do samog dna marijanske brazde

Feljton u listu Vijesti od 14. marta do 25. marta 2012. godine

DO SAMOG DNA MARIJANSKE BRAZDEUsred svjetske trke za osvajanje okeanskih resursa, objavljeno je da ak etiri amerike kompanije grade podmornice za novo osvajanje najdublje take na planeti Savremena tehnologija i adrenalin

Objavljeno: 14.03.2012

POINJE TRKA ZA OSVAJANJE NAJVEE OKEANSKE DUBINE: ak etiri amerike kompanije ukljuile su se u trku do najdubljih djelova Tihog okeana, odnosno dna Marijanske brazde koje se nalazi na oko 11 kilometara ispod povrine mora. Pedeset dvije godine nakon to se u taj gigantski rov prvi put spustio dvolani batiskaf Trieste, koji je za amerike potrebe bio konstruisan u vajcarskoj, a izgraen u Italiji, otkrivanje tajni morskih dubina je ponovno izbilo u centar panje. Dodue, u proteklim godinama vidjeli smo nekoliko vanih dogaaja vezanih za podmorje i osvajanje nepristupanih okeanskih predjela, ali utrkivanje do dna Marijanske brazde je neto drugo dok je u epohi osvajanja svemira u orbiti boravilo stotine ljudi a na Mjesecu 12, do najdublje okeanske take stiglo je samo dvoje. Stoga je taj poduhvat ve sada dobio epski karakter. Jer i pored toga to e se koristiti najsavremenija tehnologija, sasvim je izvjesno da e uesnici trke rizikovati ivote. Opasnost i neizvjesnost pred nepoznatim su oduvijek davali posebnu dimenziju pionirskim poduhvatima i dizali adrenalin. Kaemo pionirskim,

jer uprkos tome to je je Trieste dosegnuo dno Marijanske brazde, malo je toga bilo istraeno, pa se praktino i ne zna to se dolje nalazi. Svaki od timova koji uestvuju u novoj avanuti ima svoj, drugaiji pristup, ali samo jedan od njih okrunie se rekordom i istorijskim priznanjem. Prije nego to pojedinano razmotrimo amerike kandidate moramo se podsjetiti nekoliko dogaaja iz proteklih godina, koji su posredno vezani za ovu temu. KINEZI NAJAVILI DA E PODMORNICA IAOLONG ZARONITI NA DUBINU OD 7000 METARA TOKOM OVE GODINE: Krajem jula 2011. objavljena je vijest da je kineska podmornica iaolong uspjela da se spusti na 5057 metara tihookeanske dubine. Tim inom Kinezima je postalo dostupno 70 posto svjetskog morskog dna. Podmornica koja je nazvana po zmaju iz kineske mitologije ostvarila je taj poduhvat u sjeveroistonom Pacifiku, u drugom pokuaju. Time se najmnogoljudnija zemlja pridruila malenoj grupi zemalja, ije su se podmornice u civilne svrhe tokom proteklih decenija spustile na dubinu veu od 3500 metara. Prije Kineza to su uinili SAD, Rusija, Japan i Francuska. Guardian je tada prenio da je ef projekta, Vang Fei, izjavio da je veoma zadovoljan uspjehom iaolonga, najavljujui nove podvige kineske mornarice. Ovaj poduhvat otvorio je put za rekordni zaron iaolonga na 7000 metara 2012. godine kazao je Veng Fei. Zaron na 5057 metara izveden je u okviru programa za irenje visoke tehnologije pod pokroviteljstvom kineske vlade, zapoetog prije deset godina, otkada je izvreno 17 poniranja podmornice.

Novi igrai u okeanskom podmorju


KINEZI NAJAVILI DA E PODMORNICA IAOLONG ZARONITI NA DUBINU OD 7000 METARA TOKOM OVE GODINE: Uspjeh posade iaolonga uklapa se u napore koje Kina ulae u potragu za energetskim i drugim prirodnim izvorima za svoj ekonomski rast. Ubrzani privredni razvoj Kine praen je i uspjesima na tehnolokom polju. Ova zemlja je u protekloj deceniji lansirala u Zemljinu orbitu tri misije sa ljudskom posadom (2003, 2005. i 2008), a uveliko se najavljuje i odlazak na Mjesec do 2025. godine. Kineski tehnoloki i privredni uspon poveava potrebe za sirovinama, dok jaanje vojnih kapaciteta najavljuje buduu ulogu u svijetu, raspirujui istovremeno strahove azijskih susjeda i meunarodne zajednice. Posada podmornice iaolong je tokom zarona na 5057 metara dubine simbolino postavila kinesku zastavu na dno Junokineskog mora, na koje pravo polau i druge zemlje. Strani vojni strunjaci upozorili su da se kineska podmornika tehnologija moe upotrijebiti za presrijetanje ili prekid podvodnih komunikacionih vodova, postavljanje oruja na morsko dno ili popravak i spasavanje vojnih podmornica. Kineski zvaninici uzvratili su da su zaroni iaolonga izvedeni iskljuivo u civilne svrhe. Zaron kineske mini podmornice na dubinu preko 5000 metara predstavlja prekretnicu u vanoj tehnolokoj trci kojom su nekada dominirale SAD, prokomentarisao je Wall Steet Journal iaolongov uspjeh. Time je skrenuta panja na okolnost da je amerika mornarica svojevremeno koristila tri podmornice s ljudskom posadom koje su bile

osposobljene na zaron do 6000 metara dubine. Ali, zbog rezova u vojnom budetu, ta plovila vie nijesu operativna, niti zamijenjena novijim. Trenutno je u upotrebi podmornica Alvin, konstruisana jo 1964, koja moe da zaroni na dubinu od 4.500 metara, dok bi unaprijeena verzija sa mogunou zarona na 6.500 metara trebalo da bude operativna od 2015. godine. Mnogi strunjaci smatraju da SAD time rizikuju da zaostanu za potencijalnim ekonomskim i vojnim konkurentima. Naime, cijene minerala ine podvodno rudarstvo sve isplativijim, pa Kina i Rusija trae svoja prava na korienje novootkrivenih podmorskih nalazita, bogatih velikim koliinama srebra, zlata, bakra, cinka i posebno olova. Trenutni rekorder meu podmornicama s ljudskom posadom je japanska inkai, iji rekord od 6527 metara nije oboren jo od 1989. godine. Ukoliko iaolong uspije da stigne do 7000 metara, to je i maksimalna dubina koju moe dostii, Kinezi e pretei Japance, ali i Ruse ije podmornice doseu dubinu od 6.000 metara, a koriene su za postavljanje ruske zastave na dnu Arktika 2007. godine. Zaron do dubine od 7000 m omoguio bi Kini pristup do 99,8 odsto povrine morskog dna. Spor oko blaga pod arktikom kapom


RUSKO OSVAJANJE MORSKOG DNA ISPOD ARKTIKE KAPE: Kinezi su najavili zaron do 7000 metara za ovu godinu, ali su u podmorskim istraivanjima, ipak, bili najaktivniji Rusi. Zahvaljujui ponajvie legendarnom Anatoliju Sagaleviu, koji je ostvario stotine ronjenja do velikih dubina sa svoje dvije podmornice Mir 1 i Mir 2. Ova plovila

pripadaju Okeanografskom institutu irov, a izgraena su u Finskoj 1987. godine. Sagalevi je 2005. godine u njima ronio ak 57 puta do olupine Titanika na 3500 metara, a odigrao je vanu ulogu i prilikom havarije ruske nuklearne podmornice Kursk, na kojoj je zapeatio torpedne cijevi kako bi sprijeio nuklearnu katastrofu. Sagalevi je bio jedan od dvojice ljudi koji su se poetkom avgusta 2007. godine spustili do morskog dna na Sjevernom polu. Tada su Mir 1 i Mir 2 uspjeno zaronili do samog dna ispod ledene arktike kape, ime je potvreno da je to uopte mogue. Podmornicom Mir 1 upravljao je Sagalevi, a sa njim su bili Artur ilingarov i Vladimir Gruzdjev. Drugom podmornicom Mir 2 upravljao je Jevgenij ernjajev, sa kojim su bili Mihail Slipenuk i dva stranca, Majk Makdaul, australijski naunik, kao i veanin Frederik Paulsen. Motiv za ovaj poduhvat lei u izuzetnom rudnom i naftnom bogatstvu, kao i nalazitima prirodnog gasa u arktikom podmorju. Smatra se da se na tom podruju nalazi najmanje etvrtina dosad nepronaenih zaliha nafte i gasa, dok mogunost komercijalnog korienja tog blaga sve vie raste sa klimatskim promjenama i otapanjem ledene kore. Ovo je u proteklih desetak godina dovelo do pravog nadmetanja meu zemljama koje polau pravo na arktiko podmorje. Pet zemalja (SAD, Kanada, Norveka, Rusija i Danska (preko suvereniteta nad Grenlandom) je, na osnovu Meunarodne konvencije o pravu mora, proglasilo svoje ekonomske zone na udaljenosti od 200 nautikih milja od svojih teritorijalnih voda. Rusija je, meutim, jo 2001. godine uputila Ujedinjenim narodima zahtjev da joj se prizna pravo suvereniteta nad veinom arktikog podruja, s obzirom da njeni naunici tvrde da je Lomonosovljev greben, dug 1800 kilometara, produetak ruskog kopna. Tome su se usprotivile Kanada i Danska tvrdei da je rije o produetku njihovog kopna, a kad je rije o Danskoj, o produetku Grenlanda. UN su odbacile ruski zahtjev s obrazloenjem da nema dovoljno naunih dokaza da bi im se priznala traena prava i dodatno proirenje ekonomske zone. Moskva je na to pokrenula ekspediciju radi pribavljanja naune argumentacije da podvodni planinski lanac Lomonosovljev greben, geoloki predstavlja nastavak ruskog kopna. Ukoliko to bude dokazano, Rusija e imati pravo da raspolae novom teritorijom pod vodom od 1,2 miliona kvadratnih kilometara.

Kljuna je privatna inicijativa


RUSKO OSVAJANJE ARKTIKOG DNA: Prije poetka ekspedicije Arktik 2007, Vladimir Gruzdjev je izjavio da e ekspedicija "podsjetiti svijet da je Rusija velika polarna i nauna sila". Istraivaka ekspedicija je poetkom avgusta 2007. zaronila do morskog dna ispod ledene kape na preko 4000 metara dubine i uzela uzorke. Da se radilo o istorijskom poduhvatu govorilo je to to su brojne sovjetske i amerike nuklearne podmornice tokom prolih decenija esto prolazile ispod Sjevernog pola, ali nijedna nije zaronila do njegovog dna. NA MORSKOM DNU LEE OGROMNA RUDNA I NAFTNA BOGATSTVA: Vidjeli smo da ispod ledene kore Sjevernog pola lee ogromna bogatstva. Vrlo bogata podmorska nalazita minerala nalaze se i u vodama oko Papue Nove Gvineje, i to na dubini od 1050 metara, to je relativno plitko kada je rije o podmorskom rudarstvu. Naeni su grumeni koji sadre koliinu zlata isplativu za eksploataciju, a uz zlato obino idu srebro, cink i olovo. Od 800 do 2400 metara dubine nalaze se nalazita kobalta, vanadijuma, molibdena i platine. Dosta bogato nalazite bakra otkriveno je od 1400 do 3700 metara, a od 4000 do 6000 metara najvie je nikla, bakra, kobalta i mangana. Mineralni uzorci s morskog dna prikupljaju se ronilicom na daljinsko upravljanje. Eksploatacija se moe obavljati pomou trake koja grumenje izvlai na povrinu, odnosno brod ili platformu, ili isisavanjem na povrinu usisnom cijevi (nakon miniranja dna), nakon ega se kroz drugu cijev jalovina vraa na dno. Rudarenje pod morem je nova ekonomska djelatnost i vjerovatno e dovesti do velikog poveanja toksinosti u podmorju, dok e vraanje otpadnih tvari

na dno stvoriti oblake estica koji e uticati na zooplankton i prodiranje svjetla. Prema najavama, osjetnija komercijalna eksploatacija podmorskih rudnika trebalo bi da zapone 2013. godine. Ranije se tvrdilo da se u svjetskim okeanima kriju velike zalihe mineralnih sirovina, ali su istraivanja pokazala da se pretjeralo s procjenom ekonomske isplativosti eksploatacije podmorskih rudnika, bez obzira na sve veu cijenu mineralnih sirovina na svjetskom tritu. ETIRI AMERIKA KANDIDATA: Nakon osvrta na motive koji usijavaju svjetsku podmorsku utrku za rudnim i naftnim bogatstvima, vraamo se prii o trci za dostizanje dna Marijanske brazde. Ukoliko kineska podmornica iaolong i uspije da ove godine dostigne najavljenu dubinu od 7000 metara, bie to za cijela etiri kilometra krae od dubine na kojoj se nalazi najdublja zemaljska taka, takozvani Chalenger Deep. Stoga iaolong ispada iz konkurencije, a Rusi se po tom pitanju nijesu ni oglaavali. Vidjeli smo da su se neki zabrinuli zbog mogueg gubitka amerikog podmorskog prestia, ali sada imamo najavu ak etiri amerika kandidata za dostizanje dubine od 11000 metara - pritom u cijeloj stvari privatna inicijativa igra kljunu ulogu. Branson hoe da postavi 30 rekorda


ETIRI AMERIKA KANDIDATA: Prvi ameriki kandidat za osvajanje dna Marijanske brazde je Triton Submarines, kompanija s Floride koja proizvodi privatne podmornice. U ovom trenutku njena vozila uspjela su da

zarone do dubine od samo jednog kilometra. Strunjaci iz Tritona grade novi prototip podmornice, a glavni dio njene konstrukcije bie sfera od stakla debljine 15 centimetara, koja bi trebalo da lanove posade zatiti od ogromnog pritiska koji vlada u okeanskim dubinama i istovremeno im omogui fascinantan pogled od 360 stepeni. Procjenjuje se da e sputanje njihove podmornice trajati oko 120 minuta, dok e zalihe kiseonika biti dovoljne za 112 sati boravka pod vodom. U podmornicu e stati tri lana posade. Poduhvat e biti komercijalan, a cijena karte 250.000 dolara. Podmornica bi trebalo da bude spremna za sputanje u naredne dvije godine. Drugi ameriki kandidat je podmornica Deep Flight Challenger koju je konstruisala kompanija Virgin, milijardera Riarda Bransona. Podmornica je prvobitno bila dizajnirana za bogataa avanturistu Stiva Foseta (Fossett) koji je 2007. poginuo u vazduhoplovnoj nesrei. Nakon toga kupio ju je investitor Kris Vel (Welsh) iz Kalifornije. Projekat nosi naziv Virgin Oceanic, a trajae dvije godine. Novi vlasnik se nada da e jo tokom ove godine postati prvi ovjek na Zemlji koji e se sam spustiti na dno Marijanske brazde. Nakon toga Branson planira da osvoji najdublje take u preostala etiri okeana. Bransonov tim bi nakon Marijanske, trebalo da obie Portorikansku brazdu, duboku 8.605 metara, a zaron bi trebalo da izvede sam Branson. Potom bi uslijedio obilazak brazde Diamantina u Indijskom okeanu, pa South Sandwich Trench u Atlantskom okeanu i na koncu Duboki Moloi u Arktiku. "Ima toliko toga to treba istraiti i otkriti. Oito emo naii na neka fascinantna bia i nauiti neke fascinantne stvari, koje e, nadamo se, biti korisne ovjeanstvu", kazao je Branson, koji planira da ovim zaronima postavi 30 rekorda koji e ui u Ginisovu knjigu rekorda. Njegova podmornica trebalo bi da dostigne dno za 140 minuta. U plovilo e moi da stane samo jedan lan posade, a zalihe vazduha bie dovoljne za 24 sata. Trei ameriki kandidat je kompanija DOER Marine sa sjeditem u San Francisku, iju izgradnju podmornice dobrim dijelom finansira Google. Njena posebnost je u tome to bi trebalo da udovolji zahtjevima naune zajednice i bude istraivakog karaktera. Tim povodom predsjednica kompanije Liz Tejlor kae da podmornica nee biti samo jedan od lovaca na rekorde.

Nije nam cilj da se spustimo i postavimo zastavu ili kaemo da smo bili dolje jer je to ve uinilo dvoje ljudi. elimo plovilo koje e biti pouzdano i moi da ide bilo gdje po okeanu do najveih dubina ili negdje izmeu, rekla je Tejlor. Predvia se da e podmornici trebati 90 minuta da se spusti do dna, imae dva ili tri lana posade, i vazduha za 72 sata ronjenja. Mjerenje najdublje okeanske take


ETIRI AMERIKA KANDIDATA: etvrti ameriki kandidat u trci za osvajanje dna Marijanske brazde je poznati reditelj Dejms Kameron, autor filma Avatar. Kameron je bio jedan od pionira u razvoju najnovijih tehnologija podvodnog snimanja tokom rada na filmu Bezdan. Izgradnja njegovog plovila bila je obavijena velom misterije. Meutim, prema najavama, njom je trebalo da da upravlja sami reditelj. Takoe, nagaalo se da bi snimljeni materijal mogao da bude upotrijebljen za stvaranje nastavka filma Avatar. Kameron se poetkom marta konano otisnuo u osvajanje najvee dubine na svijetu, ostvarujui prvi veliki korak i ujedno rekord. Poznati reditelj se spustio sam podmornicom Deepsea Challenge nedaleko od Papue Nove Gvineje na dubinu od 8 kilometara. Njegovu podmornicu konstruisala je grupa australijskih inenjera. Opremljena je kamerama visoke definicije i snanom LED-rasvjetom. Dizajnirana je tako da se sputa vertikalno. Duga je osam metara, a teka 12 tona.

Prije sputanja u Marijansku brazdu Kameron i njegov tim obavie jo jedno testiranje u vodama Guama oko 320 kilometara sjeveroistono od elinder dubine (Challenger Deep). Pedesetsedmogodinji filma nada se da e njegova ekspedicija odgovoriti na neka temeljna nauna pitanja, na primjer mogu li ribe ili rakovi ivjeti na dubini od 11 kilometara. Projekat sponzorie National Geographic i Rolex. NAJDUBLJA OKEANSKA TAKA SKRIVA BROJNE TAJNE: Okeanske brazde (jarkovi, rovovi) nastaju na granicama dviju tektonskih ploa. Marijanska brazda nalazi se u zapadnom dijelu Tihog okeana prema jugu i istoku Marijanskih ostrva, istono od Kine, juno od Japana, sjeverno od Nove Gvineje. Nastala je na mjestu gdje se Pacifika ploa podvlai pod Filipinsku. To je najdublja zona u Pacifiku, a istovremeno i na planeti. Duina ovog jarka iznosi skoro polovinu meridijana. Inae, najvee dubine ne nalaze se u sredini okeanskih bazena, ve u dubokim morskim jarkovima uz kontinente i neke ostrvske skupine. Najdublja taka u Marijanskoj brazdi dobila je ime Chalenger Deep (elinder dubina) zahvaljujui istraivanju britanske kraljevske mornarice iji je brod Challenger tokom ekspedicije 1872-76. sproveo prvo mjerenje dubine na tom mjestu. Podaci o dubini najdubljeg mjesta u brazdi stalno variraju. Prilikom prvog mjerenja koje je sproveo Challenger izmjereno je 8180 metara. Nakon toga, drugi brod Challenger II, obavio je novo mjerenje naprednijom tehnologijom, a rezultat je iznosio 10900 metara. Naredno mjerenje izvrio je sovjetski brod Vitjaz 1957. godine, s rezultatom od 11.034 metra, ali ta dubina kasnije nije potvrena. Brod Spencer F Baird izmjerio je 1962. godine 10915 metara, a japanski Takiub 1984. godine 10924 metra. Japanska automatizovana podmornica Kaiko izmjerila je 1995. dubinu od 10911 metara.

Poetna hipoteza o beivotnoj zoni


MJERENJE OKEANSKIH DUBINA I ZONA BEZ IVOTA: Poetkom juna 2009. prilikom sonarnog mapiranja dna koje je izvrio ameriki istraivaki brod Kilo Moana, izmjereno je 10971 m. Naredno mapiranje izvrio je 2011. ameriki Centar za obalno i okeansko mapiranje, nalazei da najvea dubina na Challenger Deepu iznosi 10994 metara. Prvo ispitivanje morskog dna dogodilo se 1773. godine kad je tokom ekspedicije brodom "Racehorse", britanski naunik Konstantin Don Fips izmjerio dubinu pomou uadi s utegama, pie Zadarski list. Mjerenja su obavljena u Sjevernom moru, izmeu Islanda i Norveke, a izmjerena dubina iznosila je 1249 metara, to nije bilo nadmaeno u naredne tri i po decenije. Fips je svoja ispitivanja obavljao zbog pitanja temperature podmorja koje je pri kraju osamnaestog vijeka predstavljalo ozbiljan nauni problem oko koga su se vodile brojne rasprave. Nakon istraivanja francuskog okeanografa Fransoe Perona koji je 1804. obavio put oko svijeta mjerei temperaturu mora na razliitim dubinama, polemika se razmahnula. S obzirom da su temperature s veom dubinom bile sve nie, Peron je zakljuio da je morsko dno prekriveno vjenim ledom, te da stoga na njemu nije mogu bilo kakav oblik ivota. Kontraagument je obezbijeen 1819. godine, kada je Don Ros obavio svoje istraivako putovanje po arktikim vodama. Na kraju ueta koje je sputano u more nalazila se posebno konstruisana tipaljka s kojom je zaorano dno na 1828 metara dubine. Kad je tipaljka izvaena bila je puna mulja iz koga su izmiljeli crvi kolnjaci, ime je hipoteza o vjenom podmorskom ledu

oborena. Ali, mnogi su se jo uvijek pitali koja je najvea dubina mora i da li postoji neki sloj u njemu koji je beivotan? Jedan od vodeih prirodnjaka kad je podmorje u pitanju, Edvard Forbs, pretpostavio je postojanje beivotne ili azoine morske zone, postavivi je na granicu od 550 metara, i pored toga to se Rosovo otkrie dogodilo prije toga. Forbsova teorija je u poetku bila opteprihvaena, sve do 1860. godine kada je pukao telegrafski kabl izmeu Korzike i Sardinije. Kada je kabl izvuen na palubu, bio je prekriven dubinskim koralima i tzv. sesilnim ivotinjama. Pa ipak su naunici teko prihvatali te oigledne dokaze, drei se i dalje teze o azoinom podmorju. Tako je mislio i arls Vajvil Tomson koji je u 19. vijeku na britanskim ratnim brodovima krstario Atlantikom opremljen posebnom opremom. Nakon to su ivi stvorovi izvueni i sa 4500 metara dubine, ideja o beivotnom podmorju je konano odbaena, premda je utvreno da na tim dubinama vlada temperatura od etiri stepena Celzijusa, kao i da uopte nema Suneve svjetlosti. Tomson je nastavio svoja istraivanja na brodu "Challenger" sa grupom istraivaa pri emu su obili skoro sva svjetska mora i utvrdili mjesto najvee dubine u Marijanskoj brazdi u Tihom okeanu, u Mikroneziji. Tom prilikom je izmjereno 8180 metara. Riba na dubini od 11 kilometara


MJERENJE OKEANSKIH DUBINA I ZONA BEZ IVOTA: Na britanskom istraivakom brodu Challenger krajem 19. vijeka naunici su se prvi put suoili s udnovatim stanovnicima morskih dubina, ribama koje su emitovale elektrino svjetlo ili imale ogromne oi sposobne da primijete i

najmanju koliinu svjetlosti. Biljni svijet je nestajao ve ispod sto i osamdeset metara. Nije bilo uslova za fotosintezu. Ispitivanje dna je takoe otkrilo da se u podmorju kriju velika rudna bogatstva. Morsko dno na velikim dubinama posuto je grudama mangana i gvoa, a u velikim koliinama ima i aluminijuma, magnezijuma, bakra, nikla i kobalta. Ipak se jo nije zapoelo s rudnim istraivanjem podmorja i to vie zbog pravnih, nego tehnikih razloga. Challenger se vratio sa ekspedicije 1876. godine, a naunici koji su bili na njemu objavili su zajedniko djelo na pet stotina stranica koje je odmah steklo naziv Okeanografova biblija. Ali, krajem devetnaestoga vijeka bliio se i kraj ispitivanja podmorja s brodske palube. ovjek je sve ozbiljnije ulazio u morske dubine pomou ronilake opreme, a potom i podmornica. Veliki korak u razvoju podmornike tehnologije oznaio je izum koji je nazvan batisfera i kojim su se Vilijam Bib i Otis Barton kod Bahama spustili na dubinu od 244 metra. Ali, to je bio tek poetak, jer ve za nekoliko godina batisfera je stigla do tada nepojmljive dubine od hiljadu metara. Bib je i na toj dubini vidio mnogo ivota, ak i ribu dugaku est metara. Kasnije je govorio da nikad nije vidio nita tako crno, te da e na sve budue noi gledati samo kao na razliite oblike sumraka. Glavna ast i presti pionira najveih morskih dubina pripali su Donaldu Volu i aku Pikardu, 1960. godine. PIONIRSKI ZARON DONALDA VOLA I AKA PIKARDA: Na dnu Marijanske brazde pritisak je hiljadu puta vei od standardnog atmosferskog pritiska na morskom nivou. Ali, to, ipak, ne znai da na toj dubini nema ivota. U tome i jeste istraivaki izazov. Japanski naunici su dokazali da se iva bia mogu prilagoditi i takvim uslovima jer su na 11 kilometara dubine otkrili mikroskopske organizme. Njihova analiza pokazala je da potiu od organizama iz prekambrijskog doba, koji su stariji od 500-600 miliona godina, a iz kojih su se razvili sloeniji organizmi. Ali nisu mikroorganizmi ono to golica istraivaku matu, ve mogunost da se ugledaju krupnija bia, koja tamo ne bi trebalo da postoje. Na osnovu ega bi se tako neto oekivalo ako dolje vlada ogroman pritisak. Kontroverza je u tome to su legendarni pioniri okeanskih dubina, mornariki porunik Donald Vol (Walsh) i vajcarski biolog mora ak

Pikard (Piccard) koji su se 1960. spustili do dna brazde, tvrdili da su blizu samog dna, na dubini od 11 kilometara, ugledali pljosnatu ribu! Poduhvat koji vie nije ponovljen


PIONIRSKI ZARON DONALDA VOLA I AKA PIKARDA: Zbog Volove i Pikardove tvrdnje iz 1960. o pljosnatoj ribi na 11 kilometara dubine, blie emo se posvetiti toj dubinskoj pacifikoj odiseji. Dakle, prije dvije godine navrilo se pola vijeka od tog epskog dostignua u istraivanju morskih dubina. Tada je batiskaf amerike mornarice, nazvan Trieste, zaronio u najdublju zonu na planeti. Taj poduhvat nikada poslije toga nije bio ponovljen. Nakon pola vijeka od tog rekordnog zarona, sa Donaldom Volom, jednim od dvojice lanova posade Trieste, razgovarala je Rozen Skirbl. (Glas Amerike, 26. jun 2010) Vol kae da nije bio impresioniran kada je prvi put ugledao Trieste: Upravo je bio dopremljen u San Dijego, pa je bio potpuno rastavljen. Svi su djelovi bili na jednom tegljau; meni je sve to izgledalo kao hrpa nekih udnih metalnih predmeta. Uopte mi nije nalikovalo ni na kakvo plovilo i mislio sam: sa sreom svakome ko to bude morao da koristi. Vol je tada bio mornariki porunik i pomonik zapovjednika flote podmornica. S tim je zapovjednikom otiao da izvri inspekciju batiskafa Trieste nakon to se pojavila ideja da se s tim plovilom doprinese istraivanju okeana, sputanjem do okeanskog dna na dubinu veu nego to je Mont Everest visok 11 i po kilometara.

Kae da se dobrovoljno prijavio za misiju: Kud' e bolje demonstracije bezbjednosti tog plovila nego da se njime spustimo do najdubljeg mjesta u okeanu i vratimo potpuno zdravi? Batiskaf Trieste bila je jedna od dvije takve podmornice pedesetih godina prolog vijeka. Danas, je izloen u Muzeju amerike mornarice, u Vaingtonu. Ali, iako je u muzeju, Trieste izgleda impresivno: dug je neto vie od 16 metara, a sastoji se od plutajue komore, napunjene benzinom, kao i odvojene kapsule pod pritiskom. U osnovi, to je podvodni balon od dva dijela: dugaki, cilindrini dio je ispunjen tenou lakom od vazduha avionskim gorivom, koje pluta na vodi, a ispod njega se nalazi kabina za krhku ljudsku posadu, kae Vol. Kabina batiskafa Trieste bila je 14 tona teka elina kugla, prenika 2 metra, s jednim, pola metra irokim okruglim plastinim prozorom za razgledanje. U batiskafu je bilo prostora za dvije osobe, a na njegovom istorijskom zaronu, posadu su inili Vol i vajcarski naunik ak Pikard, iji je otac, Ogist Pikard, dizajnirao to plovilo. Krajem decembra 1959, Vol i Pikard zaputili su se na Guam da bi otpoeli niz probnih zaronjavanja: U januaru smo ve bili potpuno upoznati s batiskafom i istog mjeseca smo izveli i najdublji uron. Prije toga smo postupno ronili sve dublje i dublje. Naprslina na oknu je ipak izdrala


PIONIRSKI ZARON DONALDA VOLA I AKA PIKARDA: Podmornica Trieste je zapoela svoju istorijsku misiju 23. januara 1960.

godine na vrlo nemirnom moru. Donald Vol kae da su se sputali oprezno kroz bioluminescentne estice i okeanske slojeve, isprva sive, a kasnije potpuno crne, brzinom od jednog metra u sekundi. Sve se odvijalo glatko dok batiskaf nije dostigao dubinu od 9 i po kilometara. U tom trenutku Vol je zauo potmuli prasak: Nismo znali o emu se radi. Znali smo samo da smo mi u redu i da sve funkcionie kako treba. Svi instrumenti su pokazivali da se zaron odvija dobro. Dakle, nastavili smo sa sputanjem. Kasnije se ispostavilo da je taj prasak izazvala pukotina u prozoru za razgledanje od pleksiglasa. Na sreu, pukotina nije popustila i Trieste je nakon 4 sata i 48 minuta stigao do najdublje take u Marijanskoj brazdi. Tano prije nego to smo se spustili na dno, vidjeli smo pljosnatu ribu, oko 30-35 centimetara dugu, nalik listu ili iverku. To stvorenje ivi na dnu, a u hijerarhiji morskih kimenjaka prilino je visoko kategorisano. Dakle, vrlo vaan nalaz, prisjea se Vol. Kada je Trieste dostigao dno Marijanske brazde podigao je toliko sedimenta da je dvadeset minuta, koliko su Vol i ak Pikard proveli na dnu okeana, liilo plivanju u zdjeli mlijeka. Batiskaf se potom bez problema vratio na povrinu, okonavi svoju misiju za neto malo vie od 8 sati. Vol prilino skromno ocjenjuje taj poduhvat: Bio je to samo jo jedan dan na posludodue malo dueg radnog vremena. Ali, do kraja tog istog dana, dvojica ronilaca u batiskafu ve su bili slavljeni kao junaci koji su otvorili vrata novoj eri okeanskih istraivanja. Obojica su jo decenijama bili aktivni u istraivanjima. Pikard je umro 2008. godine, kad mu je bilo 86 godina. Donald Vol kae da je Trieste bio obrazac koji su drugi kasnije slijedili: Gotovo sve to smo napravili bilo je uinjeno prvi put, ne zato to smo bili pioniri ili izumitelji, nego zato to je, doslovce, nuda majka inovacija. Ako nam je neto trebalo, morali smo to da izumimo. Ta najmodernija tehnologija ukljuivala je podvodna svjetla, kamere, motore i elektrine sisteme. Sve je na batiskafu Trieste bilo novo. Nakon Volovog i Pikardovog podviga, nijedno ljudsko bie nije se vratilo u najdublji dio okeana. Do iste lokacije je 1995. godine stigla japanska

podmornica na daljinsko upravljanje. Podmornica bez ljudske posade Nereus, iz Okeanografskog instituta Woods Hole, ponovila je sredinom 2009. godine isti put. Nereus je snimio video i svojom robotskom rukom prikupio geoloke i bioloke uzorke. Na jednak je nain podmornica Alvin s ljudskom posadom proirila vidike u tamnim okeanskim dubinama; njena najslavnija misija bila je istorijska posjeta olupini Titanika, koju je 1985. na dnu sjevernog Atlantika otkrio istraiva podmorja Robert Balard. Jednoelijsko stvorenje od 10 cm


PIONIRSKI ZARON DONALDA VOLA I AKA PIKARDA: Iako Donalda Vola raduje napredak tehnologije koji je uslijedio nakon njegovog rekordno dubokog urona iz 1960, ao mu je to je najvei dio svjetskih okeana i dalje neistraen; tek aica danas postojeih plovila bilo s ljudskom posadom ili robotskih uopte moe da obavi taj posao. JEDNOELIJSKA BIA OD 10 CENTIMETARA: Na ta bi mogao da naie istraiva koji se bude spustio do dna Marijanske bazde? Vidjeli smo da su Vol i Pikard tvrdili da su na 11.000 metara vidjeli pljosnatu ribu. Da li je to mogue? Krajem oktobra prole godine javljeno je da su na dnu Marijanske brazde na dubinama veim od 10 kilometara otkrivena velika jednoelijska stvorenja koja su se prilagodila ivotu bez svjetla pod velikim pritiskom. Ovi giganti dubina, nazvani ksenofiofore, su bia nalik sunerima, koja se poput ameba sastoje samo od jedne elije. Pronali su ih u junu 2011. lanovi ekspedicije iz Okeanografskog instituta Scripps u La Doli u Kaliforniji.

Ove gigantske ksenofiofore doseu veliinu od ak deset centimetara i spadaju u najvee poznate jednoelijske organizme. Amerika okeanografkinja Liza Levin kae da su ksenofiofore jedna od nekoliko grupa organizama koji ive iskljuivo u dubokim morima. Ako je ikoje stvorenje prilagoeno ivotu u morskim dubinama, onda su to svakako ksenofiofore, rekla je Levin. Kada su morske protozoe prvi put otkrivene 1889. godine, naunici su ih smatrali sunerima. Meutim, dalje studije pokazale su da je rije o vrlo krhkim jednoelijskim stvorenjima. Zbog ekstremne osjetljivosti nemogue ih je transportovati i istraivati u laboratorijima. Vane su kao hrana i pokretai sedimenata to ih ini znaajnim dijelom ekosistema. Neobina bia snimljena su dubinskim kamerama koje je razvilo drutvo National Geographic. Kamere su zatiene debelim staklima otpornim na visoki pritisak i opremljene mamcima koji privlae dubinska stvorenja poput meduza. Duboko more je najvei biom (skup ekosistema) na Zemlji i sadri dobar dio bioraznolikosti planete, meutim, za sada je slabo opisano, objasnila je Levin. Dosad je pronaeno etrdesetak vrsta ksenofiofora, koje ive u okeanskim dubinama. Razvijaju se u razliitim oblicima neke su nalik diskovima, a druge cvjetovima ili salati. esto se mogu nai u velikim grupama od ak 2000 na kvadratnom metru. Izluuju gustu sluz koja se taloi na tlu. Hrane se slino kao amebe tako to obujme hranu svojevrsnim noicama pseudopodijima. Izgraene su od organskih tvari proetih cjevicama. OKEANSKE DUBINE NISU PUSTE, NAPROTIV: Poetkom februara 2012. javljeno je da su u vodama Novog Zelanda na dubini od oko sedam kilometara pronaeni veliki primjerci morskih rakova, pripadnici vrste amfipoda, nalik kozicama i kampima.

Gigantske amfipode na 7000 metara


OKEANSKE DUBINE NISU PUSTE, NAPROTIV: Ekspediciju u podmorju Novog Zelanda organizovali su naunici sa Univerziteta u Aberdinu u kotskoj i Nacionalnog instituta za istraivanje voda i atmosfere sa Novog Zelanda. Neobina stvorenja, otkrivena su u brazdi Kermadec na 7.000 metara dubine i desetak puta su vea od uobiajenih amfipoda, pa su ih naunici nazvali supergigantima. Alan Dejmison (Jamieson) iz Oceanlaba na Univerzitetu u Aberdinu kae da bi se to otkrie moglo uporediti s pronalaskom bubavabe duge 30 centimetara. Zastao sam i pomislio: 'Majko mila, to je ovo?' Ovaj amfipod je mnogo vei nego to sam ikada mislio da je mogue. Istraivaka ekipa uhvatila je ak sedam primjeraka u veliku metalnu klopku opremljenu kamerom i oklopljenu staklom da bi izdrala veliki pritisak morskih dubina. Najvei uhvaeni primjerak bio je dug 28 cm, a najvei snimljen kamerom ak 34 cm. Jo ranije je otkriveno da su morske dubine stanita kolonija u kojima buja ivot amfipoda. Dr Eli Rouden (Rowden) istakla je da novo otkrie gigantskih amfipoda pokazuje koliko malo znamo o ivotu okeanskih dubina. injenica da toliko dugo nismo uoili tako velike ivotinje samo pokazuje koliko malo znamo o jedinstvenim dubinskim stanitima Novog Zelanda, rekla je Rouden.

Istraivanja okeanskih brazdi posljednjih godina sve vie iznenauju naunike. Ta mjesta ranije su smatrana pustima, previe hladnim i previe tamnima za ivot. Meutim, pokazalo se da u njima, osobito neposredno uz vulkanske otvore, vrlo uspjeno preivljavaju brojne vrste rakova poput izopoda i riba iz porodice liparida. U najdubljem dijelu Pacifika u Marijanskoj brazdi ima hidrotermalnih izvora nastalih irenjem tektonskih ploa, oko kojih temperatura moe dosegnuti i do 300 stepeni Celzijusa. MARIJANSKA BRAZDA IMA PODVODNE MOSTOVE: Nedavno je javljeno o otkriu podvodnih "mostova" koji povezuju rubove Marijanske brazde, najdublje take na planeti koja see do dubine od 11 kilometara ispod morskog nivoa. Ameriki okeanski geofiziari su tokom mapiranja tog podruja otkrili barem etiri podvodna "mosta" preko brazde, na podruju gdje se Pacifika ploa "uvlai" ispod Filipinske, u blizini obala istonih Filipina. "Do sada se uopte nije znalo za ove 'mostove' preko Marijanske brazde, kazao je Dejms Gardner, morski geofiziar sa Univerziteta Nju Hempir koji je uestvovao u otkriu tih struktura. Za sada jo nije poznato to to konkretno znai za tamonji morski ivot. "Sigurno se moe oekivati da je flora i fauna na tim podrujima drugaija nego na dnu brazde jer se nalaze oko dva kilometra iznad. Ali, dubine su i dalje preekstremne te je vrlo teko posmatrati biologiju na tom podruju", zakljuio je Gardner.

(Kraj)

Objavljeno: 24.03.2012 u 15:57

Reiser "Titanika" planira da istrai i snimi dno Marijanske brazde Kameronova podmornica uspjeno zavrila probno ronjenje Podmornica kojom e se ameriki reiser Dejms Kameron (James Cameron) spustiti do najdublje take na planeti uspjeno je zavrila probno ronjenje bez ljudske posade. Kameron je za "National Geographic News" rekao da je njegova podmornica "Deepsea Challenger" u srijedu zavrila probno ronjenje na skoro sedam milja (11 kilometara) ispod povrine mora.

Kameron planira da istrai i snimi dno Marijanske brazde, najdublju taku Tihog okeana i ujedno najdublju taku na svijetu, koja se nalazi oko 300 kilometara jugozapadno od pacifikog ostrva Gvam.

Na toj dubini su ranije jedino bili vajcarski okeanograf ak Pikar i ameriki marinac Don Vol, 1960. godine. Oni su na tom mjestu zadrali oko 20 minuta, a Kameron namjerava da u najveim morskim dubinama provede est sati. Reiser filmova "Terminator", "Titanik" i "Avatar" ve je poetkom marta postavio novi svjetski rekord po dubini sputanja u podmornici u koju moe da stane jedan ovjek, kada se u Tihom okeanu spustio na dubinu od 8,2 kilometara.

http://www.vijesti.me/caffe/kameronova-podmornica-uspjesno-zavrsila-probno-ronjenjeclanak-66241

Izmjena: 26.03.2012 u 13:52

MARIJANSKI ROV Kameron tvitovao sa najdubljeg mjesta na planeti

Dejms Kameron (Foto: Reuters)

Reditelj "Titanika", "Avatara" i drugih filmskih hitova, Dejms Kameron vratio se na povrinu Tihog okeana nakon troasovnog istraivanja i snimanja Marijanskog rova, najdubljeg mjesta na planeti Kameron (58) na put do zone koja se nalazi na 11 kilometara dubine, u zapadnom Pacifiku, istono i juno od Marijanskih ostrva, blizu ostrva Guam, krenuo je u nedjelju vee u specijalno dizajniranoj podmornici "Dipsi elender", a prethodno je bilo planirano da na morskom dnu provede najvie est sati. Kameron je ujedno i postavio neobian rekord tako je to je tvitovao sa najdubljeg mjesta na zemlji. On je na Tviteru napisao da nikad nije bio bolji osjeaj dotai dno i da jedva eka da podijeli sa drugima ono to je vidio. Slavnog reisera je na povrini okeana doekao tim ljekara, a za sada nema izvjetaja o njegovom zdravstvenom stanju nakon ovog poduhvata, javio je AP.

Veliina Marijanskog rova teko moe da se zamisli - 120 puta je vei od Velikog kanjona i oko 1,5 kilometara dublji od najvieg planinskog vrha na svijetu Mont Everesta. Prije Kamerona ovaj poduhvat su sproveli samo vajcarski inenjer ak Pikar i ameriki pomorski oficir Don Vol, koji su 1960. proveli 20-ak minuta na najdubljoj taki na Zemlji, ali nisu uspjeli mnogo toga da vide jer je njihova podmornica pokupila suvie pijeska sa morskog dna. Dejms Kameron je zaljubljenik okeanografije jo od djetinjstva i ve je 72 puta silazio na velike dubine, od toga 33 puta se spustio do olupine "Titanika" za potrebe svog filma iz 1997. godine. http://www.vijesti.me/caffe/kameron-tvitovao-sa-najdubljeg-mjesta-planeticlanak-66462

Objavljeno: 26.03.2012 u 19:54

Ekspedicija reisera Dejmsa Kamerona uspjeno zavrena Trei ovjek koji je bio na -11.000 metara Na najdubljem mjestu na svijetu Kameron je planirao da se zadri 6 sati ali se vratio ranije. Sve podatke, koje su prikupili, holivudski reditelj predae biolozima i geolozima. Holivudski reditelj Dejms Kameron (57) rano jutros je zaronio u podmornici Deepsea Challenger prema Marijanskoj brazdi, najdubljoj taki na svijetu. Do dna ga je pratila i ekipa "National Geographic"-a, koja o njegovom poduhvatu snima dokumentarac. Kameronov zaron trajao je dva sata i 36 minuta, a im je stigao na dno objavio je poruku na Twitteru: " Upravo sam stigao do najdublje take okeana. Udarac o dno nikad nije bio toliko dobar. Ne mogu doekati da s vama podijelim ovo to vidim", napisao je reditelj koji je postao prvi ovjek koji je sam zaronio do dna Marijanske brazde. Sve snimali u 3D tehnologiji

Dok je bio na dnu, snimao je i istraivao sve to je vidio oko sebe. Podatke, koje je prikupio, predae biolozima i geolozima. Tehnoloki napredna podmornica opremljena je posebnim kamerama i jakom rasvjetom kao i robotskom rukom kojom moe da prikupi uzorke morskog dna, ali i morske ivotinjice na koje naiu. Takoe je izmjerila i kakvi su uslovi na tolikoj dubini, koliki je salinitet, temperatura i pritisak. Kameron je namjeravao da se na dnu zadri oko est sati, ali se vratio neto prije oekivanog vremena. Izronio je za 70 minuta, javlja "Washington Post". Njegovu podmornicu uoio je helikopter nakon ega su je kranom podigli na brod. Cijelu misiju snimale su 3D kamere, i to ne samo za potrebe dokumentarca. Biolog Dag Bartlet rekao je kako se 3D snimcima mogu dobiti i bolji odnosi veliina, ali dodatnu ar svemu dae i 2,5 metarski LED stub rasvjete . Kae da se sa takvom rasvjetom mogu dobiti dosad nevieni prizori. Tek trei ovjek na najdubljem mjestu na svijetu Marijanska brazda duboka je 11 kilometara. Nalazi se oko 350 kilometara jugozapadno od ostrva Guam. Prvi, i prije Kmerona jedini ljudi koji su bili na dnu Marijanske brazde su ameriki okeanograf Den Vol i vajcarac ak Pikar. Oni su se na dno Marijanske brazde spustili 1960. godine. Na najdubljem mjestu na svijetu jo su jedino bile podmornice bez posade Kaiko i Nereus. Cijela Kameronova ekspedicija moe se pogledati na stranici Deepsea Challenge. http://www.vijesti.me/svijet/treci-covjek-koji-je-bio-11-000-metara-clanak66552

do samog dna marijanske brazde

Documents