UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA

POSTDIPLOMSKI STUDIJ

MODUL: SAVREMENE TEME IZ OBLASTI TUMAČENJA KUR'ANA

ZNAČAJ I ULOGA DR. ALIJA ŠERIJATIJA U OBLIKOVANJU I PRIPREMI

IRANSKOG DRUŠTVA ZA ISLAMSKU REVOLUCIJU

(Seminarski rad)

Mentor: Student:

Prof. dr. Enes Karić Adnan Srebrenica

Sarajevo, januar, 2012.

1

SADRŽAJ

1. UVOD -------------------------------------------------------------------------------------

3

2. OD MAZIZANA DO DAMASKA ------------------------------------------------------- 4

2.1. Obrazovanje u Parizu ------------------------------------------------------------ 5

2.2. Povratak u domovinu ------------------------------------------------------------ 6

3. DJELOVANJE DR. ALIJA ŠERIJATIJA ---------------------------------------------- 8

3.1. Analiza iranskog društva -------------------------------------------------------- 8

3.2. Utjecan na mlade ljude ---------------------------------------------------------- 9

3.3. Sukob sa tradicionalnom ulemom -------------------------------------------- 10

3.4. Ideja idžtihada ------------------------------------------------------------------ 12

3.5. Načelo tevhida ------------------------------------------------------------------- 12

4. OBJAVLJENE KNJIGE I GOVORI ---------------------------------------------------- 13

5. ZAKLJUČAK ------------------------------------------------------------------------------

15

6. LITERATURA ---------------------------------------------------------------------------- 16

2

1. UVOD

Politički islam je krajem 19. i početkom 20. vijeka postao poznat kao islamski

modernizam koji je islam smatrao dovoljno prilagodljivom osnovicom svih oblika života.

Pojam modernizma potiče od suočavanja sa zapadnom tehničkom nadmoći u talasu druge

industrijske revolucije i zapadnom okupacijom muslimanskih zemalja. Taj susret otvorio

je pitanje kompatibilnosti islama i modernosti, i muslimanskih odgovora na zapadne

izazove. Islamski modernisti zahtevali su unutrašnje reforme, tako da su se nekad nazivali

i reformistima, kako bi se muslimanske zajednice oslobodile tradicionalnih slabosti i

razvijale se usvajanjem savremene tehnologije.

Modernistički islam se od svojih početaka nadmetao s onovremenim sekularnim

nacionalnim ideologijama koje su prodirale u muslimanski svet. Tokom prve polovine 20.

vijeka nacionalizam je postao osnovna politička snaga u muslimanskom svetu. Tek pošto

su sekularne nacionalističke ideologije, u vremenu koje je nastupalo, propuštale da

ispunjavaju obećanja, politički islam dobio je prostor da se nametne kao vjerodostojna

alternativa.

Karakteristika 20. stoljeća je i pojava islamskih reformista na različitim stranama

islamskog svijeta. Oni pokušavaju odgovoriti izazovima modernosti, dukazujući da

islamska objava ima odgovor na sve. Kur'an je univerzalan, Poslanik, a.s., je univerzalan,

na svim prostorima i u svim vremenima do Sudnjeg dana. Potrebno je da se muslimanski

intelektualci modrenog doba uhvate u koštac sa problem modernosti i i odgovore ne

zahtjeve savremenog doba.

Tu zadaću u Iranu preuzima dr. Ali Šerijati. Koliko i u kojoj mjeri je dr. Ali

Šerijati uspio da probudi islamsku svijest kod svojih sunarodnjaka, koliko je mlade ljude

pripremio za nešto što je kasnije poznato kao Islamska revolucija Irana, pokušat ćemo da

rasvijetlimo u narednim stranicama.

3

2. OD MAZIZANA DO DAMASKA

Dr. Ali Šerijati

Ali Šerijati, ideolog Islamske revolucije Irana, rođen je 1933/1312. godine u

Mazizanu, tipičnom iranskom selu, na obodu žarkog Kavira, prostrane iranske pustinje.

Odrastao je u okolnostima sa skromnim materijalnim uslovima ali bogatim intelektualnim

životom drevne iranske kulture.

Prva znanja stekao je kod svog oca, Muhammeda-teki Šerijatija, jednog od

osnivača Centra za objavljivanje islamskih istina i učitelja i nadahnjivača iranskih

revolucionara. Te prve godine u kojima se formirao ostavile su dubok trag na njega.

4

„Šarijatijevo  siromašno poreklo među podjarmljenim narodom njegovog zavičaja

i oblasti pružilo mu je iskustvo narodne patnje, dok mu je kulturološka klima u kojoj je

podizan  pružila naučna znanja za analiziranje  stanja njegovog koloniziranog naroda

istorijskom kontekstu, kontekstu tradicionalne filozofije i mudrosti, i kao kontekstu

nauka  sadašnje generacije.“1

U Mešhedu je pohađao Ibn Zaminovu osnovnu školu i Ferdosijevu gimnaziju, a

potom završava dvogodišnji učiteljski kurs, nakon čega zapičinje učiteljsku karijeru u

selima oko Mešheda.

Za vrijeme svog srednjoškolskog obrazovanja uveliko je bio angažovan u

političkoj aktivnosti Centra za objavljivanje islamskih istina kojeg su osnovali njegov

otac i Taher Ahmedžade nakon Drugog svjetskog rata. Također je bio jedan od

najaktivnijih članova Novog islamskog centra za pobunu u to vrijeme.

Pod okriljem ove druge organizacije započeo je svoju plodnu životnu djelatnost

pišući naučne, filozofske, religijske i političko-sociološke članke.

Na poslovima učitelja radio je nekoliko godina, a u međuvremenu se upisuje na

novoosnovani Filozofski fakultet Univerziteta u Mešhedu.

„Tokom tih godina kroz svoje napise i rječita predavanja poticao je religijsku

svijest među mladim polaznicima centra, koji su, zauzvrat, utjecali na njegov vlastiti

intelektualni razvoj. Njegove aktivnosti u centru i upisivanje na Filozofski fakultet učinili

su da postane svjestan važnosti uloge učitelja na koledžu kao intelektualca u modernom

društvu, u oblikovanju budućih stanovišta muslimanske omladine. Otkrio je da su većina

njegovih kolega, osim predavača sa univerziteta, za koje je govorio kako su imali utjecaja

na njegov intelektualni razvoj u to vrijeme, imitativni intelektualci s veoma malo

izvornosti, te tako nesposobni da ponude rješenja dekadencije modernog doba.“2

2.1. Obrazovanje u Parizu

Želja za intelektualnim usavršavanjem dovodi ga u Paris 1960. godine. Po dolasku

u Evropu poridružio se Konfederaciji iranskih studenata, revolucionarnoj organizaciji,

1 www.yahusein.org2 Enes Karić, Kur'an u savremenom dobu 2., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. godine.str. 200.

5

opozicionoj Pahlavijevom režimu. Šerijati je jedan od osnivača Iranskog nacionalnog

fronta u Americi (februar, 1962), a nakon toga i Iranskog nacionalnog fronta u Evropi

(maj, 1962)

Uporedo sa ovim aktivnostima bio je blisko povezan i sa alžirskim

Oslobodilačkim frontom, kao i sa organizacijom za borbu za nacionalno oslobođenje, El-

Mudžahid, posvećujući svoje pero borbi protiv francuske kolonijalističke dominacije.

„Nakon što se upoznao s radovima francuskih sociologa shvatio je potrebu za

iznalaženjem kategorija koje mogu objasni društvenu zbilju ljudi koji su živjeli drukčijim

životom u drukčijoj kulturi koja je bila ukorijenjena u islamu. To saznanje bilo je osnova

za njegovu kritiku metodologije koju su iranski intelektualci prihvatili kako bi analizirali

svoje vlastito i izrazito islamsko društvo. Glavni problemi s tim intelektualcima bio je taj

što nisu dovoljno uzeli u obzir rizik što ga sa sobom nosi nametanje zapadnih društveno-

kulturnih kategorija pri pokušaju razumijevanja dinamike vlastitog društva.“3

Šerijati je svoje školovanje u Evropi upotpunio doktorskom disertacijom: Fadail

as-Balkh, što predstavlja izdanje i prijevod jednog srednjovjekovnog teksta.

2.2. Povratak u domovinu

U Iran se vraća 1964. godine, a njegova borba na rođenoj zemlji započela je na

samoj granici, gdje su ga uhapsile vlasti zbog njegovih aktivnosti u Evropi i zatvorile.

„Potiskivanje Šarijatija iz javnosti je bio samo prvi korak režimskog programa za

okončanje profesorovih aktinosti jednom i  zauvek.  Savak, Pahlavijeva tajna policija,

uhvatila je njegovog oca i držala ga kao taoca  da bi naterala Šarijatija da se pojavi. 

Odani sin se u pravi čas prijavio policiji, koja ga je uhapsila i podvrgla najokrutnijoj

torturi u trajanju od osamnaest meseci u najozloglašenijem iranskom zatvoru, Komiteu.“4

„Po izlasku iz zatvora, prijavio se za mjesto predavača na Filozofskom fakultetu

Teheranskog univerziteta ali je bio odbijen. Nakon toga predavao je na raznim srednjim

školama i na Koledžu agronomije dok mu se nije ukazala prilika za mjesto predavača

povijesti na Univerzitetu u Mešhedu, 1966. Za kratko vrijeme Šarijati postaje

najpopularniji predavač na Univerzitetu i govornik na najznačajnijim religijskim

3 Ibid, str. 201.4 www.yahusein.org

6

svetkovinama koje je slavila univerzitetska zajednica. Imao je stil koji se najbolje može

opisati kao inovativan u iranskom kontekstu, i u pogledu metode i u pogledu sadržaja.

Ovaj drugi element donio mu je silnih nevolja i patnji, jer su ga mnogi religijski uzvanici

pozivali na odgovornost zbog njegovih pogrešaka u tumačenju islamskih učenja, a

naročito njihove šiijske interpretacije. Šarijatiju je nedostajalo temeljno poznavanje

islamskih znanosti i čak su se u njegovim spominjanjima nekih dobro poznatih povijesnih

događaja mogle naći pogreške. Jetke kritike njegovog rada od strane nekih dobrohotnih

članova religijskog staleža pomogle su mu da prepravi sadržaj svojih vrlo utjecajnijih pre-

davanja. U isto vrijeme, prisustvo njegovog oca i njegovi česti razgovori s njim postali su

važan činilac u glačanju grubih rubova njegove islamske građe.5

Šerijati je često putovao u Teheran i ta putovanja dovela su do ustanovljenja

Husejnije Iršad, 1965. godine, koja je odigrala središnju ulogu u razdoblju njegovog

samostalnog mišljenja.

„Hoseinija je tradicionalni vjerski centar gde se ljudi okupljaju da vide predstave

vjerskog sadržaja, posebno one koje posvećene trećem šiitskom imamu, imamu Huseinu

(a.s.), i njegovom mučeništvu kod Karbale.  Hoseinija Eršad, na koju se ovde poziva,

nalazi se u Teheranu.  To je centar sagrađen u kasnim šezdesetim i  proširio je svoj značaj

tako da obuhvata i centar za islamske  poduke.  ‘Ali Šarijati je bio jedan od prvih ljudi

koji su tu podučavali i privukao je na hiljade slušalaca.  Ljudi su se okupljali na ulicama i

okolnim mestima da bi ga slušali.  Međutim, kako je prethodni režim počeo da strahuje

od njegovog uticaja, zatvorili su ga na nekoliko godina.  Bio je ponovo otvoren nakon

Revolucije.6

Njegova predavanja su imala takav politički utjecaj na iransko društvo da ga je

režim uhapsio u ljeto 1973. godine. Oslobođen je krajem 1975. godine, a nakon

oslobađanja, Šarijati je bio pod strogom kontrolom  Savaka, uz zabranu  održavanja predavanja i

objavljivanja svojih radova.  Uz pomoć prijatelja, konačno je bio u mogućnosti da pribavi  izlaznu

vizu i napusti Iran maja 1977.  godine. Nakon zaustavljanja u Parizu, nastavio je za London sa

namerom da putuje u Sjedinjene Države. Na ahiret je preselio 19. juna iste godine pod

zagonetnim okolnostima, koje su snažno ukazivale na mučeništvo rukama svuda prisutnog

Savaka.

Prema njegovoj često iskazivanoj želji,  posmtrni ostaci Ali Šarijatija su prenešeni u

5 Enes Karić, Kur'an u savremenom dobu 2., str. 202.6 www.yahusein.org

7

Damask da bi bili  pokopani kraj  mezara od Zejnab, herojske sestre imama Huseina , koja je

pronijela vijest o borbi svoga brata u ranim danima islama, nakon slavnog mučeništva na polju

Karbale. 

Voljenog profesora je nadživjela njegova supruga, Puran Šarijat-Razavi i njegovo četvoro

dece, najstariji sin, Ehsan, i tri kćeri, svi odani prenošenju Šarijatijeve poruke.

3. DJELOVANJE DR. ALIJA ŠERIJATIJA

3.1. Analiza iranskog društva

„Društvo je, prema Šarijatiju, kao živi organizam, i poput svih živih organizama

ima svoje zakone. S određene tačke gledišta, onda, razvojem i promjenom u društvu

upravljaju ti nepromjenljivi zakoni koji oblikuju same osnove društvenog života. No

islam ide dalje od pukog određivanja nepromjenljivih zakona kojima je podložno ljudsko

društvo. On pojedince, koji su se okupili da oblikuju društvo, čini odgovornima za

njihove vlastite sudbine. Kur'anska tvrdnja, "Bog neće izmijeniti jedan narod dok on sam

sebe ne izmijeni", podrazumijeva društvenu odgovornost i na razini pojedinca i na razini

kolektiva. Čovjek je odgovoran za spoznavanje normi društva i poboljšanje tih normi radi

napretka njegovog društva. Da bi postigao taj cilj neophodno je da sam stekne znanje o

normama koje prevladavaju u društvu. Vode u društvu su oni koji su se opskrbili

poznavanjem tih normi koje je veće od dovoljnog i stoga imaju veću odgovornost za

mijenjanje i razvoj društva i veću slobodu u tome.“7

Kroz analizu djelovanja dr. Alija Šerijatija uočavama njegovo nastojanje da se

popravi iransko društvo, a naročito omladina koja je pod pritiskom modernog života i

moderne misli skoro zaboravila svoju religijsku pripadnost i usvojila ideologije i

vrijednosti strane islamskom nasljeđu.

Šerijati je upućivao kritike religijskom predvodništvu koje nije uspjelo ostati

vjerno svojoj obavezi da pribavi uzornu poduku modernim iranskim muslimanima i koje

je zanemarivalo probleme modernog doba.

7 Enes Karić, Kur'an u savremenom dobu 2.,str. 212.

8

3.2. Utjecaj na mlade ljude

Iranskoj omladini bilo je dosta imitativne zapadne građe kojoj je nedostajalo

dublje shvaćanje pitanja s kojima su se suočavali. Šerijatijev pristup razumijevanju islama

bio je znanstven i za omladinu svjež i privlačan. I sam Ali u mladosti je bio izložen

očevim ustrajnim naporima da moderno obrazovanu omladinu vrati islamu. Njegov otac

je to vješto radio. Kroz kur'anske ajete objašnjavao je međudjelovanje islamskog ideala i

savremenog društvenog okružja.

„Šezdesetih godina iranska je vlada odlučila da zanemari osjećaj moralne

odgovornosti spram društvenih, ekonomskih, kulturnih i političkih prilika koje su mogle

biti oživotvorene slijeđenjem prektične religijske kulture islama. Glavni silj tog programa

slabljenja bio je obrazovani mladi naraštaj koji bi se rastavio od svoje vjere pod pritiskom

modernizacije. Religijski predvodnici, koji su preispitivali svoje vlastite metode kako bi

pronalšli rješenja za savremena društvena pitanja, nisu mogli priskočiti u pomoć omladini

koja je najvećim dijelom bila prepuštena svjetovno obrazovanim, imitativnim i

samousredotočenim intelektualcima kojima je nedostajalo i poznavanje i razumijevanje

vlastite praktične kulture. Ovakve okolnosti dovele su do zategnutih odnosa i otuđivanja

između religijskog staleža i obrazovane omladine.“8

Ideje koje je Šerijati ponudio omladini i nisu bile nove ali jeste način i

terminologija kojom je te ideje on interpretirao. Omladina je pod pritiskom modernog

života i moderne misli skoro zaboravila svoju religijsku pripadnost i usvojila ideologije i

vrijednosti koje su strane islamskom nasljeđu. Za mlade ljude Šerijati je bio poput

magneta koji ih je privlačio, oblikujući njihovu svijest.

„Mlade ljude privlačila su njegova predavanja i na njih je utjecala upotreba

zapadnih socioloških termina i spominjanje čuvenih zapadnih sociologa u Šarijatijevom

raspravljanju islamskih tema.“9

Njegova interpretacija islama bila je dinamična. Njegov egzegetski pristup

Kur'anu bio je raznolik i novotan i mogao s porediti sa metodologijom ashabur-re'ja.

Glavna zadaća bila mu je da razvije islamsku svijest kod mladog naraštaja. Tu zadaću je

uspješno izvršavao zato što je islamsku objavu smjestio u središte historijskih i društveno-

8 Ibid, str. 214.9 Ibid, str. 204.

9

religijskih analiza. Srž njegovih predavanja bilo je naglašavanje nedjeljivosti duhovnog i

svjetovnog djelokruga čovjekova djelovanja.

„Za iransku omladinu, Šarijatijev pristup razumijevanju islama bio je znanstven i

izveden iz duboko usađenog vjerovanja u nadmoć islamske objave. Osjećali su i

naklonost prema nekome ko im je ličio kako po vanjskom tako i po unutrašnjim

sklonostima. Nakon njegovih predavanja obično smo jedni drugima govorili da je Šarijati

zvučao veoma blisko, a opet uvjerljivo. Razlikovao se od svih ostalih učitelja i predavača.

Bio je poput brata, osoba koja se oblači kao mi i teži onome čemu i mi težimo. Udahnuo

je novo zanimanje i povjerenje u islam i potpuno predavanje islamskim normama u

svakodnevnom životu. Muslimani pod islamom morali su da se suoče s temeljnim

revolucionarnim iskušenjem - iskušenjem koje je bilo historijsko i koje je stvorilo duboki

osjećaj odgovornosti i brige za zajedničku ljudsku sudbinu. Nevjerojatno velik broj ljudi

bio je privučen islamu kao rezultat Šarijatijeve rječitosti i iskrenosti - dvije odlike koje se

ne pojavljuju uvijek zajedno.“10

3.3. Sukob sa tradicionalnom ulemom

Dr. Ali Šerijati svome narodu nudi nešto novo, jedan dinamičan islam, prožet

idžtihadom. Nastoji da odbrani tezu o „Univerzalnosti“ islama nudeći odgovore na pitanja

kaje je islamu donijela modernost. Šerijati je na religijske znalce gledao kao na onekoji bi

trebali obavljati temeljnu ulogu u Iranu. Kao i mnogi drugi reformisti on kritikuje sve one

koji nisu doprinosili društveno-političkom životu, a naročito religijski stalež i njihovu

nezainteresovanost za savremenu situaciju.

Religijski učenjaci bi morali obrazovanom čovjeku islam učiniti razumljivim i

podići razinu stvaralačkog samoostvarivanja među masama. Šerijati navodi i uslove koje

bi trebao posjedovati onaj ko predvodi masa.

„Znalac religije na prvom mjestu treba da bude kur'anolog koji može objasniti

bitne elemente novog društva koje je ocrtala islamska objava. Drugo, mora biti

vjerovjesnikolog, u potpunosti upoznat sa životopisom, tradicijama i običajima

Vjerovjesnika, čiji je položaj u kur'anski orijentiranom društvu prijeko potreban i

jedinstven. Treće, islamski učenjak mora biti iscrpno upoznat sa islamskom poviješću i

10 Ibid, str. 219.

10

mora mnogo znati o Imamima i ostalim članovima Vjerovjesnikove porodice, kao i

njihovim bliskim saradnicima, od kojih bi svako trebao biti uzor lične odanosti moralnoj

čistoći i ispravnom društvenom ponašanju. Na četvrtom mjestu, znalac religije podrobno

je upoznat sa islamskom kulturom, i stručnjak je u jednom od potpodručja islamskih

studija, kao što su islamska filozofija, historija ili pravo.“11

Na svojim predavanjima u Mešhedu Šerijati je znao da pravi teološke i historijske

greške, a ti je izazivalo kritike, naročito ako se radilo o davno ustanovljenim šiitskim

dogmama. Zbog takvih predavanja i stavova Šerijati je naročito bio izložen kritici ahunda

– pučkih propovjednika, i bez obzira što su oni u pogledu znanja pripadali nižim

slojevima religijskog staleža, on je postao jako osjetljiv na te kritike te je i on otvoreno

napadao njihov način predstavljanja islama i njihove nedovoljno nerazumijevanje

Kur'ana: „Pred kraj svoga životnog puta, u svojim predavanjima bio je svjestan svoje

preosjetljivosti i žučnih reakcija na osnovane kritike njegovih vlastitih nedostataka kao i

onih koje je sam zamjerio nekim religijskim predvodnicima, i u skladu s time preinačio je

svoj stav. Bio je duboko zabrinut što su neka njegova predavanja pogrešno shvaćena kao

rezultat njegove osobne nesklonosti prema ahundu...“12

„Iransko stanje političko-religijske ravnoteže, prošarano razdobljima tugovanja i

slavljenja mučeništva imama, Shariati je napao zbog kompromisa s nepravednim

svjetovnim silama u očekivanju nebeske nagrade i povratka Mahdija. No, gdje su

marksisti odbacili cjelokupni sustav kao još jedan opijum za narod, Shariati je napao

samo reakcionarno svećenstvo. Tvrdio je kako istinska interpretacija šijitske doktrine ne

leži u kvijetizmu, samoka-žnjavanju i iščekivanju Mesije, već u nastavku borbe protiv

državne nepravde koju su započeli Ali i Husein. Stoga je uzaludno oplakivati njihovu

mučeničku smrt. Umjesto toga, njihov primjer treba slijediti ustankom protiv šaha,

nepravednog monarha naših dana, kao što su imami to učinili protiv uzurpatorskih

sunitskih kalifa u njihovo vrijeme.“13

3.4. Ideja idžtihada

11 Ibid, str. 21812 Ibid, str. 217.13 Tarik Kulenović, Politički islam, Vbz, Sarajevo, 2008., str. 70.

11

Šerijati se, kao i mnogi drugi reformatori, zalagao za ideju idžtihada. Društvu je

hitno potreban mudžtehid koji bio omogučio pretumačenje islama i koji bi se suočio s

utjecajem novih uvjeta koje je stvorila savremenost.

„Idžtihad može stvoriti stvaralački odnos koji je neo phodan ako muslimansko

društvo želi napredovati unutar okvira islama. Tako je Šarijati pozivao na ponovno

prizivanje idžtihada i ustrajar proces ozbiljnog, jasnog, sistematskog i sintetičkog

mišljenja koje se prema njegovom mišljenju, nije moglo primijeniti među onima koji su

primjenjivali idžtihad u Iranu.“14

Idžtihad dovodi mudžtehida do tog da uvidi sukog između tradicionalnog

tumačenja islama i zahtjeva savremenog vremena.

Šerijati je protiv taklida, ali on je dozvoljen običnom čovjeku ako bi slijedio

„mišljenja“ a ne ličnosti. Jer osoba koja se bavi samo identifikacijom mudžtehida kao više

ili manje učenog, umjesto da procjeni njegovo mišljenje može da počini širk, a to je

suprotno tevhidu koji od čovjeka zahtjeva da vjeruje samo u Boga i nikoga osim Boga.

3.5. Načelo tevhida

Temeljno načelo islama je potvrđivanje Allahove Jednoće. Šerijati tvrdi da je

nemoguće razumjeti islamski duh Irana a da se ne razumije tevhid.

Šerijati tvrdi da tevhid „nije tek jedno načelo među ostalim temeljnim načelima

islama, kao što je vjerovanje u Vjerovjesništvo i Sudnji dan; on je, prije, temelj svih tih

drugih načela. Tako tevhid u islamu poprima značenje bez presedana i postaje

najosjetljivije načelo, prema kojemu se svako društveno ili pojedinačno ponašanje

samjerava kako bi se utvrdila iskrenost i predanost vjeri. Drukčije rečeno, tevhid je temelj

života muslimanske jedinke i društva. Sve ljudske djelatnosti i odnosi, politički,

ekonomski, književni ili umjetnički, trebali bi da se čvrsto temelje na tevhidu. Tevhid

daje jedno jedino usmjerenje i jamči ujedinjeni duh svojim pristalicama.“15

14 Enes Karić, Kur'an u savremenom dobu 2., str. 211.15 Ibid, str. 207.

12

Potvrđujući tevhid, čovjek postaje slobodan, siguran, oslobođen straha i pohlepe,

on otjelovljuje sva očitovanja religijske vjere u duhovnom, kao i materijalnom životu

čovjeka.

Tevhid usavršava etičku svijest u čovjeku, obdaruje čovjeka skrivenom snagom

mudrosti koja ga njeguje i usavršava. Tevhid štiti osobu od toga da počini sramotno i

ponižavajuće djelo koje proizilazi iz osjećaja opasnosti i gubitka. Osoba koja potvrđuje

tevhid otklanja od sebe svaku vrstu iskvarenosti, izopačenosti i nemoralnog ponašanja.

4. OBJAVLJENE KNJIGE I GOVORI

Dr. Ali Šerijati je i pored kratkog životnog vijeka bio vrlo plodonosan pisac.

Njegove knjige, tekstovi i govori prevedeni su na mnoge svjetske jezike. U narednim

stranicama moći ćemo da rekonstruišemo njegov doprinos pisanoj riječi. Napominjem da

su podaci preuzeti za zvanične internet stranice koja obrađuje život i djelo dr. Alija

Šerijatija: www.shariati.com, također navest ćemo samo djela koja su na engleskom jeziku.

1. A Glance at Tomorrow's History, 1985, p.24.

2. An Approach to Understanding of Islam , Trans, Venus Kaivantash (The Shariati,

Foundation, and Hamdami Publishers, Tehran, 1979).

3. And Once again Abu Dhar, 1985, p, 75.

4. Art Awaiting The Saviour , Trans, Homa Farjadi (Shariati Foundation and

Hamdami Publishers, Tehran 1979).

5. Capitalism Wakes UP?!, Trans Mahmoud Mogscni, (The Ministry of Islamic

Guidance, Tehran, 1981).

6. Civilization and modernization, (Aligarh, Iranian Students Islamic Association,

1979).

7. Culture an Ideology, 1980, p.23.

8. Fatima is Fatima, Trans, Laleh Bakhtiar (Shariati Foundation and Hamdami

Publishers, Tehran, 1980).

9. From Where Shall we Begin and Machine in the Captivity of Machinism, 1980,

p.52.

10. Hajj, Trans, Ali Behzadnia and Najla Denny.

11. Islamic View of Man, Trans, Ali Behzadnia and Najla Denny.

13

12. Man and Islam, Trans, Ghulam M.Fayez (University of Mashhad Press, Mashad,

Jahad Publications, 1982).

13. Man and Islam, Trans ; Dr. Fatollah Marjani (Free Islamic Literature-Filinc,

Houston, Texas, 1981).

14. Martyrdom, Arise and Bear Witness, Trans, Ali Asghar Ghassemy (Ministy of

Islamic Gudance, Tehran, 1981).

15. Marxism and Other Western Fallacies: An Islamic Critique, Tran's, R. Campbell

(Berkely, Mizan Press, 1981).

16. One Followed By An Eternity of Zeros , Trans, Ali Asghar Ghassemy (The

Hosseiniyeh Ershad and the Hamdami Publishers, Tehran, 1979).

17. On The Sociology of Islam, Trans", Hamid Algar (Berkely, Mizan Press, 1979).

18. Red shiism, Trans, Habib Shirazi (The shariati Foundation and Hamdami

Publishers, Tehran, 1979).

19. Retlection of A Concerned Muslim on The Plight of Oppressed Peoples, Trans" ,

Ali Behzadnia and Najla Denny.

20. Selection and of Election, Trans, Ali Asghar Ghassemy (The Hosseniyeh Ershad

and Hamdami Publishers, Tehran, 1979).

21. The Visage of Mohammed, 'Trans, A. A. Sachadin (Nor. Oqalam Publications,

Lahore, 1983).

22. Ye Brother, That's The Way it Was, Trans, Nader Assaf (Shariati Foundations and

Hamdami Publishers, Tehran, 1979).

23. Awaiting the Religion of Protest Translated by: Shahyar Saadat.

24. What is to be done? Edited & Anotated by: Farhang Rajaee/ Forword by: John L.

Esposito.

25. Martyrdom, Trans, lale Bakhtiar and Hossein Saleh,

(Abowzar faundation, Tehram, Iran).

26. Hajj, trans, S.M.Farough, (Islamic faundation, India, 1989)16

5. ZAKLJUČAK16 www.shariati.com

14

Analizirajući ličnost i djelo dr. Alija Šerijatija primjećujemo njegovo nastojanje da

islam primjeni na potrebe savremenog čovjeka. Njegovo djelovanje naročito je usmjereno

ka mladom ali obrazovanom čovjeku koji je pod pritiskom modernog života i moderne

misli skoro zaboravio svoju religijsku pripadnost i usvojio ideologiju i vrijednosti

suprotne islamskom nasljeđu.

Smatrao je islam dvodimenzionalnom religijom koja se može uhvatiti u koštac sa

izazovima savremenosti, ali također taj islam mora imati obrazovane i zrele ličnosti koji

će preuzeti ulogu vođa iranskog naroda, jer za to tradicionalna ulema nije sposobna.

Prema Šerijatiju, tradicionalna ulema i obrazovni sistem u iranskim medresama

previše se bave apstrakcijom i teoretiziranjem umjesto da rješavaju probleme koje je

islamskom društvu donijela modernost.

Njegovo djelovanje u iranskom društvu vrhunac je dostiglo na Husejniji Iršad.

Prilikom svojih predavanja briljantno je „usklađivao“ islam sa izazovima modernosti i na

taj način privlačio mladi obrazovani naraštaj i oblikovao njihovu svijest, a s druge strane,

izazivao je negodovanje tradicionalne uleme, naročito ahunda kojima se nije sviđao

njegov način tumačenje Kur'ana a pogotovo njegovi stavovi o pojedinim davno

ustanovljenim šiitskim dogmama.

Dr. Ali Šerijati je ipak najviše pretrpio od tadašnje vlasti koja ga je u nekoliko

navrata pritvarala, uostalom to je i razlog napuštanja Irana i odlaska u London.

Postoji opravdana sumnja da je za njegovu smrt odgovorna iranska tajna policija,

ali i pored toga što je napustio ovaj svijet u najboljim godinama, s obzirom na životni

učinak koji je imao na planu osvještenja iranskog društva, opravdani su stavovi velike

većine savremenih mislioca da je dr. Ali Šerijati ideolog islamske revolucije u Iranu koja

je svoje svjetlo ugledala kasnije u doba znamenitog imama Homeinija.

6. LITERATURA

15

1. Prof. dr. Enes Karić, Kur'an u savremenom dobu 2., Bosanski kulturni centar, Sarajevo,

1997. godine.

2. Tarik Kulenović, Politički islam, Vbz, Sarajevo 2008. godine.

3. www.yahusein.org

4. www.shariati.com

16