je za taj rad odobrila pristup k arhivu Brune Gröninga, te i svim suradnicima Izdavačke kuće Grete Häusler, koji su mi pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana.

Neka se svaki čitatelj pokaže spremnim da zbivanja oko Brune Gröninga promotri nepristrano, bez ikakvih predrasuda i da se uvjeri u istinitost njegovih riječi. Bruno Gröning nije bez razloga uvijek iznova govorio:

“Uzdaj se i vjeruj, Božanska snaga pomaže i iscjeljuje!”

12

1 Anita Höhne, Duhovni iscjelitelji danas. Njihove metode, njihovi uspjesi Geistheiler heute: ihre Methoden, ihre Erfolge. Verlag Hermann Bauer. Freiburg i. Brsg. 1991, S. 13

Uvod

Kad se Bruno Gröning 1949. godine, četri godine nakon završetka 2. svjetskog rata, prvi puta pojavio u javnosti, ljudi su sva događanja oko njega primali s čuđenjem i nerazumijevanjem. Nitko nije znao objasniti nastanak tih iscijeljenja. U “Minhenskom Merkuru” moglo se 24.6.1949. pročitati:

“Herford sa svojim Brunom Gröningom postao je mjesto hodočašća na tisuće ljudi iz svih dijelova Njemačke. Njegova ‘čudotvorna iscijeljenja’ prenose se od usta do usta. Komisije za znanstvena istraživanja, vlada Sjevernorajnske Vestfalije (Nordrhein Westfalena), policija, tisak, svi se bave s ovim čovjekom. Jedni ga nazivaju dobročiniteljem, […] ili ga smatraju Božjim poslanikom. Drugi ga nazivaju šarlatanom.[…]

Doista: ‘Čudotvornom doktoru iz Herforda ne mogu se osporiti uspjesi koji privlače pažnju javnosti. Nepokretni razbijaju svoje štake, slijepci progledavaju, bolesnici na plućima, želucu i astmi ozdravljavaju. Gröning izaziva kod ljudi vrtoglavicu: gledaju u njega.”

Svijet se našao pred zagonetkom. Kako je tako nešto uopće bilo moguće? Kako je Bruno Gröning mogao iscjeljivati bolesti uz naknadnu liječničku potvrdu novonastalog iscijeljenja? Eto njegova objašnjenja:

“Ne iscjeljujem ja, iscjeljuje Božanska snaga koja protječe kroz mene.”

A na drugom mjestu:

“Vjerujete li da ćete doživjeti iscijeljenje, tada vam je već pomognuto. Samo vjerujte!”

Što može trezveni mislilac, prosvjetljeni čovjek 20. stoljeća

13

započeti s pojmom ‘Božanska snaga’? Kako da vjera koju nije moguće shvatiti racionalno uzrokuje takva iscijeljenja koja su se svakodnevno događala oko Gröninga?

Da bi bilo moguće odgovoriti na ova pitanja, treba se vratiti u prošlost te spoznati pravi uzrok bolesti. Mnogi ljudi i danas žive u vjeri da je bolest nešto slučajno što se odjednom pojavi iz ničega i napadne nas. Bruno Gröning je naprotiv rekao:

“Što se čovjek, svjesno ili nesvjesno više udalji od Boga, to će manje života biti u njegovu tijelu, odnosno biti će jedva toliko da njegovi organi uopće reagiraju. Takav čovjek ne može više koračati kroz život pun snage. On se odvojio od izvora snage. Na kraju je izgubio vezu s velikim, Božanskim izvorom snage. Nije više mogao primati u sebe božju snagu. Tako se njegovo tijelo pretvorilo u olupinu.”

Posve slično piše i austrijski pjesnik Hans Sterneder u svom romanu “Čudotvorni apostol”:

“A sad ću ti konačno ispričati još o dubljem smislu bolesti, jer ljudi beru biljke i ljekovite trave zbog bolesti i iscjeljivanja.

Vidiš kako ljude spopadaju nebrojene bolesti i kako neizrecivo mnogo jadnika uzdišući od nemoći korača Zemljom. Čovječanstvo se već odavno trebalo zapitati što je pravi uzrok bolestima. Jer ako je Bog, kako se kaže i što je točno, stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, tada je Bog, Savršenstvo, morao i čovjeka zamisliti i stvoriti savršenim, dakle zdravim. A budući da čovjek potječe iz Boga, budući da je Duh od Njegova Duha i dio Njegova bića, tada mora da je i samo zdravlje dio toga jer Bog nikome ne daje bolesti.A kad bi ti netko odgovorio: Čovjeka naprosto spopadaju

bolesti, tada mu mirno odgovori: Ne, nikoga baš ‘ne spopadaju’ bolesti! Već ljudi sami dozovu i privuku bolest, navuku si ih i opterete se bolestima!

Jer svaka bolest je nešto neprirodno, neduhovno, protubožje, demonsko!

14

Ako je to tako, moramo se pitati kako ona nastaje i kako ju možemo izbjeći i odstraniti.

Promatraš li dublje život prirode i čovjeka, ubrzo ćeš postati svjestan toga da u cijelom svemiru nema slučaja, već da se sve temelji na vječnom Božanskom tlu mudrosti i zakona.

Dakle, zdravlje i bolest također se temelje na tom nepromjenjivom tlu zakona! Stoga nije teško iz toga zaključiti: sve dok se čovjek nalazi u svjetlu Božanskih zakona biti će zdrav; a u trenutku kad izađe iz kruga milosti ovih Božjih zakona, kad se ogriješi o njih, razboljet će se!

Sklad s Bogom: zdravlje.Zavada s Bogom: bolest.”2

Jakob Lorber iz Graza, napisao je:

“Kad se ljudi nikada ne bi okrenuli od Boga, nikad ih ne bi snašla nikakva nevolja ni jad. […] Sve tjelesne bolesti uvijek su samo gorke posljedice nepoštivanja Božjih zapovijedi, koje je Bog čovjeku jasno dao za sva vremena.

Tko se već od svoje rane mladosti vjerno pridržava tih zapovijedi, neće mu trebati nikakav liječnik sve dok ne ostari. […] Međutim ako ljudi pokušaju izigrati te zakone, uskoro ih snađu teške tjelesne patnje pa se upoznaju s posljedicama nepoštivanja ili slabog poštivanja Božjih zapovijedi.

Jer ako čovjek zna proizvesti neki tehnološki moderan stroj za uporabu, tada sigurno i shvaća kako ga može iskoristiti u neku svrhu i kako može njime rukovati, da ga ne pokvari i učini neupotrebljivim za daljnju uporabu. Kada mu stručni konstruktor stroja od kojega je stroj i kupio, kaže i pokaže na što treba obratiti pažnju, kako bi stroj dugotrajno mogao koristiti, tada kupac točno mora slušati što mu to govori proizvođač stroja. Ako međutim kupac s vremenom iz oholosti ili lakomislenosti više na to ne

15

___________________2 Hans Sterneder, Čudotvorni apostol, Der Wunderapostel, Freiburg i.

Brsg: Verlag Hermann Bauer, 1984, S. 46 f.

obraća pažnju, tada je sam kriv za kvarove na stroju i za samo djelomično moguće korištenje tog stroja.

Tako je Bog veliki ‘Majstor za izradu strojeva’ odnosno ljudskih tijela koje je ljudima dao na korisnu uporabu kao tehnološki moderne strojeve. Koristi li duša ovaj živi ‘stroj’ prema dobivenim savjetima, odnosno prema Božjim zapovijedima, tada će i tijelo ostati u upotrebljivom stanju tj. u dobru zdravlju; zanemari li međutim duša koja je s vremenom postala troma i ovisna o osjetilnim užicima, zapovijedi vječnog velikog '‘majstora za izradu strojeva'’ tada je sama kriva za svoje svakojake tjelesne patnje.”3

U knjizi Amerikanca Ralph Walda Trinea “U skladu s beskonačnim” nalazimo slijedeće:

“Zdravlje, savršeno, obilno i preplavljujuće zdravlje jest normalno i prirodno stanje života. Sve drugo nije normalno. Međutim, nenormalna stanja potječu u pravilu od raznih deformacija. Bog nije nikada stvorio bol i patnju: One su isključivo djelo čovjeka. One nastaju tako da se čovjek ogriješi o zakone prema kojima treba živjeti. Međutim, mi smo toliko navikli na njih tako da pomalo ako ih već i ne smatramo normalnim stanjem, smatramo ih barem kao nešto posve prirodno.”4

Hans Sterneder pušta da Čudotvorni apostol objasni kako od ogriješenja o Božje zakone konačno nastaju razne tjelesne bolesti:

“Bog dakle ulijeva Svoju životnu snagu u cijeli svemir. Svako stvorenje hranjeno je njegovim zrakama, kao što se

16

_________________3 Jakob Lorber, Ivanovo Evanđelje Johannes – Das große Evangelium,

Lorber-Verlag, Bietigheim, 1985, Bd. 9, S. 75 f.4 Ralph Waldo Trine, U harmoniji s beskrajnim In Harmonie mit dem

Unendlichen, Stuttgart, 1984, S. 74.

dijete hrani majčinim mlijekom, pa tako stječe najjače i najbolje zdravlje.

Tko dakle živi u Bogu, imati će stoga puninu a time i zdravlje. Jer on je s Bogom u skladu, u posvemašnjem suglasju! […]

Međutim, istog trenutka kad čovjek prekine ovaj sklad s Bogom, kad se svjesno ili nesvjesno okrene od Boga, te se ogriješi o vječne, Božanske zakone, naravno da u odnosu između Boga i čovjeka mora doći do poremećaja. Mora doći do manjeg ili većeg kratkog spoja. Takav čovjek koji se ogriješi o Božje zapovijedi, istovremeno ispada iz jedinstva i suglasja, u zavadu s Bogom, u protivnost i nesklad. Ili postaje duhovno bolestan jer zavada s Bogom jest oboljenje Duha!

A sad poslušaj! Ovaj duhovni potres, ovaj razdor s Bogom nužno povlači za sobom da se Božja čista besprijekorna životna struja ne može više neometano i potpuno ulijevati u griješno stvorenje.

Kao posljedica ovog smanjenog ulijevanja struje, svjetlo Božje iskre potamni. Daljnja posljedica je ta da ova premalo napajana Božja iskra ne može više […] u potpunosti ispuniti dušu s Božjom snagom.[…]

Jednako kao što je Bog uredio da Božja iskra prima njegovu životnu snagu koja se dalje prenosi k duši […] – tako i obrnuto (duša) treba trajno napajati fizičko tijelo i održavati ga zdravim.

A sad počuj jedno od najvećih čuda u ‘kući života’ čovjeka! Bog je tako izgradio ljudsko tijelo i u takav ga je odnos stavio s njim da svaki njegov organ odgovara jednom Božanskom svojstvu!

Ako se čovjek ogriješi o jedno od Božjih svojstava ili vrlina, tada se duša razboljeva, ili zemaljski rečeno: taj organ koji utjelovljuje dotičnu vrlinu o koju se čovjek ogriješio više ne dobiva Božansku životnu snagu punom mjerom. Tako će se

17

organ uslijed manjka razboljeti poput biljke u podrumu do koje ne dopire dovoljno sunčevog svjetla.

Tako je put bolesti uvijek trostruk: najprije se ogriješio duh, zatim se razbolio duh, pa se razbolila duša […]; i tek na kraju razbolilo se fizičko tijelo.

Tako vidiš da je svaka tjelesna bolest u ljudi bez opažanja duhovnog razdora ili konflikta duše, jest zadnji i opasni signal da je čovjek došao u nesklad s Bogom.

Svako tjelesno i duševno oboljenje je opomena za preobrat te da se iznova uspostavi sloga i sklad s Bogom prije nego li bude kasno, te da se pokuša razmisliti o koje se Božje zakone čovjek ogriješio.”5

Bruno Gröning je sve to objasnio s jednostavnim riječima:

“Bog je čovjeka stvorio lijepog, dobrog i zdravog. On želi da čovjek takav i ostane. Izvorno su ljudi bili povezani s Bogom, posvuda su vladali samo ljubav, sklad i zdravlje, sve je bilo jedno. Međutim, kad je prvi čovjek poslušao glas Zloga koji je govorio izvan tog jedinstva i ogriješio se o Božju zapovijed, tada se prekinula ova veza, i otada je Bog ovdje, a čovjek tamo. Između Boga i čovjeka nastao je veliki jaz. Tu nema spoja. Čovjek - oslonjen na samog sebe - može biti vjernik i moliti, ali na njegovu životnom putu Zlo će ga napastvovati i vući u dubinu. Vi ste na svom životnom putu veoma pali. Doživljavate nesreću, bol, neizlječive bolesti. Kažem vam: nemojte padati još dublje, pozivam vas na veliki preobrat! Uspnite se, a ja ću vam preko ponora izgraditi most! Skrenite s puta patnje na Božanski put! Na njemu nema nikakve nesreće, bola, nema neizlječivog – tu je sve dobro. Ovaj put vodi nazad k Bogu!”

Oboljenje tijela je prema Sternederu zadnja opomena da se tu radi o razdoru s Bogom. Kako međutim piše Trine, ljudi su

18

___________________5 Hans Sterneder, Čudotvorni apostol Der Wunderapostel, S. 47 ff

se u međuvremenu tako navikli na bolesti da ih smatraju nečim posve prirodnim i ne slušaju opomene. Danas je sve jasnije kamo to vodi: čovjek ne obraća pažnju na Božje opomene te srlja ravno u katastrofu. Čini se da je uništenje Zemlje a time i cijelog čovječanstva samo pitanje vremena.

Bog želi spriječiti ljude da učine taj zadnji korak i da sve unište. Ljudi više nisu prepoznali znakove poput – bolesti, prirodnih katastrofa itd., dakle Bog mora učiniti ono što je uvijek činio: poslati duhove na Zemlju koji će tamo objaviti Njegovu volju te opominjati ljude da se obrate.

Bruno Gröning je pritom dobio zadatak da pomaže svima koji pate i boluju, da ih oslobodi njihove patnje i da sve ljude pozove na veliki preobrat.

Jednostavan čovjek iz Danziga dobro je poznavao osnovne životne zakone. Poznavao je veze i međusobno djelovanje između duha i materije; znao je kako nastaju bolesti, i kako ih treba ukloniti. Međutim, naročito je jedno nosio u sebi što je danas prava rijetkost: Božju ljubav.

On nije ljudima samo objašnjavao uzroke bolesti već im je i pomagao premda je to za njega značilo mnogo odricanja, neprijateljstava, poruge i prezira. Važniji od svoje osobne sreće bio mu je spas svog bližnjega, oslobađanje bližnjih od nevolja.

“Dajte mi svoje bolesti! Dajte mi sve svoje brige! Vi nećete s njima izaći na kraj. Nosit ću ih za vas. Moja leđa su široka."

A nije to samo govorio već je i postupao tako kao što to dokazuju nebrojena uspješna izvješća. Začuđujuće je međutim to, što i danas, desetljećima nakon njegove smrti, čini to i dan danas, te iscijeljenja ne prestaju.

Ova knjiga želi svjedočiti o djelovanju Brune Gröninga. Ona izvješćuje o životu, Učenju i radu tog čovjeka te prikazuje što je sve on pokrenuo. Međutim, ona ide i dalje te pokazuje, kako kroz njega ne samo da nestaju bolesti već ljudi iznova

19

postaju sretni i uče vladati svojim životom. To i jest pravi cilj Brune Gröninga.

“Ljudi mi govore Majstore, međutim, tko je majstor? Onaj tko posve vlada svojim djelom, on je majstor. Postoje majstori bravari, majstori krojači, majstori tesari. Želim vam da postanete ‘majstori života’!”

Svatko treba biti postojan u svojoj svakodnevnoj životnoj borbi i ne smije primati ništa lošeg u sebe. Treba znati savladavati sve životne situacije, te Dobro provoditi u djelo. Bruno Gröning je pozivao ljude da ozbiljno shvate zapovijed ljubavi prema bližnjem i prepoznavanja svih ljudi kao djece Božje. Svi oni pripadaju zajedno. Ne smiju se međusobno svađati i ratovati. Kad bi ljudi to poštivali, doista ljubili svoje bližnje i pomagali im, tada bi na Zemlji sve bilo drugačije. Mnogi veliki, sveobuhvatni problemi današnjice riješavali bi se sami od sebe. Ljudi moraju samo vjerovati svojim bližnjima, poštivati ih i voljeti, te Boga moliti za blagoslov, tada će doći do promjene, koju danas još uvijek ne možemo zamisliti. A tamo će Bruno Gröning voditi ljude. Iscijeljenje jest prvi korak, no put se nastavlja sa samo jednim ciljem: potpune povezanosti s Bogom!

20

I. dIo:

o osobI brune GrönInGa

Rijetko je koje ime pedesetih godina 20. stoljeća toliko uznemirilo javnost kao ime Brune Gröninga. Malo koji događaj je izazvao tako proturječne reakcije kao događaj oko Brune Gröninga. Jedni su ga voljeli i poštivali, drugi su ga mrzili i borili su se protiv njega. Za jedne je bio zadnja nada nakon bezuspješnog traganja za izlječenjem putem raznih institucija medicinske znanosti. Za druge je predstavljao najveću opasnost jer je ugrožavao sliku svijeta koju je stoljećima brižljivo izgrađivala znanost sa svojim istraživanjima.

Kakav je čovjek bio taj Bruno Gröning, da je izazivao tako snažne emocije? Jedni bi pred njim klecali, a drugi bi se laćali oružja. Kod nijedne druge osobe njegova vremena, reakcije okoline na njega nisu bile toliko suprotne da bi jedni uzvikivali “Hosana”, a drugi “Razapnite ga!”.

Bruno Gröning: Fenomen kojeg se isplati istražiti.

21

1. poglavlje: Njegov život

Kad su u svibnju 1949. novine izvješćivale o “Čudotvornom doktoru iz Herforda”, život Brune Gröninga već je bio bogato blagoslovljen s plodovima brojnih životnih iskustava, ali i tvrdo popločen kamenjem odricanja.

Djetinjstvo i mladost

Bruno Gröning rođen je 30. svibnja 1906. u Danzingu-Olivi kao četvrto od sedmero djece bračnog para Augusta i Margarethe Gröning. Njegovi roditelji su rano primijetili neobičnost njihova sina. Tako kad bi otac ponekad lupajući i psujući dolazio kući, odjednom bi se začuli glasovi iz sobe u kojoj je ležala beba – Bruno. Kad bi roditelji zaprepašteno otišli pogledati o čemu se radi, sve bi opet bilo mirno a malac bi mirno spavao u svojoj kolijevci. Takvi i slični događaji čudili bi njegove roditelje, braću i sestre. Otac bi se čak osjećao veoma loše. Što je Bruno Gröning više rastao, to je neobičniji bio za svoju okolinu. Egon Arthur Schmidt izvješćuje u svojoj knjizi: “Čudotvorna iscjeljenja Brune Gröninga”:

“Bruno Gröning slovio je u svojoj obitelji kao ‘onaj koji izmišlja’. To bi često spominjao, a kad bi to u šali nabijao na nos svojoj braći i sestrama, oni bi posramljeno spuštali glavu. Naročito bi stariji brat Georg isticao kako Bruno nikad nije tužakao svoju braću i sestre kad bi kradom nešto pojeli, pa ni onda kad i i sam bio osumnjičen za urotu i kad bi zbog toga trpio.”6

___________________6 Egon Arthur Schmidt, Čudotvorna iscjeljenja Brune Gröninga Die

Wunderheilungen des Bruno Grönings, Falken-Verlag, Berlin, 1949, S.15

24

Odgurnut radi tvrdoće srca svoje okoline, mali bi Bruno često bježao u prirodu. Više bi ga privlačile životinje, stabla i grmlje nego li ljudi. Često bi na više sati nestajao u obližnjoj šumi.

“Ovdje bih doživljavao Boga. U svakom grmu, svakom drvetu, svakoj životinji pa i u kamenju. Svugdje bih stajao satima razmišljajući – zapravo nisam imao nikakav osjećaj za vrijeme – a osjećao sam se kao da se cijeli moj nutarnji život širi u Beskonačnost.”

Nikad ne bi sudjelovao u grubim tučnjavama vršnjaka. Tako bi često bio predmetom zlobnog ruganja pa bi ga zbog njegove različitosti tukli i kažnjavali.

S vremenom se sve više uočavao ovaj aspekt Brune Gröninga koji mu je kasnije trebao donijeti naziv “Čudotvorni doktor”: u njegovu prisustvu životinje i ljudi bi ozdravljivali. Naročito je za vrijeme 1. svjetskog rata često tražio ratne bolnice (lazarete) i tamo je bio rado viđen gost. Ranjenici bi se dobro osjećali u njegovu prisustvu i mnogi bi ozdravljavali. Bolesnici bi često slali i po njegovu majku, neka dođe k njima zajedno s malim Brunom. U obitelji i u krugu znanaca, rado se prihvaćala sposobnost iscjeljivanja mladog Brune.

Bruno Gröning piše u svom životopisu:

“Dok sam još bio malo dijete, u mom bi se prisustvu bolesnici oslobađali svojih tegoba, djecu kao i odrasle, uzbuđene ili u svađi smirivao bih sa svega nekoliko riječi. Već sam kao dijete mogao utvrditi da se životinje koje se obično smatraju plašljivima ili zloćudnima ponašaju prema meni dobroćudno i pitomo. Moj odnos s roditeljima bio je stoga poseban i pun napetosti. Uskoro sam težio s punoj samostalnosti da bi izašao iz okruženja moje obitelji koja me je ‘pogrešno shvaćala’.”

Godine pripreme

Nakon 5. razreda osnovne škole, Bruno Gröning je započeo trgovački zanat. Međutim, nakon dvije i pol godine morao ga je napustiti na inzistiranje svog oca. Naime, zidar je htio da i njegov sin izuči neki građevinski zanat. Dao ga je u tesarski zanat, no ni njega nije sasvim dovršio. Gospodarska previranja u poslijeratnoj Njemačkoj nisu mu to dopustila. Jedno 3 mjeseca prije kraja svog naukovanja, firma kod koje je izučavao tesarstvo morala se zatvoriti zbog premalo poslova. Zatim je radio najrazličitije poslove. Skoro dvije godine je radio u poduzeću za građevinarstvo i izradu namještaja, ponekad je radio u tvornici ili je obavljao povremene poslove, dostavljao bi telegrame ili montirao slabu struju.

Egon Arthur Schmidt piše o tom razdoblju:

“Različiti radni kolege izvijestili su mi o tome kao o njegovu posebnom obilježju, da mu je uspijevao svaki posao kojeg bi se prihvatio, bilo da se radilo o satovima, popravku radio aparata ili brava. Naročito je imao smisla za tehniku. Nije mu nikada bilo teško obavljati ni najgrublje, fizički najteže poslove. Kao lučki radnik, jednako je vukao užad kao i svatko drugi. Nije to nimalo skrivao, no to se uklapalo u put koji ga je vodio kroz dubine do samog vrha. Stara kineska poslovica kaže: ‘Tko nikada nije koračao močvarom, ne može postati svetac.’ Ima dovoljno svjedočanstava njegovih ranijih znanaca o tome, o čemu sam tek nedavno saznao. Tako jedan od njih bez ikakva ustezanja jednostavno kaže da mu je Bruno Gröning ostao u uspomeni na temelju jednogodišnje suradnje kao najbolji i najpošteniji prijatelj kojeg je ikada imao.”7

25

_______________7 Egon Arthur Schmidt, Čudotvorna iscjeljenja Brune Gröninga Die

Wunderheilungen des Bruno Grönings, Falken-Verlag, Berlin, 1949, S. 19

Oženio se kad je navršio 21 godinu. No njegova supruga nije imala razumijevanja za njega. Htjela ga je ukalupiti u uski građanski obiteljski život te se prema iscijeljenjima odnosila kao prema njegovim ‘ mušicama’. Sinovi Harald i Günther rođeni 1931. i 1939. godine umrli su obojica s devet godina. Premda su onda već nebrojeni ljudi dobili iscijeljenje preko Brune Gröninga, Gertrud Gröning nije vjerovala u iscjeljujuću snagu svog supruga. Djecu nije povjerila njemu već liječnicima. Međutim, školska medicina im nije mogla pomoći. Oba su dječaka umrla u bolnici. Harald 1939. u Danzigu, a Günther 1949. u Dillenburgu. Za Brunu Gröninga bili su to teški udarci sudbine. Još bi mu mnogo godina kasnije navirale suze kad god bi govorio o svojim sinovima.

Tako je razdoblje između 2 svjetska rata bilo za njega razdoblje pripreme za njegovo kasnije djelovanje. Ponekad bi morao proći veoma gorka iskustva da shvati ljude u svim životnim situacijama i da suosjeća s njihovim nevoljama.

Tijekom 2. svjetskog rata, mobiliziran je 1943. godine u redovnu vojsku. Tamo je došlo do trzavica. Zbog njegova opiranja da puca na ljude prijetili su mu s vojnim sudom. Konačno je dospio na frontu. Bio je ranjen, dospio je u rusko zarobljeništvo a krajem 1945. došao je kao prognanik u Zapadnu Njemačku.

Ponašanje Brune Gröninga tijekom rata bilo je obilježeno njegovom željom da pomaže ljudima. Čak je i na fronti koristio svaku priliku da se zauzme za svoje drugove ili za civile.

U jednom ruskom selu omogućio je ljudima kojima je prijetila opasnost da pomru od gladi, pristup k živežnim namirnicama njemačke vojske. U zarobljeništvu se izborio da njegovi drugovi dobiju bolju odjeću, bolju prehranu i smještaj. Iscijelio je nebrojene ljude koji su patili od edema izgladnjelosti. U strahotama rata nije ubio nijednog jedinog čovjeka ali je mnogima pomogao.

26

U prosincu 1945. godine, pušten je iz zarobljeništva, pa si je u Dillenburgu u Hessenu izgradio novu egzistenciju, povukavši obitelj k sebi. Nakon smrti drugog sina, kad mu je njegova supruga htjela zabraniti svako pomaganje, otišao je od nje. Osjećao se obveznim pružiti ljudima iscjeljujuću snagu kojom je raspolagao. Rekao je:

“Ja ne pripadam pojedincima, već čovječanstvu.”

Početkom 1949., put ga je odveo u rursku oblast (Ruhrgebiet). Preko izvješća nekih iscijeljenih, sve je više ljudi obraćalo pažnju na Brunu Gröninga. Išao je od kuće do kuće, uvijek onamo gdje bi ga trebali, gdje bi ga bolesnici molili za pomoć. Tako je djelovao u malom krugu sve dok u ožujku 1949. nije prihvatio poziv jednog inžinjera iz Herforda da posjeti njegovog sina.

“Čudotvorni doktor iz Herforda”

Devetogodišnji Dieter Hülsmann već je jedno vrijeme bio vezan za krevet. Patio je od progresivne distrofije mišića, a nijedan konzultirani liječnik ni profesor nije mu mogao pomoći. Nakon što je Bruno Gröning prihvatio da pomogne dječaku, dijete je ubrzo prohodalo. Inžinjer Hülsmann – u euforiji zbog iznenadnog iscijeljenja – molio je gosta da ostane. Htio je pozvati i druge bolesnike kojima bi čudotvorac mogao pomoći.

Bruno Gröning je prihvatio ponudu, a iz dana u dan dolazilo je sve više tražitelja pomoći. Sve je više ljudi saznavalo o čudnovatim događanjima oko Gröninga. Nedugo nakon toga, svi su samo pričali o njemu. Novine su izvješćivale o “Čudotvornom doktoru”, a u britanskoj zoni svakodnevno bi bio tema razgovora. Na tisuće ljudi slijevalo se na Wilhelmsplatz, a mase ljudi opsjedale su kuću.

Manfred Lütgenhorst iz ‘Minhenskog Merkura’ pisao je 24. lipnja 1949. između ostalog:

27

“Kad sam stigao u Herford prije podne oko 10:30, pred malom dvokatnicom na Wilhelmsplatzu nalazilo se oko tisuću ljudi. Bila je to neopisiva slika bijede. Nebrojeni invalidi u kolicima, drugi koje su nosili njihovi članovi obitelji, slijepi, gluhonijemi, majke s retardiranom i nepokretnom djecom, bakice i mladići, svi su se gurali i stenjali. Skoro stotinu automobila, kamiona i autobusa parkiralo je na trgu, a svi su oni došli iz daleka.

‘Vjerujete li da ćete biti iscijeljeni?’ pitao sam bolesnike. Oni su klimali glavom. ‘Trebali ste jučer biti ovdje’, odgovorio mi je jedan. ‘Gospodin Gröning je bio u Viersenu u Rajnskoj oblasti, a ovdje na dvorištu ustalo je petoro invalida i krenulo kući posve zdravi. Daljinsko iscijeljenje – stajanje na dvorištu iscijelilo ih je’ Drugi su bolesnici to potvrdili.

Otišao sam dalje kroz mnoštvo stenografiravši njihove čudesne priče. Samo bi one bile dovoljne da ispune knjigu. Kad sam zapalio cigaretu, neki je mladić pored mene rekao: ‘Molim vas, prodajte mi jednu!’ Nosio je uniformu i sličio je povratniku iz ruskog zatočeništva. Dao sam mu cigaretu. On ju je zapalio i rekao oduševljeno: ‘Gledajte, sad opet sve mogu sam.’ Pritom je pomicao svoju desnu ruku skupa s prstima i svoju desnu nogu. ‘Je li i vas Gröning iscijelio?’ upitao sam. ‘Da, u Rusiji se ukočila moja desna strana. Gospodin Gröning me je pogledao i sad sam opet posve zdrav, još uvijek to ne mogu shvatiti.’ Sretno je mahao svojim udovima.

Krenuo sam prema jednoj grupi koja se okupila oko jedne sjedokose četrdesetogodišnje gospođe. ‘Naravno’, čuo sam gospođu kako kaže ‘Gospodin Gröning me je iscijelio. Imala sam ogromne čireve na želucu, sve sam više mršavila i nisam mogla spavati od bolova. Gröningu smo dolazili nas 12. […] Pogledao me je i odjednom mi je bilo kao da su mi čirevi otpali poput kamenja na zemlju. Otada više nemam bolova, sve se više debljam, a rendgenski snimci su pokazali da čirevima nema više ni traga. Stavila sam se na

28

raspolaganje liječničkoj komisiji za pregled. Mogu vam reći da su se čudili!’ Gospođa je nastavila: ‘No sve to nije ništa. Prošlog tjedna bio je tu na dvorištu jedan slijepac. Čekao je danju i noću. Budući da tu često prolazim, upao mi je u oči. Sažalila sam se nad njim i pozvala sam ga na jelo. ‘Ne’ odbio je. ‘Ne smijem propustiti trenutak, kad gospodin Gröning izađe’. Zatim sam mu donijela kruha i rekla sam mu kako ću se pobrinuti da ga dovedu do željezničkog kolodvora. ‘Nitko mi ne treba, jer sam ću moći otići na kolodvor.'’I zatim sam doživjela na vlastite oči. Gospodin Gröning je došao, a mladić je povikao: '‘ponovno vidim!'’Doista, mrene je nestalo s njegovih očiju. Opisao mi je kakvu tašku držim u ruci. Rekao je: '‘tamo je neki auto a tu je i njegova registrarska tablica'’ i sam je otišao na željeznički kolodvor. Svi oko njega, plakali su od sreće.’”

Nije dugo trajalo pa su se i vlasti – naročito zdravstvene vlasti – pozabavile s ovim slučajem. Formirana je komisija za pregled, a Bruno Gröning je dobio zabranu iscjeljivanja.

Neki utjecajni liječnici bili su njegovi zakleti neprijatelji. Činili su sve da ometu njegovo djelovanje i zahtijevali su da svoju sposobnost iscjeljivanja podvrgne znanstvenoj provjeri. Kakva su se moralna shvaćanja skrivala iza zabrane pojasnit će se tek iz slijedećih izjava mjerodavnih liječnika sudionika: “Gröning može dokazivati što god hoće, no neće mu se izdati dozvola iscjeljivanja.”8 Upuštanje s Gröningom krši čast liječničke profesije.”9

Krajem lipnja morao je konačno napustiti Herford. Svi napori da dobije dozvolu iscjeljivanja propali su.

29

___________________8 Revue Nr. 27, 14. August 19499 U: Zauzimanje stajališta za objavu liječničke komisije u Westfalen-

novinama od Helmuta Hülsmann i Egona Arthur Schmidta, od 11. kolovoza 1949.

“Fenomen Gröning” i znanost

Nekako u isto vrijeme, medicinski stručni suradnici časopisa “Revue” počeli su provjeravati uspješnost Gröningova iscjeljivanja. Marburški psiholog i liječnik prof. dr. H.G. Fischer odvezao se sa specijalnim štabom izvjestitelja u Herford. Tamo je vodio razgovore s iscijeljenima i na svoje je iznenađenje morao ustanoviti kako je “Gröningova” metoda doista bila uspješna. Zatim je “Revue” odlučila da doprinese znanstvenom pojašnjenju “fenomena Gröning”. Na hajdelberškoj sveučilišnoj klinici trebalo je istražiti “iscjeljujuću metodu” “Čudotvornog doktora”.

Bruno Gröning je pristao na Fischerove prijedloge, zato što mu je Fischer obećao izdavanje pozitivnog stručnog mišljenja ako se stvari budu povoljno odvijale. Gröning se nadao da je iznašao način kako da slobodno djeluje.

27. lipnja započela su ispitivanja. Osobe na kojima je trebao dokazati svoju sposobnost izabrane su iz kruga onih bolesnika iz kojeg mu je pristiglo više od 80 000 pisama s molbom za iscijeljenje. Njima su pridodani i neki pacijenti s hajdelberške klinike Ludolf Krehl. Svi su oni bili brižljivo pregledani i utvrđena im je točna dijagnoza. Konačno su došli k Gröningu koji je na njima primijenio “svoju metodu”. Sve se to događalo uvijek u prisustvu liječnika. Bili su svjedoci spontanog djelomičnog nestajanja bolesti. Naknadna ispitivanja provedena na klinici potvrdila su iscijeljenja. Iscijeljene su i neizlječive bolesti poput Bechterewske bolesti.

U jednom preliminarnom stručnom mišljenju tiskanom u “Revue”, prof. dr. Fischer je izričito izjavio da Bruno Gröning nije šarlatan već prirodno nadaren duševni liječnik. S time je sa svog stajališta pokušao pojasniti “fenomen Gröning”, bez ispunjenja njegovih zahtjeva.

Konačno stručno mišljenje trebalo je izdati nakon vrednovanja svih rezultata. Bruni Gröningu je obećano da će mu se konačno osloboditi put za daljnje djelovanje. U međuvremenu su gospoda profesori Fischer i von Weizsäcker (pod čijim je pokroviteljstvom

30

i bio cijeli taj poduhvat), predložili Bruni Gröningu slijedeće: htjeli su osnovati iscjeliteljske centre gdje bi on mogao djelovati zajedno s liječnicima. Međutim, oni su si zadržali pravo vođenja i biranja pacijenata. Bruno Gröning je na to rekao:

“Financijski uvjeti koje mi je predložio gospodin profesor F. itd. bili su mi posve neprihvatljivi. Naravno da smo o tome mnogo pregovarali, i s gospodom koja su trebala financirati ovaj rad. Nisam se mogao složiti s prijedlozima gospodina profesora F. pa sam ih odbio, jer

1. nisam raspolagao ni sa jednim novčićem, pa nisam mogao preuzeti nikakve financijske obveze u svezi s tim, koje poslije ne bih mogao ispuniti;

2. nikad nisam namjeravao da na temelju svega toga dobro zaradim.

Stoga su mi sve to bili posve nemogući zahtjevi. Osim toga, htio sam činiti samo ono, za što sam se osjećao pozvan: pomagati tražiteljima pomoći, pa se stoga liječnicima i psihoterapeutima staviti na raspolaganje, no nikad ne zarađivati na taj račun.”

Odbijajući stav Brune Gröninga prema zaradi rezultirao je time da profesori izgube interes za njega. Nikad mu nisu izdali obećano stručno mišljenje. Umjesto da mu omoguće slobodno djelovanje, zakrčili su mu put s novim preprekama. Tijekom istraživanja, njegova “iscjeljujuća metoda” opisivana je s pomoću pojmova “terapija”, “pacijent” itd., i vrednovana je kao medicinska djelatnost. Tako je utrt put za dolazak u konflikt sa Zakonom o laičkom liječenju.

Traberhof

Nakon okončanja hajdelberških istraživanja, Bruno Gröning je u kolovozu 1949. otišao u južnu Njemačku. Htio je izbjeći svom tom metežu nastalom oko njega kao osobe, povukavši se na

31

jedno privatno imanje pored Rosenheima. Najprije mu je uspjelo tajiti svoj boravak. Međutim, čim su prve novine objavile da je stigao u Bavarsku, došlo je do masovnog slijevanja ljudi na Traberhof. I do 30 000 ljudi hrlilo je dnevno na Traberhof kod Rosenheima. Tisak, radio i televizija izvješćivali su o tome. Snimljen je i film za kino-projekcije, pod naslovom “Gröning”, dokumentirajući sva događanja oko njega.

“Zeitungsblitz” je izvijestio u 2. tjednu mjeseca rujna u svom posebnom izdanju:

“U međuvremenu se skupilo više od 10 000 ljudi, koji već satima čekaju na ubitačnoj vrućini na veliki trenutak, Gröningova stupanja na balkon, govora masama i zračenja s iscjeljujućom snagom. Ljudi su se tiskali jedan uz drugoga, da bi potpuno uživali u njegovu ‘iscjeljujućem zračenju’. Već su započele reakcije najtežih bolesnika u invalidskim kolicima, u stolicama ili kod pojedinaca na periferiji hipodroma.

Iznova su ljudi slabog vida progledali, nepokretni su ustajali, invalidi su pokretali svoje udove. Na stotine njih izvješćivalo je o pojačanim bolovima na oboljelim mjestima, o trzajima, probadanjima, trncima i osjećaju neopisive “lakoće” ili iznenadnog nestanka glavobolja.”

Nije samo na Traberhofu dolazilo do ovakvih prizora. Svugdje gdje bi se pojavio Gröning, za čas bi ga okružili bezbrojni bolesnici. Anita Höhne opisuje stanja oko Gröninga u svojoj knjizi “Duhovni iscjelitelji danas”:

“Kad bi Gröning samo nagovijestio svoj dolazak, već bi započela hodočašća. Tipični su prizori koje je primjećivao novinar Rudolf Spitz prilikom jedne Gröningove posjete Münchenu, u rujnu 1949. godine:

‘Oko 19 sati, tisuće ljudi je stajalo na Sonnenstrasse. Stajali su tamo i u 22:30 sati. Mnogo sam toga doživio u 5 godina rata, no nikad nisam bio tako potresen kao u ova 4 sata dok sam sjedio preko puta Brune Gröninga doživljavajući groznu smotru bijede i nevolje. Epileptičari, slijepci i invalidi na štakama, svi su se

32

gurali k njemu. Majke su pružale Gröningu svoju nepokretnu djecu. Ljudi su padali u nesvijest, čuli su se uzvici, zaklinjajući pozivi u pomoć, molbe, želje, pobožni uzdasi.’

Jedan drugi minhenski novinar, dr. Kurt Trampler promatrao je bolesnike na nosilima, invalide, tu masu ljudi i na Traberhofu kod Rosenheima, gdje je Bruno Gröning tada živio. Trampler je došao kao izvjestitelj ‘Münchener Allgemeinen’ – hladni novinar koji je smatrao ispravnim samo ono što je sam vidio i čuo:

‘Čujemo sada neki glas s balkona, ali to nije Gröning i žurimo k prozoru. Minhenski šef policije Pitzer govori okupljenima. Izvješćuje kako se išijas koji ga je godinama mučio smanjio u prisustvu Gröninga. Pitzer sigurno nije čovjek sklon hipersenzibilnim predodžbama, ali ono što je sam primijetio na samom sebi, može to posvjedočiti. Sad javno svjedoči za Gröninga, a delegat CSU-a Hagen slijedi ga sa sličnom izjavom.”10

Bavarske su vlasti također bile naklonjene Bruni Gröningu. “Minhenski Merkur” izvijestio je 7. rujna 1949. pod natpisom “Dobronamjernost prema Gröningu”:

“Ministar predsjednik dr. Ehard izjavio je u ponedjeljak na jednoj konferenciji za tisak da djelovanje jedne tako ‘izvanredne pojave’ poput Brune Gröninga ne bi smjelo propasti zbog tamo nekih paragrafa. Po njegovu mišljenju nema većih poteškoća koje bi mogle ometati izdavanje dozvole Gröningu u Bavarskoj.

Bavarsko Ministarstvo unutarnjih poslova objavljuje po završetku redakcije: privremena provjera iscjeljujućeg djelovanja Brune Gröninga je pokazala da se ista može smatrati kao ‘slobodno djelovanje iz ljubavi’ pa u takvim okvirima nije potrebna nikakva dozvola prema Zakonu o laičkom liječenju.”

33

_________________10 Anita Höhne, Duhovni iscjelitelji danas Geistheiler heute…, S. 13 f

Na Traberhofu je došlo do velike strke oko Gröninga. Našli su se mnogi profiteri koji su htjeli zaraditi na račun njegovih sposobnosti. Naškodili su njegovu glasu i ugledu te su izazvali distanciranje vlasti od Gröninga.

Kad je takvo stanje postalo neodrživo, Gröning se povukao u bavarska brda. Bilo je nekakvih ponuda za izgradnju iscjeliteljskih centara. Njegov je cilj bio stvoriti uvjete u kojima će tražitelji pomoći moći dobiti pomoć legalnim putem. Liječnici bi trebali prema hajdelberškom uzoru dokumentirati stanje prije i nakon iscijeljenja.

Profiteri oko Gröninga

Jednu takvu ponudu podnio mu je poslovni čovjek s Wangeroogea, Otto Meckelburg. Iz zahvalnosti za iscijeljenje svoje supruge, htio je pomoći Gröningu, pa mu je predložio konkretne planove za utemeljenje iscjeljujućih centara. Bruno Gröning je pristao i Meckelburg je postao njegov ‘menadžer’. Krajem prosinca obojica su se uputila u Wangerooge. Ovdje je Gröning govorio na događanjima koja je organizirao Meckelburg, izazvavši nebrojena iscijeljenja. Poklonio je puno povjerenje nekadašnjem komandantu koncentracionog logora. U jednoj izjavi potpisanoj 8. siječnja 1950. na Wangeroogeu, budućnost svog djelovanja potpuno je stavio u ruke Meckelburga:

“Gospodin Gröning izjavljuje svoje slaganje s ovim planom gospodina Meckelburga, te se obvezuje da će se potpuno staviti na raspolaganje za postizanje ove svrhe, da će gospodinu Meckelburgu pružiti svaku pomoć u planiranom osnivanju Društva i u Društvu samom, a i pri njegovom kasnijem djelovanju, te će uopće dati sve od sebe radi gore spomenute svrhe.

Gospodin Gröning preuzima ovu obvezu prema gospodinu

34

Meckelburgu kao prema osobi a i prema Društvu u osnivanju s gore navedenim ciljem.

Gospodin Gröning se osim toga obvezuje da neće pomagati nijednoj drugoj osobi ili Krugu osoba. Provodit će svoju djelatnost samo u okviru Društva i u suglasnosti s gospodinom Meckelburgom.”11

Meckelburg je još u siječnju osnovao “Društvo za istraživanje Gröningovih metoda iscjeljivanja”. Postao je direktorom Društva uz mjesečnu plaću od 1000 DM. Bruno Gröning nije dobio ništa. Pokazalo se da Meckelburg nije održao svoje obećanje. Vidio je u Gröningu samo izvor novca opisujući ga podrugljivo kao “svog najboljeg konja u staji”. Nije ga bilo briga za bolesnike. Gröninga je ugovorom vezao za sebe, a “Čudotvorni iscjelitelj” je morao činiti ono što Meckelburg traži.

Tek je u lipnju 1950., Gröningu uspjelo odvojiti se od Meckelburga, ali mu je ovaj prijetio da će mu se osvetiti: “Gröninga ću već potući do nogu, polomit ću mu sve kosti.”

Nakon toga, Gröning je nekoliko mjeseci surađivao s minhenskim lječiteljem Eugenom Enderlinom. On je naime dobio iscijeljenje na Traberhofu, pa je ponudio Bruni Gröningu, da održava predavanja u njegovoj ordinaciji. Međutim, i Enderlin se pokazao profiterom. Nije mu bilo stalo do pomaganja već je htio zarađivati na “fenomenu Gröning”. Krajem godine, Gröning se odvojio i od njega. Nakon toga još su jednom pokušali zajedno surađivati 1952./53. ali i taj je pokušaj propao iz istih razloga.

Zatim je Gröning držao predavanja u Domu za strance Weikersheimu, u Gräfelfingu. Novinar dr. Kurt Trampler uzeo ga je k sebi, i organizirao je sastanke. Poznavao je Gröninga već od jeseni 1949. U to vrijeme došao je na Traberhof samo kao izvjestitelj jednih minhenskih novina i nenadano je dobio

35

____________________11 Opunomoćeni dogovor između Brune Gröninga i Otta Meckelburga,

dogovoreno u Wangerooge 8. siječnja 1950.

iscijeljenje od svojih tegoba s nogom. Iz zahvalnosti je napisao knjigu “Veliki preobrat” zauzevši se za Gröninga kod vlasti.

Slično kao i kod Enderlina, predavanja u Gräfelfingu bila su dobro posjećena. Događala su se nevjerojatna iscijeljenja. Međutim, puknula je i veza s Tramplerom. Povjerovao je jednog dana da je dovoljno naučio od Gröninga, odvojio se od njega i osamostalio se kao iscjelitelj.

Trpio je varalice

Stalno bi mu pristupali ljudi pod izlikom da mu žele pomoći. Međutim, mnoge je samo zanimalo kako da zarade na račun njegovih sposobnosti. Čini se da je neodoljivo privlačio baš takve ljude. Kad ne bi postigli svoje ciljeve, ili kad bi se on od njih odvojio, pokušavali su višestruko prisiliti ga na novčane isplate putem dugotrajnih sudskih postupaka.

Tako je npr. bilo i s gospođom Hülsmann. Nakon što se ispostavilo da ništa ne može zaraditi na Gröningu, tužila ga je pred Sudom za rad. Vrijeme koje mu je nekoć besplatno stavila na raspolaganje obračunala mu je sada kao radno vrijeme i naknadno je tražila svoju nadnicu. Bruno Gröning joj je do kraja života morao plaćati mjesečnu ratu. Nije ona bila jedina. U takvom ili sličnom obliku, mnogi njegovi nekadašnji suradnici pokazali su svoje pravo lice.

Međutim, zašto je Bruno Gröning puštao ove navodne pomagače tako blizu k sebi? Zašto se naprosto nije klonio takvih špekulanata?

U jednom predavanju od 31.8.1950., u Münchenu, na to je pitanje odgovorio slijedeće:

“Ono što ljudi nisu dosada propustili pokušati, je zarađivanje na ovom malom čovjeku, na njegovu znanju i umijeću. Vjerovali su da su pronašli zlatni rudnik. Imali su djelomično mogućnost zarade novca, ali Bogu hvala, nisu to mogli iskoristiti. Međutim, mora biti i takvih ljudi i to zato da se ispostavi tko je taj koji će ići preko

36

leševa i neće zatim pitati je li se bolesniku pomoglo ili nije. Ima ljudi koji idu preko leševa, oni mogu mirno gledati bolesnike oko sebe. Oni nikada nisu pitali za njih i nisu ništa propustili pokušati samo da budu u mojoj blizini. Znam da će se tu i tamo postaviti pitanje, kad već on toliko toga zna, kako to da nije i ovo znao, možda on ništa ne zna. Da li uopće nešto znam i koliko ja znam, saznavati će oni, malo po malo. Ali tako mora biti. Ovaj materijal nedostajao je za izgradnju i da svima vama oslobodi put.”

Grete Häusler opisuje u svojoj knjizi “Ovdje je istina o i oko Brune Gröninga” slijedeći doživljaj:

“Kad sam se jednom prilikom rastajala od gospodina Gröninga, zaželjela mu sve najbolje i rekla: ‘Gospodine Gröning želim vam da sad imate mir za svoj rad i da vas ne napastvuju nikakvi lažni suradnici’, on mi je na moje veliko čuđenje odgovorio: ‘Niste u pravu jer tako mora biti!’ Tada to nisam razumjela, ali objasnio mi je zašto sve to mora činiti i izdržati. Tako mi je razotkrio jednu veliku tajnu:

‘Znam što neki čovjek nosi u sebi. Kad bih međutim ljudima rekao: ‘To je lažljivac, prevarant, lopov, nitko mi to ne bi vjerovao. Što moram učiniti? Moram te ljude privući k sebi, poučiti ih dobrome, potaknuti ih na preobrat i zatim im dati priliku za laganje, varanje i krađu. Kad usprkos svemu oni to i učine, tada će svatko znati tko su oni. Tada ih puštam da mi se posve približe, a ja nisam kukavica, nego se borim.”12

Prvi veći sudski postupak

Godine 1951/52., Bruno Gröning je prvi put stao pred sud u Münchenu zbog nedopuštenog liječenja. Premda je bavarsko

37

_____________________12 Grete Häusler, Ovdje je istina o i oko Brune Gröninga Hier ist die

Wahrheit an und um Bruno Gröning, Grete Häusler-Verlag, Wegberg, 1990, S. 68 f.

Ministarstvo unutarnjih poslova gledalo 1949. na njegovo djelovanje kao na slobodnu amatersku djelatnost, sada su to isto djelovanje vrednovali u medicinskom smislu. Optužba se oslanjala na Zakon o laičkom liječenju iz 1939., koji je ukinuo svaku slobodu liječenja da bi se omogućilo djelovanje samo nacionalnosocijalističkim liječnicima. Bruno Gröning je tada oslobođen na prvom i na drugostupanjskom sudu. Predsjedavajući sudac pokrajinskog suda u Münchenu izjavio je u svojoj presudi u ožujku 1952:

“Sud smatra primjerenim osuditi optuženoga na temelju jednostranog stručnog vještačenja. Jer spada li uopće Gröningova djelatnost pod Zakon o laičkom liječenju ili ne, veoma je sporno pitanje, budući da to zadire u područje koje je danas još premalo istraženo.”13

Ovo je oslobođenje doduše potvrđeno i u prizivnom postupku, ali djelovanje Brune Gröninga opisano je jasno kao liječenje u smislu Zakona o laičkom liječenju:

“Optuženi je tako bez dozvole i bez liječničke diplome obavljao djelatnost utvrđivanja, liječenja i ublažavanja bolesti, patnji ili tjelesnih oštećenja, u smislu Zakona o laičkom liječenju.[…]

Međutim, optuženog nisu mogli osuditi, jer su smatrali da se on obzirom na objektivna obilježja o stvarnom stanju stvari provedbe liječenja nalazio u zabludi koja isključuje svaku krivicu, pa time nije djelovao namjerno.”14

Kako je zabluda koja isključuje krivicu u kojoj se Bruno Gröning navodno nalazio, potvrđena sudskom presudom,

38

_____________________13 Ponovo izišlo u nastavcima u časopisu „Neuen Blatt“ „Njegova riječ

izgoni bolest“ 7. srpnja pod naslovom „Opet je proces odgođen.“ 14 Osuda u vezi kazne protiv a) Bruno Gröninga i b) Otto Meckelburga

zbog kršenja lječiteljskog zakona od 8. srpnja 1952.

onda se unatoč oslobođenju od krivice, ona istovremeno smatrala i sudskom zabranom liječenja. Otada je Bruno Gröning morao znati, da je njegovo djelovanje iscjeljivanja zabranjeno u smislu Zakona o laičkom liječenju. Nisu spoznate stvarne okolnosti njegova rada koje na temelju njegove metode iscjeljivanja nisu imale ama baš ništa zajedničko s liječenjem u medicinskom smislu.

Gröningove pilule

Iznova je Bruno Gröning morao iznalaziti načine, koji bi mu omogućili slobodno djelovanje. Htio je djelovati uredno i legalno, te izbjeći svaki konflikt sa Zakonom o lječiteljskom liječenju. Čak je bio spreman položiti i ispit o lječiteljskom liječenju, no njegova je molba odbijena s veoma čudnim obrazloženjem.

Dobru mogućnost da ipak pomaže ljudima ponudio mu je Rudolf Bachmann, u okviru osnivanja “Biološko-dinamičkog laboratorija”. Tamo je Bachmann htio po jednom starom kućnom receptu, pripremati iz ljekovitog bilja dvije biološki djelatne tvari “G 52” i “L 52”, koje bi Bruno Gröning trebao dalje ‘obraditi’, tj. ugraditi u njih svoju iscjeljujuću snagu.

Bruno Gröning je prihvatio ponudu pa su doista i proizveli dotične preparate. Dana 9. lipnja 1953. izvijestio je o svom naumu:

“Za proizvodnju ovih ljekovitih sredstava, imam na raspolaganju laboratorij sa svim suvremenim pomoćnim sredstvima te osoblje znanstvenih suradnika. Prema mojim podacima već je proizvedena jedna serija ljekovitih sredstava, i u usporedbi sa sličnim sredstvima, dosadašnji su rezultati zapanjujuće dobri. Ove djelatne tvari isprobali su i ocijenili u najboljem smislu bezbrojni liječnici, a i stručnjaci sa sveučilišta u Münchenu. Bavarsko državno Ministarstvo unutarnjih poslova je nato izdalo licencu za proizvodnju ovih ljekovitih sredstava. Farmaceutska industrija se jako zainteresirala za preparate: Inozemne

39

tvornice žele preuzeti distribuciju; poznate firme iz SR Njemačke ponudile su kupovinu pojedinih recepata.”

Kasnije je napisao o laboratorijskim preparatima:

Gospodin Bachmann izjavio mi je 1953., kako uistinu želi potpomagati moj rad. On sam, gospodin Bachmann, proizveo je […] sredstva, i htio mi je navodno stvoriti financijske temelje, da dobijem priliku za financiranje svog rada (za osnivanje Centara za iscjeljivanje, za tražitelje pomoći). Da bih saznao kako su ocijenjena sredstva gospodina Bachmanna sa stručno-medicinske strane, kontaktirao sam gospodina dr.med. Höchta iz Münchena koji me je uvjeravao da su sredstva besprijekorna. Na temelju njegove izjave dao sam im da upotrijebe moje ime za laboratorij, tako da se on otada zvao ‘Laboratorij Bruno Gröning’.

Gospodin Bachmann je htio privatno skladištiti ove preparate i to iz jednostavnog razloga jer nije htio potpomagati veleprodaju i posredništvo apoteka. Nikad se nisam slagao s tim prijedlogom i zahtijevao sam da se ovi preparati ipak prodaju preko apoteka. Gospodin Bachmann nije udovoljio mome zahtjevu; on je bio veoma revan poslovni čovjek.”

Međutim, i Bachmann se razotkrio kao profiter koji je zarađivao samo za vlastiti džep. Nije raspolagao s dobro opremljenim laboratorijem, a iz svega toga malo je što ispalo pozitivno za Brunu Gröninga. Naprotiv: kad je Bachmann ubrzo zatim umro, ostavio je velike dugove koje je morao podmiriti Gröning. Evo što Bruno Gröning kaže o tome:

“Sve u svemu, želio bih još kratko naglasiti danikad nisam namjeravao iz svega toga napraviti dobar

posao,da je rezultat (izdavanje preparata) bio jednak nuli, jer me

je gospodin Bachmann svojim lošim poslovanjem tako varao, da sam morao i još uvijek moram plaćati više tisuća

40

njemačkih maraka. Gospodin Bachmann je za uređenje laboratorija trebao mnogo novaca. Taj su novac prikupili moji prijatelji u obliku zajma kojeg ja sada moram vraćati. Gospodin Bachmann je umro prošle godine, on dakle ne može više ispuniti svoje dužnosti. Budući da ništa nije ostalo iza njega, sve to moram sam snositi.”

Gröningov savez

Da bi ipak usprkos zabrani liječenja mogao pomoći što većem broju ljudi, Bruno Gröning je već početkom 50-tih godina oživio Zajednice. Samo je držao predavanja, uloživši svu svoju energiju u prenošenje svog Učenja o vjeri tražiteljima pomoći.

Dana 22.11.1953., osnovao je u Murnau/Seehausenu “Gröningov savez” kao krovnu organizaciju. Savez je trebalo unijeti u Registar društava i tako zakonski zaštititi djelovanje Brune Gröninga. Tako bi se konačno spriječio daljnji konflikt sa Zakonom o lječiteljskom liječenju.

U Predsjedništvo Gröningova saveza ulazili su pored ostalih slijedeći članovi: grof Zeppelin, grof Matuschka, barunica Anny Ebner von Eschenbach, Viši građevinski savjetnik Hermann Riedinger i direktor Konstantin Weisser, a u početku i kao suosnivač Rudolf Bachmann, od kojeg se je Savez uskoro odvojio. Doživotni predsjednik Saveza bio je Bruno Gröning.

Zapisničar Saveza bio je hajdelberški novinar i lektor Egon Arthur Schmidt. Već se je u Herfordu veoma približio “Čudotvornom doktoru” i osnovao je Društvo “Prsten prijatelja Brune Gröninga”. Međutim, on nije djelovao u smislu Brune Gröninga, i veoma brzo se raspao. Gröning se tada odvojio od Schmidta, jer je Schmidt pronevjerio dobrovoljne priloge.

1952., Schmidt se iznova okrenuo k Gröningu izjavivši da je

41

uvidio svoje pogreške. Molio ga je da pomaže u izgradnji njegova djela, pa ga je Bruno Gröning iznova prihvatio kao suradnika. Tako je Schmidt iznova imao priliku odlučiti je li mu doista stalo do dobrobiti bolesnika ili samo do vlastite financijske dobiti.

1955., Bruno Gröning se konačno odvojio od Schmidta, koji se nije nimalo promijenio. Stalno je pokušavao profitirati na račun Gröningovih sposobnosti. Slično kao i ranije kod gospođe Hülsmann, Schmidt je nakon odvajanja od Gröninga, pokretao sudske postupke protiv Gröninga. Htio je izvući novac za svoju dobrovoljnu suradnju.

Poslovanje Saveza preuzeli su Konstantin Weisser i Hermann Riedinger. Izgledalo je to veoma obećavajuće budući da su obojica bili veoma okretni i njihovo je obrazovanje moglo samo koristiti djelu Brune Gröninga. No postojala je i opasnost da će htjeti nadmoćno djelovati protiv volje jednostavnog radnika, bez njihovog stupnja obrazovanja.

S vremenom su se stvari doista razvile u tom smjeru, i Bruno Gröning je sve teže i teže komunicirao s njima. Činilo se da su posve zaboravili kako Savez nosi Gröningovo ime i da postoji baš zbog njega. Za njih je Gröningov Savez postojao sve više i više kao svrha samom sebi. Potpuno su izgubili iz vida njegov pravi cilj – pomaganje potrebitima. Izgledalo je kako ne žele primijetiti da je Gröning taj preko kojeg su se dešavala iscijeljenja, a ne Savez.

Tako se je Gröningov Savez razvijao sve više u svoju suprotnost. Za čovjeka čije je ime nosio, savez je postao zatvorom koji umjesto da ga oslobodi sve ga je više ograničavao.

42

Veliki sudski postupak

Dana 4. ožujka 1955., državno je odvjetništvo iznova podiglo optužnicu protiv Brune Gröninga. Ponovno ga se teretilo time što je kršio Zakon o lječiteljskom liječenju. U jednoj daljnjoj točki optužnice, optužen je zbog ubojstva iz nehata u jednom slučaju iscjeljivanja.15

Nakon dostave optužnice, obratio se svojim prijateljima:

“Dragi moji prijatelji!Ovih dana, cijeli tisak i radio, objavio je nešto u više

manje tendencioznom obliku o meni, priopćavajući vam kako je minhensko državno odvjetništvo II pripremilo protiv mene optužnicu zbog ubojstva iz nehata. Ja sam navodno 1949., obećao iscijeljenje jednoj sedamnaestogodišnjoj djevojci oboljeloj od tuberkuloze te sam je spriječavao da ode u sanatorij i da potraži liječničku pomoć. Ja sam navodno kriv za smrt ove mlade djevojke.

Svatko razuman tko je pročitao ili čuo ovakve navode, spoznat će da su objavljeni sa određenom svrhom: proizvesti uznemirenost među mojim prijateljima te odvratiti sve tražitelje istine da se pobliže pozabave s težnjama i spoznajama koje sam im objavio. Pokušava se svim sredstvima kočiti rad mene i Gröningova saveza.

Naravno da su stvari drugačije, nego li što su predstavljene! Ne moram svojim prijateljima ništa posebno dokazivati, oni znaju da ne dajem nikakva ‘obećanja o iscjeljivanju’ i da ih nikada ne odvraćam od liječničkih tretmana.

Oslobođen sam optužbe 1952. Nije li neobično to što mnogo ranije nije pokrenut ‘slučaj Kuhfuss’ nastao još 1949./1950., npr. 1951./52. premda je za to već tada postojala sva potrebna dokumentacija!

43

_______________15 Opširan opis procesa u: Grete Häusler, Ovdje je istina ....“Veliki

proces“ (Grete Häusler, Hier ist die Wahrheit ..., S. 97-189.

Ne upada li u oči to što su se istrage za pokretanje novog sudskog postupka protiv mene točno poklopile s vremenom kad se u javnosti pročulo da sam 22.11.1953. oživio u Murnau ‘Gröningov savez’. Naime, još su od siječnja 1954., saslušavani i nadzirani brojni mjesni voditelji Zajednica i prijatelji, te članovi Saveza.”

Pripreme za postupak protegle su se na daljnje dvije godine. Obrana Brune Gröninga bila je znatno otežana. Skoro svi svjedoci obrane bili su odbijeni, a svjedoci optužbe prihvaćeni. Među njima su se našla i dva nekadašnja Gröningova suradnika: Eugen Enderlin i Otto Meckelburg. Naročito Meckelburg – tijekom prvog sudskog postupka još je dijelio optužnicu s Gröningom, a sad se je u upadljivo oštrom obliku okomio na Gröninga. Činio je sve da bi mu naškodio.

U točki optužnice za ubojstvo iz nehata igrao je odlučujuću ulogu. Radilo se o slučaju koji se desio tijekom razdoblja njegova menadžerskog djelovanja za Brunu Gröninga.

U studenom 1949., službenik štedionice, Emil Kuhfuss, došao je k Bruni Gröningu na predavanje sa svojom sedamnaestogodišnjom kćeri oboljeloj od tuberkuloze oba plućna krila.

Gröningu je odmah bilo jasno da djevojci više ne može pomoći i to je izjavio pred jednim prisutnim liječnikom. Meckelburg ga je međutim strahovito opsjedao zahtijevajući od njega da se prihvati tog slučaja. Tako je nakon predavanja došlo i do osobnog susreta Brune Gröninga i Ruth Kuhfuss. Gröning je hrabrio bolesnicu te je zatražio od njenog oca da za 9 dana ponovno odu na stručan liječnički pregled. Time je htio postići da djevojka koja nije više htjela ni čuti za liječnike iznova dođe pod liječnički nadzor. Otac mu je to i obećao.

Korespondencija o tome odvijala se međutim samo između Meckelburga i gospodina Kuhfussa, te nije dopirala do Brune Gröninga.

44

Bruno je tek u svibnju 1950. ponovno čuo za Ruth Kuhfuss. Otac je u međuvremenu slao Gröningu očajne molbe za pomoć, moleći ga da ih posjeti. Meckelburg ponovno nije uručio pisma Gröningu, nego je svojevoljno bez Gröningova znanja dogovorio sastanak s gospodinom Kuhfussom. Tek uoči dogovorenog termina, Meckelburg je o tome izvijestio Gröninga i prisilio ga da pođe s njim.

Kasnije je Meckelburg tvrdio da je Bruno Gröning djevojci obećao iscijeljenje. Međutim, on je bio taj koji je ocu obećao da će Gröninga navesti na iscijeljenje njegove kćeri. Meckelburg je u službeniku štedionice vidio dobar izvor novca, no za to mu je trebao Gröning. Uskoro nakon ove posjete Gröning se odvojio od Meckelburga.

Teški prigovor Bruni Gröningu bio je taj da je navodno zabranio Ruth Kuhfuss svaku liječničku terapiju. Tome je međutim bilo u suprotnosti sa činjenicom da je on – što su i svjedoci optužbe potvrdili – djevojku poslao liječniku već prilikom prvog susreta. Čak je i u jednom svom govoru preko radija pozivao ljude ‘da se na kraju opet odu pregledati k liječniku’. Uvijek je savjetovao tražiteljima pomoći da vjeruju svojim liječnicima.

Ruth Kuhfuss, prošavši već neke bolne, ali bezuspješne terapije liječenja, opirala se daljnjim liječničkim terapijama. Dana 30. prosinca 1950. umrla je od posljedica tuberkuloze pluća.

S medicinskog stajališta, dr.med. Otto Freihofer rasvijetlio je u jednom vještačenju slučaj Ruth Kuhfuss:

“Uz trijezno promatranje, svaki bi laik morao doći do uvjerenja kao što je to izjavila i zdravstvena služba u Säckingenu, da je svako liječenje obzirom na ‘njeno veoma teško stanje’ koje je po liječničkom nalazu ‘bilo opasno po život’, odnosno pri čemu je postojala ‘opasnost od odugovlačenja (s liječenjem)’ bilo prema ljudskim procjenama bezizgledno. Također će se svaki pošteni liječnik koji razmišlja sine ira et studio i koji nije posve samouvjeren u tvrdnji da se zbog najnovijih lijekova

45

može posve odreći snaga prirode, morati suglasiti sa stručnim mišljenjem gospodina prof. Lydtina iz Münchena, po kojemu se ‘ne može reći da je prije 5.11.49. postojao neki veći stupanj vjerojatnosti njena izlječenja’.

Po mom je mišljenju doista čudnovato kako je pacijentica uopće i doživjela 30. prosinca 1950., tako da je Gröningov utjecaj ipak mogao bar donekle produljiti njen život.

Sve u svemu želim dovršiti svoje vještačenje u svezi izjava1) da su postojali izgledi za iscijeljenje2) da bi se životni vijek pacijentice Kuhfuss mogao još i

više produljiti da nije uopće došla u blizinu gospodina Gröninga’ jer se iste ne mogu se sa sigurnošću predskazati, pa stoga nisu nimalo opravdane.”

Paradoks optužnice protiv Brune Gröninga obzirom na ubojstvo iz nehata prikazao je Josef Hohmann, nekadašnji ravnatelj srednje škole, u svom dopisu iz 1956.:

“Istina se najviše uočava iza kulisa, obrnemo li slučaj u njegovu suprotnost.

Isprobajmo ovu sentenciju u slučaju Kuhfuss. Recimo dakle da je ova djevojka oboljela od tuberkuloze i da je još u samim počecima došla k gospodinu Gröningu pa ju je on godinu i pol dana bezuspješno iscjeljivao od te bolesti. Označimo ovo razdoblje kao fazu A.

Zatim djevojka na smrt bolesna odlazi k profesorima i liječnicima te umire od njihova tretmana. To bi razdoblje bila faza B.

Započinje sudski postupak. Liječnici nastupaju kao stručnjaci. Oni trebaju ustanoviti krivicu. A debelo se kladim da će svi liječnici i profesori, svi medicinski fakulteti, svi medicinari svijeta stati iza faze B s opaskom: ‘Potpuno smo nevini, jer kako bismo mogli mi biti krivi, nakon što je tu netko ‘zaribao’ djevojku tijekom prethodnih godinu i pol dana? Naša krivica bi bila posve smiješna i apsurdna!

46

A baš ovdje iza faze B stoji Gröning pod optužbom. Prema tome, cijela suvremena školska medicina, možda jedno milijun znanstvenika stoji iza njega, pokazujući jedinstveno njegovu nevinost!”16

Krajem srpnja 1957., u sali porotničkog suda minhenske pokrajine održao se sudski postupak. Bruno Gröning je oslobođen optužbe po točki ubojstva iz nehata. Međutim, izrečena mu je novčana kazna od 2000. - DM zbog kršenja Zakona o laičkom liječenju.

Premda se presuda na prvi pogled čini pozitivnom, nije mu bila prihvatljiva. Bila je zapravo identična konačnoj zabrani njegova djelovanja. Zbog greške njegova odvjetnika koji je presudu procijenio znatno pozitivnije od Gröninga, žalbu na nju nije uložio Gröning već državno tužilaštvo. Drugi sudski postupak održao se u Münchenu, sredinom siječnja 1958.

Odvajanje od Gröningova saveza

U međuvremenu je u listopadu 1957., došlo do razmirica između Brune Gröninga i rukovodstva Saveza. Zbog ograničenosti birokracije, Savez je veoma naškodio Bruni Gröningu.

Povod razmirici bila je sudska presuda, po kojoj je Bruno Gröning u kratkom roku trebao platiti kaznu od 2000. - DM. Budući da nije uzimao novac za svoj rad pa stoga nije raspolagao s dovoljnim financijskim sredstvima, Pred-sjedništvo Saveza već je na početku sudskog postupka odlučilo, da će snositi troškove postupka. Međutim, ubraja li se u to i novčana kazna, to je u Predsjedništvu bilo sporno. Htjelo se dugotrajnim birokratskim načinima provjeriti je li

47

___________________16 Grete Häusler (ed.), Između nas stoji JEDAN kojeg nitko ne poznaje

Unter uns steht EINER, den kennt keiner, Grete Häusler Verlag, 1988, S 29.

Savez uopće dužan isplatiti tih 2000. - DM. Tek zatim se htjelo pristupiti prikupljanju novca. Tako se moglo i predvidjeti da će nužna sredstva stići Bruni Gröningu veoma kasno, ako uopće i stignu. Savez je dakle promatrao skršenih ruku kako će Bruno Gröning morati u zatvor zbog neplaćanja izrečene novčane kazne. Tako je došlo do otvorenih nesuglasica, a time i do raspada Saveza.

Bruno Gröning je sastavio opsežan dopis od 62 strane, pod nazivom ‘Bilanca djelatnosti Saveza’, navodeći sve točke po kojima mu je Savez naškodio. U sažetku je izjavio:

“Uspoređujem li danas svoju raniju okolinu (profitere Meckelburga, Enderlina, Schmidta i Hülsmanna) i svoju sadašnju okolinu (članove Predsjedništva Saveza), tada dolazim do iste konačnice: krajnji rezultat je jednak kao i onda. Danas, zahvaljujući mojim najvećim, najbližim i najboljim prijateljima, ništa nije postalo drugačije nego li ranije. Tada su me varali prljavi zanatlije. Danas su zakazali prijatelji time što mirno promatraju da se povlačim po sudovima, da ne dobivam pomoć, da ne mogu bez automobila posjećivati zajednice, da se ništa ne poduzima protiv hajke u tisku, da se samo stvara zbrka, time što naprosto nisu ovdje kad ih trebam, premda bi me po svom obrazovanju i svom položaju u društvu odnosno u svjetovnom životu mogli i morali podupirati, pa stoga ne može doći do onog zbog čega sam i došao na ovu Zemlju.

Nijedan od ovih prijatelja nije se zauzeo da me oslobodi, nijedan nije imao hrabrosti da se zauzme za mene. Ništa se nije desilo. Sitničavo birokratski donosile su se odluke nad odlukama. Nijedan se nije doista zauzeo za mene, nijedan nije uistinu sve poduzeo da me konačno oslobodi svih ovih borbi po sudovima, protiv tiska, da mi osigura pomoć, auto, kad je moje bilo u kvaru, da me brani od prljavština i kleveta itd. itd., te da mi omogući činiti ono za što sam i došao ovdje na Zemlju:

Prenositi ljudima snagu života i voditi ljude k vjeri.

48

Da trebam za to mir, a ne da me uvijek iznova ometaju svjetovni vanjski utjecaji, da mi doista treba bedem kako bih neometano djelovao, nitko nije mislio na ono što mi je dano, nitko od mojih prijatelja, od onih koji žele biti moji prijatelji. I upravo to je sramotno i razočaravajuće za mene:

- profiteri su htjeli izvući korist i razotkriveni su kao loši ljudi.

- prijatelji iz Gröningova Saveza su premlaki, preravnodušni, prekomotni, neću reći zluradi.

A rezultat jest isti:Nisam postao slobodan. Mnogi prijatelji iz Predsjedništva

Saveza nisu održali svoje obećanje. Samo su me svim mjerama sputavali.”

Weisser je dao ostavku, a Gröningov Savez kojemu nikada nije uspjelo da uđe u Registar Društava uskoro se raspao. Njegovo mjesto zauzelo je “Društvo za promidžbu duševno-duhovnih i prirodnih temelja življenja”. Osnovano je 1958., a njegovi čelnici bili su Erich Pelz za Njemačku, te Alexander Loy za Austriju. Međutim, čak ni to zadnje Društvo osnovano još za života Brune Gröninga nije učinilo ono čemu se on nadao. U statutu Društva nije se ni spomenulo ime Brune Gröninga.

Njegova riječ izgoni bolest

Za vrijeme ovih razmirica i borbi, Bruno Gröning je nastavio djelovati. Tako je dr. Horst Mann izvijestio 1957. godine, u jednoj seriji članaka u časopisu “Neue Blatt” pod naslovom “Njegova riječ izgoni bolest” između ostalog:

“Idućeg jutra, odvezao sam se iz Hamelna u Springe, u mali gradić na Deisteru. Ovdje je također nastala jedna Gröningova Zajednica. Povod tome bila su iscijeljenja niza ljudi u tom mjestu. I ovdje sam doživio kao i ranije u

49

raznim mjestima Schleswig-Holsteina, u Augsburgu, Hamelnu, Beču, Plochingenu i drugim gradovima: ljudi su ustali i izvješćivali mi o svojim bolestima. Navodili su mi svoje liječnike koji su ih liječili. Pričali su o svom ozdravljenju koje zahvaljuju Gröningu. I uvijek su bili spremni podići ruku i potvrditi svoju izjavu pod prisegom.

‘Već sam kao beba imala iščašenje kukova u obje noge, priča pedesetogodišnja Julie Prohnert iz Hannovera. ‘Kasnije sam mogla samo na štakama hodati. Liječnik je mogao samo ublažiti moje patnje. Nakon što sam poslušala jedno predavanje gospodina Gröninga, osjetila sam jaku reakciju. Leđa koja su mi bila skoro posve iskrivljena, ponovno su se izravnala. Ponovno sam mogla hodati. Teškoće mi se otada nisu više vratile…’

‘Imao sam reumatizam zglobova i stalno su me mučili osipi i apscesi. Gospodin Gröning me je toga oslobodio’, rekao je Wilhelm Gabbert iz Hamelna.

‘Svoje probleme sa žuči podnosio sam još samo pomoću morfija’ izvijestio je Kurt Severit iz Evestorfa. ‘Zahvaljujem Bruni Gröningu da me je toga oslobodio.’

‘Imao sam povišen šećer’ izvijestio je Robert Thies iz Springea. ‘Međutim još je opasnija bila slabost srčanog mišića. Danas više nemam nijednu od ovih poteškoća. Za to zahvaljujem gospodinu Gröningu.’

I tako redom. Radilo se o ljudima svake starosne dobi; o muškarcima, ženama, djeci. Nabrajali su mi mnoge bolesti, počevši s glavoboljama preko upale živaca, išijasa, problema s bubrezima i žuči, do srčanih smetnji i uzetosti.

No bilo je tu još nešto drugo što me je duboko dirnulo. Mnogi su iskreno pričali pred svim slušateljima da su preko Gröninga doživjeli nutarnji preobrat. Trka za uspjehom i egoistični stav ustuknuli su pred nutarnjim mirom i opuštenošću, te razmišljanjem u korist Zajednice.

Kod svih ovih razgovora s ljudima koji su se osjećali iscijeljenima zahvaljujući Bruni Gröningu, u meni se sve

50

više javljalo slijedeće pitanje: Je li uspješno iscijeljenje moguće kod svakoga – ili još smjelije – kod svake bolesti? Gdje su bile granice snazi koja je izlazila iz Gröninga? Nije li tu bilo opasnosti? […]

To sam ga i pitao prilikom svoje zadnje posjete. ‘Ja ne mogu i neću nikoga prisiljavati’, odgovorio mi je. ‘Ako se netko zatvori i nema u sebi ni najmanje spremnosti da razvije snagu za red, tada i meni nedostaje spremnost da nešto poduzmem. Ja od takvih ljudi tražim samo da slome okove zla koji spriječavaju iscijeljenje.’

Još sam nešto htio pitati: ‘Svaka je bolest različito opasna’, rekao sam. ‘Recimo da neki teški bolesnik od kojeg su mnogi liječnici dignuli ruke, pozove po vas preko liječnika koji se još uvijek bori za njega. Hoćete li moći pomoći?’

‘Da’, rekao je Gröning. Rekao je to bez i najmanje oklijevanja. ‘Vjeruje li bolesnik u to, i vjeruje li i liječnik u svoje načine, uspjeh neće izostati. Zajedničko povjerenje razviti će u bolesniku neslućene snage. Često je uspjeh najbrže postignut tamo gdje se bolesnik sav očajan hvatao i za zadnju slamku.’

Tijek sudskog postupka

Prilikom prizivnog susdskog postupka u siječnju 1958., Bruni Gröningu je štetila činjenica što se nije žalio on osobno već državno tužilaštvo. No nije mu naškodio samo ovaj nemar njegova tadašnjeg odvjetnika; odvjetnik se naime prilično dugo nećkao dok nije predao predmet novom pravnom pomoćniku Gröninga, pa je tako spriječavao pripremu obrane na sudski postupak.

Tijekom ovog drugog sudskog postupka, u usporedbi s prvim, svjedoci optužbe imali su mnogo sigurniji nastup. Čini se da su se ujedinili oko točke ‘zabrane odlaska k liječniku’.

51

Tako da je presuda ovaj puta glasila:

Osam mjeseci zatvora zbog ubojstva iz nehata, te novčana kazna od 5000. - DM zbog kršenja Zakona o laičkom liječenju. Presuda je izrečena uvjetno.

Barunica Anny Ebner von Eschenbach, očevidac prvog i drugog sudskog postupka opisala je presudu kao sramotu za Njemačku.

Bruno Gröning je izjavio da ga se kažnjava jer čini Dobro. Žalio se što tijekom cijelog sudskog postupka nikoga nije zanimalo kako nastaju iscijeljenja, pa čak ni njegove odvjetnike. Da se samo ovo pitanje pobliže istražilo, ispostavilo bi se kako njegovo djelovanje nema ništa zajedničkog s medicinskom praksom. Postupak je trebalo obustaviti. Međutim, razjašnjenje ovog pitanja nije nikoga na sudu zanimalo. Čulo se unaprijed stvoreno mišljenje o Gröningu i nitko nije bio spreman da od njega odstupi.

No, ni to nije bio kraj cijelog procesa. Bruno Gröning je dva puta zatražio reviziju postupka. Termin za postupak zakazan je 22. siječnja 1959. pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu. U međuvremenu je Bruno Gröning tragično obolio.

Njegov put završava u Parizu

U kasnu jesen 1958., odvezao se sa svojom drugom suprugom Josette koju je oženio u svibnju 1955., u Pariz i dao se pregledati od njenog prijatelja, specijaliste za rak, dr. Pierrea Grobona. Rendgenske snimke pokazale su slijedeće: rak želuca u uznapredovalom stupnju. Dr. Grobon htio ga je odmah operirati, međutim Bruno Gröning je odbio. Odvezao se nazad u Njemačku i pripremio je proslave Božića u Zajednicama.

52

Dana 4. prosinca, govorio je na magnetofonsku traku, koju je trebalo pustiti za proslavu Božića u svim Zajednicama. Zatim se iznova odvezao sa svojom suprugom u Pariz. Dr. Grobon je u međuvremenu izvijestio uglednog specijalista za kirurgiju raka, dr. Bellangera. U njegovoj Klinici u ulici Henner, nedaleko Montmartrea, 8. prosinca izvršena je operacija. Rezultat je za liječnike bio zastrašujući: bilo je mnogo gore nego li se moglo naslutiti sa rendgenskih snimki – nije se više moglo operirati. Rana je odmah zatvorena.

Josette Gröning je napisala o tome slijedeće:

“Nisu mogli shvatiti kako je Brunin vanjski izgled otkrivao tako malo njegovih groznih nutarnjih patnji, i kako je još normalno disao, te kako je njegov metabolizam zadnjih tjedana besprijekorno funkcionirao, a krvna slika mu je bila odlična. U toj uznapredovaloj fazi dolazi naime do čestih povraćanja i kod najmanjeg uzimanja hrane, i tako pacijent biva polako izgladnjivan. Kod Brune Gröninga svega toga uopće nije bilo.”

Na čuđenje njegovih liječnika, veoma se brzo oporavljao i odvezao se nazad u Njemačku, gdje je proslavio Božić.

Sredinom siječnja 1959., sastao se na 3 dana sa čelnicima novog Društva i odredio kako treba dalje izgrađivati njegovo djelo. Oba čelnika nisu ni naslućivala kako je to njihov zadnji susret s Brunom Gröningom.

Dana 21. siječnja, iznova je odletio u Pariz. Zbog poteškoća s debelim crijevom nije bilo moguće izbjeći još jednu operaciju. Dana 22. siječnja 1959., u 9 sati ujutro – u isto vrijeme kad je u Münchenu započeo revizijski postupak – Bruno Gröning je iznova operiran. Morao se podvrći onome što je nebrojenim ljudima uštedio. Nije si ni mogao, a ni smio pomoći.

Dok je tog jutra ležao u narkozi, nad Pariz se odjednom spustilo strašno nevrijeme. Njegova supruga je izvijestila:

53

“Čudnovata je bila ta prirodna nepogoda. Dana 22. siječnja 1959., dok je moj suprug još ležao pod narkozom, nad Parizom se odjednom sve smračilo i sručila se strašna oluja s munjama i grmljavinom, zamračivši vedar i svjetao dan. Bilo je tako mračno da smo morali upaliti svjetlo. Medicinska sestra se je također veoma začudila tako jakoj oluji.

Idućih dana nakon operacije, Brunina temperatura, krvni tlak i puls bili su posve normalni. Još je dva puta ustao i sjeo na stolicu.”

Dana 25. siječnja pao je u komu, a idućeg dana 26. siječnja 1959., u 13:46 sati preminuo je na klinici Henner od raka, kako je to liječnik napisao u osmrtnici.

Je li to doista bio rak? Dr. Bellanger je nakon druge opera-cije rekao:

“Razorenost Brunina organizma jest grozna, došlo je do potpunog nutarnjeg izgaranja. Kako je mogao živjeti tako dugo i bez užasnih bolova, posve mi je zagonetno.”

Bruno Gröning je već više godina ranije izjavio:

“Ako mi zabrane djelovanje, iznutra ću izgorjeti.”

Pismo koje je dr. Grobon 26. veljače 1959. napisao njegovoj udovici svjedoči o tome kako je Bruno Gröning išao kroz ovu gorku sudbinu.

“Ovi (liječnički napori posvećeni Bruni Gröningu) bili su posve prirodni i mogu reći da su bili strahovito potpomognuti hrabrošću, snagom volje i značenjem osobe Brune Gröninga. […]”

Dr. Bellanger se još u prosincu 1974. divio Bruni Gröningu, u jednom svom pismu:

“Bruno Gröning je bio čovjek sa srcem, dragocjen čovjek

54

koji se potvrdio; a njegovo dostojanstvo obzirom na patnju i smrt i danas izaziva divljenje.”

Mrtvo tijelo Brune Gröninga kremirano je u Parizu, a urna je pohranjena na šumovitom groblju u Dillenburgu.

Na sudskom postupku u Münchenu, nikad nije donesena konačna presuda zbog smrti optuženoga, te je postupak obustavljen.

“Čudotvorni doktor” iz Herforda koji je tisućama ljudi donio iscijeljenje umro je osamljen i napušten u jednoj maloj uličici u Parizu. Zašto se to moralo desiti? Zašto je morao tako gorko patiti? Zašto si sam nije mogao pomoći?

Grete Häusler je napisala o tome u knjizi “Spas doživjeti, to je istina”:

“Bruno Gröning je u kratkom razdoblju svog života na ovoj Zemlji učinio mnogo toga Dobroga. Dar pomaganja i iscjeljivanja dobio je još u kolijevci. Svuda kamo bi dolazio, događale su se čudnovate stvari, razumu posve neobjašnjive. U javnost je dospio 1949. Nakon velikih iscijeljenja u Herfordu i nakon velike popularnosti u zemlji i inozemstvu, nakon 3 mjeseca zabranili su mu iscjeljivanje. Progonili su ga i organizirali su pravu hajku na njega, povlačili su ga po sudovima, htijući ga kazniti i osuditi. Zašto? Kome je on ikakvo zlo učinio? Nikome, ali je tisućama ljudi donio mnogo Dobroga, što nisu mogli dobiti ni od koga drugoga. Htjeli su nevinoga kazniti! Nevinome su zabranili činiti ono što mu je Bog zapovijedio da čini – pomagati ljudima!

Morao je gorko podnositi ova zlodjela i skončati u Parizu, u klinici za tumore, u ulici Henner! Pod jakim je bolovima izgorio iznutra od Heilstrom*, jer ju nije smio dalje prenositi. Ljudski zakon mu je htio zabraniti djelovanje u Njemačkoj. Uza sve laži i klevete, dovukli su ga na sud kao optuženika, kao kriminalca!

55

Tiho i osamljeno, bez znanja ijednog prijatelja, iznio je svu patnju čovječanstva. A to je doista bila prava ‘Golgota’, nije to učinio uzalud! To se moralo tako desiti, nije bilo moguće drugačije pomoći ljudima.”17

A u njenoj knjizi “Živim da bi čovječanstvo moglo dalje živjeti”, piše:

“Kod uporabe riječi ‘žrtva’, mi, ljudi, trebali bismo ju veoma oprezno rabiti. Međutim, kad je Bruno Gröning umro u Parizu, ova riječ doista primjereno opisuje svu težinu istine.”18

Samo je tako bilo moguće da se njegova riječ ispuni, kao što to danas dokazuju brojna izvješća o uspješnom iscijeljenju:

“Kad jednom odem u ljudskom obliku s ove Zemlje, tj. kad odložim svoje tijelo, tada će svaki čovjek moći sam sebi pomoći i iscijeliti se.”

56

___________________17 Grete Häusler (Hrsg.), Bruno Gröning: Spas doživjeti, to je istina

(Das Heil erfahren, das ist Wahrheit), Grete Häusler-Verlag, Wegberg, 11989, S. 10.

18 Grete Häusler, Bruno Gröning: Ja živim da bi čovječanstvo moglo dalje živjeti (Ich lebe, damit die Menschheit wird weiterleben können), Grete Häusler-Verlag, Wegberg, 1990, S. 52.

2. poglavlje: Njegovo Učenje

Bruno Gröning nikada nije pismeno formulirao svoje Učenje. Nije htio stvarati nikakvu novu filozofiju ili ideologiju. Težio je samo k jednom cilju: pomoći potrebitima. Njima je kao poputbinu dao Učenje o vjeri koje se nije temeljilo na intelektualnim ili čak znanstvenim razmišljanjima, već na intuitivnom osjećanju duhovnih zakonitosti. Tko se pobliže pozabavi s njima, iznaći će i spoznati neslućenu kompleksnost tih zakona koji sežu mnogo dalje od iscjeljivanja. Pozivao je ljude da vjeruju u dobro i da to primjenjuju u djelo. Zapovijed ljubavi prema bližnjem tvori srž njegova Učenja.

Majstor u carstvu duha

Bruno Gröning je imao sposobnost gotovo nepoznatu našem kulturnom krugu. Njeno očitovanje uglavnom izaziva osjećaj tajanstvenosti, mistike: bio je majstor u carstvu duha. Nije vidio samo vanjski omotač već i duhovni sadržaj. Njegovo oko prodiralo je kroz materiju i vidjelo istinsko biće sveg bivstvovanja. Ljude je također veoma lako ‘pročitao’. Znao je kakav se duh krije iza neke fasade tijela. Nije vidio samo lice već i misli.

“Ne vidim samo čovjeka, vidim i pozadinu svega: prošlost, sadašnjost, budućnost, sve oko i u svezi njega.”

Njemu je iz viših sfera dotjecalo znanje, posve neshvatljivo materijalističkom načinu razmišljanja. Jednako neshvatljivo kao i iscijeljenje od reume, izravnavanje iskrivljenih zglobova ili oživljavanje mrtvih živaca, što će za medicinsko shvaćanje stvari uvijek ostati pravo čudo, jer intelekt nikad neće biti u stanju shvatiti zakone duha. Već samo na putu intuicije, čovjeku

57

se otvara najviša međusobna uvjetovanost života. Ovaj put nije kompliciran ni umjetan već jednostavan i prirodan.

Sve je to Bruno Gröning znao. Imao je uvid u tajne iz carstva duha. Poznavao je nutarnju povezanost stvaranja i nije vidio samo posljedice već i uzroke. Tako je znao i za smisao bolesti. Znao je da svaka bolest ima svoj uzrok u duhu i da se može otkloniti duhovnim putem. Stoga je pozivao ljude da se obrate k Bogu i da odbace sve što nije u skladu s božjim redom.

Veliki preobrat

Bruno Gröning je uvijek ponovo zvao ljude na “Veliki preobrat”. On ih je upozoravao da vjeru u dobro sprovedu u djelo te da se ostave loših navika.

Tako je on primjerice rekao:

“Kako čovjek svoje vrijeme gubi govoreći o svojim susjedima, rodbini ili poznanicima, kako jedni ili drugi žive. Kažem dragi prijatelju, pitaj sebe kako ti živiš. Brini se najprije za svoj vlastiti život. Prvo se pobrini da ti iznova dođeš u Božje vodstvo. Ostavi svoje bližnje na miru. Ako želiš o njima govoriti, ako ih želiš osuđivati, to je već zlo. Kratko rečeno, prijatelji, ostavite se ogovaranja.”

U prvom redu, on je upućivao ljude da ne misle na bolest. Stalno je naglašavao da bolest dolazi od zla i da je ona zlo. Baviti se bolešću znači baviti se zlom. To spriječava iscjeljujući proces, čak ga može i onemogućiti.

„Tko se bavi bolešću, drži je čvrsto i spriječava Božjoj snazi put.“

Čovjek se treba odvojiti od bolesti, ne držati je kao nešto svoje, već treba u njoj vidjeti ono loše.

“Bolest ne pripada čovjeku!”

58

Bruno Gröning je ponudio ljudima oduzimanje bolesti.

“Dajte mi Vaše bolesti i Vaše brige! Sami ne možete izaći s njima na kraj. Ja ih nosim za Vas. Ali dajte mi ih dobrovoljno, jer ja ne kradem!“

„Ako se rastanete od bolesti tako da Vam je mogu oduzeti, onda je dobro. Ali ako je držite, onda ni ja ne smijem ništa napraviti. Sedma zapovijed mi to zabranjuje: “Ne kradi!” Jer kad bih čovjeku silom oduzeo bolest, sagriješio bih. Ja ne smijem krasti. Tko svoju bolest voli, taj je drži, tko je može zaboraviti, tome ću je uzeti, ali neka je slobodno da i to ne samo u mislima nego i u djelima. Morate slušati moje riječi! Ja Vas ne želim nagovarati. Ako bolest slobodno predate, onda ću Vam sve tegobe uzeti!”

Unutarnji preokret je za Brunu Gröninga bio jako važan, a to jasno pokazuje izvadak iz knjige “Veliki preobrat” Kurta Tramplera:

“I u privatnim razgovorima sam često čuo da on snosi odgovornost pred Bogom, iscjeljuje samo ispaćene, kroz čistu Božju snagu. One koji barem žele živjeti po Božjim zakonima. A da isključi iz iscijeljenja one koji nisu voljni odvojiti se od zla.

Rekao je:“Mogao bih izvršiti masovno iscijeljenje kad bih rekao:

”Svi bolesnici jednog grada ili jedne države neka ozdrave!” Ali zar se tim ne bi više izgubilo nego dobilo? Zar bi se loši među bolesnima bili voljni obratiti? Ne bi li iznova zloupotrijebili dobiveno zdravlje?

Ne! Čovjek mora najprije u sebi napraviti unutarnji preokret, mora biti spreman izbaciti ono vražje iz sebe da bi pronašao put k Bogu. Tek onda je vrijedan iscijeljenja.”19

59

________________19 Dr. phil. Kurt Trampler, Veliki preobrat (Die große Umkehr),

Heering-Verlag, Seebruck am Chiemsee, 1950, S. 72 f.

Sljedeće riječi Brune Gröninga jasno pokazuju to što je rekao i objašnjavaju kako nastaju bolesti.

“Kako je uopće došlo do toga da je čovjek obolio? Izvorni (prvobitni) čovjek nije bio bolestan. Ljudi su postali loši, sve lošiji iz generacije u generaciju. Ološ se tako raširio, da skoro više nije moguće živjeti. Svađe i nesloga u obiteljima, više ratova nego mira među narodima. Brige su u narod donijele duševnu žalost i duboko zahvatile korijen pa je čovjek morao oboliti. Ljudi su opsjednuti, udaljili su se od prirodnog, mnogi su izgubili vjeru u Boga. A tko se udalji od Božjeg puta, taj se udaljuje i od svog zdravlja.”

Ako čovjek želi ponovo dobiti zdravlje preko Brune Gröninga, mora biti spreman rastati se od lošeg. Mora okrenuti leđa zlu i bolesti, od njih se rastati i ne misliti više “moja astma”, “moja reuma”...To nije uvijek lako. To zahtjeva unutarnji preokret. Čovjek mora potpuno preokrenuti svoje mišljenje. Ne smije misliti na bolest, kao što je navikao, nego vjerovati u zdravlje. Treba vjerovati da se čak i neizlječive bolesti mogu iscijeliti.

Što je to Bruno Gröning očekivao od onoga koji traži pomoć? Zar se svako logično mišljenje ne suprotstavlja ovome izazovu? Kako će reumom deformirani zglobovi ponovo doći u red? Kako će ukočeni članci iznova profunkcionirati? Kako je uopće moguće predati bolesti Bruni Gröningu, a da on ne provede nikakvu terapiju, da mu se čak uopće i ne govori o bolesti? Nije li to uvreda svakom čovjeku koji razmišlja znanstvenim načinom.

Ustvari, to je veliki preokret kojeg Bruno Gröning očekuje od ljudi, a zapravo znači ostaviti svako naučno, mozgom orijentirano mišljenje na stranu i primiti vjeru u nešto veće. Njegovo Učenje leži na potpuno drugačijim zakonima od onoga što je danas uobičajeno materijalno razmišljanje u duhu vremena. Zbog toga je on često rekao:

“Razumom me se sigurno ne može razumjeti.”

60

Heilstrom*

Bruno Gröning se je sam nazvao posrednikom duhovne snage koja dolazi izravno od Boga i iscjeljuje. Ovu Božju snagu koju je Hans Sterneder nazvao “Milostivom snagom ljubavi”,20 Bruno je nazvao “Spasonosna struja / Heilstrom*”.

Da bi pojasnio bit Heilstrom*, poslužio se je s jednom metaforom. Boga je usporedio s elektranom, a čovjeka sa žaruljom. Žarulja može ispunjavati svoju funkciju samo ako struja iz elektrane ulazi u nju, pa tako i čovjek može živjeti u Božjem redu samo onda ako se hrani i napaja Božjom snagom. Gröning je sebi postavio zadatak “transformatora”. On tako pretvara neizmjernu količinu Božje energije, da svaki čovjek dobije samo onoliko koliko može primiti. Njegova sposobnost primanja snage bila je beskonačna. Tako je npr. bilo moguće da u Rosenheimu na Traberhofu (hipodromu) na tisuće ljudi istovremeno osjete Heilstrom* i da dođe do masovnog iscijeljenja.

Bruno Gröning je pojasnio da je u prvobitnom stanju postojala izravna veza između “elektrane” (Boga) i primatelja (čovjeka). Ljudi su na Zemlji živjeli kao Božja djeca u najvećem jedinstvu sa svojim Ocem. Budući da su se okrenuli od Boga, ispali su iz Božjeg reda i prepustili se bijedi i nevolji, što su prilično skupo platili.

Veza između Boga i čovjeka se prekinula. S vremenom je među njima nastajao sve dublji jaz, kojeg ljudi sami od sebe nisu više mogli preskočiti.

„Budući da čovjek više nikako nije mogao nazad na pravi Božji put, jer je most koji vodi k tom putu bio razoren, a on je trunući stajao na jednoj hrpici zemlje i vrludao po njoj – iznova sam izgradio most k ovom pravom Božjem putu i ako ga budete koristili, ako po njemu hodate, doći ćete na put, na Božji

61

_______________20 Hans Sterneder, Čudotvorni apostol Der Wunderapostel, S. 47 unten.

* vidi obrazloženje str. 10

put, gdje ćete i sami uspostaviti vezu s velikim, jedinim Božjim djelom, gdje ćete i dobiti istinitu, izvornu i pravu Božju životnu struju da možete i dalje zdravo živjeti svoj život.

I tko preko ovog mosta korača pravim božjim putem, taj će dobiti posve drugačiji osjećaj, biti će začuđen čega sve tu ima, što do sada nije mogao spoznati. Tek ćete se tamo sami stvarno priključiti u veliko Božje djelo.“

Tko slijedi Učenje Brune Gröninga i tko se otvori Božjoj snazi, taj će na sebi osjetiti Heilstrom*. U njega će ući potpuno nov životni osjećaj; nestati će bolova, briga i nevolja pred zdravljem, skladom i radošću. Neće više doživljavati Boga kao nemilosrdnog suca daleko iznad zvijezda, nego bliskog ljudima, uvijek spremnog da pomaže. Jaz je prevladan i čovjek iznova doživljava prvobitno stanje.

Einstellen*

Kako međutim može čovjek primiti u sebe Heilstrom*, kako da se otvori Božjoj snazi? Bruno Gröning je tražiteljima pomoći preporučivao slijedeći sjedeći položaj: nemojte prekrižiti ruke i noge, otvorite dlanove prema gore i stavite ih na natkoljenice. Osim toga, važno je isključiti sve ometajuće misli i potpuno se koncentrirati na ono što se događa u tijelu. Osnovni preduvjet jest otvorenost duha prema vjeri. Na taj način, čovjek se može otvoriti ulasku Heilstrom*. Bruno Gröning je rekao:

“Bog nam daje sve dobro, samo moramo ono što nam šalje primati u sebe. Dakle – činite to!”

Zašto je tjelesni stav toliko bitan, pojasnio je na slijedeći način:

62

_______________* vidi obrazloženje str. 10

“Oni koji lako pokreću svoje udove, često ih i rado zgrče; to je također moć, moć navike. Prekrižene noge; naravno da ponekad možemo tako sjesti, odnosno rastezati se, ali ne onda kad želimo primati dobro u sebe. Tada moramo sjediti ili - stajati slobodno, s otvorenim dlanovima, praznim rukama!”

Kurt Trampler je pisao u svojoj knjizi “Veliki preobrat”:

“Važno je […] osim nutarnje pripreme, obaviti malu vanjsku ali važnu pripremu. Treba sjesti uspravnih leđa, bez križanja ruku i nogu. Međusobno dodirivanje dlanova, stvara po Gröningovu mišljenju kratki spoj životne struje u gornjem dijelu tijela a križanje nogu vodi do iste stvari u donjem dijelu tijela. Tko redovito čini ovakve greške, mogao bi si dugoročno gledajući navući prilično neugodne bolesti.”21

Bruno Gröning je svjesno primanje snage nazivao “Einstellen*”. Čovjek se Einstellen* na primanje Heilstrom*. Gdje i kada se to dešava nije bitno. Važno je samo da ima mir, da isključi sve ometajuće misli i da točno promatra što se događa u njegovu tijelu. Bruno Gröning je stalno pitao svoje slušatelje: “Što osjećate? – Što sad osjećate? – A sada?”

“Trebate se Einstellen* samo na primanje prave Božje pošiljke, bolje rečeno: da to postignete. Kako ćete to postići, to ćete sami utvrditi. No stalno iznova moram govoriti, to će biti tek onda kad budete svom tijelu poklanjali pravu pažnju, i pazili na to što se u njemu događa, a manje na ono oko njega, nego samo na ono u njemu, u vašem vlastitom organizmu.”

Svaki čovjek može osjetiti Heilstrom* na vlastitom organizmu. Jedan osjeća trnce, drugi hladnoću ili toplinu. Treći mora pokretati ruke ili noge a četvrti se trese. Tako Heilstrom* izaziva kod pojedinaca najrazličitije reakcije. Josef Hohmann opisao je kako ljudi opažaju Heilstrom*:

“Prva oslovljena osoba izvješćuje: osjećaj topline u tijelu!

63

_______________21 Kurt Trampler, Veliki preobrat Die große Umkehr, S. 84.

64

Druga […] trzaje u dlanovima! Treća […] trnce u cijelom tijelu! Četvrta […] Osjećam se tako svježe i dobro!”22

Regelungen*

Kod primanja Heilstrom*, neki ljudi dobiju bolove. Ovakvu pojavu, Gröning je nazvao Regelungen*. One su znak da se organizam pomalo sređuje. Regelungen* ne mogu se uspoređivati s bolovima od bolesti. Oni djeluju kroz Heilstrom* i izraz su čišćenja oboljelih organa. Kurt Trampler je o tome napisao:

“Regelungen* često zbunjuju tražitelje pomoći. Gröning je rekao da su oni nužni. Neke ljude hvata strah kad nastupe Regelungen*, jer se boje daljnjeg pogoršanja njihova stanja. Prestraše se i kažu: “Sad je još gore, idemo k liječniku. Gröning:

„Zar radi toga? Želim vas upozoriti, da kad dođe do Regelungen*, naprosto izdržite. Neće se desiti ništa loše, samo će doći do iscijeljenja.“23

Regelungen* se mogu različito očitovati. Bolovi mogu biti slični bolovima od bolesti, a ponekad još i jači. Mogu biti i posve drugačiji. To je različito od slučaja do slučaja, jer svako ljudsko tijelo reagira individualno na iscjeljujuću snagu.

Regelungen* se ljudima ne mogu oduzeti. One su dio procesa čišćenja, kod kojeg se iz tijela duhovnim putem odstranjuje prljavština bolesti.

Bruno Gröning je pojasnio pojavu Regelungen* na primjeru jedne prljave kante za mlijeko. Upitao je što treba uraditi da se kiselo, smrdljivo mlijeko iz kante zamijeni sa svježim.

* vidi obrazloženje str. 10

________________22 Grete Häusler (Hrsg.), Između nas stoji JEDAN ..Unter uns steht

EINER ..., S. 37.23 Kurt Trampler, Veliki preobrat Die große Umkehr, S. 79

65

Odgovor je jasan: najprije treba pokvareno mlijeko izliti van, a onda oprati kantu. Slično tome, u prenesenom smislu jest kod ljudi. Usporedimo li tijelo s kantom, a bolest s pokvarenim mlijekom i zdravlje sa svježim mlijekom, onda se čovjek treba u mislima odvojiti od bolesti – izliti pokvareno mlijeko. Nakon toga će se tijelo očistiti od prljavštine bolesti, i to s Regelungen*. Svježe mlijeko – zdravlje, može se uliti samo u čistu posudu – čovjeka.

U jednoj drugoj metafori, čovjeka je usporedio sa zdjelom za voće:

“Uzmite zdjelu napunjenu svejedno čime, što se mene tiče, recimo sa voćem, koje je danima stajalo u njoj, a nitko se nije brinuo, nitko nije znao kako da ga održi svježim. Više ne možete uživati u ovakvom voću. I dođe vam netko tko vam hoće dati novo, svježe voće. Bila bi stoga velika glupost svježe voće staviti na pokvareno, jer bi se i ovo svježe ubrzo pokvarilo. Želite li imati zdravo voće, onda morate najprije istresti iz zdjele van pokvareno, nezdravo voće. Ne samo to, morate oprati i zdjelu za voće, da možete u nju staviti svježe voće. Usporedite zdjelu sa svojim tijelom, trulo voće s vašim bolesnim organima, a zdravo s onim što si priželjkujete. Međutim, sve to je nemoguće ne budete li u stanju ono loše izbaciti iz sebe. To znači da se ne smijete baviti s bolestima.

Slobodna volja

Kada se pojave bolovi, nije uvijek lako vjerovati u Regelungen*. Mnogo ljudi postaje tada nesigurno. Jesu li to Regelungen* ili simptomi bolesti? Počinje nutarnja borba, borba za vjeru; odlučujuća bitka za iscijeljenje i koliko će cijeli proces trajati. Ona ovisi o tome u koga se više vjeruje, misli li se više na bolest ili na iscijeljenje. Ako se više vjeruje u bolest onda će je čovjek i zadržati, ali bori li se vjerovati u zdravlje, onda će doći do iscijeljenja. Čovjek odlučuje sam.

To je jedna od ključnih zakonitosti u Učenju Brune Gröninga. Naglašavao je uvijek iznova kako čovjek ima nedodirljivu slobodnu volju, najveći poklon kojega je Bog mogao dati nekom živom biću. Ona podiže čovjeka sa stupnja osuđenog stvorenja na stupanj slobodnog djeteta, koje ne slijedi Očeve zapovijedi silom već voljno. Ipak, ona mu omogućuje i da se ogriješi o Božje zakone. Bruno Gröning je najviše poštivao slobodnu volju. Zbog toga može pomagati samo onome tko dopusti da mu se pomogne, onome tko je spreman odvojiti se od bolesti. Bruno smije oduzeti ljudima ono što mu dopušta njihova slobodna volja. Tko ‘sjedi’ na svojoj bolesti i stalno na nju misli te o njoj govori, uzalud će čekati na iscijeljenje. Bruno Gröning je rekao:

“Smijem pomagati ljudima da nađu put k Dobru, ali ne mogu im oduzeti odluku, niti ih prisiliti na dobro. Svatko mora sam naći svoj put.“

Dobro i zlo

Ima li čovjek kroz slobodnu volju mogućnost odlučivanja, postavlja se pitanje: Kakav je izbor između te dvije mogućnosti? Bruno Gröning je rekao o tome:

“Priznajte prijatelji i ne zaboravite da čovjek živi između dobra i zla. Živi između: tu je dobro, tamo loše, između je čovjek i on odlučuje.“

Čovjek može birati. Može činiti dobro ili loše. Ako je netko od njegovih bližnjih u nevolji, može mu pomoći, a može biti bezobziran, iskoristiti za sebe nevolju i bijedu drugih ljudi. Može raditi što hoće.

Čovjek se u svom životu uvijek svjesno ili nesvjesno nalazi na raskrižjima gdje se treba odlučiti kojim putem da krene, dobrim ili lošim. Obično su svakodnevni događaji ti koji mu odrede tijek sudbine.

66

67

Ako npr. bijesan na iskrene riječi prijatelja prekine s njim, ako zbog ljutnje na svog šefa napusti radno mjesto ili zbog povrijeđenog ponosa ako netko odbije njegovu ponudu. Često se radi o spontanim odlukama koje kasnije požali, ali ih više ne može ispraviti. Jedan mali trenutak može odrediti tijek njegova budućeg života, tijek prema dobru ili prema zlu.

Kako dolazi do toga? Što skriva pojam “dobro” ili “zlo”? Nije li cijeli život proizvod slijepog slučaja, kojemu je čovjek prepušten ovako nemoćan?

Bruno Gröning je pojasnio da - Dobro dolazi od - Boga, a Zlo od njegova protivnika – Sotone, koji doista postoji i čiji je cilj uništiti sve Dobro, ono Božje. Bruno Gröning:

“Tko to radi, tko ovdje pokušava uništiti to Božje Dobro? Odakle dolazi bolest, bolest na usjeve Zemlje? Uzmite što hoćete, bilo neki plod ili neko živo biće, Sotona stalno iznova pokušava sve to uništiti. Čak mu je uspjelo načeti čovjeka”

„Sotona, koji ekzistira na ovoj Zemlji, sve je poduzeo da uništi Dobro i Božje. “

„Gdje je Bog, tu je ljubav, gdje je Sotona, tu je rat!

U duhovnome, oba pola nalaze se jedan nasuprot drugome: Bog kao sam život i Sotona koji želi uništiti taj život. Njima su na raspolaganju vojske duhovnih bića i vodi se tvrdokorna borba.

Obje strane raspolažu s mnogo energije. Njihovo je biće Bruno Gröning opisao s jednostavnim riječima:

“Božja snaga nas izgrađuje, a đavolja, sotonska nas razara.”

Čovjek može u sebe primiti obje, i pustiti ih da djeluju, jednu da nas uzdiže i jača a drugu da nas uništava i oslabljuje. Pozitivna snaga nam donosi zdravlje, negativna bolest.

Bruno Gröning je rekao da bolest dolazi od zla, a nije kako

se često tumači – Božja kazna! Takve misli nazvao je lažima i energično ih je odbio. Bog ne kažnjava. Bolest je znak za naše pogrešne misli i djela. Ako se ukloni uzrok tome, onda će i njihovo djelovanje proći, a to je Božja volja.

„Bolest nije kako ljudi vjeruju Božja kazna. Može se usporediti s djetetom koje je napustilo roditeljski dom. Roditelji ga više ne mogu štititi, ne mogu ga čuvati od zla. Tako smo i mi napustili našeg Oca. Ne smijemo zaboraviti da smo i mi samo djeca Božja. Samo nam On može pomoći. On će nam i pomoći ako mi iznova nađemo put k njemu.“

Božje vodstvo

Bruno Gröning je stalno govorio o Božjem vodstvu i o sotonskom zavođenju. Dozvoli li čovjek Bogu da ga vodi, onda će ga na njegovu životnom putu dopasti sve dobro, Božje. Dozvoli li međutim da ga zavede zlo, dospjet će na put patnje. Mučiti će ga nesreća, žalost i brige.

“Čovjek mora doći u Božje vodstvo, bez Njega nema života.”

Čovjek iznova treba naučiti slušati svoj osjećaj, svoj unutarnji glas. Treba slušati Boga a ne ljude. Samo Boga. Bruno Gröning je to nazvao ljudskim instinktom. Na svom predavanju 31. kolovoza 1950., objasnio je:

“Čovjek je kratko rečeno izgubio svoj pravi ljudski instinkt, ne može ga se više voditi, niti s njime daljinski upravljati. Gospodin Bog je izgubio vodstvo jer su ljudi previše radili na tome, pa je rekao: ‘Samo izvolite!’ Znam da sam obvezan da ljudima to dam kao popudbinu, da odmah promijene stav, kako bi opet zadobili pravi ljudski instinkt. […]

Što radi i što je radio čovjek? Razarao! Zašto? Jer je doista podlegao Sotoni. To se ne bi desilo da je zadržao pravi instinkt.

68

Izgubio ga je i ja mu ga želim vratiti. Čovjek je tako nisko pao da bi mogao učiti od životinje. One su zadržale svoj instinkt.

Ja se nisam dao iskvariti. Kako su samo ljudi iskvareni! Tako mnogo knjiga! Sve to ne može uhvatiti korijena u njima. Netko piše o ovoj temi ovako a netko drugi drugačije. Što je ispravno? Samo se stvara zbrka. Mi, bi ljudi mogli učiti od životinja, i moramo naći put nazad da se ne pretvorimo u životinje, nego da iznova steknemo ljudski instinkt.

Uzmimo npr. štakora: s jedne strane šteti čovjeku a s druge strane je koristan. Nalazimo se na brodu. Zaprijeti li opasnost da brodić potone, štakori napuštaju brod 24 sata prije potonuća broda.

Dođe li negdje na zemaljskoj kugli do potresa, odnosno dok se još ništa nije desilo, pazite što rade životinje: one također bježe 24 sata prije iz takve okoline, svejedno je li se radi o psu ili mački. Mi trenutno to ne možemo razumjeti. Zašto? Zato jer smo izgubili svoj instinkt.

Daljinsko upravljanje - poznato nam je da se avionima, brodovima, oklopnim vozilima, automobilima i sličnim daljinski upravlja. Točno smo informirani o svim tim stvarima i o daljinskim upravljanjem igračkama. Znamo i da se s radio aparatom također može daljinski upravljati. Budući da se čovjekom više ne može daljinski upravljati, on više ne može od Boga, od Nebeskog ni dobiti ništa. Izgubio je kontakt s Njim.

Misli su duhovne snage

Bruno Gröning je često od svojih slušatelja zahtijevao da kontroliraju svoje misli i da primaju samo dobre misli. Bog i Sotona nisu samo izvori snage, nego i izvori misli. Oni neprekidno šalju misli: Bog dobre, Sotona loše. Čovjek ne može sam proizvoditi misli, kaže Bruno Gröning, nego posjeduje sposobnost primanja misli.

69

70

“Veoma je važno kakve misli čovjek prima jer misli su snage. Želi li čovjek dobro, pomaže mu Bog, želi li loše, pomaže mu Sotona.”

Čovjek nije bez ikakve volje prepušten svemu i svačemu. Sam odlučuje koje će misli podnositi, a koje neće. Ipak, izbor treba biti savjestan, a ne površan. Iza svake misli jest snaga; pozitivna misao daje snagu a negativna ju oduzima. Dobra vijest nas oduševljava a tužna obeshrabruje. Misli su duhovne snage. One u sebi nose snagu o kojoj današnji čovjek više skoro ništa i ne sluti. Misao nikla iz ljubavi može djelovati tako da se čovjek žrtvuje za drugu osobu, da život za nju. Misao nikla iz mržnje može čovjeka dovesti do toga da ubije drugog čovjeka.

“Stoga se čuvajte svake zle misli.”

“Dragi prijatelji, do danas biste trebali biti svjesni toga da ako ste primili samo jednu zlu misao, često ste ustanovili, da je pritom još više zlih misli ušlo u vas i da ste vi nakon svega govorili ružne riječi. Dakle sve što primite u sebe, morate i dati od sebe.“

“Primanjem samo jedne zle misli, postajete sluga zlu, doista postajete sluga Sotone. Dozvolite da vam se to kaže!”

Što može netko protiv depresivnih, sumnjivih, strahovitih misli, ili protiv misli koje nas sile na nešto, kako da se borimo protiv njih? Pojave se iznenada, iz ničega, napadnu nas i hoće nas posve obuzeti. Što onda?

Sotona želi čovjeka pomoću negativnih misli zavesti i skrenuti s Božjeg puta. On želi da se čovjek boji, da se ljuti, da sumnja u dobro i da se ogriješi o Božje zakone. Da bi to postigao, predočava mu kao da je čovjek loptica prepuštena lošim mislima i osjećajima koji se poigravaju njime. To je laž i prijevara.

Bog je čovjeka stvorio da sam odlučuje kako će misliti, govoriti i raditi. Preleti li neka loša misao pred njegovim nutarnjim okom,

71

on ju zasigurno može mirno i čvrsto odbiti. Ostane li pritom čvrst, zlo se mora maknuti i neće imati više nikakvu moć nad njim.

„Čovjek odlučuje sam, sa svojom slobodnom voljom o svojoj sudbini. Čovjek postupa po svojoj volji. Kakva volja, takva misao. Misao pokreće čovjeka na djelo.“

Bruno Gröninga nam na jednostavnom primjeru pokazuje koliko su misli važne. Kod gradnje kuće, prvi je poticaj zapravo želja da se sagradi kuća. Nakon toga misao postaje sve konkretnija, dok ne prodre u prvi plan. Do tada gradnja postoji samo u mašti budućeg kućevlasnika. Konačna gradnja je tek prvi korak na dugom putu, na kojem su potrebna bezbrojna razmišljanja i pripreme.

Isto tako je sa iscijeljenjem. Najprije mora postojati volja za ozdravljenjem, zatim se treba u mislima rastati od bolesti i primiti vjeru u ozdravljenje. Zadnji korak na tijelu jest iscijeljenje. To nije djelo ljudi već Božje milosrđe. Čovjek ga ne može zaraditi ali ga može postići.

Čovjek je duh

Bruno Gröning je svojim slušateljima objasnio stvarnu bit ljudi:

“Tko ste vi? Upitajte se. Nitko od njegovih slušatelja nije znao odgovor, osim što su izrekli svoje ime. To Bruno Gröning nije uvažio. Jeste li vaše tijelo?, istraživao je dalje. Mi prijatelji, promucali smo na ovo pitanje “da”, nismo znali bolji odgovor. Nato je došlo njegovo kategorično “ne” i dalje je uporno pitao: “Ustvari, tko ste vi?” Zbog naše šutnje, objasnio nam je da smo mi oduvijek duh, a ne tijelo. Samo, dobili smo na posudbu od Boga ovo tijelo za naš zemaljski život, primili smo ga kod rođenja, i predati ćemo ga zemlji kad budemo išli kući, k svom Ocu. Naša duša uspostavlja vezu između duha i tijela i odnosi sa sobom u zagrobni život dobra i loša iskustva. Duša je nositelj Božje

iskre, koja u trenutku kad se čovjek otvori u povjerenju omogućuje vezu s Bogom. Zatvori li se u nepovjerenju, veza s Bogom se prekida.”24

Dakle, tijelo nije tako bitno za čovjeka već je ono samo zemaljska obloga duha i duše. Stoga kad tijelo umre, nije sve gotovo kako to danas mnogi vjeruju, nego život teče dalje nevezan za tijelo.

Čovjek je duh, tijelo mu je Bog dao kao alat/sredstvo za zemaljski život. Konačna odluka ljudi jest korištenje tijela za dobro, s vjerom u pomoć, kako bi se dobre misli pretvorile u djelo. Radi slobodne volje, čovjek ima mogućnost i zlouporabe tijela, da krade, ubija i uništava. Po djelima se vidi tko je s kim u vezi, u čijoj se službi nalazi: u Božjoj ili u službi Sotone. To ne znači da je čovjek kao takav dobar ili loš, već:

“Čovjek jest i ostaje Božanski; on nikada nije vražji, nikada sotonski; čovjek nikada nije zao, ali napusti li Boga ili se sam zapusti, onda ga zlo može opteretiti. Posve ga obuzme i mora mu služiti. Od zla ne možemo očekivati ništa dobro! Kao i od Boga ništa lošeg!

“Ako je čovjek preslab, potpada pod djelovanje zla, pada sve niže, pa ne može ići dobrim putem uzbrdo jer mu nedostaje snage, pada i pada zlu u naručje prepustivši mu se. Ne dođe li sada netko tko će ga spasiti, pomoći mu i izvući ga odatle, onda je na neko vrijeme izgubljen. Otada će morati služiti zlu.“

Dužnost svakog čovjeka je držati svoje tijelo u redu. Svaka negativna misao, svaka zla riječ i svako zlodjelo, šteti tijelu. To znači da ako duh nije povezan s Bogom i prepusti li se negativnoj snazi, može doći do oboljenja tijela.

Otvori li se duh iznova za primanje Božje snage rezultat će biti iscijeljenje tijela. Zato je kod “Gröningove metode” vlastiti

72

________________24 Grete Häusler, Ovdje je istina ....Hier ist die Wahrheit…, S. 55.

duhovni stav uistinu odlučujući. Iscijeljenje se nikada ne smije obećati. Uvijek ovisi o čovjeku samom koliko će se otvoriti prema dobru i prihvatiti srcem Učenje Brune Gröninga. Liječenje tijela može samo pobijediti posljedice, ali ne može otkloniti uzrok. To može samo čovjek doživi li “veliki preobrat”.

Bog je najveći liječnik

Iscjeljivati može doista samo Bog, a nikako čovjek. Bog je najveći liječnik. Za Njega ne postoji neiscjeljivo i nema nemogućeg. Bruno Gröning je stalno govorio:

“Uzdaj se i vjeruj, Božanska snaga pomaže i iscjeljuje!”

Jedino što on očekuje od nekog tražitelja pomoći je spremnost da mu povjeruje, da vjeruje u Boga i u Njegovu iscjeljujuću snagu i da prihvati vlastito iscijeljenje. Ispuni li čovjek ovaj preduvjet onda mu Bruno Gröning može pomoći. Čak i kad je kod pojedinaca vjera slaba, on im nudi svoju pomoć:

"Ne možete li povjerovati već danas, onda ću to učiniti ja za vas, sve dok stvarno ne povjerujete. Ne molite li se danas jer ne možete, ja ću to učiniti za vas."

Tako se svakome može pomoći preko Brune Gröninga. Nitko nije isključen. Svima treba pomoći. Svi trebaju doživjeti spasenje. Neka ljudi ne dožive Boga kao suca koji kažnjava već kao dragog Oca. Svi su ljudi Njegova djeca, a On je njihov prijatelj i spasitelj.

Preko Brune Gröninga, čovjek iznova može doživjeti čuda: šepavi hodaju, slijepi vide a izmučeni se ponovno vesele životu. Bog je u svakom čovjeku najveći liječnik i pomagač. Ništa Mu nije nemoguće. Bruno Gröning je rekao:

“Ima mnogo toga što se ne da objasniti, ali ničega što se ne može dogoditi.”

73

Nagovoreni predmeti

Bruno Gröning je imao mnogo vrlina koje se ne mogu objasniti, samo se mogu opisati. Na primjer mogao je predmete ”nagovoriti”, a to znači da ih je mogao napuniti sa Heilstrom*. Tražiteljima pomoći, često bi davao “nagovorene” kugle od staniola, jer su one omogućavale bolji dotok Heilstrom*.

Kurt Trampler je o ovome fenomenu napisao:

“Gröning: ‘kad dotaknem jednu kuglu – malu poredbu našeg svijeta – tako se u nju ponovo vraćaju sve zrake, kojima je naša zemlja okružena pa to dovodi čovjeka u neiscrpnu vezu sa Nebeskim zrakama.’

Onda, onog trenutka, kad čovjek tu kuglu uzme u ruku, on spoznaje posve nov poredak/novu Regelung. Svi se centri u ljudskom živčanom sustavu pobuđuju, tako da se pokreće i optok krvi. Tako se prevladavaju sva oboljenja organa i zglobova, iscjeljujuća strujanja ih savladavaju, čak i onda kada se radi o teškim bolestima, kao npr. kod tuberkuloze. Dolazi čak i do promjena pršljena kralježnice i kostiju. Ne postoji ništa protiv čega se kugla ne bi mogla boriti.

‘Naravno’, Gröning prihvaća moju primjedbu, a to je da postoje ljudi koji su dobri i vjeruju, ali na početku ne znaju što da započnu s kuglom. Njihova greška je u nestrpljenju. Kod mnogih ljudi je osjećajni živac tako slab i otupljen da ga ponovo treba oživjeti. Mogu proteći minute i sati, dani i sedmice sve dok se započne strujanje novog života. Ali snaga iz kugle počinje iscjeljivati odmah, čim se kugla prvi puta dotakne, samo što to tražitelj pomoći u početku ne može osjetiti.’”25

Prozvani predmeti mogu se usporediti s antenama na zgradama. One omogućavaju dobar i neometan prijem Heilstrom*.

74

______________25 Kurt Trampler, Veliki preobrat Die große Umkehr, S. 82 f

Bruno Gröning je usporedio čovjeka sa radiom. Ako primatelj nije postavljen na frekvenciju određene stanice onda on ne može čuti prijem. Tako je isto i danas između Boga i čovjeka. Bog neprestano šalje Heilstrom*. Ako čovjek uključi svoj radio prijemnik na neku drugu stanicu onda on ne može primiti Božju poruku.

Ljudi se zadnjih stoljeća više ne znaju svjesno postaviti na prijem Božje poruke. Toliko su se udaljili od Boga da više ne znaju na kojoj frekvenciji On šalje poruke. Bruno Gröning daje putem ove frekvencije ljudima do znanja kako da svijesno prime Božju struju. Sebe je usporedio sa službenicom iz “telefonske centrale” koja zna telefonski broj Boga, te ljude izravno spaja s Njim.

O nagovorenim predmetima treba još reći slijedeće: Oni ne gube na svojoj snazi; još su i danas djelotvorni kao i za života Brune Gröninga. Tko uzme u ruke jednu kuglu ili nagovoreni predmet, i danas će osjetiti jaku struju koja izlazi iz njih.

Iscijeljenja se događaju i dalje

Još jedan nevjerojatan fenomen jest ovaj: Iscijeljenja se i dalje događaju, sve do današnjeg dana. Nisu prestala ni poslije smrti Brune Gröninga.

Godine 1952. On je osobno kazao:

”Svi ljudi moraju umrijeti, ja također. Tijelo će položiti u zemlju, ali ja neću biti mrtav. Tko me bude zvao, doći ću i dalje ću pomagati. Ali tada će svatko sam postizati pomoć i iscijeljenje.“

To se također ne može razumom objasniti. Medicinska ispitivanja dokazala su tu činjenicu. Više se to ne može zatajiti: Bog je odredio spas svakome čovjeku, a Heilstrom* ne ovisi o tijelu Brune Gröninga. Ona djeluje i dalje. Također,

75

76

on još i danas pomaže kao vjeran prijatelj. Njegova riječ važi i danas kao i ranije:

”Mogu i danas voditi svakog čovjeka, tako da ne odsrlja u neku nesreću. To i radim s ljudima koji kažu:

‘Prepuštam se u vaše ruke, vodite me do samog kraja.!’

Ja takvog čovjeka stvarno vodim samo dobrim putem, i čvrsto ga držim, da nikad ne dospije na pogrešan put.”

Životne mudrosti Brune Gröninga

Bruno Gröning je ključne izreke svog Učenja sažeo u nekoliko jednostavnih riječi. U njima su sadržani duhovni temelji i životne mudrosti u jednostavnom obliku. Thomas Busse je u Predgovoru svoje knjižice “Bruno Gröning – Životne mudrosti” napisao:

“Životna pravila koja nam je dao Bruno Gröning su stoga smjernice i uporišta na našem putu nazad prema Božjem redu, za svakog od nas kao i za cijelo čovječanstvo. To su jednostavne riječi čovjeka ispunjenog Bogom, koje svatko može razumjeti i poštivati.”26

Ovdje navodimo samo neke životne mudrosti i temeljne postavke Brune Gröninga. One nam daju naslutiti da njegovo Učenje ne obuhvaća samo aspekt iscijeljenja, već ga daleko nadilazi.

“Ljubite život – Boga! Bog jest posvuda.”

“Ljubi svog bližnjeg kao samog sebe! Nemojte nikog

_______________26 Thomas Busse, Bruno Gröning - Životne mudrosti. Skoro sve

slijedeće Životne mudrosti uzete su iz ove knjige Lebensweisheiten, Grete Häusler-Verlag, Wegberg, 1991, S. 5.

mrziti, nemojte se pretvarati niti činiti ikome išta loše! Svi biste trebali biti dobri, dobri jedan drugome. Trebate znati da ste svi jedno, bez obzira jeste li siromašni ili bogati. Nemojte nikada biti zavidni!”

“Pustite mržnju i zavist, nego živite onako kakvi jeste. Mržnja i zavist uzrokuju svađe i sukobe.”

“Postoji li neko pravilo po kojemu možemo usmjeravati svoj život? Da, ljubav prema bližnjemu.”

“Čovjek jest stvorenje ljubavi. Ono što je stvoreno u ljubavi, može samo živjeti u ljubavi (ljubav je Bog).”

“Svi smo mi djeca Božja i imamo samo jednog Oca, a to je Bog.”

“Dajem vam na znanje, da ste svi vi koji živite u ovom velikom Božjem svijetu djeca Božja. Jedini liječnik, liječnik svih ljudi, jest i ostaje naš Gospodin Bog. Samo On može pomagati. No pomaže samo onome tko nađe put k Njemu, ili onome koji je kako sam već rekao, spreman krenuti tim putem, primiti u sebe vjeru i živjeti s njom.”

“Ovdje na Božanskom putu nema neiscjeljivog, nema patnje i briga, postoji samo zdravlje, radost, veselje i pouzdanje.”

“Bog posjeduje sve ono što čovjeku treba. Čovjek je na to zaboravio.”

“Onako kako doživljavamo Božansko, kako primamo Božansko u sebe, tako ćemo se i osjećati, tada ćemo biti slobodni, tada ćemo živjeti onako kako je Bog odredio da živimo.”

“Želiš li doživjeti Božansko, moraš težiti k tome.”

77

“Kad čovjek ponovno uzmogne vjerovati u Božansko, tada će doživjeti spas na sebi i to kad vjeru počne provoditi u djelo.”

“Sotonsko djelo znači uništavanje, i rat – uništenje sveg Božanskog. Čovjek pokazuje sasvim otvoreno, da je potpao pod vlast Sotone. Rat je za sobom ostavio velike štete. Sve se one pomalo otklanjaju – vidite kuće itd. No nitko ne misli na izgradnju čovjeka, a ako i misli onda je to pojedinac protiv kojeg se drugi najžešće bore.”

“Duševno se izgrađivati znači da čovjek ponovno prima preko svoje duše, i tijela kojeg mu je Bog dao sve Božje poruke/Božju pošiljku snage.”

“Nemojte nikada slušati Zlo, Bog vam nije dao tijelo za to.”

“Ono što sijemo, to i žanjemo. To znači: Sve što čovjek odašilje drugima sa svojim riječima i djelima, vratit će se nazad k njemu: dobiti će ono što im šalje.”

78

3. poglavlje: Šarlatan ili čudotvorac?

Nakon njegovog prvog nastupa u Herfordu mišljenja o Gröningu su se jako podijelila. Jedni su u njemu vidjeli čudotvorca, a drugi šarlatana. Što je bila istina? Je li on bio milostiv Božji pomoćnik, ili je samo iskorištavao bijedu bolesnih?

Jedan biskup kao suvremenik

Evangelistički biskup dr. Hermann Kunst bio je 1949. godine izravno zatečen događajima koji su se zbivali oko vile Hülsmannovih. Bezbroj ljudi odavde i iz inozemstva molilo ga je za mišljenje o Gröningovom djelovanju. Nekoliko puta bio je i u osobnom kontaktu sa “čudotvornim doktorom”, a bio je član “Herfordske komisije za preglede”. U intervju, 10. svibnja 1991. godine, zauzeo je slijedeći stav o Gröningu:

“Nisam ga smatrao šarlatanom, ali danas nitko ne može zamisliti koliko je tada bio izluđen naš narod i koliko je bilo duševnih rana. Zbog toga su se nerijetko događale posve neobjašnjive stvari.

Naravno, ovo s Brunom Gröningom bilo je nešto posebno. Iz njega su bez sumnje izlazile snage koje bi kod ljudi prouzrokovale iscjeljenje.

S Brunom sam razgovarao ukupno četiri puta. Kroz razgovore sam želio doznati u čije ime on vrši svoju službu jer ne postoje samo Nebeske i Božje snage […] Bio je mišljenja da mu je Bog dao posebnu snagu koja uzrokuje iscijeljenja.

Inače, o njemu nisam stekao nikakav negativan dojam. Smatrao sam ga ozbiljnim čovjekom. U našem razgovoru nije bilo nikakvih poteškoća. Razgovarali smo na poseban način, jer je on radio poseban posao.”

79

Na pitanje je li Gröning za svoje djelovanje uzimao novac, ili je tim trgovao, on je odgovorio:

“Ne! “O tome se ustvari samo govorilo. Ja nisam doživio niti jedan slučaj da mi se u povjerenju reklo kako je Gröning uzimao novac ili ga je zahtijevao. To bi me, naravno, upozorilo.

Samo sam čuo da je na stolu bio jedan tanjur u kojega se moglo nešto staviti, ali on ni za što nije molio, niti je što zahtijevao. Barem ne u okolini koju ja poznajem.”

Kao opunomoćenik vijeća evangelističke crkve sa sjedištem u Saveznoj Republici Njemačkoj, pismeno se izjasnio 23. srpnja 1957. godine, o radu “Herfordske ispitne komisije”:

“Ispitna komisija se ozbiljno prihvatila svog posla. Vodila je raspravu sa Gröningom, te je zahtijevala da se iscijeljeni predstave. Ispostavilo se da gospodin Gröning nije pregledavao nikoga tko bi mu došao. Nije mi bio poznat niti jedan slučaj da je Gröning dotaknuo nekog pacijenta. Također mi nije bilo poznato da je pokušavao nagovoriti bolesnike da odustanu od pomoći školske medicine. Nije propisivao ljekove. Njegove očite uspjehe mogu jedino objasniti činjenicom da je bio neopisivo nadaren i tako bi djelovao na psihičke komponente bolesti. Time ja objašnjavam uspjehe postignute kod reumatičkih tegoba i kod posebnih želučanih tegoba.

Za vrijeme razgovora s bolesnicima iz njega je zračila odlučna snaga koja bi rijetko kada ostajala bez učinka.

Posebno mi je ostao u sijećanju jedan slučaj iz moje vlastite općine. Dječak, otprilike petnaestogodišnjak, patio je od jake astme. Zbog velikih poteškoća s disanjem godinama se dizao noću po dva ili tri puta. Jedne večeri stajao je u dvorištu kuće sa čijeg balkona je Gröning govorio velikoj masi ljudi. Dječak se nije osobno susreo s Gröningom, ali od tog trenutka, dječak je prestao patiti od astme.”

80

O hadelberškim ispitivanjima

Je li Gröning čudotvorac ili šarlatan, trebale su konačno po jasniti hajdelberška ispitivanja. Trebalo je očima nauke dokazati njegove sposobnosti. Prof. dr.H.G. Fischer je 28. kolovoza 1949. u časopisu “Revue” pod naslovom “Bruno Gröning nije šarlatan” izjavio prve privremene rezultate ispitivanja:

“Varalica ili čudotvorni liječnik?”Bruno Gröning nije šarlatan, nije hipnotizer, nije

čudotvorni doktor nego nadaren neliječnički psihoterapeut (duševni liječnik). Trudi se da iz dječje prirodnog i vjerski utemeljenog osjećaja pomogne čovjeku u njegovim duševno uzrokovanim patnjama, time što pomaže takvim ljudima da izbace iz sebe sve svoje patnje koje se najčešće “organski” manifestiraju. On nipošto ne misli o sebi da je prorok ili mesija, ali ima vjerujuću misijsku svjesnost.

Što je psihoterapeut?Psihoterapeut - u Njemačkoj, a tu ih ima vrlo malo jer je

za takav posao potrebna naročita sklonost i dugotrajno obrazovanje, što u Njemačkoj još uvijek nije regulirano - obavlja liječničku praksu na temelju medicinskog i psihološkog studija ili kao laik u suradnji s nekim liječnikom.

Gröning ima naglašenu darovitost za psihoterapeuta. No do sada se još nije sprijateljio s metodikom psihoterapije pa odatle i njegove poteškoće u iscjeljivanju, od odgovorne i stručne strane. Gröning pati i zbog poteškoća koje mu stvaraju ograničeni i površni psihoterapeuti liječnici, zainteresirani samo za tjelesnu stranu bolesnika.

Posjeduje li Gröning neku naročitu duševnoiscjeljujuću nadarenost i tehniku?

Da, njegova odlučujuća osnovna nadarenost je njegova natprosječna duševna sposobnost uživljavanja u druge ljude. To je povezano s prirodnim talentom za uspješno liječenje.

81

Obje nadarenosti izviru iz njegova optimističkog pogleda na druge ljude kao na neposredno uvjetovana bića koja su usto potpuno određena svojim jasnim i sigurnim životnim stavom. Sve te nadarenosti veoma su bitne za jednog psihoterapeuta, a kod njega su očigledno veoma zastupljene.”

Ovaj iskaz je jasno pozitivan! Uspješnost Brune Gröninga je potvrđena. Međutim, medicinari nisu priznali srž njegova djelovanja. Pokušali su ju svrstati u psihoterapijsku kategoriju ali su previdjeli da se radi o moći koja djeluje na razini višoj od suvremene medicine ili psihoterapije.

Znanstvenici su doduše ustanovili da su im neki aspekti Gröningova djelovanja ostali nepristupačni ali nisu bili spremni priznati da su njegove sposobnosti nadilazile medicinu. Tako je prof. Fischer nastavio sa izlaganjem svog stava:

“Je li zabrana iscjeljivanja opravdana?Do zabrane je očigledno došlo zbog izvjesne bespomoćnosti

u odnosu na masovnu navalu tražitelja iscijeljenja. Ona se oslanja jednim dijelom na nerazumijevanju školskih medicinara za svaku duševno-liječničku znanost. Iz toga proizlazi da se kod ispitivanja Gröningovih sposobnosti i dokazivanja njegovih iscjeljujućih snaga tražilo iscjeljenje od čisto organskih bolesti a čak i od bezizglednih oboljenja. S druge strane, zabrana se temeljila na opravdanoj sumnji protiv iscjelitelja laika s nedovoljnim jamstvom, koji nema pregled nad granicama svojih iscjeliteljskih sposobnosti.

Kakav je naš stav prema dozvoli iscjeljivanja za Gröninga?Gore spomenute sumnje još uvijek onemogućavaju

Gröningu dobivanje bezuvjetne dozvole za rad, usprkos načelnom zauzimanju za to da mu se dopusti obavljanje njegova životnog cilja. Iz dosadašnjeg zajedničkog rada s njim, imamo dovoljno razloga vjerovati da se Gröning može u zajedničkoj suradnji s liječnicima obrazovati za psihoterapeuta. Usto je nužno ne ograničavati ga dalje sa zabranama. Bilo bi svrsishodno da se tražitelji iscijeljenja

82

obraćaju nekome tko je spreman dozvoliti Gröningu suradnju u njegovoj ordinaciji. Dakle mogućnosti bi mogle proizaći iz zajedničke suradnje Gröninga s razumnim liječnicima poslije hajdelberških ispitivanja, ali bi se one u interesu nauke i bolesnika ipak trebale produljiti na neko vrijeme, barem za jedno tromjesečje.

Je li razumljivo to što je Gröning bio i ostao toliko tražen?Da, Gröning je u mnogobrojnim slučajevima, kako se to

pokazalo i u Heidelbergu imao iznenađujuće i začuđujuće brze uspjehe. Otkrio je široj javnosti do sada nepoznatu patnju našeg vremena. Već bi samo po tome bio iznimno zaslužan. Znanst-vena procjena pisama upućenih Bruni s potresnim opisima bolesti dokazala je nemoć medicine pred svim tim bolestima.

Cilj predloženih stručnih mišljenja i svih napora u tom pravcu nije bio samo znanstveno preispitivanje i pojašnjenje Gröningovih “čuda”. Trebalo je pridonijeti i više, da mnogobrojni bolesnici o kojima je ovdje riječ ne lutaju više neizlječeni od liječnika do liječnika. Trebalo je spriječiti njihovo očajavanje nad medicinom i svojom sudbinom jer bi ih to dovelo u još teže stanje.

Jesu li unatoč tome Gröningova iscijeljenja predstavljala čudo?

Na to se može odgovoriti samo na jedan način. Sva njegova iscijeljenja su kako smo pokazali, jasno objašnjena i razumljiva. No kao i svako ozdravljenje, ona konačno uvijek ostaju – čudom.

(Shvaćanje gospode prof.dr. H.G.Fischera i diplom - fizičara R. Gernera – za javnost)”

Srž Gröningova djelovanja nespoznataUsprkos pozitivnom osnovnom stavu, nije dano konačno

stručno mišljenje, a to je bilo veoma opasno po Gröninga. Grete Häusler je izjavila u svojoj knjizi: “Ovdje je istina o i oko Brune Gröninga”, o hajdelberškim ispitivanjima slijedeće:

83

“Premda su ustanovljene naročite sposobnosti Brune Gröninga, ipak se prelazilo preko glavne točke njegova nastupa i djelovanja. Nije se shvatilo da u srži Gröningova stava prema njegovim bližnjima jest shvaćanje kako je čovjek cjelokupno djelo Božje i da ga treba shvatiti kao takvog – to je neopisivo važno za uspješnost svih njegovih iscijeljenja. Ova nerazumijevanja također objašnjavaju i svu odbojnost prema Bruni Gröningu.

Iako službeno priznati liječnici i psihoterapeuti nisu mogli pomoći ljudima u najvećim nevoljama, oduzeli su im i posljednju nadu u iscjeljenje preko Brune Gröninga time što su predložili da su ga voljni obrazovati u okviru neke liječničke prakse uz nekog pouzdanog psihoterapeuta.

Takvo rješenje ne bi nimalo koristilo mnoštvu neizlječenih. Kada bi on stigao djelovati da je prihvatio taj njihov prijedlog?

Objektivna kritika trebala je spoznati da je Bruno Gröning mogao djelovati sposobnostima i znanjem koje nije bilo moguće shvatiti s analitičkim načinom razmišljanja, a i u pozitivnim okolnostima prirodne znanosti bio je daleko nadmoćniji. Hajdelberški stručnjaci nisu mogli shvatiti fenomen Brune Gröninga.

Takav je bio i rezultat prvobitnih dobronamjerno započetih ispitivanja o Bruni Gröningu, dakle negativan. Odluka po kojoj Bruni Gröningu treba uskratiti dozvolu kao laičkom lječitelju, jer navodno nije zajamčena pouzdanost naknadne brige oko njegovih pacijenata, bila je za njega kobna. Donesena je na temelju razmišljanja liječnika o vlastitom ugledu i iz straha pred vlastitim položajem, jer je obrazloženje bilo dovoljno prozirno. Tko je od njih mogao garantirati izliječenje svojih bolesnika i daljnje održavanje dobivenog zdravlja? Jesu li oni bili gospodari zdravlja i bolesti, života i smrti?

Znanost nije do dan danas bila u stanju objasniti skrivenu povezanost zdravlja i bolesti, života i smrti. Bruno Gröning je očigledno bio jedan od rijetkih upućenih s natprosječnim znanjem o tim tajnama. Kad bi stao nasuprot nekoga,

84

spontano bi znao je li moguće pomoći takvom čovjeku, i ima li on snage ostati zdravim nakon svog iscijeljenja. Bruno bi nepozvan i upućen dolazio uvijek tamo kad bi neki njegov štićenik zatrebao pomoć. Upravo ga je ta sposobnost činila naročito pouzdanim u skrbi za ljude koje je iscijelio.”27

Hajdelberško stručno mišljenje

Tijekom prvih sudskih procesa 1951. godine, iz Heidelberga je zatraženo “vrhovno vještačenje” o Gröningu. Ono je trebalo pojasniti smatra li se njegov način liječenja lječiteljskim liječenjem ili psihoterapijom.

Vještačenje je napisano 24. listopada 1951. godine i nije bilo ni u kakvoj vezi s ispitivanjima iz 1949. Bilo je posve suprotno u odnosu na prosudbu profesora Fischera, dajući posve negativnu sliku o ličnosti Brune Gröninga. Sve je to bilo postavljeno samo na temelju uvida u spise dostavljene od suda. Stručnjaci nisu držali potrebnim ni da se susretnu osobno s Gröningom. Sudili su o karakteru i ličnosti čovjeka a da ga nikada nisu susreli.

Čini se da je cijelo vještačenje bilo usmjereno samo na to da onemogući daljnje djelovanje Brune Gröninga. Došlo je do mnogobrojnih klevetničkih i pakosnih preokreta koji su u pravnim krugovima izazvali skepsu, pa ih je sudac u svojoj presudi nazvao jednostranima. Bruno Gröning je tada napisao:

“Stoga, sud nije ni mogao ništa započeti s ovim vještačenjem jer iz njega nije mogao razabrati odgovore na postavljena pitanja. Ovo mi je vještačenje samo još jedan dokaz o tome koliko mi je negativna strana ipak dobro došla te se nije ostvarila njihova namjera da se upustim s njima u neki trgovački odnos, onako kako su ta gospoda to zamislila.

85

______________27 Grete Häusler, Ovdje je istina...Hier ist die Wahrheit…., S. 81 f

Vještačenje je potpisao zeleni stol, ali u njemu je sadržano i sve ono negativno što se o meni nakupilo na sudu, bez ikakvih prethodnih pojašnjenja. S ovim se vještačenjem, tzv. stručnjaci nisu nimalo proslavili nego su samo još jednom pokazali kakvih sve ljudi ima. Osim toga, s time se nije proslavila ni medicina ni psihoterapija. Razumljivo je samo po sebi da ja ne pripadam tim ljudima koji sve trpaju u jednu vreću, jer se ovdje radi o odstupanju koje je ipak moguće uočiti pomnijim promatranjem.

Postupkom gore navedene gospode, medicine i psihoterapije, tisak je tek sada imao pravu priliku osvijetliti i negativnu stranu svog raspoloživog materijala“.

Bruno Gröning i medicinski stručni pojmovi

Bruno Gröning je često bio oštećen time što se njegovo djelovanje dokazivalo uz pomoć standardnih medicinskih stručnih pojmova. Nisu samo medicinari nego i laici prikazivali njegovu ‘metodu iscjeljivanja’ kao ‘liječenje’, a tražitelje pomoći kao ‘pacijente’. To se događalo uglavnom iz neznanja, jer su ustaljeni pojmovi prenošeni na jedan neobičan fenomen. Govorilo se da je to tobože nevažno i sporedno, ali ipak: u velikom sudskom postupku takvo izvrtanje riječi bilo je za njega kobno.

Znanstvenici i svjedoci skloni njemu nazivali su njegovo djelovanje ‘liječenje pacijenata’. Tako je ispočetka bilo ocijenjeno da se bavio liječničkom znanošću u smislu Zakona o laičkom liječenju. Ni obrana na sudu nije tu vidjela nikakve razlike. Gröningovo objašnjenje, da nije on taj, nego ‘Ono’ što iscjeljuje - bilo im je samo smiješno.

Jasno se vidi koliko su medicinski pojmovi štetili Bruni Gröningu. Da je na sudu priznato kako on ne obavlja nikakvu liječničku djelatnost u smislu Zakona o lječiteljskom liječenju, već da ljudima samo otvara pristup k Božjoj spasonosnoj snazi, optužba bi potpuno izgubila na težini pa bi postupak morao biti obustavljen.

86

Gröningov duhovni način iscjeljivanja

Berlinski liječnik i voditelj “Saveza za unaprijeđivanje duhovnih načina liječenja e.V.”, dr. med. Joseph Gemassmer, dao je 17. travnja 1955. godine stručno mišljenje o Bruni Gröningu. Protumačio je fenomen Gröninga u smislu duhovnog načina liječenja. Evo nekoliko izvadaka iz njegova stručnog mišljenja:

“Moj odnos prema Bruni Gröningu određen je doživljajem iscijeljenja. Ona su za mene dokaz da iz fenomena Gröning proizlazi iscjeljujuća snaga.

Kakve je vrste ta snaga, drugo je pitanje. Činjenica je da je ona tu i da svog nositelja obvezuje na davanje snage, jer ako duhovni iscjelitelj ne koristi tu spasonosnu snagu, time će uništiti svoju imanentnu sposobnost iscjeljivanja.

Senzacionalna strka oko Gröninga bila je vrijedna žaljenja pa je bilo nužno da vlasti prekinu takav metež. Stoga nam je bila dužnost iznaći neki oblik koji bi omogućio urednu, jasnu i sređenu iscjeljivačku djelatnost. Potpuno sam svjestan poteškoća ove situacije, međutim, moram ukazati na to da predstoji kriza zakona:

1. Ako netko zna za pomoć koju jedino on može pružiti, a uskrati ju, smatrat će se krivim za nehotičnu tjelesnu povredu.

2. Kad bi neki bolesnik mogao dobiti pomoć od nekog iscjelitelja koju ne može dobiti ni od koje druge strane, a javno zakonodavstvo spriječava bolesnika u dobivanju takve pomoći, smatra se da je vlast kriva za tu nehotičnu tjelesnu povredu.

3. Zdravstvene vlasti dužne su spriječiti nerede masovnog skupljanja i dužne su bdjeti nad čistom iscjeliteljskom djelatnošću.

Pošto je staleška organizacija liječnika vršila na liječnike moralni pritisak u smislu da ne surađuju zajedno s Gröningom te da mu se uskrati dozvola za iscjeljivanje,

87

zdravstveno zakonodavstvo je spriječilo skladan Gröningov rad. No unutarnje snage u samom Gröningu nisu samo djelovale s velikom energijom prema van, na druge bolesnike, već su se ispoljile i na njemu samom. One bi ga uništile da nije poslušao svoj spasonosni nagon preko kojeg je njime vladala jedna viša sila.

Međutim, da se nekome ne omogući nijedan način ispoljavanja svoje prasnage na harmoničan način čija je vrijednost iscjeljivanja dokazivana po tisuću puta, jest odgovornost o kojoj će suditi zakon duha.

Gröning je međutim pružio obilje takvih usluga, a tisuće pisama svjedoči o tome; ta svjedočanstva koja ipak nekako treba vrednovati.”

Kroz Gröninga djeluje Božanska snaga

Grete Häusler u svojoj knjizi: “Ovdje je istina o i oko Brune Gröninga” zauzima stav o Gemassmersovim dokazivanjima. Usprkos dobroj namjeri, ona vidi i nerazumijevanje Gröninga:

“Čini mi se čudno kad dr. Gemassmer piše: ‘Ovi događaji su mi dokaz da iz fenomena Gröning proizlazi spasonosna snaga. Kakve je vrste ta snaga, drugo je pitanje. Činjenica je da je ona tu i da svog nositelja obvezuje na davanje snage.’

Koliko znamo, postoje dobre i zle snage. Čak je vrlo važno da ovo drugo pitanje shvatimo veoma ozbiljno. Ovdje u životu važno je pustiti djelovati samo dobru, najbolju snagu, te onemogućiti djelovanje onoj drugoj rušilačkoj, razornoj snazi. Tko je u sebi doživio tu snagu, zna da je Bruno Gröning imao pravo kad je rekao: “Božja snaga pomaže, iscjeljuje”.

Kad dr. Gemassmer govori o senzacionalnoj strci i metežu oko Brune Gröninga, te kad smatra nužnim uplitanje vlasti i obvezu zdravstvenih vlasti da spriječi ponavljanje

88

masovnih nereda okupljanja, pa im i dosuđuje pravo bdijenja nad urednom izlječiteljskom djelatnošću, smatram to posve pogrešnim.

Uvjerena sam da u budućnosti mora biti obrnuto. Da su vlasti u Herfordu i na Traberhofu upotrijebile javne organizacije za smještaj ljudi, onda nikada ne bi nastale smutnje. Bruno Gröning se je još i branio od ljudi koji su na njegovu iscjeljivanju htjeli zarađivati. Da je dr. Gemassmer doista htio pomoći Bruni Gröningu, morao je procijeniti ova zbivanja tako i nikako drugačije.

Bruno Gröning je znao što hoće. Bilo mu je stalo samo do legalnog djelovanja. Želio je i nastojao je osnovati iscjeliteljske centre u kojima bi surađivao s liječnicima. Zgrada, osoblje, organizacija, sve je bilo spremno, ali nije dobio dozvolu jer je bio Gröning”.28

Protiv materijalističkog načina razmišljanja

Još jedno stručno mišljenje predočio je dr.med. Wilhelm Beyer. Evo nekoliko izvadaka iz njega:

“Suština i vrijednost iscjeljivanja duhovnom snagom jest još uvijek žestoko osporavana i stoga je svaki duhovni iscjeljitelj otpočetka osuđen na nepovjerenje. To se osobito događa od strane liječnika, što se može lako objasniti materijalističkim načinom razmišljanja u znanstvenoj medicini.

Školskoj medicini je neshvatljivo da se stanje nekih tuberkuloznih pluća poboljša ili potpuno iscijeli uz pomoć duhovne snage. Čak i ako se uopće i prizna da duhovno djelovanje ima izvjestan utjecaj na zdravlje, onda se ono smatra mjerodavnim i uspješnim samo u okviru duševnog,

89

______________28 Grete Häusler, Ovdje je istina...Hier ist die Wahrheit…, S. 145

pa se takvo djelovanje naziva ‘sugestijom’, što otprilike treba značiti da se tu zapravo ne radi o pravom djelovanju već o ‘umotvorini’ (umišljanju). Medicini je neshvatljivo da se organske promjene tjelesne supstancije mogu putem duhovne snage iznova dovesti u red. Znanstvena medicina to uporno smatra neodgovornim pokusom s posve neprikladnim sredstvima kad god neki iscjelitelj želi iscijeliti bolesnika od tuberkuloznog razornog djelovanja u plućima pomoću duhovne snage.

U cilju suzbijanja bolesti, znanstvenoj je medicini tijelo polazna točka svih njenih promatranja i krajnjih zaključaka. Opipljiva tjelesna supstancija pristupačna je znanstvenom istraživanju, ali kemijsku pretvorbu građe nije nimalo lako shvatiti. Međutim, nastoji ju se spoznati putem kemijskih i fizičkih zakona. Stoga se fizičkim putem i pomoću kemijskih i biljnih preparata nastoji suprotstaviti bolesnim poremećajima i to se smatra jedinim mogućim znanstvenim i sigurnim putem.

Ono što znanstvenoj medicini nedostaje jest jedno bliže znanje ili barem upotrebljiva predodžba o suštini života koja ne djeluje samo unutar organizma i u okviru njegova održavanja, već ona ispunjava i tvori duševno-duhovno biće čovjeka.[…]

Životna snaga čovjeka je dakle graditelj njegova tjelesnog organizma i kao takva je jedina osposobljena i opunomoćena da iznova ukloni stupanj nereda nastalog u organizmu. Polazeći od ove nesumnjive činjenice, prepoznajemo da su nam svi poznati liječnički i laički napori izlječenja samo pomagala u životu koji je jedini pravi ‘majstor’ graditelj, da bi mogao obavljati svoj izgrađujući zadatak obnove u što boljim i povoljnijim uvjetima. Napusti li ovaj graditelj svoj posao, tada ni najmarljiviji, ni najsposobniji pomoćnici neće više podupirati nastavak ove izgradnje.[…]

Smisao i suština svakog duhovnog tretmana jest uvećati životnu snagu bolesnika i tako ga osposobiti za uspješno djelovanje u smislu ozdravljenja. […]

90

Već tri i pol desetljeća, dobro poznavajući područje duhovnog iscjeljenja iz vlastitog iskustva, daleko sigurnije procjenjujem ličnost Brune Gröninga nego li netko drugi koji u ovom području nema iskustva, pa je stoga taj drugi neznalica ili je u najmanju ruku nesiguran. Moje mišljenje o njemu ne temelji se samo na mnoštvu izvješća iz tiska punih proturječja; ja sam ga također više puta osobno susreo. Upoznao sam ga kao čovjeka najboljih htijenja i posve nesebičnih namjera. Uopće ne sumnjam da je raspolagao naročitim sposobnostima. […]

Poznat mi je kao čovjek dobrih iscjeliteljskih sposobnosti i nesebičnih namjera. Prema tome, sa stručne strane ne postoje nikakva protivljenja tome da mu se dopusti potvrđivanje svojih sposobnosti na dobrobit mnogih kojima se može pomoći.“

Gröning djeluje na čovjeka u cjelini

Ovdje je uspostavljena veza između obje komponente Gröningova djelovanja, veza u znanstveno-obilježenoj strukturi razmišljanja našeg vremena, kojoj su dodijeljene dvije različite razine: zdravlje za tijelo i zdravlje za dušu. Djelovanje Brune Gröninga njih uopće ne razdvaja. Njegov je izričit cilj bio – vratiti ljude na Božji put.

Sva bijeda nastale svađe oko fenomena Gröning proizlazi iz razdvajanja tijela od duše. Za ozdravljenje duše nadležna je crkva, a za blagostanje tijela liječnik. Tako se ovdje radi o dva međusobno neovisna i razdvojena cilja.

Iz toga prisilno proizlazi kako se društvo zatvoreno u takve strukture razmišljanja veoma teško nosilo s time. U koju ga domenu treba svrstati, u medicinu ili u religiju? Njegova su predavanja bila vjerski obilježena, ali njegovo djelovanje upadalo je u oči zbog silne količine iscijeljenja. Dakle, pokušavalo ga se uhvatiti u zamku putem medicinskih kategorija. Dapače, čak su i dobronamjerni stručnjaci poput

91

dr. Gemassmera i dr. Beyera, opisali njegovo djelovanje pomoću medicinskih pojmova. No ni oni nisu mogli pravedno suditi o njemu.

Fenomen Gröning moguće je shvatiti samo ako se u vlastitom umu prevlada jaz između tijela i duše. Oboje su dijelovi jedne cjeline i pripadaju nerazdvojno skupa. Duša utječe na tijelo jednako kao i što tjelesno zdravlje utječe na dušu.

Djelovanje Brune Gröninga usmjereno je na čovjeka u cjelosti, te nije ograničeno na tijelo ili dušu. Stoga se njegova djelovanja i ne mogu objasniti pomoću shvaćanja, koja izviru iz takvih ograničenja.

Gröning i medicina

U prvom izdanju knjige “Spas doživjeti, to je istina”, liječnik Matthias Kamp, uspoređuje medicinski način liječenja s djelovanjem Brune Gröninga:

“Usporedio sam bogatstvo misli Učenja Brune Gröninga sa školskom medicinom.

1. Od ključne je važnosti temeljna spoznaja Brune Gröninga da je bolest zlo i da dolazi samo od zla, te da ju može nadvladati samo ono Dobro, Božansko. Medicinari su se, nakon sve većeg gubljenja veze s nutarnjom spoznajom trudili da se fenomenu bolesti približe s pomoću sredstava egzaktnih prirodnih znanosti: poput fizike, kemije, matematike. Neposredno, intuitivno spoznavanje suštine bolesti kojim gospodin Gröning suvereno vlada zamijenilo je posredno spoznavanje bolesti. U središtu medicinske spoznaje stajao je uvijek samo eksperiment, znanstveno kontroliran pokus. Misli o dobru i o zlu, kao o ključnim snagama, pristupačnim samo nutarnjoj spoznaji izgubile su svaki odnos sa bolešću i zdravljem. Potpuno su marginalizirane kao sastavni dio razmatranja o moralu.

92

2. Posvemašnja temeljna razlika između Gröningova Učenja i pristupa školske medicine vidi se na pokusima jednako kao i u pristupu k bolestima. Jedna se bavi bolešću i nakon temeljite analize nastoji ju liječiti time što nastoji koristiti različite supstancije i metode da bi zadržala ono najbolje. U većini slučajeva, danas najučinkovitiju supstanciju zamijenit će nakon opsežnih istraživanja i dugogodišnjih pokušaja neka još bolja metoda i neki još bolji lijek.

Bruno Gröning je bio protiv svakog oblika pokusa. Uvijek je ukazivao na to da se u pokušavanju uvijek skriva sumnja, vjera u mogući neuspjeh. Znao je da se samo u ciljno usmjerenim mislima punim vjere nalazi snaga kojom se duhovnim putem može postići iscjeljenje. Tako je stalno iznova opominjao liječnike da dok propisuju lijekove čvrsto vjeruju u uspjeh, kako bi se očitovala snaga misli uvjerenih u uspješnost liječenja.

3. Iz svega toga proizlazi treća bitna postavka. Stalni momenti u školskoj medicini su pokušaji i liječenje bolesti. Sve metode, terapeutska polazišta i lijekovi veoma su se mijenjali tijekom vremena. Pogrešno je vjerovanje kako su ove promjene nakon stogodišnje povijesti suvremene medicine sada okončane. Naprotiv: pogled u sve veći i veći broj medicinskih publikacija, gotovo nesaglediva podjela na specijalna područja jasno pokazuje kako se stvari kreću posve drugim smjerom.

4. Učenje Brune Gröninga može stati na četvrtinu stranice DIN A4 formata. Ono jest i uvijek će ostati nepromjenjiva cjelina koja svakome u posve osobnoj nevolji može pružiti pomoć i iscjeljenje. Ovdje nema nikakvih prepirki oko teorije, nikakvih novosti, jer ovo Učenje jest zakon o prvobitnom življenju. Čini li nam se to pretjeranim, onda je najbolje da se sami u to uvjerimo!

Kod gospodina Gröninga, vrsta bolesti nije bitna. Tipično medicinski način postavljanja dijagnoze, diferencijalne dijagnoze i daljnjeg plana liječenja otpada u cjelosti. Gospodin Gröning zna da to opterećenje potječe iz samo jednog izvora,

93

naime od Zla, kao što smo to već gore spomenuli. On također zna, da iscijeljivati može samo Dobro u obliku Božje Heilstrom*. Tako je kod njega izlišan - a vjerujem da to ne mogu u dovoljnoj mjeri naglasiti, svaki tretman i bavljenje s bolešću. Njegov cilj je samo da čovjek otvori svoje srce, kako bi primio u sebe ono Dobro, ovu Božju snagu. To je glavni cilj svih njegovih napora, da tražitelj pomoći primi u sebe vjeru u Božju Svemoć i vjeru u djelovanje ove snage, kako bi ona uopće mogla djelovati. Njemu je posve nevažna bolesna noga ili rak, ne zanima ga ni vrsta naših briga, sasvim je nevažno radi li se o psihozama, endogenim depresijama ili samo o neurotičkom poremećaju ličnosti. Imenovanje bolesti jest radno područje medicine. Ne, kod gospodina Gröninga se radi o otvorenom, poniznom molećivom srcu koje se predaje ovoj snazi puno uzdanja poput djeteta i odvaja se od svakog opterećenja.

Želim posve ozbiljno upitati sve svoje kolege koji su ga pedesetih godina htjeli podvrgnuti paragrafima o laičkom liječenju, kakve to veze ima s medicinskim načinom liječenja? Gdje to oni vide i najmanji znak tretmana u bilo kakvom obliku? Radilo se jednostavno o navici tog vremena jer si ljudi naprosto nisu mogli predstaviti da iscjeljenje mogu dobiti i nekim drugim načinom a ne liječničkim tretmanom. […]

U središtu Gröningova Učenja nalazi se vjera […] u spasenje pomoću Božje snage. Put k iscijeljenju je stoga posve duhovni put. Duša se čisti od Zla, kao posljedica toga polako nestaju i simptomi na tjelesnoj razini.”29

Gröning s aspekta: na granici znanosti

Josef Hohmann istraživao je fenomen Gröninga u jednom spisu iz 1956., sa stajališta povjesničara i znanstvenika koji se bavi s pojavama na granici znanosti:

94

______________29 Grete Häusler (Hrsg.), Spas doživjeti...Das Heil erfahren, …, S. 62 ff

“Tako iz mojih izlaganja, jasno proizlazi slijedeće:1) Gröning je veliki mističar i izravno je u nutrini duše

spojen s nadnaravnom snagom. Poznaje snagu dobroga, a i moć zla. Bog mu je dao u zadatak da prenosi Dobro čovječanstvu, da ga približi Bogu i da obnovi ovaj svijet. Drži predavanja poput onih kakve drži poznati svećenik iz Amerike, kako ih drži misija propovijedanja u šatoru, dobivajući čak potporu gradskih i državnih vlasti i naplaćujući neki sitni iznos za ulaznice. Ne razumijem zašto se gospodinu Gröningu ne dosudi isto pravo.

2) Kroz njega struje fenomenalne snage, koje nisu dio njegove prirode, već mu stalno pritječu iz nadnaravnog svijeta. Dakle treba utvrditi kako iz njega istječe i bez njegova truda i naročitog tjelesnog stava ova iscjeljujuća snaga. On je pritom posve pasivan. Djeluje poput transformatora, poput električnog vodiča. Tražitelji pomoći se pune energijom i bez njegova djelovanja, oni primaju struju. On nikoga ne pita za bolesti, nikada ne daje uputstva.

Bruno Gröning jest poseban slučaj, njegova iscijeljenja su posve onkraj uobičajenog načina liječenja. On je samo sredstvo jedne više sile, jedne više volje. On je posrednik između nas i nadnaravnog, kao što su nekoć bili proroci, i on to ne može odbiti, niti se uskratiti ovoj nadnaravnoj sudbini, čak ni kad mu prijeti cijelo Zakonodavstvo, jer on ne može priznati paragrafe o liječenju zato jer ne može niti ne smije isključiti Heilstrom*. […]

Da skratim:Ogroman broj neshvatljivih uspješnih čudesnih iscijeljenja

i moji prikazi, jasno osvjetljavaju Gröningovu osobu na slijedeći način:

1) Gröning jest izvanredan fenomen, znanstveno neshvatljiv.

2) On je transformator natprirodnih snaga i stoga sredstvo jedne više sile.

3) Ne može ga se optužiti ni za kakvo liječenje jer se ponaša posve pasivno.

95

4) Čudesne uspjehe ne postiže izravno već neizravno, kao medij određen od Boga, stoga njegov neutralni mirni stav nema ničeg zajedničkog s prakticiranjem liječenja u uobičajenom smislu.

5) Ne raspolaže on sa snagom, već snaga raspolaže preko njega.

6) On stoji pod neizbježnim moralnim pritiskom da mora ispuniti svoje Božje poslanje, svoju misiju.

7) Može ga se usporediti sa Sokratom, Ivanom Orleanskom, Ghandijem i s Albertom Schweitzerom, jer se potpuno žrtvuje za Dobro sviju.

8) On je mistična pojava, natčovjek, koji si je preko svog Božjeg poslanja i čudesnih uspjeha već danas sagradio spomenik u povijesti, ali i kao mnogi prije njega, prilično tragičan lik, kojega njegova okolina nije prepoznala, kojega je klevetala, proganjala i izlagala svim mogućim neprijateljstvima.

9) Potpuno i uspravno stoji iza svog djela, živi jednostavno i skromno, uglavnom podalje od onog zemaljskog, u svom mističnom nama stranom svijetu. Stoga ga neiskreni ljudi grubo iskorištavaju, a blagoslov njegovih djela njegovi protivnici perfidno iskrivljuju.

10) Budući da je blizak Bogu, nikoga ne mrzi i velikodušno oprašta svojim neprijateljima, stoga se oni stalno uspijevaju ‘održati na vodi’ jer im on to dopušta u svojoj ljubavi prema bližnjima umjesto da im pokaže gdje su granice njihovih nedjela.

11) Kao veliki majstor intuicije, poznaje moć Dobrog kao i moć zla, radije trpi nepravdu kako bi živio prema: ‘Tko ne oprosti svom bratu, tome ni njegov Nebeski Otac neće oprostiti’.

12) U vlastitoj požrtvovnosti, nastoji zagrijati srca svojih bližnjih za Dobro, nastoji ih usmjeriti k vjeri u Boga, dobiti ih za humanost i usmjeriti ih u bolje, svjetlije, da poštuju Boga i da tako nađu sreću, zdravlje i spas.

96

Takav bi bio otprilike lik našeg nespoznatog bližnjeg Brune Gröninga, kao što je pokazalo moje jednoipolgodišnje objektivno istraživanje.[…]

Nakon što je Bruno Gröning iz inozemstva dobio počasnu titulu profesora zbog svojih zasluga za čovječanstvo koje pati, a sveučilište u Trstu mu je još i dodijelilo najvišu akademsku počast, počasnu povelju koja se dodjeljuje veoma rijetko i to samo velikim odličnicima, krajnje je vrijeme da širom otvorimo vrata svom zemljaku za njegovo blagoslovljeno djelovanje, te da država i vlasti te privatne udruge djelotvorno podupru njegov rad. Ne bi se smjelo desiti da mržnja i netolerancija otjeraju ovaj rijetki fenomen natčovjeka iz njegove domovine u inozemstvo, kao što se desilo s mnogim značajnim ljudima prije njega. Njegovi su čudesni uspjesi toliko jedinstveni da je postao već povijesna ličnost. Buduće će se generacije sasvim sigurno pozabaviti s njegovim djelom. Pobrinimo se da mi kao njegovi bližnji zauzmemo časno mjesto u povijesti a da ne žanjemo bruku i sramotu, prema zapovijedi o ljubavi prema bližnjem. […] On kao uzor čovječnosti primjenjuje u djelo slijedeće oporučne riječi našeg poznatog pjesnika Gerharda Hauptmanna:

‘O sagni se k srcu siromaha,pun suosjećanja i blagosti,a ono što ti njegovo srce dršćući i plačući otkrije,neka u tebi iznova samilosno uskrsne!’

Ova moja izlaganja trebala bi poslužiti kao opravdanje našemu velikom bližnjemu, prijatelju i pomagaču Bruni Gröningu a istovremeno i kao poziv njegovoj ravnodušnoj okolini.”30

97

_____________30 Grete Häusler (Hrsg.), Između nas stoji JEDAN...Unter uns steht

EINER…, S. 46 ff.

4. poglavlje: Izvješća njegovih suvremenika

U nastavku dajemo riječ ljudima koji su osobno susreli Brunu Gröninga. Rodbina, znanci, ali i ondašnji tražitelji pomoći i prijatelji svjedoče o njegovu djelovanju svojim izvješćima i prisegama.

Svjedočenje njegova oca

Odnos između Brune Gröninga i njegova oca bio je napet. Autohtonom zidaru nedostajalo je pravo razumijevanje za različitost njegova sina. U svojoj zadnjoj godini života, u lipnju 1949., August Gröning je opisao nekoliko fantastičnih događaja:

“Kao otac sina Brune Gröninga rođenog 30.05.1906., izjavljujem pod prisegom da se je još kod rođenja ovog djeteta ustanovilo kako će se to dijete odlikovati posebnim vrlinama. To se je kasnije i potvrdilo. Mnoga rodbina i znanci potvrdili su ovaj poseban slučaj.

Još dok je bio dijete zbivali su se događaji kao i kad bi svoje posebne osobine isprobavao na životinjama. Između ostalog, uzeo bi u ruku sat kojeg urar nije mogao popraviti, i sat bi opet počeo kucati. Mogao je predvidjeti čak i naročite događaje; početak i kraj 1. i 2. svjetskog rata, okolnosti da će njegov otac, sestre i braća morati poslije kapitulacije Njemačke napustiti kuću i domovinu, ali i da će se nakon dugog lutanja opet sresti. Sve je vidio i predvidio. Usto je imao još jednu osobinu, a to je bila sposobnost iscjeljivanja ljudi od bolesti i patnji. Hrpe zahvalnih pisama i izjava danih pod prisegom posvjedočili su mu da mu je ovaj dar sigurno od Boga. I sam sam bio opsjednut teškom patnjom, tako da su liječnici digli ruke od mene. Kratak tretman mog sina Brune bio je dovoljan da ozdravim. Za sve gotovo nevjerojatne stvari o mom sinu ne bi bila dovoljna ni najdeblja i najveća knjiga, da u njoj iznesem sve što sam doživio.

98

Naročite sposobnosti već u Danzigu

Slično izvješćuje i bivši susjed Brune Gröninga. Ernst Kohn objasnio je 17. lipnja 1955. (ovjereno na prvostupanjskom sudu u Duisburgu):

“Izjavljujem pod prisegom da je Bruno Gröning tijekom našeg poznanstva kao susjeda, u mom stanu Danzig-Langfuhr, Magdeburger Str. 77, početkom 2. svjetskog rata 1939. godine izjavio slijedeće:

‘Ernst, rat će potrajati dulje vrijeme. Poljska će pasti a ubrzo i Francuska. Njemačka se svojim osvajanjem neće povećati nego će se smanjiti. Podijeliti će se.’

Pokazao mi je granice koje se poklapaju s ovima danas.Gospodin Gröning je već i ranije mnogima pomogao

svojim zračenjem i davao je prognoze koje bi se uvijek ispunjavale.

Osjetio sam djelovanje iscjeljujuće snage i tijekom godina dok smo bili susjedi u Danzig-Langfuhru. Često sam bivao oslobođen bolova. Moja supruga, Frieda Kohn, rođena Pettke, može to također potvrditi.”

Susjedstvo s Brunom Gröningom

Daljnje izvješće o zbivanjima oko Brune Gröninga iz njegova razdoblja u Danzigu, daje nam Max Bruhn. 31. svibnja 1955 napisao je:

“Bilo je to krajem 1931., kad sam za obitelj tražio stan. Put nas je doveo u kuću u Danzig-Langfuhr, Ringstrasse 77/II. Ova ulica je kasnije preimenovana u Magdeburger Strasse.

Primljeni smo u ovaj stan, i u dvosobnom stanu gdje je stanovao Bruno Gröning dobili smo jednu sobu. Bruno Gröning već tada nije mislio samo na sebe; najviša

99

zapovijed koju je slušao bila je ljubav prema bližnjima, pomagati im i davati im novu snagu. Bilo mu je svejedno želi li netko ozdraviti ili treba neku drugu pomoć, ili ako je npr. nevin došao u sukob s vladajućim zakonom.

Koliko bi puta odustajao od spavanja i od svoje zarade. Za njega je postojalo samo jedno: pomoći!

Već su ga tada često zaklinjali da noću dolazi k bolesnima koji su molili pomoć. Nikada ne bi uzeo ni novčića za to. Naprotiv, čak bi i zadnje što ima dao tim ljudima. Kad bi mu netko na tome zahvalio, Bruno Gröning bi odbio zahvalnost, izjavivši između ostalog neka dotični ispolji ovu zahvalnost tako da učini neko Dobro nekom svom sugrađaninu.

Želio bih samo navesti dva slučaja od mnogih.U prvom slučaju radi se o njegovoj sestri Mariji. Obolila

je od raka dojke a po zaključcima liječnika, preostalo je samo jedno rješenje: odstraniti dojku.

Liječnici su ovu operaciju smatrali hitnom i trebalo ju je obaviti najkasnije u roku od 3 dana. Dan prije operacije, kasno uvečer, sestra Marija je opet došla k svom bratu, moleći ga za pomoć.

On, Bruno, u mom je prisustvu smijući se rekao:‘Nema više ničeg lošeg u tvojoj dojci, sutra možeš mirno

otići k liječniku, zapravo liječnicima, međutim, zamoli ih za temeljiti pregled prije operacije. Oni će nakon pregleda sigurno ustanoviti upravo ono što sam ti i ja rekao.’

Idućeg dana popodne, sestra Marija došla je k svom bratu Bruni i potvrdila je to što je Bruno izjavio dan ranije.

Liječnici su se nalazili pred velikom zagonetkom, rekli su da se je desilo veliko čudo. Dugo su razgovarali o tome, diveći se uvijek iznova, te su izjavili: ‘Ovdje se je desilo nešto što si ne možemo objasniti. ‘

Sad želim navesti i drugi slučaj koji se desio mojoj prvoj supruzi, u kući Brune Gröninga jer smo stanovali kod njega.

Moja prva supruga oboljela je od upale grla. Dobila je

100

visoku temperaturu, iznutra je jako otekla, prijetila joj je smrt gušenjem.

Već je nekoliko dana bila na liječenju kod liječnika Hollatza. Stanje se je sve više pogoršavalo, pa se je liječnik doista zabrinuo. Moja supruga je znala da Bruno Gröning može pomoći ako se vjeruje. Upitao sam ju smijem li Brunu Gröninga zamoliti za pomoć. Odbila je jer još nije imala prave vjere u sebi. Naime, još se je uvijek nadala liječničkoj pomoći.

Ipak sam porazgovarao s Brunom Gröningom i obećao mi je da će odmah doći čim moja supruga počne vjerovati i sama ga zamoli za pomoć. I dogodilo se.

Dotičnog sam dana morao otići od kuće. U to vrijeme, otekline su se tako povećale da je smrt od gušenja bila gotovo izvjesna.

Počela je vjerovati u zadnji čas, ako se smijem tako izraziti. Bio je to smrtni strah, ipak je osjećala da će joj Bruno Gröning pomoći.

Nije mogla govoriti ali s posljednjom je snagom lupala po zidu znajući da je Bruno tog dana kod kuće.

Bruno je reagirao istog trena; ušao je u sobu i zatekao je moju ženu uslijed gušenja. Lice joj je pomodrilo.

Samo mu je slabim pokretima skrenula pažnju na svoj vrat. Čudo se desilo. Nakon nekoliko sekundi, otekline su se povukle i nov život je ušao u nju.

Slijedećeg dana ustala je i otišla k liječniku Hollatzu. Liječnik koji je bio upoznat sa stanjem moje supruge, nije to nikako mogao shvatiti. Nakon pregleda rekao je kako se desilo nešto njemu posve neshvatljivo, jer zbog njena zdravstvenog stanja nije nikako moguće da ona sada bude zdrava. To mu je ostalo zagonetno, jer desilo se pravo čudo koje si on ne može objasniti.

Jednog sam se dana i sam razbolio. U to vrijeme stanovali smo u istoj ulici, gdje sam dobio stan. Nekoliko dana ležao

101

sam u krevetu. Imao sam vrućicu iznad 40 stupnjeva C. U to vrijeme nisam mogao ništa jesti.

Zamolio sam svoju suprugu da ode k Bruni Gröningu i da mu poruči kako ne mogu otići k njemu jer sam bolestan. Moj nutarnji osjećaj i vjera rekli su mi da ću ozdraviti ako on dođe. Poslušao je moju molbu. Sjeo je k meni na krevet i upitao me je što se desilo. Opisao sam mu svoju bolest. Moja supruga je još nadodala kako već danima nisam ništa pojeo. Pogledao me je i nasmijao se. Istim tonom rekao je skoro doslovce: ‘Nije ni čudo da si bolestan kad ništa ne jedeš.’ Izvadio je novčanik i pružio je mojoj supruzi dva Danciška guldena moleći ju da odmah donese kolača.

Iznenadio sam se kad se moja supruga vratila, i stavila pred mene na krevet tanjur pun kolača. Bruno Gröning je na to rekao:

‘Sad ćeš sve to pojesti, ja ću ostati ovdje dok to ne učiniš, zatim ćeš ustati i biti ćeš zdrav.’

Pomislio sam kako će mi sve ovo uspjeti, ali ustanovio sam na vlastito čuđenje da se tanjur ispraznio. On je zatim rekao:

‘Sada ustani i dođi kasnije k meni prijeko, jer si zdrav’.Tako je stvarno i bilo. Oprostio se je i otišao je. Ustao sam

i ustanovio da osim male slabosti od dugog ležanja u krevetu, nemam više baš nikakvih tegoba. Pa i ta mala slabost trajala je kratko.

Istog dana, popodne, kao i obično, otišao sam k Bruni Gröningu posve zdrav.”

Jedan od njegovih nećaka izvješćuje

Georg Gröning, izjasnio se je o svom obiteljskom odnosu sa stricem na slijedeći način:

“Imali smo zapravo posve normalan odnos. Često nas je posjećivao. Od svog oca znam da je rekao: ‘Da, Bruno, ti si samo drugačiji od drugih.’

102

Razdoblje nacističke Njemačke doživio sam kao dijete veoma svjesno i smatram da mu je bilo teže nego njegovoj braći i sestrama. Distancirao se je od onog što se je tada događalo.

Bilo je to još kod kuće u Danzigu-Oliva, susjed je držao kokice a pijetao mu je užasno šepao. Trebao je stoga završiti u loncu. Onda je Bruno rekao: ‘Ne, to ne smijete učiniti.’

Drugi su upitali što da učine s takvom životinjom. Bruno je pijetla uzeo u ruke, toga se još dobro mogu sjetiti, pogladio ga je i pustio u vrt. Pijetao više uopće nije šepao već je žustro jurio po vrtu.”

O događajima na Wilhelmsplatzu u Herfordu rekao je:“Doživio sam da su invalidi ustajali iz svojih kolica, da je

Bruno naprosto uzeo štaku od invalida, slomio ju je na svom mišićavom koljenu i rekao mu: 'Više ti ne treba!'’

Nije posjedovao novac

Erich Kuhlmann, bio je od 1947. do 1951. Brunin suradnik. Dana 14. lipnja 1950., dao je pod prisegom slijedeću izjavu:

“Zaklinjem se da:1) Koliko znam, Bruno Gröning od početka svog

iscjeljujućeg djelovanja nikada nije zahtijevao novac niti ga je posjedovao.

2) Bruno Gröning je naredio da se iznosi nastalih troškova upišu na listu. Gospodin Gröning nikada nije od toga dobio išta za sebe, niti je znao o kojim se iznosima radi.“

Skoro svi suvremenici su potvrdili da Bruno Gröning nikada nije tražio novac. Postojala je samo mogućnost dobrovoljnih priloga.

103

Tko iscjeljuje, ima pravo

Preko poznanstva s nećakinjom Brune Gröninga, Gisela Knollmann iz L./Westfalen, došla je u razdoblju Herforda u kontakt s ‘Čudotvornim doktorom’. Tada je imala 30 godina, a već je godinu dana patila od teških tegoba u leđima. Zbog poskliznuća 4. i 5. slabinskog kralješka, patila je od kronične išijalgije i od znakova paralize. Liječnici su joj preporučili invalidska kolica jer je više nisu mogli operirati. U ovakvoj situaciji učinila bi sve samo da ozdravi. Jedne večeri, Bruno Gröning je došao u dom bračnog para Knollmann.

“Sjeo je u fotelju i počeo govoriti kao dobar svećenik, dakle bila je to jedna vrsta duhovnog razgovora. - Dolazim iz svećeničke obitelji pa to mogu procijeniti. – Imala sam bolove i ležala sam na kauču. U to vrijeme sam kućanske poslove mogla obavljati samo uz pomoć svoje svekrve.

Bruno Gröning nije postavljao pitanja, niti me je doticao na bilo koji način. Rekao je: ‘Bog pomaže svakome tko primi Njegovu pomoć’. Nije dao nikakve upute za ponašanje. Jednom me je ipak upitao zašto se prema njemu ograđujem, na što sam odgovorila da bih bila sretna kad bi mi se pomoglo. Samo je rekao: ‘Vi ne želite da vam se pomogne.’

Otprilike 2 sata kasnije, digao se je odmah nakon što sam pomislila: ‘To je sve lijepo i dobro, ali samnom može razgovarati svaki svećenik. Ne znam čemu je sve to potrebno.’

Bruno Gröning je ustao i rekao je: ‘Nemam više vremena, moram ići.’

Istog trenutka, nehotice sam ustala. Bruno Gröning je bio udaljen oko 2 metra od mene. Ništa nije rekao, a nisam imala nikakav osobit osjećaj, nikakvu prisilu ili pritisak. Jednostavno sam ustala zajedno s njim. Kad sam postala svjesna toga: ‘Ti stojiš’, ostala sam bez riječi, bilo mi je neugodno. Bruno Gröning je bacio kutiju cigareta i zahtijevao je od mene da se sagnem. Već godinu i pol dana nisam se mogla saginjati, a evo, sad sam to mogla.

104

‘Vidite’, rekao je, ‘ne idite sada u praonicu, već odite k liječniku, odmah!’

Moj mu je muž htio dati novac ali je to odbio s obrazloženjem da zahvalnost treba uputiti Bogu a ne njemu. Neka novac damo siromasima.

Slijedećeg dana otišla sam k liječniku i on me je upitao što sam radila. Odgovorila sam da ništa nisam radila, nego da je to bio Bruno Gröning. Na to je liječnik zahtijevao da mu sve točno ispričam.

Nakon moje priče, rekao je: ‘Vidim da možete hodati i da nemate bolova. Zbog toga kao liječnik želim reći da nemam nikakvo liječničko objašnjenje ovog događaja. Rado ću međutim priznati da u području između tijela i duše postoji možda za određene ljude mogućnost da se tu nešto učini. Ako je Bruno Gröning našao kod vas ovakvu mogućnost, tada vidim da je požnjeo uspjeh. Tko je uspješan, tko iscjeljuje, ima pravo.’”

Utisci s Traberhofa

Kasački dvor (hipodrom) – Traberhof u Rosenheimu privukao je 1949. godine masu bolesnika i iznemoglih. Christa Hinz iz M., provela je tamo dva dana.

“Tamo se skupilo najmanje desetak do dvadesetak tisuća ljudi, no Gröningu nije bilo ni traga. Čekali smo satima. Masa ljudi nije bila histerična. Ljudi su vjerovali i nadali se da će ozdraviti. Bilo je dirljivo gledati ove ljude na ležaljkama ili na štakama; osakaćene, paralizirane, ratne invalide. Bio je to mučan prizor. Svatko je samo želio ozdraviti. Zatim je došao Gröning, popeo se je na balkon i govorio je ljudima preko mikrofona. Rekao je da obratimo pažnju na svoje tijelo i probamo osjetiti trnce ili valove struje, to bi naime značilo iscjeljenje. Osjetila sam elektricitet i vibracije u cijelom svom tijelu. Tek sam sada

105

vidjela kako se drugi ljudi tresu cijelim tijelom. Nastupilo je to automatski, kao da im svi udovi žele poletjeti. Ne bih u to povjerovala da to nisam vidjela vlastitim očima.

Poneki bi viknuli: ‘Ne treba mi više štap.’ ‘Ponovno vidim’, itd. Probijala sam se kroz mnoštvo ljudi što je bilo veoma, veoma teško, budući da smo se gurali jedan uz drugoga, no htjela sam vidjeti što se ovdje događa i tko je to vikao.

Bolničari Crvenog križa donijeli su nekog paralitičara na običnim daskama. Bolesnik je podigao ruke i polako se je uspravio uz pomoć bolničara. Oblio ga je znoj. Na moje pitanje tko je, odgovorio je da je ratni invalid i zatim se je digao.

Zatim sam vidjela jednog čovjeka kako plače. Iz posve primitivnih dasaka napravio je kolica za svog osmogodišnjeg unuka. Dječak nije mogao hodati i cijelog je dana bio s njime na putu. Upitala sam ga zašto plače. Objasnio mi je da je njegov unuk prohodao ali strah ga je otići kući jer kad to njegova kći bude vidjela mogla bi dobiti srčani udar.

Vidjela sam jednu zgodnu ciganku kako puzi na koljenima i razgovarala sam s njom. Ispričala mi je kako je oduvijek imala ukočene, zgrčene ruke, ali ih sada može rastaviti. Neprestano se je zahvaljivala i zahvaljivala.

Vidjela sam mnoge koji su dobili iscjeljenje. Neki je čovjek preskočio ogradu a ja sam mu rekla: ‘Došli ste na pogrešno mjesto’. On mi je na to odgovorio kako je prije 5 dana hodao na štakama. Pokazao mi je invalidsku knjižicu, koja potvrđuje da je bio stopostotni invalid.

Iscijeljenja nad iscijeljenjima

Događaji na Rozenhajmskom Traberhofu uvijek su iznova prikazivani poput biblijskih prizora. Očevici su još uvijek duboko dirnuti onim što su tamo doživjeli. Nekoliko Gröningovih pomoćnika potrudilo se je zapisati iscijeljenja

106

koja su se tamo zbila. Tako imamo slijedeći popis potvrđenih uspješnih izvješća, ustanovljenih nakon Gröningova govora 2. rujna 1949., među sakupljenim mnoštvom:

1) Josef Fritz, M. je bio kratkovidan, nosio je naočale a sad opet jasno vidi.

3) Ludwig Suding, B. paraliza lijeve strane tijela, 1918. bio ranjen. Sve je prošlo.

4) Mathilde Oberndorfer, R. je 20 godina patila od epilepsije, lupanja srca i vrtoglavice. Sad je mnogo bolje, nestalo je straha, ugodno se osjeća.

5) Waltrand Geiger, W. je imao paralizu lijeve ruke uslijed dječje paralize. Sada ju diţe do ľ visine.

6) Annelise Berger, Bad R., paraliza od 1937. (donji dio tijela i noge), sada ih osjeća, toplo joj je.

7) Theresia Reichert, B. četiri godine, upala mišića, ukočenost oba koljena, ruke skoro nepokretne, 3 mjeseca bezuspješno liječena u Rozenhajmskoj bolnici. Sad je sve ugodnije i lakše.

8) Max Hettinger, M. uslijed ranjavanja 1939., pati od multiple skleroze. Mnogo se liječio, između ostalog i kod profesora B.S. iz švicarske bolnice. Desna noga je sada čvršća i otpornija.

10) Johanna Schmirbel, K. ukočene i teške noge koje ne osjeća, bolovi, dvije godine nije bila u stanju izlaziti van. 26.08.1949. poslala je pismo gospodinu Gröningu. Otada su bolovi prestali. Slijedećeg dana u 18:00 sati uvečer mogla je slobodno hodati po sobi, pa sada slobodno hoda po kući. Prije je imala hladna stopala, a sada su topla, svakog dana joj je sve bolje.

11) Anna Hofmann, M. je imala bolove u kukovima (artritis). Sad osjeća poboljšanje.

12) Martha Nitseke, L. od početka ove godine smetnje sa štitnjačom, besanica, smetnje krvotoka. Oslobodila se svega, sad je dobro.

107

13) Anna Ostatel, R. - mana srčanih zalisaka, bolovi srčanih mišića, bolovi u bubrezima, bolovi štitnjače i smetnje sa krvotokom. Sad je sve bolje.

14) Martin Spohrer, R. – oboljenje želuca, čir, već jednom operiran, danonoćni bolovi. Od 27.08. posve zdrav.

15) Georg Gubmeier, R. – tuberkuloza pluća s krvarenjem. Od 30.08. krvarenje prestalo.

16) Kurt Kunze, Bad A,, uslijed ronjenja 1943. ruka u laktu savijena i ukočena. Od 27.08.49., ravna i opuštena.

17) Maria Siegel, M. godinu dana imala je upalu lakta, liječena kod liječnika bezuspješno. Sad je sve u redu, nema više bolova.

18) Martha Roth iz E. 73 god., 29 godina patila je od problema s hodanjem i bolova u udovima. Danas je iscijeljena, hoda bez štapa.

Zdrava si!

Početkom 1950., Bruno Gröning je 2 mjeseca djelovao na otoku Wangerooge, na Sjevernom moru. Tu ga je susrela Antje Janssen.

“Wangerooge je mali otok, i brzo se je pročulo da će doći Bruno Gröning i iscjeljivati ljude. Patila sam od ekcema kože, i to je bilo tako strašno da je utjecalo na cijelu obitelj. Majka mi je bila očajna pa je odlučila otići samnom k Bruni Gröningu.

Navečer, oko 20.00 sati trebali smo doći u naše kino gdje se čekalo na Brune Gröninga. Dvorana je bila puna ljudi, koji su se tiskali, a i ljudi u invalidskim kolicima, te onih sa štapovima. Sjedili smo na sklopivim sjedalima i čekali ali Bruno Gröning nije došao. Zaspala sam na koljenima moje majke.

Između 24.00 i 1.00 došao je Bruno Gröning. Podijelile su se kuglice od staniola i trebali smo vjerovati u iscjeljenje.

108

Bruno Gröning je rekao da k njemu na pozornicu dođu svi invalidi, što su oni i učinili, usprkos stepenicama. Štake su stavili u stranu, stali su i napravili krug oko njega.

Moja majka je bila razočarana što i sama nije bila pozvana na pozornicu pa se jednostavno popela samnom. Svi su se zaprepastili. Sramila sam se. Osjećala sam se veoma poniženo kad je moja majka pred Brunom Gröningom otkrila moje ruke i pokazala mu ih. Nijedno me dijete nije htjelo dotaknuti; bilo je tako strašno.

Za mene, petogodišnju curicu, Bruno Gröning bio je veoma velik. Sagnuo se je k meni, mahnuo je zrakom preko mojih ruku i rekao mi: “Ti si zdrava!” Mojoj majci je rekao: ‘Idite kući i neka to liječnik potvrdi u roku od 14 dana.’

Zatim smo otišle, a ja sam spavala cijeli dan i jednu noć a da se nijednom nisam očešala. Danas se vide samo ožiljci i ostala sam zdrava.

Bilo je i drugih iscijeljenja. Čula sam o jednom dječaku iz dječjeg doma. Stajao je vani na štakama. Bruno Gröning ga je s prozora pozvao: ‘Dođi k meni gore!’ ‘Pa ne mogu sa štakama’, odgovorio je dječak. Bruno Gröning mu je doviknuo: ‘Onda ih baci!’ Dječak ih je bacio, prošao je hodnikom, kroz dvoranu, stepenicama gore, k njemu. Njegova majka koja je tu sjedila onesvijestila se, jer dijete nije hodalo od rođenja.“

Razotkrivanje prijevare

Grete Häusler je u svojoj knjizi “Ovdje je istina o i oko Brune Gröninga” opisala svoj prvi susret s osporavanim čudotvornim iscjeljiteljem u kolovozu 1950., u Münchenu:

“O Bruni Gröningu sam 1949. čitala sve lijepo i dobro, pa ipak sam se o njemu veoma loše izjasnila, da, štoviše, čak sam njega i njegov rad osudila, nazivala ga pogrdnim

109

imenima vjerujući da je sve to prijevara. Nikada ne bih otišla k njemu zbog sebe same, jer nisam mogla vjerovati ni u što ‘Božansko’. Samo zato što je mojoj slijepoj prijateljici bila potrebna pratnja, a nikoga drugoga nije našla, morala sam joj pomoći. Tako sam zajedno s njom došla u München; i sama sam htjela otići na predavanje da se uvjerim. Htjela sam joj reći da se vara i da je bolje da svoj novac utroši negdje drugdje.

Slušala sam veoma skeptično uvodno predavanje dr. Enderlina, i bilo mi je veoma neugodno kad je od nas zahtijevao da se tiho molimo. Nisam to mogla, a nisam ni u što vjerovala. Nisam vjerovala ni da ću ikada moći ozdraviti. Međutim, mogla sam prihvatiti prijedlog da mislimo na nešto lijepo. Sjetivši se lijepog Vrpskog jezera (Wörthersee) dan ranije pri izlasku sunca, u prstima sam osjetila mravinjanje. Ono se proširilo do vrata i u glavu. Dobila sam bolove u središnjem dijelu glave, da bi se zatim povukli niz ruke sve do prstiju. Već sam pomislila da su negdje tajno postavili žarulje koje zrače, ali nisam otkrila nijednu. Bilo mi je neobjašnjivo kako se sve to može doživjeti bez injekcije ili bez lijeka. Gospodin Enderlin nam je lijepo objasnio kako je Bruno Gröning transformator Heilstrom*, a Bog velika elektrana. Bruno Gröning još nije bio prisutan. Kako će se sve to odvijati? Htjela ne htjela morala sam vjerovati da ovdje nečeg ima što ljudi danas više ne znaju. Bilo mi je čudno što se gospodin Enderlin veselio stanju koje me obuzelo. Kad je rekao da sve ovisi o pojedincu izađe li danas zdrav kroz vrata ili ne, opet sam se posve misaono usmjerila. U sebi sam mislila: ‘To ne bi bilo loše, ali to ne postoji, toga ne može biti. Kad on kaže da zlo jednostavno izlazi van kroz glavu, kroz prste na rukama i nogama. Kako može neka bolest izaći van? Kako će moja 15-godišnja gnojna upala sinusa jednostavno izaći van? Ne! Ili moje uništene stanice jetre? Ili kako da mi se normalizira razina šećera u krvi? To ne bi bilo loše kad bi bilo tako jednostavno. Njegovu sam izjavu ismijala. Promislila sam: ‘Ma ipak, u cijeloj ovoj priči mora biti nečeg istinitog, jer

110

inače ne bih imala ovakve bolove i ovakve senzacije u svom organizmu. Da, izaći danas van zdrava, ne bi bilo loše, ali tako nešto ne postoji!’

Kad je došao gospodin Gröning, bolovi su mi se nepodnošljivo pojačali. Skoro uopće nisam mogla sjediti. Instinktivno, nakon pet minuta, znala sam da ovaj čovjek predamnom, zna i može više nego li itko drugi. Otprilike nakon sat vremena, prišao mi je i upitao me: ‘Kako ste došli u München?’ ‘Vlakom.’ ‘Ne, nemoguće, ja ne mogu’, odgovorio mi je. Nisam shvatila poantu. Iznenada sam spoznala da su ove njegove riječi bile i moje riječi koje sam izrekla majci 14 dana ranije kod kuće u Koruškoj, čitajući joj pismo svoje prijateljice: ‘Ne, nemoguće, ja ne mogu!’ Trebala sam ju 28. kolovoza odvesti u München k Gröningu. Zaprepastila sam se što je Bruno Gröning znao o tome što sam sve rekla svojoj majci, a naročito to kako sam vikala na njega. Spoznala sam da nije znao samo to, već i sve iz mog života. Sad sam uvidjela: ‘Dakle, istina je što je Enderlin o njemu rekao, da prodire pogledom u tijelo sve do zadnjeg živca, da istovremeno vidi prošlost, sadašnjost i budućnost, s kim živimo, radimo i tko su nam susjedi. Neizrecivo sam se sramila. Pogledao me je ljubazno, opraštajuće. ‘Niste vi došli vlakom, već vas je vlak ovamo dovezao.’ Znala sam da mi je sve oprostio. Igru riječi: ‘Vlak vas je ovamo dovezao’, spoznala sam tek znatno kasnije. Nisam htjela doći k njemu, ali smjela sam doći.

Kasnije je Bruno Gröning ozbiljno, posve koncentriran stao pred nas i rekao:

Dajte mi svoje bolesti i brige! Ne možete s njima izaći na kraj. Nositi ću ih za vas. Dajte mi ih svojevoljno, neću ih krasti!”

I opet sam pomislila: ‘Tko je on da može reći tako nešto? Znala sam samo jedno: nitko mi još nije ponudio tako nešto u cijelom mom životu i znala sam da više nikog neću sresti tko će mi to ponuditi. U tom trenutku, imala sam jedinstvenu životnu priliku. Željela sam to i napraviti. Ali kako? Nisam

111

znala kako da mu dam svoje kronično gnojne sinuse, svoju uništenu jetru i gušteraču koja je proizvodila premalo šećera.

Stvarno nisam znala što da radim. Budući da nisam imala nikakvu drugu mogućnost, postupila sam kao dijete: promislila sam i rekla: ‘evo ti moje 3 neizlječive bolesti, evo ti moju neizlječivu majku, evo ti cijelu nesreću i sve loše stvari u mom životu, ja to više ne želim! U istom trenutku sve sam izgubila. Bolovi od Regelungen* bili su intenzivniji i na kraju predavanja, Bruno Gröning nam je rekao da se svakodnevno Einstellen* na primanje Heilstrom*, dobre snage jer svaki čovjek troši snagu kroz mišljenje, govor i rad. Sa Einstellen* se opet možemo napuniti ovom snagom a i ako smo potpuno zdravi, tako da uvijek budemo puni snage i da ostanemo zdravi. Ako još nismo posve zdravi, trebamo se tim više napuniti s dobrom snagom, koja će onda zlo izbaciti van. Zatim se je oprostio.

Ostale smo još malo jer smo ga htjele upitati smijemo li opet doći. Kad su ljudi napustili prostoriju, a ja i moja prijateljica ostale same, primijetila sam da me glava više ne boli, da više ne osjećam nikakve trnce ni bolove, da više ničega nema nego samo osjećaj lakoće i ugode, kao da sam izgubila na težini i umoru. Sreća me je ispunila do te mjere, koju nikad ranije nisam osjetila. Rekla sam svojoj prijateljici: “Marija, zdrava sam!” Odgovorila mi je ljuto: “Ti si luda!” Rekla sam: “Marija, ono što osjećam sada u svom tijelu ne može biti ništa drugo nego zdravlje.”

Tada je Bruno Gröning ušao u sobu. Krenula sam mu u susret, stisnula sam mu ruku i rekla: “Zahvaljujem vam se gospodine Gröning, osjećam se posve zdrava”. Pogledao me je prodorno, razveselio se i rekao mi:

‘Da, ne samo da se osjećate, nego to i jeste, međutim, ne zahvaljujte za to meni već Bogu! Nisam to ja učinio’.”31

112

_________________31 Grete Häusler, Ovdje je istina...HIer ist die Wahrheit..., S. 190 ff.

Pravi čovjek

Barunica Anny Ebner von Eschenbach također je u kolovozu 1950. upoznala Brunu Gröninga kod lječitelja Enderlina u Münchenu. Svoj prvi susret s njim opisala je jednom u svom svjedočenju o ponašanju:

“Iz mnogih ranijih novinskih izvješća nisam mogla ustanoviti kojem pravcu pripada Bruno Gröning jer bi ga novinari jednom prikazivali kao sveca a drugi puta kao Sotonu. Ovako sam prvi puta stajala nasuprot Brune Gröninga, promatrajući ga.

U sekundi sam osjetila: ova smirena sigurnost, dobrota, skromnost i strpljenje mogući su samo onome koji je posve povezan s Bogom. Osjetila sam duboko povjerenje u njega, i znala sam sretna, da sam doživjela pravog, istinitog čovjeka, koji je praktički utjelovljavao sve ono što sam teoretski znala.

Nered u mom organizmu polako se počeo sređivati, bilo je to doslovno izbacivanje gnojnih izlučevina kroz nos i oči. Ubrzo su nestale sve moje tegobe na kojima su godinu dana nažalost bezuspješno radili da mi pomognu dva liječnika i jedna liječnica. Budući da sam stekla uvjerenje kako sam našla pravog, istinitog učitelja, posjećivala sam sva njegova predavanja na koja sam mogla ići. Pogotovo u Gräfelfingu, u staračkom domu Weikersheim, dolazila sam skoro jednom do dva puta sedmično da čujem isto, da doživim nevjerojatna iscijeljenja o kojima su iscijeljeni sami izvješćivali. Da spomenem samo nekoliko njih: veoma teške srčane tegobe jedne žene iz Augsburga koja je iz zahvalnosti autobusima dovodila ljude na predavanja. Jedna žena s tumorom u glavi, iznakaženim licem, posve izvan sebe. Osobno sam mogla pratiti kako su se njen govor i izraz lica od jednog do drugog predavanja postupno normalizirali. Jedna gospođa iz NewYorka došla je ovamo samo da se zahvali za daljinsko iscjeljenje svoje kćeri koja je bila u bolnici u NewYorku. Ispričala je tijek bolesti raka

113

dojke. Doživjela sam kako su nijemi opet progovorili, kako su ljudi koji su došli na predavanja sa štakama i štapovima odjednom za vrijeme predavanja odbacili te štake i štapove i krenuli prema Gröningu sa najzačudnijim povicima:

“Hodam slobodno i bez bolova!”Obično bi izlazili u hodnik, penjali bi se sretni stepenicama

gore-dolje. Ako bi se zahvalili Bruni Gröningu, on bi to stalno odbijao s riječima:

“Ne zahvaljujte meni, već Bogu, pokažite svojim životom da ste prava Božja djeca!

Tijekom više godina doživjela sam oko stotinu predavanja a svako je bilo drugačije, uvijek prilagođeno prisutnima. Sva su bila iznutra nadahnuta, nisu bila unaprijed razumski sastavljana, zato su govorila izravno srcu. Kakvu li je samo radost doživljavao kad je mogao pomagati! Nisam nijedan jedini put doživjela da bi za neko iscjeljenje zahtijevao novac, ni od bogatih. Često bi siromasima davao prikupljeni novac, a on sam nije imao ništa. Kad bi mu netko za iscjeljenje ponudio novac, Gröning bi ga odbio, često i strogo s riječima:

‘Ne prodajem Božju snagu!’Pretpostavka da radi putem hipnoze i sugestije posve je

pogrešna. On ne dotiče slobodnu volju čovjeka.[…]Predivno je kad vodi svoje prijatelje pomoću svog dubokog

znanja i umijeća sve bliže k spoznaji Boga, jer u svojim razgovorima s najviše točke osvjetljava sve stvari i tako pogađa srž stvari pa je time u razgovoru iznad znanstvenika, profesora, umjetnika, svećenika i često ih vodi s jednostavnim, jezgrovitim riječima do rješenja njihovih problema. Sa svojim tihim, skromnim bićem, nimalo ne diže prašinu oko svog znanja a to je i razlog što ga površni svjetovni ljudi doživljavaju kao primitivnog i neobrazovanog čovjeka. Pritom je on pun znanja koje znatno unaprijed spoznaje i uviđa najdublje razloge ljudske duše.”

114

Iscijeljen uz pomoć kuglice

Gospođa Hennetmeyer-Tschuk, čiji je brat iscijeljen od ekcema na ruci, doživjela je slijedeće:

“Zbog upale porebrice dobila sam tuberkulozu i morala sam otići u bolnicu. To su moji roditelji javili mom bratu. Zatim sam od njega primila pismo i kuglicu od staniola koju je Bruno Gröning napunio za mene svojom snagom. Brat mi je pisao: ‘Ovu kuglicu ti šalje moj prijatelj Bruno Gröning. Trebaš je nositi sa sobom i moliti.’

Došle su mi misli kao: ‘Bože, ti si tako velik, tako svemoguć, pomozi i meni, dopusti da ozdravim!’

Liječnik u bolnici mi je rekao da bih trebala na operaciju. Tijekom pregleda prije operacije, čula sam liječnika kako iza ekrana kaže: ‘Čudo jedno, nema tu više ništa, kod nje je svega nestalo. S lijekovima to nije moglo nestati.’

Otada sam stalno uza se nosila kuglicu, a prilikom svake godišnje kontrole činilo se kao da na plućima više ničega nema.

Iscjeljenje su mi donijeli: kuglica Brune Gröninga i pismo mog brata s riječima: ‘Vjeruj u Boga! Gröning je mislima uz tebe, premda te osobno ne pozna.’ Kuglicu bih uvijek uzimala u ruke i primijetila sam da je u njoj neka posebna snaga.”

Ustanite!

Gottfried Kalz doživio je Brunu Gröninga sredinom 50-te godine u kući svojih prijatelja:

“Majka jednog mog prijatelja, bila je od rođenja svog djeteta veoma bolesna. Sama nije mogla ustati niti leći u krevet. Stalno joj je trebala pomoć jer je bila paralizirana.

U svakom slučaju čuli smo o Bruni Gröningu. Nitko nije

115

u to vjerovao ali budući da smo majci htjeli pomoći, rekli smo joj: ‘Probaj to i dopusti mu da dođe!’

Bruno Gröning je došao, a budući da sam s tim ljudima kontaktirao i bio sam znatiželjan, mogao sam sve to doživjeti. Bruno Gröning je došao s tri osobe. Svi smo iščekivali što će se sada desiti. Gospođu Weber su posjeli u stolicu, i gospodin Gröning nas je zamolio da napustimo sobu.

Jedno sat vremena nakon toga čuli smo riječi: ‘Ustanite i hodajte!’ Mi smo se u susjednoj sobi ukočili i opet smo začuli: ‘Dignite se i trčite!’ Svi smo uletjeli u sobu i vidjeli smo kako se gospođa Weber digla i hodala. Suze su nam navrle na oči.

Mogu se zakleti da gospođa Weber više od 10 godina nije mogla napraviti ni koraka, a sad je prohodala! Bruno Gröning nije joj ništa napravio; samo ju je pogledao u oči.

Ostao je još otprilike sat vremena. Uskoro se skupilo oko 200 ljudi, jer to je bila senzacija. Bruno Gröning nije uzeo novac za iscjeljenje, pa su mu kasnije poslali dobrovoljni prilog.”

Iscijeljen od raka

Nikolaus Petersen posjetio je sa svojim ocem tri sata Zajednice a da nije osobno sreo Brunu Gröninga.

“Moj je otac teško obolio, dobio je žuticu i otišao je u bolnicu. Operirali su ga i pritom je ustanovljeno da boluje od raka u poodmakloj fazi. Liječnik Timmermann, odstranio je mom ocu žuč i žučni kanal. Jedno tjedan dana kasnije poslan je kući i prepušten je skrbi kućnog liječnika. Obojica liječnika nisu nam davala nade. Došao je kući, umrijeti.

Zatim smo čuli za Brunu Gröninga “Čudotvornog doktora”. Otišli smo gospođi Thomson u Osterfeld kod Husuma. Bruno Gröning je obavio daljinsko iscjeljivanje, nije bio osobno prisutan.

116

Moj je otac hodao pomoću dva štapa. Kad smo stigli u Ostenfeld, sjeli smo u gostionicu u kojoj je sjedilo već preko trideset ljudi. Svi smo dobili po jednu kuglicu. U sobi je visila samo slika Brune Gröninga. Cijela sala počela je drhtati. Trajalo je to oko pola sata.

Neki čovjek koji je mogao hodati samo sa štapovima rekao je kasnije svojoj ženi: “O majko, sada mogu hodati i bez štapova!” Kući se vratio oslobođen.

Mi smo tri puta odlazili tamo. Znao sam da to nije šarlatanstvo, otac je vjerovao da se bolje osjeća. Prije mu je bilo veoma loše. Za svoju visinu od metar i osamdeset nije imao ni 50 kila. Nije imao ni tek, no poslije je počeo jesti. Ranije je bio sama kost i koža ali sada je vjerovao da će se iscijeliti; iz tjedna u tjedan bilo mu je sve bolje i bolje. Udebljao se, mogao je hodati i bez štapova a počeo je voziti i bicikl.

U Schleswigu, u jednoj robnoj kući susreo sam liječnika Timmermanna i obratio sam mu se. Upitao me je koliko dugo je moj otac još živio, međutim mogao sam mu reći kako je on još uvijek živ, na što je liječnik odgovorio: ’Onda sam vjerojatno zamijenio vašeg oca s nekim drugim, jer kod njega više nije bilo nikakvih izgleda.’ Ja sam mu pak mogao reći da se radi baš o mom ocu.

Otišli smo još jednom na pregled k liječniku Timmermannu, koji je nakon pregleda rekao: ‘Gospodine Petersen, nema više ničega, sve je prošlo!’ Moj je otac živio još devet godina, a onda je umro od gripe.”

Pomažem dalje

Bruno Gröning je znao kad će umrijeti. Rekao je unaprijed da neće ostariti, ali je stalno naglašavao da će i dalje pomagati. Ovako je izjavila Gisela Knollmann koja je nakon svog iscijeljenja ostala u kontaktu s Brunom Gröningom:

117

“Godine 1958., kad je Bruno Gröning posljednji puta bio ovdje, rekao je između ostalog: ‘Neću više dugo biti ovdje!’

Nije rekao: ‘Umrijeti ću ili odlazim’; samo je rekao: ‘Neću više dugo biti među vama, međutim i kad me ne bude, svejedno ću biti uz vas. Mislite na to, još vam mogu pomoći!’

Nakon što je to rekao bilo je veoma svečano i tiho.”

Bruno Gröning se slično izjasnio i Greti Häusler 1952. godine, kad joj je došao u goste u St. Veit an der Glan:

„Svi moraju umrijeti, ja također. Tijelo će položiti u zemlju, ali ja neću biti mrtav. Tko me bude pozvao, biti ću ovdje za njega i dalje ću pomagati. Tada će svatko sam za sebe doživjeti pomoć i iscjeljenje.“

Sve je pripremljeno

Julia Hochreiner iz F. doživjela je potvrdu ovog predviđanja:

“Koračala sam sa svojim suprugom preko Opernplatza, a ususret nam je dolazio neki čovjek. Odmah sam ga prepoznala. Bio je to Bruno Gröning. ‘Gle, evo Brune Gröninga’, rekla sam suprugu. On je samo dodao: ‘Pa što bi ti sad htjela?’ Samo sam ga htjela pozdraviti.

Otišla sam prema njemu, pružila mu ruku i upitala ga smijem li ga pozdraviti. Bruno Gröning se nasmijao, razveselio se što sam ga prepoznala i što sam ga pozdravila. Iz njegove je ruke izlazila jaka struja i prodirala je u moje tijelo. Rekla sam mu kako je moj suprug otišao naprijed i da nažalost ne mogu ostati, našto je on odgovorio: ‘Imate probleme, zar ne, vidim to na vama.’ U to sam vrijeme doista imala velikih problema i upitala sam ga mogu li ga jednom privatno posjetiti. Naveo mi je adresu jedne gospođe Deutsch, dao mi je kuglicu od staniola i rekao: ‘Ona će vam dati snagu, držite ju uvijek uza se!’

118

Brzo sam otrčala k svojemu suprugu, a on mi je predbacivao što vjerujem u te stvari.

Prošle su godine i nisam više ništa čula o Bruni Gröningu, a zaboravila sam i ime gospođe Deutsch. U jednoj nesreći izgubila sam svog sina. To me je teško pogodilo. Nakon toga razbolila sam se i patila od depresije. Nisam više htjela živjeti.

Kod nas se nalazio neki mali dućan ‘tetke Emme’ u kojem je moja majka redovito kupovala. Prodavačica ju je jednog dana upitala kako sam i jesam li se malo oporavila. ‘Uopće ne’ odgovorila je moja majka. Neka joj se žena obratila i ponudila da će mi pomoći. Dala je mojoj majci svoj telefonski broj i rekla da ju nazovem. Majka mi je ispričala o toj ženi i savjetovala mi da pođem k njoj.

Nisam željela nikoga vidjeti ali moja majka nije popuštala; stoga sam ipak otišla tamo. Nazvala sam prije toga, a žena se razveselila zbog mog poziva. Ponudila mi je da odmah dođem, ona će naime uvijek imati vremena za mene.

Otišla sam k njoj, srdačno me je primila pa se ustanovilo da sam baš završila kod one gospođe Deutsch, kojoj me je prije mnogo godina poslao Bruno Gröning. Rekla mi je kako je on 1959. umro što ja nisam znala. Ispričala sam ovoj gospođi o susretu s njim i o njegovu obećanju da će mi dati još jednu veću kuglu.

Na svoje iznenađenje, doznala sam da se Bruno Gröning još za svog života o svemu dogovorio sa gospođom Deutsch. Ostavio je kod nje metalnu kuglu za gospođu Hochreiner. Gospođa Deutsch mi ju je predala.

To je bilo pravo čudo. Nisam to mogla shvatiti. Mora da je Bruno Gröning sve znao: za smrt mog sina, za jade koje trpim, za posjetu gospođi Deutsch itd.

Ostala sam dulje vrijeme kod gospođe Deutsch, a ona mi je ispričala sve o Bruni Gröningu i o snazi. Imala je razumijevanje za moju situaciju i hrabrila me. Poticala me je da vjerujem kako će mi Bruno Gröning dati snagu.

Kugla u mojoj ruci je gorila. Proizvela je iste osjećaje

119

struje u mom cijelom tijelu kao i rukovanje s Brunom Gröningom na Opernplatzu, mnogo godina ranije. Plakala sam od sreće. Tada sam preko Brune Gröninga iznova stekla svoj duševni mir.“

120

II. dIo:

KruG prIjatelja brune GrönInGa

Poslije smrti Brune Gröninga, cijeli svijet je povjerovao kako je njegovo djelovanje konačno završilo. Interesa u javnosti je nestalo, medijska vika se stišala. Ime Gröning palo je u zaborav. Čak su se i mnogi njegovi prijatelji osjećali napuštenima, okrenuvši Zajednicama leđa. Samo je nekolicina vjerovala njegovu obećanju da će pomagati i nakon svoje smrti. I samo je ta nekolicina doživjela ono neshvatljivo: Heilstrom* je djelovala sada kao i ranije. Podalje od velikih svjetskih događanja, oni su bili svjedoci toga kako bolesnici i dalje ozdravljaju i kako neiscjeljive bolesti nestaju. To ipak nije prodrlo u javnost. Svijet je želio zaboraviti Brunu Gröninga, želio je proglasiti ga mrtvim. Godinama se više ništa nije o njemu čulo. Ljudi su i dalje živjeli i patili kao da njega nikada nije ni bilo.

Krajem osamdesetih godina, ime Gröning opet se je pojavilo u medijima. Riječ je o Krugu prijatelja, predočena su izvješća o iscijeljenju. Evo nekoliko naslova iz novina:

121

_____________32 Münchener Merkur, 23. April 1990

“Ponovno se priča o ‘čudotvornom iscjelitelju’”32

“Neshvatljivo! Čudotvorni doktor Bruno Gröning iscjeljuje još i dan danas (32 godine nakon svoje smrti) s onoga svijeta!”33

“Čudotvorno iscjeljenje na čisto duhovnom putu, ispitali ga i potvrdili neovisni liječnici”34

Tijekom njegova života, o Bruni Gröningu se pisalo pretežno negativno dok se događanja oko njega danas prikazuju pozitivno. Mnogi su se novinari voljni uvjeriti u istinu. Oni ispituju izvješća o iscijeljenjima, razgovaraju s iscijeljenima i istinito izvješćuju o svojim iskustvima. Primanjem Heilstrom događaju se senzacionalna iscijeljenja. Liječnička ispitivanja potvrđuju: U Krugu prijatelja Brune Gröninga, Božja snaga djeluje i dalje.

122

______________33 Goldene Gesundheit, Nr. 7/91, S. 66 f34 Bürener Zeitung, 7. Juli 1990

5. poglavlje: Smisao i svrha Zajednica

Krug prijatelja Brune Gröninga dijeli se na mnoge pojedinačne Zajednice po cijeloj Saveznoj Republici Njemačkoj, sve do susjednih zemalja. U njima se tražitelje pomoći upućuje u to kako da primaju Heilstrom*. Učenje Brune Gröninga obrađuje se produbljivanjem, a iscijeljeni izvješćuju o svojim uspjesima.

Nastanak Zajednica

Bruno Gröning je sam organizirao Zajednice. Pošto ga je uvijek iznova pratila zabrana djelovanja, a planovi oko izgradnje ustanove za iscjeljivanje bili su osujećeni, pronalazio je nove puteve za slobodno djelovanje. Početna predavanja na pojedinim mjestima nisu bila dovoljna da se udovolji mnogobrojnim tražiteljima pomoći. Međuim, nije bilo uputno više ponavljati masovna skupljanja iz 1949. godine.

Tako je Gröning neumorno putovao zemljom skupljajući tražitelje pomoći u Zajednice. Oni su se redovito sastajali i u njegovoj odsutnosti, a tzv. voditelji Zajednica su se brinuli o njima. On bi povremeno posjećivao Zajednice i održavao predavanja. Na ovaj način želio je obuhvatiti što više ljudi te istovremeno izbjeći konflikte sa Zakonom o lječiteljskom liječenju. U Zajednicama je držao vjerska predavanja, dozvoljena prema Članku 5 Osnovnog zakona (slobodno mišljenje).

Da bi konačno osigurao održavanje svojih predavanja, osnovao je 1953. godine “Gröningov savez” te 1958. godine i nasljednika ove organizacije “Društvo za unaprijeđenje duševno-duhovnih i prirodnih osnova življenja e.V.”, međutim oba ta društva nisu ostvarila ono što si je on želio; nisu mu naime davala ni zaštitu ni sigurnost.

123

Poslije njegove smrti, ovo zadnje Društvo se je održalo ali se je uskoro zbog raznih spletki i konkurencije razdvojilo na dva dijela. Osnovana su nova Društva. Svako je svojatalo daljnje vođenje djela Brune Gröninga i međusobno su bili u sukobu. Došlo je do istih grešaka kao i onda radi kojih se Bruno Gröning odvojio od “Gröningova saveza”. Društvo se je osamostalilo potiskujući duhovno nasljedstvo iscjelitelja; iscjeljujuća snaga - i Učenje gurnuti su u pozadinu.

Godine 1979., Grete Häusler je osnovala vlastiti Krug prijatelja. Ona je bila dugogodišnja Gröningova suradnica; 1950. dobila je putem njega iscjeljenje, a nakon toga je osnovala u Austriji 23 Zajednice. Imala je mogućnost da skoro devet godina upoznaje njegove prave namjere. Pošto se one nisu mogle ostvariti u tim Društvima, a iscijeljenja je bilo sve manje i manje, počela je sa šačicom prijatelja iznova izgrađivati djelo Brune Gröninga. To je trebao biti Krug prijatelja, nikakvo Društvo, jer težišilo se da u centru pažnje budu tražitelji pomoći i njihova ozdravljenja.

S vremenom je iz jedva tuceta ljudi izrastao sve veći i veći Krug. Najprije su kućni dnevni boravci bili dovoljni za satove Zajednica, pa čak i za zasjedanja, no uskoro su se morale unajmiti veće prostorije. Za zasjedanja su bile potrebne veoma velike dvorane. U Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj nastajale su uvijek iznova nove Zajednice. Krug prijatelja proširio se i u zemlje nenjemačkog jezičnog područja. Godine 1985., broj prijatelja je bio preko 700 a do početka 1993., porastao je na 10 000.

Krajem osamdesetih godina iznova je počeo oživljavati interes javnosti. Poslije smrti Brune Gröninga gotovo ga je nestalo, a Društva nisu učinila gotovo ništa da ga iznova ožive. Trebalo je proći trideset godina da bi mediji iznova prihvatili fenomen Gröninga. Velik broj iscijeljenja i sve više priznanja od strane liječnika i duhovnih iscjelitelja ipak su utjecala na tisak, radio i televiziju. Danas je Krug prijatelja Brune Gröninga na širokom polju alternativnih metoda iscjeljivanja jedna čvrsta veličina. Nije ga više moguće ignorirati.

124

Sat Zajednice

Međutim, šta to mnoge ljude drži zajedno? Zašto dolaze na sat Zajednice? Što se to događa na ovim skupovima? Anita Hohne, izvješćuje u svojoj knjizi “Duhovni iscjeljitelji danas” kako je kao nepristrana novinarka doživjela sat Zajednice u Krugu prijatelja Brune Gröninga:

“München, u proljeće 1989. g. Sjedimo u Konferencijskoj dvorani jednog velikog minhenskog hotela. Sve je neupadljivo, građanski: atmosfera jednog kulturnog kluba.

Za dugačkim stolom, otprilike trdeset gostiju. Tu je neka seljanka. Nekoliko stolica dalje neki čovjek, koji sliči visokom bankovnom činovniku. Pored njega, jedna ugodna mlada žena i dvije bake. Među njima nema ni jednog lica fanatičnog izgleda. Nema nikakvog ushićenja; ovdje vlada atmosfera misaonosti i staloženosti. Ovaj građanski skup ljudi, zasjedanje svakodnevnih lica radi nešto skoro nevjerojatno, što kod drugih može izazvati sumnju u praznovjerje, moljakanje za zdravlje, vjerovanje u čuda. Na zidu visi slika Brune Gröninga. Ljudi u minhenskom hotelu sastaju se da bi mislili na njega. Sastaju se u uvjerenju da njegova snaga iscjeljuje i dan danas. Svatko od njih može navesti primjere toga - neobična iscijeljenja, doživljena na svojoj koži. Jedna nježna devetnaestogodišnja djevojka tiho izvješćuje: ‘Upravo sam imala osjećaj kao da sam naelektrilizirana.’

Neka druga žena pored nje slično kaže: ‘Bilo je, kao da je mojim tijelom, odozgo prema dolje potekla struja.’ Jedna starija domaćica priča o iznenadnoj pojačanoj toplini. Neki se čovjek žali na bolove. Kod jedne druge žene prestali su mukotrpni bolovi glave; ostao je osjećaj olakšanja. Priča se mirno, objektivno. Međutim, svi imaju u ovom trenutku osjećaj struje iz svemira, Heilstrom* Brune Gröninga.

‘Predajte sve ono što vas opterećuje, što vas muči, oslobodite se, primite Dobro u sebe, u obliku Božje snage. ”Želim vam da vas ona potpuno ispuni ....’ zaželjela je

125

slušateljima na početku zasjedanja Grete Häusler, predsjedateljica Zajednice Brune Gröninga. U Münhenu ima nekoliko desetaka prijatelja, a u cijeloj Njemačkoj na tisuće. Skoro svake nedjelje nastaje neka nova Zajednica, nova mjesna grupa Gröningovih pristalica koji se otada redovito sastaju i to ne samo u Njemačkoj, već i u inozemstvu.

Dakle, tu sjede i slušaju šta im gospođa Häusler iz Hennefa (66 god.) ima reći. Zatvorili su oči, otvorili dlanove. Gesta koja pokazuje: spremni smo primiti. Gospođa Häusler im je već prije pokazala da ne prekriže ruke na prsima i ne prebace nogu preko noge. To bi spriječilo slobodan tok kozmičke struje, koja donosi iscjeljenje, a istjeruje bolest. Vidim kako se neki čovjek doslovce trza. Mnogi su se tako ponašali.

Tamo sjedi jedna grupa ljudi, koji jedni drugima dodaju nešto što podsjeća na potkovu. Ta potkova je izrađena od staniola i služi kao pojačalo za bolji prijem Heilstrom*, koje je Gröning još za života dao prijateljima. Njihove ruke leže na bedrima, a dlanovi su im okrenuti prema gore, kao da žele zagrabiti vodu. Oči su zatvorene. Sjede na stolici i odjednom se trzaju, kao ljudi koji se u snu prepadnu. Drhtavica obuzima tijelo.

Čudnovate stvari za svakoga koji ovamo ne pripada. U starim sam arhivskim dokumentima iz Gröningovih velikih dana prelistavala i čitala izjave svjedoka, koje ovi ljudi danas uopće ne poznaju, ali svi upotrebljavaju iste riječi, kao i Gröningove pristalice u proljeće 1989. g. Govore o škakljanju, o toplini ili hladnoći, također i o bolovima, o snazi koja ulazi u njih. Skoro kod svakog iscijeljenja, još se jednom javljaju tegobe. Regelungen*, tako to danas nazivaju Gröningovi prijatelji, a tako su nazivali i onda. Bolest nestaje s bolovima, osjeti se kada odlazi. No, da li ona doista odlazi?

Elisabeth J. izgleda zdrava, pravi sportski tip, u dobi od 67 g. živahno prati naš razgovor. Ona može predočiti liječničku dokumentaciju o tome kako se je loše osjećala. “Jednog jutra 1971. g. nisam mogla ustati iz kreveta. Nisam više mogla ni stajati, ni sjediti. Osjećala sam jake bolove u leđima. Na

126

kralježnici, sve do vratnog kralješka vidjeli su se znaci istrošenosti, a u predjelu išijasa oboljenje živca kuka. Zatim je došla slabost mišića, zatvor crijeva, strah, depresije, nesanica. Međutim, sve je to prošlo.” Tijekom razgovora o Gröningu, doživjela je spontano iscjeljenje. ”Sjedila sam i odjednom sam imala čudan osjećaj u bedrima. Bolovi i slabost odjednom su prošli, ali su se još jednom vratili. Cijelu jednu noć nisam mogla spavati od bolova, međutim, izdržala sam. Sve do danas mi je dobro. Više mi nije potreban štap, a usudila sam se voziti i bicikl.” Više ne uzima lijekove, o kojima je do sada ovisila. Iz izvješća jedne njemačke novinske agencije, samo u Njemačkoj ima 1500 muškarca i žena, koji svakodnevno misle na Brunu Gröninga. Ovdje, a također i u susjednim zemljama nastaju nove Zajednice Brune Gröninga. Razgovarala sam sa više od desetak ljudi koji pričaju slično kao i Elsabeth J. Doživjeli su čudo iscijeljenja putem neke nevidljive snage.35

Važnost sata Zajednice

U Zajednicama se širi Učenje Brune Gröninga. Tražitelji pomoći i prijatelji trebaju naučiti pravilno koristiti ovo novo misaono blago i učvrstiti svoju vjeru. Čovjek može ovako ne samo povratiti svoje zdravlje već ga i zadržati.

Koliko je važno znanje Gröningova Učenja vidimo iz prošlosti. Mnogi su tražitelji pomoći ozdravili nakon susreta s Gröningom u Herfordu ili na Traberhofu kod Rosenheima, međutim nisu znali za duhovnu podlogu tog iscijeljenja; nisu naučili primati Heilstrom*, niti su išta znali o Regelungen*. Snaga misli, ispravno sjedenje, znanje o Dobru i Zlu, sve im je to ostalo nepoznato. Kad bi došlo do Regelungen* ili kad bi posumnjali u svoje trajno iscjeljenje, bili su prepušteni samima sebi a često bi bili preslabi vjerovati u zdravlje. Neki bi se vraćali u svoj stari jad. Tada bi se često reklo da se iscijeljenja nisu zadržala, no za onog tko pozna Učenje Brune

127

_______________35 Anita Höhne, Duhovni iscjelitelji danas...Geistheiler heute ..., S. 20 ff.

Gröninga i duhovne zakone, za njega bi to bila samo spontana posljedica nedovoljne vjere odnosno nedovoljnog znanja o duhovnim odnosima. Tko npr. ne poznaje snagu misli a bavi se i dalje s bolešću, opet će izgubiti iscjeljenje, jer će opet navući nešto loše, odnosno navući će bolest preko svojih misli.

Za tražitelja pomoći veoma je važno da na satovima zajednice upozna Učenje Brune Gröninga. Isto je tako važno da pojačano prima Heilstrom*. Bruno Gröning je čovjeka usporedio sa žaruljom. Razmišljanjem, govorenjem i radom, čovjek stalno gubi snagu. Da bi ostao snažan mora primiti odgovarajuću energiju. To može postići svakodnevnim Einstellen* i redovitim posjećivanjem satova Zajednice. U jednom pismu tražitelju pomoći, Bruno Gröning je između ostalog napisao:

“Tijekom cijelog svog života uspoređujte se sa žaruljom i vodite brigu da uvijek budete napunjeni jer onda ne samo da ćete moći ovu životnu snagu koristiti za sebe; štoviše moći ćete ju davati i drugim bližnjima, onima s premalo snage.”

Na satove Zajednice dolaze mnogi otvorena srca i s mislima u vjeri. Ondje se pojačano prima iscjeljujuća snaga. Što se više ljudi Einstellen*, to je i snaga veća.

Djelo ljubavi prema bližnjem

Bruni Gröningu bilo je važno da se ljudi sastaju u ljubavi. Stalno je iznova upućivao na zapovijedi o ljubavi prema bližnjemu.

“Trebate znati da pripadate jedan drugom. Trebate voljeti svog bližnjeg kao samog sebe. To je moja želja i moja volja, da se ljudi opet zajedno sastaju i tada će si moći međusobno pomagati.”

Većina ljudi dolazi na Zajednicu Brune Gröninga tražeći pomoć u želji da ozdrave. Heilstrom* ne daje im samo

128

zdravlje već i nov osjećaj za život. Srce se širi, u njega ulazi sigurnost, mir, sreća i neočekivana ljubav.

Tada se kod mnogih iscijeljenih rađa želja da svoju novo postignutu sreću daju i drugima. Žele pomagati u djelu Brune Gröninga, kako bi i drugi ljudi dobili mogućnost iscijeljenja i nutarnje promjene.

Djelo Brune Gröninga je djelo ljubavi prema bližnjem. Kao što ni on nije nikada uzimao novac za svoja iscijeljenja, tako ni danas nitko ne dobiva ni novčić za svoj rad. Svaki posao u Krugu prijatelja dobrovoljan je i besplatan.

Bruno Gröning je često naglašavao da je Bog ljubav i da želi djelovati kroz ljude. Prava se ljubav ne može kupiti, niti ju se može platiti. Ona je dar s neba. Ako ljubav određuje međusobne odnose, onda će se ostvariti mir na svijetu.

Korist od satova Zajednice

Veoma važna točka u Učenju Brune Gröninga jest vlastita aktivnost. Čovjek ne bi smio besplosleno sjediti i puštati da ga prožimaju trnci, već bi i sam trebao surađivati na svom iscijeljenju, iznutra se obratiti. Treba usmjeriti svoju volju i težnju prema svjesnoj borbi protiv Zla, da više u sebe ne prima zlo već samo dobro. To je stalna borba. Sotona sve pokušava da čovjeka skrene s dobrog Božjeg puta. Čovjek treba naučiti kako da izgradi svoj nutarnji bedem protiv zla, s kojim se svakodnevno susreće.

Bruno Gröning je o onom bitnom na satu Zajednice rekao slijedeće:

“Ne radi se o tome da se samo prisustvuje satu Zajednice, već da se održimo na dobrom putu te da stalno budno pazimo da ne skrenemo s tog puta, jer sve ovo samo će vam koristiti.”

Satovi Zajednice pomažu prijateljima da u svakodnevnoj životnoj borbi ne zaglibe u loše misli i događaje. Sve dok je

129

čovjek pun snage, spoznat će gdje na njega vrebaju zamke zla. Otvorit će svoju dušu Bogu i neće dopustiti zlu da ga zatvori.

“Čovjek prima preko duše ono čisto Božansko, prima Božansku snagu. Kad čovjek koji je uistinu samo duh živi prema volji Zla, tada se njegova duša zatvori i potpuno izgubi vezu s Bogom. Tada je to posve bezbožan čovjek!”

Satovi Zajednice svakome uvelike pomažu. S jedne strane, ovdje čovjek može primati potrebnu energiju da bi uvijek bio snažan, a s druge strane dobiva znanje kako da prepozna Zlo, da se štiti od njega i da održi iznova stečeno zdravlje. Bruno Gröning je to izjavio veoma jednostavnim riječima:

“Ono što primate, ono što primite, to ćete i imati. Kad biste primali samo dobro, a Zlo gurnuli u stranu, onda biste uvijek imati dobro.”

Kad čovjek ostane bez snage onda primi sve loše što mu dođe u svakodnevnom životu. Osjeća se povrijeđeno ili razočarano, obuzima ga ljutnja, zavist, ljubomora ili bijes. Ima toliko prilika za svakodnevno primanje zla. S vremenom se skupi ogromna količina duhovnog zla. A kad se razbolimo onda nam se sve to čini nekim lošim slučajem ili uopće ništa ne mislimo. Tj. smatramo da za bolest nismo nadležni mi već liječnik. Uopće ne vidimo da se u nama skupilo toliko zla i tako našlo svoj vidljiv izraz u bolesti.

Na satovima Zajednice, prijatelji imaju priliku predati duhovnim putem svo zlo, isprazniti svoju dušu. Tu mogu uzeti u sebe toliko dobre snage da bi u svakodnevnim kušnjama ostali snažni i prevladali zlo.

Cilj svakog čovjeka treba biti da se više uopće ne bavi sa zlom. U cilju toga nužno je razvijati se. Čovjek mora naučiti razlikovati između dobra i zla, spoznati vlastite greške i voditi borbu protiv zla. Za to treba snagu. Samo ako je snažan može održati vjeru u dobro i pobijediti zlo. Bruno Gröning je jednostavno rekao:

“Tko je postojan, tko može u sebi održati istinsku, Božansku vjeru, pobjeđuje!”

130

6. poglavlje: Struktura Kruga prijatelja

Kad je Grete Häusler 1979. oživjela Krug prijatelja Brune Gröninga, on se sastojao od svega desetak prijatelja. Sve je to skupa bilo poput jedne velike obitelji. Međutim, što je Krug više rastao to je bilo više posla.

Nove Zajednice tražile su vlastitog voditelja Zajednice i blagajnika. Da bi se zadržale nastale pomoći i iscijeljenja, osnovane su grupe za uspješna izvješća. Nastali su krugovi liječnika. Tiskanje poučnih pisama, kopiranje kazeta za školovanje, organizacija zasjedanja, tehnike, zbora, video snimanja, prevođenja na strane jezike: svi ispočetka mali zadaci strahovito su se proširili.

U međuvremenu je djelo toliko naraslo da ga je bilo nužno organizirati prema određenim principima. Okolnost da svi pomagači rade besplatno i da pomažu samo u svoje slobodno vrijeme nužno je zahtijevala jednu jasnu i transparentnu organizaciju; naročito zato što se Krug prijatelja financira samo iz dobrovoljnih priloga, bez ikakvih doprinosa, članarina. Prijateljima se šalje besplatno čak i poučni materijal, prema riječima Brune Gröninga:

“Ne prodajem Božansku snagu.”

Voditelj Zajednice, radni krugovi i uski krugovi

Poput cijelog Kruga prijatelja tako i svaka pojedina Zajednica ima svog odgovornog voditelja. Njegov je zadatak voditi brigu o ljudima, uvoditi nove tražitelje pomoći u Učenje Brune Gröninga te uvijek im spremno pomagati savjetom i djelom.

Voditelj Zajednice je odgovoran za sve što se događa u

131

njegovoj Zajednici. On ne samo da priprema satove Zajednice i vodi ih nego se i brine za zadržanje dobivenih pomoći i iscijeljenja, za uredno vođenje kazeta i rada s javnošću. Jasno je da sve te poslove ne može obavljati samo jedna osoba. Voditelj Zajednice treba pomoćnike. Jedan se brine o izradi uspješnih izvješća, drugi za rad s javnošću, a treći dovozi i odvozi prijatelje na satove Zajednice (one koji nemaju nikakvu mogućnost prijevoza). Svi ti pomagači članovi su radnog kruga i uskog kruga. Redovito se sastaju, raspravljaju o predstojećim zadacima i zajedno se za to Einstellen*. Rad nikad ne bi smio biti sam sebi svrha. Trebalo bi uvijek održati svijest o carstvu duha i Božjoj ljubavi kao temeljima ovog djela. Najvažnije je da se pomogne tražiteljima pomoći.

Grupe za izvješća o uspješnom iscijeljenju

Bruno Gröning je osobito držao do pismenog prikaza dobivenih pomoći i iscijeljenja. Jedina zahvalnost koju je molio od nekog iscijeljenog prijatelja bila je istinit pismeni prikaz uspješnog iscijeljenja. Uspješna izvješća su ‘cigle’ njegova djela, svjedoci Božjeg djelovanja i velika potpora tražiteljima pomoći.

Danas se također pridaje velika važnost radu na uspješnim izvješćima. Većina Zajednica nema vlastite grupe za obradu uspješnih izvješća. Postavljaju se precizna pitanja: Kako dugo je trajalo opterećenje? Kakve tegobe ste imali? Kako je liječnik nazvao vašu bolest? Koje vam je lijekove propisao? Što se doista poboljšalo kontaktom s Brunom Gröningom? Što sada nakon iscijeljenja ponovno možete raditi a ranije niste mogli (npr. hodanje uz i niz stepenice, vožnja biciklom, rad u vrtu itd.)? Jeste li nakon iscijeljenja bili na liječničkom pregledu? itd.

Često je potrebno nekoliko sati usredotočenog rada i razgovora s iscijeljenim, prije predočenja uspješnog izvješća krugu liječnika.

132

Medicinsko-znanstvena stručna grupa

Godine 1986., oživljena je prva liječnička grupa Kruga prijatelja. Neki su liječnici objasnili iscijeljenja s medicinskog stajališta. Ispitivali su iscijeljene ali i liječnike koji su ih liječili, te su molili za bolničku dokumentaciju i za pregled nakon iscijeljenja. Tako je bilo moguće potkrijepiti mnoga uspješna izvješća s liječničkim nalazima i pregledima.

U međuvremenu se iz te liječničke grupe razvila “medicinsko-znanstvena stručna grupa” kojoj pripada nekoliko stotina liječnika, iscjeljivaća i lječitelja. Svi oni ne sudjeluju aktivno u radu grupe ali zainteresirano i dobronamjerno prate način iscijeljivanja Brune Gröninga. Neki od njih se Einstellen* za svoje pacijente ili savjetuju onima kojima ne mogu pomoći da posjete Krug prijatelja Brune Gröninga. Od proljeća 1992. godine, redovito se održavaju liječnička zasjedanja i bave se s ‘fenomenom Gröninga’.

Dr.med. H.G., suradnik liječničkog kruga napisao je u svom prvom izdanju knjige “Doživjeti iscjeljenje jest istina”, u kojoj je tiskano deset dokumentiranih izvješća o uspješnom iscijeljenju, slijedeće:

‘Nakon pregleda velikog broja uspješnih izvješća, za mene je značajno slijedeće: previše je slučajno što se nakon stupanja u dodir s Učenjem Brune Gröninga i ulaskom u Zajednicu događaju iscijeljenja, kao npr. u slučaju gospođe Jakobs, kod koje se dugogodišnji veliki čir na potkoljenici iscijelio u najkraćem roku. Ovo brzo iscjeljenje nije moguće medicinski objasniti, a desilo se jer su se prijatelji Brune Gröninga za nju Einstellen*. Gospođa Jakobs nije bila ni uvedena u Učenje, ali je preko prijatelja spojena s Krugom Heilstrom* i tako se mogla osloboditi ovog bolnog opterećenja.[…]

Što podrazumijeva Bruno Gröning pod iscjeljenjem?Za njega je iscjeljenje čišćenje. Otvori li se čovjek dobroj

snazi sa srcem punim vjere, onda Heilstrom* može ući u njega. Svo zlo mora van. Dolazi do čišćenja na tjelesnoj i

133

psihičkoj razini, pa nestaje organskih i psihičkih bolesti. Osim toga u čovjeku se mnogo toga samo od sebe razbistri pa je onda u stanju da se duhovno obrati, odnosno da se okrene k Bogu. To je veliki preokret o kojemu je govorio gospodin Gröning. Tako je iscjeljenje prema Gröningu događaj koji daleko nadilazi oslobođenje od bolesti te je od sudbonosnog značenja za daljnji životni put dotičnog prijatelja, ukoliko je ovaj voljan da se i ubuduće pridržava ovog Učenja.

Što medicina podrazumijeva pod iscjeljenjem?Iscjeljenje je nastupilo onda ako se više ne može dokazati

postojanje ranije evidentirane bolesti.Čak i kad nema bolesnog stanja, u čovjeku može i dalje

postojati uzrok te bolesti. Međutim, dokazivost uzroka bolesti ovisi o vrsti i načinu metode mjerenja te njene osjetljivosti. To bio želio pojasniti na jednom trodijelnom primjeru:

Uzrok ulcus ventriculi (čira na želucu):1. Internist koji mjeri sadržaj kiseline u želucu objašnjava

kako je uzrok čira na želucu nesklad između kiseline i zaštitnih faktora stijenke želuca.

2. Psihosomatičar koji na osnovi svog stručnog znanja analizira psihičko stanje pacijenta izjavljuje da je uzrok konfliktna situacija dotične osobe. Iz dana u dan promatra na svom pacijentu snagu pojedinih misli te kako briga i strah mogu uzrokovati bolest.

3. Gospodin Gröning izjavljuje da je Zlo uzrok čira na želucu. Svaki će liječnik potvrditi da je čir na želucu nešto veoma loše. Međutim, želim još jednom naglasiti da i ova kao i svaka druga bolest proistječe iz jedne bitne sile. Svaki trezveni znanstvenik vjerojatno će odbaciti takve misli od sebe. Ali to je dio onog praznanja kojeg smo gotovo zaboravili u našem suvremenom društvu usmjerenom na dobit. […]

Internist vodi borbu za zdravlje na organskoj razini. Za borbu protiv bolesti koriste se lijekovi. Psihosomatičar djeluje na psihičkoj razini. Propisuje npr. autogeni trening. Gospodin Gröning vodi bitku za zdravlje na čistoj duhovnoj

134

razini. Sredstvo izbora protiv bolesti kao posljedice zla jest Dobro: Božanska Heilstrom*. Kao predstavnici Dobra i Zla, zdravlje i bolest imaju bitno dublje značenje. […]

Otvori li se medicina Božjoj Heilstrom*, biti će u stanju znatno prekoračiti svoja današnja ograničenja. Stoga bi kolege trebali obzirom na brojne uspjehe iscijeljenja koristiti vjeru i za svoj liječnički poziv te se ne bi više trebali zatvarati iscijeljenju duhovnim putem.“36

Matthias Kamp pokazuje u istoj knjizi put kojim bi liječnici mogli usuglasiti Učenje Brune Gröninga sa svojom djelatnošću:

„Pogledamo li samo masu bolesnika, nimalo ne vjerujem da bi se liječnici trebali bojati kako će zbog Brune Gröninga izgubiti posao. Ne osjeća li liječnik radost kad preko Učenja Brune Gröninga dobije nešto što doista može pomoći kod svake bolesti? Liječnik može za svoje pacijente moliti, s puno vjere, može se Einstellen*, tako da se ne pojave nuspojave od lijekova koje mu je propisao. Kod teških operacija može moliti za pomoć i vodstvo te Einstellen* na snagu može dobiti odgovore na brojna pitanja. Doživio sam da čovjek na ovom putu iznova dobije prirodni instinkt, nutarnji osjećaj koji mu pomaže da na mnoga pitanja dobije odgovor i pojašnjenje.

Bruno Gröning nije htio liječnicima ništa oduzeti, već im je doista htio nešto dati. Htio im je dati ključ povezanosti ljudskog tijela i duhovne pozadine oboljenja. […] Liječnik koji se okrene k Bruni Gröningu biti će bogato obdaren snagom i znanjem, koje si uopće ne može predočiti. Neće ostati bez posla. […]

Nadam se i želim da svi ljudi, naročito svi kolege koji čuju za ovo Učenje budu nepristrani te se požele i sami uvjeriti u istinitost Učenja Brune Gröninga.37

135

______________36 Grete Häusler (Hrsg.) Spas doživjeti.....Das Heil erfahren, …, S. 157 ff.37 Grete Häusler (Hrsg.), Spas doživjeti...Das Heil erfahren…, S. 68 ff.

Arhiv (pismohrana) Brune Gröninga

Bruno Gröning je tijekom svog života osnovao vlastiti arhiv. U njemu su sakupljeni prijepisi njegovih govora, pisama tražitelja pomoći, uspješnih izvješća, novinskih članaka, korespondencije.

Arhiv čuva Grete Häusler i veoma je dragocjen cijelom Krugu prijatelja. Odavde se crpi 'duhovna hrana' za prijatelje: predavanja Brune Gröninga, izvori o tadašnjim događanjima, stručna mišljenja, dokumentacija o sudskim postupcima, svjedočenja tadašnjih prijatelja itd. Ovdje se nalazi sve na temelju čega je moguće dobiti uvid u srž i djelovanje Brune Gröninga, radi opovrgavanja klevetničkih napisa tiska i drugih zlonamjernih prikaza.

Spoznaje u svjetlu otkupljenja

Da bi se prijateljima približilo Učenje Brune Gröninga, četiri puta godišnje šalje se besplatno poučni materijal. U njemu prijatelji izvješćuju o iskustvima i spoznajama, prikupljenim putem Učenja Brune Gröninga.

Thomas Busse je u svojoj knjizi „Spoznaje u svjetlu otkupljenja“ sastavio citate iz pojedinih izvješća u poučnom materijalu. On želi pokazati 'da se misaona baština Brune Gröninga sve više širi i vodi ljude k duhovnom buđenju.38

Ovdje nekoliko izvadaka:

„Čovjek treba živjeti prema Božjim zakonima, ako ne želi da Zlo ovlada njime!“

136

_______________38 Thomas Busse (Hrsg.), Spoznaje u svijetlu otkupljenja Svi slijedeći

citati uzeti su iz ove knjige Erkenntnisse im Licht der Erlösung, Grete Häusler-Verlag, Wegberg 1991, S. 4.

„Pravo Božje dijete uvijek se i posvuda povinuje volji svog Oca. I što više ljudi tako živi, to će prije nastupiti raj na ovoj zemlji, na blagoslov sveg stvaranja.“

„Gledajući dugoročno pobijedit će ono Dobro, Božansko. Kao što to istinito kaže i poslovica: 'Božja pravda je spora ali dostižna'. Naravno da do tada predstoji borba jer veliki preokret donosi sa sobom veliko preusmjeravanje čovječanstva budući da ga želi otrgnuti sili loših navika, vladavini razuma, umišljenosti i svim sotonskim osobinama. Samo tako može nastupiti spasenje.“

„Dobro se ne raspoznaje dogmatski po nekom vanjskom obliku, već se prepoznaje po duhu ljubavi, jedinstvu i povjerenju.“

„Pogrešno je držati predavanje o duhovnim sferama, ako moja svijest nema još nikakav pristup k tim sferama, te je moje znanje samo prividno (knjiško), koje međutim nisam osobno ostvario u svom životu.“

„Zapamtimo ovo: stalno treba provjeravati sve misli i ne šaliti se sa zlom, tj. potcijeniti ga, jer ono ima moć! No zapamtimo si također: Bog je svemoćan!“

„Sva ljubav dolazi od našeg Nebeskog Oca. Bez Njega ne bismo bili sposobni voljeti. On je izvor sve ljubavi i On je more u koje se ulijeva sva ljubav. Samo je On davatelj ljubavi, ona se iz Njega ulijeva u naše srce.“

„Vjerujmo iz dubine svog srca da će Dobro konačno pobijediti na ovoj Zemlji bez obzira u kojem se obliku Sotona bude zadnji puta suprotstavio u svoj svojoj strahoti.“

„Zaboravimo jednom za svagda razmišljanje o vrijednostima današnjeg društva. Prepoznajmo i zavolimo u svakome ono Božansko, te poštujmo svakoga, jer tek onda ćemo moći postati jedno s Bogom i s ljudima.“

137

„Sa svakim novim danom, svakim novim satom možemo činiti dobro ili loše. U tome leži sudbina čovječanstva.“

„Ranjenom srcu je Učenje Brune Gröninga blagotvorni melem; otvrdnulom, sebičnom čovjeku je ono kamen spoticanja kojeg treba maknuti s puta. Da, htjeli su Brunu Gröninga maknuti s puta, činilo se da im je uspjelo: zabrana iscijeljivanja, sudski postupak, smrt. No nisu računali s tim da su Božji zakoni vječni i neuništivi, da se ne mogu dokinuti uklanjanjem ili spaljivanjem tijela u kojemu dotični prebiva. Nipošto! I dalje se događaju pomoći i iscijeljenja. Svjetlo spasenja zrači najvećim sjajem!“

Rad s javnošću

Jednako važni kao skrb i školovanje prijatelja, važan je i ciljni rad s javnošću, kako bi Učenje doprlo do što više ljudi. Nakon što je desetljećima bilo gotovo nemoguće dovesti Brunu Gröninga u medije, to je ostvareno konačno početkom 1989. Tridesetgodišnjicu njegove smrti neke su novine iskoristile kao povod tome da izvijeste o tadašnjem „čudotvornom doktoru“ i o njegovim prijateljima.

Tako je izašao i članak Petera W. Fischera, preko njemačke agencije za tisak (DPA) kojega je preuzelo jedno 40 novina, ne samo u njemačkoj već i u inozemstvu. „Deutsche Zeitung“ u Sao Paulu pisale su 28.1.1989:

„Dana 26. siječnja 1989. navršila se je tridesetgodišnjica smrti Brune Gröninga.

Razdoblje njegovih velikih iscijeljenja trajalo je od 1949.-59. u Herfordu i Rosenheimu gdje je tjelesno i psihički ozdravljalo na tisuće uglavnom neizlječivih bolesnika.

Bruno Gröning, rođen 31.5.1906. u Danzigu nije nikakav 'čudotvorni doktor', nikakav uobičajeni psihijatar, on je

138

mnogo više od toga! Iscijeljenja kroz Heilstrom* nastavljaju se i danas kao što je obećao:

'Svaki čovjek biti će svoj vlastiti liječnik!Nema neiscjeljivo!'Za to postoje brojni liječnički dokazi i dokumenti u

sadašnjem Krugu prijatelja koji sve više raste.“

Otada stalno nalazimo u novinama i časopisima napise o Krugu prijatelja Brune Gröninga. Radio i televizija također pokazuju sve više zanimanja za to. Zanimljivo je primijetiti da je Bruno Gröning već za svog života najavio:

„Čovjek treba biti mrtav barem 30 godina dok se o njemu ne pročuje!“

Evo još nekih primjera za današnje izvješćivanje. „Aktuelle“ je izvijestio u svom desetom nastavku serije „Izabrani – iscjeljivanje s kozmičkom energijom“ 27.4.1991. između ostalog:

„'Odbacila sam svoje štake', zrači srećom Elisabeth Winter (66) iz Blankenberga kod Bonna. 'Više mi ne trebaju!' Tko god čuje njenu priču, jedva da može povjerovati: udovica je godinama patila od poskliznuća diska u kralježnici. Liječnici su joj rekli da ne bi imalo smisla operirati. Međutim, Elisabeth Winter se nije htjela pomiriti s time. Došla je preko prijatelja u 'Krug prijatelja Brune Gröninga'. Bilo je to 1987. Dana 23.listopada prošle godine dogodilo joj se čudo. 'Te sam večeri tijekom boravka s grupom osjetila kao da me je preplavio ljetni povjetarac. Zatim sam ustala, odložila štake i otada idem bez štaka', sjeća se ova umirovljenica.[…]

Mnogi ljudi koji dolaze k Greti Häusler i Krugu prijatelja Brune Gröninga' doživljavaju iscjeljenje. Grete Häusler doživljava pritom samu sebe samo […] kao nasljednicu širenja Učenja koje joj je 1959. nakon svoje smrti ostavio Bruno Gröning. 'Osobno sam ga poznavala i dobila sam iscjeljenje putem njega', priča Grete Häusler. Te priznaje da je tada došla k njemu prepuna sumnji. Da, htjela je zapravo

139

spasiti jednu prijateljicu od ovog 'šarlatana'. Danas je više nego ikada uvjerena u njegovu snagu iscijeljivanja. Potpuno stoji iza njegovog gesla: 'Uzdaj se i vjeruj, Božja snaga pomaže i iscijeljuje.'“

Časopis 'NWZ' iz Nordenhama pisao je 12.4.1991. između ostalog:

„'Godinama sam patio od latentnog herpesa zostera. Liječnici su rekli da moram s time živjeti. Otišao sam k lječitelju, i otada sam uvijek sa sobom nosio bočicu s homeopatskim lijekom. Međutim, ništa nije pomoglo.' Mladić koji je tako spontano pričao o svojoj bolesti u jednoj gostionici pred grupom slušatelja jest član 'Kruga prijatelja Brune Gröninga'. Preko zajednice je saznao o Heilstrom* i oslobodio se je svojih tegoba.

Drugi članovi Kruga izvješćuju da su se u zajednici riješili migrene koja ih je mučila godinama, da su iscijeljeni od depresija i od teških problema s kralježnicom. Jedan od njih kaže da kad stavi sliku Brune Gröninga na bolno mjesto […] bolovi nestaju.

Te su se večeri neki članovi Kruga prijatelja sastali i 'Hotelu kod pošte' da bi izvješćivali o Zajednici i njenom majstoru. Detlef Römer, stanovnik Nordenhama vodi skup. Izvješćuje kako je prije mnogo godina došao u zajednicu, sav očajan i kao ateist. Tada je patio od teških problema s kralježnicom, od depresija i blokada. Dvije godine je provjeravao Učenje Brune Gröninga, pažljivo ispitujući svaku riječ. Tada je doživio iskustvo na vlastitoj koži.“

Prevodilački rad

Već prije mnogo godina počelo se s prevođenjem spisa o Bruni Gröningu na strane jezike. Počelo se sa prijevodom na engleski i francuski jezik, a vrlo brzo i na ostale jezike. Prijatelji

140

koji govore strane jezike trude se prevesti knjige i poučna pisma kako bi svojim zemljacima približili ovo Učenje.

Otkad nastaju Zajednice i u zemljama nenjemačkog jezičnog područja – u Nizozemskoj, Belgiji, Rumunjskoj, Mađarskoj I Poljskoj - prevodilački posao postaje sve zahtjevniji. Mogućnost iscijeljena kroz Učenje Brune Gröninga svim će ljudima dobro doći. Učenje nije vezano ni za kakvu naciju ili religiju. Aktivnosti u Krugu prijatelja služe da se pomogne onima kojima je to potrebno. Trenutno (1993. god.) se materijali prevode na dvanaest jezika.

Izdavaštvo Grete Häusler

Kratko pred svoju smrt, Bruno Gröning je izjavio da želi napisati knjigu. Međutim, nije to stigao učiniti. Napisao je samo naslov, podjelu na poglavlja i jedan odlomak što se čuva u arhivu (pismohrani). Godine 1984., Grete Häusler je odlučila napisati knjigu po uzoru na njega: „Ovdje je istina o i oko Brune Gröninga“. Naslov i poglavlja preuzela je od njega i u knjizi je potanko opisala događaje oko ovog čudotvorca.

Kako nije našla izdavača za tu knjigu, morala je tiskati knjigu u vlastitoj nakladi. Tako je nastalo izdavaštvo Grete Häusler, s jednom jedinom knjigom. U međuvremenu izdavaštvo je obogaćeno mnogim drugim knjigama, kazetama, video - filmovima i umjetničkim fotografijama.

Cilj izdavaštva je definiran na slijedeći način:

„Izdavaštvo Grete Häusler ima zadatak približiti javnosti osobu i Učenje Brune Gröninga, da bi svi zainteresirani imali mogućnost i sami se uvjeriti u veličinu djelovanja Brune Gröninga.“39

141

________________39 Grete Häusler-Verlag, Popis izdavaštva Verlagsverzeichnis 1991/92, S. 3

Grete Häusler je u uvodu svoje knjige „Ovdje je istina o i oko Brune Gröninga“ napisala slijedeće:

„Tko je bio Bruno Gröning? Je li bio šarlatan, čudotvorni doktor ili Božji poslanik? Tim se pitanjima tisak bavio godinama, i do dana danas svaki znalac ili neznalica misli da tu ima što za reći, da može suditi o ovom 'malom Gröningu' kako je Gröning samog sebe običavao zvati. Onaj tko želi znati tko je bio Bruno Gröning mora sam istražiti njegovo biće i djelo, kao što i u Bibliji piše: 'Po djelima njihovim ćete ih prepoznati'.“40

Svi suradnici izdavaštva rade besplatno. Nitko ne dobiva novac za svoje djelo. Prihodi služe samo za tiskanje novih djela, izdanja i kupovine. Drugačije ne bi bilo moguće izgrađivati ovo izdavaštvo. U međuvremenu je izdavaštvo već više puta sudjelovalo na frankfurtskom sajmu knjiga ali i na drugim sajmovima knjiga. Izdavaštvo i Krug prijatelja financijski su jasno razdvojeni. Izdavaštvo je važno sredstvo objave i širenja djela Brune Gröninga u javnosti.

Djelo Brune Gröninga jest djelo ljubavi prema bližnjem. Nitko na njemu ne zarađuje. Svi pomagači rade besplatno – bez novčane nadoknade i u svoje slobodno vrijeme. Suradnike pokreće isključivo želja za pomaganje drugima. Cilj je ukazati patnicima, bolesnicima i jadnicima put dalje od boli i patnje prema zdravlju. Ono što su prijatelji doživjeli na samima sebi, ne žele zadržati samo za sebe već žele dati dalje drugima.

142

________________40 Grete Häusler, Ovdje je istina ...Hier ist die Wahrheit..., S. 9

7. poglavlje: Je li Krug prijatelja Brune Gröninga sekta?

Krug prijatelja Brune Gröninga je necrkvena Zajednica, u kojoj se Učenje i dalje vjerno širi. Tada se može postaviti pitanje: “Radi li se o sekti? “Treba li se tražitelj pomoći odreći pod zakletvom svoje dosadašnje vjere i prekinuti sve religiozne veze da bi bio primljen u Krug prijatelja?”

Na ovo pitanje odgovorio je Rolf Zachau u knjizi “Bruno Gröning – uvod u njegovo Učenje”:

“Ponajprije, mi nismo nikakva sekta! Ne želimo stvarati nikakvu izbornu Zajednicu između dvije mogućnosti k postojećim crkvama i religioznim grupama. Nitko, tko dođe k nama ne mora se odreći svoje dosadašnje vjere. Nema nikakvih uvodnih ceremonija, niti rituala. Ne treba potpisati nikakvu pristupnicu, niti treba platiti neki iznos. Svatko od nas normalno obavlja svoj posao, a sve moguće zadatke u Krugu prijatelja obavlja svatko po svojoj slobodnoj volji i u slobodno vrijeme.”41

Nije bio vezan uz nijednu religiju

Djelovanje Brune Gröninga nije vezano ni uz kakvu vjeroispovijest i religiju. Od tražitelja pomoći ne zahtijeva se nikakvo priznavanje nove vjere. Naprotiv, Bruno Gröning savjetovao je svojim slušateljima da ostaju vjerni svojoj vjeri i da odlaze u crkvu. Ne igra nikakvu ulogu je li čovjek katolik, musliman, židov, hindu ili budist. Samo je važno da istinski vjeruje u Boga ili da je spreman primiti vjeru.

143

______________41 Grete Häusler (Hrsg.), Bruno Gröning – Uvod u njegovo Učenje Ein-

führung in seine Lehre, Grete Häusler-Verlag, Wegberg, 41991, S. 53.

”Svi ljudi, bez obzira na naciju, rasu, ili vjeroispovijest, vrijedni su da im se pomogne.”

Bruno Gröning je opominjao ljude da vjeru prime k srcu i da je provode u djelo. On je spoznao nepovoljne prilike svoga vremena i znao je da su mnogi ljudi samo formalno vjernici ali ne i srcem. Zbog toga bi često govorio:

”Ne idite u crkvu (u božju kuću, đamiju, hram, sinagogu itd.) samo da izgovorite svoju molitvicu. Ne! Molitve koje su prošle preko vaših usta pretvorite u djelo.”

Opominjao je ljude da vjeru ozbiljno shvate.

”Dokažite da ste uistinu vjeran čovjek! Idite u Božju kuću, tu molite pobožno. Ne kao do sada, gdje mnogi idu da vide kakvu odjeću nosi ovaj ili onaj, da ga ogovara i govori ružno o njemu što sam vlastitim očima i ušima vidio i čuo. To ne biste trebali raditi. Idete li u crkvu, trebali biste pobožno zahvaliti gospodinu Bogu za sve dobro koje je učinio ljudima.”

Zbog svoga otvorenog načina Bruno Gröning je za neke ljude neugodan suvremenik. Prije svega, odlučno je bio protiv ustaljelih mišljenja i navika. Energično se protivio shvaćanjima da je bolest Božja kazna. Izrazito bi naglašavao kako Bog ne kažnjava. Sve loše što se čovjeku desi u njegovom životu podliježe principu uzroka i posljedice.

“Svatko je kovač svoje sreće, jer što čovjek sije to i žanje.”

Bruni Gröningu nije bilo stalo do obožavanja ili da bude na prvom mjestu. Sam sebe uvijek je nazivao “malim Gröningom”, a od tražitelja pomoći je zahtijevao da “Gröninga stave potpuno na stranu” i da se sami uvjere u sadržaj istine njegovih riječi. Slijedeće riječi to jasno pokazuju:

“Ja nisam ništa, Bog je sve.”“Tko je imao veliku sreću da zdravlje dobije putem mene,

144

neka uvijek zahvaljuje Bogu iz dubine srca, ja sam samo njegov alat i sluga.”

“Ponosan sam iz dubine duše što sam mali Božji sluga.”“Želim čovjeku pomoći dobiti iscjeljenje, a ujedno mu

želim pokazati i pravi put, kakav može biti samo Božji put”.

Nevolje razotkrivene

Pojava Brune Gröninga, 4 godine nakon kraja Drugog svjetskog rata, razotkrila je nevolje i bijedu ljudi, obznanivši ih cijelom svijetu. Ratne štete, liječnici i psihijatri nisu ih mogli otkloniti. Dr.phil. A. Kaul piše u svojoj brošuri „Čudo iz Herforda“ o tamošnjem stanju u lipnju 1949.:

„Na tisuće je bolesnika i boležljivih hrlilo u westfalski gradić koji je u svojim zidinama skrivao čudotvornog doktora. Dolazili su s autobusima, kamionima, osobnim automobilima, s vlakom i pješke, s konjskom zapregom i u bolesničkim kolima.[…] Ljudska bijeda koja se ovdje očitovala potresna je i bezgranična. U okolnim vrtovima i parkovima, sjede bolesnici, postavljene su ležaljke, nosila, danju i noću pridošlice čekaju na iscjeljenje. […]

Iz svih krajeva Njemačke slijevaju se ovamo ljudi bez nade i s puno opterećenja, mladi i stari, žene, djevojke, djeca, iz svih gradova i slojeva, Amerikanci, Englezi, Belgijanci, Švicarci, Šveđani, Mađari, Poljaci, pa i Cigani […]. Hromi, slijepi, gluhi, zajednica jada i nevolje. Siroti ljudi, bez obzira na to sjede li u luksuznom automobilu ili se mukotrpno kreću na štakama. Ljudi bez nade i oni s nadom, umorni i očajni; svi imaju samo jednu jedinu želju: naći iscjeljenje!“44

Masu bijednika na hipodromu u Rosenheimu opisuje Kurt Trampler u svojoj knjizi „Veliki preokret“:

145

______________44 Dr. phil. A. Kaul, Čudo iz Herforda Das Wunder von Herford,

Lauda-Verlag, Laudenbach/ Bergstraße, 1949, S. 4.

„Patnici, napušteni, dotučeni sudbinom, koji su se dovukli ovamo sa zadnjom nadom u utjehu i iscjeljenje, svi su oni bili tužitelji i u svom gorkom jadu neosporni svjedoci razdoblja materijalizma i njegova smrtnog neuspjeha. U ratu su zadobili tisuće rana i patnji, bili su izbačeni iz domovine, tako bi ostavljeni i napušteni u očaju i jadu dolazili Gröningu.[…]

Činilo se da se ostvaruju apokaliptične slike velikih srednjevjekovnih majstora primanjem sveg tog užasa u sebe i masovnog dolaska svih tih ljudi ovamo. Što se sve strašljivo skrivalo po kućama s neizlječivim bolestima i ranama, s razorenom psihom i s tupim strahom od života pred bešćutnom radoznalošću – ovdje je neumoljivo i neizbježno izlazilo na vidjelo. Žene i djeca s blijedim izmoždenim (sušićavim) licima, s izmučenim upalim očima koje su čak zaboravile plakati; amputirani i paralizirani, nesposobni ni za kakav vlastiti pokret; ljudi koji su se tresli od užasnih grčeva živčanog sustava, kojima je pjena izlazila na izobličena lica, oni drugi koji su bez prestanka plakali i trzali se, svi su oni došli zajedno ili su doneseni: na tisuće i tisuće ljudi bez kraja i konca.

Sva njihova životna i stvaralačka snaga, sreća i pouzdanje, ležali su izgaženi iza bodljikave žice zatočeničkih logora, pokopani pod ruševinama uništenih kuća, zaostali u njihovoj izgubljenoj domovini.

Tih dana i tjedana nisam našao nikoga tko ne bi bio duboko pogođen i potresen ovom prekomjernom nevoljom i patnjom, koju si nitko nikada ne bi mogao takvom zamisliti. Onaj tko je još mogao dobiti uvid u onaj neizmjerni broj pisama s molbom za pomoć u kojima su se ljudi žalili na svoju patnju, ali nisu iz zdravstvenih ili gospodarskih razloga imali mogućnost doći k Gröningu, tome je bilo jasno da su ljudi koji ovdje jedan uz drugoga danima ustraju u svojoj zadnjoj nadi samo predstavnici beskrajne mase bolesnih, ranjenih i očajnih prisutne uvijek tamo gdje rat i državni razlozi, mržnja i nepovjerenje pokreću sudbine naroda. Svakako, bilo je među tim ljudima

146

U krugu braće i sestara

Obični radnik (drugi zdesna gore)

Na Herfordskom Wilhelmsplatzu

Nepokretni hodaju...

Zadnja nada...

Bezbrojnih patnika

Na Hipodromu Traberhof u Rosenheimu

Masovna navala na Gröninga

Sa Grete Häusler

Sat Zajednice

Zabrana iscjeljivanja

Pred sudom

Grob Brune Gröninga

Krug prijatelja Brune Gröninga

i onih ljudi čije su bolesti nastale u dubokom miru. Međutim, većina svih tražitelja pomoći bila je žrtva znanstveno visokorazvijenog masovnog razaranja i jedva izdrživog duševnog opterećenja našeg vremena.“45

Iscjeljenje jest milost

Bruno Gröning je uvijek ukazivao na to da je svako iscjeljenje dar, milost Božja. Čak i uz zakonitosti života po kojima čovjek može ozdraviti uz Božju pomoć, njegov povratak u Božji red iz kojega je ispao ne podrazumijeva se sam po sebi.

„Iscijeljeni čovjek jest čovjek koga je Bog blagoslovio.“

Blagoslov iscjeljenja jest milost, koju Bog želi pokloniti svakom čovjeku. Bog ne želi da čovjek pati. Bog želi da se ljudima u nevolji pomogne. Svugdje gdje se očituje djelo Božje najprije je pomognuto siromasima, bolesnima i opterećenima, njima je darovana Njegova pomoć. Kad je čovjek spreman obratiti se i živjeti u Božjem redu, doživjet će blagoslov iscjeljenja.

„Božja volja je određena, Bog želi da se čovjeku pomogne, ako ovaj spozna da ga Zlo ponižava. Bog mu pomaže, vodi ga i oprašta mu.“

Nikakva sekta!

Konačno se može utvrditi da se kod Kruga prijatelja Brune Gröninga ne radi ni o kakvoj sekti. Svi suradnici rade besplatno, nitko ne dobiva novce za svoja djela. Ne traže se nikakvi iznosi, novac za pristupanje Krugu. Krug prijatelja

147

_______________45 Kurt Trampler, Veliki preobrat Die große Umkehr, S. 89 f.

nije vjerska Zajednica u smislu crkve. Radi se samo o pomaganju ljudima u nevolji. To je danas jednako važno kao i 1949. godine. Nevolja nije ništa manja.

Bolnice su prepune, gradi se sve više klinika, a liječnici su preopterećeni. Stalno nastaju neke nove bolesti, stopa samoubojstava je zstrašujuće visoka, a velik tamni oblak depresije nadvio se nad mnoge ljude. Osjećaju da im je život samo jedna velika muka i nisu sretni usprkos materijalnom blagostanju.

U vrijeme kad jedna Hiobova poruka slijedi drugu, potrebno je da se čovječanstvo domisli nečeg boljeg i promijeni način razmišljanja, te se okrene k Bogu. U tom smislu Krug prijatelja Brune Gröninga želi dati svoj doprinos s daljnjim širenjem tog Učenja kako bi preko Brune Gröninga što više ljudi dobilo pomoć i iscjeljenje. Radi se o tome da se pokaže ljudima kako da povrate svoje zdravlje.

„Trebam li im lagati, trebam li reći da tu sve ovisi samo o meni? Ne prijatelji, ovisi o vama samima kako ćete primiti to dobro! Kada ćete to moći primiti? Tek nakon što se sami odvojite od Zla i kada se doista više nimalo nećete baviti sa Zlom. Prije toga neće doći do primanja pomoći! Jer neće biti moguće! Dakle, otvorite sada svoje srce i uistinu ga potpuno ispraznite! Riješite se svih briga i nevolja!“

148

8. poglavlje: Izvješća o iscjeljenju

Stupovi Gröningova rada su izvješća o nastalim pomoćima i iscjeljenjima. Iz njih tražitelji pomoći crpe hrabrost i snagu za vjeru.

Liječnička dokumentacija

Radom liječničke grupe, do sada su dokumentirana brojna izvješća o iscijeljivanju. Raspolaže se s dokumentacijom o bolesti i o liječničkim pregledima nakon iscjeljenja. Iscjeljenja su dokazane činjenice. U jednom svesku uspješnih izvješća Kruga prijatelja Brune Gröninga, liječnik Matthias Kamp piše 1989. godine o radu Kruga liječnika:

„Bruno Gröning je još za svog života želio da se liječnici zainteresiraju za iscjeljenja koja se događaju u njegovom djelu. Međutim liječnicima je 50-tih godina 20. stoljeća bilo teško prihvatiti djelovanje ovog čovjeka. Ovim ljudima koji su se godinama bavili liječenjem smatrajući da su lijekovi jedini pravi put k izliječenju njihovih pacijenata, misli i djela ovog čovjeka bili su veoma strani. Pojedinci su doduše spoznali svjetlo i istinu Božjeg duha iza tzv. čudotvornih iscjeljenja koja su se događala u okolini Brune Gröninga, međutim nisu uviđali ogromnu vrijednost medicinske dokumentacije. […]

Gospođa Häusler se je godinama nakon njegove smrti (Bruno Gröning je umjesto umiranja govorio da 'ide kući') stalno trudila oko primanja i sortiranja uspješnih izvješća prijatelja. Od 1986. godine, liječnici su dodatno provjeravali izvješća sa svoje točke gledišta. Formirala se je liječnička grupa u kojoj je danas (1989. god.) više liječnika iz Kruga prijatelja preuzelo zadatak zajedničke obrade uspješnih izvješća sastavljenih u pojedinim Zajednicama, pročišćavanja od pogrešnih medicinskih pojmova i razjašnjenja svih neusklađenosti. Također se trude oko

149

postavljanja pitanja liječnicima koji su liječili dotične prijatelje, oko dobivanja dokumentacije te mole iste liječnike da pacijenta iznova pregledaju nakon iscjeljenja.“

Na drugom mjestu, gospodin Kamp piše 1992. god. o novoosnovanoj „Medicinsko-znanstvenoj stručnoj grupi“:

„U stručnoj grupi, liječnici, lječitelji, iscjelitelji i ostali žele primijeniti svoje stručno znanje da bi moć Božje snage pojasnili znanosti koja se veoma udaljila od duha, da bi prenijeli hrabrost i vjeru, kako bi ljudi sami potražili iscjeljenje duhovnim putem a time opisali i put k spasenju. Dokumentacija iz koje se vidi stanje bolesti prije iscjeljenja a zatim postignuto ozdravljenje, i koje se jasno odražava u rezultatima pretraga pomoću medicinske opreme, postala je temelj duhovnom preokretu i obnovi čovjeka.“48

Iscjeljenje postaje spasenje

U svojoj knjizi „Među nama je NETKO koga nitko ne poznaje“, piše Grete Häusler obzirom na iscjeljenja:

„Pomoći i iscjeljenja događaju se i dalje. Heilstrom* je ovdje. Bog ju šalje uvijek i posvuda. Treba ju samo primiti i ona će djelovati.

Tko ju je primio preko Brune Gröninga, odnosno tko je dobio vezu s tom 'velikom elektranom', može iznova uspostaviti vezu s Bogom. Svaki iscijeljeni može dalje prenositi iscjeljenje. Tako smo mi prijatelji mogli mnogima prenositi iscjeljenja i pomoći. Na tisuće ljudi svakodnevno se Einstellen* na primanje Božje Heilstrom*, prima struju a ona dalje djeluje.“49

150

___________48 Der Weg zum Heil, Put do Spasa Časopis Medisinsko-znanstvene

stručne grupe Kruga prijatelja Brune Gröninga Izdanje 1/92, S. 12.49 Grete Häusler (Hrsg.), Između nas stoji JEDAN...Unter uns steht

EINER…, S. 59.

U knjizi „Iscjeljenje doživjeti to je istina“, ona piše:

„Borba protiv Zla je veoma jednostavna: ne smijete primiti Zlo, trebate vjerovati u Dobro i moliti za pomoć. Bruno Gröning kaže: 'Molite Boga za pomoć, jer čovjek je sam preslab!' To sam i ja učinila. Zlo je ustuknulo i moralo je prestati djelovati jer nisam više vjerovala u 'neizlječivo', u bolest, brige i nesreću. Nutarnja borba sastoji se u tome da se čovjek mislima odvoji od zla. I tada može doći do očitovanja velike Božje pomoći i iscjeljenja cijelog čovjeka, njegove duše i tijela. Iscjeljenje postaje posvećenje.

To je novi put kojeg nam je pokazao Bruno Gröning za povrat svog izgubljenog zdravlja. Za to je živio, za to je umro, a mi smo nasljednici. Prihvatimo li ovu vrijednu baštinu, biti će nam dobro na ovoj Zemlji!“50

U niže navedenim izvješćima o iscjeljenju dan je pregled djelovanja Brune Gröninga danas. Ne radi se isključivo o dokumentiranim izvješćima, međutim svako je izviješće potvrđeno potpisom iscijeljenoga uz provjeru liječničke grupe.

Iscjeljenje od astme

Robert Busse, 22. god., Zajednica Schwerin, od djetinjstva je patio od tegoba s disanjem. Dijagnoza je bila: spastični bronhitis. U početku mu je ponestajalo daha samo jednom godišnje pa je uz uzimanje lijekova (antibiotika) napad trajao 2-3 tjedna. Kasnijih godina događalo se to sve češće.

“U godini prije uvoda u učenje, napadaj bi nastupao noću, za vrijeme spavanja. Jako teško bih disao i tada bih uzeo jednu tabletu Aminophyllina (100 mg). Nakon otprilike sat vremena, mogao sam dalje spavati.’’

151

___________50 Grete Häusler (Hrsg.), Spas doživjeti....Das Heil erfahren..., S. 71.

Tegobe su se stalno pogoršavale. Od listopada 1989. god. morao je uzimati još jače lijekove (Teophyllin retard). Ni četverostruko povišena doza na 4 x1 tabletu (280 mg) tijekom 10 dana nije poboljšala njegovo stanje. Sve do Uvoda morao je uzimati:

„Četiri pritiska na spray Allergospazmina, a noću po jednu kapsulu Aerobina forte (400 mg Theophyllina). Jedino tako ne bih imao tegobe s disanjem međutim, sve me je to veoma opterećivalo.

No nisam se mogao pomiriti s mišlju da ću lijekove morati uzimati cijeloga života, pa sam stalno pokušavao reducurati dozu. Kad bih promašio vrijeme uzimanja lijekova za, sat sat i pol, osjetio bih da počinjem teško disati i da je krajnje vrijeme da iznova uzmem lijek.”

Na informativnom sajmu početkom lipnja 1990. pažnju mu je privukao Bruno Gröning i odlučio je posjetiti informativno predavanje.

“Za vrijeme predavanja odmah sam osjetio Heilstrom*. Osjećao sam trnce u dlanovima i trzanje u kralježnici te sam osjećao obrise svojih pluća. Na kraju sam i dalje normalno uzimao lijekove.

Slijedećeg dana teško sam disao bez obzira na lijekove. Nisam se mogao naprezati i zbog toga sam pretežno sjedio. Mislio sam da su to Regelungen*. Ove Regelungen* trajale su oko sat vremena. Navečer sam opet uzeo uobičajene lijekove.

Dan - dva kasnije spontano sam prestao koristiti sprej. Nije nastupilo teško disanje. O tome sam izvijestio svoju liječnicu. Ona mi je odgovorila da pokušam, ali da ona ne vjeruje u uspjeh.

Budući da me je još uvijek bilo strah noćnih napadaja, tek sam nakon tjedan dana prestao uzimati lijekove za noć. Nekoliko dana kasnije imao sam još jedan napadaj noću. Mislio sam samo da su to još Regelungen*, uzeo sam sprej i nastavio dalje spavati.

152

Otada sam potpuno oslobođen od ponestajanja zraka. Više ne trebam nikakve lijekove i mogu se bez poteškoća naprezati. Mogu se npr. iznova brzo i bez predaha popeti nekoliko katova (stanujem na 4. katu), preskačući 2-3 stepenice, a da mi ne ponestane zraka. To prije nije bilo moguće, čak ni s lijekovima.

Zahvaljujem se Bogu što mi je kroz Učenje Brune Gröninga poklonio iscjeljenje.”

Liječnički pregledi tijekom narednih mjeseci dokazali su nestanak bolesti. S liječničke strane nije se više ništa moglo dokazati.

Uzetost nestala

Andreas Ermisch, 36 godina, Zajednica Lübeck, patio je od 1976. god. od uzetosti lijevog stopala. Do nje je došlo uslijed poskliznuća diska u slabinskom dijelu kralježnice. U liječničkom komentaru toga, Matthias Kamp piše:

„Kod poskliznuća diska dolazi do ispupčenja tkiva diska u kanalu leđne moždine. Njime prolaze živci koji upravljaju mišićima. Oni se oštete uslijed pritiska ispupčenog tkiva diska. Traje li taj pritisak dulje vrijeme (oko godinu dana), ovi se živci unište, a uzetost mišića koje opskrbljuju ovi živci ostaje trajna.“

Gospodin Ermisch i sam izvješćuje o svojim tegobama:

„Prvo poskliznuće diska desilo se 1976., zatim još dva puta 1977. te jednom 1979. i 1980. godine. Svih tih godina uvijek bi me nakon takvog događaja operirali, međutim, nisu mogli otkloniti uzetost. Za hodanje izvan kuće trebala mi je pomoć, pa sam od operacije 1979., morao nositi čelični korzet, koji se protezao od kukova pa skoro do pazuha radi održavanja kralježnice u uspravnom položaju.“

153

Zbog poskliznuća diska, gospodin Ermisch patio je od jakih bolova u kralježnici. Nije čak mogao ni plivati. Nakon uzetosti i desnog stopala 1983. godine, proglašen je 8. rujna 100 % nesposobnim za rad te je 1985. prijevremeno umirovljen. Uzetost oba stopala bila je povezana s utrnulošću natkoljenica i potkoljenica.

„Sad su oba stopala bila uzeta i gotovo da ih opće nisam osjećao. Nisam mogao saviti nožne prste prema gore, nisi sam mogao pokretati stopala u gležnjevima. Nisam mogao hodati ni na petama, nego jedva jedvice nekako na prstima. Izvan kuće koristio sam invalidska pomagala, no samo na dionice od oko 200 m. […]

Liječnici su mi objasnili da ću ostatak života morati provesti s uzetim stopalima. Nakon 5 operacija na različitim sveučilišnim i specijalnim klinikama koje me nisu izliječile, liječnici su odbili svaku daljnju operaciju.“

Za Božić 1983., gospodin Ermisch je došao na Zajednicu Kruga prijatelja Brune Gröninga u Lübecku. Budući da se do tada izrazito oslanjao na razum, bilo mu je teško primiti vjeru u sebe. Tek je s vremenom – pod utjecajem drugih iscjeljenja – u njemu počela rasti i vlastita vjera. Trebalo mu je mnogo strpljenja. Regelungen* su trajale godinama, ali nije odustajao od novoprihvaćene vjere. Dana 12. svibnja 1990., desilo se ono neshvatljivo:

„Na kraju sata Zajednice odjednom sam prilikom Einstellen* primijetio da mogu pokrenuti svoje desno stopalo. Otada je nestala uzetost mog desnog stopala. Mogu ga pokretati kako želim.

Naravno da sam si tada želio potpuno iscjeljenje, ali koliko god sam se trudio i Einstellen*, nije išlo. Tada sam to predao i naprosto sam se uzdao i vjerovao da će sve biti dobro.

I dogodilo se: na samu jutro Uzašašća, 12 dana nakon iscjeljenja mog desnog stopala, najprije sam pružio lijevu nogu iz kreveta. Ne znam više točno što mi je to bilo na

154

putu pomaknuo sam lijevo stopalo u stranu i na svoju veliku radost sam utvrdio da ga odjednom mogu pokretati!

Otada mogu normalno pokretati oba svoja stopala. Iznova mogu hodati na petama i na vršcima prstiju. Ne trebaju mi više pomagala za hodanje.“

Od kolovoza 1990., ne treba mu više ni korzet. Neurološki pregled u studenom 1990., potvrdio je potpuni nestanak uzetosti. Bolovi u kralježnici i trnjenje nogu značajno se poboljšalo. Od studenog 1990., gospodin Ermisch iznova radi i može se vlastitim snagama brinuti za svoju obitelj. Komentar liječnika:

„Kao i kod svih drugih medicinski zapravo nemogućih iscjeljenja, ne mogu to kao liječnik objasniti već samo utvrditi činjenice, te ohrabriti sve one u nevolji da se u istinitost toga uvjere na vlastitom primjeru.“

Nestanak artroze

Adolf Schmitz, 66 god., Zajednica Roermond, Nizozemska, patio je od 1972. god. od bolova u zatiljku i vratu. To je bila posljedica jedne nesreće, kako je to liječnik potvrdio. Dijagnoza je glasila: cervikalna artroza.

“Dobivao sam injekcije protiv bolova. Budući da mi nisu pomagale, više ih nisam htio uzimati. Koristio sam masti, ali mi ni one nisu pomogle. Prestao sam također uzimati tablete protiv bolova jer mi nisu koristile. Sedam godina sam išao na masažu, ali bez uspjeha.

Glavu skoro uopće nisam mogao okretati. Kada sam htio vidjeti nekoga iza sebe, morao sam se okrenuti cijelim tijelom.

Osim toga, zbog istrošenosti koljena stalno su me boljela koljena, od 1976. Nisam mogao stajati na nogama dulje od 10 minuta. Moj je liječnik govorio o obostranoj gonartrozi (artrozi koljena)”

155

U prosincu 1990. g., gospodin Schmitz je doznao preko jednog informativnog sajma o Bruni Gröningu i bio je uveden u njegovo Učenje.

“Posjetio sam jedno 5 sati Zajednice kada sam u siječnju 1991. ustanovio da iznova mogu slobodno okretati glavu. Nisam više trebao okretati cijelo tijelo kad bi me netko dozivao na ulici. Osim toga, bolovi su potpuno nestali.

Bolovi u koljenima nestali su također nakon 3 tjedna. Bio sam npr. s prijateljima Brune Gröninga na sajmu u Weertu i tu sam bez problema stajao od 9 sati ujutro do 2 popodne.”

Ubrzo nakon toga, gospodin Schmitz je otišao svom kućnom liječniku na pregled. Liječnik je potvrdio:

“Ovime izjavljujem da je gospodin Schmitz godinama patio od kroničnih bolova zbog osteohondroze CWK s degeneracijom diska C5-C6 i od teške spondiloze lumbalis. Kasnije su se tegobe proširile zahvativši i njegovo koljeno zbog gonartroze. Godine 1982., imao je EMG Cervix WK jaku spondiloartrozu C5-C6 sa diskopatijom i Foramina suženjem s obje strane do torakalne I. Mnogo je godina odlazio na terapije ali bez osjetnog uspjeha. Danas, moram reći da se potpuno oslobodio ovih tegoba.”

Nestanak retardiranosti

Eva-Maria Weidig izvijestila je u listopadu 1990., o svojoj kćerki Suzani, staroj 26 godina, teško retardiranoj uslijed oštećenja mozga.

„U ekspertizi jedne klinike za neurologiju, retardiranost je opisana na slijedeći način: 'Ovo oštećenje funkcija središnjeg živčanog sustava iz ranog djetinjstva prouzročilo je višestruku retardiranost, koja se vidi ...po značajnom nefunkcioniranju... svih osnovnih motoričkih funkcija organizma'. Dijagnoza:

156

infantilna cerebralna pareza s desno naglašenom tetraparezom (njemački: oštećenje mozga iz ranog djetinjstva s uzetošću svih udova, desno jače nego lijevo).

Kako se to očitovalo? Mogla je hodati veoma sporo i to na vršcima prstiju (kopitasta stopala) stopala okrenuta prema unutra, pa je stoga često padala.

Tužila se na slabost u rukama i nogama, mogla je pješačiti najviše 2-3 km (oko sat vremena), zatim bi noge zakazale. Nije mogla podići svoju desnu ruku iznad glave. Nije mogla prati kosu, osušiti ju sušilom za kosu, ni počešljati ju. Premda nije uopće znala igrati tenis, desni lakat joj je godinama bio otečen i veoma ju je bolio. Liječnici su to nazvali 'teniskim laktom' (upalno stanje nadražaja početaka tetiva, u ovom slučaju pri preopterećenju veoma slabih mišića).

U dlanovima nije bilo snage, prsti i ručni zglobovi rastezljivi, a stisak ruke mlitav (mogla je toliko istegnuti ruke da je s jagodicama na rukama doticala podlakticu).

Uslijed oštećenja mozga patila je od grčeva (liječnička dijagnoza: desno naglašena spastika), koja se je naročito očitovala u njenoj desnoj šaci.“

Njena se je ruka često grčila oko predmeta, za koje se je htjela pridržati. Stoga joj je pisanje zadavalo mnogo muke. Prilikom diktata u školi, često je ispuštala riječi, jer joj je trebalo neko vrijeme da nakon grča opusti mišiće ruke.

„Često je dolazilo i do iščašenja kuka (subluksacije)[…] (liječnička dijagnoza: iskočni kuk desno). Dolazilo bi do jakih bolova te bi se samo nekim spontanim trzajem kuk vraćao nazad na svoje mjesto. Tek je minimalno mogla saviti svoju desnu nogu u kuku (oko 30-40 stupnjeva), zatim bi nastupili bolovi. Nije ju mogla ni dignuti s poda za više od 30 cm.

Uslijed uzetosti, kod nje su se tijekom godina formirala zaobljena leđa (liječnička dijagnoza: loše držanje s fiksiranim zaobljenim leđima). Hodala je nagnuta prema naprijed, glavu je mogla okrenuti samo do ramena, a brada bi zapela na ramenu.[…]

157

Uslijed oštećenja mozga, patila je cijeli život sve do Uvoda od poremećaja ravnoteže (liječnici su to opisali jasnim statičkim i dinamičkim poremećajem koordinacije). Dovoljan je bio mali udarac i Suzana bi pala. Uvijek je padala udesno, što je konačno rezultiralo s meniskusom u desnom koljenu. Ovo je koljeno bilo uglavnom otečeno i stalno ju je boljelo.

Patila je i od izrazite deformacije stopala (ortoped: artopatija oba zgloba stopala i naglašeni prednji dio stopala, uz jako raširena i spuštena stopala s obje strane), stoga je morala uvijek nositi veoma široke cipele. Nije mogla obući normalne cipele. Naravno da joj je deformacija stopala uzrokovala bolove u hodanju.“

Teško je računala. Patila je od tegoba nervoznog želuca i mučili su je mnogi strahovi, npr. od tame, nevremena, dizala, promjena, samoće, vožnje vlakom i od nepoznatih ljudi.

Nakon što su majka i kći Weidig početkom studenog saznali preko novina za Brunu Gröninga te su stupili u kontakt s Krugom prijatelja, u Suzaninom tijelu došlo je do promjena. Njena majka opisuje ove događaje:

„U subotu 11.11.89., Suzana je u desnoj ruci, odnosno laktu osjetila pečenje, i jaku ukočenost. Zatim je teniski lakat od kojeg je 13 godina patila, potpuno nestao. Otada je mogla slobodno pokretati svoju desnu ruku a godinama ju nije mogla dignuti iznad glave. To je Suzana sama primijetila i to mi je rekla. Osim toga, Suzana je sigurnije koristila svoje ruke. U njima je bilo sve više i više snage, pa su postale čvršće. Nije više mogla svoje prste saviti unazad, ručni zglob je postao krut i čvrst.

Njen stisak ruke koji je ranije uvijek bio mlitav jer mu je nedostajalo snage da čvrsto stisne ruku, postao je čvrst. […] Sad je potpuno koristila svoje šake. […] Uzetost ruku i grčenje desne ruke posve su nestali! […] Nije više bilo grčenja. […] Ni kod pisanja nije više imala poteškoće. […]

Sve se to zapravo već desilo prije uvoda, mi smo se još i

158

prije uvoda samo Einstellen* na Heilstrom* prema uputama gospođe Bette.

Na uvodu u ponedjeljak 13.11.89., Suzani je počelo trnuti lice i osjećala je jake bolove u obje noge i u stopalima. Zatim su nastupile glavobolje. Mogli smo vjerovati da su sve to Regelungen* i da vode k iscjeljenju.“

Idućeg dana Suzana je mogla dignuti obje noge uvis bez ograničenja i normalno je hodala. Otada više nije imala iščašenja kuka. Pokretala se bez ikakvih bolova. Nakon kraćih Regelungen* uskoro su nestala i zaobljena leđa. Okreće glavu s bradom i preko svog ramena.

Zatim su započele bolne Regelungen* u stopalima. Izdržala je bolove u uzdanju i vjeri u riječi Brune Gröninga, i kad su bolovi prestali, po otisku stopala u snijegu mogla su se razaznati sasvim normalna stopala, koja nisu više bila plosnata. Njene stare cipele su joj danas prevelike. Može nositi čak i čizme sa šiljatim vrhom, što joj je ranije bilo preusko.

Nestale su i smetnje u ravnoteži. Tjedan dana prije nego li smo saznale preko novina o Bruni Gröningu htjela je trčati na igralištu preko grede. Morala sam joj pomoći i čvrsto ju držati, a ona je zaželjela da to jednom samostalno učini!

Točno 3 dana nakon uvoda, prvi puta je sama hodala po gredi. Otada su potpuno nestale sve smetnje s ravnotežom.

Gotovo sva iscjeljenja nastupila su u prva 24 sata nakon uvoda.“

Nestalo je uzetosti u nogama i Suzana može danas hodati 4-5 sati pa čak i uzbrdo. Računanje joj više ne zadaje probleme a nestalo je i drugih tegoba.

„Dana 19.11., Suzana je za vrijeme 1. sata Zajednice iscijeljena od nervoze želuca. Tijekom cijelog sata zajednice, stalno je štucala. Otada više nema tegoba sa želucem. […] Umjesto strahova, osjeća sada sigurnost i radost, kakvu čak ni ja ne osjećam. […]

159

Ne mogu shvatiti, što se u tako kratkom vremenu desilo s mojim djetetom. Liječnici su tvrdili da je jako invalidna, te da se ne nadamo nikakvom izlječenju jer se moždane stanice navodno ne mogu obnoviti.

Desetljećima je bila invalid, jer ju je društvo tako etiketiralo radi očitih poremećaja na njenom tijelu. U veoma kratkom roku ozdravila je pomoću Heilstrom*.

Jedan liječnik kojeg sam u studenom 1990. posjetila radi pregleda nakon iscjeljenja nije mogao shvatiti što se desilo s mojom kćeri. Prilikom pregleda nije više mogao utvrditi nikakve poremećaje, pa je u svom izvješću napisao između ostalog: 'Začuđujuće je ustanoviti tako ogromnu promjenu... ne može se više utvrditi nekadašnja tetrapareza... Mogu smao potvrditi da je pacijentica trenutno ...zdrava i da joj više ne treba nikakvo liječenje...'

Zahvaljujem Bruni Gröningu i Bogu Ocu iz sveg srca za ovaj veliki događaj.“

Čekanje se isplatilo

“Moram oživjeti ono što je dugo bilo mrtvo. Ne osjeća se uvijek jednako da u nas ulazi novi život. Često treba dugo čekati, ali onda se odjednom desi. Ako se u međuvremenu ne dopusti da vas dotakne zao duh sumnje i malovjernosti.”

U istinitost ovih riječi Brune Gröninga uvjerila se Renate Opitz, 36 god., zajednica Wegberg. Izvješćuje kako joj je uslijed dugoročnog uzimanja kontracepcijskih pilula došlo do potpunog prestanka mjesečnice.

Od svoje 16. godine redovito je uzimala pilule. U 22. godini života je ustanovila prestanak mjesečnice i trebalo ju je iznova uspostaviti pomoću nekog lijeka. Nitko joj nije mogao pomoći.

“Niti jedan liječnik se nije potrudio ustanoviti razlog.

160

Budući da me nisu znali savjetovati, pomirili su se tom činjenicom jer sve dok nisam poželjela imati dijete, ovako je bilo dobro.

Jedan liječnik posve se zaprepastio doznavši koje sam tablete uzimala godinama jer su bile prejake i obično su se davale debljim ženama koje su već imale više djece. U to vrijeme ja nisam imala više od 50 kg.”

Liječnik koji me je zadnji liječio provodio je mjesečne hormonske pretrage, ali ništa nije mogao ustanoviti te je strahovao da ću trebati na operaciju. Kod jednog od mnogih pregleda ustanovio je da je maternica na putu da se povuče. Godine 1982. provedeno je višemjesečno mjerenje temperature. Ishod: Nije se mogla ustanoviti ovulacija. Liječnik je dijagnosticirao ‘primarnu sterilnost’.”

U listopadu 1982. Renate Opitz prvi put je posjetila sat Zajednice Kruga prijatelja Brune Gröninga. Primila je vjeru da će Heilstrom* pobijediti nered u njenom tijelu i da će joj pomoći.

“Prestala sam piti lijekove jer sam znala da je izostanak mjesečnog krvarenja sada bile Regelungen*. Ipak skoro pet godina nije se ništa dogodilo. Ponekad su mi dolazile sumnje i tada nije bilo lako vjerovati. Razgovarala sam s jednim prijateljem Brune Gröninga koji mi je opet dao snage da sve predam Bruni i da i dalje vjerujem da će sve doći u red.

U ovih pet godina nisam nikad prestala vjerovati, sve više sam se bavila Učenjem Brune Gröninga i pratila njegove riječi. Sve svoje tegobe sam predala i nisam na njih mislila. Tko slijedi taj će uspjeti.

U nedjelju, na blagdan Duhova 1987. doživjela sam iscjeljenje. Nastupilo je po prvi put lagano krvarenje. Za mene je to bilo čudo. Bila sam iscijeljena. Od toga dana imala sam redovito mjesečno krvarenje.

Čekanje se isplatilo. Nikad ne smijemo gubiti strpljenje i prestati vjerovati.”

161

Godine 1988. se udala, a početkom 1989. g., mjerenja temperature pokazala su postojanje ovulacije. Ubrzo je ostala trudna. Danas je presretna majka dvoje djece i zahvalna je na ovoj velikoj pomoći.

Bogu nije ništa nemoguće

Godine 1949., jedan izvjestitelj novina “Süddeutsche Sonntagspost” napisao je pod naslovom:

“Herford, cilj za tisuće ljudi: Razum mi je zakazao! Bruno Gröning iscjeljuje hrome, slijepe, nijeme […]

3 su sata ujutro: S dvora se odjednom pročula vijest da je neki paralitičar iznenada ustao. Žurim tamo. Adelbert Schneider iz Derschlaga, već tri godine potpuno paraliziran u nogama, ustao je uz pomoć svoje mlade žene i hodao jedno dvadeset metara.

‘Već prije jednog sata osjetio sam trnce u svojim nogama’, pričao je. ‘Već tri i pol dana otkako ovdje sjedim koncentrirao sam se na misli: Gröning će mi pomoći. Sada se to i dogodilo. Zahvaljujem se Gospodinu Bogu!’

Ove noći i slijedećeg tjedna zabilježio sam, između ostalog, još iscjeljenja, a sva su se desila u odsustvu Gröninga. Cäsar Zilinski iz Lottinghofa, kojemu su usljed smetnji krvotoka paralizirane lijeva noga i desna ruka, iscijelio se u roku od tri minute. Regina Schmidt, 14 godina stara, iz Porza, paralizirana već jedanaest godina odjednom je pokrenula svoje ukočeno paralizirano stopalo. Albine Strauss iz Mindena, teški šećeraš, uz tegobe živčanog sustava i srca i koja je godine provela u sanatoriju, prema kliničkom nalazu neizlječivo bolesna, opet može hodati stepenicama. ‘Osjećam se sasvim dobro.’ Willi Horstmann iz Schlangena, na lijevo oko potpuno slijep, iznenada može razlikovati svjetlo i tamu, a malo kasnije vidi potpuno normalno.”

162

Ovo što je tada u svijetu proglašeno čudom i što je izazvalo reakcije na stotine tisuća ljudi, i zaokupilo misli daleko veće mase ljudi, Gröning je opisao kao nešto posve razumljivo.

“Nije to nikakvo čudo, jer kad čovjek iznova uspostavi vezu s Bogom, sve se vraća u Božji red.”

“Moja iscjeljenja osnivaju se na prirodnoj snazi unutar Božjeg reda, a nipošto na nekom prekidu prirodnih zakona. Stoga ih ni ne treba zvati čudima, samo zato što se to sa sadašnjeg stajališta znanosti ne može ili se veoma teško može objasniti.”

Bruno Gröning je jednostavnim riječima približio ljudima prirodne zakone na kojima počivaju njegova iscjeljenja. Svatko ih može koristiti za sebe. Pritom, svako ljudsko tijelo različito reagira na Božju snagu. Tako se može objasniti da kod nekog iscjeljenje nastupi za nekoliko minuta ili za nekoliko dana – kao kod Suzane Weidig, a kod drugih je potrebno jedno dulje razdoblje Regelungen*, kao kod Andreasa Ermischa ili Renate Opitz.

Uspjesi nad uspjesima

Sad bih želio sažeti neka uspješna izvješća, da bih prikazao brojnost nastalih iscjeljenja.

Jutta Röder, 31 godinu, Zajednica Sauerland, izvijestila je u veljači 1990.: iscjeljenje od 15 godina nesanice, od depresija iz najranijeg djetinjstva, i od alergije očiju na neonsko svjetlo koja je trajala jedno godinu dana.

Anke Helsper, 25 godina, Zajednica Wegberg, izvijestila je u siječnju 1990. o iscjeljenju akni koje su trajale godinu i pol dana.

Peter Grommes, 27 godina, Zajednica Eupen/Belgija, izvijestio je u ožujku 1990., o iscjeljenju od bradavica a u

163

lipnju 1988., o iscjeljenju od jakih tegoba sa preponama, koje se nisu dale otkloniti ni sa masažama. Budući da ništa nije pomoglo, na njemu je trebalo primijeniti jednu metodu koju koriste samo kod pedesetogodišnjaka. Kad je saznao za Učenje Brune Gröninga, te povjerovao u Heilstrom* i u Regelungen*, od ožujka 1988. nadalje nestalo je svih bolova.

Wilfried Ruhland, 44 godine, Zajednica Sauerland, patio je od svoje 4. godine od peludne hunjavice, te je zbog toga 7 puta odlazio na terapiju na Sjeverno more, no ni to mu nije pomoglo. Uslijed peludne hunjavice dobio je i bronhitis. Od svoje 34. godine života patio je od aritmije srca. Sve 3 tegobe uz blagu razdražljivost i povećano konzumiranje alkohola, otklonjene su uz pomoć Brune Gröninga. Nema više nikakvih tegoba i danas je posve uravnotežena osoba.

Frieda Stoiber, 60 godina, Zajednica München, izvijestila je u srpnju 1990. slijedeće:

„Godine 1980., utvrđena mi je rendgenskim snimanjem artroza kuka. Kod duljeg hodanja boljela bi me oba kuka. Od 1987., kukovi su me boljeli i danju i noću, bez obzira na to jesam li mirovala ili sam se nečim opteretila. […] Liječnik mi je već 1987. savjetovao protezu.“

Nakon što je u listopadu 1989., saznala preko jednog časopisa o Bruni Gröningu te je u studenom uvedena u Učenje, doživjela je za Božić u Münchenu iscjeljenje:

„Mogla sam sjediti bez bolova punih 5 sati! Najprije nisam toga bila ni svijesna, tek tijekom sjedenja u podzemnoj željeznici primijetila sam da me više ništa ne boli. Tako sam se spontano glasno obradovala da su me ljudi samo gledali! Cijelo vrijeme, pa i onda dok sam trčala u podzemnu željeznicu nije me ništa boljelo! Nisam to uopće mogla shvatiti.

Otada više uopće nemam bolova, mogu se kretati, ustajem s ležaljke bez ikakvih bolova, potpuno sam oslobođena!“

164

Richard Sachs-Jürgens, 84 godine, Zajednica Hannover, saznao je u svibnju 1989. za Brunu Gröninga na jednom informativnom štandu, a u to vrijeme nije mogao već nepunu godinu dana ispružiti prstenjak desne ruke. Liječnik je rekao da su uslijed upale tetiva elementi savijanja i istezanja zajedno srasli.

„Bilo je tako da konačno više nisam mogao pokretati šaku. Mogao sam ju zatvoriti ali ne i otvoriti. Prstenjak je bio posve krut i stalno bi ostajao u zatvorenom položaju. U sredini dlana osjećao sam čvorasta zadebljanja, koja je prema mišljenju liječnika nužno trebalo operirati. Međutim, zbog svoje odbojnosti prema kirurzima i njihovim skalpelima stalno sam odgađao operaciju. Osim toga, nisu mi jamčili uspješnost operacije.“

Na Božićnoj proslavi Zajednice u Hannoveru, Grete Häusler mu je dala sličicu Brune Gröninga i savjetovala mu je da ju stavi na dlan, što je i učinio.

„Nakon 2-3 dana primijetio sam da ponovno mogu držati štap. No još me je uvijek boljelo. Međutim, situacija se je poboljšavala iz dana u dan, nakon što sam za Božić dobio još jednom jake bolove – čišćenja – tako bih to nazvao. Sada mogu otvarati i zatvarati šaku bez problema.

Zahvaljujem se tisuću puta!“

Izvješća o iscjeljenju u tisku

U izvješćima tiska o događanju u Krugu prijatelja, iscjeljenjima se također pridaje veliko značenje. Tako je časopis 'Goldene Gesundheit' napisao 1991. u srpanjskom izdanju:

„Što kažu iscijeljeni?Karin Teipel (47) iz Meschede: 'Patila sam 16 godina od

Morbus-Crohnove crijevne bolesti. Tijekom 3 operacije uvijek bi mi uklonili pojedine dijelove debelog crijeva.

165

Vjeru u Boga sam izgubila. Prije 3 godine jedna me je prijateljica dovukla na sat Zajednice Kruga prijatelja. Bila sam krajnje skeptična, međutim osjetila sam neobične trnce u cijelom tijelu. Idućeg dana prvi puta u 16 godina nisam imala proljev. Četiri mjeseca kasnije prestala sam uzimati sve lijekove. Iscijeljena sam. To potvrđuju i moji liječnici.'

Za Karin Teipel i ljude iscijeljene putem Brune Gröninga nema sumnje: Bruno Gröning iscijeljuje i dan danas s onog svijeta.

Ferdinand Duwe (43) iz Lennestadta patio je od svoje petnaeste godine od kronične upale sluznice želuca. S 18 godina dijagnosticiran je prvi čir na želucu. Konačno je trebalo čak ukloniti i želudac. Godine 1988., jedan kolega s posla ga je poveo na Zajednicu Brune Gröninga. Odmah je osjetio Heilstrom* i otada je zdrav.

Jutta Schneider (27) iz Lennestadta, 14 je godina patila od neurodermitisa. Ruke i listovi nogu su je izrazito svrbjeli. Mladoj ženi nije ništa pomoglo. U listopadu 1989., čitala je u jednom časopisu o Bruni Gröningu. Posjetila je jedan sat Zajednice i iscijelila se za pola godine.“

Časopis 'Neue Wochenschau', Beč, izvijestio je 27. studenog 1991.:

„Učenje čudotvornog iscjelitelja Brune Gröninga djeluje i dalje nakon njegove smrti. Bolesnici koji u nj vjeruju iscijeljuju se. Wochenschau se je uvjerio u velike uspjehe. […]

'Mjesecima sam patila od jakih bolova koji su se iz ramenog zgloba širili u ruke, vrat i u vratni dio kralježnice', priča Margit Hitzenthaler iz Linza, 'bilo mi je tako loše da često nisam više mogla pisati. Nakon jednog retka morala bih odložiti olovku i čekati da se bol stiša. Međutim, primanjem Božje Heilstrom na satovima Zajednice Kruga prijatelja Brune Gröninga, bolovi su se iz dana u dan smanjivali pa su oni u ramenu nestali preko noći!'

166

Koliko god to može zvučati nevjerojatno, to nije osamljeni slučaj. Peter Schlager iz Faistenaua (Sbg.) također je preko Brune Gröninga iskusio smanjenje bolova: '12 godina sam patio od tako jake glavobolje, da se često nisam mogao voziti na posao ili nisam uopće mogao stajati na nogama. Zbog toga sam već tražio pomoć kod nekih liječnika i lječitelja, ali oni nisu mogli ustanoviti uzroke bolova ili otkloniti bolove.

Moja je supruga također godinama patila od veoma jake alergije na pelud i tada smo čuli za Krug prijatelja Brune Gröninga. Već nakon prvih sati Zajednice desilo se ono nevjerojatno: i moja supruga i ja oslobodili smo se bolova u najkraćem roku. Moja obitelj i ja pripadamo već odavno Krugu prijatelja i uživamo biti dio tog Kruga.'[…]

Gospođa Maria Aichinger (72) iz Beča također izvješćuje veoma dojmljivo kako je prije 14 godina trebala biti operirana od raka dojke. Zbog metastaza skoro više nije mogla ispružiti i pokretati svoju desnu ruku. Međutim, kad joj je jedna prijateljica ispričala o Krugu prijatelja i povela ju sa sobom, iznova je dobila nadu. Već tijekom prvog sata Zajednice, ponovno je mogla pokretati svoje prste! 'Bilo je nevjerojatno. Danas nisam još posve iscijeljena, ali nastupilo je osjetno poboljšanje stanja. Osjećam se bolje, a vjera da će mi se pomoći samo me jača.'

Iz Njemačke nam također stižu sve pozitivnija izvješća: tako nam je gospođa Christa Fortmann napisala da se nalazila u veoma teškoj situaciji. 'Patila sam od kroničnih problema s probavom i pojačane kiselosti cijelog organizma. Bila sam očajna. Liječnička dijagnoza bila je – povećana opasnost od oboljenja od raka. Tada sam doživjela, da je Heilstrom* veoma brzo napunila moju dušu sa svom energijom koja mi je nedostajala; jer bolest je prema mom mišljenju nedostatak energije. Ozdravljenje tijela događalo se polagano, ali čvrsta vjera u Božju svemoć mi ga je omogućila.'“

167

Bolovi nestaju

Willi S., 43 godine, Zajednica K., patio je od najranijeg djetinjstva od bolova u leđima. U 15. godini života, liječnik mu je dijagnosticirao Scheuermannovu bolest. Istrošenost se sve više povećavala, a ni 5 boravaka u toplicama nije moglo doprinijeti iscjeljenju.

'Tijekom godine, bolovi su se pogoršali. Bili su najjači u području slabinskog dijela kralježnice, a osjećao sam ih i između lopatica ramena. Stalno su me mučili, a svako pomicanje leđa samo je pogoršavalo stvari. Morao sam hodati sav zgrbljen, zbog bolova nisam mogao posve ispraviti gornji dio tijela.

Prije 2 godine obećali su mi izdati potvrdu o smanjenoj sposobnosti za rad od 30 %.“

Uslijed pogrešnog položaja kuka i oštećenja slabinskog dijela kralježnice, imao je bolove u desnoj nozi pa je u tu svrhu uzimao tablete i druga sredstva protiv bolova. Na savjet svog kućnog liječnika, odbio je operaciju. Natkoljenicu je zadnje godine jedva i osjećao. Osim toga, patio je od tzv. sindroma teniskog lakta i jakih bolova desne ruke.

U travnju 1989., uveden je u D. u Učenje Brune Gröninga.

„Na povratku kući nastupili su jaki bolovi u koljenu, pa me je moja supruga htjela zamijeniti u vožnji. Više uopće nisam osjećao svoje desno stopalo, pa nisam ni s njime mogao reagirati.

Otada je opterećenja nestalo. Leđa me više nisu boljela, pa sam već dan nakon uvoda sam prekopao vrt, sam sam vozio tačke pune zemlje i satima sam radio u zgrbljenom položaju.

Otada više uopće nemam bolova, ne trebaju mi više ni sredstva protiv bolova, ni kupke ni masaže ili slične mjere.

Značajno je što se otada promijenilo i držanje mog tijela. Držim se uspravnije pa sam sada 2-3 cm viši. […]

168

Noga mi je otada posve u redu. Natkoljenica više nije utrnula, a nema ni bolova pa se ponovno slobodno krećem.

Sindrom teniskog lakta nestao je odmah nakon Uvoda. Nisam pritom imao nikakve Regelungen*. Otada mogu micati ruku bez ikakvih bolova. […] Sasvim sam zdrav i slobodan. Zahvaljujem za to Bruni Gröningu.“

Prepoznat ćete ih po djelima njihovim

Ovo je samo kratak pogled u bezbrojnih iscjeljenja preko Brune Gröninga. Od 1988. g., Krug prijatelja Brune Gröninga šalje prijateljima svake godine opsežni svezak s uspješnim izvješćima. Godine 1989., javnosti su prvi puta s knjigom “Spasenje iskusiti jest istinito” prezentirani sortirani i dokumentirani medicinski uspješni izvještaji. Skoro sve knjige iz izdavačke kuće Grete Häusler sadržavaju uspješna izvješća. Iscjeljenja se događaju i dalje, i sada, uvijek i posvuda. Djelovanju Heilstrom* nema granica.

Što je započelo 1949. g. neobjašnjivim događajima u Herfordu, traje do danas i više se ne može zaustaviti. Sve dok čovjek s vjerom u srcu moli Brunu Gröninga za pomoć, on će ju i dobiti.

Bog je ljudima odredio zdrav i sretan život. Zadatak Brune Gröninga jest naučiti ih tome. On nije ništa drugo već Božji sluga koji je svoj zadatak ispunio i dalje ispunjava s predanošću i ljubavlju. Ne treba mu se umiljavati. Njegovo djelovanje ne treba uljepšavati. Bio je čovjek kao i svi mi, ali ipak drugačiji. Dane su mu sposobnosti pred kojima su se u Rozenhajmu, na hipodromu sa poštovanjem klanjali i sami indijski majstori.

Matthias Kamp je u knjizi “Bruno Gröning - Uvod u njegovo Učenje” napisao:

”Po djelima ćete ih prepoznati.” Ove riječi […] često mi

169

padaju na pamet. Djela tog čovjeka bila su: pomagati, pomagati, pomagati. […] Dokazao mi je da je Bog živ. Filozofi, […] liječnici, znanstvenici i istraživači koji su ga zaboravili, svi oni trebaju obratiti pozornost na čovjeka koji je u Rosenheimu 1949. g. govorio pred tisućama ljudi, a ljudi bi ozdravljali.”51

Grete Häusler piše u istoj knjizi na drugom mjestu:

”Ovo sve je tako nevjerojatno, ali istinito. Ovo Božje djelovanje preko Brune Gröninga je divno, čudesno, i postojat će vječno, jer to nije ništa ljudsko. Već u Herfordu, Bruno Gröning je rekao:

‘Čovjek ne može činiti čuda, također nijedan čovjek neće moći učiniti ono što vi ovdje vidite.”52

Uvijek iznova rekao je Bruno Gröning: ”Nijedan čovjek ne može iscjeljivati, uvijek je samo jedan Jedini: Bog!”

170

____________51 Grete Häusler (Hrsg.), Bruno Gröning – Uvod...Einführung...., S. 54 ff52 Grete Häusler (Hrsg.), Bruno Gröning – Uvod....Einführung...., S. 69

III. dIo:

daje lI bruno GrönInG mogućnosti rješavanja

aktualnih problema vremena?

Kao 'Čudotvorni doktor iz Herforda', Bruno Gröning je 1949. godine privukao svjetsku pozornost. Gdje god bi se pojavio, događala su se iscjeljenja. U današnjem Krugu prijatelja, također se u prvom redu radi o iscjeljenjima. Međutim: može li se djelovanje Brune Gröninga ograničiti na ovo područje? Ne bismo li pogrešno protmačili njegovo poslanje kad bismo u njemu vidjeli samo 'čudotvornog iscijelitelja'?

Prema nekim podacima, iscjeljenja čine svega 5 % njegovog djelovanja. Istinska dimenzija njegovog poslanja postaje jasna na temelju slijedećih riječi:

'Moje djelovanje služi samo tome da sve ljude na ovoj Zemlji iznova dovedem na pravi, Božji put.'

Velik zahtijev! Kako se on može opravdati i obrazložiti vidjet ćemo u slijedećim poglavljima.

171

9. poglavlje: U sve ulazi red

Preko Brune Gröninga, ljudi ne doživljavaju samo iscjeljenja od tjelesnih već i od duševnih tegoba. Nestaju strahovi i depresije, manije i ovisnosti. U raspoloženje ulazi radost življenja, ravnoteža i samopouzdanje. Čovjek se oslobađa sveg zla i ponovno može doživjeti rajsko izvorno stanje. U rasklimane brakove ulazi sklad, ateisti postaju vjernici a ljudi doživljavaju Božju pomoć u svim područjima života.

Nestanak depresija

Gospođa Dr. med. Rosemarie Heid, 35 g., Zajednica Graz, izvijestila je u siječnju 1991. g. slijedeće:

”Moje duševno stanje bilo je vrlo promjenjivo. Ponekad sam se osjećala veoma dobro, onda bi opet naišao mračni oblak, koji bi zamračio moje raspoloženje, tako da bih postajala ravnodušna prema okolini, nisam osjećala životnu radost, nego bih se veoma brinula.”

U srpnju 1989. g. uvedena je u Učenje Brune Gröninga.

“Već i prije uvoda vjerovala sam da je dobro jače od zla. Međutim, to kako se zaštititi od zla, i ojačati dobro u sebi, naučila sam tek u Krugu prijatelja Brune Gröninga.

Poslije jedne vrlo jake psihičke Regelungen*, za vrijeme našeg godišnjeg odmora u Parizu, koja se nadvila nad mene kao mračni oblak, nad moje raspoloženje, te slutnje da nemam nikakvih šansi protiv zlih misli, osjećala sam se kao preporođena. Bila je to pravo pravcato čišćenje.

Sada se stalno radujem životu, njegujem samopouzdanje, vesela sam i radosna na poslu, u svim djelatnostima, i u druženju s ljudima.”

173

Hannelore Breuer, 47 g., Zajednica Eupen, Belgija, patila je također od jakih depresija.

“Uslijed iznenadnog gubitka moje majke 1977. g. patila sam od stalnih teških živčanih tegoba, u obliku depresija, (neprekidnog plača u razgovoru s drugima, obeshrabrenja).“

U lipnju 1989. g. došla je u Zajednicu preko jednog informativnog štanda, ali iscjeljenje nije nastupilo odmah.

“Sedam mjeseci imala sam Regelungen*. Očitovale su se putem depresivnog ponašanja, ponajprije putem obeshrabrenosti, ali nije bilo tako strašno kao prije uvoda. […]

U to vrijeme satovi Zajednice bili su mi jako važni. Tamo sam mogla primiti jako puno snage koju bih u tjednu brzo izgubila. Kod kuće sam se Einstellen* dva puta dnevno. To mi je pomoglo da duže zadržim snagu i izdržim Regelungen*.

[…] Od kraja siječnja 1990. g. depresije su potpuno nestale. Zahvalna sam što sam izdržala Regelungen* u vjeri i povjerenju, te što sam sada nakon dvanaest godina sam oslobođena svih mučnih duševnih tegoba. Iznova osjećam životnu radost i jači nutarnji osjećaj zdravlja.”

Sigurnost umjesto straha

Grete Wessels, 39 godina, Zajednica Bochum, patila je 12 godina od mukotrpnih strahova i depresija. U lipnju 1990., izvijestila je kako se njen put patnje preokrenuo na dobro.

„Od 1977. god., sve mi je odjednom krenulo nizbrdo. U siječnju mi je umro otac, što sam podnijela veoma teško. Živjela sam već neko vrijeme odvojeno od muža, zajedno sa svoje dvoje djece i nisam se mogla osloniti ni na koga. Smrt mog oca tako me je opteretila da su mi se svakodnevni zadaci u obitelji i u poslu popeli navrh glave.

174

Htjela sam i dalje svima udovoljiti pa sam dodatno gutala u sebi sav jad kojeg sam doživljavala na poslu; dežurala sam noću u jednoj ustanovi za psihički opterećene ljude, ali i sama sam bila užasno opterećena.

U lipnju 1977., doživjela sam živčani slom. Mučio me je strah, naročito u mraku, osjećala sam stalnu vrtoglavicu s mučninom koja bi se otada istovremeno javljala sa strahovima, naročito kad bih trebala doći do vrata, pa bi me ulovila panika kako se više neću moći vratiti; kad sam doživjela i ono loše i kad su me kritizirali, počela sam energično živjeti. Vrtoglavica je bila moj stalni pratitelj, punih 12 godina.

Usto su došle i depresije i situacija se samo pogoršavala, iz dana u dan. Vrtoglavica je ponekad bila tako jaka, da nisam mogla sama otići na WC.

Otada više nisam mogla obavljati kućanske poslove. Moja su djeca obavljala sve te poslove pa i kupovinu jer se nisam usuđivala udaljiti od kuće više od 100 metara. Zatim bi me obuzeo neopisivi strah, koji me je zakočio da nisam mogla ni naprijed ni nazad. Drhtala sam cijelim tijelom, puls mi je divljao, krvotok je zakazao, skoro bih pala u nesvijest.

U to vrijeme (1977.) potpuno sam prestala voziti auto.Kad bi nastupio strah, a to je bilo svakodnevno, nisam više

bila u stanju trčati na telefon da molim djecu za pomoć, pa bih za spas iz takve situacije progutala tabletu Tavora. Vjerovala sam da bih bez tih tableta umrla. Nosila sam ih salno uza sebe, kuda god bih išla. Doza se tijekom godina povećala s 1.0 na 2.5 (3-4 tablete dnevno a često i jedna noću).

Premda sam se na poslu osjećala preopterećenom, tamo sam se još uvijek najbolje osjećala. Tamo nisam bila sama i bila sam sigurna da je pomoć uvijek u blizini. Čim bih međutim, iznova bila sama kod kuće, nastupile bi depresije. Skoro sam stalno plakala, šćućurila bih se u krevetu i zaspala bih nakon uzimanja jedne tablete Tavora čekajući da netko dođe.

175

Ono što me je svih 12 godina držalo na životu bio je rad i cilj da djecu treba zbrinuti. Tako nisam mogla provesti u djelo česte misli o samoubojstvu. Ponekad bi nastupilo malo poboljšanje, npr. kad sam nakon propalog braka […] upoznala svog novog životnog partnera. Međutim, poboljšanje bi kratko trajalo.

Duševni jad oduzeo mi je svu radost i životnu hrabrost. Ni tretman kod psihijatra, boravak 1983. u toplicama i boravak na klinici (psihoterapija) 1986., nisu bili trajno uspješni.

Kad mi je zatim 1989. godine bilo tako loše da sam morala napustiti svoje zanimanje koje sam usprkos svemu rado obavljala, izgubila sam i tu svoje zadnje uporište, pa je ta godina prije uvoda bila najmračnija u mom životu, ako se tu još uopće može razgovarati o životu. Samo sam vegetirala. Strah, vrtoglavica i 'plačljivo raspoloženje' bili su mi jedini sadržaj dana. Potpuno me je napustila životna hrabrost, a usto je došao i taj strašan osjećaj da sam svima na teret, jer ne mogu samostalno obavljati svoje zadatke. Ne znam koliko dugo bih još tako izdržala da nisam došla u Zajednicu Brune Gröninga“.

U kolovozu 1989., saznala je za Brunu Gröninga i otišla je na uvod. Budući da je bila i fizički opterećena (želučani bolovi, migrena, angina pectoris u mirovanju, tegobe u vratnom dijelu kralježnice), odmah nakon uvoda nastupile su jake tjelesne Regelungen*. Trajale su samo jedan dan, zatim je nestalo svih bolova.

„Utvrdila sam da me više ništa ne boli, stanje koje godinama nisam poznavala. Bila sam presretna, te sam dobila želju za poduzimanjem, pa sam donijela odluku da odem na zasjedanje u Švicarsku. Nisam više mislila na strah. Osjećala sam se slobodno i sretno.

Tjedan i pol prije zasjedanja u Švicarskoj dobila sam tako jake Regelungen*, koje sama sigurno ne bih izdržala. Ponovno sam se osjećala utučenom i nemirnom, nisam mogla spavati, nisam više imala snage ići na telefon pa sam tada ozbiljno željela oduzeti si život. Ovakvo stanje potrajalo je cijeli tjedan.

176

Moja kći koja također pripada Krugu prijatelja Brune Gröninga, učinila je ono ispravno: nazvala je jednog prijatelja Brune Gröninga a da ja to nisam znala. Odmah su se neki prijatelji Einstellen* za mene i kad je Diana nakon razgovora došla k meni onako puna snage, odjednom sam se smirila i iznova sam mogla spavati.

Zatim sam u četvrtak posjetila međusat u Dortmundu, gdje sam jasno mogla spoznati igru Zloga koji se samnom poigravao i koji me je htio odvratiti od odlaska u Švicarsku.

Tada sam znala: Samnom to više neće moći! Otišla sam u Švicarsku i vratila sam se posve otkupljena. Otada sam se oslobodila strahova i depresija. Ne trebaju mi više nikakvi lijekovi. Ono što su moja djeca činila za mene tolike godine mogu ponovno činiti sama.

Nije mi više problem biti sama kod kuće, čak ni noću dok moj životni suputnik radi. Ponovno odlazim sama u šetnju, obavljam kupovinu i ostale zadatke. Straha je potpuno nestalo.

Nekoliko tjedana nakon uvoda, prvi puta sam vozila sama auto sa svojom kćeri. Najprije su me mučile sumnje, no hrabrila sam samu sebe. Otada ponovno vozim auto pa i u velikom gradu te sam veoma sretna zbog toga. Moja me djeca jedva prepoznaju.“

Vrtoglavice je nestalo a i tjelesnih tegoba. Više nema bolova u želucu. Nemam više ni migrena ili srčanih tegoba te nikakvih problema s vratnim dijelom kralježnice.

„S Brunom Gröningom sve mi je postalo lakše. Osjećam se zaštićenom i nisam više sama. Mnogo godina sam stalno i posvuda vukla svoju torbicu s lijekovima, kako bih imala nešto pri ruci ako mi ustreba. Nikad ju nisam zaboravljala. Bila mi je životno važna. Danas ju više ne trebam.!“

Od lipnja 1990., Grete Wessels ponovno radi kao njegovateljica u noćnoj smjeni. Izložena je istom opterećenju kao i onda – tjelesno i psihički – ali sve savladava s radošću i sa snagom.

177

Manjak energije

Strahovi i depresije danas su veoma rasprostranjeni. Mnogi ljudi nisu u stanju udovoljiti zahtijevima svakodnevnice. Potrebno je često veoma malo povoda da dođe do duševnog sloma. Bruno Gröning smatra da je uzrok takvih pojava u nedostatku snage:

„Čovjek bez energije formulira to jednom riječju time što kaže da je nervozan. On stoga više ne može sve shvaćati, bolje rečeno, uslijed nervoze i nemira više ne razumije svoju okolinu, a sebe još manje. To je stoga što se njegovo tijelo stalno napreže, a on troši energiju na to naprezanje, međutim nikad ne dolazi u situaciju da primi nodostajuću energiju, tj. čovjek nije nikada prešao na to, nije ni mogao, jer ne zna kakve je prirode njegovo tijelo i kako će potrošenu energiju nadoknaditi s novom energijom.“

Bruno Gröning prenosi tražiteljima pomoći nedostajuću snagu i pokazuje put, kako svatko može iznova nadoknaditi energiju izgubljenu u svakodnevnoj životnoj borbi.

„Bog nam ništa nije zaboravio dati, dao nam je sve s ovim tijelom, da možemo primiti u naše tijelo sve ono što mu je namijenjeno. Čovjek se može za to pobrinuti ako zna iskoristiti vrijeme i priliku za sebe i svoje tijelo tako da raspolaže s toliko dobre snage da se više ne treba bojati zla, da s tim zalihama snaga može u miru voditi borbu protiv zla. Tako čovjek živi u Božjem redu.“

Preko Brune Gröninga svima je dana mogućnost da ozdrave i da ostanu zdravi. Tko je spreman usmjeriti svoj život prema Božjim zakonima, odvojiti se od sveg zla i vjerovati u dobro, doživjeti će pomoć. Bruno Gröning:

„Pozivam vas na red! Želim da vodite zdrav i dobar život, kako je to Bog odredio i da se više ne mirite sa Zlom i da ga

178

više ne trpite nego da ga odbijete od sebe! Kad sve to učinite, tada ste uvjereni, tada je sve drugačije, mnogo ljepše, tek tada počinje život, tj. tek tada Bog počinje djelovati u čovjeku.“

Naći put k vjeri

Rolf Zachau povratio je preko Brune Gröninga svoju izgubljenu vjeru:

„Nisam bio tjelesno opterećen prije nego li sam pred jedno 10 mjeseci došao u zajednicu Brune Gröninga, ali sam u to vrijeme doživio nutarnju promjenu o čemu želim izvijestiti.

U svom dosadašnjem životu nisam vjerovao u Boga. Usprkos tome osjećao sam, da čovječanstvo može živjeti u miru i da je sva ta patnja i nevolja suvišna. Budući da nisam bio vjernik i nisu me privlačile duhovne stvari, pokušavao sam od svoje 16. godine ostvariti svoje ideale političkim putem.

Sa svojim sam stavovima stršao u školi i uskoro sam bio poznat kao 'ljevičar', djelomično su me ismijavali, a djelomično su na mene vikali. S vremenom sam primijetio da nisam mogao doprijeti do ljudi i da su svi moji napori ostali bezuspješni, da, da su me baš oni od kojih sam se nadao da če promjeniti društvo često samo psovali. Također sam utvrdio da su oni koji slično razmišljaju poput mene podijeljeni sukobima u razne grupe i grupice.

Sve godine mog političkog djelovanja, bile su jedno veliko iskustvo nemoći. Nismo mogli osloviti 'široke mase', a da bismo sami nešto učinili bili smo preslabi. Tako sam živio u velikoj napetosti. S jedne strane, točno sam znao da svijet može biti drugačiji, s druge strane nisam htio pokrenuti ni najmanji kamenčić.

To je boljelo. Dakle uvukao sam se u debeli oklop od teorije o društvu i ideologije. To me je čuvalo od naprasnih reakcija, ali me je istovremeno i unesrećivalo. Prije nego li

179

sam shvatio što se desilo, pretvorio sam se u intelektualnog cinika koja može za svaki događaj odmah izvući iz rukava odgovarajuće logično objašnjenje. Ako sam još išta i osjećao u svojoj tamnici razuma, onda je to bila duboka patnja. To je išlo tako daleko da mi se velika ekološka katastrofa ili Treći svjetski rat na kojeg sam stalno upozoravao činili poput neke vrste spasa, kao poznati kraj s užasom umjesto užas bez kraja. […]

U to vrijeme, moju je suprugu jedna znanica uvela u Učenje Brune Gröninga. Nakon mjesec dana tijekom kojeg se moja supruga žestoko morala boriti samnom, konačno sam nadvladao oholost u sebi, prestao sam se protiviti nagovaranju, te sam se i sam Einstellen*. Otvorio sam dlanove i rekao 'molim'. Doista sam osjetio blage trnce u dlanovima i radostan osjećaj kako se već dugo nisam osjećao. Tako sam zamolio za uvod i došao sam u Zajednicu prijatelja Brune Gröninga. Uskoro sam dobio Regelungen u glavi u 3 faze, koje su trajale oko tjedan dana. U početku sam još bio skeptičan, tijekom idućih mjeseci sam spoznao da se na satovima Zajednice govori istina, da su iscjeljenja istinita, a ponajprije, da ima Boga.

[…] Osjećam se lagano i slobodno. Otkad znam da nas naš Nebeski Otac sve voli i za nas se brine, sve je postalo jednostavno divno. Jer sam naučio Einstellen* se i primati, Heilstrom* Bruno Gröning me je mogao osloboditi iz mog nutarnjeg zatočeništva i pokazati mi put k Bogu.

Za to sam beskrajno zahvalan. Doživljavam djelovanje Heilstrom* tako blagotvorno da svakome iz sveg srca želim da se i sam jednom Einstellen* i uvjeri u istinu.“

Živjeti vjeru s Brunom Gröningom

I sam sam doživio pomoći preko Brune Gröninga. Kad sam s 19 godina prvi puta čuo za njega, živio sam jednako kao i mnogi drugi mladi danas. Mnogo sam pušio (30-40 cigareta

180

dnevno), pretjerano pio alkohol i kockao se na automatima (do 200 DM dnevno). Osim toga, slušao sam intenzivno Rock glazbu (Heavy Metal)i svirao sam u jednoj Rock grupi. Bog je za mene bio veoma daleko. Pitanja o smislu života bila su mi veoma neugodna jer sam živio izrazito površno.

Tek kad sam se potaknut pitanjem „služenje vojske: da ili ne?“ počeo baviti s kršćanskim životnim vrijednostima, čitati knjige Mahatma Gandhija ili Hermanna Hessea „Siddharta“, zaokupile su me duboke misli o životu. Ono što sam npr. pročitao u propovijedi na gori, veoma me je dirnulo. Pojmovi poput ljubavi prema bližnjem, nenasilje, strahopoštovanje pred životom, fascinirali su me. U meni se rodila želja ne da samo razmišljam o tim vrijednostima već da ih i primijenim u životu. Nisam se više htio odavati raspojasanim uživanjima već sam svoje postojanje htio skrenuti u smislenije pravce. Alkohol, nikotin i automati za kockanje trebali su izgubiti svoju vlast nadamnom. Međutim, što sam više pokušavao riješiti se starih navika, to je veći bio izazov pojedinih ovisnosti. Nije mi uspjelo riješiti se opčaranosti njima. Usprkos mnogim pokušajima nisam se uspio riješiti pušenja, na svakoj bi se proslavi napio i često bih boravio u kockarnicama. Nedostajala mi je snaga da se odvojim od uobičajenog načina življenja i da se riješim starih navika.

Ovakvo stanje trajalo je više mjeseci i dovelo je do teškog duševnog konflikta. Moja ljubav prema Kristu i moja želja da živim prema Njegovu učenju sve su više rasli. Međutim, nije mi uspijevalo provesti dobre namjere u djelo.

Tada sam na Silvestrovo 1984. čuo za Brunu Gröninga. U prvom trenu bio sam skeptičan te nisam znao što bih započeo s tim imenom i s 'duhovnim iscjeljivanjem'. Trajalo je jedno 4 mjeseca dok nisam bio spreman otići na uvod u Učenje Brune Gröninga.

Nekoliko dana prije uvodnog razgovora 24. travnja 1985., dobio sam nov poticaj da prestanem s pušenjem i s opijanjem. Ovaj put mi je uspjelo ono što ranije nije. Primanjem Heilstrom*

181

osjetio sam kako u mene ulazi snaga koja mi je omogućila živjeti onako kako želim. Nestalo je draži alkohola i nikotina. Kod ponovnih odlazaka na proslave nisam više imao želju za pušenjem ili za alkoholom. Osjećao sam nekako da mi nije mjesto u zadimljenim podrumskim prostorijama gdje je sve mirisalo na pivo. Za nekoliko mjeseci nestala je i želja za kockanjem Od kraja 1985., automati za kockanje više me uopće ne privlače.

Pomalo sam sve bolje shvaćao Učenje Brune Gröninga koje je sadržavalo točno ono što sam spoznao kao dobro i ispravno u svom bavljenju s Biblijom, Gandhijem itd. Ustanovio sam da postoji velika sličnost s Kristovim Učenjem i jedinstvena mogućnost da usmjerim svoj život prema Božjim zakonima te da provedem svoju vjeru u djelo.

„Filozofija življenja“ rock glazbe

Nakon nekoliko tjedana pripadanja Krugu prijatelja Brune Gröninga primijetio sam da nisam više tako fasciniran s Rock glazbom kao ranije. Ono što je ranije bio sadržaj mog života – htio sam postati profesionalni glazbenik – činilo mi se odjednom samotno i isprazno. Ni slušanje a ni sviranje ove glazbe nije me više moglo oduševiti, premda me je to još donedavno ispunjavalo. Glazbu Heavy Metala čiji sam bio oduševljeni pristalica doživljavao sam sada samo kao buku, a sad sam se i zamislio nad tekstovima poput „Na putu sam za pakao“ (AC DC) ili „Prodali smo svoje duše za Rock 'n' Roll“ (Black Sabbath).

S vremenom mi je postalo jasno da filozofija življenja Rock glazbe proturiječi sadržajima Učenja Brune Gröninga, ali i kršćanskim vrijednostima i idealima. Tekstovi poput slijedećih to jasno pokazuju.

„Open up your mind and let me step inside. […] When you`re feeling down and your resistance is low, light another cigarette and let yourself go. This is your life, don`t play hard to get, it`s

182

183

a free world, all you have to do is fall in love, play the game, everybody plays the game of love.“ (Queen, The Game)

(„Otvori svoj duh i pusti me da uđem. […] Ako se osjećaš loše, a otpor je slab, zapali još jednu cigaretu i opusti se. To je tvoj život, nemoj se previše naprezati, to je svijet slobode, sve što trebaš učiniti je da se zaljubiš, igraj igru, svatko igra igru ljubavi.“) (Queen, Igra)

U ovom naoko bezazlenom tekstu, filozofija življenja Rock glazbe usredotočena je na jedno: To je svijet slobode. Sve je dopušteno. Zaljubi se! Nemoj se naprezati! Uživaj u životu!

Tu se ne pjeva o ljubavi prema bližnjem ili o sličnim idealima, već se slušatelji – uglavnom mladi – pozivaju na neobuzdano uživanje u životu. Prikazuje im se u najljepšem svjetlu onaj način življenja koji nema ništa zajedničko s onim kako je to Bog odredio za čovjeka.

Trebali bismo postati oprezni kad neka pjesma poput „The Game“ počinje s pozivom „Open up your mind and let me step inside“. (Otvori svoj duh i pusti me da uđem.) Slušatelj se poziva na to da se otvori ovoj glazbi i njenoj poruci, te da ju prihvati. Tko pozna duhovne zakone zna što to znači. Bruno Gröning:

„Ono što primite, ono što prihvatite, to ćete imati.“

Veliki dijelovi Rock glazbe zagovaraju razuzdano uživanje u životu. Lak život, slobodna ljubav („Living easy, loving free“, AC/DC, Highway to hell) Živjeti lako, voljeti slobodno', AC/DC, Autoput za pakao) slave se kao ideali kojima treba težiti. Nasilje se veliča, a o paklu se pjeva kao o hvaljenoj zemlji: „I'm on the way to the promised land, I`m on the highway to hell“ (Na putu sam u obećanu zemlju, na putu sam za pakao'). Osim toga, baš se u ovim krugovima glazbenika pretjerano troše alkohol i droge. Većina Rock glazbenika ne pjeva samo o lakom životu, već tako i živi. Kao posljedica toga, mnogi od njih propadnu.

184

Sotonizam je veoma rasprostranjen na sceni Heavy Metala – no ne samo tamo. Evo jednog izvatka iz „Hells Bells“ (Zvona pakla) od grupe AC/DC, pjesme koja se nalazila u svim produkcijama i koja je doživjela velik uspjeh:

„Won`t take no prisoners, won`t spare no lives, […] I got my bell. Gonna take you to hell, I`m gonna get ya, Satan get ya, Hells bells, yeah, Hells bells, you got me ringing Hells bells. […] If you`re into evil, you`re a friend of mine, […] if good`s on the left I`ll stick to the right.“

(Neću nikakve zatočenike, neću poštedjeti ničiji život. […] Imam svoje pakleno zvono, dovesti ću te u pakao, već ću te se dočepati, Sotona će te se dočepati, paklena zvona, da, paklena zvona, zvonim paklenim zvonima. […] Želiš li zlo, tada si moj prijatelj […] Krene li Dobro ulijevo, držat ću se desne strane.)

Često nailazimo na takve izjave kod Heavy Metala („Black Meta“), no oni se ne ograničavaju samo na to. Slične 'poruke' šire se i u tzv. 'mekšim' glazbenim pravcima. Tako Rolling Stonesi koji su u međuvremenu postali pravom Rock legendom, pjevali su šezdesetih godina s mnogo suosjećanja za đavla. Evo nekih izvadaka iz njihove pjesme „Sympathy for the devil“ ('Suosjećanje za đavla'.):

„I`ve been around for long, long years, stole many a man`s soul and faith. […] or I`ll lay your soul, to waste. […] Pleased to meet you, hope you guess my name, but what`s puzzlin`you is the nature of my game.“

(Već se dugo skićem svijetom, mnogima sam ukrao dušu i vjeru. […] Zovi me jednostavno Lucifer, […] kad me sretneš, budi barem pristojan, […] inače ću sunovratiti tvoju dušu u pakao. […] Drago mi je što sam te upoznao, nadam se da ćeš pogoditi kako se zovem. Ali ono što te zbunjuje je priroda moje igre.)

Danas i stari i mladi rado slušaju glazbu Stonesa. Već desetljećima pune na svojim turnejama koncertne dvorane i stadione cijelog svijeta. Ostaje samo za spomenuti da su

185

Stonesi često kao svoju predgrupu koristili grupu Rockera „Hells Angels“ (Anđeli pakla). Pritom je često dolazilo do ekscesa, pa i do smrtnih slučajeva.

Ove navode možemo proširiti s dodatnim primjerima, no i ovo je dovoljno. Neka svaki čitatelj izvuće iz toga vlastite zaključke.

Nemam namjeru osuditi svaki oblik moderne glazbe kao sotonske. Naravno da ima interpretatora i grupa koji teže da sa svojom glazbom postignu nešto dobro. Međutim, bojim se da su to iznimke. Ne želim ni postaviti neku dogmu, koju je glazbu vrijedno slušati a koju nije. Samo pričam o vlastitim iskustvima i pozivam čitatelje da se glazbi ne prepuste tek tako već da i preispitaju njen sadržaj.

Svaki čovjek može promatrati koje osjećaje izaziva u njemu neka određena glazba. To može samo svatko učiniti za sebe.

Bruno Gröning je uvijek ljudima savjetovao, da obrate pažnju na svoj osjećaj. To se odnosi i na glazbu. Koje osjećaje neka vrsta glazbe izaziva u vama? Neka svaki čitatelj provjeri kako koja glazba djeluje na njega: konstruktivno ili destruktivno; potičući mir, spokoj, sreću ili agresije, nasilje, stres, možda čak i bol. Neka svatko sluša onu glazbu koja mu čini dobro.

Ovisnosti je nestalo

Petra Kruse, 36 godina, Zajednica Lüneberg, godinama je uzimala droge. U lipnju 1990., izvijestila je:

“S 15 godina počela sam pušiti hašiš i marihuanu. Odrasla u velegradskoj džungli Berlina, živjela sam u to vrijeme zajedno sa svojom majkom u jednoiposobnom stančiću. […]

Na berlinskoj sceni doživjela sam život u stilu Christiane F., koju sam također poznavala iz viđenja. S hašiša sam

prešla na LSD, što mi se u početku učinilo veoma zgodnim, ali nakon jednog ‘crnog Micro-Tripa’ imala sam takve vizije strave i užasa koji su potrajali danima, da sam se ubuduće čuvala toga.

Sve sam isprobala što se nudilo na berlinskom tržištu droga, između ostalog Captagon (jedan stimulans) koji se uzima zajedno s alkoholom, kokainom itd. U to sam vrijeme uglavnom zalazila u berlinsku diskoteku ‘Sound’ gdje su se nudile takve droge. Tamo sam se zaljubila u jednog mladića koji je već bio ‘na igli’. Preko njega počela sam uzimati heroin pa mi je postalo jasno da mi se ta droga najviše sviđa.

Najprije sam ga samo ušmrkavala. Premda mi je u početku znalo pozliti od toga, to bi s druge strane u meni izazvalo euforični, čudesni osjećaj lakoće; tako sam ga sve redovitije koristila usprkos opomenama fiksera koji su već postali ‘ovisnici’. Nisam si mogla predočiti kako izgledaju apstinencijski sindromi i stalno sam vjerovala da ću biti pošteđena toga. Tako je moja muka postajala sve većom i većom; ponestalo bi novca pa sam počela ubrizgavati heroin jer bi mi ga tako trebala manje, a učinak bi bio veći. To je naprosto bila jeftinija varijanta! Nakon 3 mjeseca bila sam beznadno ovisna i život mi je počeo polako otkucavati.

Odlazila sam povremeno na terapije odvikavanja od droga, time što bih otapala sredstva za spavanje – između ostalog – Nembutal – i uštrcavala ga intravenozno, zatim Medinox i Vesparax, Valoron kapi, Codipront, Codicaps i Remedacen. Međutim, sve ovakve terapije bi na kraju propale. Trebalo mi je sve više i više, a naročito nakon 1975., trebalo je naći druge izvore novca. Tako sam bila prisiljena i na maloljetničku prostituciju a i na sitne krađe.

Nakon 3 i pol godine takva života, težila sam svega 48 kg i bila sam pred velikom odlukom: prestati s drogama ili prije ili kasnije umrijeti od predoziranja.

Odlučila sam prestati, jer sam vidjela mnoge svoje znance kako umiru kao muhe.”

186

Godine 1977., napustila je Berlin. Zatim je živjela u najrazličitijim mjestima sjeverne Njemačke sudjelujući između lipnja 1977. i travnja 1979., u dvjema dugačkim terapijama odvikavanja (10 i 13 mjeseci, obje prekinute), pa je došlo do recidiva. Od srpnja 1979., ubrizgavala je heroin tijekom 6 tjedana 5 puta dnevno. Ponovno je prestala i opet je došlo do recidiva. Nakon jednog propalog braka (jedna kći), prešla je 1983. na hašiš i Captagon te samo povremeno na heroin. U ljeto 1985., preselila je u Lüneburg gdje je ubrzo došla na lineburšku scenu.

“Zaplela sam se u đavolji krug:živeći od socijalne pomoći nikad nismo imali dovoljno

novca ni za ono osnovno. Često ne bismo imali nikakve hrane u kući, ali hašiša smo imali uvijek. Svakodnevno bismo se natezali s vlastima. Naime vlasti bi nam često već precrtali odobrena sredstva, pa su nam i struju ponekad isključivali. Stan je izgledao kaotično: brda neoprane odjeće, opći nered i prljavština, a posvuda se osjećao specifični zadah droge. Neredovito sam kuhala – ovisno o financijama i snazi. […]

Ova vanjska situacija potencirala bi nutarnje stanje: zbog loše savijesti prema svom djetetu, u meni je stalno rastao strah da sam loša majka. Strah od života i životnih zahtijeva, osjećaj da stalno zakazujem te loše slutnje prema geslu ‘sve što radim je pogrešno’ – što sam tada i doživljavala – obilježavalo je moj osjećajni život. S ovakvim depresijama bih danima ležala u krevetu, mnogo sam plakala i nisam htjela ustati jer su mi nedostajali poticaji na djela i radost življenja. U meni je vladala samo praznina i osjećaj nule. Uvijek bih se osjećala tako kad ne bih uzela drogu. Osim 5 g hašiša dnevno redovito bih uzimala 3-5 Captagona. U besparici bih skupljala po vrtu mak iz čega bih si zatim kuhala napitak. Bila sam zatočenik tog kruga.

Tako mi je bilo kad mi je jedna susjeda u listopadu 1985., ispričala o Zajednici Brune Gröninga.

Redovito bih odlazila na satove Zajednice jer me je nešto stalno tamo vuklo. U početku nisam izravno osjećala Heilstrom*. U

187

prosincu 1985., sudjelovala sam na Božićnoj proslavi prijatelja Brune Gröninga. Slušali smo tonski zapis s jednim predavanjem, izvornim glasom Brune Gröninga. Zaspala sam za vrijeme predavanja. Kad sam se probudila, intenzivno sam osjećala Heilstrom*; pravo strujanje, trnce i trzaje u cijelom tijelu. Zatim sam se osjećala veoma lagano, oslobođeno i divno.

Idućeg dana nastupile su Regelungen*: Morala sam ležati u krevetu; povraćati, imati proljev, bolove jetre, bolove u udovima i zglobovima, tresli su me umor i depresija. Bilo je kao kad sam se odvikavala od heroina. To je potrajalo 3 dana. Nisam više uzela nikakve tablete. Nakon tjedan dana popustile su sve Regelungen* i otada mi više nije trebao ni Captagon a ni druge tablete.

Odjednom me je obuzela radost življenja, tako da više nisam provodila dane u krevetu. Još sam iduće 2 godine mnogo suza isplakala, ali to je bilo ponajprije povezano s osjećajem oslobođenja i prijalo mi je, dakle nije imalo nikakve veze s depresijom. Pritisak u području jetre te trajni umor i malaksalost također su nestali. Nije me više mučila ni cirkulacija. Kasnije sam imala osjećaj kao da mi je cijelo tijelo podvrgnuto temeljitom čišćenju.

Međutim, pušila sam i dalje hašiš i cigarete. Nakon uvoda, hašiš mi je trebao više nego ikada. Ali to se postupno smanjivalo pa sam u ranoj trudnoći s mojom drugom kćeri, početkom 1987., prestala preko noći s pušenjem hašiša.

Nakon posjete liječniku tijekom te trudnoće, ginekolog dr.H. u L. morao je utvrditi da je i moja načeta jetra posve u redu. Vrijednosti jetre bile su 8.5 i 9.5 OT/PT.

Već sam u svibnju 1986., imala snage potražiti si vlastiti stan. Bila je to mnogo bolja okolina za mene i za dijete. Održavala sam veći red a i posjete sa ‘scene’ bile su rjeđe. Spoznala sam da me veza s tim muškarcem samo srozava. Međutim, unutarnja veza još je bila jaka. Tako je navečer uglavnom dolazio k meni. U to vrijeme potpuno sam se riješila duševne, a naročito tjelesne ovisnosti o njemu.

188

Hašiš sam pušila samo kad sam bila zajedno s njim. Sve veći osjećaj nutarnjeg gađenja i odvratnosti jačao je u meni volju da se u potpunosti odvojim.

Četiri mjeseca prije rođenja Inka-Marie, u travnju 1987., još sam jednom preselila. Renovirala sam stan uz pomoć prijatelja tako da sam se osjećala veoma dobro. Redovito sam ga i čistila. Novi me je stan konačno odvojio od tog muškarca. Otada se nisam više upuštala ni u kakav dublji odnos s muškarcima, ne zbog ogorčenja i razočarenja već zato jer me je razvoj mog života veoma ispunjavao. Veze s ljudima sa scene također su sve više pucale, jer nas nikad nisu vezivale nikakve druge zajedničke stvari osim droga. Sada me ispunjavaju nove prijateljske veze sa susjedima, s Krugom prijatelja Brune Gröninga a i s kolegama na poslu.

Trudnoću sam prihvatila iznutra baš uz pomoć te snage. Premda mi je bilo jasno da mi neće biti lako kao samohranoj majci s dvoje djece, pobačaj mi uopće nije padao na um. Rođenje u kolovozu 1987., pružio mi je zadovoljavajući osjećaj da sve opet mogu popraviti.

Možda mi je u početku moje prvo dijete bilo donekle na teret i stalni uzrok moje loše savijesti, ali u međuvremenu sam se razvila u majku koja odlično može ispunjavati svoje zadatke. Uredna okolina, vrijeme i ljubav za djecu, redovita i zdrava prehrana u odnosu na nekadašnji kaos. Oba su se djeteta veoma dobro razvila. Starija kći je najbolji đak u svom razredu.

Godine 1988., počela sam obavljati male poslove. Prala sam tanjure u jednom restoranu, prala sam prozore i čistila. U meni je sve više rasla želja da više ne moram živjeti od socijalne pomoći već da sama zarađujem za život. Početkom 1989., raspitivala sam se za posao na burzi rada. Usprkos obeshrabrujućim prognozama upisala sam se u večernju školu za tipkačice, stenodaktilografiju itd., 4.9.1989., u školu Grohne. Kad sam dovršila svoje obrazovanje sklopila sam 1.4.1990. Ugovor o radu kao pomoćnica u kancelariji odvjetnika. Rad me je veoma veselio. U to sam vrijeme i lakše brinula o svojoj djeci. Uspijevala sam obavljati i kućanske poslove.

189

190

Nakon brojnih uspona i padova u svom životu obilježenom ovisnostima, zadnjih 5 godina od uvoda stalno doživljavam lagan uspon. To me ispunjava s radošću i sa zahvalnošću. Kakvu sreću imam što sam preko Brune Gröninga dobila pristup k izgrađujućoj Božjoj snazi, Heilstrom*, postalo mi je nedavno jasno na jednom sličnom slučaju:

Čula sam o sudbini jedne gospođe koja je ne samo jednako stara kao i ja već je imala sličnu sudbinu mojoj. U sličnoj je dobi uronila u droge, također se rastala od ovisnika, oca njenog sada desetogodišnjeg sina, trenutno se nalazi na drugoj terapiji odvikavanja od droga – zanimljivo, ali u istoj ustanovi i kod istog terapeuta gdje sam i ja bila. Svih tih godina ona nije uspjela riješiti se droga. A to sigurno nije nikakav iznimni slučaj.

Bez pomoći Brune Gröninga ni ja ne bih uspjela! U to sam uvjerena.

Željela bih još primijetiti da je tzv. osjećaj ‘omamljenosti’ kojeg mnogi uzimanjem kojekakvih supstanci (bilo droga, bilo alkohola itd.) žele stvoriti umjetnim putem, posve prirodna potreba za osjećanjem sreće, blagostanja i sklada sa samima sobom.

U Zajednici Brune Gröninga postalo mi je iznutra jasno da se takav osjećaj, sklad sa samim sobom može postići besplatno, svakodnevnim uzimanjem Heilstrom*, tako da čovjek ponovno dođe u sklad sa samim sobom, tj. u jedinstvo s Bogom! Čovjek time dobiva zdravlje, sreću, zadovoljstvo, ljubav i suosjećanje za svoje bližnje, uravnoteženost itd. Mislila sam da ovakav osjećaj mogu postići samo uzimanjem droga – međutim, desilo se suprotno: razboljela sam se, nisam vladala sobom, nisam bila u jedinstvu sa samom sobom a nisam mogla ni razviti osjećaje za druge, da, veoma sam škodila svojoj okolini. Ukratko: srljala sam u ponor. Postalo mi je jasno da je tu djelovala neka druga sila, koja sigurno nije od Boga, koja međutim ljudima obećava jednako stanje nakon što čovjek osjeti sasvim prirodnu potrebu. – Ali za koju cijenu!”

191

Sklad u braku

U međuljudskim odnosima također, mnogi doživljavaju pomoć preko Brune Gröninga. Brakovi često dobivaju posve novo značenje za bračne partnere nakon primanja Heilstrom* preko Brune Gröninga, pa nastaje sklad. Tako izvješćuje gospođa Christa Fortmann, Zajednica Köln:

“Naš je brak godinama bio veoma problematičan. Stalno smo vodili bitke za prevlast. Moj suprug, čovjek razuma nije razumio ljude koji su djelovali prema svom osjećaju i nisu previše koristili razum. U svim stvarima svakodnevnog života, kad je trebalo odlučivati, najprije su se sa njegovog stajališta razmatrali nedostaci, a zatim prednosti takve odluke. Želje nisu bile nimalo važne pogotovo kad ih ne bih mogla objektivno obrazložiti. […] Pritom je on bio tako uporan da sam se često morala rasplakati i osjećala sam da me ne shvaća obiljno. Moje su se emocije nagomilavale sve do bespomoćnog bijesa i izljeva srdžbe. Nisam se osjećala voljenom a znala bih ostati i bez daha. Pomišljala sam i na rastavu. Budući da sam veoma teško opraštala branila sam se na svoj način predbacivanjima, nezainteresiranošću za njegov posao, osvetoljubivim mislima do mržnje i seksualnog odbijanja.

Prije nego li smo ozbiljno pomislili na rastavu, još smo jednom otišli na terapiju u crkveno savjetovalište. Tamo smo si na jednoj terapiji trebali pružiti ruke pa su nas pitali što bismo osjećali da je ovo zadnji susret u našem životu. To nas je osupnulo pa smo odjednom razvili jedno za drugo veoma jake osjećaje i postalo nam je jasno da rastava ne dolazi u obzir. Na toj sam terapiji naučila u prvom redu dosljedno reći ‘ne’, kad nešto ne bih mogla prihvatiti. Time mi je već malo pomognuto. No to sam slabo koristila jer sam htjela biti voljena. Opet sam uronila u ulogu žrtve čineći često znatno više nego li je to moja snaga dopuštala. No što sam mu više udovoljavala, to je više od mene tražio. Konačno sam se osjećala kako se moram raspasti a opet neću postići svoj cilj. Bolest je tako bila unaprijed

192

programirana. Kad sam se zatim razboljela htjela sam time ucjenjivati svog supruga da u meni konačno vidi čovjeka koji čini sve za njega, žrtvuje se is toga zaslužuje svu njegovu ljubav.

Putem knjige Thorwalda Detlefsena “Bolest kao put” spoznala sam da sam već pomalo na putu prema samoubojstvu. Otrijeznila sam se i htjela sam živjeti sa svom snagom! Molila sam Boga: ‘Ako je to točno da si ti najveći liječnik tada mi pomozi jer želim živjeti!’ Nakon nekog vremena, pomoć je došla preko jednog letka koji me je uputio na Brunu Gröninga. Uvedena sam u Učenje u studenom 1989., a moj suprug u prosincu 1989.

Otada se naš zajednički život potpuno promijenio: moj se suprug ovdje suočio sa snagama i s njihovim djelovanjem, što ga je duboko dojmilo. Počeo je otvarati svoje srce, pa je spoznao da je različitost između muža i žene mudra odluka našeg Stvoritelja kako bismo se međusobno dopunjavali i stopili u jedinstvu. Tijekom Regelungen* spoznala sam da ‘pozlijeđivanje samog sebe’ stvara bolest, da je samosažaljenje razorno, da je uzrok ljutnje i mržnje oholost, da i ja mogu opraštati iz ljubavi i da smo zato dobili tako divno tijelo da putem njega spoznamo bit života, Stvoritelja voljeti u svemu i iznad svega, poštivati i voljeti samog sebe na pravi način, sve svoje bližnje obavijati s mislima ljubavi te ne vraćati više milo za drago. Preko osjećaja tijela uvijek spoznajemo jesmo li ili nismo slijedili zakone ljubavi. Za mene je to bila – a i za mog supruga, prava milost, dobiti ovaj put kao put spoznaje i konačno moći doživjeti nutarnju slobodu, određenu za svakoga koji živi po duhovnim zakonima ljubavi.

Naš brak je danas pun ljubavi i sklada. Ponovno smo našli međusobno poštovanje i spoznali smo da se u mnogo čemu divno nadopunjujemo. Posebno se zahvaljujemo Bruni Gröningu i Bogu koji uvijek želi pomoći, koji uvijek želi iscijeliti sve rane koje Zlo nanese čovjeku.

Sklad umjesto rastave

Brak Rolfa i Waltraud Lüger, Zajednica Wegberg, bio je baš pred rastavom kad su oboje uvedeni u Učenje Brune Gröninga. Waltraud Lüger izvješćuje:

‘Godine 1982., u našem je braku nastupila ozbiljna kriza. Do kraja 1983., to je doseglo svoj vrhunac tako da sam čvrsto odlučila rastati se od svog supruga. Za mene je bio pakao osjećati se iznutra neshvaćena. Sve mi je više navirala misao da vjerojatno nisam posve normalna i već sam se vidjela kako ću jednog dana skončati svoj život na psihijatriji.

Čak i zbog djece (tada su imali jedno 12 a drugo godinu i pol) rastava je bila samo pitanje vremena. Vidjela sam koliko pate zbog stalnih svakodnevnih prepirki. Sve mi je više dolazila pomisao da ne želim više živjeti. Molila sam očajnički za pomoć.

Ubrzo sam upoznala jednu mladu ženu koja me je konačno krajem siječnja 1984., povela sa sobom u Zajednicu. Nisam znala kako će mi oni tamo pomoći, ali jednostavno sam osjećala da će mi pomoći. Ostala sam u Zajednici Brune Gröninga, a i moj suprug je prihvatio Učenje Brune Gröninga. Držali smo se Učenja. Otada se naš odnos vidljivo poboljšavao. Kad bi došlo do prepirke molila bih Brune Gröninga za pomoć. Međutim, još uvijek nisam odlučila trebam li ostati sa svojom obitelji ili ne. Doživjela sam previše toga da bih to tek tako zaboravila. No stalno sam molila za pomoć i za Božje vodstvo.

Osjećala sam kako polako ponovno osjećam ljubav prema svom suprugu. Oboje smo putem snage htjeli primati još samo ono dobro – to nam je i uspjelo.

Danas, krajem veljače 1992., mogu reći da je naš brak tako lijep i skladan kao nikad ranije. U ožujku ove godine navršavaju se 22 godine našeg braka. Čovjek bi mogao pomisliti da je ono najljepše nestalo u nepovrat. Tako barem narod kaže. Međutim, to nije tako. Oboje doživljavamo kako

193

je moguće da sve bude još ljepše i ljepše. Čvrsto vjerujemo u to da će takvo stanje potrajati. Jer Bog nikada ne prestaje djelovati i jer Njegova ljubav nema kraja. A tu ljubav koja nas iznutra drži mladima te stalno osvježava našu međusobnu ljubav, možemo ponijeti sa sobom i u starost.”

Pronalaženje stana

I u malim svakodnevnim stvarima, Einstellen* na Heilstrom* može pomoći. Bilo da se radi o traženju stana ili posla, o polaganju ispita ili o gužvi u prometu, čovjek u svemu može doživjeti Božju pomoć. Tek je nekolicina ljudi svijesna toga, no Bruno Gröning je ukazivao na to da Bog kao Otac svih ljudi želi i može pomagati u svemu. Kerstin Priztcebilla, Zajednica Bochum, izvijestila je:

“U veljači 1990., moj suprug i ja uselili smo se u stančić od 47 m2, u Waltropu. Međutim, krajem godine ispostavilo se da ćemo dobiti blizance. Tada će nam stan biti premali a izgledi za neki veći stan bili su loši, naročito u rurskoj oblasti gdje ima tako mnogo pridošlica.

Međutim, majka mi je rekla: ‘Dragi Bog vam je poklonio blizance, tada će vam pokloniti i odgovarajući stan.’

Einstellen* smo se i molili Brunu Gröninga za pomoć.Moj suprug radi u rudarstvu pa je otišao u sindikat za dodjelu

stanova. Objasnio je našu situaciju, pa su nas tako uključili na listu čekanja od jedno 40 kandidata, između ostalog i obitelji sa znatno više djece. Za nekoliko dana trebala se održati sjednica Odbora za stanove jer je trebalo dodijeliti dva stana. Zatim se je moj suprug trebao još jednom javiti.

To je i učinio tjedan dana kasnije, i doista, obećali su nam da možemo posjetiti jedan veći stan od 69 m2 u istom mjestu. Na dan posjete sve smo već dogovorili pa smo mogli useliti već 1. veljače.

194

Stan je bio veoma blizu stana moje majke koja je stanovala samo ulicu dalje od nas. To nam je bio dodatni veliki poklon, jer će mi sigurno ustrebati njena pomoć.”

Petra Lorenzetti doživjela je sličnu stvar u Zürichu. Dva mjeseca prije planiranog vjenčanja krenula je sa svojim dečkom u potragu za stanom.

“Posjetili smo samo jedan stan jer je ponuda bila tako mala i javili smo se za jednu nekretninu. Odatle nikada nismo dobili nikakve vijesti, a ni u novinama nije bilo nuđenja stanova.

Danas znam da neki ljudi godinama po Zürichu traže stan a cijene dvosobnih stanova iznose često i do 1500 švic. franaka (1500 DM). Sobe su također prava rijetkost.

Svakodnevno smo se Einstellen* za pravi stan i uglavnom smo čekali.

U kolovozu nam je tada došla Mariova majka i ispričala nam je o jednom dvosobnom stanu. Zapravo je Mariov brat rezervirao stan za sebe i svoju djevojku no tijekom ljetnih praznika njihova se veza raspala. Mogli smo stan preuzeti bez problema te smo se uselili u rujnu.

To je veoma lijep, svjetao stan s velikim zatvorenim balkonom i kaminom. Imamo ljubazne susjede koji nas ne nerviraju, i plaćamo za stan pristupačnu cijenu.”

Nalazak radnog mjesta

Einstellen* može učiniti čuda i pri traženju radnog mjesta. Petra Kruse je tako izvijestila kako je nakon iscjeljenja od droga došla do radnog mjesta:

“Trenutno pohađam večernju školu Grohne za tipkačice, stenodaktilografiju itd. Jednom sam razgovarala s jednom

195

prijateljicom i ona mi je ispričala da radi u jednoj školi kao tajnica pa sam pomislila: ‘Pa to bi se možda i tebi svidjelo!’ Tako sam se malo pomalo privikla na ovakvu pomisao i javila sam se u školu Grohne.

No tada je na burzi rada jedna žena koja je skrbila o meni izjavila, kako se ne bih trebala previše nadati jer sa svojom izobrazbom ionako neću dobiti nikakav posao. Predugo nisam radila, a nisam nikada ni maturirala. Mogu naravno pokušati i dovršiti ovo školovanje da bih nekako utukla vrijeme ali ne bih smjela gajiti prevelike nade.”

Petra Kruse nije prihvatila ovakvo negativno predviđanje, nego je puna pouzdanja pohađala strukovnu školu. Na kraju školovanja počela se Einstellen* za radno mjesto.

“Da, zadnjeg petka sjedim tako na autobusnoj stanici nakon što sam preuzela svoju kći iz školskog dnevnog boravka. Odjednom srećem nekadašnju kolegicu. […] Počinjem s njom razgovarati pa mi ona kaže da bi sada radila negdje drugdje. Ja joj pričam kako idem u školu i tražim posao. Onda mi ona kaže: “Pa, podnesi molbu kod nas! Tražimo nekoga za polusatno radno vrijeme.’[…]

Nazvala sam odmah u ponedjeljak. Oni su odmah rekli: ‘Dođite nam na razgovor! Doista nekog tražimo.’ […]

Kad sam zatim došla, jedan od obojice odvjetnika posve me je ležerno pozdravio. Pokazao mi je sve strojeve i računalo. Nakon razgovora sa svojim partnerom, odvjetnicom, odmah su me htjeli zaposliti. Najprije su me htjeli zaposliti samo na 15 sati ali sam rekla da želim raditi samo uz socijalno i to ne manje od 19 i pol sati, pa su se s time složili i utanačili smo da radim 20 sati tjedno.[…]

Da, i sada je sve jasno. U ponedjeljak, 2.4. već počinjem raditi i dovršavam svoje školovanje. Nakon ispita raditi ću punih 20 sati tjedno i sve se sredilo na najbolji mogući način.”

196

Pomoći kod ispita

Ispitna groznica mnoge opterećuje. Pokušavaju se primiriti uz kapi valerijane, sa sredstvima za umirenje pa i s alkoholom. U takvim situacijama također, prijatelji Brune Gröninga doživjeli su brojne pomoći. Yvonne Grommes, Zajednica Eupen/Belgija, izvijestila je u kolovozu 1990., o pomoći tijekom studija:

“Doživjela sam u slijedećim situacijama da Bog govori čovjeku preko osjećaja i da mu uvijek pomaže kad Ga zamolimo za pomoć, te uzdamo se i vjerujemo:

Na kraju školske godine imali smo u roku od 3 tjedna 14 ispita, gdje su nas ispitivali svu nastavnu građu.

Jednom je bilo tako da sam za idući dan morala učiti pravo (više od 100 strana) te sam se osjećala prilično bez snage, tako sam primijetila da nemam dovoljno vremena sve dobro naučiti. Profesor nam je rekao da će svakog od nas pitati samo jedan odlomak iz cijelog svog gradiva.

Ja sam se Einstellen* i zamolila Brunu Gröninga od sveg srca da mi nekako da do znanja što će me profesor pitati. Tada mi je prilikom učenja došla misao: ‘Nauči ovaj odlomak naročito dobro!’

Kad sam idućeg dana otišla na ispit, znala sam dobro samo jedno 25 od 100 strana, i veoma sam se borila da sačuvam mir.

Morala sam vući karticu s pitanjima, a na kartici je uistinu bilo ono što sam baš dobro naučila. Čini mi se to veoma važnim jer sam često u razgovoru s drugima čula baš ono suprotno, tj. da su naučili baš sve osim nekih par stranica, a profesor ih je baš pitao tih par stranica.

Za neki drugi ispit nisam uopće ništa učila jer sam istog dana imala još jedan ispit.

Dok smo čekali na ispit neki su mi studenti objasnili neke stvari, i profesor me je baš pitao te stvari. To me je toliko

197

198

dirnulo jer inače izbjegavam takve razgovore kako mi drugi ljudi ne bi narušili moj mir. Međutim bila sam vođena pa sam razgovarala baš s onim ljudima koji su mi rekli ono što je bilo važno za mene.

Toliko sam zahvalna što sam putem Einstellen* mogla primiti snagu, spokojstvo i samopouzdanje. Pritom su mi satovi zajednice koje sam pohađala i tijekom ispitne groznice, te Einstellen* i dobre želje mojih prijatelja bili od velike pomoći, iako sam gledajući razumski trebala iskoristiti to vrijeme za učenje.“

Sybille B., 45 godina, Zajednica B., izvijestila je u svibnju 1990.:

“Sada pohađam večernju školu za njegu starijih ljudi. Moram reći da mi je anatomija najvjerojatnije najgori predmet. Naša je razrednica bila odsutna pa smo ono što drugi razredi obrađuju punih pola godine morali obraditi za svega 6 tjedana.

Jednog petka došla mi je susjeda. Rekla sam joj da mi je anatomija posebno teška. Međutim, ona me je ohrabrila. Zatim sam pročitala u poučnim pismima da mladi doživljavaju tolike pomoći u školi pa sam pomislila zašto Bruno i meni ne bi pomogao!

Za to sam se Einstellen*. Odjednom – anatomija uopće nije bila najavljena – ali dobila sam osjećaj da trebam učiti baš anatomiju. To sam i učinila, ali uvijek samo jednu stranu.

Nekoliko dana kasnije, došao nam je jedan docent koji nam obično predaje jedan drugi predmet i rekao je: ‘Da, moje dame, pisati ćemo danas rad iz anatomije.’

Kad sam počela, primijetila sam da se traže baš one strane koje sam naučila. Docent je još stao pred mene, jer je mislio da ću šaptati. Međutim, ostala sam posve mirna, otišla sam još na WC i tamo sam se Einstellen*. […]

Sat nakon toga, predali smo svoje radove, a on se vratio i rekao mi: ‘Da, gospođo B., napisali ste rad za odličan.’

Najprije sam pomislila da razgovara s nekim iza mene. Bilo mi je to jednostavno neshvatljivo. […]

Idem u tu školu već jedno pola godine i premda više nisam mlada, uz pomoć Brune Gröninga najbolja sam u razredu. Već sam se navikla na petice. U početku sam bila doista utučena kad bih umjesto petice dobila četvorku. Osjećala bih se veoma loše. Međutim, Bruno Gröning mi je uzeo i ovu moju slabost pa se istinski radujem kad neka moja kolegica dobije peticu a ja samo četvorku. To je također oslobođenje od častohleplja.”

Božja zaštita

U našem ‘brzom’ tempu života ima mnoštvo ‘svakodnevnih’ nezgoda koje se prihvaćaju kao danak napretku. Bilo u prometu, na radnom mjestu ili u vlastitom domaćinstvu; posvuda vrebaju opasnosti od kojih se navodno ne možemo dovoljno zaštititi. Izađe li netko iz neke teške nezgode bez ijedne ogrebotine, govori se kao o čudu. Nažalost, takva čuda su iznimke, no ne mora tako biti. Bruno Gröning:

“Svaki čovjek ima Božju zaštitu. Samo mora znati kako da ju koristi. To je ono što većina nažalost nije učinila; jer nisu to znali.”

Iz ovih prosvjetljujućih riječi Brune Gröninga, ljudima je dano da se iznova svijesno stave pod Božju zaštitu. Na taj su način već mnogi prijatelji preživjeli razorne situacije i doživjeli divne pomoći. Tako izvješćuje i Karl Röhrig, 67 godina, Zajednica Wegberg:

“Dana 11. svibnja 1990., okopavao sam gredicu s jagodama u svom vrtu oko 15:30 sati. Privukao mi je pozornost jedan zveket poput željeza.

Okopavajući s motikom izvukao sam neki duguljasti zaobljeni rđavi predmet. Moja prva pomisao bila je: kako je to dospijelo ovamo?

199

Moj nutarnji glas me je upućivao na oprez. S pomoću motike sam otkotrljao ‘stvar’ do kraja gredice, tamo sam ju podigao i užasnuo se. U meni je izronilo sjećanje na užasni rat u kojemu sam sudjelovao kao vojnik na fronti. Držao sam u ruci granatu. Nisam smio ni dovršiti misao što bi se desilo da je…Nisam više mogao nastaviti s radom. Ponio sam ju i nazvao sam policiju na što su obećali da će poslati nekog svog službenika.

Jedan mladi policajac me je pitao po čemu sam prepoznao tu ‘stvar’. Obećao je da će brzo doći po nju. Poziv iz policije potvrdio mi je da su izvijestili i Službu za otklanjanje mina te da će netko doći još iste večeri.

Došli su u 19:45 sati. Jedan vatrogasac je potvrdio moje mišljenje i htio mi je objasniti kako su opasne ove ‘stvari’. Pokazao mi je jedno mjesto na upaljaču koje sam oštetio s motikom. Njegove riječi: ‘Čuvao vas je anđeo čuvar’. Odmah sam pomislio na Brunu Gröninga i na Božju zaštitu.

Frieda Stoiber iz Zajednice München doživjela je slijedeće:

“Prošlog tjedna (krajem veljače 1990.) doživjela sam zaštitu. Prijepodne sam se Einstellen* i zatim sam htjela otići u kupovinu. Prije nego li sam zatvorila kućna vrata, pomislila sam: ‘Jesi li ponijela ključ?’ Potražila sam ga u svojoj torbici, ali ga nisam mogla naći.

Zatim sam otišla k susjedi koja je imala duplikat mojih ključeva. Još smo jednom zajedno pretražili moju torbicu no ovdje ga nije bilo. Ponovno sam otišla u stan da ga tamo potražim. Još sam jednom pregledala torbicu – i odjednom sam ga našla! U međuvremenu sam primijetila da sam zaboravila ugasiti svijeću!

Sad mi je postalo jasno zašto sam iznova morala u stan zbog ključa, jer je moglo doći do požara da nisam ugasila svijeću. Kako nam uvijek pomaže kad se Einstellen* za Božju zaštitu i za red! Zahvaljujem!”

O zaštiti u prometu izvješćuje 16-godišnji Frank Henke iz Zajednice mladih Sauerland:

200

201

“Nedavno sam htio prijeći ulicu i otići k jednom prijatelju. Baš sam htio prijeći nakon što sam pogledao udesno i ulijevo, ali nikog nije bilo.

Odjednom sam stao i osjetio sam kako me netko zgrabio za rame i kako me drži. Međutim, nisam vidio nikoga iza sebe koji bi me mogao držati.

No, nije mi bilo moguće ići dalje.U tom je trenutku jedan auto projurio pored mene punom

brzinom da ga nisam ni vidio. Da nisam imao ovu zaštitu, sigurno bih nastradao.”

Therese Loose, Zajednica Wegberg, izvješćuje o zaštiti na jednom izletu s kupanja.

“Svakog jutra odmah nakon buđenja Einstellen* se za Božju zaštitu cijele obitelji. Tog jutra ljeta 1990., pomislila sam da se posebno moram Einstellen* za zaštitu svog unuka samo što nisam znala za kojeg. Idućeg dana nazvala me kći koja je tog dana kad sam se Einstellen* za unuka otišla na kupanje na jedno umjetno jezero u Holandiju.

Moja kći i njen suprug ponijeli su čamac za napuhavanje i vozili su se po jezeru sa svojim sinom Kaiom od 4 godine. U sredini jezera čamac se prevrnuo jer je u čamcu bilo premalo zraka. Svi su pali u vodu. Moja kći i njen suprug ubrzo su isplivali. Kako nisu vidjeli svog sina, moj ga je zet potražio ispod čamca ali nije ga bilo ni tamo. Ogledavali su se no nisu ga mogli vidjeti. U tom je trenutku moja kći osjetila nešto na stopalu, zaronila je i izvukla svog sina.

Za to vrijeme, već su došli ljudi s motornim čamcem i pomogli su ponovno okrenuti čamac za napuhavanje. Moja kći je još uvijek držala svog sina Kaia u ruci. Ništa mu se nije dogodilo. Moja kći je bila posve mirna, tek kad je sve prošlo, sjeli su na obalu i drhtali od straha pa su se nakon nekog vremena odvezli kući.

Znam da je mojim Einstellen* moj unuk imao zaštitu i bio je tako vođen da je baš dodirnuo petu moje kćeri.”

Ovladavanje životom

Uz pomoć Brune Gröninga svaki čovjek može upravljati svojim životom. Oslobađa se strahova, briga, depresija i drugih ovisnosti. Doživljava da Gospodin Bog ne napušta svoju djecu, već se trudi da im pomogne. Osim toga u Bruni Gröningu nalazi prijatelja, koji duboko razumije svaku životnu situaciju i zna pružiti Božju pomoć.

Božja je odredba da čovjek na Zemlji može uživati apsolutnu slobodu: bez ikakvih boli, prisila i ovisnosti. Da bi čovjek sve ovo iskusio mora svoj život usmjeriti prema Bogu i njegovim zakonima. Tko je spreman na to, osjetit će Božji blagoslov na vlastitom tijelu. Bruno Gröning:

“Ovdje na Božjem putu ‘neiscjeljivo’ ne postoji, nema bolova, nema žalosti, nema briga već samo zdravlja, radosti, miline i pouzdanja”.

“Čovjek mora doći u Božje vodstvo, bez njega nema života!“

202

203

10. poglavlje: Zagospodarite svime na Zemlji!

U međuvremenu je dokazano da ljudi ozdravljaju uz pomoć Brune Gröninga i da bolesti nestaju. Djelovanje Božje Spasonosne snage nije namijenjeno samo ljudima, već svakom živom biću. Ima mnogo uspješnih izvješća u kojima ljudi svjedoče kako su samo vjerno sa Einstellen* njihove životinje i biljke dobile iscjeljenje.

Iscjeljenja životinja

Već iz djetinjstva Brune Gröninga raspolažemo svjedocima koji potvrđuju ozdravljenja životinja putem njega. Izvješća o iscijeljenjima na životinjama sačuvana su i iz vremena njegovog velikog djelovanja. Ovako je, primjerice, pisalo u posebnom izdanju lista “Almfried” u kolovozu 1949. god. :

“S 3 i pol godine, dok je još bio dijete, iscjeljivao je svoje prve “pacijente”. Bolesni psi i mačke iz okoline ozdravljali bi od njegovih ruku. Često bi pješačio šumama svog zavičaja tražeći bolesne životinje kako bi im pomogao.

Ljubav prema životinjama ostala je zauvijek očuvanom. Često bi ga spopadala želja da pođe dole u dvorište i da bude malo s njima. Je li dakle slučajno što su mu dolazile upravo one životinje koje su imale neki problem. Jedna patka koja se je ozlijedila u svojim najranijim danima i nikada nije mogla normalno hodati, gegala mu se u susret teško šepajući. Uzeo ju je u svoje ruke, pogladio ju je po perju i kad joj je rekao: “Pa, hodaj!”, životinja je prohodala normalno kao i sve druge zdrave patke. Nitko prije nije vidio ovu patku, poznatu kao šepavu kako normalno hoda dvorištem.”

204

Bruno Gröning je objasnio iscjeljenje životinja na slijedeći način:

“Životinje je puno lakše liječiti nego ljude, jer one nemaju razuma koji bi ih vukao za nos. One se prepuštaju. Time sam dokazao da je svaka sugestija isključena. To sam činio još kao dijete.”

Za veterinara beznadni slučaj, ali uz Einstellen* iscijeljena

Raspolažemo i najsvježijim izvješćima o iscjeljenju na životinjama. Ovako piše Jürgen Kröll, poljoprivrednik iz Zajednice Westerwald:

“Dana 10. listopada 1989. god., naša krava Killi se otelila. Tele je bilo jako malo. Nakon 2 dana morali smo prvi put pozvati veterinara jer krava nije više dovoljno jela i imala je temperaturu. Budući da je tele bilo jako malo, veterinar je pretpostavio da je krava imala blizance i da je drugo tele zaostalo u maternici.

Kravlja maternica bila je totalno upaljena i veterinar je kravi dao injekcije i ugljene štapiće. Ispirao ju je kako bi svi dijelovi drugog teleta izašli van. To međutim nije djelovalo. Stanje životinje sve se više pogoršavalo. U takvom slučaju, životinja bi se obično morala zaklati, ali budući da je primala penicilin, ne bismo za nju ništa dobili.

Dana 30. listopada 1989. životinja je toliko smršavila da je veterinar mislio kako neće preživjeti tu noć. Tu večer nazvali smo gđu Löllgen, (voditeljicu Zajednice iz Kölna), i zamolili smo je da se s prijateljima Einstellen* za životinju, a i mi smo se također intenzivno Einstellen*.

Slijedećeg jutra moglo se prvi puta uočiti blago poboljšanje, na veliko iznenađenje veterinara. […] Otada je sve krenulo nabolje. Killi je opet počela jesti, udebljala se i počela je davati mlijeko.

205

Kako moj otac više nije računao na to da će ona opet davati mlijeko, izbrisao ju je iz računala kontrolora mlijeka. Međutim, ubrzo je Killi opet davala 20 litara mlijeka dnevno, a kontrolor mlijeka nas je pitao zašto smo izbrisali kravu s liste.

Kasnije se opet i otelila, što je bio znak da je sve u redu, a to nitko nije očekivao.

Zahvaljujemo se Bruni Gröningu što nam je ovako pomogao, jer nam se srce kidalo dok smo bespomoćno gledali životinju kako pati.”

Iscijeljen od pseće paralize

Elfriede Grünwald je doživjela iscjeljenje svog jazavčara.

“U lipnju 1988. god. moj pas ‘Moritz’ je obolio. Veterinar je dijagnosticirao pseću paralizu. Tada još nisam pripadala Krugu prijatelja Brune Gröninga. Simptomi nisu još bili jako izraženi i Moritz se uskoro oporavio ali nije sasvim ozdravio. Pošto je pas stalno bio loše volje, primjetila sam da nešto nije u redu. Uskoro sam prvi puta otišla u zajednicu Westerwald, nakon što me je gospodin Kaszub uveo u učenje. Ponijela sam i psa na sat zajednice. Nekoliko dana dobio je iznenada jake Regelungen*. Cvilio je danju i noću, nije htio jesti ni ići u šetnju.

Sva očajna nazvala sam gospodina Kaszuba koji mi je preko telefona objasnio da pas ima Regelungen* i da ga trebam u duhu predati gospodinu Gröningu. Tada mi jednostavno nije ni na trenutak bilo moguće ne misliti na bolesnog psa pa sam otišla sa psom kod veterinara i nadala se njegovoj pomoći. No sljedećih dana životinji je bilo sve gore i gore, te pas skoro uopće nije izlazio iz svoje košarice. Čak je počeo i drhtati od straha svaki put kad bih mu se približila jer je to moglo značiti ponovni odlazak veterinaru. Bojao se mnogih pregleda i bolnih injekcija. Nakon četiri dana nisam ga više ni vodila veterinaru budući da se njegovo stanje uslijed liječenja samo pogoršalo.

206

Nije više ništa jeo, ležao je na istom mjestu 24 sata dnevno, a mogao se kretati samo uz jake bolove. Susjeda mi je tog dana rekla kako moram uvidjeti da se psu više ne može pomoći.

Nakon što je susjeda otišla, stavila sam radio s uvodnom kazetom ispred košarice u kojoj je ležao pas, a sliku Brune Gröninga pored toga. Einstellen* sam se i zajedno smo slušali uvodnu kazetu.

Otprilike 2 sata nakon toga, sin me je zamolio da ga povezem u Bonn kamo je morao stići u 20:15 sati. Prije svog odlaska, opet sam pustila kazetu i ostavila sliku pored košarice. Mogla sam misliti samo na jazavčara i na to da moram otići, što mi uopće nije odgovaralo.

Putem do grada vodila sam veoma buran razgovor sa svojim sinom, a to me je tako uzrujalo da sada prvi puta nisam više mislila na Moritza. Putem kući također nisam više mislila na psa.

Otvorila sam vrata svog stana, a Moritz je stajao u hodniku, mašući repom, tako radosno kao i ranije dok je još bio zdrav. Najprije to uopće nisam shvatila i nisam mogla shvatiti. Trčao je stanom, valjao se na leđima, kotrljao i bio je tako sretan što se je riješio bolova koji su trajali skoro 3 tjedna.

Radovala sam se neopisivo. Odmah sam otišla s njim u šetnju i k mojoj susjedi. Posve zbunjena, nije to mogla shvatiti kao ni ja. Prvih je dana imao još malo poteškoća kod dizanja nožice ali u međuvremenu se i to sredilo.”

Iz ovog jasno vidimo kako se čovjek mora odvojiti od Zla, pa i onda kad se moli za Dobro drugih živih bića. Tek kad je gospođa Grünwald prestala misliti na svog jazavčara i kad se prestala brinuti predavši ga u svojim mislima, Bruno Gröning je mogao djelovati. Moritz je ozdravio u najkraćem roku.

Iscijeljenja biljaka

Osim iscjeljenja životinja, sa Einstellen* prijatelja iscjeljuju se i oboljele biljke. Tako je Helga List, Zajednica Nürnberg, izvijestila o slijedećoj pomoći:

“U travnju 1990., posadili smo u stakleniku oplemenjene sadnice krastavaca. One su uskoro dobile mrlje po listovima i sasvim su se osušile. Nisu više skoro uopće rasle, a ono malo novih listova također bi ubrzo oboljelo. Čvrsto smo se Einstellen* za sadnice krastavaca. Uvijek sam im govorila kako su to Regelungen* i da trebaju izdržati.

Nekoliko tjedana činilo se da je stanje nepromijenjeno. Moj svekar a i drugi koji su vidjeli sadnice rekli su da iz ovih sadnica sigurno neće biti nikakvih krastavaca. Međutim Regelungen* su prošle, biljke su počele snažno rasti, čak i iz izdanaka suhih listova. U ljeto su još jednom nastupile kraće Regelungen*. Sada, sredinom listopada još i dalje beremo krastavce.“

Jedan vrtlar komentirao je ovaj slučaj na slijedeći način.

“U ovom slučaju radi se o ‘crvenom pauku’ ili bolje rečeno o grinjama pauka. Iz iskustva znam da jednogodišnje biljke (poput krastavaca) nemaju u takvom slučaju nikakve šanse preživljavanja bez tretmana. Kemijski je relativno lako ukloniti ove grinje, ali kako se to ovdje nije učinilo, očito se radilo o duhovnoj pomoći.”

Božanska snaga umjesto kemije

Einstellen* na Božansku snagu, te molitvom za biljke, ishodilo se nešto što bi inače bilo ostvarivo samo umjetnim putem, pomoću kemikalija. Ne može se više poricati kako kemijska sredstva jako škode prirodi. Saznajemo sve više i više za nove i nove Hiobove poruke. Ono što se jednom kovalo u zvijezde, pokazuje se sve više kao prokletstvo ljudske oholosti (vidi FCKW). Čovjek zna znatno manje toga nego si umišlja da zna. Tako dr.med. Erwin Gamber piše u svojoj knjizi “Lucifer poseže za živim”:

“U skladu s beskrajnim mnoštvom znanstvenih pojedinačnih spoznaja prosuđujemo danas o životu ljudi, životinja, biljaka, Zemlje koja nas hrani i održava i o svemiru. Spoznavši

207

208

djelomične istine zadiremo u poredak stvaranja. Međutim, zbroj svih pojedinačnih dijelova ne može nikada dati cjelinu, naročito ne onda ako nedostaju najvažniji dijelovi. Razrežem li zrno pšenice na 10 dijelova i svaki taj dio pojedinačno stavim u zemlju, nijedan dio neće proklijati. Ono što nam se još jučer činilo istinitim, već danas spoznajemo kao zabludu. Današnja prividna istina, sutra će već biti pogrešna. I tako dalje. Postojanje evolutivne spoznaje dokazuje činjenicu da nikad nemamo pregled nad cjelinom. Nad cjelinom ima pregled samo Jedan jedini: Onaj koji je stvorio cijeli svemir.”56

Od tog ‘Jednog, jedinog’ ljudi su se tijekom tisućljeća sve više udaljavali. Vjerovali su da sami mogu upravljati sudbinom Zemlje. Danas se po umiranju šuma, zagađenju zraka, po ozonskim rupama veoma jasno vidi kako se tu radi o velikoj zabludi s teškim posljedicama.

Bruno Gröning je uvijek isticao:

“Bog je za nas sve, a što smo mi bez Njega? Uvjerljivo tvrdim – Ništa!”

Bog želi pomoći

Čovjek je uspio zagađenjem okoline ozbiljno ugroziti život na Zemlji. Desetljećima se nije obraćala pozornost ni na kakva upozorenja. Čak ni vidljive štete nisu dovele ni do kakvih promjena. Sve se odvija i dalje, kao obično. Ništa se ne mijenja bez obzira na oboljele šume, zagađene rijeke i mora te cijele opustošene krajeve. Jedino što se čini jest pregovori i pokušaji. Milijarde se troše na istraživanja. Ljudi si još uvijek utvaraju da uništavanje mogu zaustaviti na umjetni način. Međutim, činjenica je da svaki novi zahvat izaziva nove štete.__________56 Dr. med Erwin Gamber, Lucifer poseže za živim Luzifers Griff nach

dem Lebendigen, Turm–Verlag, Bietigheim, S. 7. ff

209

Koliko se drveća moralo žrtvovati uništenju okoline, koliko je riba već stradalo u zagađenim vodama i koliko je ljudi umrlo od raka samo zato jer znanost vjeruje da sve ima pod kontrolom i da može svuda pomoći? Gdje je onda bila ta pomoć? Zašto se moralo otići tako daleko? Bruno Gröning je izrazio ono pogrešno u ljudskom načinu življenja slijedećim riječima:

“Ići umjetnim putem da bi se moglo živjeti jest nemoguće. Mi ljudi moramo ostati na prirodnom, istinskom, Božjem putu.”

Čovjek je izgubio vezu s prirodom. Čak i seljak obrađuje polja s uređajima, koji prije podsjećaju na gradilište ili na tvornicu nego na ophođenje sa živom prirodom. Čovjek mora doći do spoznaje da životinje i biljke nisu roba već živa bića. Njih se ne bi smjelo podvrgavati zakonima tržišta, već ih treba tretirati sa poštovanjem. Čovjek ne bi smio u njima gledati predmete već braću i sestre s kojima je duhovno povezan. On treba spoznati da je samo dio prirode i da ne može živjeti bez nje. Treba mu zrak za disanje, voda za piće, plodovi zemlje za jelo. Bez ljepota prirode, uvenuo bi poput ruže koja se osuši u podrumu. Želi li si osigurati daljnji život, mora ju poštivati i voljeti.

Bog želi da Zemlja i sva živa bića budu zdrava. On želi pomoći, no mi ljudi moramo mu dati mogućnost za to. Moramo vjerovati u Njegovu pomoć.

Oboljela stable ponovno ozdravljaju

Preko Brune Gröninga ljudi mogu naučiti svijesno primati Božju snagu i duhovno ju ‘predavati dalje’ prirodi. Tako dolazi do iscijeljenja biljaka i životinja. Gerta Jakobs, Zajednica Wegberg, izvješćuje:

“Naše stablo trešnje staro je 20 godina. […] U ljeto 1984., odjednom je oboljelo, baš u vrijeme kad su trešnje počele sazrijevati. Listići su se namreškali, požutjeli su i otpali. Trešnje su ‘prisilno sazrele’. Mnoge su se već osušile na

210

tlu. Uzrok nije mogao biti pomanjkanje vode, jer je u to vrijeme palo mnogo kiše.”

Gospođa Jakobs se je Einstellen* za stablo, međutim, ono je i dalje venulo.

“U roku od 14 dana, stablo je izgledalo zastrašujuće. Moj je suprug tada rekao: “Trešnja će se osušiti, trebali bismo ju posjeći.” Ja sam se međutim uzdala i vjerovala sam u Regelungen*.

Bilo je to baš prije našeg godišnjeg odmora. Nakon 3 tjedna veoma smo se začudili. U našem vrtu stajala je zdrava trešnja. Listovi su bili kao da ih je netko očistio. Trešnje zaostale na stablu izgledale su prekrasno crvene. Tamnocrvene, debele, sočne, slatke, bile su izvrsnog okusa. Srdačno sam se zahvalila Bruni Gröningu.”

Jedan vrtlar je to prokomentirao na slijedeći način:

“Prema opisu tu se vrlo vjerojatno radi o sušenju stable zbog ‘Monilie’. Ova bolest smatra se neizlječivom. Spontano ozdravljenje stabla smatram velikom pomoći. Vrtlar preporučuje da se ugrožene grane odrežu i spale. U ovakvom slučaju kemikalije mogu samo preventivno pomoći.”

Gospođa Jakobs dalje izvješćuje:

“Ovaj divan događaj desio se još nekoliko puta i to na našem šumskom stablu u prednjem dijelu vrta. Iglice na arišu postale su smeđe i otpale su. Drvce je izgledalo veoma jadno. Einstellen* sam se i vjerovala. Iznova sam čula mišljenje: ‘To mora van, to ne možeš tako ostaviti. Baš upada u oči. Ustrajala sam u svojoj odluci: ariš ostaje tu gdje jest.

Nakon 4 tjedna, pojavili su se prvi nježni zeleni vrhovi. Zahvalila sam Bruni Gröningu sva sretna. Tijekom zime 1984./85. naši grmovi lovora također su jako stradali. Nakon što su posve posmeđili i osušili se, također ih je trebalo ukloniti. Ostavila sam ih i Einstellen* sam se za njih.

U početku je doista izgledalo tako kao da od njih neće biti više ništa. Moja strpljivost bila je na kušnji. Trajalo je 7 mjeseci. Kad odjednom, odozdola su istjerale mladice. […] Bruno Gröning uvijek pomaže – bez obzira o čemu se radi.”

Daljnja iscijeljenja stabala

O daljnjem iscjeljivanju stabala izvijestila je Karin Optenplatz, Zajednica Wegberg:

“Prije nekoliko godina, obolile su naše višnje, oboljevale su posvuda u susjedstvu, a i naša trešnja izgledalaje slično.

Naš susjed je vrtlar, i razgovarala sam s njim što mogu učiniti. Rekao mi je da se stablo može samo posjeći i spaliti jer je bolest zarazna. […]

Vrtlar je rekao još jednom: ‘Posijecite i uklonite!’ Međutim, ja sam mislila: ‘Ma ne, to ne moraš učiniti, ti si kod Brune Gröninga i možeš se Einstellen* za stabla.’ Zatim sam se Einstellen* jedno 5 minuta, rukama obujmivši deblo.

Osjetila sam kako struja teče iz mojih ruku u stablo. To sam činila jednom dnevno s jabukovim i trešnjinim stablom.

S trešnje su otpali svi uveli listovi, a jabuka nije u proljeće ni prolistala a kamoli procvjetala. Tek je kasnije dobila listiće ali ne i cvjetiće jer je bilo prekasno međutim, vidjelo se da je živa.

Na trešnji je otpao veći dio listova a i zametnute trešnjce, nijedna trešnja nije sazrela; međutim, ja sam vjerovala, uzdala sam se i molila: ‘Molim te Bruno Gröning, pomozi ovom stabalcu da iznova rodi i da bude zdravo!’

Slijedećeg je proljeća trešnja cvala punim cvatom, bila je prekrasna. Jabuka je također cvala i dobila je divne, velike jabuke.

Kad sam pobrala jabuke, zahvalila sam Bruni Gröningu. […]

211

Jabuku sam jela puna zahvalnosti. Znala sam da nam dragi Bog sve poklanja i pušta da sve dobro što raste - za nas raste.

Doista trebamo s poštovanjem misliti na to dok jedemo jabuku ili neki drugi plod. Plodovi na stablu ne bi se smjeli uzimati zdravo za gotovo. Bog Otac je to tako za nas uredio.

Toliko sam zahvalna: stable su i ove godine cvjetala. Otada je prošlo već 3 godine a stabla su ostala zdrava.”

Jedan vrtlar komentira iscijeljenje ove trešnje:

“Pritom se sasvim jasno radi o ‘Moniliji – sušenju vrhova’, gdje preostaje samo jedno: napadnute mladice odrezati i spaliti. Ova se gljivica prenosi strašno brzo i nije moguće ukloniti ju prskanjem. Preživljavanje stabala i urod plodovima, jest zasigurno jako velika pomoć, čak i pravo čudo.”

Čovjek snosi odgovornost za prirodu

Životinje i biljke upućene su na čovjeka. Ako je čovjek povezan s Bogom i ispunjen s ljubavlju prema svim stvorenjima, to će se primjereno očitovati u prirodi. Ali ako se je udaljio od Boga te je ravnodušan prema ljepotama prirode, ili ih čak i uništava, njegovo djelovanje na životinje i biljke biti će negativno.

Pljačka li čovjek bogatstva ove Zemlje, onda je priroda izložena na milost i nemilost. Uništavaju se životinje i biljke te izumiru cijele vrste.

Ima li međutim čovjek srca za prirodu i postupa li s njom s puno ljubavi, to će se konstruktivno i iscjeljujuće odraziti na sva stvorenja. Kako li pas živne kad ga njegov gospodar voli, tako i cijela priroda, a konačno i cijela Zemlja treba ljubav čovjeka da bi ostala zdrava.

Znanstvenim je istraživanjima često bilo pokazano da živa bića reagiraju na to postupa li čovjek s njima s ljubavlju ili bez nje.

212

Tako je npr. u glasilu “Brücke am Sonntag”, 7. ožujka 1992., pod naslovom ‘Ljubav prema biljkama’ objavljeno slijedeće:

“S biljkama treba razgovarati. To je pokazalo dvogodišnje testiranje redakcije WDR-a ‘Ovdje i danas’. Sadnice rajčice s kojima se postupa s puno ljubavi davale su 22 % bolje prinose od onih kojima je davana samo voda i gnojivo.”

Hans Sterneder piše u svojoj knjizi ‘Čudotvorni apostol’:

“Najvažnija je ljubav! Nesebična, čista ljubav!Rekao sam ti da sva bića streme k čovjeku jer u njemu

gledaju svog pomagača i Boga. Što češće odlaziš u prirodu sa čistom ljubavi i s vrućom željom da pomažeš te raspršuješ svoje srce u istoj ljubavi, to će više sve hrliti k tebi i uspijevati pod čarolijama tvoje ljubavi. Kreni od sada u prirodu tako da posvuda vidiš samo svoju braću te govori: ‘Vi ste moji braća i sestre. Nisam ništa više od vas, samo sam dalje dospio na putu razvoja. Volim vas sa svim srcem svojim i vruće vam želim pomoći! Dođite svi k meni! Zagrijte se na mojim grudima, ojačajte na strujama moje ljubavi!’

Vjeruj mi Beatus, budeš li odlazio u prirodu s ovakvim žarom pomaganja, tada ćeš darivati blagoslov! Postat ćeš pomagač, vodeći konstruktivno bezbrojna stvorenja i spasavajući ih!”57

Bruno Gröning je rekao:

“Ljubi život na ovoj Zemlji! Budeš li ljubio život na ovoj Zemlji, to je Bog koji kaže: Neka bude.”

Ovdje se nalazi put k ispunjenju Božje zapovijedi “Neka vam sve na Zemlji služi!” U smislu pomaganja s ljubavlju, a ne besrupuloznog iskorištavanja!

Ljudi bi se ponovno trebali okrenuti k prirodi i s vjerom u

213

____________57 Hans Sterneder, Čudotvorni apostol Der Wunderapostel. S. 249 ff

srcu moliti za njeno održanje. Ne bi više trebali pasivno promatrati kako šume odumiru, kako ozonske rupe rastu, kako tankeri s naftom zagađuju mora, a atomski otpad kopna. Ljudsko uništavanje je tako razorno, nezaustavivo. Samo Bog može pomoći. Vjerujmo u Njegovu pomoć! Nemojmo vjerovati da će šume umrijeti već da će živjeti! Nemojmo vjerovati da će ozonska rupa rasti nego vjerujmo da će se zatvoriti! Razornoj snazi umjetnih otrova suprotstavimo snagu vjere ljudskog duha!

Bruno Gröning je jednom rekao s podignutim kažiprstom:

“Vjerujte uvijek!”

Često bi isticao:

“Ima mnogo toga što se ne može objasniti, ali ničega što se ne može desiti.”

Mi ljudi, snosimo odgovornost za prirodu. Nemojmo ju dalje trovati! Obratimo se i počnimo vjerovati u spasenje prirodnog okoliša! Budemo li to činili, događati će se čuda i na većoj razini, a manja smo već iskusili! Vjerujmo uvijek u dobro a ne više u zlo! Bruno Gröning:

“Postojano dobro pobjeđuje zlo.”“Zlo nestaje tamo gdje se pojavi puna, dobra Božanska snaga.”

Zemlja je naša majka

Podsjetimo se na to da prirodi, a ne znanosti trebamo zahvaliti za svu našu prehranu i za sve što nam omogućuje život na zemlji. Bruno Gröning je ovako rekao:

”Tako smo mi ljudi ovisni o prirodi. Ne možemo se povući, kako mnogi tvrde: ‘Dalje od prirode a bliže kulturi!’ Popeli smo se na stepenicu kulture, a ono prirodno, čisto ljudsko, gurnuto je

214

u stranu. Međutim, ovisni smo o prirodi. Ne možemo opstati bez onog što gospodin Bog pušta da za nas raste!”

“Znam, ima ljudi koji su ponekad govorili naravno u svoje ime i još uvijek često govore: ‘Šta me briga za dobro, šta me briga za Božje, glavno da ja imam.’ Kada bi sada vjernici, koji se osjećaju kao djeca Božja rekli ovim ljudima: ‘Onda ti više nemaš pravo boraviti ovdje, što ćeš ti ovdje? Stalno uživaš u dobru, u Božjem, udišeš zrak, dopuštaš da te sunce grije i obasjava, koračaš po Božjoj zemlji, nosiš odjeću, piješ i jedeš da bi mogao živjeti.’”

Podsjetimo se na govor poglavice Seattlesa, indijanskog poglavice Duwamish indijanaca iz 1855. god., koji je na ponudu američkog predsjednika da otkupi indijansku zemlju odgovorio:

”Ako mi svoju zemlju prodamo, onda se vi trebate sjetiti i vašu djecu poučavati: rijeke su naša i vaša braća, i vi morate od sada postupati dobro prema rijekama, kao i prema svakom drugom bratu. […]

On (bijelac) ponaša se prema svojoj majci zemlji, i svom bratu, nebu, kao prema stvarima koje se mogu kupiti i opljačkati, za prodaju kao ovce ili blještave ogrlice. Njegova će glad progutati zemlju i ostaviti će za sobom pustoš. […]

Učite svoju djecu kao što mi svoju učimo: Zemlja je naša majka. Što spopadne zemlju, spopadne i sinove zemlje. Kada ljudi pljuju po zemlji, pljuju sami po sebi. Jer mi znamo, zemlja ne pripada ljudima, čovjek pripada zemlji - to znamo. Sve je međusobno povezano kao krv, koja sjedinjuje neku obitelj. Sve je povezano. Ono što spopadne zemlju, spopadne i sinove zemlje. Čovjek nije stvorio tkivo života, on je samo jedna njegova nit. Što napravite tkivu, napravili ste sami sebi. […]

Bijelac trenutno raspolaže velikom snagom i vjeruje da je on već Bog kojem pripada zemlja. Kako čovjek može posjedovati svoju majku? […]

Čak ni bijelac, čiji Bog s njim putuje i priča kao prijatelj

215

sa prijateljem, ne može izmaknuti zajedničkim odredbama. Možda smo mi ipak braća. To će se još vidjeti.

Znamo jedno, a to će bijelac tek jednog dana možda otkriti, da je i naš i njihov Bog - isti Bog. Možda vi vjerujete da ga posjedujete kao što težite posjedovati našu zemlju, ali to nije moguće. On je Bog ljudi, kako crvenih tako i bijelih. Ova zemlja mu je dragocjena, a pozlijediti zemlju znači prezreti njena Stvoritelja.

Bijelci također mogu nestati, možda brže nego ostala plemena. Nastavite i dalje zagađivati svoj krevet i jedne noći ćete se ugušiti u vlastitom smeću. […]

Kad nestane i zadnjeg crvenokošca s ove zemlje, a njegovo sjećanje bude samo sjena oblaka iznad prerije, još uvijek će biti živ duh mojih očeva na ovim obalama i u ovim šumama. Jer oni su voljeli ovu zemlju, kao novorođenče otkucaje srca svoje majke. Ako vam prodamo svoju zemlju, volite je onako kako smo je mi voljeli, brinite se o njoj kako smo se mi brinuli, zadržite sjećanje na ovu zemlju kakvu ste je preuzeli. Sa svom vašom snagom, duhom i srcem, održite je za vašu djecu i volite ju kako Bog sve nas voli. Jer mi znamo jedno, da je i naš i vaš Bog - isti Bog. Ova zemlja mu je sveta. Ni bijelac ne može izmaknuti zajedničkom određenju. Možda smo ipak braća. Vidjet ćemo.”58

Priroda je Bog

Bog je stvorio Zemlju kao raj. Ljudi su smjeli uživati u svim njenim divotama. Živjeli su u najvećem skladu i jedinstvu sa svojim Stvoriteljem, a u ljepoti prirode spoznavali su najvišu manifestaciju Boga.

216

__________58 Chief Seattle, Mi smo jedan dio zemlje, Wir sind ein Teil der Erde,

Walter–Verlag, Freiburg i. Brsg, 1988, S. 16 ff

217

Međutim, ogriješivši se o zakone Božje, sklad s Bogom i prirodom je napuknuo.

Ljudi su protjerani iz raja, nisu se više osjećali dijelom prirode već odvojenima od nje: ovdje, mi ljudi – tamo priroda. Izgubila se povezanost s prirodom. Izgubila se povezanost s Bogom. Ljudi su se sami odvojili od svojih temelja življenja, iščupali su svoje korijenje iz tla majke Zemlje i počeli su se sušiti. Snašli su ih bolest, jad i nevolja.

Međutim, odvajanje je naškodilo i prirodi. Kako da cjelina opstane zdrava kad nedostaje njen važni dio? S druge strane, kako da opstane taj važni dio nakon odvojanja od cjeline?

Zemlja je sveta. Bog ju je stvorio kao raj. Čovjek je postavljen na nju kao Božje dijete da joj bude poslušan u Božje ime. Odgovoran je za prirodu i za njeno održavanje, treba ju čuvati a ne uništavati. Bruno Gröning želi voditi ljude ovim putem da iznova mogu ispunjavati ovaj zadatak u ljubavi i skladu s Bogom, te doći do velike spoznaje koju je Bruno Gröning sažeo jednostavnim riječima:

“Priroda je Bog!”

11. poglavlje: Korijen sveg zla

Želimo li shvatiti duhovnu pozadinu Gröningova djelovanja, trebamo si predočiti uzroke bijedi našeg vremena. Tko spozna da je uzrok poglavito egoizam i nedostatak ljubavi, uskoro će primijetiti zašto je Bruno Gröning uopće mogao tako često pomoći.

Suprotstavljanje materijalizmu

Već je 1950., Kurt Trampler ukazivao u svojoj knjizi “Veliki preokret” na povezanost pojave Brune Gröninga:

“Godine 1949., malo koji događaj je u Njemačkoj izazvao toliko pozornosti i duboko nutarnje učestvovanje ljudi kao događaji oko Brune Gröninga. Pojavu ovog čovjeka nije moguće smjestiti u materijalističku sliku svijeta. Dubok uzrok tome je vjerojatno ogorčena borba mišljenja koja se razbuktala oko njegove osobe i iscijeljenja: tko je toliko potpao pod utjecaj materijalističkog načina razmišljanja da vjeruje samo u ono što može dotaknuti rukama ili izmjeriti s aparatima te dokazati, suprotstaviti će se onome što ne shvaća a što se ipak događa Gröningovim djelovanjem, bez razumijevanja i često veoma netolerantno. Tko je međutim sačuvao u sebi strahopoštovanje pred neistraženim, Božanskim i ne prepušta samo razumu svoje konačne životne odluke, on će barem s odgovornom ozbiljnošću pokušati dokučiti dotječe li Gröningova Heilstrom* možda iz onih vječnih izvora van našeg razmišljanja. Biti će spreman povjerovati u promatrane pojave, čak i onda kad mu budu nedostajala objašnjenja iz područja onog poznatog, istraženog.

Tako pojava Brune Gröninga prisiljava – bez obzira na zadnje spoznaje o njemu i njegovu djelu – na podijelu duhova: onih koji su iznutra spremni spoznati i ono neistraženo kao životnu stvarnost te drugih koji niječu vjeru u to.

218

Osjećaj da materijalističko doba srlja k samouništenju, općenito je prisutan u današnjem svijetu. Ovdje također dolazi do podjele duhova između onih koji osjećajući neku tupu rezignaciju idu u susret katastrofi ili onih koji pripadaju jačima pa se nadaju da će preživjeti uz pomoć neke vrste pljačkaškog morala za razliku od onih drugih koji usred velikog kaosa imaju postojanu vjeru u svitanje novog doba za sva živa bića kad će život iznova doći u neki viši red, sklad i ravnotežu i suradnju. Budući da si bezbroj ljudi širom svijeta postavlja ovakva pitanja i budući da je smisao njihova života vezan za odgovore na ta pitanja, nisu samo oči bolesnika uperene prema Gröningu. Zdravi također pitaju jesu li neobjašnjiva iscjeljenja znak dolaska prekretnice vremena. Da, mnogim bolesnicima je ovo zadnje pitanje još važnije od vlastitog iscjeljenja.”59

Nevolje ovog vremena

Usprkos velikog blagostanja, znanstvenog visokorazvijenog istraživanja i enormnih tehničkih postignuća, čovječanstvo se nalazi u teškoj krizi. Gospodarski rast industrijskih zemalja ne može ići u beskonačnost. Jaz između zemalja na sjeveru i jugu poprima sve gore razmjere. Ne može se zanijekati pad morala. Nasilje i seks ne određuju samo programe na medijima već i život mnogih ljudi. Strah i depresije su u porastu.

Znanstvena otkrića zloupotrebljavaju se u svrhe naoružanja i zarade. Nije pritom bitno ublažiti bijedu mnogih već napuniti džepove pojedinaca. Ovdje je obilje, a tamo je glad.

Okoliš se izrabljuje, a zrak, voda i tlo se zagađuju. Prirodna ravnoteža je uništena. Priroda jest pred kolapsom. Umiranje šuma, ozonske rupe i klimatske promjene svjedoče o užasnom razaranju.

219

____________59 Kurt Trampler, Veliki preobrat Die große Umkehr, S. 5 f.

Čovjek uništava vlastite temelje života, a čini se da to uopće ne primjećuje. Otrove ispušta u jezera i rijeke, a ispušne plinove u zrak. Dok traje brutalno pustošenje ogromnih šumskih površina, industrija ambalaže proizvodi smeća više nego ikada. Izrabljivanje prirode zbog zarade i pohlepe pokazuje tko vodi ovo čovječanstvo. Cjelokupni napredak ne koristi se za izgradnju već za razgradnju i uništenje.

Bruno Gröning je o tome rekao:

“Gospodin Bog jest naš Otac, Stvoritelj naše Zemlje. Ljudima je dao zadatak slijedećim riječima:

‘Rastite i množite se!’Stvorio je Zemlju kao raj, a čovjek ju treba održati u redu.Što je čovjek činio i što čini? – Razara! Zašto? Jer je

doista potpao pod Sotonu.”

Na Rozenhajmskom Traberhofu naveo je uzroke krize čovječanstva:

“Čovjek se prije mnogo stoljeća odvojio od prirode i od vjere u našeg Gospodina Boga. Svatko vjeruje u samodokazivanje. Vjeruje: ‘Sad smo na ovoj Zemlji, pa ćemo si ju urediti kako želimo, i već ćemo si znati pomoći’. Međutim, dajem vam na znanje da se nikome ne može pomoći bez našeg Gospodina Boga. A tko vjeruje da ne ovisi o prirodi koju je Gospodin Bog stvorio tako lijepom za nas, ljude, taj neka ide tamo kamo želi. Vjerovalo se u mogućnost razlikovanja jednog od drugoga okretanjem leđa prirodi i uspinjanjem stepenicama kulture. To je pogrešno, tu je sve ono što čovjeku nedostaje: priroda. Nazad k prirodi! Nazad k našem Gospodinu Bogu, nazad k vjeri u dobro u ljudima!”

220

221

Duh vremena

Današnje društvo neprikriveno očituje pojave vladajućeg duha vremena: destruktivnost i potpuno odvajanje od ideala poput ljubavi prema bližnjem, opraštanja ili milosrđa.

Slijedeće nabrajanje – reprezentativno za sva loša stanja današnjeg društva – treba pokazati koliko se proširio jaz između Boga i čovjeka.

- Bolesti muče ljude svih starosnih dobi, svih zanimanja i društvenih klasa. Stalno se pojavljuju nove bolesti. Medicina je nemoćna. Bolnice i liječničke ordinacije su prepune. Gotovo da nema zdravih ljudi. Usprkos milijardskim ulaganjima, ne dolazi ni do kakvog poboljšanja. Na tržištu se doduše pojavljuju stalno novi lijekovi ali broj bolesnika se ne smanjuje.

- Usprkos blagostanju i luksuzu, vlada opća depresija. Stopa samoubojstava raste. Mnogi ljudi više ne mogu izaći na kraj sa svojim životom. Stres, hektika i stalni pritisak, ‘laktaško’ društvo, strah za radno mjesto i pretjerana ponuda razbibrige aspekti su suvremenog društva na kojima se ljudi sve više slamaju.

- Zastrašujući pad morala obuhvatio je veći dio čovječanstva. Šire se moralne perverzije. Čini se da je sve dopušteno. Pojmovi poput morala i etike su zastarjeli. Niječe se život kao takav. Većina ljudi živi prema geslu: seks – da, djeca – ne! Sve je veći broj pobačaja. Ni traga od strahopoštovanja prema životu. “Imamo sve mogućnosti, iskoristimo ih! Uživajmo život bez plaćanja računa!”

- Broj umrlih od droge raste. Sve više ljudi bježi u ovisnost. Vlasti iz bespomoćnosti žele i same legalizirati teške droge. Droga alkohol već je dugo dio svakodnevnog života. Ovisnika ima u svim slojevima društva.

- Uzdizanjem nasilja u medijima, raste i spremnost na nasilje. Rambo i terminator ideali su mladih. Putem

222

kompjuterskih igara i ratnih društvenih igara koje potiču na borbu i ubijanje, djeci se nasilje prikazuje kao privlačno rješenje problema.

- Rat se stalno primjenjuje kao legitimno političko sredstvo. Ovisno o interesima, već su mnogi ‘miroljubivi’ političari posegnuli za oružjem i poslali nebrojene ljude u smrt. Godišnje se užasne sume novaca troše na naoružanje i ratove. Smrt je postala posao.

- Znanstvena istraživanja koračaju putem kojim mnogi ‘normalni građani’ koračaju sve nesigurnije. Gesla poput FCKW, atomske energije ili manipulacije genima ulijevaju mnogima strah u kosti.

- Milijarde životinja ubija se u istraživačkim laboratorijima za medicinske, kozmetičke i vojne svrhe. Dobrobit ljudi predstavlja alibi za obavljanje perverznih istraživanja.

Vladavina novca

Ljudi su izgradili društveni sustav u kojem novac znači sve, a pojedinac ništa. Tko ima novac može kupiti što želi. Tko međutim iz bilo kakvih razloga nema novca, gubi svoje pravo na postojanje. Tako je svatko prisiljen usmjeriti svoje snage pretežno na zaradu. Ne učini li to, propasti će u sadašnjem sustavu, a ponekad i izgubiti svoj život. U Njemačkoj postoji doduše uska socijalna mreža koja prihvaća takve ljude, no u svjetskim okvirima to je - iznimka.

Gotovo sva zla našeg vremena mogu se dovesti u svezu s vladavinom novca odnosno s pohlepom za zemaljskim bogatstvima:

- šume Južne Amerike besmisleno se uništavaju, ogromne površine bivaju opustošene, Zemlja se eksploatira van svake mjere jer nekolicina želi povećati svoju zaradu. Masa ljudi mora sudjelovati u takvom zločinu da bi sustav novca i dalje opstao.

- zrak, voda i tlo truju se. Sustavno se radi na uništenju prirode. Pohlepa za novcem kod nekih je tako velika da nisu spremni dati prednost tuđim interesima. Usprkos znanstvenim spoznajama o uzrocima umiranja šuma, ozonskih rupa itd., ništa se ne poduzima da se zaustavi takvo sustavno uništavanje, bilo od strane političara, bilo crkve, a kamo li od industrije. Vrijeme se gubi dugogodišnjim pregovorima.

- neki besprizorno zarađuju na drogama, te ne tjeraju svoje kupce samo u ovisnost i financijski slom već konačno i u smrt. Zašto? Zbog pohlepe za novcem i bogatstvom.

- da bi došli do novaca, mnogi su spremni krasti, varati i ubijati. Onog koga je zaokupila opijenost novcem, on ne preže ni pred čim. Pohlepa za sve većim bogatstvom slama u njemu sve obzire.

- novac vlada čak i u područjima u kojima se radi o pomaganju ljudima. Zdravstvo npr. nudi toliko radnih mjesta, da bi bila prava gospodarska katastrofa kad bi svi bolesnici ozdravili. Stoga nekim industrijskim granama ni nije u interesu da izliječe bolesne već da prodaju svoje proizvode. Pod izlikom da žele dobro, hladnokrvno se zarađuje na nevolji drugih ljudi. Pritom pokusi na životinjama služe kao alibi i provode se samo radi iznalaženja novih proizvoda i njihova plasman na tržištu.

- Koncerni za naoružavanje također ne žele osigurati mir već žele prodavati svoje razaračke proizvode. Nisu zainteresirani za ‘zasićenje tržišta’, već stalno traže nove prodajne mogućnosti. Perverzija tržišnog gospodarstva!

Novac vlada svijetom. Time je sve rečeno. Razorne posljedice vladavine novca ne mogu se više ni sagledati. Čovjek se pretplatio na takav sustav i slijepo mu se izložio – pritom nije važno događa li se to u obliku monarhije, diktature, demokracije ili komunizma.

S industrijalizacijom je započeo razvoj koji je cijeli sustav doveo do vrhunca. Čini se da mu više nije moguće izbjeći.

223

224

Razumu se nikakva druga realna alternativa ne čini više tako dobrom premda se uistinu radi o razorno funkcionirajućem sustavu. Svi razni oblici država iz prošlosti uvijek su urodili sa slijedećim: nekolicina je držala kapital a time i moć u svojim rukama da bi veliku većinu tlačila ili držala u poslušnosti silom, obećanjima ili blagostanjem (‘kruha i igara’). Što učiniti? Može li se uopće zamisliti neko moguće rješenje? Ili se treba pomiriti s postojanjem ovog sustava i s njegovim razornim posljedicama?

Samo Bog može pomoći

Bruno Gröning je često ukazivao na to da čovjek ovisi o Bogu i da je upućen na Njegovu pomoć:

“Ono što su ljudske ruke stvorile i razorile moguće je iznova izgraditi samo uz Božju pomoć (s pomoću Božje snage). Međutim, ono što je Bog stvorio, a čovjek je uništio, samo Bog može iznova stvoriti. (Ovdje je istinska vjera u Boga. Preobrat)”

Novac ne može sve omogućiti. Čovjek ne može spasiti ugroženu prirodu. Razaranje napreduje sve više i više. Ovisnik o drogi teško se može riješiti ovisnosti vlastitim snagama. A neizlječivi bolesnik ne može si kupiti zdravlje ni sa kakvim zemaljskim bogatstvom.

Bruno Gröning je rekao da samo Bog može pomoći. Iscjeljenje nije u pitanju, postoje dokazi o tome. Ali kako je s drugim područjima? Može li Bog i ovdje pomoći?

Da bismo mogli spoznati istinske dimenzije Gröningova djelovanja bilo bi uputno udubiti se u događanja oko Gröninga, te nastaviti istraživati ovo pitanje o postojanju tolikih otpora protiv toga čovjeka.

225

Ne treba biti podložan novcu

Bruno Gröning se nije povinovao moći novca. Nije tražio novac za svoja iscjeljenja. Time je prekršio principe postojećeg sustava. Baš zato što nije uzeo novac i nije prodavao zdravlje kao robu, bio je opasan. Zbog njega se cijeli sustav mogao srušiti.

- Da se je mogao razviti do pune mjere, tada bi izumrla jedna cijela gospodarska grana. Socijalno osiguranje, bolnice, klinike, medicinska istraživanja, farmacija, suvremeni medicinski uređaji itd. postali bi suvišni.

- Da su ljudi ozbiljno shvatili Gröningov poziv na veliki preobrat i zamijenili vladajuću konkurentsku borbu s ljubavlju prema bližnjima, raspao bi se sustav ‘laktaškog društva’.

- Da je Gröningov uzor besplatnog pomaganja ljudima postao pravilo te zahvatio i druga područja života, slomila bi se moć novca.

Mjerodavni zastupnici ‘sustava’ spoznali su ovu opasnost i suprotstavili su joj se. Više od 9 godina progonili su Brune Gröninga i huškali javnost protiv njega. Sve su poduzeli da unište ovog čovjeka, da onemoguće njegovo djelovanje. Medicina, crkva, pravo, tisak: mobilizirane su sve snage da bi ga se isključilo. Trebalo je uništiti povjerenje tražitelja pomoći. Pokretani su sudski postupci protiv njega te ga se tretiralo kao kriminalca, ismijavalo ga se i izrugivalo mu se.

S druge strane, nudili su mu za iscjeljivanja visoke novčane iznose. Mnogi bogataši bi mu stavili četvero i peteroznamenkaste iznose na stol, ali Gröning se nije dao smesti. Glatko bi odbijao takve ljude. Nije se dao uhvatiti na ljepak i zarađivati na svojim sposobnostima. Ostao je vjeran riječima:‘Besplatno ste dobili i besplatno dajte!’ do kraja svog života:

“Zdravlje se ne može kupiti, ono je dar Božji!”

226

U časopisu “Die Umkehr”, moglo se pročitati u 1. izdanju 1950. godine:

“Gröningu bi bilo lako postati najbogatijim čovjekom na Zemlji da je netko mogao od njega kupiti zdravlje. Vjerojatno mu to nitko ne bi uzeo za zlo, jer time bi se uklopio u duh ‘vremena’. Time što nije htio imati nikakav novac ali je od bolesnika koji su mu dolazili očekivao nutarnji preokret, pravu životnu prekretnicu, razbijao je mjerila kojima su ga njegovi suvremenici htjeli mjeriti, te je bio sumnjiv svakome tko nije mogao shvatiti kako jednog čovjeka 20. stoljeća novac uopće ne zanima.”

Ljubav pobjeđuje egoizam

Cjelokupan sustav izgrađen u požudi za novcem i bogatstvom počiva na egoizmu. On je preduvjet za opstanak u ‘laktaškom’ društvu. Tko ne misli najprije na sebe neće daleko stići. Međutim, najvećim i najbešćutnijim egoistima, svi su putevi otvoreni. Tko hoće nešto postići, treba biti sposoban da gazi preko leševa.

Ljubav prema bližnjem kako ju je živio Bruno Gröning suprotstavlja se egoizmu. Njena pojava ne napada sustav kao takav, već njegovo korijenje. Kada bi ljubav prema bližnjem zahvatila ljude i potisnula egoizam, sustav utemeljen na novcu izgubio bi svoju osnovu. Tada nitko više ne bi iskorištavao i izrabljivao svoga bližnjeg i ne bi na njegov račun gradio svoju karijeru. izumrla bi utrka za prestižem i žudnja za bogatstvom.

Stoga je Bruno Gröning je bio najveća opasnost koja je prijetila postojećem sustavu. Iako nije bio nikakav revolucionar i nije se izjašnjavao u pogledu politike i gospodarstva, nosio je u sebi ključ rušenja cjelokupnog sustava sa svim svojim razarajućim učinkom. Činio je samo jedno: Volio je, volio je

227

svoje bližnje, ali i svoje neprijatelje. Sve je činio da pomogne onima koji su patili i trebali pomoć. Pored svih borbi i teškoća kroz koje je prolazio nikad nije dozvolio da se ta ljubav ugrozi. Sve do zadnjeg trena volio je i opraštao svojim neprijateljima.

”Ja volim svoje neprijatelje. Zlo će se zaplesti samo, u vlastitu mrežu.”

Saznanjem da je Bruno Gröning do svog posljednjeg daha nosio tu ljubav u sebi ne puštajući u sebe nijednu misao mržnje, danas svatko sam može postići putem njega pomoć i iscjeljenje. Svatko se može uvjeriti da primanjem Heilstrom* u njega ulazi ne samo zdravlje već i ljubav prema Bogu, prema bližnjem i prema svakom živom biću. Egoistično, tvrdo srce će omekšati. Iznenada, od neprijatelja postaju prijatelji, a posvađani se mire.

Tko doživi ovu promjenu u sebi, slijedi nutarnjim nagonom ideale i vraća se natrag u Božji red – ne razumskim uvidom u stvari, već putem oživljenog osjećaja ljubavi. Tko voli svoga bližnjeg neće ga pokrasti, uvrijediti, iskoristiti, niti ubiti. Tko voli život, ne može uništavati prirodu ni šume, neće zagađivati rijeke i mora, niti mučiti životinje. Ne može uništavati ono što nosi u srcu.

Svi oni koji su djelovali protiv Brune Gröninga nisu znali što čine i protiv koga se bore. Međutim, osobe na ključnim položajima moći, koje se uglavnom nisu isticale – Bruno Gröning je govorio o ‘kliki’ - točno su znale o čemu se tu radi. Oni nisu birali sredstva u borbi protiv Gröninga. Planirani i izvođeni atentati na njega, tajne službe su ga htjele vrbovati za sebe. Međutim, nije im uspjelo isključiti ‘malog Gröninga’.

Čak i kad je poslije njegove smrti izgledalo je da su njegovi neprijatelji uspjeli u svom naumu, istina uvijek pobjeđuje. Ime Brune Gröninga palo je u zaborav više od 30 godina, ali od 1989. godine ponovo se pojavio u medijima. Interes raste. Sve više ljudi slijedi njegovo Učenje i prima u sebe

Heilstrom*. Danas kao i prije 40 godina događaju se nemoguće stvari, a egoizam će prije ili kasnije ustuknuti pred ljubavlju. Bruno Gröning:

”To se ne može zaustaviti. Iscijeljenja se trebaju proširiti cijelim svijetom!”

228

12. poglavlje: Lažni proroci

Mnogi ljudi nesigurno stoje nasuprot jednog fenomena kao što je Bruno Gröning. Brzinom se širi opomena o lažnom proroku.

Jeli Bruno Gröning možda bio takav jedan lažni prorok? Jesuli njegova iscjeljenja bila takva velika znamenja i čudesa, koje ste vi očekivali? Da bi se pojasnila ova pitanja trebali bismo upitati o djelima, a to znači:

“Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljika smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova, niti nevaljalo stablo dobrih plodova.”

Kako su izgledala djela Brune Gröninga? Kakvo je zlo činio? Zar nije uvijek ponovo pomagao patnjicima i bolesne iscjeljivao? Jesu li medicinski potvrđena iscjeljenja dobri plodovi lošeg stabla? Je li trebalo po ovim djelima prepoznati lažnog proroka? Bruno Gröning je rekao:

“Prepoznat ćete me po mojim djelima, tj. po svemu onome što činim. Ne činim ništa drugo osim onog što moram i po tome ćete moći vidjeti da sam doista u Božjem vodstvu.”

Niže dolje želimo pokazati, gdje se nalaze pravi lažni proroci. Njih također možemo prepoznati po njihovim djelima, a ne po njihovim riječima. Ima ih u svim područjima života te tvrde da služe za dobro ljudi.

Želio bih pobliže navesti tri reprezentativna područja.

229

230

a) Medicina i farmacija: Dobročinitelji ili bičevi čovječanstva

Medicina tvrdi da liječi ljude. Obzirom na milijarde utrošene na zdravstvo te sve veći broj pacijenata i bolesti postavljamo pitanje da li im takve metode doista daju pravo na tu tvrdnju.

Liječnik: pomagač ili profiter?

To počinje već s izborom profesije. Zašto se maturanti odlučuju na studij medicine? Je li doista u pitanju želja za pomaganjem bolesnima? Nije li to prije natprosječan osobni dohodak koji se smiješi nekom liječniku? Ili moć nad pacijentom?

Čisto intelektualno usmjerenim studijem, liječnici se ponajprije obrazuju za tretman bolesnih organa, ali ne i za ophođenje s ljudima. Intelektualno najbolji a ne ljudski najprikladniji imaju najbolje izglede, neovisno o tome je li im stalo do bolesnika ili ne. Moraju samo biti stručno kompetentni.

Treba se također pitati tko su pravi ‘moćnici’ u zdravstvu. Nisu li liječnici konačno samo prodajna mjesta farmaceutskih koncerna? Za svaku bolest postoje različita sredstva. Liječnici su pretrpani dopisima kojima svako poduzeće hvali svoje preparate. Hans Reusch piše u svojoj knjizi “Die Pharma-Story – velika prijevara”:

“Bez velikog broja stalno novih sintetičkih lijekova s tajanstvenim ili čarobno zvučnim imenima u kojima nalaze utočište, većina današnjih liječnika ne bi znala obavljati svoj posao. Međutim, njihovo je obrazovanje iz farmakologije na sveučilištu veoma ograničeno jer ni njihovi profesori više ne mogu ići u korak s prosudbama o novim proizvodima koji stalno preplavljuju tržište da bi zamijenili druge koje treba povući iz prodaje, jer se njihova neučinkovitost ili škodljivost više ne može zataškati.

231

Tek kada napuste fakultet te dođu u neposredni kontakt sa svojim pacijentima, mladi liječnici počinju doista učiti svoje zanimanje. Tada počinje i njihova prava farmakološka izobrazba i ona će se nastaviti tijekom cijelog njihovog profesionalnog rada. Izobrazba se nalazi u pravoj poplavi brošura raznih trgovačkih zastupnika koji liječnicima poklanjaju zlatna nalivpera ili ih pozivaju u lov na patke – dajući im usto prave dosje pune ispitivanja i ‘novih’ preparata, s preporukom da ih isprobaju na svojim pacijentima i da izvijeste o rezultatima.”61

Farmacija je kao i svaka industrijska grana usmjerena na dobit i na povećanje zarade. Koncerni ne žele izgubiti svoje mušterije, bolesnike, jer teže prodavati svoje proizvode. Dakle, u interesu je takvih poduzeća da postoji velik broj bolesti i pacijenata. Koga onda još čudi to da mnogi lijekovi osim nečuvenih ali opće prihvaćenih nuspojava – “o opasnostima i nuspojavama pročitajte upute za korištenje lijeka ili pitajte o tome svog liječnika ili ljekarnika” – pokazuju i zdravstveno štetne posljedice? Hans Ruesch:

“Slijedeće nabrajanje primjera daleko je od toga da bude cjelovito. Ono predstavlja samo mali isječak dugačkog i sve većeg i većeg popisa.

Posljedične pojave

Godine 1971., 1500 ljudi je u Engleskoj dopremljeno u bolnicu jer su uzeli ‘bezazleno’ sredstvo protiv bolova – Paracetamol, te kao i obično velik dio pacijenata je daljnjim tretmanom u bolnici pretrpio dodatnu štetu.

Nekako u isto vrijeme, u SAD-u je terapija bubrega s ___________61 Hans Ruesch, Priča o lijekovima – Velika prevara Die Pharma-Story -

Der große Schwindel, F. Hirthammer Verlag, München, 1990, S. 19 f.

232

Orabilexom imala smrtne posljedice. MEL/29 je uzrokovao sivu mrenu, Methaqualon teške psihičke poremećaje koji su urodili s barem 366 smrtnih slučajeva, ubojstvom ili samoubojstvom.

Njemački Thalidomid (Contergan), koji je izazvao deformacije kod barem 10 000 djece bio je samo prvi od lijekova na brzo rastućoj listi teratogenih lijekova, tj. onih koji uzrokuju deformacije novorođene djece, otkako su navodno radi osiguranja od ovakvih nesretnih slučajeva naređeni obavezni pokusi na životinjama.

Godine 1972., dr. Paul D. Stolley iz bolnice Johns Hopkins (SAD), ustanovio je da je sprej Isoproterenol, proizveden u Velikoj Britaniji kriv za tajanstvenu epidemiju koja je 60-tih godina pokosila 3500 astmatičara.

Uskoro nakon toga otkrilo se da Stilböstrol uzrokuje rak kod mladih žena.

U jesen 1975., talijansko Ministarstvo zdravstva zaplijenilo je antialergijski preparat Trilergan jer je uzrokovao virusni hepatitis (upalu jetre), dakle baš onu bolest koju su istraživači životinja prije mnogo godina obećali iskorijeniti, koja se međutim stalno iznova širila.

U proljeće 1976., Salvoxyl laboratoriji švicarskog Sandoz koncerna povukli su svoj Flamanil koji se propisivao protiv reume, koji međutim nije imao nikakvih drugih učinaka osim što bi ponekad izazvao nesvjesticu, sasvim sigurno metodu da se barem privremeno potisnu bolovi.

Nekoliko mjeseci kasnije, britanski kemijski div ICI (Imperial Chemical Industries) objavio je kako je počeo isplaćivati odštetu žrtvama (ili članovima njihove obitelji) Eraldina, sredstva za jačanje srca, pri čemu se pribjeglo uobičajenom alibiju da je sredstvo dospjelo na tržište tek nakon sedmogodišnjih ‘intenzivnih laboratorijskih pokusa’ – naravno na životinjama koje su otrovnom lijeku ishodile besprijekorni certifikat neškodljivosti. U međuvremenu su brojni potrošači pretrpjeli teške posljedice na očima i probavnom traktu, neki su od njih čak i umrli.

U ljeto 1977., švicarska firma Multi Ciba-Geigy morala je s američkog tržišta povući svoj Phenformin, kojeg je 18 godina davala šećerašima. Naime, nije se više moglo zataškivati da su njegove nuspojave izazivale smrt 1000 ljudi godišnje. Nakon objavljivanja toga u novinama, zapadnonjemačko je poduzeće moglo još daljnju godinu dana – uz prešutnu dozvolu vlastitog Ministarstva zdravstva, prodavati svoje zalihe ovog smrtonosnog lijeka protiv dijabetesa, u koji su spadali Dipar, Silubin-Retard i Sindatil. U prvom planu očito nije bilo zdravlje naroda već dobit kartela.”62

Praksa u farmaciji

Hans Ruesch otkriva u svojoj knjizi praksu farmaceutske industrije. Evo nekoliko izvadaka:

“Sustavna prijevara koju vrše svemoćni kemijski karteli i to u tajnom sporazumu sa zdravstvenim vlastima i na štetu čovječanstva cijelog svijeta, raste iz dana u dan. A sve više izlazi na svjetlo kako ‘novi lijekovi’ (u stvarnosti su to većinom stare iste supstance, samo su drugačije sastavljene i opremljene su drugim naljepnicama) nisu samo nemoćne da izliječe bolesti koje bi izliječila i priroda kad bi joj se pružila prilika već su u stanju proizvesti nove nevolje, koje su prije nekoliko godina posve nepoznate bile.”63

“Nije potrebno posebno objašnjavati kako su Multinacionalne kompanije spremne upotrijebiti sva legalna i ilegalna sredstva koja mogu nekažnjeno upotrijebiti za povećanje svog udijela na svjetskom tržištu, jer je to u prirodi svih trgovačkih poduzeća koja žele biti konkurentna. Jednako tako sva ta poduzeća smjsta zaboravljaju na

233

_____________62 Hans Ruesch, Priča o lijekovima, Die Pharma–Story, S. 21 ff 63 Ebd, S. 29

234

međusobnu konkurenciju te postaju saveznici kad se radi o zajedničkim interesima ili ako im zaprijeti ista opasnost.”64

U trećem dijelu “Pharma-Story”, “Prijevara sa zdravljem”, nalazimo natpise poput:

“Rak, neiscrpni rudnik zlata – pobjedonosno napredovanje raka – poželjna neizlječivost? – Vladajući motiv: zarada – živjeti od raka – pacijenti koji nisu tretirani žive dulje – liječen do smrti – Europska mafia za rak – Ponovno ljudi kao pokusni kunići – izrabljivanje siromaha.”65

U ovom zadnje navedenom poglavlju može se pročitati između ostalog:

„Najsiromašnije zemlje su najpoželjniji teritoriji za izrabljivanje od strane kartela za lijekove. On ih obasipa s vojskom pažljivo obučenih zastupnika prodaje prerušenih u misionare zdravlja; on podmićuje i vara vladine službenike i tako uspijeva u ovim zemljama plasirati one proizvode koji su zbog svoje štetnosti već odavno povučeni sa drugih tržišta. […]

U jednom priručniku pod imenom Mims, navedene su nepodnošljivosti i nuspojave za poznate lijekove. Međutim, u izdanju Mimsa za Afriku nalaze se i oni lijekovi koji su u Europi i u Americi već povučeni s tržišta, ili su navedene doze iznad prihvaćene granice sigurnosti. Naime, nema opasnosti da oštećeni siromasi u dalekim zemljama podignu optužnicu protiv multinacionalnih kompanija. […]

Jedno britansko i jedno američko poduzeće beziznimno preporučuje uporabu jednog kombiniranog antibiotika (streptomycin/penicillin), pod imenom Combiotic, čak i protiv rana od rezanja! On je međutim veoma toksičan (otrovan) (za uši i bubrege) i predstavlja veliku opasnost za

_____________64 Hans Ruesch, Priča o lijekovima, Die Pharma–Story, S. 43 65 Ebd, S. 10 f.

ljude sklone tuberkulozi. Proizvodi ga američka firma Pfizer, premda je u Americi zabranjen već 10 godina. […]

Izdanje iz studenog 1979. (američkog časopisa ‘Mother Jones’) posvećeno je uglavnom praksi ‘dampinga’ unutar kartela za lijekove te opisuje kako njegovi pripadnici prodaju brojne kemijske proizvode neupućenim narodima nerazvijenih zemalja za bagatelu, koji su u zemljama porijekla već odavno zabranjeni, a prodaju ih bez upozorenja koje proizvođači u vlastitoj zemlji moraju obavezno priložiti uz pakovanja.

Prije nekoliko godina, dr. Milton Silverman, docent farmakologije u Medicinskom centru kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu, pronašao je za to teške dokaze koji nažalost nisu bili odviše učinkoviti. On je s dvojicom kolega uspoređivao kako se reklamira za neke važne lijekove koji se s jedne strane izdaju na recept u SAD-u, dok je Latinska Amerika s druge strane, omiljeno poprište interesa kartela za lijekove. Evo nekoliko primjera iz te originalne studije:

‘Tetracyclin, antibiotik, korišten protiv različitih zaraznih bolesti, proizvođač: Lederle Laboratories. Rizici i nepodnošljivosti navedeni u SAD-u: povraćanje, proljev, vrtoglavica, želučani poremećaji, kožni osip, oštećenje bubrega, moguće oštećenje fetusa. U Srednjoj Americi i Argentini, pod naslovom rizici i nepodnošljivosti – nema ih.

Ovule, antibaby pilule, proizvođač G.D. Searle Co. U Americi su navedeni rizici i nepodnošljivosti: vrtoglavica, ispadanje kose, poremećaji nervoze, žutica, porast krvnog tlaka. U Brazilu i Argentini, navedeni rizici i nepodnošljivosti su: nema ih.

Imipramin, sredstvo protiv depresija, proizvođač Ciba Geigy. U Americi su navedeni rizici i nepodnošljivosti: napetost, moždani udar, posrtanje, halucinacije, nesanica, neosjetljivost udova, smetnje vida, zatvor, svrbež kože, vrtoglavica, povraćanje, pomanjkanje teka, proljev, pojačano znojenje. U Srednjoj Americi i Argentini, navedeni rizici i nepodnošljivosti: nema ih.’

235

Ove informacije i mnoge druge iste vrste, uzete su iz ‘The Physician’s Desk Reference’, iz standardnog priručnika za američke liječnike, koji sadrži priopćenja proizvođača lijekova o njihovim proizvodima i usporedive inozemne upute.

Tako industrija ljekovitih sredstava ‘naprednih nacija’ nastavlja uzrokovati smrt ljudi u ‘nerazvijenim zemljama.’”66

Zagađenje ljudskog organizma

Dana 12. srpnja 1949. god., u zgradi na Wilhelmsplatz 7, u Herfordu, došlo je do razgovora između Brune Gröninga i nekih predstavnika zajednice radnika/studijskog društva “Pharmadyn e.V.”. Razgovaralo se o suradnji između ‘prstena prijatelja Brune Gröninga’ i zajednice radnika. Njihov predsjednik, biolog prof.dr. Berndt, vodio je između ostalog ovakav razgovor:

“BERNDT: Namjeravali smo izazvati u narodu evoluciju. Ne borbu protiv djelomičnih simptoma već zahtijev: borbu protiv temeljnog uzroka bolesti. Zašto: Imamo danas deformaciju tla, biljaka i životinja – te preko hrane, i deformaciju ljudi. […] Takvom metodikom trajnog davanja otrova za potiskivanje bolova i održavanje blago rečeno veoma promućurno, materijalno nastrojene kemijskofarmaceutske industrije, posve se gubi svijest ljudi o tome kako je priroda prva i zadnja koja ljudima može donijeti ono najviše za zadobivanje svog zdravlja[…].

Čovjek danas postiže višu starosnu dob uz pomoć visokorazvijene medicinske znanosti, tj. stopa smrtnosti pomaknuta je u višu dob, ali je zdravstveno stanje znatno lošije nego ranije. Mnoge bolesti ne prepoznaju se kao takve, jer se ne istražuje uzrok njihova nastanka, već se samo bori protiv bolova, onog drugog, simptoma bolesti.[…]

236

___________66 Hans Ruesch, Priča o lijekovima Die Pharma–Story, S. 147–153.

237

Želimo vama (domaćicama) skrenuti ponajprije pažnju na to čime sve unosite otrove svojoj djeci i obiteljima, a to su industrijski sulfati (već imenovani u javnosti kao uzročnici raka) preko lijekova, konzervansi za povrće i voće, sredstava za borbu protiv štetočina. Stabla se prskaju s otrovima, voće se jede sirovo …, tiha voda brijege dere, sve dok organizam više nije u stanju izlučiti te otrove i ne može razviti dovoljno obrambenih snaga za borbu protiv infekcija…

GRÖNING: Kod 99 % ljudi krv je zagađena. Najprije mijenjam krv, njen optok u tijelu je doslovce loš i ona je ustajala. Krv je zatrovana.

BERNDT: Uslijed pogrešne ishrane, ljudski organi puni su otrova i treba se boriti protiv toga. U tu svrhu je osnovano studijsko društvo ‘Pharmadyn e.V.’ koje treba nadzirati industriju koja neće htjeti prodavati kućanicama tjesteninu, konzerve s voćem i povrćem bez otrova. Trebalo bi biti tako da kućanice traže nezatrovane zdravstveno neophodne živežne namirnice. Jer sve se to kumulira: svaki komad obojene supstancije umnožava se u sumu otrova u masi naslijeđivanja sve dok se ne postigne broj koji izazove pojavu raka. To se može desiti tek u 3. i 4. generaciji. Međutim kad bi ljudi bili svjesni toga da klicu smrti prenose svojoj djeci onda ne bi ni imali djece.

Borbe koje vi, gospodine Gröning vodite i linija koju vi slijedite jest u izvjesnom smislu paralelna našim težnjama. […]

GRÖNING: Uvijek se zalažem za to da je osnovni uzrok svih bolesti što se narod održava umjetnim putem. Ja nisam studirao i bavio se znanošću već sam sve to iskušao sam i iz vlastitog nadahnuća. Došao sam do tog uvjerenja premda nisam liječnik. Umjetnost i znanost kažu: dalje od prirode, idimo u kulturu. Ovdje se nalaze uzroci bolesti. Industrija je kriva. Proizvela je sredstva za potpuno zagađenje ljudskog organizma. Uvijek sam govorio liječnicima: ‘posvuda je smrt – smrt – smrt! Gospodine doktore, vi ste ispostava za prodaju lijekova proizvođača!’

238

Stalno se zalažem za prirodno ljekovito bilje. Priroda daje ljudima sve što je Gospodin Bog pustio da u njoj za nas raste. Zašto sve treba umjetno proizvoditi? Iz čega se proizvode ti preparati? Iz svega mogućega! Ljudski organizam ne može podnijeti sastav toga. Kad danas neki bolesnik ode k liječniku i ovaj mu propiše lijek, na njemu uvijek piše: za to – umjesto protiv! […]

Mišljenja sam da to ljudima treba objasniti, treba im navesti činjenice, zorno im prikazati kako stvari stoje. […]

Okanite se umjetnog gnojenja – okanite se sintetičkih lijekova. Jer tko je bio prvi liječnik i što je bio prvi lijek: priroda!”

Pokusi na životinjama, samo s funkcijom alibija

Hans Reusch navodi da je najvažniji razlog zakazivanja farmacije uvođenje pokusa na životinjama. Oni su samo varljivo osiguranje kartela od mogućih šteta. Testovi provedeni na životinjama ne mogu se uistinu prenijeti na ljude.

‘Dva grama Scopolamina (otrova velebilja) ubiju čovjeka, ali psi i mačke podnose 100 puta veću dozu. Muhara, u malim dozama može ubiti cijelu obitelj, ali ju kunić, jedna od najčešćih životinja korištenih za pokuse, podnosi bez ikakve štete. Bodljikavo prase može odjednom progutati toliko opijuma koliko ovisnik popuši za dva tjedna, te može popiti veću količinu cijanske kiseline, od koje bi se potrovao cijeli odred. Ovca je u stanju probaviti ogromne količine arsena, nekada omiljenog otrova ubojica. Morfij koji ljude smiruje i uspavljuje izaziva kod mačaka i miševa manična stanja. S druge strane, naš slatki badem može ubiti lisicu, a naš obični peršin kojeg koristimo u kuhanju je otrov za papige, dok naš visoko cijenjeni penicillin lako može usmrtiti omiljenu pokusnu životinju – zamorca.

Popis bi se mogao produljiti, ali bi navedeni primjeri trebali dostajati da prikažu kako ne postoji nepouzdanije

testiranje novih lijekova – za kojima uopće ne postoji ni potreba – od pokusa na životinjama. Tzv. zdravstvene vlasti i istraživači to točno znaju. Usprkos tome, bombardiraju medije i javnost uvijek s istim pričama: želite li da isprobamo nove lijekove na vašoj djeci?

Međutim, svi sintetički proizvodi doista su štetni, a svi novi preparati stalno se isprobavaju na vama i vašoj djeci, jer pokusi na životinjama, koji – to se ne može dovoljno istaći – služe samo kao alibi, ne mogu dati nikakav pouzdan odgovor ili još gore, dovode do krivih rezultata u svezi djelovanja na ljude. OD OVOG PRAVILA NE POSTOJI IZUZETAK!

Naprotiv, katastrofe s lijekovima sve su veće, dok ih prije izglasavanja zakona o obveznom testiranju na životinjama uopće nije bilo. Dakle, sve više incidenata u liječenju jesu neposredna posljedica široko rasprostranjenih pokusa na životinjama.”67

Danas je mučenje i ubijanje životinja zakonski propisano. Ubija se na milijune životinja. Svi obziri odumiru radi zarade i dobiti. Ne može li se po ovim djelima prepoznati koja sila stoji iza farmacije i medicine? Nisu li ovdje lažni proroci na djelu? Ima li to još ikakve veze sa strahopoštovanjem prema životu? Ne glasi li Božja zapovijed “Ne ubij!”?

Pokusi na životinjama su zločin protiv života. Međutim, Bruno Gröning je rekao:

“Bog je sam život.”

Umjesto uspjeha katastrofe

Život je sveto dobro, koje mi ljudi trebamo čuvati a ne uništavati. Milijunsko ubijanje životinja u farmaceutskim

239

____________67 Hans Ruesch, Priča o lijekovima Die Pharma–Story, S. 18 f.

laboratorijima nije ni u kakvoj vezi s navodnim uspjesima. Naprotiv: većina uspjeha pokazala se kasnije katastrofalnim pogreškama. Hans Ruesch izvješćuje:

“U vašem izdanju od 23. veljače 1962., glasilo Time je još prilikom naznake prvih znakova upozorenja izvijestio kako je Thalidomid stigao na tržište nakon trogodišnjih pokusa na životinjama.

Dana 1. kolovoza 1958., zapadnonjemački kemijski proizvođač Grünenthal poslao je na adrese 40 000 njemačkih liječnika okružnicu u kojoj je opisao Contergan (Thalidomid) kao najbolje sredstvo za umirenje za trudnice i dojilje, jer je njegova uporaba posve sigurna, kako za majku, tako i za dijete.

U listopadu 1961., britanska nositeljica licence, Distillers Company, nakon vlastitih opsežnih pokusa na životinjama da Thalidomid dovede na englesko tržište pod nazivom Distaval, navela je slijedeće:

‘Distaval je posve bezopasan i stoga se može davati trudnicama i dojiljama bez ikakvih štetnih nuspojava za majke i djecu.’

U prosincu 1970., završio je najdulji kazneni sudski postupak u Njemačkoj obustavom postupka protiv Chemie Grünenthal. Niz međunarodno priznatih medicinskih stručnjaka izjavilo je da pokusi na životinjama nikad nisu odlučujući i za ljude, čime su Grünenthala lišili svake odgovornosti za tragediju.

Kad su eksperimentatori sa životinjama iznova zakazali, jesu li se zacrvenili, jesu li se okanili svojih lakomislenih istraživačkih metoda i kradom noću otišli kući?

Nipošto! Samo su kukali za većim svotama novaca da bi ispravili počinjenu štetu.

Slučaj s Thalidomidom jednom je za svagda trebao dovesti do ukidanja svih pokusa na životinjama. Međutim, protiv svake logike, usmjereno samo na dobit i potpuno ne poštujući

240

241

sigurnost potrošača, obavljalo se sve više pokusa na životinjama – s lako predvidivim katastrofalnim rezultatima.

Primodos, Amenoron-forte, Duogynon i Debendox predstavljaju daljnje primjere tragedije s Thalidomidom širom Europe.”68

Liječnicima nije dano

Zdravlje je najveće blago koje nam je Bog dao, na koje svaki pojedinac ima prirodno pravo. Medicina i farmacija dobro zarađuju na zdravlju odnosno na patnjama ljudi. Odlučujući faktor je zarada, a ne zdravlje naroda. Iz tog razloga znanstvenici ne istražuju zdravlje nego bolest. Ni liječnici ne vjeruju u zdravlje, već traže bolest, ono zlo. Bruno Gröning je jednom rekao:

”Ne tražite! Tko traži taj će i naći. Tražite li bolest onda ćete ju i naći.”

Čovek treba težiti k Dobru, a ne Zlu. Treba tražiti zdravlje, a ne bolest. Na drugom mjestu Bruno Gröning kaže:

”Oni koji traže zdravlje, traže Boga! Pomaganje je ljubav!”

Liječnici ne bi trebali pretraživati ljudsko tijelo radi bolesti već bi trebali zajedno sa svojim pacijentima vjerovati u iscjeljenje, tražeći ga tamo gdje se može naći, kod Boga! Bruno Gröning:

“Nijedan čovjek ne može iscjeljivati, nego samo jedan Jedini, Bog.!”

Samo na ovaj način liječnici mogu pomoći svojim pacijentima. Sve druge puteve medicine zatrpat će pijesak i ___________68 Hans Ruesch, Priča o lijekovima Die Pharma–Story S. 18 f. ,

sva istraživanja biti će bezuspješna. Kako bi inače bilo moguće da se broj umrlih od raka u SAD-u od 1969. sa 17 % popeo 1985. god. na 25% ? Samo onda kada liječnici spoznaju da je Bog najveći liječnik i kad tu vjeru prenesu svojim pacijentima, moći će uspješno pomagati. Dana 31. kolovoza 1949. god. Bruno Gröning je rekao:

”Ne želim time reći da su liječnici, koji su možda sve poduzeli da vam pomognu bili loši, jer nisu uspjeli u liječenju. Ne. Liječnik je dao sve od sebe da vam pomogne. Ali liječnicima nije dato da mogu pomoći svim pacijentima koji to očekuju. Međutim, treba reći, da je jedini liječnik, liječnik svih ljudi, naš gospodin Bog!”

242

b) Gen: Čovjek želi sam biti Stvoritelj

Poput pokusa na životinjama i farmaceutskog istraživanja pod izlikom da se sve to radi na dobrobit ljudi, zadnjih se desetljeća pod istom izlikom pojavilo jedno novo područje istraživanja: genotehnologija.

Terapija genima

Istraživači se hvale da su prodrli u područja koja im omogućuju učestvovanje u stvaranju. Čovjek je na najboljem putu da sam određuje kojih će životinjskih vrsta biti u budućnosti, kojih biljnih vrsta i – kojih ljudskih vrsta!

Manipulacijom genima mogu se izliječiti bolesti dosad smatrane neizlječivima. Otvaraju se mogućnosti koje dopuštaju čovjeku da zagospodari životom i smrti. Na područjima Zemlje kojima prijeti glad mogli bi genotehnologijom izmanipulirane životinjske i biljne vrste biti izvorom hitno potrebne hrane, a svi bi ljudi mogli očekivati neku sretniju budućnost - ili?

Pod natpisom “Prskanje genima iz spreja“, časopis ‘Der Spiegel’ objavio je 24. veljače 1992.:

“U laboratorijima molekularnih biologa sazrijeva jedna nova metoda liječenja: genoterapija. Ona bi trebala spasiti bolesnika oboljelog od mukoviscidoze, a bolesnike od teškoća s jetrom od srčanog infarkta. U SAD-u je prvi puta dozvoljen komercijalni zahvat u ljudske gene. Daljnji cilj: genska terapija protiv SIDE.[…]

Mukoviscidoza je u Europi najčešća nasljedna bolest o dosada je smatrana neizlječivom.

Međutim, liječnici smatraju da će već idućih godina, ova nova terapija učiniti proboj u liječenju nasljednih bolesti. ‘Smrtonosni gen’, koji izaziva bolest, biva okružen, navodi

243

‘Time’, te Robert Beall, predsjednik američke zaklade za mukoviscidozu izjavljuje kako je cilj njegova Udruženja ‘riješiti ovu bolest’ do kraja stoljeća.

Terapija genima jest čarobna formula na kojoj se osnivaju sve te nade. Sedamdesetih godina, molekularni biolozi su razvili molekularno sredstvo, nasljedni material za izrezivanje i ponovno ljepljenje. Sad im je cilj izliječiti nasljedne bolesti kod ljudi, popravljanjem grešaka u genetskoj strukturi stanica.“

Niže dolje opisujemo kako se terapijom genima mogu postići ‘revolucionarni’ uspjesi. Pred očima istraživača otvaraju se novi svijetovi. Spas iz boce: samo još pitanje vremena? Čini se da genotehnologija pokazuje put kako će se jednog dana sa Zemlje moći iskorijeniti nevolje, patnje i jad da bi mogao nastati čišći, higijenskiji svijet. Nije li međutim ova vizija varljiva? “Der Spiegel” javlja o prvim sumnjama u to:

„Baš mnoštvo ideja pokazuje, koliko je još daleko do vremena ispunjenja takvog sna industrije da upotrebljava gene kao masovne lijekove. Poznato je više stotina nasljednih bolesti i stalno se otkrivaju nove. Za skoro svaku ovu bolest trebalo bi razviti vlastitu metodu.

Pritom i sami istraživači znaju s koliko je rizika i neizvjesnosti povezana ova njihova metoda. […]

Usprkos svim tim sumnjama, već je počela utrka za budućim tržištem. Važan preduvjet za to jest pravo patentiranja izmijenjenih gena. Već su prošle godine ovi istraživači izazvali proteste širom svijeta, zatraživši patentiranje 347 gena.

Sada, tako je najavio Institut u Bethsedi, oni žele to dopuniti: istraživači žele patentirati 2375 novih ljudskih moždanih gena.”

Iza genotehnologije stoji industrija. “Utrka za budućim tržištem” već je započela. Sve je samo posao. Ne radi se o dobrobiti ljudi već o novcu.

244

Patentiranje života

Patentiranje gena (“moždanih gena”) daje povoda najozbiljnijoj zabrinutosti. Ovdje se ukazuje na put koji bi mogao daleko nadmašiti strahovanja Georgea Orwella (“1984”). Možda će se ubuduće davati i patenti za određene vrste ljudi. Možda će se uskoro moći kupovati industrijski proizvedeno roblje, ljubavnici, intelektualci ili ljudski strojevi za borbu. To zvuči utopijski, ali jezovitost toga što je ljudski mozak spreman smisliti čini se da nema granica.

Dana 13. svibnja 1992., Europski Zavod za patentiranje izdaje patente na genetski manipulirane sisavce: tzv. “miš raka”, miš koji je genotehnološki ‘opremljen’ s rakom dojke i koji je zajedno sa svojim potomstvom osuđen na umiranje od grozne bolesti. “Proizveden” da bi ga u Institutima za pokuse na životinjama mučili i grozno ubili. Sa ciljem liječenja ljudi međutim u stvarnosti radi se samo o obolijevanju i umiranju. Gdje je nestalo strahopoštovanja prema životu? Gdje je strahopoštovanje pred Bogom?

Bruno Gröning je rekao:

“U svakom živom biću je Bog, Bog je doista svugdje. Samo je u nekima manje, u nekima više, tj. pretjerano mnogo nije ništa, već je samo toliko života u njemu koliko je Bog odredio; međutim Njega ima posvuda – posvuda!”

Što rade ljudi u eksperimentalnim laboratorijima s Bogom? Naravno da Ga ne vide, ali život kojeg polako i mučno cijede iz životinja jest Bog.

A sada ljudi ‘pronalaze’ živa bića koja su od početka osuđena na smrt, čiji je jedini smisao života da ih se muči i žrtvuje za ‘dobro ljudi’. To je ubojstvo, a ubojstvo ostaje ubojstvo usprkos svim lijepim riječima.

245

Za dobro ljudi?

Kao motiv za genotehnologiju navodi se dobro ljudi. Dojave u kojima se hvale ‘revolucionarni’ uspjesi novih istraživanja trebale bi utjecati na raspoloženje u javnosti. Milijuni se troše na reklamne kampanje.

Kako bi se inače moglo izliječiti toliko mnoštvo neizlječivih bolesti? Treba li radi nekakvih malih sumnji odbaciti tako ogromne mogućnosti? Tko će onda preuzeti odgovornost prema ljudima kojima se genoterapijom moglo pomoći? A tko će odgovarati za financijske posljedice? Genotehnologija je tehnologija budućnosti!

Argumentira se ovako i slično tome. Poznate ličnosti iz javnog života zadobivaju se za reklamu. Čak se i biskupi opredjeljuju za genotehnologiju i reklamiraju za nju!

Preostaje pitanje: Jesu li navedeni dobri motivi iskreni? Ne služi li svaki istraživač u prvom redu svom koncernu koji za visoku plaću očekuje odgovarajuće rezultate? Ne teži li svaki koncern postići konkretne rezultate prije konkurencije? Svako poduzeće želi zaraditi na svom proizvodu što više – ovako ili onako. Dakle radi se manje o dobrobiti onih koji pate nego li o zaradi industrijalaca. Sve je to samo unosan posao.

Osim toga, prošlost je pokazala da se nova postignuća često zloupotrebljavaju u vojne svrhe. Sve se istražuje i s negativne, razaračke strane. Atomsko oružje, biološko oružje, kemijsko oružje – i buduće genotehnološko oružje?

Navodne najave uspješnosti u medicinskom području, prodiru u velikim izvješćima u javnost. Neuspjesi nipošto. Također ni opasnosti, rizici ili rezultati vojnog istraživanja gena.

246

Manipulacija s istinom

O manipulaciji s javnim mnijenjem putem farmacije, izvješćuje Hans Reusch u 5. dijelu svoje ‘Pharma-Story’. Pod naslovom ‘Veliko pranje mozga’, on definitivno ruši fasadu prividne ljubavi prema čovjeku farmaceutske industrije. Pokazuje kako farmaceutski koncerni diktiraju što će prodrijeti u javnost te medije koriste samo kao svoje glasnogovornike. Putem istaknutog oglašavanja i reklamiranja itd., farmacija je ‘kupila’ većinu medija. Žele li novinari otkriti nešto loše i izvijestiti drugačije nego li to farmaceutska industrija navede, trebaju s jedne strane računati s pritiscima a s druge s tim da će teško naći neke novine ili medij koji će spremno prihvatiti takav članak ili emisiju. O nesrećama, štetama itd., smije se govoriti samo u čvrsto zadanim okvirima od strane farmacije.

Pod naslovom ‘Kupovina javnog mišljenja’, piše Ruesch u završetku:

“Propaganda putem sustavnih i pažljivo planiranih krivih podataka te izokretanje ili potiskivanje informacija putem masmedija jest u našim tzv. demokracijama gdje ih većina ljudi ne primjećuje, znatno tužnija pojava nego li u nekoj diktaturi gdje mediji uopće nemaju mogućnost slobodnog izražavanja mišljenja pa narod prihvati kao samorazumljivo, da na sve vijesti domaće ili iz inozemstva treba gledati sa skepsom. Ovdje naprotiv, većina građana neke demokracije uvjerena je kako su informacije masovnih medija i sa službenih mjesta istinite. To međutim nije tako.

Slično kao i kod New York Timesa, kod Readers Digesta i drugih utjecajnih glasila, koji se opiru objaviti protumišljenja tvrdnjama velike i moćne medicine koja zavodi javno mnijenje, tako je i u većini drugih zemalja. U Cape Timesu od 28.lipnja 1977., dr. Christian Bernard pozivao je protivnike pokusa na životinjama da mu pokažu na koji je način medicinska znanost u prošlosti postizala napredak bez pokusa na životinjama ili kako se može

247

248

očekivati da to ubuduće čini. SAAAPEA, južnoafrička antivivisekcijska liga odgovorila je na pitanje, ali Cape Times koji Bernarda naravno nije cenzurirao, prekrižio je najvažnija mjesta u odgovoru premda je zahtijevao odgovor.

Nijedne europske novine ‘Establishmenta’ ne postupaju drugačije. Dana 29. srpnja 1977., pariške dnevne novine Le Figaro objavile su jedan članak s tendencioznim naslovom: ‘ili zamorci ili čovjek’. Potpisao ga je neki professor J.P.Cachera, a predstavljao je pravu himnu pokusima na životinjama i sadržavao je sve odavno opovrgnute klišeje zagovornika pokusa. Nakon čitanja članka, zaključak se nametao sam po sebi – čovječanstvo je moguće spasiti samo putem pokusa na životinjama. A najveći promašaji suvremene medicine potumačeni su izvrnuto kao najveći uspjesi.

Redakcija je bila preplavljena protestnim pismima, međutim, objavljena su samo dva pisma, veoma cenzurirana. Jedno od predsjednika francuske antivivisekcijske lige, koji je istovremeno bio i osnivač (od 1953.) i predsjednik svjetske koalicije za ukidanje pokusa na životinjama, Jean Duranton de Magny, drugo je pismo bilo od moje malenkosti. Premda sam se potrudio sastaviti odgovor naročito kratko i pregnantno da bih izbjegao uobičajena križanja, najvažnija mjesta bila su ispuštena; između ostalog i ponuda da svakom čitatelju Figara na njegovu želju pošaljem besplatno primjerak prvog francuskog izdanja Tehničkog izvješća CIVIS-a, koji između ostalih važnih informacija navodi i dokazane izjave 150 medicinskih akpaciteta iz cijelog svijeta, po kojima su pokusi na životinjama dokazano znanstvena zabluda ili su osudili takve pokuse.

Vodeće novine drugih europskih zemalja nisu se do sada u pravilu ponašale drugačije.”69

____________69 Hans Ruesch, Priča o lijekovima, Die Pharma-Story, S. 204, ff.

Izvještačeno: zahvat u život

Čovjek pokušava pomoću genotehnologije utjecati za čin stvaranja. Istraživači vjeruju da su našli put kojim mogu stvoriti sami sebe. Ljudima se čini moguće zahvaćati izravno u područje živoga. No kamo će nas to odvesti?

Čovjek se pita kakve će posljedice imati zahvaćanje čovjeka u živo, u prirodu, pa moramo utvrditi kako je rezultat uvijek jad, smrt i razaranje. Čovjek je stalno pokušavao nametnuti prirodi svoj racionalni, logički red, podvrgnuti prirodu zakonima tržišta. S kakvim ishodima?

Istrebljenje mnogih životinjskih i biljnih vrsta (‘Procjenjuje se da je trenutna ekološka stopa gubitka tri vrste dnevno.”70); razaranje mnogih važnih bioloških eko-sustava; nastanak i širenje pustinja; umiranje šuma, te time uvjetovana ugroženost brdskog svijeta uslijed klizišta na padinama itd.; trovanje tla uzrokovano umjetnim gnojivima i kiselim kišama; zagađenje zraka i vode; nastanak ozonskih rupa nad južnom polutkom te možda i nad sjevernom; nestajanje magnetizma Zemlje itd. Ne bismo li se trebali zamisliti nad time?

Kakva je prijetnja današnji čovjek postao Zemlji i svim njenim živim bićima! A sad još i genotehnologija kao kruna znanstvenog istraživačkog ludila. Nije li život u prirodi besprijekorno funkcionirao milijunima godina sve dok se čovjek nije dosjetio da ga mora mijenjati? I sada sam želi utjecati na čin stvaranja, manipulirati s biljkama, životinjama a negdje i s ljudima prema vlastitom nahođenju! Može li priroda sve to podnijeti?

Znanost si umišlja da može osloboditi čovječanstvo svih nevolja. Međutim, uistinu ona sama širi nevolje i opasna je po život. Umjetno je potisnulo ono prirodno iz svijesti ljudi te prijeti

249

____________70 Jonathan Schell, Sudbina zemlje Das Schicksal der Erde. München,

Piper, 1982, S. 130.

250

da će ga uskoro istisnuti i unutar prirode, ali to ekološka struktura Zemlje neće više moći podnijeti. Prije ili kasnije priroda će morati kapitulirati.

Nisu to nikakve apokaliptičke zastrašujuće vizije za širenje straha, to su činjenice. Životni prostor – Zemlja nalazi se pred slomom. Mora se nešto desiti i to veoma brzo.

Ljudi moraju korijenito izmijeniti svoj način razmišljanja. Budu li postupali i dalje ovako kao dosad, tj. trovali zrak, vodu i tlo ovaj način života odvesti će ih prije ili kasnije u katastrofu.

Znanost je na kraju svog puta. Dokazala je svoju nesposobnost. Griješi u tome što pokušava preoblikovati stvaranje bez poštovanja prema Stvoritelju, tj. bez poznavanja Njegovih zakona stvaranja. Nastoji prirodno zamijeniti s umjetnim: prirodu kulturom, Stvoritelja sa znanošću. S pomoću genotehnologije, čovjek se želi sâm uzdići do Boga i konačno posijati klice umjetnog u biljke, životinje i čovjeka. Međutim, tako neće naći spas iz nevolje. Želi li dobiti pomoć, mora se obratiti i iznova se okrenuti k Bogu. Bruno Gröning je rekao:

“Čovjek se prije više tisuća godina odvojio od prirode, od vjere u našeg Gospodina Boga. Svatko je vjerovao da se može samodokazivati: ‘Sad smo na ovoj Zemlji, sad ćemo si ju urediti onako kako želimo i već ćemo si znati pomoći’ mislio je svatko. Ali dajem vam na znanje da se nikome ne može pomoći bez našeg Gospodina Boga. On je jedini i ostat će jedini naš Otac, on je jedini i ostat će najveći liječnik svih ljudi!

A onaj tko vjeruje da može izbjeći prirodi koju je Gospodin Bog stvorio tako lijepom za nas ljude, taj neka ide kamo želi. Vjerovalo se da jedno možemo razlikovati od drugog time što okrenemo leđa prirodi i uspnemo se stepenicama kulture. To je pogrešno, jer tu je sve što čovjeku nedostaje: priroda. Nazad k prirodi! Nazad k našem Gospodinu Bogu! Nazad k vjeri u našeg Gospodina Boga! Nazad k vjeri u dobro u čovjeku!”

Djelomične istine kao temelj znanstvenog djelovanja

U svojoj knjizi “Lucifer poseže za živim”, dr.med. Erwin Gamber pojašnjava kako znanost šteti prirodi, čovjeku i cijeloj Zemlji:

“Djelovanje na temelju djelomičnih istinitih spoznaja određuje danas život, gospodarstvo, našu prehranu, sliku naše domovine, izgled Zemlje. Fizika, kemija i tehnika se s ovim djelićima znanja upliću u izvornu strukturu svih živih bića. Motor prevladava sve što mu se suprotstavi, a njime uglavnom upravlja oholi duh. No kamo vodi ovaj put? Posvuda se ukazuju zastrašujući obrisi ishoda. Znanost je spoznala u živom biću stotinjak pojedinačnih procesa, ali tisuću procesa joj je još ostalo skriveno. A kad i njih spozna, uočit će da joj se otvara devet do deset tisuća novih. Naravno da se u živim bićima pojedinačni procesi odvijaju prema kemijsko-fizičkim zakonima. Njih je znanost upoznala i to je dobro. No istovremeno se uvijek radi i o cjelovitim živm bićima. Znanost međutim, to nikada neće moći shvatiti. Djelovanje pojedinačnih procesa a istovremeno i cjeline nikada ne ide paralelno, već usto i u tome. Ne može se ni razdvojiti, baš zato jer se radi o zakonu živog koji jest i uvijek će ostati tajnom.

Znanosti će uvijek biti kao i seljaku, koji bi sam htio utjecati na vrijeme. Tada mu je Bog Otac prepustio utjecaj na vrijeme i postavio ga je na svoje prijestolje. Seljak je veoma dobro obavljao posao. Sunce se pojavilo u pravo vrijeme, a i kiša. Nije zaboravio ni na izmjenu hladnoće i vrućine, ljeta i zime, dana i noći. Slao je i rosu i nevrijeme, pa je predstojala divna žetva. No kad je seljak sve požnjeo i htio je vršiti pšenicu, ustanovio je da je svo klasje prazno! Zašto? Seljak je zaboravio vjetar za oprašivanje a time i za oplodnju žita.

Znanost međutim ne vidi posljedice svog jednostranog i loše promišljenog upravljanja. Ona uvijek djeluje tako kao da pozna sve tajne i međusobnu povezanost.[…]

251

Spoznajom izvjesnog broja djelomičnih istina u području živoga, liječimo danas bolesne ljude, životinje i biljke. S ovakvim djelomičnim znanjem proizvodimo našu hranu, često posve drukčiju od one izvorno zamišljene za nas. S takvim poluznanjem uplićemo se u strukturu prirode i tla. Sigurno se ne može reći da je seljacima vjetar važniji od sunca i kiše. Međutim, djelotvornost postaje smislena tek kad sve što uzrokuje nevolju djeluje u međusobnoj sprezi. Ljudi pak nikada neće biti sposobni organizirati tako savršenu spregu. To moramo u svoj svojoj skromnosti priznati. Kako bi klasje doista moglo uroditi plodom, bilo bi posve dovoljno da se seljak okani određivanja vremena i da se samo bavi obradom zemlje. Prof. dr. H. Mommsen kaže: ‘Iscjeljivanje naših bolesti vremena počinje s novim duhovnim stavom, naime sa strahopoštovanjem pred stvaranjem.’[…]

Ovdje dakle započinje pravo znanje. Prof. W. Kollath kaže: ‘Sve dok se čovjek osjeća ‘gospodarom’, postoji opasnost da će prevladati razarački princip. Tek kad se bude osjećao kao najveći sluga, možemo se nadati da će najbolje koristiti svoje djelovanje: skrbnički se odnositi prema svem povjerenom životu.’“71

Čovjek jest stvorenje a ne Stvoritelj

Putem genotehnologije, čovjek ulazi u područja Božanskog ili kako se to Gamber izrazio ‘živoga’, čije zakonitosti nikad neće putem razuma potpuno dokučiti. Nikada neće moći u potpunosti znati kakve će posljedice imati njegovo djelovanje. Tako je npr. ‘Der Spiegel’ u svom izdanju od 24. veljače 1992., pisao:

“Svaka terapija genima skriva opasnost od raka. Jer dosad je bilo nemoguće upravljati time na kojem će mjestu kromozoma virus ugraditi svoje nasljedno svojstvo. Ako

252

_______________71 Erwin Gamber, Lucifer pozeže za živim Luzifers Griff nach dem

Lebendigen, S. 8, ff.

aktivira neki gen za nastanak raka ili isključi neki gen za supresiju tumora, posljedica može biti razvoj raka. Tako su se u prosincu prošle godine, prilikom nekog eksperimenta putem terapije genima NIH-a, na 3 pokusne ovce razvili brzorastući tumori. Pionir terapije genima Anderson, boji se da će prije ili kasnije i čovjek tako oboliti od raka’.”

“Verbraucher-Konkret”, informativna služba inicijative potrošača pisala je 6. studenog 1991.:

„Genotehnološki zahvati u organizmima mogu proizvesti nove nepoznate supstance. Tako su se npr. kod sredstva za spavanje Tryptophana pojavile teške nuspojave na do sada 5000 kronično oboljelih i 27 umrlih pacijenata u SAD-u, jer je za proizvodnju lijeka upotrebljena genotehnički ‘optimalna’ bakterijska vrsta.

Geni, ugrađeni u neku korisnu biljku mogu se prilikom oslobađanja prenijeti i na šumsko bilje. Nove biljke mogu pod određenim okolnostima biti otporne na svoje prirodne neprijatelje i mogu se eksplozivno proširiti. Posljedica: izostanak žetve, ponovna uporaba sredstava za ‘zaštitu’ bilja te nepredvidive ekološke štete.”

Bog je Stvoritelj, čovjek je samo stvorenje. Čovjek nikad neće uspjeti bolje i mudrije oblikovati život od samog Stvoritelja. Međutim, pozvan je da vlada Zemljom i svim živim bićima, u ljubavi i skladu s Bogom. Tako je Bruno Gröning rekao:

“Bog je stvorio Zemlju kao raj, čovjek ju treba držati u redu.”

Čovjek jest Božje dijete i smije vladati zemljom u Njegovo ime, međutim ne smije se drznuti tvrditi kako zna i može više od Stvoritelja. Tu je međutim greška našeg vremena, tu je uzrok svih nevolja. Čovjek vjeruje da može sa svime sam i bez Boga izaći na kraj pa onda mora proći gorka iskustva te ustanoviti kako to ne ide. Bruno Gröning:

“Bog je za nas sve, a što smo mi bez Njega? Kažem uvjereno – ništa!”

253

c) Atom: ‘Cigla’ života

S istraživanjem atoma, čovjek je također prodro u područja koja nikad neće moći posve shvatiti sa svojim razumom. Pomoću atomske energije, može osloboditi snage uz nesagledive posljedice; ne može si ih ni predočiti. Stvorio je mogućnost da izbriše u najkraćem roku sav život na Zemlji. Užasne mjere razorne snage spremna su za uporabu.

Istraživanje atoma pokazuje na upečatljiv način kako znanost istražuje sva nova dostignuća u prvom redu u svrhu uništenja. znatno prije korištenja prvih nuklearnih elektrana, upotrijebile su se atomske bombe za Hirošimu i Nagasaki. Očitovao se dosad nepoznati potencijal razaranja. Započelo je jedno novo doba.

Vuk u janjećoj koži

Danas se atomska energija koristi ponajprije u civilne svrhe. Bez ovog izvora energije, ne bi bilo moguće održati blagostanje zapadnog svijeta. To je ‘čist’ način dobivanja energije, koji ne ide na račun sirovina s naše planete. Međutim, koliko je uistinu čisto i sigurno korištenje atomske energije pokazuje incident u Černobilu iz 1986. godine.

Još i danas prijeti ozbiljna opasnost s mjesta tadašnje nesreće. O njoj se doduše šuti, no ona lebdi nad čovječanstvom poput Damoklova mača. U ‘zabetoniranom’ reaktoru sve je ozračeno. Opasnost nije prošla nego je samo prigušena.

Kako je međutim s drugim nuklearnim elektranama? Čovjek je tako ohol da kaže kako su postojeće elektrane – barem one u Zapadnoj Europi – tako sigurne da se ništa ne može desiti. No koliko su mjerodavna uvjeravanja znanstvenika? Titanic se 1912. godine također smatrao nepotopivim! Međutim, usprkos svim pohvalama, luksuzni paobrod je već na svom djevičanskom

254

255

putovanju povukao u smrt 1500 ljudi. Znanost danas govori o ‘nepotopivosti’ atomskih elektrana. Nepogrešivost znanosti? Jesu li istraživači u međuvremenu spoznali i dokučili sve tajne života? Ne rade li ovdje ljudi ono čemu nisu dorasli? Mora li čovjek najprije doživjeti radioaktivno zagađenje zemlje, prije nego li se otrijezni? Kako može nešto što u sebi skriva takvu snagu uništenja, da višestruko može zbrisati sav život s ove plave planete, biti dobro? Uništavanje nije ni dobro ni božansko, ono je isključivo sotonsko. Ljudi to trebaju spoznati. Bruno Gröning je u svezi atomske energije rekao slijedeće:

“Želim ukratko reći kako i uvijek da je ljudska umjetnost dostigla svoje granice, odnosno postigla je svoj vrhunac. I moje djelovanje svodi se na proizvodnju umjetnim putem. Naravno, ne 100 %, ljudsko umijeće nije još tako daleko stiglo. Međutim, Sotona je to tako podesio da dobro sliči lošemu a pogrešno onome što je ispravno. Tako je Sotona omogućio čovjeku da proizvodi umjetne stvari. Znanost se je trudila tisućama godina da istraži stvari između Zemlje i neba. Ne prirodnim putem. Ljudi su se radovali poput djece što su uspjeli nešto stvoriti. No danas su otišli predaleko, jer sve to skupa mogu i uništiti. Sotona stalno pokušava razarati. A čovjek se da namamiti i pokušava to isto. Reći ću samo jednu malu riječ: atom. A to je čovjekovo umijeće i sotonska moć, a ja se protiv toga borim.”

Sotonski princip glasi razaranje, a božanski znači rast, izgradnja, život. Čovjek treba iznova razmisliti o višim životnim vrijednostima umjesto da se bavi s iznalaženjem još veće razorne moći. Danas ima više eksploziva nego hrane po glavi stanovnika na Zemlji. Ne bismo li o tome trebali razmišljati? Ljudima pune uši s izjavama kako je atomsko oružje neophodno za osiguranje mira. Čak i nakon raspada Sovjetskog saveza i Varšavskog pakta, i dalje se ovako argumentira. Što međutim, ako ovo oružje dospije u pogrešne ruke? Bi li se Hitler ustezao upotrijebiti atomsko oružje? Ne bi li posljedica iznova bila Udar protiv Savezničke vojske? Što bi diktatori našeg vremena započeli s takvim oružjem? Što bi učinile vlade SAD-a i Rusije da je došlo do ozbiljnog

256

konflikta? Bi li se ustezali od uporabe atomskog oružja? U svezi toga otvaraju se mnoga i mnoga pitanja, a sve to daje povoda ozbiljnoj zabrinutosti. Tako piše Franz Alt u svojoj knjizi “Mir je moguć”:

“Na kraju stvaranja?

Prvi puta u povijesti, ljudi mogu dovršiti svoju povijest. Atomski holokast ne bi uništio samo današnjih 4,5 milijardi stanovnika na Zemlji već bi onemogućio i život milijardama budućih živih bića, te bi izbrisao sjećanje na sav raniji život. Atomski holokast ne bi dakle značio samo smrt stvarnosti već i smrt budućnosti i smrt prošlosti. Atomski holokast bio bi smrt svakog rođenja i smrt svake smrti. Günter Anders i Jonathan Schell nazivaju atomski holokast ‘drugom smrti’. Po prvi puta u povijesti ne bi bilo sijećanja na ranije generacije i nikakve nade za buduće. Mrtve bismo još jednom ubili i potegli bismo oružje na našu vlastitu djecu. Po prvi puta ne bi više bilo ‘partnerstva generacija’ (Edmund Burke).

Zločin uništenja današnjeg života bio bi nadmašen zločinom anuliranja budućih generacija. Stratezi atomskog rata uopće ne računaju s onim nijemima, još nerođenima, oni će međutim u milijardama biti odlučujući faktor našeg popisa dugova (krivice).

Danas za nekoliko sati možemo uništiti ono što je raslo 4 milijarde godina. Danas ima – s tim treba biti na čistu – više eksploziva nego hrane po glavi stanovništva. Do sada su ljudi poznavali samo pojedinačnu smrt. Danas međutim možemo slutiti o kolektivnoj smrti. Često je u povijesti vladalo raspoloženje kao da je došao smak svijeta, ali apokalipsa je uglavnom bila povezana s Bogom […]. Današnje raspoloženje o smaku svijeta je bezbožno. Ljudi su zauzeli Božje mjesto, sami su u stanju dovršiti stvaranje. šnji američki i sovjetski arsenal koji daleko nadmašuje razornu snagu bombe bačene na Hirošimu, ne ispunjava više svoju svrhu – jedna dvadesetina od toga sasvim je sigurno dovoljna za ispunjenje najsmjelijih teorija zastrašivanja.’ (George F. Kennan)

257

Atomski holokast ne može se točno opisati, možemo ga samo naslutiti. Da ga možemo točno opisati vjerojatno nikoga ne bi bilo tko bi ga opisao. Nema nikakve zamjenske Zemlje s koje bi se eksperiment atomskog holokasta ležerno mogao promatrati. S ovom jednom jedinom Zemljom možemo eksperimentirati toliko koliko i s ljudima. Jonathan Schell: Zemlja ‘je nezamjenjiva poput svakog pojedinca, sveta poput njega’.

U dosadašnjoj povijesti, rizik je uvijek ostajao u okviru daljnjeg života. Međutim, moguće uništenje planete Zemlje prijeti svem životu.

Mnogi prigovaraju: Sve je to samo mogućnost a ne izvjesnost. Samo mogućnost? Kolika osiguranja sklapamo u privatnom životu da bismo bili naoružani protiv mogućih nesreća! Tko je shvatio da se atomski holokast može ostvariti, mora se braniti. Politika koja zaslužuje takvo ime, ne smije se igrati sa stvaranjem. Izgubimo li ovu igru, nećemo dobiti novu priliku. Čak i kad bi atomsko razaranje intelektualno predstavljalo samo jednu mogućnost: politički i moralno, ovu mogućnost treba shvatiti kao realnost, inače se ne možemo uspješno boriti protiv takve opasnosti. Atomski holokast će tada ostati samo mogućnost shvatimo li tu mogućnost kao realnu opasnost.

Spas može biti samo oslobađanje od opasnosti. Ne možemo više izbrisati znanje o proizvodnji atomskog oružja. Moramo živjeti s time. Međutim, opasnost je prevelika da bismo s atomskim oružjem trajno mogli živjeti. S kompliciranom atomskom tehnikom na dugu stazu možemo samo umrijeti. Jedina šansa za preživljavanje jest svjesno suočavanje s opasnošću.

Atomska prijetnja je ekološka prijetnja, prijetnja cjelokupnom stvaranju. Atomska bomba je vrhunac našeg civilizacijskog ledenjaka. Civilizacijski napredak ‘jest rezultat aktivnosti usmjerene protiv prirode’ (David Carver). Sve što ne živimo više na prirodan način […], nadoknađujemo nesvjesno u težnji za novcem i moći. Vrhunac takvog kompenzacijskog življenja je atomska bomba, čije

postojanje nije novost, čiju smo opasnost međutim potisnuli. No ono što smo potisnuli, javit će se iznova kad tad.

Biti čovjekom znači učestvovati u stvaranju. Danas je učestvovanje u stvaranju sporno zbog atomskog oružja. Nada da će se nuklearni holokast spriječiti s pomoću diplomatskih pregovora i putem razuma je varljiva i oprečna je svakom iskustvu. Za vrijeme vladavine Hitlera mogli smo doživjeti koliko je razum malo značio dok vlada ‘banalnost Zla’ (Hannah Arendt). Atomski holokast ćemo spriječiti samo izmirenjem i pomoću ljubavi prema neprijateljima ili ga uopće nećemo spriječiti. Ukupna količina nklearnog oružja je izraz gigantske u povijesti čovječanstva jedinstvene dugo uvježbavane i dugo skupljane mržnje.

Naša moć jest razorna. Mi doduše možemo dovršiti stvaranje i poubijati sve ljude ali ne možemo stvoriti nijednog jedinog čovjeka. Ne možemo proizvesti čak ni jednu jedinu zelenu travku a usprkos tome ne želimo više priznavati svog Stvoritelja. To pokazuje ono što nam danas najviše nedostaje: samospoznaja, uvid u vlastite granice.

Čak je i razaračka snaga koju posjedujemo je posuđena. Onaj tko poznaje prirodne zakone dugo još nije zakonodavac.”72

Djelovanje protiv Božjeg plana

Postoji li izlaz iz atomske dileme? Može li samo razoružanje biti trajno rješenje ako se u kratkom vremenskom roku mogu proizvesti nove atomske bombe? Znanstvenu spoznaju o načinu proizvodnje atomskog oružja nije više moguće

258

____________72 Franz Alt, Mir je moguć Frieden ist möglich. Die Politik der

Bergpredigt. München: Piper, 1983, S. 30-33.

259

opozvati. Što je znanost učinila započevši istraživati atom, ‘ciglu’ života? Kakve je katastrofalne posljedice imala znanstvena radoznalost za život na ovoj Zemlji? Međutim, znanost istražuje i dalje, želi sve dublje prodrijeti u tajne života, tvrdeći da je nepogrešiva i ne da se poučiti. Atomska fizika, genotehnologija i tko zna što se sve istražuje i isprobava iza zatvorenih vrata eksperimentalnih laboratorija.

Može li ovakvo istraživanje biti u skladu s Bogom? Gdje bi inače mogli vrebati lažni proroci ako ne tamo gdje ljudi uzdižu mogućnost uništenja sveg života kao najveće dostignuće, na blagoslov čovječanstva? Kako može atomska energija koja u sebi skriva nesagledivu razornu snagu biti blagoslov u civilne svrhe i vojno neophodna?

U radioaktivnim materijalima skrivaju se snage koje razaraju a ne oživljavaju. Nije li ih Stvoritelj s razlogom ‘prognao’ u materiju da se ne bi oslobodile. Jer njihovo oslobađanje ne odgovara Božjem planu!

Tako znanost u svom ludilu tvrdeći da stvara nešto izvanredno neprestano se ogriješuje o vječne zakone stvaranja. Lažni proroci djeluju i raduju ljude sa svojim umješnim zahvatima. Nisu li to velika čuda koja nam predstavljaju? Nije li razorna snaga neke atomske bombe silna a mogućnosti genotehnologije revolucionarne? Znanost se je uzdigla do novog idola 20. stoljeća. Ona odriče Gospodinu Bogu mogućnost svake pomoći te pokušava sve kako bi sama ovladala nevoljama u svijetu. Riječi govore o plemenitim motivima, međutim djela najavljuju neizmjerno razaranje. Uništenje prirode na planeti Zemlji je jedan od sjajnih plodova drveta znanstvene spoznaje.

d) Izlaz: Dosljedni preobrat

Gdje je međutim izlaz iz ove opasne situacije, u koju je istraživačko ludilo znanstvenika dovelo ovo čovječanstvo? Jonathan Schell piše u svojoj knjizi ‘Ukinuće. Izlaz iz atomske ugroženosti’:

“Samo ako smo sposobni za ljubav, moći ćemo izbjeći uništenje.”73

A Franz Alt je napisao:

„Politika mira je više od politike sigurnosti. Mir je više od neubijanja. Mir jest aktivnost. Mir i razvoj ovdje i u Trećem svijetu nerazdvojivi su. Mir i izrabljivanje prirode ne mogu ići jedno s drugim. Moglo bi se desiti da i bez atomskog oružja okončamo ovaj vrijedan život na plavoj planeti.

[…] Krotkost, poniznost i dobrota su više od pasivnog nenasilja. Mir nije nastojanje da se osiguraju radna mjesta izvozom oružja. Izvoz oružja ubija. Za mnoge u Trećem svijetu, rat Trećeg svijeta odavno je počeo.

Mir zahtijeva opći preobrat. Mir započinje kad shvatimo da drugačije moramo živjeti kako bi i drugi uopće mogli živjeti. Ne ubija samo naše oružje već i naš stil življenja.”74

Odvraćanje od starih navika

Izlaz se sastoji u dosljednom preobratu, dalje od materijalizma, prema novom duhovnom stavu koji poštuje

260

____________73 Jonathan Schell, uklanjanje. Putevi iz atomske prjetnje. Die

Abschaffung. Wege aus der atomaren Bedrohung. Piper: München, 1984, S. 13.

74 Franz Alt, Mir je moguć Frieden ist möglich, S. 101 ff.

261

život. Odvraćanje od egoizma, od pohlepe za novcem, za moći i imanjem; okretanje k ljubavi prema bližnjem. Odvraćanje od brutalnog, neprijateljskog, laktaškog društva; okretanje k poštovanju, ljubavi, pomaganju. Odvraćanje od svađe, laži i zavisti; okretanje k miru, istini i velikodušnosti.

Možemo nastaviti s nabrajanjem. Mora doći do velikog preobrata u svim slojevima našeg života, kao što je to Bruno Gröning tražio. Čovjek se treba odvratiti od materijalističke nevjere i prihvatiti s povjerenjem vjeru u Boga. Vjeru u Boga i u ljubav. Bruno Gröning je to sažeo slijedećim riječima:

“Dosada je mržnja i zavist vladala ne samo među Nijemcima, već među svim narodima na Zemlji. I tome jednom mora doći kraj. Kraj dolazi tek onda kad svatko iznova pronađe put k vjeri. Tada će nestati mržnje među narodima na ovoj Zemlji. Time će se osigurati svjetski mir.”

Čovječanstvo konačno neće imati drugog izlaza iz svoje samostvorene dileme nego vratiti se nazad k Bogu, k svemoćnom Bogu i koji iznova može sve popraviti što su ljudi na ovoj Zemlji učinili. Osnovni preduvjet za to jest da čovjek upozna svoje vlastite granice, kao što je to Franz Alt rekao, da dođe do samospoznaje, kako je to Bruno Gröning rekao. Čovjek mora spoznati da nije Stvoritelj nego stvorenje. Tek tada će shvatiti istinitost slijedećih riječi Brune Gröninga:

“Sotona jest moćan, ali Bog je svemoćan.”“Ima mnogo toga što se ne da objasniti ali ničega što se

ne može desiti.”“Bogu nije ništa nemoguće!”

Snaga za preobrat: ljubav

Kada čovjek spozna da on bez Boga nije ništa, i kada bude spreman za veliki preokret, treba mu puno snage, za odvajanje

od pogrešnog načina mišljenja i starih navika. Bog mu je pripremio tu snagu, samo on (čovjek) treba naučiti kako ju primiti u sebe. Bruno Gröning:

“Najvažnije je da mi najprije upoznamo sami sebe, kako bismo mogli prijeći na spoznavanje našeg tijela, pa da onda znamo što trebamo dati odnosno ponuditi našem tijelu, tako da se ne zatvorimo, nego da se otvorimo onome kome pripadamo, a to jest i ostaje samo Bog! Jer Bog je stvarno nama, svakom živom biću, dodijelio snagu za to.”

Bruno Gröning još i danas pomaže ljudima da krenu Božjim putem i da slijede pozitivne ideale života, da ih ne nose samo u srcu ili na riječima, već da ih primjenjuju u svakodnevnom životu. To je put spasenja cjelokupnog čovječanstva. Svaki pojedinac mora ići njime. Svaki pojedinac mora živjeti u miru sa samim sobom da bi živio u miru i sa svojom okolinom. Da bi narodi živjeli jedni s drugima u skladu, najprije treba svatko ponaosob unijeti taj sklad u sebe. Samo se tako može ostvariti utopija svjetskog mira.

Bruno Gröning je odlučno rekao da će to jednog dana opet biti moguće. Rekao je:

“Čovjek radi na propasti svijeta, da nastane pukotina, ali ja znam kako ju treba začepiti.”

“Postoji opasnost da se zemlja raspukne. Staviti ću obruč oko nje, da se to ne dogodi!”

“Živim da bi čovječanstvo moglo dalje živjeti.“

To možda zvuči uobraženo, i nekim se čitateljima čini pretjerano, ali to je istina. Bruno Gröning je donio ljudima Božju ljubav! To je ljubav, koja može slomiti sotonsku moć i spasiti od propasti cjelokupno čovječanstvo s ranjenom Zemljom.

Doživio sam za vrijeme svog pripadanja Krugu prijatelja Brune Gröninga da među prijateljima vlada ljubav, kakvu svijet ne poznaje.

262

263

Stanje danas

Lažni proroci doista su došli, ali drugačije nego li smo očekivali. Nalaze se na ključnim položajima moći i vuku konce iz pozadine zbivanja u našem suvremenom društvu. Kao što je to nekoć i rimski car Neron činio, nude narodu kruha i igara uvjeravajući ga da će uživati velike slobode. Ljudi uistinu konzumiraju samo ono što im se prezentira, u prvom redu Zlo. Bruno Gröning je govorio o jednoj posve određenoj ‘kliki’. Šuljajući se poput zarazne bolesti, prodrli su u sva područja života i doveli su Zemlju na rub ponora. Ne samo u farmaciji i u znanosti nego posvuda: u politici, u medijima, u gospodarstvu, posvuda. Stoga ne može biti govora o osudi znanstvenog napretka ili da se čovjek suprotstavi pojedinačnim pojavama. Čovječanstvo se može oteti utjecaju lažnih proroka samo ako se okrene k Bogu i preobrati se, odrekne se egoizma na račun ljubavi prema bližnjemu. Tada će lažni proroci izgubiti svoju moć i nestati sa lica Zemlje.

Ujedno će i znanost doći do sasvim drugačijih rezultata nego li dosad. Ako se čovjek posluži sa zakonima stvaranja u skladu s Bogom i prirodom, otvoriti će mu se putevi, koje si danas jedva da možemo predočiti. Tada se znanstvenim napretkom priroda neće više uništavati, već će taj napredak biti blagoslov svem životu na Zemlji. Čovječanstvu će se otvoriti neslućen areal mogućnosti, moći će koristiti snage koje današnji znanstveni aparati uopće ne mogu izmjeriti. Međutim dok god znanost bude ignorirala postojanje Boga i Njegovih zakona, njeno djelovanje neće biti cjelovito i proizvesti će razaranje u službi lažnih proroka.

Bog ima za ljude sve spremno, oni to samo moraju prihvatiti. Nije potrebno cijepati atomske jezgre, mučiti životinje ili manipulirati s genima. Božanska snaga nosi svemoć u samoj sebi. Stvoritelj cjelokupnog univerzuma raspolaže snagama o kojima znanstvenici ne mogu ni sanjati. Međutim one su pristupačne samo onim ljudima koji su u svojoj poniznosti spoznali svoju ovisnost o Bogu i koji djeluju iz svoje dobrote. Nadmenost, taština, častohleplje i pohlepa su poput brava koje zatvaraju vrata beskrajnog Božjeg spremnika snaga. Kad čovječanstvo spozna da je ovisno o Bogu, Zemlja će iznova postati rajem.

Završna opaska: Zašto Bruno Gröning?

Mnogi ljudi suočeni prvi puta s ‘fenomenom Gröninga’, ne znaju što bi s time započeli. Taj fenomen ne odgovara okorjeloj strukturi razmišljanja našeg vremena i ne da se svrstati u zadane kategorije. Gröning nije bio ni liječnik niti svećenik, govorio je međutim o Bogu i iscjeljivao je. Kako je to bilo moguće? Zašto baš Gröning?

Bruno Gröning se pojavio u svjetskoj javnosti u vremenu kad su vanjske i nutarnje ratne štete opterećivale ljude. Bolest, nevolje i jad određivale su sliku poražene Njemačke. Gröning je došao pomoći. On je ljude pozivao da se osvijeste i opominjao ih je na preobrat. Znao je da ne treba samo iznova izgraditi kuće već i ljude, tjelesno i duševno. No u tu svrhu bila je neophodna suradnja svakog pojedinca. Bolesnik je trebao prestati vjerovati u bolest te primiti vjeru u iscjeljenje. Trebao je odbaciti loše navike i povinovati se zakonima Božjim.

Bruno Gröning je ljudima dao na znanje da Bog stalno šalje Heilstrom* koju čovjek može primati u sebe. Objašnjavao je svojim slušateljima kako da primaju snagu kako bi regulacijski bolovi što prije prestali. Kakve koristi od toga ako Bog stalno odašilje Heilstrom* koju čovjek međutim ne primi? Kakve koristi od toga ako ju i primi ali kad iznova nastupe bolovi, onda on povjeruje u bolest i tako prekine postupak iscjeljenja? Kolikima bi se npr. moglo pomoći u Lurdu da su znali kako i tamo djeluje snaga koju mogu primati u sebe i da su bolovi koji se javljaju Regelungen*?

Ono izvanredno u djelovanju Brune Gröninga je da su se putem njega doista događala iscjeljenja, ne pojedinačna već u nezamislivim razmjerima. On je bez velikog naprezanja izvršavao iscjeljenja: nepokretni su prohodali, slijepi su progledali. Usprkos velikoj strci oko njegove osobe, ponizno bi govorio:

264

“Ne zahvaljujte meni, zahvalite Bogu! On je to učinio.”

“Ne iscjeljujem ja već Ono iscjeljuje, Božanska snaga putem mene.”

Putem Učenja Brune Gröninga i njegovih uspjeha vidljivim cijelom svijetu, mnogi su se ljudi vratili k vjeri u Boga. Usprkos ratnim razaranjima, u njima je procvjetala vjera u Boga ljubavi koji ne kažnjava, već iscjeljuje, koji ne ubija, već oživljava. U mračnoj bijedi poslijeratnog razdoblja Bruno Gröning je donio svjetlo ljubavi i prenio ljudima pouzdanje kako se svo zlo može opet okrenuti na dobro.

Izgradio je most od puta patnje na Božji put. Okončao je moć patnje i poučio je ljude kako da se prepuste Božjem vodstvu. Čovjek može preko Brune Gröninga povratiti kontakt s Bogom, prepustiti se Njegovu vodstvu i zaštiti u svim životnim situacijama.

No Bruno Gröning je učinio još i više: iznio je patnju, preuzeo je bolest na sebe. Nije uzalud govorio:

“Dajte mi svoju bolest! Dajte mi svoje brige! Vi s njima nećete izaći na kraj. Ja ću ih nositi za vas. Moja leđa su široka.”

Zadnjih mjeseci njegova života na Zemlji, otkrio je nekim prijateljima kako je sve bolesti od kojih je oslobodio tražitelje pomoći, ‘skidao s njih’ preko svog tijela. Primio je sve bolove, svu patnju tražitelja pomoći u svoje tijelo.

Beskrajna ljubav ga je tjerala da pomaže potrebitima. Ni zabrana djelovanja, nikakva neprijateljstva, ni progoni nisu ga mogli skrenuti s njegova puta. Iznio je svu tu patnju.

No iznio ju je i u drugom smislu. Time što je beskrupulozne profitere koji su htjeli zaraditi na patnjama svojih bližnjih, pustio blizu k sebi i razotkrio je njihovu zlu rabotu. Mnogi njegovi suvremenici nisu shvaćali zašto se je stalno okruživao takvim ljudima, ali on je govorio:

265

“Čak i ako sam pogriješio trpivši gangstere u svojoj blizini, ima to svog smisla. Znam da ljudi kažu, ako Gröning već toliko toga zna, zašto je to trpio? Međutim, moram ljudima reći tko je čovjek. Moram im dokazati, što sve moram pretrpjeti. No to ne škodi. Ima tako mnogo ljudi i isplati se trpjeti zbog njih.”

Budući da Bruno nije izbjegavao takve zločince te se je čak upustio i u borbu s njima, oslobodio je put patnicima i omogućio čovječanstvu da se prije ili kasnije oslobodi takve vrste ljudi. Skinuo im je masku s lica te je sam davao uzor kako čovjek ne smije zarađivati na patnji drugih ljudi. Po tim je kriterijima moguće prepoznati svakoga tko priča o pomoći, ali mu je na umu samo vlastita korist.

Međutim, ono neshvatljivo u događanjima oko Gröninga je što se iscjeljenja događaju i nakon njegove smrti. Snagu nije ponio sa sobom u grob, već ona danas i dalje djeluje. Iscjeljenja su neosporna i dokazana su putem liječničkih pregleda. Činjenica jest: Djelovanje Brune Gröninga nije prošlo. ‘Fenomen Gröning’ je danas fenomenalniji nego ikada. Biblijski prizori događaju se i danas kao i prije 40 godina. Broj iscjeljenih stalno raste. Djelo Brune Gröninga nezadrživo se širi cijelom Zemljom. Događaju se i iscjeljenja životinja i biljaka. Bruno Gröning je otvorio put koji sva živa bića vodi k Božjem poretku. To se ne može zanijekati niti zaustaviti: Iscjeljenje je istinito! Neka se svaki čitatelj uvjeri u istinu na vlastitoj koži. Bruno Gröning:

“Molim vas, ne budite lakovjerni! Danas vam kažem kao i uvijek: ‘Ne morate vjerovati u ono što vam govorim!’ Ja to ne zahtijevam. Međutim, dužnost vam je da se u to uvjerite!”

266

“Ima mnogo toga što se ne može objasniti, ali ništa što se ne može desiti.”

Bruno Gröning

Djelovanje Brune Gröninga

tijekom

njegova

života

i danas

Thomas Eich

Gotovo nijedno drugo ime nije pedesetih godina 20. stoljeća tako uzburkalo duhove poput Brune Gröninga. Malo koji događaj je izazvao tako suprotstavljene reakcije poput onog oko Brune Gröninga. Jedni su ga voljeli i poštivali a drugi su ga mrzili i borili se protiv njega. Za jedne je bio zadnja nada nakon bezuspješnog puta kroz različite instance medicinske znanosti. Za druge je predstavljao najveću opasnost jer je ozbiljno poljuljao sliku o svijetu brižljivo stvaranu tijekom više stoljeća znanstvenog istraživanja.

Kakav je čovjek bio Bruno Gröning obzirom na to da je njegova pojava izazivala tako snažne emocije? Jedni bi klecali pred njim, drugi bi se laćali mača. Kod rijetko kojeg drugog čovjeka njegovog vremena reakcije njegove okoline bile su tako oprečne, od povika ‘Hosana’, sve do ‘Razapnite ga’.

Bruno Gröning:

Fenomen, kojeg se isplati pomno ga istražiti.

ISBN 3-933 344-14-X

Dje

lova

nje

Brun

e G

röni

nga

tijek

om n

jego

va ž

ivot

a i d

anas

Thom

as E

ich

KROAT